Naslov
ULOGA LEUKOCITA I OKSIDATIVNOG STRESA U ENDOTELNOJ DISFUNKCIJI
(THE ROLE OF LEUKOCYTES AND OXIDATIVE STRESS IN ENDOTHELIAL DYSFUNCTION)

Autori
Tadžić, Refmir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet u Osijeku

Mjesto
Osijek

Datum
10.10

Godina
2013

Stranica
97

Mentor
Drenjančević, Ines

Ključne riječi
hipertenzija; endotel; mikrocirkulacija; leukocitni biljezi; oksidativni stres; angiotenzin II; AT1 receptori
(hypertension; endothelium; microcirculation; leukocyte markers; oxidative stress; angiotensin II; AT1 receptors)

Sažetak
Cilj istraživanja: Hipertenzija, DM i pretilost su stanja obilježena endotelnom disfunkcijom i povećanim oksidativnim stresom s razvojem vaskularnih komplikacija. Važna posljedica endotelne disfunkcije su strukturne i funkcionalne promjene krvnih žila i povećani rizik za razvoj ateroskleroze. Cilj istraživanja bio je utvrditi kako povećani oksidativni stres i/ili hipertenzija utječe na aktivaciju endotela i cirkulirajućih leukocita te koja je uloga AT1 receptora za angiotenzin II u nastanku oksidativnog stresa. Dodatni cilj je bio utvrditi ulogu potencijalnih novih biljega aktivacije endotela, endokana i endoglina u endotelnoj funkciji. Nacrt studije: Provedena je prospektivna, randomizirana, usporedna („case-control“) klinička studija. Ispitanici i metode: Nakon inicijalnog pregleda i mjerenja krvnog tlaka i prvog uzorkovanja venske krvi te provođenja funkcionalnog mjerenja promjera brahijalne arterije (FMD), ispitanici su randomizirani u dvije terapijske skupine. Prva grupa dobivala je olmesartan 1x50 mg dnevno. Druga grupa ispitanika liječena je amlodipinom 1x5mg/dnevno, obje u trajanju od 8 tjedana. U drugoj fazi ispitivanja, liječeni su dodatno vitaminom C i E u trajanju od 8 tjedana. Nakon 8, tj. 16 tjedana učinjene su biokemijske pretrage, mjerenje plazmatske koncentracije solubilnih staničnih adhezivnih molekula (sCAMs) te FMD. Rezultati: Antihipertenzivna terapija dovodi do značajnog sniženja krvnog tlaka koji nije daljnje promijenjen uvođenjem antioksidativne terapije. Došlo je do značajnih promjena u izražaju staničnih adhezivnih molekula i njihovih liganada. Nije bio značajne promjene koncentracije endokana i endogina u plazmi, ali je postojala značajna pozitivna povezanost endokana s sICAM-1 u obje grupe ispitanika. Postoje značajne funkcijske promjene, u smislu poboljšanja endotelne funkcije mjerene FMD koje su rezultat sniženja krvnog tlaka i specifičnog utjecaja antihipertenzivne terapije. Zaključak: Postoji povezanost aktivacije endotela i njegove interakcije s cirkulirajućim leukocitima u hipertenziji. Rezultati sugeriraju novi biljeg endotelne aktivacije - endokan, koji bi mogao imati zaštitnu ulogu, natječuči se za ligand LFA-1 izražen na leukocitima, smanjujući rizik od prijanjanja aktiviranih leukocita i njihovog proaterogeničnog djelovanja. Povećana izražajnost sCAM liganada na cirkulirajućim leukocitima, zajedno sa značajnim smanjenjem sCAMs-a nakon tretmana amlodipinom te djelomično olmesartanom sugerira de-aktivaciju endotela s uspješnim smanjenjem krvnog tlaka. Također, rezultati djelomično potvrđuju još nejasnu patofiziološku ulogu endoglina u sistemskoj hipertenziji, koji je povezan s aktivacijom AT1 receptora.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA