ÐÏࡱá>þÿ  ¹¼þÿÿÿ­®¯°±²³´µ¶·¸ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿì¥Á€ø¿j3bjbjûwûw ;Ú™™X¡c6+ÿÿÿÿÿÿ·NN‘$òƒ*ü...ÿÿÿÿ“.“.“.8Ë.l75,“. ¬c7rÕ;ë;$==ê=N8Aô,B|kmmmmmm$Ì¢nH‘I.¨Bê=ê=¨B¨B‘..==ÛÚô¤ô¤ô¤¨B,S.=.=kô¤¨Bkô¤ô¤ÕëAò=ÿÿÿÿP•œ ÅΓ.Ô•p eî>Wð0 £îž¶DŸ°¶|AòAò^¶.Ÿò¸¨B¨Bô¤¨B¨B¨B¨B¨B‘‘ô¤¨B¨B¨B ¨B¨B¨B¨Bÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿ¶¨B¨B¨B¨B¨B¨B¨B¨B¨BN W#:UNIVERSITÉ DE ZAGREB FACULTÉ DE PHILOSOPHIE ET LETTRES DÉPARTEMENT D'ÉTUDES ROMANES ANELKO VLA`I GEORGES DUBY : « LE TEMPS DES CATHÉDRALES » - ANALYSE TRADUCTOLOGIQUE DU PREMIER CHAPITRE DE LA TRADUCTION CROATE PUBLIÉE MÉMOIRE DE MASTER MASTER EN LANGUE ET LETTRES FRANÇAISES MENTION TRADUCTION SOUS LA DIRECTION DE : NENAD IVI ÉVAINE LE CALVÉ IVI EVI ZAGREB, SEPTEMBRE 2013 TABLE DES MATIÈRES  TOC \o "1-2" \h \z \t "Podnaslov 3;3;Podnaslov 4;4"  HYPERLINK \l "_Toc365650350" 1. INTRODUCTION  PAGEREF _Toc365650350 \h 4  HYPERLINK \l "_Toc365650351" 1.1. INTRODUCTION GÉNÉRALE  PAGEREF _Toc365650351 \h 4  HYPERLINK \l "_Toc365650352" 1.2. INTRODUCTION GÉNÉRALE SUR L'AUTEUR ET SON OEUVRE  PAGEREF _Toc365650352 \h 6  HYPERLINK \l "_Toc365650353" 2. TEXTE SOURCE  PAGEREF _Toc365650353 \h 6  HYPERLINK \l "_Toc365650354" 3. TRADUCTION CROATE PUBLIÉE  PAGEREF _Toc365650354 \h 27  HYPERLINK \l "_Toc365650355" 4. TRADUCTION REVUE ET CORRIGÉE  PAGEREF _Toc365650355 \h 47  HYPERLINK \l "_Toc365650356" 5. PRÉSENTATION DES SEPT PROCÉDÉS DE VINAY ET DARBELNET  PAGEREF _Toc365650356 \h 67  HYPERLINK \l "_Toc365650357" 5.1. EMPRUNT  PAGEREF _Toc365650357 \h 67  HYPERLINK \l "_Toc365650358" 5.2. CALQUE  PAGEREF _Toc365650358 \h 68  HYPERLINK \l "_Toc365650359" 5.3. TRADUCTION LITTÉRALE  PAGEREF _Toc365650359 \h 69  HYPERLINK \l "_Toc365650360" 5.4. TRANSPOSITION  PAGEREF _Toc365650360 \h 70  HYPERLINK \l "_Toc365650361" 5.5. MODULATION  PAGEREF _Toc365650361 \h 72  HYPERLINK \l "_Toc365650362" 5.5.1. MODULATION DE SYNTAXE  PAGEREF _Toc365650362 \h 75  HYPERLINK \l "_Toc365650363" 5.6. ÉQUIVALENCE  PAGEREF _Toc365650363 \h 76  HYPERLINK \l "_Toc365650364" 5.7. ADAPTATION  PAGEREF _Toc365650364 \h 77  HYPERLINK \l "_Toc365650365" 5.8. AUTRES PROCÉDÉS DE TRADUCTION  PAGEREF _Toc365650365 \h 78  HYPERLINK \l "_Toc365650366" 5.8.1. EXPLICITATION  PAGEREF _Toc365650366 \h 78  HYPERLINK \l "_Toc365650367" 5.8.1.1. ALLÈGEMENT  PAGEREF _Toc365650367 \h 79  HYPERLINK \l "_Toc365650368" 5.8.2. GÉNÉRALISATION  PAGEREF _Toc365650368 \h 80  HYPERLINK \l "_Toc365650369" 2.8.2.1. PARTICULARISATION  PAGEREF _Toc365650369 \h 81  HYPERLINK \l "_Toc365650370" 5.8.3. COMPENSATION  PAGEREF _Toc365650370 \h 82  HYPERLINK \l "_Toc365650371" 6. FAUTES DE COMPRÉHENSION OU DE MAUVAISE ANALYSE DU TEXTE DE DÉPART  PAGEREF _Toc365650371 \h 82  HYPERLINK \l "_Toc365650372" 6.1. FAUX SENS  PAGEREF _Toc365650372 \h 83  HYPERLINK \l "_Toc365650373" 6.2. CONTRESENS  PAGEREF _Toc365650373 \h 89  HYPERLINK \l "_Toc365650374" 6.3. NON-SENS  PAGEREF _Toc365650374 \h 89  HYPERLINK \l "_Toc365650375" 6.4. SUR-TRADUCTION  PAGEREF _Toc365650375 \h 91  HYPERLINK \l "_Toc365650376" 6.5. SOUS-TRADUCTION  PAGEREF _Toc365650376 \h 92  HYPERLINK \l "_Toc365650377" 7. ONOMASTIQUE DANS LE TEXTE SOUS ÉTUDE  PAGEREF _Toc365650377 \h 94  HYPERLINK \l "_Toc365650378" 8. CONCLUSION  PAGEREF _Toc365650378 \h 101  HYPERLINK \l "_Toc365650379" 9. BIBLIOGRAPHIE  PAGEREF _Toc365650379 \h 102 1. INTRODUCTION INTRODUCTION GÉNÉRALE La traductologie étudie le processus cognitif inhérent à toute reproduction ou traduction orale, écrite ou gestuelle, vers une langue, de l'expression d'une idée provenant d'une autre langue. Bien qu'elle repose sur une réflexion beaucoup plus ancienne, la traductologie est une discipline tout à fait jeune. La notion de traductologie a été employée pour la première fois par Jean-René Ladmiral, traductologue contemporain français en 1972, et simultanément par le traductologue canadien Brian Harris, qui a peu après publié une communication dont le titre comportait ce terme. En fait dans les années 1950 des linguistes comme Roman Jakobson, Ian Catford, Georges Mounin, Eugène Nida, Jean-Paul Vinay et Jean Darbelnet considéraient la traduction comme un phénomène linguistique, et revendiquaient son étude dans le cadre de la linguistique. La traduction est un savoir-faire, c’est le fait d'interpréter le sens d'un texte dans une langue (langue source ou langue de départ) et de produire un texte ayant un sens et un effet équivalents sur un lecteur ayant une langue et une culture différentes (langue cible ou langue d'arrivée). En un sens élargi, toute pratique réflexive sur la traduction relève de la traductologie. Il s'agit aussi d'un exercice universitaire inscrit dans les cursus de langues vivantes, mais généralement à partir de la troisième année d'études, du moins en France, et dans les études supérieures menant au doctorat en plusieurs pays. La traductologie est très importante parce qu'elle met à notre disposition un support méthodologique et détermine les objectifs que doit poursuivre le traducteur dans son activité. La traduction est incontournable dans un monde qui compte plus de 3000 langues. Le commerce international, les relations diplomatiques, les programmes éducatifs, les voyages parmi d'autres activités comme les loisirs, de même que les livres ou les films, les logiciels informatiques ou les instructions de montage des meubles, dépendent du travail des traducteurs - des hommes et des femmes qui, bien souvent dans l'ombre, essaient de transférer des idées et des informations d'une langue à une autre. C'est une tâche difficile qui nécessite de faire passer une information en franchissant la barrière de la langue, une langue vivante, qui évolue tous les jours. Les pièges qu'un traducteur doit déjouer sont nombreux. La connaissance de deux langues ou plus ne suffit pas à faire une bonne traduction. Un travail de qualité exige une connaissance vaste et approfondie des domaines particuliers dont traitent les documents que l’on traduit. L'objectif du présent travail est d'effectuer une analyse d’un cas de la traduction du français vers le croate et de proposer notre traduction d’un extrait du livre Le temps des cathédrales. L'art et la société 980-1420 de Georges Duby, publié en 1976 à Paris par les Éditions Gallimard. Ce livre a été publié en Croatie en 2006 à Zagreb par les Éditions AGM sous le titre Vrijeme katedrala. Umjetnost i druatvo 980.-1420. et traduit en croate par Ela Agoti, membre de la Société des traducteurs littéraires croates, qui a traduit aussi de nombreux livres du français vers le croate. Nous étudierons seulement un extrait de ce texte, le premier chapitre, L’art impérial, traduit en croate dans la traduction publiée comme Carska umjetnost. L’analyse de l’extrait sous étude nous montrera ce qui se passe dans la pratique et les possibles fautes qui proviennent du manque de compétences chez un traducteur. L’analyse nous permettra de voir les points forts et les faiblesses du traducteur, et de proposer une solution plus convenable et de chercher à dévoiler ce qui se passe dans le processus d’une traduction. Dans la première partie de notre travail, nous présenterons l'auteur du texte sous étude et le résumé de son œuvre. Dans la deuxième partie de notre analyse, nous nous appuierons essentiellement sur les principes élaborés par Jean-Paul Vinay et Jean Darbelnet dans la Stylistique comparée du français et de l'anglais, publiée pour la première fois en 1958 à Montréal par les Éditions Beauchemin. Nous observerons comment les sept procédés de Vinay et Darbelnet sont mis en œuvre, en général et dans le texte sous étude en particulier. Nous utiliserons aussi d’autres procédés ou sous procédés élaborés par Vinay et Darbelnet et par d’autres linguistes comme Hélène Chuquet, Michel Ballard et Michel Paillard. Nous élaborerons notre analyse en regroupant nos observations par procédé concerné. Notre étude s'achèvera avec une conclusion dans laquelle nous résumerons le résultat de nos observations. INTRODUCTION GÉNÉRALE SUR L'AUTEUR ET SON OEUVRE Georges Duby est un historien français spécialiste du Moyen Âge, né le 7 octobre 1919 à Paris, mort le 3 décembre 1996 au Tholonet près d'Aix-en-Provence. Spécialiste des Xe, XIe, XIIe, et XIIIe siècles en Europe occidentale, Duby contribue tout au long de ses ouvrages à renouveler les méthodes et les objets de la discipline historique. Il appartient à la deuxième génération d'historiens de l'école des Annales, fondée en 1929 par Marc Bloch et par Lucien Febvre. Duby s'illustre également par sa maîtrise de la langue française. Les honneurs officiels récompensent son enseignement et ses nombreuses publications, dont le rayonnement dépasse très largement le cercle des spécialistes. En 1970, il est élu à la chaire d'histoire des sociétés médiévales du Collège de France, qu'il occupe jusqu'en 1991. En 1974, il est élu membre ordinaire de l'Académie des inscriptions et belles-lettres. Enfin, le 18 juin 1987, il est élu à l'Académie française. Le Temps des cathédrales est une synthèse sur l’art et la société entre 980 et 1420 accompagnée d'une richesse méthodologique. Spécialiste des mentalités du Moyen Âge, Duby a montré dans ce livre magnifique les dimensions sociales et spirituelles de l’art médiéval. « Des hauts temps médiévaux où l’art témoigne de la croyance en un Dieu redoutable aux cathédrales illuminées par leurs vitraux célébrant un Dieu devenu lumière, c’est à un véritable parcours des temps médiévaux et de leurs évolutions que nous convie l’auteur, avec le talent et la liberté de ton qui le caractérisent. » En 2001, l'Académie française lui a décerné le prix Gobert pour ce livre. TEXTE SOURCE L’art impérial « Un seul règne dans le royaume des cieux, celui qui lance la foudre ; il est normal qu’il n’y en ait qu’un seul également qui, sous lui, règne sur la terre. » La société humaine se conçoit au XIe siècle comme une image, comme un reflet de la cité de Dieu, laquelle est une royauté. De fait, l’Europe féodale n’a pu se passer de monarque. Lorsque les bandes des croisés qui donnaient le spectacle de la pire indiscipline fondèrent en Terre sainte un État, spontanément elles en firent un royaume. Modèle des perfections terrestres, la figure royale s’établit au sommet de toutes les constructions mentales qui entendaient alors signifier l’ordonnance de l’univers visible. Arthur, Charlemagne, Alexandre, David, tous les héros de la culture chevaleresque furent des rois, et c’était au roi que tout homme en ce temps, qu’il fût prêtre, guerrier, paysan même, s’appliquait à ressembler. Il faut voir dans la permanence du mythe royal l’un des caractères les plus marquants de la civilisation médiévale. De la royauté, de ses fonctions, de ses ressources, la naissance de l’œuvre d’art, de ces œuvres majeures, éclatantes, à quoi les autres font référence, dépendait en particulier étroitement. Qui veut saisir les relations entre les structures sociales et la création artistique doit donc analyser attentivement sur quoi se fondait et comment s’exerçait à cette époque la puissance monarchique. La royauté venait du passé germanique, introduite par les peuples que Rome, bon gré mal gré, avait accueillis chez elle sans rien retrancher aux pouvoirs de leurs chefs. Ceux-ci avaient pour principale fonction de conduire la guerre. A la tête des hommes en armes, ils avaient guidé leur progression. Chaque printemps les jeunes guerriers se rassemblaient autour d’eux pour l’aventure militaire. Pendant tout le Moyen Age, l’épée nue demeura le premier des emblèmes de la souveraineté. Mais les rois barbares détenaient un autre privilège plus mystérieux, plus nécessaire au bien commun, la pouvoir magique de s’entremettre entre leur peuple et les dieux. De leur intercession dépendait le bonheur de tous. Cette puissance leur venait de la divinité elle-même, par filiation : le sang divin coulait dans leurs veines ; aussi « l’usage des Francs fut-il toujours, leur roi mort, d’en choisir un autre dans la race royale ». A ce titre, ils présidaient aux rites et les plus grands sacrifices étaient offerts en leur nom. Dans l’histoire des missions esthétiques de la royauté européenne, un tournant décisif se place au milieu du VIIIe siècle. Depuis lors, le plus puissant des souverains d’Occident, celui qui paraissait dominer la chrétienté latine tout entière, le roi des Francs, fut sacré, comme l’étaient déjà les petits rois du nord de l’Espagne. C’est-à-dire qu’il cessa de devoir ses charismes à sa parenté mythique avec les puissances du panthéon païen. Il les reçut directement du Dieu de la Bible par une opération sacramentelle. Des prêtres versaient sur lui l’huile sainte ; celle-ci imprégnait son corps, le remplissait de la force du Seigneur et de tous les pouvoirs de l’au-delà. Un tel cérémonial autorisait les transferts dynastiques. Mais il introduisait aussi le souverain dans l’Église, l’établissant parmi les évêques que l’on sacrait comme lui. Rex et sacerdos, il recevait l’anneau et le bâton, les insignes d’une mission pastorale. Par les chants de louange que l’on psalmodiait dans les solennités du couronnement, l’Église installait sa personne au sein des hiérarchies surnaturelles. Elle précisait sa fonction qui n’était plus simplement de combat, mais aussi de paix et de justice. Enfin et surtout, puisque les traditions artistiques issues des gloires romaines ne survivaient plus au VIIIe siècle en Occident qu’au sein de l’Église chrétienne, puisque tout l’effort de construction et de décoration qui tendait jadis à exalter la puissance des cités célébrait maintenant celle de Dieu, et puisque le grand art était devenu tout entier liturgie, le roi, que la christianisation de ses pouvoirs magiques postait désormais au centre de tout le cérémonial de l’Église, prenait naturellement place à la source des plus grandes entreprises artistiques. Le sacre avait fait de l’art une affaire proprement royale. Les formes artistiques qui naissaient de l’initiative monarchique revêtirent des caractères plus déterminés lorsque, après l’an 800, la restauration de l’Empire eut amplifié en Europe occidentale les dimensions de la royauté. La magistrature impériale était une autre institution divine qui se situait un peu plus haut dans la hiérarchie des pouvoirs, au degré intermédiaire entre les rois de la terre et les dominations célestes. Devant Charlemagne, un pape s’était prosterné. Sur le tombeau de saint Pierre, il l’avait salué du nom d’Auguste. Nouveau Constantin, nouveau David, l’empereur d’Occident eut mission désormais de guider seul vers son salut l’ensemble de la chrétienté latine. Mieux que les rois qui s’inclinaient devant eux, les nouveaux empereurs durent se comporter en héros de Dieu. Mais ils se savaient aussi les successeurs de César. Dans les gestes de consécration qu’il leur appartenait d’accomplir et qui suscitaient l’œuvre d’art, ils se souvenaient de leurs prédécesseurs dont les largesses avaient jadis orné les cités antiques. Ils voulurent donc que les objets qui, sur leur ordre, étaient offerts à Dieu, portassent la marque d’une certaine esthétique. Celle de l’Empire – c’est-à-dire celle de Rome. Les artistes qui obéissaient à leurs commandements et à ceux des autres souverains d’Occident cherchèrent ainsi plus délibérément leur inspiration dans les œuvres de l’Antiquité. De la rénovation de l’Empire procède très directement tout ce qui rattache en l’an mil l’art d’Occident à celui de la Rome classique. Car, deux siècles après le couronnement impérial de Charlemagne, une part fondamentale de la création artistique se trouvait toujours dépendre de la convergence de tous les pouvoirs temporels vers la personne d’un souverain que l’on savait être l’oint du Seigneur, dont l’autorité émanait de la surnature et dont le ministère signifiait d’abord, comme le célébraient les laudes regiae, la conciliation des deux mondes, visible et invisible, et l’harmonie cosmique entre le ciel et la terre. Tandis que lentement se développait le mouvement qui allait la féodaliser, l’Europe de l’an mil remettait toujours en premier lieu à son empereur et à ses rois, aux guides, à ceux qui portaient à Dieu l’hommage de tout leur peuple et qui distribuaient parmi celui-ci les grâces reçues du ciel, le soin d’orner ces offrandes majeures qu’étaient les églises, les parures de l’autel, les reliquaires et les livres illustrés où se trouvait enfermée la parole divine. Cette mission lui paraissait essentielle à leur office. Elle voyait la dignité royale comme un magistère de libéralité, de générosité, de magnificence. Pour elle, le souverain était celui qui donne – qui donne à Dieu, qui donne aux hommes – et les œuvres de beauté devaient ruisseler de ses mains ouvertes. Offrir en effet visait à dominer celui qui acceptait le don, à se l’assujettir. C’était donc par le présent que le monarque régnait, par le présent qu’il captait pour son peuple la bienveillance des puissances surnaturelles, par le présent qu’il gagnait l’amour de ceux qui le servaient ; et lorsque deux rois se rencontraient, c’était à celui qui saurait par des cadeaux plus magnifiques affirmer sa supériorité sur l’autre. Voici pourquoi les meilleurs artistes du XIe siècle se sont réunis autour des souverains tant que ceux-ci gardèrent leur puissance. L’art de ce temps est dans son principe un art aulique parce qu’il est un art sacré. Ses ateliers se relient aux cours royales. De l’éclat des différents trônes, une géographie de l’art du XIe siècle présente un reflet très fidèle. * En l’an mil, les plus actifs de ces foyers créateurs se situent, en Occident tout comme à Byzance, tout comme dans les pays d’Islam, autour de l’unique conducteur des croyants, autour de l’empereur. L’empire reste le mythe où la chrétienté romaine que la féodalité met en pièces retrouve l’unité foncière dont elle rêve et qu’elle croit conforme au plan de Dieu. Elle s’y accroche obstinément. Sous le magistère impérial, elle se sent rassemblée en fraternité derrière le Christ pour marcher à l’unisson vers les perfections de la cité céleste. Un tel symbole se relie à l’attente eschatologique qui remplit toute la pensée chrétienne : la fin du monde et « la consommation de l’Empire de Rome et des chrétiens » surviendront conjointement, lorsqu’un empereur, le dernier des monarques du siècle, viendra sur le Golgotha faire offrande à Dieu de ses insignes, ouvrant ainsi le règne de l’Antéchrist. Qu’est-ce que l’imperium ? Trois notions se conjuguent en cette dignité. Elle est conçue dans sa profondeur comme une élection divine : le Tout-Puissant choisit un chef. Il lui donne la victoire et le remplit du même coup de sa grâce, de ce pouvoir magique, felicitas, Königsheil, qui le place au-dessus de tous les autres souverains en guide unique du peuple de Dieu. Ceci explique que le pouvoir impérial ait repris vigueur en Saxe au Xe siècle. La rapide décadence des descendants de Charlemagne l’avait désemparé, réduit à l’état d’idée. Cette idée demeurait plus claire en Germanie, le pays que les Carolingiens avaient modelé de leurs mains, qu’ils avaient tout entier civilisé. Des provinces allemandes, la Saxe était la plus sauvage, mais le christianisme, plus jeune, s’y montrait plus dru. Les pillards qui couraient l’Europe la contournaient : elle était très pauvre ; ses habitants, surtout, savaient se défendre hardiment. Ce refuge, où les moines fugitifs affluaient avec leurs reliques et leur savoir, paraissait béni de Dieu. Les princes saxons avaient bâti au pied du Harz des forteresses efficaces. Ils parvinrent à vaincre en rase campagne, dans des batailles, ces jugements de Dieu, les hordes hongroises. Ce fut sur le champ même du combat que le duc Henri d’abord, puis son fils Otton reçurent l’imperium par l’acclamation de leurs guerriers. Mais ils agirent aussitôt en successeurs de Charlemagne. Le souvenir des réussites carolingiennes, l’aura qui environnait Aix-la-Chapelle forment en effet le second pilier de l’idée impériale, et impliquent aussitôt le troisième : ce qui revit en Occident, c’est l’imperium romanorum. Le mythe impérial ne se dissocie pas du mythe romain. Célébré comme le sauveur de la chrétienté, Otton Ier, roi d’Allemagne, se sentit tenu de protéger, de purifier l’Église de Rome. Il se rendit dans la Ville. C’était là, et là seulement, sur le tombeau de saint Pierre, par les mains du pape, que les rites du couronnement impérial pouvaient en effet s’accomplir. L’Empire ressuscité, germanisé, fut romain plus que ne l’avait été l’Empire carolingien. En 998, le troisième Otton, le petit-fils, décida de transférer sa résidence sur l’Aventin, et si la bulle dont il scella ses actes portait encore l’effigie de Charlemagne, elle présentait sur l’autre face l’image de la Ville, Roma Aurea. L’empereur se nommait-il lui-même ; récitait-il la longue suite de ses dignités, c’était du titre « romain » qu’il se parait en premier lieu. Renovatio imperii romani : « Nous avons proclamé Rome capitale du monde. » Renaissant, l’Empire affirmait son caractère universel et, beaucoup plus consciemment que leurs prédécesseurs carolingiens, ses maîtres se prétendaient les seigneurs des seigneurs de l’univers. Ils ne se heurtaient plus maintenant aux rivalités de Byzance. Leurs épouses, leurs mères étaient des princesses grecques. Ils vivaient dans l’admiration de la Constantinople de l’an mil, elle-même en pleine renaissance. Els s’approprièrent l’idée que le basileus se forgeait de son autorité. Ils lui empruntèrent tous les emblèmes de son pouvoir, la chape dorée, le globe, cette sphère parfaitement tenue dans la main droite, signe d’une souveraineté enserrant le monde tout entier. Pour les plus hautes cérémonies, l’empereur Henri II, drapé dans le manteau que l’on conserve aujourd’hui à Bamberg et qui fut brodé en Italie peut-être vers 1020, voulait apparaître le corps enveloppé dans les constellations et les signes du zodiaque comme dans un tissu de firmament. Quant à la couronne du Trésor de Vienne, qui peut-être fut celle d’Otton Ier, ses huit faces, semblables aux huit parois des chapelles palatines, signifient l’éternité. Elles évoquent symboliquement la Jérusalem céleste, c’est-à-dire le royaume de perfection qui se révélera au Dernier Jour. Le règne de César ne préfigure-t-il pas celui du Christ revenant à la fin des temps pour siéger dans la gloire ? « Serviteur de saint Pierre », l’empereur-apôtre conduit l’évangélisation et, par les missionnaires qui reçoivent l’appui de sa force, il travaille à multiplier les fidèles du Christ. On promène devant lui la sainte lance, qui renferme l’un des clous du Calvaire. Il entraîne le peuple de Dieu vers l’ultime triomphe, celui du bien sur le mal, celui de la résurrection sur la mort. La puissance des empereurs ottoniens se voulut totale comme celle de Dieu, et quand ils commandaient aux peintres de leur cour des livres liturgiques, ils se plaisaient à y voir de grandes femmes inclinées : elles figuraient les nations d’Occident, rassemblées au pied de leur trône en escorte soumise. Un symbole résume tous les autres, proprement impérial, parce qu’il signifie victoire et qu’en lui l’empereur s’identifie à Jésus Sauveur, c’est la croix – toutes les croix que les empereurs du XIe siècle firent orner par leurs orfèvres domestiques et distribuèrent parmi les sanctuaires de leur domination au signe de leur puissance invincible. Sur une page d’un Évangéliaire, décoré à Ratisbonne entre 1002 et 1014, un peintre a représenté l’empereur du moment. Il le place au cœur d’une composition cruciforme, c’est-à-dire au carrefour de l’univers. Des anges descendent vers lui du ciel pour le revêtir des emblèmes de sa puissance. Saint Ulrich et saint Emmeram soutiennent ses bras comme Aaron et Hur avaient soutenu ceux de Moïse combattant les Amalécites. Et c’est le Christ lui-même, trônant dans la gloire des apparitions apocalyptiques, qui dépose sur son front le diadème. En fait cependant, l’empereur ne parvenait pas à se maintenir dans Rome : nichées dans les ruines antiques, les grandes familles de la noblesse locale y faisaient la loi. Sans doute était-il roi d’Italie, il fut bientôt roi de Bourgogne et de Provence. Mais il ne régnait vraiment que sur les Allemagnes, et sur cette Lotharingie d’où sortait le lignage de Charlemagne. En l’an mil, Otton III s’était rendu à Aix-la-Chapelle. « Comme il ignorait le lieu exact où reposaient les ossements du césar Charles, il fit en secret briser le pavement de l’église à l’endroit où on les croyait être, puis creuser jusqu’à ce qu’on les trouvât effectivement, dans un sarcophage royal. L’empereur prit alors la croix d’or qui pendait au cou du mort, ainsi qu’une partie de ses vêtements non encore putréfiés ; après quoi il remit tout en place avec le plus grand respect. » Une autre chronique ajoute : la dépouille du premier rénovateur de l’Empire d’Occident fut élevée, exposée à la vue du peuple comme l’étaient les reliques des saints et, replacée dans la crypte, « elle se mit à s’illustrer par des signes et par des miracles éclatants ». Restaurée, imparfaite, la puissance impériale cherchait à se nouer au tronc carolingien qu’environnaient déjà les légendes et les prodiges. Elle se voulait romaine, universelle ; en fait, elle devenait plus décidément germanique. Ce caractère du nouvel empire situe donc, au XIe siècle, les tiges les plus vivaces de la création artistique en Saxe, dans la vallée de la Meuse et sur les bords du lac de Constance. Il fait des pays allemands la terre d’élection des traditions franques de l’art monarchique, d’une architecture, de formes picturales et plastiques où fructifie l’héritage des ateliers de l’an 800, vivifié cependant par l’exemple byzantin et par un retour aux sources romaines. Mais puisque le pouvoir réel de l’empereur se limitait à quelques provinces, puisqu’il n’était pas seul à régner, l’art impérial n’apparaît plus concentré autour d’un seul foyer comme il l’avait été aux temps carolingiens. On le voit, loin du siège de l’Empire, illustrer d’autres monarchies. * L’Empire n’avait pas aboli la royauté, antérieure à lui et tout autant sacrée. Les rois aussi se tenaient pour des Christs. Comme les évêques, pasteurs du peuple et successeurs des apôtres, ils étaient élus par l’intervention du Saint-Esprit, acclamés dans une cathédrale par la foule rassemblée des clercs et des guerriers. « Le même jour et dans la même église, l’évêque élu de Münster fut consacré par les mêmes prélats qui avaient oint le roi, afin que la présence du roi et prêtre suprême à cette solennité pût être considérée comme un présage heureux pour l’avenir, puisque la même église et le même jour virent l’onction de deux personnes qui, selon l’institution de l’Ancien et du Nouveau Testament, sont les seules à être ointes sacramentellement et sont dites, l’une et l’autre, Christ du Seigneur. » Le roi, chef de guerre, perd toute autorité dès que l’âge ou l’infirmité l’empêche de monter à cheval. Mais il est aussi, et reste jusqu’à sa mort, le ministre de l’invisible. Helgaud de Saint-Benoît-sur-Loire, qui écrit vers 1040 la vie du roi Robert de France, parle de lui comme d’une sorte de moine dont la mission première consiste à prier pour son peuple. « Il avait tant de goût pour l’Écriture que pas un jour ne se passait sans qu’il lût les Psaumes et adressât à Dieu très haut les prières du saint David. » Contre le royaume des ténèbres, la promesse qu’il a prononcé le jour du sacre l’engage à protéger spécialement les prêtres et les pauvres. Lorsque à ses pieds s’asseyent les membres de sa cour, il occupe la place même de Jésus, que l’époque se représente avant tout comme un juge couronné. Comme Jésus, le roi détient un pouvoir mystérieux sur les corruptions du monde. « La puissance de Dieu, dit encore Helgaud, conféra à cet homme parfait une telle vertu pour soigner les corps que, s’il touchait de sa main très pieuse les infirmes à l’endroit d’où venait leur souffrance, en faisant le signe de la croix, il les guérissait de tout mal. » Et lorsque le roi d’Allemagne Henri IV, pourtant excommunié, traversait la Toscane, les paysans se précipitaient pout toucher ses vêtements, afin que leurs moissons fussent meilleures. Ainsi « le roi doit être mis à part de la foule des laïcs car, imprégné de l’huile sainte, il participe au ministère sacerdotal » : il se tient devant Dieu comme le sacrificateur suprême. Son rôle dans la création artistique ne diffère pas de celui des empereurs. Aux souverains romains et germaniques certains rois d’Occident disputaient d’ailleurs le titre impérial, et d’abord dans les régions que Charlemagne n’avait jamais soumises. Les rois anglais se disaient « empereurs augustes de toute l’Albion ». Au seuil du XIe siècle, Cnut était parvenu à dominer tous les rivages de la mer du Nord : « Cinq royaumes ayant été réduits par lui, Danemark, Anglie, Bretagne, Écosse et Norvège, il fut empereur. » Et les rois de Léon, sacrés, protecteurs de Saint-Jacques-de-Compostelle, lorsque l’affaiblissement des princes de Cordoue fit se multiplier leurs victoires, parlèrent aussi de leur imperium qui devait leur soumettre les autres rois ibériques. Enfin, à l’intérieur même de l’espace carolingien, se trouvait encore un roi, mais un seul, que ses biographes se plaisaient à revêtir de la dignité augustale. Pour eux, l’imperator francorum n’était pas le roi d’Allemagne, mais celui de la Francie occidentale, le roi de France. En l’an mil, chacun tenait ce dernier pour le rival de l’empereur teutonique. Ses évêques lui rappelaient que « l’Empire lui-même avait dû plier devant ses prédécesseurs ». Le roi de Germanie le traitait en fait comme son égal : quand en 1023, Henri II, empereur, et Robert, roi de France, se rencontrèrent au milieu de la Meuse sur la frontière de leurs États pour discuter « de l’état de l’Empire », ils s’accueillirent mutuellement comme des frères. La plupart des hommes capables de réflexion voyaient alors l’Occident partagé en deux grands royaumes, l’un que tenait César, l’autre où régnait le vrai descendant de Clovis, le roi que l’on sacrait à Reims, près de la cuve baptismale où s’était scellée jadis l’alliance entre Dieu et le peuple des Francs. « Nous voyons l’Empire romain détruit dans sa plus grande partie, mais tant qu’il y aura des rois francs qui ont vocation de le tenir, sa dignité ne disparaîtra pas complètement parce qu’il s’appuiera sur des rois. » En vérité, n’était-ce pas au profit des Francs que s’était opéré le transfert de l’imperium, et la véritable Francie, n’était-ce pas l’Ile-de-France ? Le Capétien de l’an mil siégeait comme Charlemagne entouré des évêques et des comtes. Il enrichissait les sanctuaires de ses dons. Il faisait orner et illustrer des livres sacrés dans les abbayes qu’il protégeait, à Saint-Germain-des-Prés, à Saint-Denis en France. Et parce qu’il se sentait lui-même héritier de l’Empire, les artistes qui travaillaient pour lui s’inspiraient, comme ceux d’Allemagne, des œuvres impériales du IXe siècle. Ainsi se trouvaient partagés dans l’Occident de l’an mil, la puissance de paix et de justice, les pouvoirs d’intercession reconnus aux chefs du peuple et les prérogatives d’ordre culturel qui s’y reliaient. Une telle répartition fait apparaître aussitôt deux Europes. Une Europe sans roi, celle du sud : car, passée la Loire et jusqu’en Catalogne, le roi de France n’agissait plus ; à Lyon, en Provence, l’empereur, lui non plus, ne possédait que des droits illusoires, et dans toute l’Italie, son autorité tendait à devenir mythique. Dans ces provinces du Midi place était laissée à un développement artistique libéré de l’emprise monarchique. Quant à l’Europe des royautés, elle était toute septentrionale, si l’on excepte quelques réduits montagnards, autour de Léon, autour de Jaca, où s’enracinait le pouvoir des souverains chrétiens d’Espagne. Sur les franges extrêmes de l’Europe des rois, parmi les solitudes scandinaves et dans ces enceintes de terre environnées de marécages où s’érigeaient à cette époque, auprès des résidences princières, les premières cathédrales de la Pologne, de la Bohême et de la Moravie, des artisans esclaves continuaient d’employer, pour parer des chefs de tribus qui connaissaient à peine le nom du Christ, un langage artistique antérieur à l’histoire. Mais ici même déjà, tandis que progressait l’évangélisation, les prestiges d’une royauté sacralisée par l’Église les incitaient à puiser leur inspiration au souvenir de l’esthétique carolingienne. Celle-ci était pleinement reçue à Winchester, dans l’entourage des souverains anglo-saxons, parmi des clercs et des moines dont le savoir venait tout droit des bibliothèques de Laon, de Saint-Riquier, de Corbie. La magnificence des Capétiens en entretenait plus brillamment l’éclat dans la vieille Francie, entre Reims, Orléans et Chartres. Toutefois, c’était depuis la Germanie que rayonnaient surtout ces formes d’art royal qui se voulaient fidèles à l’esprit antique. Elles poussaient leurs racines dans les forêts de Saxe et, plus vigoureusement, aux alentours d’Aix-la-Chapelle, à Liège, le long du Rhin, au cœur de l’héritage carolingien. Par la volonté de Henri II, Bamberg, en Franconie, en devint un moment la souche principale. Les multiples relais que formaient en terre allemande les évêchés et les monastères impériaux les propageaient, et de temps à autre, les déplacements de l’empereur teutonique en transportaient des rameaux jusque dans Rome. Tels étaient les lieux d’élection, voisins des trônes. Là se conservaient, au nord de Tours, de Besançon et des passages alpestres, convertis au service de Dieu, la tradition du mécénat augustéen et de beaux reflets du classicisme. * L’homme du XIe siècle voit son roi comme un cavalier assurant au peuple, l’épée en main, la justice et la paix. Mais il le voit aussi comme un sage et entend qu’il sache lire dans les livres. Dès que l’on se prit en Occident à tenir la monarchie pour une renovatio, pour une renaissance du pouvoir impérial, il ne fut plus permis aux souverains de demeurer illettrés comme l’étaient naguère leurs ancêtres barbares. Fut ressuscitée, afin qu’ils missent leur effort à s’y conformer, l’image idéale que Rome s’était construite du bon empereur, fontaine de savoir et source de sagesse. « Il conserve dans son palais quantité de livres et, si par hasard la guerre lui laisse quelques loisirs, il les consacre à lire lui-même, passant de longues nuits à méditer parmi ses livres jusqu’à ce que le sommeil vienne le terrasser » : un chroniqueur de Limoges attribue ces pratiques exemplaires au duc d’Aquitaine, dont il veut, au seuil du XIe siècle, prouver qu’il est l’égal des rois. Mais déjà Eginhard avait montré Charlemagne, son héros, employant ses veilles à apprendre l’écriture ; le roi Alfred avait fait traduire en anglo-saxon, pour que les nobles de sa cour puissent les comprendre, les ouvrages latins des bibliothèques monastiques ; et Otton III, l’empereur de l’an mil, qui présidait aux débats des savants, dialoguait avec le plus célèbre d’entre eux, Gerbert. Toutefois, c’était le sacre qui avait noué véritablement l’alliance entre la dignité monarchique et la culture écrite. Le souverain s’était intégré à l’Église. Or les prêtres chrétiens devaient nécessairement manier des livres puisque la parole de leur Dieu se trouve fixée dans des textes. Il importait donc que, sacré, le roi connût les lettres et qu’il fit éduquer comme un évêque celui de ses fils appelé à lui succéder dans sa magistrature. Hugues Capet, qui n’était pas encore roi mais qui aspirait à le devenir, avait placé l’aîné de ces garçons, Robert, auprès du même Gerbert, le meilleur maître de son temps, « afin qu’il lui inculquât assez de connaissance des arts libéraux pour le rendre agréable au Seigneur par la pratique de toutes les saintes vertus ». Il appartenait encore au souverain, responsable du salut de son peuple, de veiller à ce que le corps ecclésiastique dont il était devenu membre fût de bonne qualité, donc instruit. Il dut, par conséquent, dans une société où la culture aristocratique, toute militaire, s’était entièrement détournée des études, soutenir les institutions qui formaient les clercs à leurs fonctions. Si, aujourd’hui encore, les petits enfants se représentent Charlemagne en protecteur de l’école, réprimandant les mauvais élèves et posant une main paternelle sur le front des meilleurs, c’est qu’il avait voulu mieux que personne remplir les devoirs de son sacre, ordonnant qu’un lieu d’étude fût implanté près de chaque évêché et de chaque abbaye. Tous les souverains de l’an mil l’ont imité. Ils ont tenu à ce que les monastères et les églises cathédrales fussent bien pourvus de livres et de maîtres. Ils ont souhaité établir dans leur palais le meilleur des centres scolaires. Parmi les fils de l’aristocratie qui passaient à leur cour leur jeunesse, il fallait que ceux d’entre eux qui ne porteraient pas les armes et qui seraient établis dans les plus hautes dignités de l’Église, trouvassent dans le voisinage du roi la nourriture intellectuelle qui leur était indispensable. Les pouvoirs que Dieu déléguait au souverain impliquaient ce souci parmi les premiers et les plus pressants. A la royauté du XIe siècle, par conséquent, l’école demeurait étroitement conjointe. Enfin, pour deux raisons, parce que le monarque se considérait comme le successeur des Césars, et davantage parce que Dieu, dans l’Écriture traduite par saint Jérôme, s’exprime dans le langage d’Auguste, la culture que diffusaient les écoles royales n’était pas l’actuelle ni l’indigène. Elle transmettait un héritage, celui que des générations révérencieuses avaient jalousement sauvegardé dans la nuit et dans les délabrements du haut Moyen Age celui d’un âge d’or, celui de l’Empire latin. Elle était classique et maintenant vivant le souvenir de Rome. Combien d’hommes purent-ils profiter de cette instruction ? A chaque génération, quelques centaines, quelques milliers peut-être – et au niveau supérieur du savoir n’accédèrent jamais que quelques dizaines de privilégiés, dispersés dans toute l’Europe, séparés par d’énormes distances, mais qui pourtant se connaissaient, correspondaient entre eux, échangeaient des manuscrits. L’école, c’était eux-mêmes, les quelques livres qu’ils vaient copiés de leur main ou qu’ils tenaient de leurs amis et, autour d’eux, un tout petit peloton d’auditeurs, des hommes de tous âges qui avaient traversé le monde et bravé les pires dangers pour passer quelque temps près de ces maîtres et les écouter lire. Tous appartenaient à l’Église. Tous apprenaient pour mieux servir leur Dieu et pour mieux entendre sa parole. Or, ils avaient tous pour langue maternelle, et même en Italie, et même en Espagne, un dialecte nettement distinct du texte de la Bible et de la liturgie. L’enseignement se fondait donc sur une étude des mots latins, de leur sens, de leur agencement – bref, sur un lexique et sur une grammaire. Des sept voies de la connaissance, selon lesquelles les pédagogues de la Basse-Antiquité avaient disposé les démarches de l’instruction scolaire, des sept « arts libéraux », les maîtres du XIe siècle n’ont vraiment cultivé que le premier, le plus élémentaire, qui était une initiation au langage de la Vulgate. Les élèves, écrit Abbon de Fleury en l’an mil, doivent avant toute chose bien savoir nager dans l’océan profond, tumultueux et sournois de la grammaire de Priscien ; ensuite, pour qu’ils puissent pénétrer la signification de la Genèse et des Prophètes, on lira devant eux, on leur fera lire, quelques modèles de bon parler : Virgile, Stace, Juvénal, Horace, Lucain, Térence. Ces auteurs étaient païens, mais ils avaient usé des plus pures formes linguistiques. Leurs œuvres furent pour cela sauvées du désastre où s’effondra la culture romaine. De ces écrits, les débris surnagèrent. Pour leur valeur pédagogique, on s’efforça de les rassembler. On fouilla à leur recherche les bibliothèques les moins dégradées, celles d’Italie. On s’appliqua à les éditer dans l’atelier d’écriture qui flanquait alors tout centre scolaire. Les jeunes prêtres et les jeunes moines en recopiaient des passages entiers. Ils en remplissaient leur mémoire et, jusqu’à leur dernier jour, des bribes de poèmes classiques reparaissaient sans cesse sur leurs lèvres, mêlés au texte des Psaumes. De tels principes d’éducation ont fait alors des plus hauts dignitaires de l’Église des humanistes, les ont incités à imiter ces modèles, à les plagier respectueusement. L’abbesse allemande Hrosvitha voulut adapter Térence pour éviter aux moniales d’aborder abruptement un texte trop libre. Né dans la pourpre, l’empereur Otton III avait été instruit comme un clerc ; il envoyait des copistes à Reims, à l’abbaye de Bobbio, il ordonnait que lui fût rapportée l’œuvre de César, de Suétone, de Cicéron, de Tite-Live, le récit de toutes les gloires, impériales et républicaines, de la Ville dont il se disait le maître ; il méditait à Pavie sur le De Consolatione de Boèce. Parce qu’il était roi. Les méthodes de l’enseignement ecclésiastique, les orientations de la culture scolaire, son intention délibérée de servir les lettres latines, ont resserré les liaisons entre l’institution monarchique et les formes exhumées de l’antiquité romaine. Et l’école inclina plus résolument vers le classicisme la part de la création artistique qui émanait en ce temps de la personne royale. * Ce fut avant tout par l’art du livre que la tradition de l’art antique se transmit. Le livre était tenu pour un accessoire de liturgie, autant au moins que pour un instrument de connaissance. Il coopérait au service divin. Pour cette raison, il devait être orné, comme l’étaient l’autel, les vases sacrés, ou les parois du sanctuaire. Dans cet objet d’art s’établissait, plus intime qu’en nul autre lieu, la jonction entre la culture écrite et l’image. Un très grand nombre de Sacramentaires, de Lectionnaires et de Bibles illustrés au temps de Louis le Pieux ou de Charles de Chauve formaient encore au XIe siècle le gond de toutes les bibliothèques monastiques et épiscopales, et ces ouvrages s’imposaient à l’admiration par la qualité de leur facture. Or les peintures qui les ornaient imitaient presque toutes des modèles paléochrétiens. La vigueur plastique des figures d’évangélistes, les simulacres d’architecture où s’établissent ces effigies, tous les ornements disposés pour encadrer les canons et les calendriers, comme le décor des initiales, s’accordaient aux leçons d’humanisme que distribuaient les écrits des poètes et des historiens latins. Parce qu’elles portaient, croyait-on, le message de la Rome d’Auguste, parce qu’elles ressuscitaient, comme l’enseignement du grammairien, la latinité pure, intacte, exempte des corruptions de la barbarie, les images des livres carolingiens inspiraient le même respect que les auctores. On les copiait, de même que l’on copiait Virgile, Suétone ou Térence. Les artistes qui, sur les commandes de l’empereur à Reichenau ou Echternach – et à Saint-Denis sur les commandes des rois de France – couvraient de peintures le parchemin des Évangéliaires, empruntaient aux illustrateurs du IXe siècle pour édifier un décor qu’ils pensaient convenir à la dignité monarchique. En fait, ils inventaient, et les formes que traçaient leurs mains s’éloignaient insensiblement des types carolingiens. Du moins, dressés sur le fond d’or qui les introduisait dans l’éternité des rites liturgiques, ces formes demeuraient-elles en état de profonde adhésion à l’égard de l’esthétique du Bas-Empire. Liées au concret, au visible, résolument figuratives, elles situaient, dans l’espace, et sans en modifier délibérément les proportions, le corps de l’homme. Plus audacieuse fut la résurrection du relief. Les artistes carolingiens s’étaient inspirés de la plastique romaine, mais de manière presque clandestine. Le paganisme, au IXe siècle, demeurait menaçant. Ne risquait-on pas en exposant aux yeux du peuple les statues du Seigneur, et surtout celles des saints, de réveiller le pouvoir des idoles ? Aussi les figures sculptées dans l’ivoire ou martelées par les orfèvres ne quittaient-elles pas l’entourage de l’autel. Seuls s’en approchaient des initiés, les célébrants de l’office, des hommes à la foi sûre et de forte culture. En l’an mil tout changeait. L’école dissipait les erreurs. Elle s’annexait les beautés du monde païen. Elle les consacrait à Dieu. Depuis longtemps, dans les provinces soumises aux rois, les divinités de bois qu’adoraient les tribus étaient détruites. La croix avait triomphé et les dirigeants de l’Église avaient moins peur des anciens dieux. Ils osèrent donc établir les représentations divines aux portes des sanctuaires, dans la puissance convaincante que confère le volume. L’initiative partit sans doute de la Saxe, du cœur de la renaissance impériale. Bernward, évêque de Hildesheim, était un homme d’étude. L’empereur l’avait chargé d’instruire son fils. Ses biographes parlent aussi de lui comme d’un architecte, d’un illustrateur de manuscrits, d’un orfèvre. Tout cela allait alors ensemble. Pour son église il fit fondre, pièce à pièce, en 1015, deux portes de bronze. Il suivait l’exemple de Charlemagne et des hauts dignitaires de l’Église carolingienne. Mais les bronzes des portails n’avaient jusqu’à présent jamais porté d’images. Ceux de Hildesheim en sont remplis. Seize scènes juxtaposées sur deux colonnes parallèles expliquent au peuple les liaisons mystiques qui relient le ciel à la terre. A gauche, les figures de l’Ancien Testament conduisent de haut en bas depuis la création du monde jusqu’au meurtre d’Abel : elles montrent la chute. Tandis qu’à droite, ascendantes, les figures de l’Évangile, depuis l’annonciation jusqu’à la résurrection du Christ, épousent le mouvement rédempteur qui entraîne l’humanité sauvée vers les gloires éternelles. Ce monument restaurait la grande plastique sur les lisières les plus sauvages de l’Empire. On l’imita en Rhénanie et dans les pays mosans. Ainsi fut jalonnée la voie qui, par les reliefs de l’autel d’or de Bâle, conduit aux formes parfaitement classiques que le fondeur Renier de Huy établit à Liège, entre 1107 et 1118, sur les flancs d’une cuve baptismale. Cette renaissance inspira peut-être la grande sculpture clunisienne. Elle préparait certainement la rénovation de la statuaire monumentale dont, au milieu du XIIe siècle, Chartres après Saint-Denis allait être le lieu. Qu’était-ce, sinon le goût des beaux vers latins et la vénération que ce goût suscitait pour l’antiquité qui put conduire Bernward à faire sculpter aussi une réplique de la colonne Trajane ? Les maîtres des écoles que protégeaient les souverains ne cherchaient pas seulement à sauver des textes, mais tout ce qui subsistait de Rome. Ses monuments des camées, des ivoires, les débris de ses statues. L’abbé Hugues de Cluny reçut un jour un poème qui célébrait la découverte à Meaux d’un buste romain. Si la tendance antiquisante de l’esthétique monarchique s’affirma si fortement, c’était que ses ateliers travaillaient autour d’une collection : dans le voisinage d’un trésor. Le roi est généreux. Sa munificence distribue les étoffes précieuses et les bijoux parmi tous les sanctuaires dont il est le tuteur. Il doit encore se montrer lui-même au grand jour environné d’ornements splendides. N’est-il pas l’image de Dieu ? Il lui sied de parer sa personne. Il importe que l’or et les gemmes entourent son corps de gloire et manifestent aux regards l’influx miraculeux dont il est imprégné. Ces objets précieux font sa force. Ils sont l’image visible de sa puissance. Ils éblouissent ses rivaux. Le déploiement de ces richesses, où le souverain peut puiser pour récompenser ses amis, entretient l’amour des fidèles. Pas de roi sans trésor, et dès que l’éclat de celui-ci s’atténue commence à s’altérer la puissance royale. Or de telles collections étaient des héritages lentement amassés, une superposition de dépôts successifs. Parmi leurs pièces les plus belles, beaucoup s’étaient transmises d’âge en âge dans la dynastie. D’autres venaient d’Orient, offertes par quelque monarque. Presque toutes portaient l’empreinte de Rome – de l’ancienne Rome dont les rois barbares avaient pillé les splendeurs pour l’ornement de leur faste – de la nouvelle, rajeunie, de Byzance où revivait à ce moment même le style antique. Ces collections n’étaient pas mortes. Ne voyons pas en elles des sortes de musées. Elles servaient. Chacune de leurs pièces avait son usage défini, dans une culture où la cérémonie tenait un si grand rôle, où tout s’exprimait par rites et par symboles et où, par conséquent, parures et décors portaient tant de signification. En outre, au fonds ancien du trésor, le jeu des présents mutuels ajoutait constamment des objets nouveaux. L’une des fonctions premières des artistes que le roi entretenait près de lui consistait à tenir en état le trésor royal, à rénover d’anciens ornements pour qu’ils pussent plus utilement prendre place parmi les accessoires de la liturgie profane ou sacrée, à sertir des camées dans la reliure d’un évangéliaire, à transformer une coupe antique en calice. Ils travaillaient aussi à modifier les objets nouvellement acquis pour qu’ils vinssent s’insérer sans trop de discordances parmi les éléments du trésor. Puisque dans cet amas d’orfèvreries dominaient les témoins du classicisme, ce fut naturellement, et par souci d’harmonie autant que par révérence envers une tradition esthétique dont les demeures royales étaient les principaux conservatoires, que les artistes du palais cherchèrent à égaler, dans leur ouvrage de rénovation et d’adaptation, la perfection technique des pièces anciennes, qu’ils s’efforcèrent surtout d’en assimiler les principes stylistiques. Enfin, dans l’Europe des rois, comme l’art du trésor et pour les mêmes raisons, l’architecture sacrée – le grand œuvre – se situait délibérément dans le fil de la tradition impériale. Les églises étaient en effet, par excellence, des bâtiments royaux. Puisque Dieu d’abord se montrait aux hommes en souverain du mode, couronné, établi sur un trône pour juger les vivants et les morts. Puisque d’autre part tout sanctuaire était en principe placé sous l’éminente protection du roi, lieutenant du Christ sur la terre et puisque les offrandes des souverains aidaient à le construire. Or ces souverains prétendaient poursuivre l’entreprise carolingienne. C’est-à-dire celle de Rome. On bâtissait donc à la romaine des édifices qui sont de deux types. Charlemagne avait voulu que son oratoire d’Aix ressemblât aux chapelles impériales dont il avait pu voir exemple à Ravenne : une église de plan central. Cette structure architecturale entendait exprimer la mission spécifique du roi, qui était d’intercéder pour son peuple auprès de Dieu. Elle établit la connexion entre le carré, signe de la terre, et le cercle, signe du ciel, et l’octogone, par quoi s’opère un tel passage, se trouve être aussi, selon la symbolique des nombres, l’expression de l’éternité. La Rome paléochrétienne avait élevé sur un tel plan ses baptistères, puisque s’y déroulaient les rites de transfert dont la vertu arrachait l’homme aux lourdeurs de la terre et le disposait à s’élever vers les lieux où les anges célèbrent la gloire divine. Le plan central aux deux niveaux superposés convenait évidemment à des bâtisses où le souverain, surplombant sa famille et sa domesticité prosternées, lançait vers Dieu les prières d’intercession. Il s’inscrivait, de surcroît, dans une autre tradition, celle-ci funéraire, la tradition du martyrium, du tombeau-reliquaire, que se transmettaient les bâtisseurs de cryptes. A Jérusalem, au terme de leur voyage, lorsque les pèlerins de Terre sainte parvenaient au Saint-Sépulcre, ils pénétraient dans un sanctuaire rond, construit comme la chapelle de l’empereur. D’où le succès de cette forme d’architecture. Elle se répand au XIe siècle dans tout l’Empire, jusque sur les confins slaves où, soutenu par la force impériale, se propageait à ce moment le christianisme. Cependant, depuis le triomphe de l’Église, depuis le moment où l’Évangile, sortant de la clandestinité, avait envahi la cité antique et s’était emparé de ses monuments les plus officiels, presque tous les sanctuaires de Rome, notamment les plus prestigieux, ceux qui s’érigeaient sur les sépulcres de saint Pierre et de saint Paul, étaient des basiliques. C’est-à-dire des salles royales : un grand espace, rectangle simple, disposé pour les débats judiciaires ; des rangées d’arcatures semblables aux portiques extérieurs, supportant une couverture légère en charpente et délimitant trois nefs parallèles ; une abside abritant le siège du magistrat qui rend la sentence ; un large éclairage ménagé par les fenêtres hautes du vaisseau central ; bref, un volume interne ouvert au grand jour, comme un forum : la maison du peuple de Dieu. Les développements de la liturgie à l’époque carolingienne avaient conduit à modifier ces édifices à leur entrée, à couvrir leur atrium, à le transformer en un bâtiment initial, une antéglise à deux niveaux : au ras du sol, un porche abrité ; à l’étage, une salle de prières. Une telle adjonction répondait-elle au souci de contenir au seuil du sanctuaire les foules des pèlerins pour qu’ils ne troublassent pas l’office ? Entendait-elle ménager un lieu de culte particulier pour le Christ Sauveur, qui partageait avec un saint local le patronage de l’église ? Ou bien, traduisait-elle l’extension récente des cérémonies funéraires ? Elle est à l’origine, en tout cas, du massif occidental qui, dans les pays d’Europe, dota les basiliques d’une seconde abside, ainsi que des clochers-porches érigés en Ile-de-France, à l’entrée des églises. Au XIe siècle, ces deux types royaux d’architecture règnent sur tout le domaine où la puissance monarchique résiste mieux à la dissolution féodale. En Saxe, la basilique de Gernrode, dont la construction commença trois ans après le couronnement impérial d’Otton Ier, Saint-Michel de Hildesheim, que fonda l’évêque Bernward pour y mourir, sous la bure, dans la chapelle de la Croix, manifestent la fidélité la plus parfaite aux modèles carolingiens. Ceux-ci s’imposaient en Champagne, à Vignory, à Montier-en-Der, et par la région de Reims s’établissent la liaison entre l‘art des Ottons et celui des Capétiens. Mais on construisit peu à cette époque en Ile-de-France. Sinon, sitôt après l’an mil, dans les églises que vénérait spécialement le roi Robert, celles d’Orléans, Saint-Benoît-sur-Loire, Saint-Martin de Tours. * Dans les bibliothèques, à quoi s’agrègent les foyers d’études que le souverain favorise, sur les ornements qui dans les fêtes de couronnement servent à affirmer sa puissance, au sein des oratoires qu’il protège, le même esprit règne donc. Ici et là, des motifs antiques tenus pour les exemples mêmes du beau, pour cela précieusement conservés ou fidèlement reproduits, servent à dresser le décor des célébrations chrétiennes. Sans doute, les artisans qui exécutèrent les ordres des rois copiaient-ils au XIe siècle de manière moins servile que ne l’avaient fait leurs devanciers au temps de Charlemagne et de la première renaissance de la culture impériale. Car l’Antiquité s’était éloignée de deux siècles. Ils ne la connaissaient souvent que par des copies carolingiennes. Son souvenir perdait de sa précision, ce qui élargissait la marge où pouvait se développer l’invention de l’artiste. Toutefois, et c’est ce qui importe, les attitudes scolaires de révérence et de respectueuse soumission dominaient la haute culture de ce temps. Un sens aigu de la barbarie présente, le sentiment que toute perfection se situait dans le passé refrénaient les initiatives, les élans de modernité. Comme les futurs prélats, comme les rois eux-mêmes qui la nuit apprenaient à lire, les orfèvres, les peintres, les fondeurs de la cour, les bâtisseurs d’églises se tenaient tous pour des élèves. Ils rêvaient de s’approcher au plus près des modèles classiques et suivaient avec scrupule le chemin de la tradition. Du moins, leur docilité fit-elle que, dans ce monde paysan, parmi les troupeaux de porcs et les immenses forêts vides, flottait encore autour des rois la mémoire de Rome. C’est-à-dire une esthétique accordée aux vers de l’Énéide et de la Pharsale – un art qui refusait les intrusions du rêve, les spirales, l’abstraction géométrique de la bijouterie germanique et toutes les déformations que l’art des parures barbares imprimait aux formes de l’homme et de l’animal – un art du mot, du discours, du dialogue, non pas du phantasme – un art du monument, non de la ligne ou de la ciselure – une esthétique d’architectes et de sculpteurs. L’art des Péricopes que les peintres de Reichenau ornèrent pour les empereurs. L’art du scriptorium de Saint-Denis. L’art des fonts baptismaux de Liège. Reichenau, Saint-Denis, Liège ne sont pas des capitales : les rois de ce temps n’en avaient pas. Ils erraient. Leur fonction militaire les obligeait à chevaucher sans cesse. Cependant, ils devaient aussi s’asseoir parfois, parmi les évêques, dans des sanctuaires. Leur fonction religieuse, aux grandes fêtes du christianisme, imposait des étapes à leur divagation. Aussi, les lieux de création culturelle que leur autorité faisait rayonner étaient-ils fixes. Les écoles et les ateliers d’art s’établissaient dans les églises royales, dans les grandes abbayes dont le souverain détenait le patronage et dans les évêchés sur quoi s’appuyait son pouvoir. La géographie du savoir scolaire et de l’art antiquisant qui n’en est pas séparé ne coïncide pas exactement avec la géographie des royautés. Mais, conjointe à celle-ci, elle situe le domaine où, durant le XIe siècle, continua de régner l’esprit classique. Il s’ordonne autour d’un axe majeur lequel, depuis la Loire jusqu’au Main, n’est autre que celui de la renaissance carolingienne. Ce fut dans les provinces franques, près des vieux palais royaux, que fructifia l’œuvre d’Alcuin et de tous les pédagogues patients qui avaient voulu restaurer, au sein de l’Église, l’usage du pur latin. Plus à l’est, la Germanie était terre trop neuve. De fait, dans l’aire d’influence des souverains allemands, la Saxe fait figure de bouture aventurée. Les centres d’études vraiment actifs demeuraient, comme au temps de Charlemagne, les monastères de Franconie et des bords du Rhin, Echternach, Cologne, Saint-Gall, les églises enfin du pays mosan : aux confins des provinces que les invasions du haut moyen âge avaient tout à fait barbarisés et de celles où s’était mieux préservée l’empreinte romaine, brillaient les maîtres et les artistes de Liège. De même, dans le royaume de France, on ne voit pas d’écoles vivaces dans les régions que les Carolingiens avaient toujours considérées comme des terres de conquête et d’exploitation, c’est-à-dire dans tout le sud. Les foyers de la culture monarchique se concentraient dans le vieux pays franc. En l’an mil, les meilleurs maîtres étaient à Reims où l’huile de la sainte ampoule, que l’on commençait à dire miraculeuse consacrait les rois – dans le monastère de Fleury-sur-Loire près d’Orléans, qui conservait les reliques de saint Benoît, où fut écrit le panégyrique de Robert le Pieux et où Philippe Ier devait se faire ensevelir – à Chartres encore, à Laon, à Tournai, Angers, Orléans, Tours. Hors de pays que traversent le Rhin, la Meuse et la Seine, on ne discerne que deux avancées notables. L’une se greffe sur la branche neustrienne et pousse peu à peu ses ramures dans les pays conquis par les Normands : Fécamp d’abord, puis l’abbaye du Bec, et bientôt Canterbury, York et Winchester, lorsque, en 1066, une monarchie vigoureuse s’établit de part et d’autre de la Manche et réunit en gerbe tous les ferments de vitalité que les Vikings avaient naguère semés dans cette part de l’Europe. L’autre, beaucoup plus aventurée, s’épanouit en Catalogne. Sur cette lisière extrême de la chrétienté, menacée, mais puissante et fortifiée par toutes les pièces d’or raflées en terre musulmane, les évêques et les abbés accueillaient en l’an mil des savoirs exotiques qui parvenaient des pays islamisés. Ils s’ouvraient à des curiosités nouvelles, la science des nombres, l’algèbre, l’astronomie. C’est ici que le jeune Gerbert vint apprendre à construire des astrolabes. Cependant cette province, comme l’Allemagne, avait été construite par les Carolingiens. La permanence du péril mécréant y maintenait, plus présente peut être que partout ailleurs, la mémoire de Charlemagne. On y vénérait en celui-ci le héros des aventures de la vraie foi, le précurseur des croisades, mais aussi le protecteur des lettres classiques. Dans la cathédrale de Vich, dans les abbayes de Ripoll, de Cuxa, des maîtres poursuivraient la tradition pédagogique d’Alcuin et de Théodulphe. Ils lisaient devant des élèves émerveillés les poètes de l’Antiquité. * Pauvres maîtres, pauvres écoles, très pauvre science. Mais du moins fidèles et pour cela capables, dans une civilisation aussi démunie, de soutenir l’art au-dessus d’une sauvagerie totale. Il peut paraître dérisoire d’entendre, près des sanctuaires où les rois recevaient l’onction sainte, où les chroniqueurs recueillaient le souvenir de leurs exploits et présentaient les souverains à la fois comme les hommes de Dieu et comme les héritiers d’Auguste, appliquer les ornements d’une rhétorique cicéronienne à des chefs de bandes parés de verroterie et qui s’épuisaient en chevauchées inutiles. Du moins ces centres d’études, ces bibliothèques, ces trésors dont les plus beaux camées portaient le profil de Trajan ou de Tibère, ont-ils assuré, par une chaîne ininterrompue de renaissances naïves et ferventes, la permanence d’une certaine idée de l’homme : l’esthétique de Suger, la science de saint Thomas d’Aquin, toute la floraison gothique et la volonté libératrice que celle-ci renferma, poussent leurs racines jusqu’à ces îlots lettrés perdus dans la rusticité, dans la brutalité de l’an mil. Mais, passée cette date – et ceci commande en partie l’évolution de l’art d’Occident pendant le XIe siècle – ces foyers de culture classique perdirent de leur éclat, en même temps que vacillait le pouvoir des rois. En 980, ceux-ci déjà n’étaient présents que dans une part restreinte de leur royaume. Pendant les décennies suivantes, leur autorité tendit à se délabrer davantage, d’un mouvement général qui fut plus précoce et plus vif dans le royaume de France. Ici les souverains conservèrent leur prestige spirituel. Mais, à leur cour, les prélats et les chefs de province cessèrent de paraître ; en 1100 ne venaient plus siéger près d’eux que les petits seigneurs des environs de Paris et quelques officiers domestiques. Autour du tronc royal, la féodalité avait proliféré. Le trône lui demeurait un support nécessaire, mais peu à peu elle l’avait étouffé de son foisonnement. La couronne n’était plus qu’un signe, l’une des figures d’un discours symbolique. Les pouvoirs vrais, les regalia, les attributs de la souveraineté – et parmi eux le patronage des églises, le souci de les orner, bref, la direction de l’ouvrage artistique – se trouvaient désormais éparpillés entre des mains nombreuses. Dès le milieu du XIe siècle, le grand bâtisseur d’églises dans la France du Nord n’était plus le roi. C’était le duc de Normandie, son vassal. L’autorité du roi d’Allemagne ne se désagrégea pas aussi vite : on ne peut dire avant 1130 que la Germanie soit féodalisée. Mais l’empereur voyait se dissocier peu à peu ce qu’il lui restait de droits en Italie. Et surtout, devant sa majesté, se dressaient les prétentions d’une autre puissance en pleine ascension, celle de l’évêque de Rome. En l’an mil déjà, l’abbé Guillaume de Volpiano pouvait écrire : « Le pouvoir de l’empereur romain qui jadis s’imposait dans le monde entier aux monarques est maintenant exercé dans les différentes provinces par plusieurs sceptres ; tandis que le pouvoir de lier et de délier dans le ciel et sur la terre appartient par don inviolable au magistère de Pierre. » Cent ans plus tard, le pape rassemblait sous son autorité exclusive la plupart des Églises d’Occident. Il entendait censurer les rois. Il luttait âprement dans l’Allemagne même pour arracher ses prérogatives à César. Entre 980 et 1130, deux tendances très vigoureuses, celle qui dans les pays de l’ouest poussait à la désintégration de l’autorité monarchique et celle, d’autre part, plus uniformément répandue dans l’ensemble de la chrétienté latine, qui, pour favoriser la réforme de l’Église, visait à transférer l’auctoritas aux prélats et à regrouper ceux-ci autour du siège pontifical, se sont ainsi conjuguées pour retirer partout aux rois leurs vrais moyens d’action. Ainsi commença de se creuser le fossé qui, dans l’histoire de l’art occidental, entre le règne de l’empereur Henri II er celui du roi saint Louis de France, interrompt la continuité des grandes entreprises artistiques conduites su nom du souverain. L’affaiblissement du pouvoir monarchique a fait refluer l’esthétique royale, et d’abord dans la partie de l’Europe où, dès 980, la royauté n’avait plus d’existence réelle, c’est-à-dire dans les provinces méridionales, dont les écoles étaient de moindre vigueur, ou du moins proposaient des formes d’instruction différemment orientées. Purent ainsi s’épanouir librement les modèles de culture que portait tout vifs, dans les pays du midi, le fonds toujours fertile de la romanité. Car, ce qu’en Provence, en Aquitaine, en Toscane, l’autorité royale en se retirant laissait apparaître, c’était encore un visage de Rome, mais différent. Non pas celui qui avait fasciné Charlemagne et qui fascinait toujours Otton III ou Abbon de Fleury : une face aux traits purs mais figés dans la fixité des restaurations archaïsantes élégante et morte comme un vers de Virgile. Non pas celui du classicisme. Mais un visage animé par ce que Rome, dans cette partie de l’Occident, pouvait avoir encore en ce temps de moderne. Parmi les temples et les amphithéâtres toujours debout, dans des cités où se maintenaient des habitudes de vie urbaine, la tradition romaine en effet n’avait jamais cessé de vivre. Vivante, elle s’était adaptée, elle s’était enrichie de tous les apports des chrétientés byzantines, coptes ou mozarabes. Le retrait de la royauté, l’étiolement des modèles de culture qu’avait jadis artificiellement ressuscités la volonté des empereurs, écartaient ce qui avait longtemps fait obstacle à l’éclosion de nouvelles formes artistiques. Celles-ci jaillissent au XIe siècle de la vieille souche latine. La même sève vigoureuse qui fait triompher la féodalité les libère et les porte à fructifier. Aux traditions classiques de l’école monarchique s’oppose tout ce qui de Rome n’était pas embaumé dans les bibliothèques et dans les trésors, mais continuait d’imprégner une culture quotidiennement vécue. Comme s’oppose à l’art royal ce qui est proprement l’art roman, et qui fleurit après l’an mil dans le nouveau printemps du monde. TRADUCTION CROATE PUBLIÉE Carska umjetnost 'Samo jedan kraljuje u kraljevstvu nebeskom, onaj koji gromom udara; podrazumijeva se da se pod njim isto tako nalazi tek jedan, koji kraljuje na zemlji.' Ljudsko druatvo u XI. stoljeu samo sebe shvaa kao sliku, kao odraz Bo~je dr~ave, a to je kraljevstvo. I zaista, feudalna Europa nije mogla bez monarha. Skupine kri~ara, a one su predstavljale prizor najgoreg pomanjkanja discipline, koje su u Svetoj zemlji osnovale Dr~avu, od nje su posve spontano u inile kraljevstvo. Kraljevska figura, taj uzor zemaljskoga savraenstva, ustoli ila se na vrhu svih mentalnih konstrukcija kojima se tada pokuaavalo odrediti ureenje vidljiva svijeta. Artur, Karlo Veliki, Aleksandar, David, svi ti junaci viteake kulture bili su kraljevi, i svaki ovjek toga doba, bio on sveenik, ratnik, pa ak i seljak, nastojao je sli iti kralju. U toj postojanosti mita o kralju treba vidjeti jednu od najzna ajnijih osobina srednjovjekovne civilizacije. Roenje umjetnosti i najva~nijih, najsjajnijih umjetni kih djela, onih na koja se druga uvijek referiraju, vrlo je izravno ovisilo o kraljevstvu, njegovoj ulozi i izvorima bogatstva. Tko god ~eli shvatiti prirodu odnosa izmeu druatvenih struktura i umjetni koga stvaralaatva toga doba mora pozorno prou iti na emu se temeljila i kako se provodila kraljevska vlast. Kraljevstvo potje e iz germanske proalosti, a prvi su ga uveli narodi koje je htio-ne-htio Rim primio u vlastito okrilje, a da nije smanjio ovlasti njihovih poglavara. Njihova glavna uloga bila je da vode ratove. Na elu naoru~anih ljudi oni su iali iz bitke u bitku. Svakoga proljea oko njih su se radi vojne pustolovine okupljali mladi ratnici. Tijekom cijeloga Srednjeg vijeka, goli ma  bio je i ostao glavnim obilje~jem vrhovne vlasti. No barbarski kraljevi imali su i jednu drugu, tajnovitiju i radi opega dobra potrebniju povlasticu: magijsku mo posredovanja izmeu svoga naroda i bogova. Srea svih ovisila je o njihovu zagovaranju. Tu mo predalo im je sâmo bo~anstvo s kojim su bili u srodstvu: u njihovim ~ilama tekla je bo~anska krv; osim toga, 'Franci su oduvijek imali obi aj da, nakon ato im umre kralj, izaberu novoga iz kraljevske loze'. U tu svrhu obavljali su obrede i najvee ~rtve prinosili u njihovo ime. U povijesti estetskih poslanstava europskih kraljevskih obitelji, odlu ujui obrat dogodio se sredinom VIII. stoljea. Kralj Franaka, najmoniji vladar Zapada, onaj za kojega se inilo da vlada cjelokupnim latinskim kraanstvom, tada je bio proglaaen svetim, kao ato su to ve bili i manje znameniti kraljevi sa sjevera `panjolske. To zna i da svoj bo~anski dar viae nije dugovao svojemu mitskom srodstvu s monicima poganskoga panteona. Dobio ga je izravno od biblijskoga Boga putem svetootajstvenoga postupka. Sveenici su ga pomazali svetim uljem; ono je natopilo njegovo tijelo, ispunilo ga snagom Gospodina i svim moima onostranoga. Takav red sve anosti opunomoivao je dinastijski prijenos vlasti. Ali je vrhovnoga vladara uvodio i u Crkvu, meu biskupe, koje se pomazivalo kao i kralja. Rex et sacerdos primao bi prsten i atap, obilje~ja svojega pastoralnoga poslanja. Putem hvalospjeva pjevanih za odvijanja krunidbenih sve anosti, Crkva je njegovu osobu smjeatala u srce natprirodnoga poretka. Naglaaavala je da njegova uloga viae nije samo uloga borca, nego i onoga koji se brine o miru i o pravednosti. I kao posljednje, ali ne i manje bitno, budui da je na Zapadu u VIII. stoljeu ona umjetni ka tradicija koja je nastala na rimskoj slavi bila ~iva joa samo unutar kraanske Crkve, budui da su svi napori za graenjem i ukraaavanjem, koji su nekada te~ili veli anju gradova, odsada slavili Boga, i budui da je velika umjetnost u potpunosti postala liturgijskom, kralj kojega je kristijanizacija njegovih magijskih moi odsada postavljala u srediate cjelokupnoga reda sve anosti Crkve, sada je dobio prirodno mjesto na izvoriatu svih najveih umjetni kih projekata. Sveta krunidba od umjetnosti je u pravom smislu rije i u inila kraljevski posao. Umjetni ki oblici koji nastaju na poticaj kraljeva poprimaju odreenija svojstva kada su obnavljanjem Carstva nakon 800. godine proairene granice kraljevstva u Zapadnoj Europi. Carska vlast bila je joa jedna od bo~anskih institucija, a u hijerarhiji moi zauzimala je neato viae mjesto, izmeu zemaljskih kraljeva i nebeskih vladara. Pred Karlom Velikim jedan se papa poklonio do zemlje. Na grobu svetog Petra nazvao ga je Veli anstvenim. Taj novi Konstantin, novi David, taj car Zapada sada je imao poslanje da cjelokupno latinsko kraanstvo sam vodi prema njegovu spasenju. I viae nego kraljevi koji su se pred njima klanjali, novi carevi morali su se ponaaati poput Bo~jih junaka. No pritom su znali da su Cezarovi nasljednici. Izvoenjem obveznih gesti posveenja koje su predstavljale poticaj nastanku umjetni kih djela, prisjeali su se svojih prethodnika ija je dare~ljivost neko izgradila ljepotu anti kih dr~ava-gradova. Stoga su ~eljeli da predmete ato ih se po njihovoj zapovijedi predavalo Bogu, obilje~ava odreen estetski identitet. I to estetski identitet Carstva  to jest Rima. Stoga su umjetnici, koji su izvraavali njihove narud~be i narud~be ostalih zapadnih vladara, svoje nadahnue hotimice tra~ili u djelima Antike. Sve ono ato tisuitu godinu zapadne umjetnosti spaja s umjetnoau klasi noga Rima upravo izravno proizlazi iz obnove Carstva. Naime, dva stoljea poslije carske krunidbe Karla Velikoga, naro ito bitan dio umjetni kog stvaralaatva joa uvijek je bio ovisan o konvergenciji svih zemaljskih vlasti u osobi jednoga suverena, ija je mo proizlazila iz nadnaravnoga i ija je slu~ba, onakva kakvom su je slavili laudes regiae, ponajprije zna ila pomirenje dvaju svjetova, onoga vidljivoga i nevidljivoga, te svemirski sklad izmeu neba i zemlje. Dok se polagano razvijao pokret zahvaljujui kojemu e postati feudalnom, Europa tisuite godine joa uvijek je brigu oko ukraaavanja crkava, tih najveih darova, te ukraaavanje oltara, relikvijara i ilustriranih knjiga koje su sadr~avale Bo~ju rije , na prvom mjestu prepuatala svojemu caru i njegovim kraljevima, tim vodi ima koji Bogu prinose svjedo anstvo o smjernosti svoga naroda i koji tom istom narodu dijele milosti dobivene s neba. To poslanje smatralo se bitnim dijelom njihove slu~be. Europa je kraljevske dostojanstvenike vidjela kao poglavare dare~ljivosti, velikoduanosti, veli anstvenosti. Za nju je suveren bio onaj koji daje  koji daje Bogu, koji daje ljudima  pa su se s njegovih raairenih dlanova morala prosipati djela najviae ljepote. Darovati je uistinu zna ilo uzdignuti se iznad onoga koji dar prima, pod initi ga. Monarh je dakle vladao pomou darova, darovima je pridobijao naklonost nadnaravnih sila za svoj narod, darovima je zaslu~ivao ljubav onih koji mu slu~e; a kad bi se susrela dva kralja, nadmoniji je bio onaj koji bi donio veli anstvenije darove. Eto zbog ega su se svi najbolji umjetnici XI. stoljea okupljali oko vladara sve dok je ovaj bio moan. Umjetnost toga vremena u svojoj biti je dvorska umjetnost zbog toga ato je sakralna. Umjetni ke radionice vezuju se uz kraljevske dvorove. Geografija umjetnosti XI. stoljea vjeran je odraz sjaja mnogobrojnih prijestolja. Kako na Zapadu, tako i u Bizantu, baa kao i u zemljama Islama, najaktivnija kreativna ~ariata tisuite godine nalaze se u blizini cara, toga jedinoga predvodnika vjernika. Carstvo je i dalje mit u kojemu Rimsko kraanstvo, a feudalizam ga polagano razbija na komadie, pronalazi ono svoje temeljno jedinstvo o kojem sanja i koje smatra usklaenim s Bo~jim planom. I kojega se tvrdoglavo dr~i. Pod carskom upravom, kraanstvo se osjea sjedinjenim s braom u Kristu i spremnim za slo~an hod prema savraenstvu nebeske dr~ave. Takav simbol povezan je s eshatoloakim o ekivanjem koje posve obuzima kraansku misao: do kraja svijeta i 'uniatenja Rimskoga Carstva i svih kraana' doi e u istom trenutku, onda kada jedan car, posljednji meu vladarima toga stoljea, doe na Golgotu i Bogu na dar prinese svoja carska znamenja, te tako otvori vrata vladavini Antikrista. `to je imperium? Taj polo~aj obuhvaa tri pojma. U svojoj osnovi on je zamialjen kao bo~anski izbor: Svemogui odabire poglavara. Predaje mu pobjedu i istodobno ga ispunjava svojom milosti, onom magijskom moi zvanom joa i felicitas, Königsheil, zbog koje se on uzdi~e iznad svih ostalih vladara kako bi postao jedinim vodi em Bo~jega naroda. Ovime se objaanjava injenica da je carska mo kod Saksonaca u X. stoljeu ponovno oja ala. Brzo propadanje nasljednikâ Karla Velikoga u inilo je ovaj pojam neuporabivim, svelo ga je na obi nu ideju. Ta ideja bila je neato jasnija u Njema koj, toj zemlji koju su Karolinzi svojim rukama oblikovali i u potpunosti civilizirali. Od svih njema kih pokrajina, Saska je bila najdivljija, ali se neato mlae kraanstvo u njoj pokazalo sna~nijim. Plja kaai koji su harali Europom zaobilazili su je: bila je vrlo siromaana; osim toga, njezini stanovnici spretno su se i odva~no branili. To skloniate, kamo su izbjegli redovnici navirali sa svojim relikvijama i svojim znanjem, inilo se blagoslovljenim. Saksonski kne~evi izgradili su sna~ne utvrde u podno~ju planine Harz. Uspijevali su u bitkama na goloj ravnici pobijediti maarske horde, taj bi  Bo~ji. Vojvoda Henrik, a potom i njegov sin Oton na samom borbenom polju, uz glasno odobravanje svojih ratnika, preuzeli su imperium. No odmah su se postavili kao nasljednici Karla Velikoga. Sjeanje na karolinake uspjehe, aura ato je sjala oko sjediata Aix-la-Chapellea, zapravo ine drugi stup pojma imperium, te istodobno podrazumijevaju i onaj trei: na Zapadu o~ivljava ideja imperium romanorum. Imperijalni mit nije razdvojen od rimskoga mita. Slavljen kao spasitelj kraanstva, Oton I. kralj Njema ke, osjetio se pozvanim da zaatiti i pro isti Rimsku Crkvu. Otputovao je u Grad. Jedino ondje, i nigdje drugdje, na grobu svetog Petra, iz ruku pape, mogao se uistinu izvraiti obred carske krunidbe. U usporedbi s tim uskrslim, germaniziranim Carstvom, karolinako Carstvo nikada nije bilo do te mjere rimsko. Godine 998., trei Oton, unuk, svoju je rezidenciju odlu io premjestiti na Aventin pa, iako je joa uvijek nosila sliku Karla Velikoga, bula kojom je pe atio svoje dokumente na nali ju je prikazivala sliku Grada, Roma Aurea. Sam sebe prozvao je carem; kad bi izgovarao duga ak popis svojih po asti, naslov 'rimski' uvijek bi stavljao na prvo mjesto. Renovatio imperii romani: 'Rim smo proglasili glavnim gradom cijeloga svijeta.' Obnovljeno Carstvo potvrivalo je svoj sveobuhvatni karakter, a njegovi gospodari, mnogo svjesniji od svojih karolinakih prethodnika, smatrali su se gospodarima gospodara svemira. Sada se viae nisu sukobljavali u suparniatvu s Bizantom. Njihove supruge i majke bile su gr ke princeze. Divili su se Konstantinopolisu iz tisuite godine, tom gradu koji je i sam bio na vrhuncu preporoda. Prihvatili su ideju da basileus  gr ki kralj  sam sebi stvara ime. Posudili su od njega sva obilje~ja moi, zlatan plaat, kuglu, taj globus ato ga tako savraeno dr~i u desnoj ruci, taj znak vrhovne vlasti koja cijeli svijet dr~i u aaci. Prilikom najviaih sve anosti ogrnut plaatem koji se danas uva u Bambergu, a koji je oko 1020. godine u Italiji bio ureaen vezom, car Henrik II. ~elio se pojaviti tijela omotana u zvije~e i horoskopske znakove, to jest u tkaninu nebeskog svoda. Tu je i kruna Be ke riznice koja, sa svojih osam ploha, nalikuje na osam stijena dvorskih kapelica, kruna koja predstavlja vje nost, a mo~da je pripadala Otonu I. One simboliziraju nebeski Jeruzalem, to jest savraeno kraljevstvo kakvo e se pojaviti na Sudnji dan. Pa zar Cezarovo kraljevstvo ne navjeauje kraljevstvo Krista, koji e doi na kraju vremena i u slavi stolovati? 'Sluga svetoga Petra', car-apostol predvodi evangelizaciju i preko misionara, koji u njegovoj snazi nalaze oslonac, radi na umno~avanju Kristovih vjernika. Pred njim pronose sveto koplje na kojemu se nalazi jedan od klinova s Kalvarije. On Bo~ji narod vodi u posljednju slavnu pobjedu, pobjedu dobra nad zlom, pobjedu uskrsnua nad smrti. Otonski carevi smatrali su se monima poput Boga, a kad bi od dvorskih slikara naru ivali liturgijske knjige, s u~itkom su u njima promatrali ugledne ~ene dok se klanjaju: one su predstavljale narode Zapada, okupljene u podno~ju njihova prijestolja poput pod injene pratnje. Jedan, u pravim smislu rije i carski simbol u sebi sa~ima sve ostale simbole, jer zna i pobjedu i jer se preko njega car poistovjeuje s Kristom Spasiteljem: to je kri~, svi oni kri~evi ato su ih carevi XI. stoljea dali na ukraaavanje svojim kunim zlatarima, te ih kao znak svoje nepobjedive snage dali razdijeliti po svetiatima airom svoga carstva. Na stranici jednog Evanelistara, ukraaenoga u Regensburgu negdje izmeu 1002. i 1014. godine, slikar je naslikao tadaanjega cara. Smjestio ga je usred jedne kri~ne kompozicije, to jest na raskri~je svemira. Na njega se spuataju aneli s neba i predaju mu znamenja njegove moi. Sveti Ulrik i sveti Emmeram dr~e mu ruke isto onako kako su Aron i Hur dr~ali ruke Mojsiju dok se borio protiv Amale ana. A sam Krist, onaj koji stoluje u slavi nad apokalipti nim prikazama, na glavu mu pola~e kraljevski vijenac. Istina je, meutim, da se car nije uspio odr~ati u Rimu: nastanjene u anti kim ruaevinama, te velike plemenitaake obitelji ondje su nametale svoju volju. Dvojbe nije bilo, on je bio kralj Italije; a uskoro i kralj Burgundije i Provanse. No uistinu je vladao samo njema kim dr~avama, i onom Lotaringijom iz koje je poteklo pleme Karla Velikoga. Oton III. je tisuite godine doputovao u Aix-la-Chapelle. 'Kako nije znao to no mjesto na kojemu le~e kosti cara Karla, dao je potajno razbiti crkveni pod na mjestu na kojemu je mislio da bi one mogle biti, a potom prokopati tunel sve do mjesta gdje su ih, u jednom kraljevskom sarkofagu, uistinu i pronaali. Car je potom uzeo zlatni kri~ koji je visio oko mrtva eva vrata, kao i ono ato je joa ostalo neistrunuto od njegove odjee; nakon toga je uz najvee atovanje sve vratio na mjesto.' Jedna druga kronika joa dodaje: posmrtni ostaci prvog obnovitelja Zapadnoga Carstva bijahu izvaeni i izlo~eni pogledu naroda kao da su relikvije kakva sveca, a potom ponovno vraeni u grobnicu, 'te su zbog nevjerojatnih znakova i uda postali slavnima'. Obnovljena, ali ne i savraena carska mo pokuaavala se povezati s karolinakim stablom koje su okru~ivale legende i uda. }eljela je biti rimskom, svjetskom; a zapravo je sve viae postajala germanskom. Ovo novo obilje~je carstva smjeata naj~ivlje po etke umjetni koga stvaralaatva XI. stoljea u Sasku, u dolinu rijeke Maas i uz obale Bodenskog jezera. Zahvaljujui njemu, njema ke dr~ave postaju izabranom zemljom frana ke tradicije kraljevske umjetnosti, arhitekture, slikovnih i plasti nih formi u kojima je nasljee radionica iz 800. godine ostvarilo svoje plodove, dok su ih s druge strane o~ivljavali bizantski primjeri i povratak rimskim izvorima. No budui da se, s obzirom na to da on nije bio jedini vladar, istinska careva mo ograni avala na nekoliko pokrajina, carska umjetnost viae nije koncentrirana oko jednog jedinog ~ariata, kao ato je to bila u vrijeme Karolinga. Daleko od glavnog sjediata Carstva, ona sada airi slavu i drugih monarhija. Carstvo nije ukinulo kraljevstvo koje mu je prethodilo i bilo u jednakoj mjeri sveto. I kraljevi su se smatrali jednakima Kristu. Baa kao i biskupi, ti pastiri naroda i nasljednici apostola, i oni bijahu izabrani posredovanjem Duha Svetoga, i njima je u katedrali klicala okupljena gomila sveenika i ratnika. 'Istoga dana i u istoj crkvi, izabranoga biskupa Münstera posvetili su isti oni sveenici koji su pomazali i kralja, sve zato da bi se prisutnost vrhovnoga kralja i sveenika na ovoj sve anosti mogla smatrati sretnim predznakom za budunost, budui da je jedna te ista crkva istoga dana bila svjedokom svetoga pomazanja onih dviju osoba koje, prema Starom i Novom zavjetu, jedine mogu biti pomazane svetim uljem i koje se smatra Gospodinom Isusom Kristom.' im ga starost ili nemonost sprije e da zajaae konja, kralj, ratni poglavar, gubi sav svoj autoritet. No svejedno, on je i dalje, do svoje smrti, slu~benik nevidljivoga. Helgaud de Saint-Benoît-sur-Loire, koji je oko 1040. godine napisao ~ivotopis kralja Roberta Francuskog, o njemu piae kao o svojevrsnom redovniku ije se osnovno poslanje sastoji u tome da se moli za svoj narod. 'On je toliko volio Sveto pismo, da ni dan ne bi proaao, a da on ne pro ita psalme i najviaemu Bogu uputi molitve svetoga Davida.' Obeanje ato ga je izgovorio na dan posveenja obvezuje ga da od kraljevstva tmine atiti osobito sveenike i siromaane. Kad mu podno nogu posjedaju njegovi dvorani, on zauzima isto mjesto kao i Isus, kojega je to doba prikazivalo prije svega kao okrunjena suca. 'Bo~ja volja', piae joa Helgaud, 'toga je savraenoga ovjeka obdarila takvom moi iscjeljivanja tijela da je, kad bi svojom nadasve pobo~nom rukom dotaknuo mjesto najvee patnje i nad njim u inio znak kri~a, svakoga bolesnog ovjeka ozdravljao od svega zla.' A kada je njema ki kralj Henrik IV., uza sve to izopen, prolazio Toskanom, seljaci su nasrnuli da mu dotaknu odjeu kako bi im ~etva bila ato plodnija. Stoga 'kralja treba dr~ati po strani od gomile laika zbog toga ato, pomazan svetim uljem, on sudjeluje u sveeni koj slu~bi': on pred Bogom stoji kao vrhovni sveenik-prinositelj ~rtve. U umjetni kom stvaralaatvu njegov uloga ne razlikuje se od one koju su imali carevi. Ponajviae u onim regijama koje Karlo Veliki nikada nije pokorio, neki zapadni kraljevi rimskim su i germanskim vladarima osporavali carski naslov. Engleski kraljevi sami sebe nazivali su 'veli anstvenim carevima cijeloga Albiona'. Na pragu XI. stoljea, Knutu je poalo za rukom da ovlada svim obalama Sjevernoga mora: 'Poato je pokorio pet kraljevstava, Dansku, Englesku, Bretanju, `kotsku i Norveaku, postao je carem.' A nakon ato su zbog slabljenja prin eva Cordobe stali nizati pobjede, i sveti kraljevi Leóna, zaatitnici grada Santiaga de Compostela, po eli su govoriti o svojem imperiumu, kojim su trebali pokoriti i sve ostale iberske kraljeve. Kona no, i unutar samog prostora karolinake vladavine postojao je joa samo jedan kralj kojega su njegovi biografi s u~itkom zaogrtali veli anstvenim dostojanstvom. Za njih, imperator francorum nije bio kralj Njema ke, ve kralj zapadne Frana ke, kralj Francuske. Tisuite godine, svatko je toga kralja smatrao suparnikom teutonskoga cara. Njegovi biskupi podsjeali su ga da se 'pred njegovim precima moralo klanjati i sâmo carstvo'. Germanski kralj zapravo se prema njemu odnosio kao prema sebi ravnome: kada su se na sredini rijeke Maas 1023. godine susreli car Henrik II. i Robert, kralj Francuske, kako bi raspravili o 'stanju Carstva', jedan prema drugome odnosili su se kao braa. Veina ljudi koja je mogla razmialjati tada je Zapad vidjela kao podijeljen na dva velika kraljevstva, jedno kojim je vladao Cezar, i drugo u kojem je kraljevao istinski Klotarov potomak, kralj posveen u Reimsu, u krstionici u kojoj je jednom davno bilo zape aeno savezniatvo izmeu Boga i frana koga naroda. 'Za nas je Rimsko Carstvo najveim dijelom uniateno, no sve dok bude frana kih kraljeva koji ga po svojemu zvanju odr~avaju na okupu, njegovo dostojanstvo nee posve ia eznuti, jer e se oslanjati na kraljeve.' I zaista, nije li do prijenosa imperiuma doalo u korist Franaka, i nije li istinska Frana ka zapravo Ile-de-France? Kao i Karlo Veliki, onaj Kapetovi koji se na vlasti naaao tisuite godine stolovao je okru~en biskupima i grofovima. Svojim darovima poveavao je bogatstvo svetiatâ. Davao je ukraaavati i oslikavati svete knjige u opatijama koje su, kao Saint-Germain-des-Prés i Saint-Denis u Francuskoj, u~ivale njegovu zaatitu. A kako se sam osjeao nasljednikom Carstva, umjetnici koji su za njega radili, kao i oni u Njema koj, nadahnue su nalazili u carskim djelima iz XI. stoljea. Na taj su na in na Zapadu tisuite godine bili raspodijeljeni mir i pravda, mo posredovanja priznata narodnim poglavarima, a time povezane i kulturne povlastice. Takva raspodjela istodobno upuuje i na dvije Europe. Ona ju~na je bez kralja: zato ato iza rijeke Loire, sve do Katalonije, kralj Francuske viae nije imao ovlasti; u Lyonu, u Provansi, ni car nije imao mnogo viae od tek prividnih prava, a u cijeloj Italiji njegova mo naginjala je k tomu da postane mitska. U ovim ju~nim pokrajinama postojao je prostor za umjetni ki razvoj osloboen carskog utjecaja. Kraljevska Europa pak u potpunosti je bila sjeverna, s izuzetkom nekoliko izoliranih planinskih utvrda oko Leóna, oko grada Jaca, gdje su bili ukorijenjeni kraanski vladari `panjolske. Na krajnjim rubovima kraljevske Europe, meu skandinavskim ravnicama i na onom podru ju okru~enome mo varama, gdje su se u to doba pored kne~evskih domova uzdizale prve katedrale Poljske, eake i Moravske, majstori-robovi i dalje su pri ukraaavanju plemenskih poglavara, koji jedva da su poznavali ime Kristovo, koristili povijesno zastarjeli umjetni ki jezik. No s napretkom evangelizacije, onaj sjaj i presti~ crkveno posveenih kraljeva ak i ovdje ih je poticao da nadahnue potra~e u prisjeanju na karolinaku estetiku. Ona je u cijelosti bila prihvaena u Winchesteru, meu dvorskom svitom anglo-saksonskih vladara, meu sveenicima i redovnicima ija su znanja potjecala izravno iz knji~nica Laona, Saint-Riquiera i Corbije. Velikoduanost Kapetovia njezin je sjaj inila joa iaim u prostoru stare Frana ke, izmeu Reimsa, Orléansa i Chartresa. P ipak, ponajviae su se iz Njema ke airili oni oblici kraljevske umjetnosti koji su smatrani vjernima duhu antike. Podrijetlo su vukli iz auma Saske te, joa sna~nije, iz okolice Aix-la-Chapellea, iz Liègea, iz doline Rajne, tog srca karolinakog naslijea. Voljom Henrika II. Bamberg u Frana koj u jednom je trenutku postao glavnim korijenom tih oblika. Mnogobrojne njema ke carske biskupije i samostani bili su srediata iz kojih su se ti oblici dalje rasprostirali, a ponekad bi se, zahvaljujui putovanjima teutonskog cara, poneki njihov ogranak proairio sve do Rima. Takva su bila ta odabrana mjesta u blizini prijestoljâ. U tom podru ju sjeverno od Toursa, Besançona i alpskih prijevoja uvala se, pretvorena u Bo~ju slu~bu, tradicija carskog mecenatstva i divni odrazi klasi nosti. ovjek XI. stoljea svoga kralja do~ivljava kao viteza koji s ma em u ruci svom narodu osigurava pravdu i mir. Do~ivljava ga, meutim, i kao mudraca i podrazumijeva da on zna itati knjige. Odmah nakon ato je na Zapadu postalo uobi ajeno monarhiju vidjeti kao renovatio, kao preporod carske vlasti, vladari, za razliku od svojih barbarskih predaka, viae nisu smjeli biti nepismeni. Ponovno je bila o~ivljena idealna slika kakvu je Rim imao o dobrom caru, izvoru znanja i mudrosti, te se od danaanjih vladara o ekivalo da se ugledaju na nju. 'On u svojoj pala i posjeduje mnogo knjiga i ako mu nakon ratnih aktivnosti kojim slu ajem preostane neato dokolice, posvetit e se samostalnom itanju i cijele e noi provoditi u dubokom razmialjanju meu svojim knjigama, sve dok ga san ne obori', jedan kroni ar iz Limogesa ove primjerne aktivnosti pripisuje vojvodi od Akvitanije, u ~elji da, na pragu XI. stoljea, doka~e kako je on ravnopravan s kraljevima. No ve je Eginhard svojega junaka Karla Velikoga prikazao kako bdije dugo u no ne bi li nau io pisati; kralj Alfred dao je latinska djela iz svojih samostanskih knji~nica prevesti na anglo-saksonski kako bi ih moglo razumjeti plemstvo s njegova dvora; a Oton III., car tisuite godine, koji je predsjedao raspravama u enjaka, vodio je razgovore s najslavnijim meu njima, Gerbertom. Pa ipak, tek je krunidba uspostavila istinsku vezu izmeu monarhijskog dostojanstva i pisane kulture. Vladar je bio dijelom Crkve. A kraanski sveenici morali su se baviti knjigama, budui da je rije  njihova Boga napisana u tekstovima. Bilo je, dakle, va~no da, kad je ve posveen, kralj znade itati, te da kao biskupa dade odgojiti onoga od svojih sinova koji e biti pozvan da ga naslijedi u njegovoj vladavini. Iako joa nije bio kralj, ali je takvim nastojao postati, Hugo Capet je Roberta, svojega najstarijega sina, poslao istom onom Gerbertu, najboljem u itelju svoga doba, 'kako bi ga podu io znanjima slobodnih umijea onoliko koliko je potrebno da bi, vje~banjem svih svetih kreposti, Gospodinu postao ugodan'. Suverenu, odgovornom za spas svoga naroda, joa uvijek je pripadala zadaa da vodi brigu o tome da sveenstvo, ijim je pripadnikom i sam postao, bude kvalitetno, to jest obrazovano. Stoga je u tom druatvu, ija se aristokratska i nadasve vojni ka kultura u cijelosti okrenula od akolske naobrazbe, morao podr~ati institucije koje su sveenike obrazovale za njihovo zvanje. Karla Velikoga djeca joa i danas zamialjaju kao zaatitnika akole koji grdi loae u enike i o insku ruku pola~e na glavu najboljih, a sve to zbog toga ato je on, viae od ikoga drugoga, nastojao ispuniti du~nosti svoje krunidbe time ato je zapovjedio da se pored svake biskupije i pored svake opatije izgradi i mjesto za akolsku naobrazbu. Svi vladari tisuite godine u tome su ga slijedili. Vodili su brigu o tome da samostani i katedrale budu opskrbljeni knjigama i u iteljima. U svojim pala ama ~eljeli su osnovati najbolja akolska srediata. Sinovima aristokrata koji su na vladarevu dvoru provodili mladost, a koji nisu namjeravali otii u vojsku, nego su trebali biti uvedeni meu najviae crkvene du~nosnike, trebalo je omoguiti da u kraljevoj blizini pronau intelektualnu hranu kakva im je bila nu~na. Ovlaatenja koja je Bog prenio na suverena uklju ivala su i taj zadatak kao jedan od najva~nijih. I zbog toga su akole bile usko povezane s kraljevskim obiteljima XI. stoljea. Napokon, kultura koju su airile kraljevske akole nije bila ni aktualna, ni lokalna zbog dva razloga: zato jer se monarh smatrao nasljednikom Cezara, te zato jer se u Svetom pismu prema prijevodu svetog Jeronima Bog izra~ava na Augustovu jeziku. Ta kultura prenosila je nasljee koje su smjerne generacije ljubomorno uvale u mraku i neredima ranoga Srednjega vijeka, nasljee zlatnoga doba, nasljea Rimskoga Carstva. Ona je bila klasi na i odr~avala je ~ivo sjeanje na Rim. Koliko je ljudi imalo pristup takvom obrazovanju? U svakoj generaciji nekoliko stotina, mo~da nekoliko tisua  a do viaih razina znanja nije stizalo nikada viae od nekoliko desetaka povlaatenih, raspraenih po cijeloj Europi, razdvojenih golemim udaljenostima, ljudi koji su se unato  tomu poznavali, meusobno dopisivali i razmjenjivali rukopise. `kola su bili oni sami, nekoliko knjiga koje su svojeru no prepisali ili dobili od prijatelja te, oko njih, posve malena skupina njihovih sluaatelja, muakaraca svih ~ivotnih dobi koji bijahu doali iz najudaljenijih krajeva svijeta, prkosei najgorim opasnostima ne bi li neko vrijeme proveli u blizini tih u itelja i sluaali njihova predavanja. Svi su oni pripadali Crkvi. Svi su u ili kako bi joa bolje slu~ili svojemu Bogu i joa bolje razumjeli Njegovu rije . A svima njima, ak i u Italiji i u `panjolskoj, materinski jezik bio je dijalekt koji se vrlo jasno razlikovao od biblijskih i liturgijskih tekstova. Nastava se, dakle, temeljila na u enju latinskih rije i, njihova smisla i na ina izlaganja  ukratko, na leksiku i gramatici. Od sedam puteva spoznaje prema kojima su u itelji kasne antike organizirali odvijanje akolskog nauka, od sedam 'slobodnih umijea', u itelji XI. stoljea zapravo su njegovali tek ono prvo, osnovno, a to je uvoenje po etnika u jezik Vulgate. U enici, piae Abbon de Fleury tisuite godine, prije svega moraju znati dobro plivati u dubokom, uzburkanom i podmuklom oceanu Priscijanove gramatike; potom, kako bi mogli prodrijeti u zna enje Postanka i Proroka, treba pred njima itati i dati im da itaju nekoliko uzora dobroga govora: Vergilija, Stacija, Juvenala, Horacija, Lukana, Terencija. Ti pisci bili su pogani, no koristili su naj iae lingvisti ke oblike. Njihova djela zbog toga su bila sa uvana od propasti u koju se uruaila rimska kultura. Od tih spisa pre~ivjele su tek krhotine. Zbog njihove pedagoake vrijednosti, ulo~en je napor da ih se prikupi. U potrazi za njima prekopavane su najmanje oateene knji~nice, one u Italiji. Zapo elo se s njihovim prepisivanjem u radionicama pisanja kakve su se nalazile pri svim akolskim srediatima. Mladi sveenici i redovnici prepisivali su itave odlomke. Popunjavali su njima svoje pamenje, pa bi im do posljednjeg dana njihova ~ivota na usta neprestano izvirali odlomci pjesama klasi ne knji~evnosti pomijeaani s tekstovima psalama. Takva obrazovna na ela stvarala su najviae crkvene du~nosnike i humaniste, potaknula ih na oponaaanje i na smjerno plagiranje tih uzora. Njema ka opatica Hrosvitha ~eljela je prilagoditi Terencija ne bi li redovnice poatedjela prenaglog susreta s tako slobodnim tekstom. Roen u grimizu, car Oton III. bio je obrazovan poput sveenika; slao je prepisiva e u Reims, u opatiju Bobbio, zapovijedao da mu se donesu djela Cezarova, Svetonijeva, Ciceronova, Tita Livija, povijest svih sjajnih carskih i republikanskih vladara. Grada ijim se gospodarom smatrao; u Paviji je razmialjao o Boetijevu djelu De Consolatione. Zato ato je bio kralj. Metode crkvenog podu avanja, usmjerenje akolske kulture, njezina odlu na namjera da se slu~i latinskom knji~evnosti, sve to zgusnulo je veze izmeu institucije kraljevstva i iskopanih oblika rimske antike. Tako da se, zahvaljujui instituciji akole, umjetni ko stvaralaatvo, koje je u to doba proizlazilo iz osobe kralja, vrlo odlu no priklonilo klasicizmu. Tradicija anti ke umjetnosti prenosila se prije svega zahvaljujui knji~evnoj umjetnosti. Knjiga je smatrana ne toliko instrumentom spoznaje, koliko pomonim sredstvom u liturgiji. Knjiga je sudjelovala u Bo~joj slu~bi. Zbog toga je morala biti ukraaena, baa kao ato se ukraaavao oltar, svete posude i zidovi svetiata. Viae nego ikoji drugi, taj umjetni ki predmet uspostavljao je vezu izmeu pisane kulture i slike. Mnogobrojni Sakramentari, Lekcionari i Biblije ilustrirani u vrijeme Luja Pobo~nog ili Karla elavog i u XI. su stoljeu joa uvijek predstavljali temelj svake samostanske i biskupske knji~nice, a zbog kvalitete njihove izrade izazivali su i veliko divljenje. Gotovo sve slike koje su ih ukraaavale oponaaale su paleokraanske uzore. Plasti nost figura evanelista, prikazi arhitekture unutar koje su ti likovi postavljeni, svi ornamenti ato uokviruju kanone i kalendare, kao i na in pisanja inicijala, sve to bilo je u skladu s lekcijama o humanizmu kakve su se mogle nai u tekstovima latinskih pjesnika i povjesni ara. Zato ato su, kako se mislilo, prenosile poruku Augustova Rima, zato ato su, baa kao i nauk gramati ara, o~ivljavale onu istu i nedirnutu latinatinu, osloboenu barbarskih iskrivljavanja, te slike iz karolinakih knjiga ulijevale su onakvo poatovanje kakvo su ulijevali auctores. Baa kao Vergilija, Svetonija ili Terencija, kopirali su i njih. Umjetnici koji su, po carevoj narud~bi, u Reichenauu ili Echternachu  odnosno u Saint-Denisu, po narud~bi kraljeva Francuske  slikama prekrivali pergamenu Evanelistarâ, motive su posuivali od ilustratora IX. stoljea kako bi stvorili ukrase za koje su smatrali da odgovaraju kraljevskom dostojanstvu. A zapravo su stvarali neato novo, i oblici ato su ih iscrtavale njihove ruke malo-pomalo su se udaljavali od karolinakih tipova. U svakom slu aju, onako istaknuti na zlatnoj podlozi koja ih je uvodila u vje nost liturgijskih obreda, ti su oblici posve pripadali estetici Kasnoga Carstva. Povezani s konkretnim, vidljivim, ti nedvojbeno figurativni oblici ljudsko su tijelo smjeatali u prostor, a da mu nisu namjerno mijenjali proporcije. Joa smjelije bilo je otkrie reljefa. Iako gotovo kriomice, karolinaki umjetnici nadahnue su pronaali u rimskom kiparstvu. Bezbo~niatvo je u IX. stoljeu joa uvijek predstavljalo prijetnju. Nije li izlaganje kipova Gospodina, a osobito svetaca, predstavljalo opasnost od ponovnog buenja utjecaja idola u narodu? Zbog toga su figure izrezbarene od bjelokosti, kao i one ato su ih iskovali zlatari, ostajale u blizini oltara. Smjeli su im se pribli~iti jedino posveeni, slu~benici sve anog obreda, ti ljudi vrste vjere i bogate kulture. Tisuite godine sve se promijenilo. `kola je rastjerala zablude. Prisvojila si je ljepote poganog svijeta i posvetila ih Bogu. U pokrajinama podreenima kralju ve su odavno bila uniatena ona drvena bo~anstva koja su plemena nekada obo~avala. Kri~ je izvojevao slavodobitnu pobjedu i vladari Crkve viae se nisu toliko bojali nekadaanjih bogova. Stoga su se i usudili na vratima svetiatâ postaviti prizore Bo~jeg ~ivota, ija se uvjerljivost i snaga temeljila na njihovu volumenu. Ova inicijativa nedvojbeno je krenula iz Saske, iz srca carske renesanse. Bernward, biskup Hildesheima, bio je u en ovjek. Car mu bijaae povjerio zadau obrazovanja vlastitoga sina. Njegovi biografi o njemu piau i kao o arhitektu, ilustratoru rukopisâ i zlataru. Tada je sve to ialo jedno s drugim. Za svoju je crkvu 1015. godine komad po komad dao izliti dvoja bron ana vrata. Uzori su mu bili Karlo Veliki i visoki dostojanstvenici karolinake Crkve. No dotada bronza portala nikada nije bila ukraaavana slikovnim prikazima. Portal u Hildesheimu ih je prepun. `esnaest prizora, postavljenih jedan iznad drugoga u dva paralelna niza, narodu objaanjava misti ne veze ato nebo povezuju sa zemljom. Na lijevoj strani, odozgo prema dolje, pratimo likove iz Starog zavjeta od stvaranja svijeta pa sve do Abelova ubojstva: oni prikazuju pad. Na desnoj strani, odozdo prema gore, likovi iz Evanelja, od Navjeatenja do Kristova Uskrsnua prikazuju put otkupljenja koji spaaeno ovje anstvo vodi k vje noj slavi. Ovo monumentalno djelo obnovilo je veliku plastiku na najneprosveenijem rubu Carstva. Imitirali su ga i u Rheinlandu i u krajevima oko rijeke Maas. Time je odreen smjer koji, od reljefa na zlatnom oltaru u Baselu, vodi do savraeno klasi nih oblika ato ih je talilac Renier de Huy postavio na bo nim stranama jedne krstionice u Liègeu, od 1107. do 1118. godine. Mo~da je ovaj preporod bio izvorom nadahnua za nastanak velikog clunyjevskog kiparstva. U svakom slu aju, on predstavlja pripremu za obnovu monumentalnog kiparstva koje e se, nakon Saint-Denisa, sredinom XII. stoljea razviti u Chartresu. `to drugo, ako ne sklonost prema lijepim latinskim stihovima i divljenje koje je ta sklonost budila prema antici, mo~e biti razlogom da je Bernward dao isklesati i repliku Trajanova stupa? U itelji u akolama pod zaatitom vladara nisu nastojali spasiti samo tekstove, nego i sve drugo ato je preostalo od Rima. Iako su se njegovi spomenici pretvarali u ruaevine, kao dragocjenosti su uvali kameje, dijelove od bjelokosti i krhotine rimskih kipova. Opat Hugues od Clunyja jednog je dana primio pjesmu koja je slavila otkrie jedne rimske biste pronaene u Meauxu. Sklonost ato ju je carska estetika osjeala prema antici bila je tako sna~na zato ato su carske umjetni ke radionice radile u okru~enju zbiraka starina, i to u blizini pravih riznica. Kralj je velikoduaan. On svim svetiatima pod njegovom zaatitom vrlo dare~ljivo dijeli dragocjene tkanine i nakit. A i sâm se za svetkovinu mora pojaviti okru~en veli anstvenim ukrasima. Pa nije li on slika i prilika Bo~ja? Njemu pristaje da ukraaava svoj lik. Va~no je da zlato i dragulji njegovo tijelo ovjen aju slavom i svakom tko ga pogleda da to bude dokazom udotvornog utjecaja kojim je pro~et. Ti dragocjeni predmeti stvaraju njegovu snagu. Oni su vidljiv dokaz njegove moi. Oni zasljepljuju njegove suparnike. Izlaganje njegova bogatstva, u koje suveren mo~e posegnuti kako bi nagradio svoje prijatelje, odr~ava ~ivom ljubav njegovih vjernih podanika. Bez blaga nema ni kralja, i im potamni njegov sjaj, i kraljevska mo po inje slabiti. A te zbirke stvarale su dugotrajno nagomilavana nasljedstva, u nizu jedno za drugim odlagana kao polog. Mnogi najljepai komadi prenosili su se unutar dinastije iz generacije u generaciju. Mnogi su dolazili s Istoka, kao dar kakva monarha. A gotovo svi su nosili znak Rima  staroga Rima ijim su oplja kanim bogatstvima barbarski kraljevi joa viae isticali svoju raskoa  ili novoga, pomlaenoga Bizanta gdje je u isto vrijeme o~ivljavao anti ki stil. Te zbirke nisu bile mrtve. Ne treba u njima vidjeti svojevrsne muzeje. One su koriatene. U toj kulturi, u kojoj je ceremonija imala tako va~nu ulogu, u kojoj se sve izra~avalo obredima i simbolima i u kojoj su, u skladu s tim, ukrasi i nakit imali tako veliko zna enje, svaki od tih komada koristio se za to no odreenu svrhu. Osim toga, u igri meusobnog darivanja, prastaroj glavnici riznice neprestance su dodavani novi predmeti. Jedna od najva~nijih uloga umjetnika koje je kralj uzdr~avao u svojoj blizini sastojala se u tome da odr~avaju kraljevsku riznicu, obnavljaju stare ornamente kako bi mogli zauzeti mjesto meu rekvizitima profane ili svete liturgije, da u korice kakva evanelistara uglave kameje, da anti ke pehare prekrajaju u kale~e. Radili su i na preoblikovanju novoste enih predmeta koje je trebalo uvrstiti meu elemente riznice tako da od njih pretjerano ne odudaraju. Budui da su u toj gomili zlatnine dominirali svjedoci klasi nosti, bilo je prigodno ato su se prilikom radova na obnovi i prilagodbi, koliko radi brige za sklad, toliko i zbog poatovanja prema onoj estetskoj tradiciji iji su glavni konzervatori bile kraljevske nastambe, dvorski umjetnici trudili ostati na visini tehni ke savraenosti starih komada i ato su iznad svega nastojali usvojiti njihova stilska na ela. Naposljetku, zbog istih razloga koji vrijede za umjetnost riznica, sakralna arhitektura  ta potraga za kamenom mudraca  u Europi kraljevâ odlu no se upisuje u carsku tradiciju. Crkve su zaista bile kraljevske graevine par excellence. Zato ato se Bog ljudima najprije prikazao kao vrhovni, okrunjeni vladar svijeta koji sjedi na prijestolju odakle sudi ~ivima i mrtvima. Zato ato je, s druge strane, svako svetiate u na elu bilo pod visokim pokroviteljstvom kralja, Kristova vojnika na zemlji i zato ato su sva ona izgraena zahvaljujui darovima vladara. A ti vladari namjeravali su nastaviti karolinaki pothvat. `to je zna ilo  rimski. Stoga su se na rimski na in gradila dva tipa graevina. Karlo Veliki ~elio je da njegova soba za molitvu u Aixu nalikuje carskim kapelama, a jednu takvu vidio je u Ravenni: bila je to crkva centralnog tlocrta. Ova arhitektonska struktura trebala je izra~avati ono posebno kraljevo poslanje, njegovo zauzimanje za njegov narod kod Boga. Ona uspostavlja vezu izmeu etverokuta-znaka zemlje i kruga-znaka neba, dok osmerokut, preko kojega se taj prolaz ostvaruje, prema simbolici brojeva predstavlja izraz vje nosti. Paleokraanski Rim na takvom je tlocrtu izgradio svoje krstionice u kojima su se odvijali obredi prijelaza koji su ovjeka oslobaali svih zemaljskih tegoba i omoguavali mu da se uzdigne do onih mjesta na kojima aneli slave Bo~ju veli inu. Centralni tlocrt s dvije razine postavljene jedna iznad druge najvjerojatnije je bio pogodan za graevine u kojima je suveren, dok se nadnosio nad svojom obitelji i slu~in adi koji su se do zemlje klanjali, Bogu upuivao molitve za posredovanje. Povrh toga, takav prostor pripadao je i jednoj drugoj, pogrebnoj tradiciji martirija, tradiciji grobova-relikvijara, koju su odr~avali graditelji kripti. Poato bi se, na svraetku svoga putovanja, domogli Svetoga groba u Jeruzalemu, hodo asnici u Svetoj zemlji uali bi u okruglo svetiate, izgraeno poput carske kapele. To je razlog uspjeha ovog arhitektonskog oblika. On se tijekom XI. stoljea proairio po cijelome Carstvu, sve do granica sa slavenskim svijetom gdje se, potpomognuto carskim snagama, u to vrijeme airilo kraanstvo. Meutim, od trenutka slavodobitne pobjede Crkve, po evai odonda kada je, po izlasku iz tajnosti, Evanelje osvojilo anti ku grad-dr~avu i prisvojilo njezine najva~nije spomenike, gotovo sva rimska svetiata, a osobito ona najuglednija, ona ato su se uzdizala iznad grobnica svetoga Petra i svetoga Pavla, bila su bazilike, a to zna i kraljevske dvorane: velik prostor u obliku jednostavnog etverokuta, namjeaten za sudske rasprave; laganom konstrukcijom natkriveni nizovi arkadura nalik vanjskim portalima koji prostor dijele na tri paralelna broda; jedna apsida u kojoj je smjeateno sjedalo suca koji izri e presudu; obilno svjetlo dolazi kroz visoke prozore sredianjeg broda; ukratko, unutraanji volumen koji je spreman primiti danje svjetlo, nalik forumu: kua Bo~jeg naroda. Smjer kojim se razvijala liturgija u doba Karolinga doveo je do toga da je ovim graevinama izmijenjen ulaz, a atrij pokriven i pretvoren u ulazno zdanje, u predcrkvu s dvije razine: u prizemlju  zaklonjen trijem; na katu  dvorana za molitvu. Je li takvo dodavanje udovoljavalo potrebi da se gomile hodo asnika zadr~e na pragu svetiata s namjerom da ne ometaju slu~bu? Je li mu je namjera bila da Kristu Spasitelju, koji je s jednim lokalnim svecem dijelio pokroviteljstvo nad crkvom, posveti posebno mjesto kulta? Ili je pak ono bilo znakom nedavnoga proairenja pogrebnog reda sve anosti? U svakom slu aju, to dodavanje predstavlja zametak zapadnog zdanja koji je u bazilike u zemljama Carstva opremio joa jednom apsidom, odnosno zvonicima-portalima podignutima na ulazu u crkve u pokrajini Ile-de-France. U XI. stoljeu, ova dva kraljevska tipa arhitekture vladaju na cijelom onom prostoru gdje kraljevska vlast joa odolijeva feudalnom rasulu. Bazilika Gernrode u Saskoj, ija je gradnja zapo ela tri godine nakon carske krunidbe Otona I., te bazilika Saint-Michel de Hildesheim, koju je utemeljio biskup Bernward da bi ondje, u kapeli Svetog Kri~a, odjeven u grubu redovni ku halju preminuo, svjedoci su najsavraenije vjernosti karolinakim uzorima. Oni su se nametnuli u Champagni, u Vignoryju, u Montier-en-Deru, dok se u pokrajini Reims uspostavljala veza izmeu umjetnosti obitelji Otona i Kapetovia. S izuzetkom crkava u Orléansu, Saint-Benoît-sur-Loireu i Saint-Martin de Toursu, koje je osobito atovao kralj Robert i koje su izgraene neposredno nakon tisuite godine, u pokrajini Ile-de-France u to se doba malo gradilo. U knji~nicama uz koje su izrastala omiljena vladareva ~ariata u enosti, na ukrasima ato na krunidbenim slavljima predstavljaju potvrdu njegove moi, u srcu oratorija pod njegovom zaatitom, svugdje vlada isti duh. Tu i tamo, anti ki motivi zadr~ani kao uzor ljepote, te zbog toga uvani kao dragocjenost ili vjerno reproducirani, slu~e pri postavljanju dekora za kraanska slavlja. Majstori koji su izvraavali kraljevske narud~be u XI. stoljeu kopirali su, nedvojbeno, na manje ponizan na in nego ato su to inili njihovi prethodnici u vrijeme Karla Velikoga i za prve obnove carske kulture. Jer Antika je sad bila za dva stoljea dalja. Ti ljudi esto su je poznavali jedino preko karolinakih kopija. Sjeanje na nju gubilo je na jasnoi, ato je samo proairivalo prostor za razvitak umjetni ke inventivnosti. Pa ipak, a to je ovdje va~no, akolski stav dubokog klanjanja i atovanjem ispunjene poniznosti i dalje je vladao visokom kulturom toga vremena. Izoatren osjeaj za prisutno barbarstvo, kao i mialjenje da se sve ono ato je savraeno nalazi u proalosti i ovaj su put predstavljali ko nicu bilo kakvim novodobnim inicijativama i stvarala kom zamahu. Baa kao i budui prelati, kao i sami kraljevi koji su nou u ili itati, u enicima su se smatrali i dvorski zlatari, slikari, talioci i graditelji crkava. Sanjali su o tome da se ato viae pribli~e klasi nim uzorima, te su krajnje savjesno slijedili tradicionalne metode. Uostalom, upravo ta njihova pokornost bila je razlogom ato je u tom svijetu seljaatva, usred krda svinja i beskraja netaknutih auma, oko kraljeva joa uvijek lebdjelo sjeanje na Rim. A to je zna ilo estetiku usklaenu sa stihovima Eneide i onima o Farsalu  umjetnost koja ne priznaje utjecaj sna, spirale, geometrijske apstrakcije germanskog nakita i sva ona izobli enja ato ih je barbarsko umijee ukraaavanja utiskivalo u lik ovjeka i ~ivotinja  umjetnost rije i, govora, razgovora, a ne utvara  umjetnost monumentalnih djela, a ne linijâ i rezbarenjâ  estetiku arhitekata i kipara. Umjetnost perìkopa koje su slikari iz Reichenaua iluminirali za careve. Umjetnost skriptorija iz Saint-Denisa. Umjetnost krstionice iz Liègea. Reichenau, Saint-Denis, Liège, nisu bili prijestolnice: kraljevi onoga doba nisu ih imali. Oni su lutali. Njihova vojni ka uloga obvezivala ih je na neprestano jahanje. No ponekad su ipak morali i sjesti meu biskupe, u svetiata. Vjerska uloga koju su imali na velikim kraanskim slavljima odreivala je mjesta odmora tijekom njihovih skitanja. Isto su tako odreena bila i mjesta kulturnog stvaralaatva koja su cvjetala pod njihovom zaatitom. `kole i umjetni ke radionice osnivane su u kraljevskim crkvama, u velikim opatijama iji je pokrovitelj bio suveren, i u biskupijama na koje se oslanjala njegova mo. Geografija akolskog znanja i s njime spojenog umijea uvanja starine ne podudara se do kraja s geografijom kraljevstava. Pa ipak, njih dvije zajedno odreuju prostor na kojemu je tijekom XI. stoljea duh klasike i dalje vladao. Taj prostor uspostavlja se oko jedne glavne osi  iste one oko koje se, od rijeke Loire do Majne, uspostavlja karolinaka renesansa. Upravo su u frana kim pokrajinama, u blizini starih kraljevskih pala a postali vidljivi plodovi rada Alkuina i svih onih strpljivih pedagoga koji su u krilo Crkve ~eljeli ponovno uvesti koriatenje istoga latinskoga. Malo viae prema istoku, Njema ka je bila joa previae nepoznato tlo. Zapravo, na podru ju pod utjecajem njema kih vladara, Saska djeluje poput kakve zalutale sadnice. Istinski aktivna srediata u enosti i dalje su, kao i u vrijeme Karla Velikoga, bili samostani u Frana koj i na obalama Rajne  Echternach, Köln, Sankt-Gallen, te crkve s podru ja oko rijeke Maas: na rubovima pokrajina koje su invazije ranoga Srednjeg vijeka posve barbarizirale kao i onih drugih gdje se najbolje sa uvao utjecaj Rima, briljirali su u itelji i umjetnici iz Liègea. Isto tako, u francuskom kraljevstvu, u regijama koje su Karolinzi oduvijek smatrali podru jem za osvajanje i iskoriatavanje, drugim rije ima, na cijelome jugu, nema aktivnih akola. }ariata carske kulture zgusnuta su u starome frana kom kraju. Najbolji u itelji tisuite godine nalazili su se u Reimsu, gdje se uljem iz svete ampulice, za koje se po injalo govoriti da je udotvorno, pomazivalo kraljeve  u samostanu Fleury-sur-Loire, u blizini Orléansa, gdje su uvane relikvije svetoga Benedikta, gdje bijaae napisan panegirik Robertu Pobo~nome i gdje je Filip I. trebao biti pokopan  i napokon u Chartresu. Sto godina kasnije, ti u itelji i dalje su pou avali u Chartresu, Laonu, Tournaiu, Angersu, Orléansu i Toursu. U krajevima kojima ne teku Rajna, Maas i Seine mogue je razabrati tek dva znamenita izdanka. Prvi se cijepi s neustrijskom granom i svoje ogranke malo-pomalo pru~a prema zemljama ato su ih pokorili Normani: to se prije svega odnosi na Fécamp, potom na opatiju Bec i uskoro, to jest kada se 1066. godine jedna sna~na monarhija u vrstila s obje strane La Manchea i ujedinila sve ~ivotne klice ato su ih u tom dijelu Europe neko posijali Vikinzi, na Canterbury, York i Winchester. Drugi, mnogo smjeliji izdanak proairio se Katalonijom. Na tom dalekom rubu kraanstva, ugro~enom, ali sna~nom i utvrenom, zahvaljujui silnom zlatu otetom u muslimanskim krajevima, biskupi i opati prihvaali su te tisuite godine egzoti na znanja ato su dolazila iz zemalja pod Islamom. Bili su otvoreni za sve zanimljive novotarije, znanost o brojevima, za algebru, astronomiju. Onamo je mladi Gerbert otiaao u iti o izgradnji astrolaba. Meutim, kao i Njema ku, tu pokrajinu izgradili su Karolinzi. Stalna opasnost od nevjernika ondje je sjeanje na Karla Velikoga odr~ala mo~da ~ivljim nego igdje drugdje. Tu se pobo~no poatovalo tog pustolovnog junaka prave vjere, prethodnika kri~arskih pohoda, ali i zaatitnika klasi ne knji~evnosti. U katedrali u Vichu, u opatijama Ripoll i Cuxa, u itelji su nastavljali pedagoaku tradiciju Alkuina i Teodulfa. I pred svojim zadivljenim u enicima itali su anti ke pjesnike. Ubogi u itelji, uboge akole, izrazito uboga znanost. No, unato  svemu, oni su bili vjernici, zbog ega su i uspijevali o uvati umjetnost izvan dohvata potpunog divljaatva u jednoj tako oskudnoj civilizaciji. U blizini svetiata u kojima su kraljevi dobivali sveto pomazanje, gdje su kroni ari zapisivali sjeanja na njihove pothvate i te suverene prikazivali istodobno kao Bo~je ljude i Augustove nasljednike, mo~da se mo~e u initi smijeanim kada netko figurama ciceronske retorike opisuje voe odmetnika okiene bezvrijednim staklenim nakitom i iscrpljene od beskorisna jahanja. No u svakom slu aju, zahvaljujui neprekinutom lancu naivnih i ~arkih preporoda, ta u ena srediata, te knji~nice, te riznice gdje najljepae kameje nose profil Trajan ili Tiberija, o uvali su prisutnost jedne vrlo odreene ideje o ovjeku: Sugerova estetika, u enje svetoga Tome Akvinskoga, sav onaj procvat gotike i volja za osloboenjem ato ju je ona u sebi nosila, svoje korijenje pru~aju sve do ovih oto ia pismenosti izgubljenih u neotesanosti i surovosti tisuite godine. No nakon toga datuma  a to je djelomice upravljalo razvitkom Zapadne umjetnosti tijekom XI. stoljea  sjaj ovih ~ariata klasi ne kulture po eo je tamnjeti u isto ono vrijeme kada se po ela ljuljati mo kraljeva. Ve 980. godine ti su kraljevi bili prisutni tek u ograni enom dijelu svojih kraljevstava. Tijekom sljedeih desetljea, njihova vlast dodatno se uruaavala, a ta opa pojava najranije je sazrela u francuskome kraljevstvu, gdje je bila i najizra~enija. Suvereni su tu sa uvali svoju duhovnu prednost. Ali prelati i pokrajinski poglavari prestali su dolaziti na njihov dvor; godine 1100. na zasjedanja su dolazili tek sitni vlastelini iz okolice Pariza i nekoliko domaih asnika. Feudalizam je bujao oko kraljevskog debla. Prijestolje mu je i dalje predstavljalo nu~an potporanj, no ono ga je svojim obujmom malo-pomalo zaguailo. Kruna je otad bila tek znak, tek jedna od figura u sustavu simbola. Istinska vlast, regalije, vladarska, krunska prava  a tu je spadala i zaatita crkava i skrb o njihovu ukraaavanju, ukratko, upravljanje umjetni kim stvaralaatvom  bijahu usitnjena u mnogobrojnim rukama. Od polovice XI. stoljea, veliki graditelj crkava sjeverne Francuske viae nije bio kralj. Sada je to bio njegov vazal, vojvoda od Normandije. Vladavina njema kog kralja nije se tako brzo raspala: nemogue je za Njema ku prije 1130. godine rei da je bila feudalizirana. No pred carevim se o ima polagano raspadalo i ono malo prava ato je joa preostalo u Italiji. A osim toga, Njegovo veli anstvo moglo je pratiti kako rastu pretenzije jednoga drugoga monika u sna~nom usponu  rimskog biskupa. Opat Vilim od Volpiana joa je tisuite godine napisao: 'Vlast rimskoga cara, neko nametnutu vladarima cijeloga svijeta, sada u svakoj pokrajini provodi drugo ~ezlo; a mo vezanja i raskidanja na nebu i na zemlji kao nepovrediv dar predana je Petrovu poglavarstvu.' Sto godina kasnije, papa je pod svojom isklju ivom vlaau okupio veinu zapadnih Crkava. Smatrao je da mo~e ka~njavati i kraljeve. U samoj Njema koj ogor eno se borio da bi Cezaru uskratio njegova isklju iva prava. U razdoblju izmeu 980. i 1130. godine, dvije vrlo sna~ne struje  ona koja je u zapadnim krajevima poticala raspad kraljevske vladavine i ona druga, ravnomjernije raairena po cijelom podru ju latinskog kraanstva, koja je, kako bi pospjeaila reformu Crkve, auctoritas pokuaavala prenijeti na prelate, te ih potom ponovno okupiti oko papinske stolice  sada su se udru~ile da bi kraljevima posvuda oduzele njihova istinska sredstva djelovanja. Time je zapo eto produbljivanje jaza koji je, u razdoblju izmeu vladavine cara Henrika II. i svetoga kralja Luja Francuskog, prekinuo kontinuitet velikih umjetni kih pothvata u povijesti Zapadne umjetnosti voenih u ime vladara. Slabljenje kraljevske moi potisnulo je kraljevsku estetiku, i to, ponajprije, u onom dijelu Europe gdje od 980. godine kraljevske obitelji viae nisu bile stvarno prisutne, drugim rije ima, u ju~nim pokrajinama gdje akole nisu bile onako sna~ne ili su pak nudile druk ije usmjerene oblike podu avanja. Na taj su se na in slobodno po eli razvijati i cvasti oni vrlo ~ivi kulturni modeli koje je u ju~nim krajevima raalo uvijek plodno tlo rimske kulture. Naime, nakon povla enja kraljevske vlasti, u Provansi, Akvitaniji i Toskani i opet je na povrainu izronilo jedno lice Rima, a tim da je ovaj put ono bilo neato druk ije. Nije to bilo ono lice koje je neko o aralo Karla Velikoga, a joa uvijek su njime bili o arani Oton III. i Abbon de Fleury: lice istih, ali skamenjenih linija kakvim su ga u inile starinom op injene restauracije, lice otmjeno i mrtvo kao kakav Vergilijev stih. To nije bilo ni lice klasicizma. Naprotiv, bilo je to lice koje je ~ivim inilo ono ato je u tim novim vremenima i u tom dijelu Zapada Rim joa mogao imati. Meu hramovima, u amfiteatrima, gradskim srediatima pro~etima obi ajima urbanog ~ivota, rimska tradicija zapravo nikada i nije prestala ~ivjeti. Baa zato jer je bila ~iva, ona se prilagodila i dopustila da je obogati sve ono ato je bizantsko, koptsko i mozarapsko kraanstvo sa sobom donijelo. Zahvaljujui smanjivanju kraljevstava i kr~ljanju onih kulturnih modela koje je neko na umjetan na in odr~avala volja careva, nestajalo je ono ato je jako dugo predstavljalo prepreku raanju novih umjetni kih oblika. A oni u XI. stoljeu naviru iz stare latinske loze. Oslobaa ih i tjera ih na stvaranje plodova ista ona ~ilava snaga koja je bila razlogom velike pobjede feudalizma. Tradiciji klasike carske akole suprotstavlja se sve ono rimsko ato nije bilo balzamirano u knji~nicama i riznicama, nego je i dalje pro~imalo onu svakodnevnu, ~ivu kulturu. Na isti takav na in, kraljevskoj umjetnosti suprotstavila se rimska umjetnost u pravom smislu rije i, ona koja po inje cvjetati nakon tisuite godine, s novim proljeem svijeta. TRADUCTION REVUE ET CORRIGÉE Carska umjetnost  Samo jedan kraljuje u kraljevstvu nebeskom, onaj koji gromom udara; dolikuje da je samo jedan i onaj koji, pod njim, kraljuje na zemlji. U 11. stoljeu ljudsko druatvo sebe do~ivljava kao sliku, kao odraz Bo~je dr~ave, koja je kraljevstvo. No, feudalna Europa nije mogla bez monarha. Kada su kri~arske skupine, oli enje najgore nediscipline, u Svetoj Zemlji osnovale dr~avu, od nje su spontano u inile kraljevstvo. Kraljevska li nost, uzor zemaljskog savraenstva, ustoli ila se na vrhu svih duhovnih konstrukcija kojima se u ono vrijeme pokuaavalo odrediti ureenje vidljiva svijeta. Artur, Karlo Veliki, Aleksandar, David, svi ti junaci viteake kulture bili su kraljevi, i svaki ovjek onog vremena, bio on sveenik, ratnik ili ak seljak, nastojao je sli iti kralju. U toj postojanosti mita o kralju treba vidjeti jednu od najizrazitijih osobina srednjovjekovne civilizacije. Nastanak umjetni kih djela, tih kapitalnih, briljantnih djela koja drugim djelima slu~e kao uzor, izravno je ovisio o kraljevstvu, njegovoj ulozi i izvorima prihoda. Tko ~eli shvatiti prirodu odnosa izmeu druatvenih struktura i umjetni kog stvaralaatva, mora pa~ljivo prou iti na emu se u ono doba temeljila i kako se provodila kraljevska vlast. Kraljevska vlast potje e iz germanske proalosti, a uveli su je narodi koje je Rim, htio  ne htio, primio na svoj teritorij ne smanjujui ovlasti njihovih poglavara. Njihova glavna uloga bila je voditi ratove. Na elu naoru~anih ljudi oni su iali iz bitke u bitku. Svakoga proljea oko njih su se radi vojne pustolovine okupljali mladi ratnici. Tijekom cijeloga srednjeg vijeka isukani ma  bio je i ostao glavnim obilje~jem vrhovne vlasti. No barbarski kraljevi raspolagali su joa jednom, tajnovitijom i za ope dobro potrebnijom povlasticom: magijskom moi posredovanja izmeu svoga naroda i bogova. Srea svih ovisila je o njihovu zagovoru. Ta mo proizlazila je iz srodstva sa samim bo~anstvom: njihovim venama tekla je bo~anska krv; zato su  Franci oduvijek imali obi aj da, im im kralj umre, izaberu drugoga iz kraljevske loze . U tom svojstvu predvodili su obrede i najvee su se ~rtve prinosile u njihovo ime. U povijesti esteti kih poslanja europskih kraljevskih obitelji odlu ujui obrat dogodio se sredinom 8. stoljea. Tada je kralj Franaka, najmoniji vladar Zapada, onaj za kojega se inilo da vlada itavim zapadnim kraanstvom, bio pomazan za kralja, kao ato su to ve bili manje znameniti kraljevi sa sjevera `panjolske. To zna i da svoju karizmu viae nije dugovao svojemu mitskom srodstvu s monicima poganskoga panteona. Dobio ju je izravno od biblijskoga Boga putem svetootajstvenog ina. Sveenici su ga pomazivali svetim uljem; ono je pro~imalo njegovo tijelo, ispunjavalo ga snagom Gospodina i svim moima onostranoga. Takav red sve anosti opravdavao je dinasti ki prijenos vlasti. Ali je i uvodio vrhovnog vladara u Crkvu, meu biskupe, koje se pomazivalo poput njega. Rex et sacerdos primao je prsten i atap, obilje~ja svojega pastoralnog poslanja. Putem hvalospjeva pjevanih tijekom krunidbene sve anosti, Crkva je njegovu li nost smjeatala u srce nadnaravnog poretka. Utvrivala je njegovu ulogu, koja nije viae samo uloga ratnika, ve i onoga koji se brine o miru i pravednosti. I kao posljednje, ali ne i manje bitno, budui da je na Zapadu u 8. stoljeu umjetni ka tradicija koja je nastala na rimskoj slavi bila ~iva joa samo unutar Kraanske Crkve, budui da su svi napori za graenjem i ukraaavanjem, koji su nekada te~ili veli anju gradova, odsada slavili Boga, i budui da je velika umjetnost u potpunosti postala liturgijskom, kralj, kojeg je kristijanizacija njegovih magijskih moi odsad postavljala u srediate itavog reda sve anosti Crkve, prirodno je postao pokreta  najveih umjetni kih poduhvata. Krunidba je umjetnost pretvorila u posve kraljevski posao. Umjetni ki oblici koji su nastajali na poticaj kraljeva poprimili su odreenija svojstva kada su se obnovom Carstva nakon 800. godine u zapadnoj Europi poveali razmjeri kraljevske vlasti. Carska vlast bila je joa jedna od bo~anskih institucija koja je zauzimala neato viae mjesto na ljestvici moi, na meustupnju izmeu zemaljskih kraljeva i nebeskih vladara. Pred Karlom Velikim jedan se papa poklonio do zemlje. Na grobu svetog Petra oslovio ga je imenom Augusta. Kao novi Konstantin, novi David, car Zapada od sada je imao poslanje da itavo zapadno kraanstvo sam vodi prema njegovu spasenju. Viae nego kraljevi koji su im se klanjali, novi carevi morali su se ponaaati poput Bo~jih junaka. No pritom su znali da su Cezarovi nasljednici. Kroz inove posveenja koja su morali obavljati i koja su poticala nastanak umjetni kih djela prisjeali su se svojih prethodnika, ija je dare~ljivost bila zaslu~na za negdaanju ljepotu anti kih gradova. Stoga su ~eljeli da predmete ato ih se po njihovoj zapovijedi predavalo Bogu, obilje~ava odreen estetski identitet. I to estetski identitet Carstva  to jest Rima. Stoga su umjetnici koji su izvraavali njihove narud~be i narud~be drugih zapadnih vladara hotimice tra~ili svoje nadahnue u djelima antike. Sve ono ato u tisuitoj godini umjetnost Zapada spaja s umjetnoau klasi nog Rima sasvim izravno proizlazi iz obnove Carstva. Naime, dva stoljea nakon carske krunidbe Karla Velikog bitan dio umjetni kog stvaralaatva joa uvijek je bio ovisan o konvergenciji svih zemaljskih vlasti u osobi suverena za kojeg se znalo da je Bo~ji pomazanik, ija je mo proizlazila iz nadnaravnog i ija je uloga, onakva kakvom su je slavile laudes regiae, ponajprije ukazivala na pomirenje dvaju svjetova, vidljivog i nevidljivog, i svemirski sklad izmeu neba i zemlje. Dok se polako razvijao pokret koji e je feudalizirati, Europa tisuite godine joa uvijek je brigu oko ukraaavanja crkava, tih najveih darova, i ukraaavanja oltara, relikvijara i ilustriranih knjiga koje su sadr~avale Bo~ju rije , na prvome mjestu prepuatala svojem caru i svojim kraljevima, tim vodi ima koji su Bogu prenosili duboko poatovanje itavog svog naroda i koji su tom narodu dijelili milost primljenu s neba. To poslanje smatralo se bitnim dijelom njihove slu~be. Europa je kraljevske dostojanstvenike gledala kao uzore dare~ljivosti, velikoduanosti, dobro instva. Za nju je suveren bio onaj koji daje  koji daje Bogu, koji daje ljudima  pa su s njegovih raairenih dlanova morala potei najljepaa djela. Darivanje je u stvari imalo za cilj pod initi onoga koji prima dar, podjarmiti ga. Monarh je dakle vladao pomou darova, darovima je za svoj narod pridobivao naklonost nadnaravnih sila, darovima je pridobivao ljubav onih koji su mu slu~ili; a kad bi se susrela dva kralja, nadmoniji je bio onaj koji bi donio veli anstvenije darove. Eto zaato su se najbolji umjetnici 11. stoljea okupljali oko vladara sve dok su ti vladari uspijevali zadr~ati mo. Umjetnost toga vremena u svojoj biti je dvorska umjetnost zbog toga ato je sakralna. Umjetni ke radionice vezuju se uz kraljevske dvorove. Geografija umjetnosti 11. stoljea vrlo je vjeran odraz sjaja razli itih prijestolja. * Godine tisuite, kako na Zapadu, tako i u Bizantu i u zemljama islama, najaktivnija kreativna ~ariata nalaze se u blizini cara, toga jedinog predvodnika vjernika. Carstvo ostaje mit u kojem rimsko kraanstvo, rascjepkano feudalizmom, pronalazi temeljno jedinstvo o kojem sniva i koje smatra usklaenim s Bo~jim planom. I kojega se tvrdoglavo dr~i. Pod carskim autoritetom kraanstvo se osjea bratski okupljenim iza Krista u slo~nom hodu prema savraenstvu nebeske dr~ave. Takav simbol povezan je s eshatoloakim ia ekivanjem koje ispunjava itavu kraansku misao: kraj svijeta i  propast Rimskog Carstva i kraana dogodit e se istovremeno, onda kada car, posljednji vladar svijeta, doe na Golgotu kako bi Bogu na dar prinio svoja carska znamenja i tako otvori vrata vladavini Antikrista. `to je imperium? Taj polo~aj obuhvaa tri pojma. U svojoj osnovi on je zamialjen kao bo~anski izbor: Svemogui odabire vou. Daje mu pobjedu i istodobno ga ispunjava svojom miloau, tom magijskom moi, felicitas, Königsheil, koje ga postavlja iznad svih ostalih vladara kao jedinog vou Bo~jega naroda. Time se objaanjava injenicu da je carska mo ponovo oja ala u Saskoj u 10. stoljeu. Brzo propadanje potomaka Karla Velikog u inilo ju je neuporabivom, svelo ju je na ispraznu ideju. Ta je ideja bila neato jasnija u Germaniji, zemlji koju su Karolinzi svojim rukama oblikovali i koju su u potpunosti civilizirali. Od svih njema kih pokrajina Saska je bila najneciviliziranija, ali se neato mlae kraanstvo u njoj pokazalo sna~nijim. Plja kaai koji su harali Europom zaobilazili su je: bila je vrlo siromaana; prije svega, njezini su se stanovnici odva~no branili. To pribje~iate, u koje su hrlili izbjegli redovnici sa svojim relikvijama i svojim znanjem, inilo se blagoslovljenim od Boga. Saski su kne~evi u podno~ju planine Harz izgradili sna~ne utvrde. Uspijevali su u bitkama na otvorenu polju pobijediti maarske horde, ta Bo~ja iskuaenja. Vojvoda Henrik, a potom i njegov sin Oton, na samom su bojnom polju primili imperium, uz glasno odobravanje svojih ratnika. No odmah su se postavili kao nasljednici Karla Velikog. Sjeanje na karolinake uspjehe, aura koja je okru~ivala Aachen, u stvari ine drugi stup pojma imperium, te istodobno podrazumijevaju onaj trei: na Zapadu o~ivljava ideja imperium romanorum. Carski mit ne odvaja se od rimskog mita. Slavljen kao spasitelj kraanstva, Oton I., kralj Njema ke, osjetio se pozvanim atititi i pro iaavati Rimsku Crkvu. Otiaao je u Grad. Jedino ondje i nigdje drugdje, na grobu sv. Petra, papinom rukom, mogao se uistinu izvraiti obred carske krunidbe. To uskrslo i germanizirano carstvo bilo je rimskije od Karolinakog Carstva. Godine 998., trei Oton, unuk, odlu io je premjestiti svoju rezidenciju na Aventin i, mada je bula kojom je pe atio svoje akte joa uvijek nosila portret Karla Velikog, na nali ju je prikazivala sliku Grada, Roma Aurea. Sam sebe prozvao je carem; kad bi izgovarao duga ak popis svojih po asti, naslov  rimski uvijek bi stavljao na prvo mjesto. Renovatio imperii romani:  Rim smo proglasili prijestolnicom svijeta. Obnovljeno Carstvo potvrivalo je svoj sveobuhvatni karakter, a njegovi su se gospodari, mnogo svjesnije od svojih karolinakih prethodnika, smatrali gospodarima gospodara svijeta. Sada se viae nisu sukobljavali s Bizantom. Njihove supruge i majke bile su gr ke princeze. Divili su se Konstantinopolu iz tisuite godine, koji je i sam bio u jeku preporoda. Usvojili su ideju da se basileus stvara od vlastitog ugleda. Posudili su od njega sva obilje~ja svoje moi, zlatni plaat, kuglu, taj globus ato tako savraeno stoji u desnoj ruci, znak vrhovne vlasti koja itav svijet dr~i u aaci. Prigodom najveih sve anosti, ogrnut plaatem koji se danas uva u Bambergu, a koji je mo~da oko 1020. godine u Italiji bio ureaen vezom, car Henrik II. volio se pojavljivati umotan u sazvije~a i horoskopske znakove, kao u tkaninu koja predstavlja nebeski svod. `to se ti e krune iz be ke carske riznice, koja je mo~da pripadala Otonu I., njezinih osam ploha, koje nalikuju na osam zidova dvorskih kapelica, predstavljaju vje nost. One simboli ki do aravaju nebeski Jeruzalem, to jest savraeno kraljevstvo koje e se pojaviti na Sudnji dan. Zar Cezarova vladavina ne navjeauje vladavinu Krista, koji e doi na kraju vremena kako bi stolovao u slavi?  Sluga sv. Petra , car-apostol predvodi pokratavanje i, preko misionara koji nalaze oslonac u njegovoj snazi, radi na umno~avanju Kristovih vjernika. Pred njim pronose sveto koplje na kojem se nalazi jedan od klinova s Kalvarije. On vodi Bo~ji narod u kona ni trijumf, pobjedu dobra nad zlom, uskrsnua nad smrti. Otonski carevi smatrali su se monima poput Boga, a kad su od dvorskih slikara naru ivali liturgijske knjige, s u~itkom su u njima promatrali ugledne ~ene kako se klanjaju: one su predstavljale narode Zapada, okupljene podno njihova prijestolja u pod injenoj pratnji. Jedan simbol sa~ima sve ostale i isto je carski simbol jer ozna ava pobjedu i jer se preko njega car poistovjeuje s Kristom Spasiteljem: to je kri~  svi oni kri~evi ato su ih carevi 11. stoljea dali na ukraaavanje svojim dvorskim zlatarima i dijelili ih po svetiatima airom svoga carstva kao znak svoje nepobjedive snage. Na stranici Evanelistara ukraaenog u Regensburgu izmeu 1002. i 1014. godine, slikar je prikazao tadaanjeg cara. Smjestio ga je usred kri~ne kompozicije, to jest na raskri~je svemira. Aneli se spuataju s neba prema njemu da ga ukrase znamenjima njegove moi. Sv. Ulrik i sv. Emmeram pridr~avaju mu ruke onako kako su Aron i Hur pridr~avali ruke Mojsiju dok se borio protiv Amale ana. A sam Krist, koji stoluje u slavi apokalipti kih prikaza, na glavu mu pola~e krunu. Istina je, meutim, da se car nije uspio odr~ati u Rimu: ugnije~ene u anti kim ruaevinama, krupne obitelji lokalnog plemstva ondje su nametale svoju volju. Dvojbe nije bilo, on je bio kralj Italije, a uskoro i kralj Burgundije i Provanse. No doista je vladao samo njema kim pokrajinama i onom Lotaringijom iz koje je potjecala loza Karla Velikog. Godine tisuite Oton III. otiaao je u Aachen.  Kako nije znao to no mjesto na kojem le~e kosti cara Karla, dao je potajno razbiti crkveni pod na mjestu na kojem je mislio da bi one mogle biti, a potom kopati sve dok doista nisu i pronaene, u kraljevskom sarkofagu. Car uze potom zlatni kri~ koji je visio oko mrtva eva vrata, kao i dio njegove odjee koji joa nije bio istrunuo; nakon toga je uz najvee poatovanje sve vratio na svoje mjesto. Druga kronika dodaje: posmrtni ostaci prvog obnovitelja Zapadnoga Carstva bili su izvaeni i izlo~eni pogledu naroda kao ato se to radi s relikvijama svetaca, a kad su ponovo vraeni u kriptu,  postali su slavni zbog izvanrednih znakova i uda . Obnovljena, ali ne i savraena, carska mo pokuaavala se povezati s karolinakim stablom koje su ve okru~ivale legende i uda. }eljela je biti rimskom, univerzalnom; a zapravo je sve viae postajala germanskom. To obilje~je novoga carstva, dakle, smjeata naj~ivlje izdanke umjetni koga stvaralaatva 11. stoljea u Sasku, u dolinu rijeke Meuse i uz obale Bodenskog jezera. Zahvaljujui njemu, njema ke pokrajine postale su obeanom zemljom za frana ku tradiciju kraljevske umjetnosti, arhitekture, slikovnih i plasti nih formi u kojima je nasljee radionica iz 800. godine ostvarilo svoje plodove, o~ivljeno doduae bizantskim uzorima i povratkom na rimske izvore. Ali budui da se stvarna mo cara ograni avala na nekoliko pokrajina jer on nije bio jedini vladar, carska umjetnost viae nije koncentrirana oko jednog jedinog ~ariata, kao ato je to bila u karolinako vrijeme. Daleko od sjedišta Carstva, ona sada širi slavu i drugih monarhija. * Carstvo nije ukinulo kraljevstvo koje mu je prethodilo i bilo u jednakoj mjeri sveto. I kraljevi su se smatrali Kristom. Kao i biskupi, ti pastiri naroda i nasljednici apostola, bili su izabrani posredovanjem Duha Svetog i u katedrali im je klicala okupljena gomila sveenika i ratnika.  Istoga dana i u istoj crkvi, izabranog biskupa Münstera posvetili su isti oni crkveni velikodostojnici koji su pomazali i kralja, tako da se prisutnost kralja i vrhovnog sveenika na toj sve anosti mogla smatrati sretnim predznakom za budunost, budui da je ista crkva istoga dana bila svjedokom svetog pomazanja onih dviju osoba koje, prema Starom i Novom zavjetu, jedine mogu biti pomazane svetim uljem, pa se i jedan i drugi smatraju Kristom Gospodinom. Kralj, ratni voa, gubi sav svoj autoritet im ga starost ili nemo sprije e da zajaae konja. Ali on je takoer, do svoje smrti, sluga nevidljivoga. Helgald iz opatije u mjestu Saint-Benoît-sur-Loire, koji je oko 1040. godine napisao ~ivotopis kralja Roberta II. od Francuske, govori o njemu kao o svojevrsnom redovniku ije se osnovno poslanje sastoji u tome da moli za svoj narod.  On je toliko volio Sveto pismo da ni dan ne bi proaao, a da on nije itao psalme i najviaemu Bogu upuivao molitve sv. Davida. Obeanje ato ga je izgovorio na dan krunidbe obvezuje ga da od kraljevstva tmine atiti osobito sveenike i sirotinju. Kad mu podno nogu posjedaju njegovi dvorani, on zauzima mjesto samog Isusa, kojega je to doba prikazivalo prije svega kao okrunjena suca. Kao i Isus, kralj je raspolagao tajanstvenom moi nad nepravdama ovoga svijeta.  Bo~ja sila , ka~e joa Helgald,  udijelila je tome savraenom ovjeku takvu mo iscjeljivanja tijela da je, kad bi svojom nadasve pobo~nom rukom dotaknuo nesretnike na mjestu iz kojeg je proizlazila njihova patnja i u inio znak kri~a, ozdravljao ih je od svega zla. A kada je njema ki kralj Henrik IV., ekskomuniciran, prolazio Toskanom, seljaci su hrlili dotaknuti mu odjeu kako bi im ~etva bila ato plodnija. Stoga  kralja treba dr~ati po strani od gomile laika zbog toga ato, pomazan svetim uljem, on sudjeluje u sveeni koj slu~bi : on stoji pred Bogom kao vrhovni sveenik, prinositelj ~rtve. Njegova uloga u umjetni kom stvaralaatvu ne razlikuje se od one koju su imali carevi. Neki su kraljevi Zapada rimskim i germanskim vladarima osporavali carski naslov, prvenstveno u onim zemljama koje Karlo Veliki nikada nije pokorio. Engleski kraljevi nazivali su se  carevima augustima itavog Albiona . Na pragu 11. stoljea, Knutu je poalo za rukom da ovlada svim obalama Sjevernoga mora:  Poato je pokorio pet kraljevstava, Dansku, Englesku, Bretanju, `kotsku i Norveaku, postao je carem. A kada su pomazani kraljevi Leona, zaatitnici grada Santiaga de Compostela, slabljenjem prin eva Cordobe stali nizati pobjede, po eli su govoriti o svojem imperiumu, kojim su trebali pokoriti i ostale iberske kraljeve. Naposljetku, unutar samog prostora karolinake vladavine postojao je joa jedan kralj, ali samo jedan, kojega su njegovi biografi s u~itkom zaogrtali augustovskim dostojanstvom. Za njih imperator francorum nije bio kralj Njema ke, ve kralj zapadne Frana ke, kralj Francuske. Godine tisuite svatko je toga kralja smatrao suparnikom teutonskoga cara. Njegovi biskupi podsjeali su ga da se  sâmo carstvo moralo klanjati pred njegovim precima . Kralj Germanije zapravo se prema njemu odnosio kao prema sebi ravnom: kada su se 1023. godine Henrik II., car, i Robert, kralj Francuske, susreli na sredini rijeke Meuse, na granici izmeu svojih dr~ava, kako bi raspravili  o stanju Carstva , meusobno su se odnosili kao braa. Veina ljudi kadrih razmialjati tada je Zapad vidjela kao podijeljen na dva velika kraljevstva, jedno koje je dr~ao Cezar, drugo u kojem je vladao istinski potomak Klodviga, kralja pomazanog u Reimsu, kraj krstionice gdje je neko bilo zaklju eno savezniatvo izmeu Boga i frana koga naroda.  Vidimo da je Rimsko Carstvo najveim dijelom uniateno, no sve dok bude frana kih kraljeva ije je poslanje da ga o uvaju, njegov sjaj nee posve ia eznuti jer e se oslanjati na kraljeve. Uistinu, nije li do prijenosa imperiuma doalo u korist Franaka, i nije li prava Frana ka zapravo bila Ile-de-France? lan Kapetovia koji je vladao godine tisuite stolovao je, kao i Karlo Veliki, okru~en biskupima i grofovima. Obogaivao je svetiata svojim darovima. Davao je ukraaavati i oslikavati svete knjige u opatijama koje su, kao Saint-Germain-des-Prés i Saint-Denis u Francuskoj, u~ivale njegovu zaatitu. A poato se smatrao nasljednikom Carstva, umjetnici koji su za njega radili nadahnue su, kao i oni u Njema koj, nalazili u carskim djelima iz 9. stoljea. Tako su godine tisuite na Zapadu bili raspodijeljeni mir i pravda, mo posredovanja priznata narodnim poglavarima, i kulturne povlastice s time povezane. Takva raspodjela odmah ukazuje i na dvije Europe. Jedna je bez kralja, ona ju~na: jer od rijeke Loire i sve do Katalonije kralj Francuske viae nije imao ovlasti; u Lyonu, u Provansi, ni car nije imao mnogo viae od tek prividnih prava, a u cijeloj Italiji njegova mo naginjala je k tomu da postane mitska. U tim ju~nim pokrajinama postojao je prostor za umjetni ki razvoj osloboen carskog utjecaja. `to se ti e one druge, kraljevske Europe, ona je u potpunosti bila na sjeveru, s izuzetkom nekoliko planinskih zakutaka oko Leona, oko grada Jace, gdje je bila ukorijenjena mo kraanskih vladara `panjolske. Na krajnjim rubovima Europe kraljeva, meu zabitim skandinavskim mjestima i na onim podru jima okru~enima mo varama, gdje su se u to doba pored kne~evskih rezidencija podizale prve katedrale Poljske, eake i Moravske, majstori-robovi i dalje su pri ukraaavanju poglavara plemena koja jedva da su poznavala ime Kristovo koristili povijesno zastarjeli umjetni ki jezik. Ali i ovdje ih je ve, usporedo s napredovanjem pokratavanja, presti~ kraljevske vlasti koju je posvetila Crkva poticao da nadahnue potra~e u prisjeanju na karolinaku estetiku. Ona je u cijelosti bila prihvaena u Winchesteru, meu dvorskom svitom anglo-saksonskih vladara, meu sveenicima i redovnicima ija su znanja potjecala izravno iz knji~nica Laona, Saint-Riquiera i Corbieja. Velikoduanost Kapetovia njezin je sjaj inila joa bljeatavijim na prostoru stare Frana ke, izmeu Reimsa, Orléansa i Chartresa. Pa ipak, ponajviae su se iz Njema ke airili oni oblici kraljevske umjetnosti koji su smatrani vjernima duhu antike. Pru~ali su svoje korijenje u aume Saske te, joa sna~nije, u okolicu Aachena, u Liège, du~ Rajne, u srce karolinakog naslijea. Voljom Henrika II. je Bamberg, u Frankoniji, u jednom trenutku postao njihovo glavno izvoriate. Brojne biskupije i carski samostani po Njema koj bili su srediata iz kojih su se ti oblici dalje rasprostirali, a ponekad bi se, zahvaljujui putovanjima teutonskog cara, poneki njihov ogranak proairio sve do Rima. Takva su bila izborna mjesta, u blizini prijestoljâ. Tu se sa uvali, sjeverno od Toursa, Besançona i alpskih prijevoja, pretvoreni u Bo~ju slu~bu, tradicija augustovskog pokroviteljstva i divni odrazi klasicizma. * ovjek 11. stoljea svoga kralja do~ivljava kao viteza koji s ma em u ruci svom narodu osigurava pravdu i mir. Ali do~ivljava ga i kao mudraca i podrazumijeva da on zna itati knjige. im je na Zapadu postalo uobi ajeno monarhiju smatrati kao renovatio, kao preporod carske vlasti, vladarima viae nije bilo dozvoljeno biti nepismeni, kao ato su to ne tako davno bili njihovi barbarski preci. O~ivljena je bila idealna slika kakvu si je Rim izgradio o dobrom caru, vrelu znanja i izvoru mudrosti, s ciljem da se danaanji vladari potrude prilagoditi joj se.  On uva u svojoj pala i mnogo knjiga i ako mu kojim slu ajem nakon ratnih aktivnosti preostane neato dokolice, on ih posveti samostalnom itanju i cijele noi provodi u dubokom razmialjanju meu svojim knjigama, sve dok ga san ne obori : kroni ar iz Limogesa pripisuje ove primjerne aktivnosti vojvodi od Akvitanije, u ~elji da, na pragu 11. stoljea, doka~e kako je on ravnopravan s kraljevima. No ve je Eginhard svoga junaka Karla Velikog prikazao kako bdije dugo u no ne bi li nau io pisati; kralj Alfred dao je latinska djela iz svojih samostanskih knji~nica prevesti na anglo-saksonski kako bi ih moglo razumjeti plemstvo s njegova dvora; a Oton III., car godine tisuite, koji je predsjedavao raspravama u enjaka, raspravljao je s najslavnijim meu njima, Gerbertom. Pa ipak, tek je krunidba uspostavila istinsku vezu izmeu kraljevskog dostojanstva i pisane kulture. Vladar je postao dijelom Crkve. A kraanski sveenici morali su neophodno biti vi ni knjigama, budui da je rije  njihova Boga zapisana u tekstovima. Bilo je, dakle, va~no da, kad je ve posveen, kralj znade itati, te da kao biskupa dade odgojiti onoga od svojih sinova koji je pozvan da ga naslijedi u njegovoj vladavini. Hugo Kapetovi (Hugues Capet), koji joa nije bio kralj ali je takvim nastojao postati, svoga je najstarijeg sina, Roberta, poslao onom istom Gerbertu, najboljem u itelju svoga doba,  da bi mu on ulio dovoljno znanja iz slobodnih umijea kako bi Gospodu postao ugodan kroz vje~banje svih svetih kreposti . Osim toga je suveren, odgovoran za spas svoga naroda, morao voditi brigu o tome da sveenstvo, ijim je lanom i sam postao, bude kvalitetno, dakle obrazovano. Shodno tome, u tom je druatvu, u kojem se aristokratska i nadasve vojni ka kultura u cijelosti okrenula od u enja, morao podr~ati institucije koje su sveenike obrazovale za njihovo zvanje. Ako joa i danas djeca zamialjaju Karla Velikog kao zaatitnika akole koji kori loae u enike i pola~e o insku ruku na glave najboljih, to je zbog toga ato je on, viae od ikoga drugog, nastojao ispuniti du~nosti svoje krunidbe time ato je zapovjedio da se po jedno mjesto za naobrazbu izgradi pored svake biskupije i pored svake opatije. Svi vladari tisuite godine u tome su ga slijedili. Vodili su brigu o tome da samostani i katedrale budu opskrbljeni knjigama i u iteljima. }eljeli su u svojim pala ama osnovati najbolje akolske centre. Onim sinovima aristokrata koji su na vladarevu dvoru provodili mladost, a koji nee nositi oru~je, ve e biti postavljeni na najviae crkvene polo~aje, trebalo je omoguiti da u kraljevoj blizini pronau intelektualnu hranu koja im je bila nu~na. Ovlaatenja koja je Bog prenio na suverena podrazumijevala su tu brigu kao jednu od prvih i najpre ih. Prema tome, akola je bila tijesno povezana s kraljevskom vlaau u 11. stoljeu. Naposljetku, kultura koju su airile kraljevske akole nije bila ni aktualna, ni lokalna, iz dva razloga: jer se monarh smatrao nasljednikom Cezarâ, i jer se u Svetom pismu prema prijevodu sv. Jeronima Bog izra~ava na jeziku Augusta. Ta je kultura prenosila nasljee koje su smjerni naraataji ljubomorno uvali u mraku i rasulu ranoga srednjeg vijeka, nasljee zlatnog doba, nasljee Rimskog Carstva. Ona je bila klasi na i uvala je ~ivom uspomenu na Rim. Koliko je ljudi imalo pristup takvu obrazovanju? U svakoj generaciji nekoliko stotina, mo~da nekoliko tisua  a do viaih razina znanja nije stizalo nikada viae od nekoliko desetaka povlaatenih, raspraenih po cijeloj Europi, razdvojenih golemim udaljenostima, ljudi koji su se unato  tomu poznavali, meusobno dopisivali i razmjenjivali rukopise. `kola su bili oni sami, nekoliko knjiga koje su svojeru no prepisali ili dobili od prijatelja te, oko njih, posve malena skupina njihovih sluaatelja, muakaraca svih ~ivotnih dobi koji su doali iz najudaljenijih krajeva svijeta, prkosei najveim opasnostima ne bi li neko vrijeme proveli u blizini tih u itelja i sluaali ih kako itaju. Svi su oni pripadali Crkvi. Svi su u ili kako bi joa bolje slu~ili svojemu Bogu i joa bolje razumjeli njegovu rije . A svima njima, ak i u Italiji i u `panjolskoj, materinski jezik bio je dijalekt koji se vrlo jasno razlikovao od biblijskih i liturgijskih tekstova. Obrazovanje se, dakle, temeljilo na u enju latinskih rije i, njihova smisla i ustroja  ukratko, na leksiku i gramatici. Od sedam puteva spoznaje prema kojima su pedagozi kasne antike organizirali odvijanje akolske nastave, od sedam  slobodnih umijea , u itelji 11. stoljea zapravo su njegovali tek ono prvo, osnovno, a to je bilo uvoenje po etnika u jezik Vulgate. U enici, piae Abbon od Fleuryja godine tisuite, prije svega moraju znati dobro plivati u dubokom, nemirnom i podmuklom oceanu Priscijanove gramatike; potom, kako bi mogli prodrijeti u zna enje Postanka i Proroka, itat e se pred njima i dat e im se da itaju nekoliko uzora dobroga govora: Vergilija, Stacija, Juvenala, Horacija, Lukana, Terencija. Ti pisci bili su pogani, no koristili su naj iae lingvisti ke oblike. Njihova djela zbog toga su bila sa uvana od propasti u koju se uruaila rimska kultura. Od njihovih spisa pre~ivjele su tek krhotine. Zbog njihove pedagoake vrijednosti, ulo~en je napor da ih se prikupi. U potrazi za njima prekopane su najmanje oateene knji~nice, one u Italiji. Zapo elo se s njihovim prepisivanjem u pisarnicama kakve su se nalazile pri svim akolskim centrima. Mladi sveenici i redovnici prepisivali su itave odlomke. Popunjavali su njima svoje pamenje, pa bi im do posljednjeg dana njihova ~ivota na usta neprestano izvirali odlomci pjesama klasi ne knji~evnosti pomijeaani s tekstovima psalama. Takvim obrazovnim na elima stvaralo se najviae crkvene du~nosnike, humaniste, potaknulo ih se da oponaaaju s poatovanjem plagiraju te uzore. Njema ka opatica Hrosvita ~eljela je prilagoditi Terencija ne bi li redovnice poatedjela prenaglog susreta s odve slobodnim tekstom. Roen u grimizu, car Oton III. bio je obrazovan poput sveenika; slao je prepisiva e u Reims, u opatiju Bobbio, zapovijedao je da mu se donesu djela Cezarova, Svetonijeva, Ciceronova, Tita Livija, povijest svih slavnih osoba, carskih i republikanskih, Grada ijim se gospodarom smatrao; u Paviji je meditirao o Boetijevu djelu De Consolatione. Zato ato je bio kralj. Metode crkvenog obrazovanja, usmjerenja akolske kulture, njezina odlu na namjera da se slu~i latinskom knji~evnosti, sve to oja alo je veze izmeu institucije kraljevstva i iskopanih oblika rimske antike. Zahvaljujui instituciji akole, onaj dio umjetni kog stvaralaatva koji je u to doba potjecao od osobe kralja odlu nije se priklonio klasicizmu. * Tradicija anti ke umjetnosti prenijela se prije svega preko umjetnosti knjige. Knjiga je smatrana pomonim sredstvom u liturgiji koliko i instrumentom spoznaje. Knjiga je sudjelovala u slu~ni Bo~joj. Zbog toga je morala biti ukraaena kao ato se ukraaavao oltar, svete posude ili zidove svetiata. Viae nego ikoji drugi, taj umjetni ki predmet uspostavljao je vezu izmeu pisane kulture i slike. Mnogobrojni Sakramentari, Lekcionari i Biblije ilustrirani u vrijeme Ludovika Pobo~nog ili Karla elavog u 11. su stoljeu joa uvijek predstavljali osnovu svih samostanskih i biskupskih knji~nica, i ta su djela izazivala divljenje kvalitetom svoje izrade. A gotovo sve slike koje su ih ukraaavale oponaaale su ranokraanske uzore. Plasti ka snaga figura evanelista, arhitektonski simulakrumi u kojima su postavljeni ti likovi, svi ukrasi izlo~eni kako bi uokvirili kanone i kalendare, kao ukraaavanje inicijala, sve je to bilo u skladu s lekcijama o humanizmu koje su nudili tekstovi latinskih pjesnika i povjesni ara. Zato ato su, kako se mislilo, nosile poruku Augustova Rima, zato ato su, poput nau avanja gramati ara, o~ivljavale istu i nedirnutu latinatinu, poateenu barbarskih iskrivljavanja, te slike iz karolinakih knjiga ulijevale su onakvo poatovanje kakvo su ulijevali auctores. Kopiralo ih se, baa kao i Vergilija, Svetonija ili Terencija. Umjetnici koji su, po narud~bi cara u Reichenauu ili Echternachu  i u Saint-Denisu po narud~bama kraljeva Francuske  slikama prekrivali pergamenu Evanelistarâ, motive su posuivali od ilustratora 9. stoljea kako bi stvorili ukrase za koje su smatrali da odgovaraju kraljevskom dostojanstvu. Zapravo su stvarali nešto novo, i oblici što su ih iscrtavale njihove ruke neprimjetno su se udaljavali od karolinških tipova. Ako ništa drugo, ti su oblici, postavljeni na zlatnu podlogu što ih je uvodila u vje nost liturgijskih obreda, ostajali duboko privr~eni estetici kasnoga Rimskog Carstva. Vezani za konkretno i vidljivo, ti nedvojbeno figurativni oblici ljudsko su tijelo smjeatali u prostor, a da mu nisu namjerno mijenjali proporcije. Joa smjelije bilo je otkrie reljefa. Karolinaki umjetnici nadahnue su pronaali u rimskoj plastici, ali gotovo potajno. Poganstvo je u 9. stoljeu joa uvijek predstavljalo prijetnju. Nije li izlaganje kipova Gospodina, a osobito svetaca, pogledu naroda, predstavljalo opasnost od ponovnog buenja utjecaja idola? Zato su figure izrezbarene od bjelokosti i one ato su ih iskovali zlatari ostavljane u blizini oltara. Pribli~avali su im se jedino posveeni, bogoslu~itelji, ljudi vrste vjere i bogate kulture. Godine tisuite sve se promijenilo. `kola je rastjerivala zablude. Prisvojila si je ljepote poganskog svijeta. Posvetila ih je Bogu. U pokrajinama podreenima kralju davno su bila uniatena drvena bo~anstva ato su ih plemena bila atovala. Kri~ je izvojevao veliku pobjedu i poglavari Crkve manje su se bojali negdaanjih bogova. Stoga su se usudili na vratima svetiata postaviti bo~anske slike ija se uvjerljivost i snaga temeljila na njihovoj veli ini. Poticaj je nedvojbeno krenuo iz Saske, iz srca carske renesanse. Bernward, biskup Hildesheima, bio je u en ovjek. Car mu je bio povjerio zadau obrazovanja svoga sina. Njegovi biografi o njemu piau i kao o arhitektu, ilustratoru rukopisa i zlataru. Tada je sve to ialo jedno s drugim. Za svoju je crkvu 1015. godine dao izliti, dio po dio, dvoja bron ana vrata. Uzori su mu bili Karlo Veliki i visoki dostojanstvenici Karolinake Crkve. No dotad bronca portala nikad nije bila ukraaavana slikovnim prikazima. Portal u Hildesheimu ih je prepun. `esnaest prizora poredanih jedan iznad drugoga u dva paralelna niza tuma e narodu misti ne veze koje povezuju nebo sa zemljom. Na lijevoj strani, odozgo prema dolje, likovi iz Starog zavjeta vode nas od stvaranja svijeta do Abelova ubojstva: oni prikazuju pad. A na desnoj strani, odozdo prema gore, likovi iz Evanelja, od Navjeatenja do Kristova Uskrsnua prikazuju put otkupljenja koji spaaeno ovje anstvo vodi k vje noj slavi. To monumentalno djelo obnovilo je krupnu plastiku na najneprosvjeenijim rubovima Carstva. Imitirali su ga i u Porajnju i u krajevima oko rijeke Meuse. Tako je utrven put koji preko reljefa na zlatnom oltaru u Baselu vodi do savraeno klasi kih oblika ato ih je talilac Renier de Huy postavio u Liègeu izmeu 1107. i 1118. godine na bo nim stranama jedne krstionice. Taj je preporod mo~da bio izvorom nadahnua za nastanak velikoga clunyjevskog kiparstva. Svakako je doprinio obnovi monumentalnog kiparstva ijim e srediatem, nakon Saint-Denisa, sredinom 12. stoljea postati Chartres. `to drugo, ako ne sklonost prema lijepim latinskim stihovima i divljenje koje je ta sklonost budila prema antici, mo~e biti razlogom da je Bernward dao isklesati i repliku Trajanova stupa? U itelji u akolama pod zaatitom vladara nisu nastojali spasiti samo tekstove, ve i sve drugo ato je preostalo od Rima. Spomenici Rima pretvarali su se u ruaevine, ali oni su bri~no skupljali kameje, dijelove od bjelokosti i krhotine rimskih kipova. Opat Hugo iz Clunyja jednog je dana primio pjesmu koja je slavila otkrie rimske biste pronaene u gradu Meauxu. Sklonost ato ju je kraljevska estetika osjeala prema antici bila je tako sna~na zato ato su njezine umjetni ke radionice radile u okru~enju zbiraka starina: u blizini pravih riznica. Kralj je velikoduaan. On svim svetiatima pod njegovom zaatitom dare~ljivo dijeli dragocjene tkanine i nakit. I sam se na sve anostima mora pojaviti okru~en veli anstvenim ukrasima. Nije li on slika Bo~ja? Njemu pristaje da ukraaava svoj lik. Va~no je da zlato i dragulji ovjen aju njegovo tijelo slavom i svakom tko ga pogleda poka~u udesni utjecaj kojim je pro~et. Ti dragocjeni predmeti ine njegovu snagu. Oni su vidljiv dokaz njegove moi. Oni zasljepljuju njegove suparnike. Izlaganje njegova bogatstva, u koje suveren mo~e posegnuti kako bi nagradio svoje prijatelje, odr~ava ~ivom ljubav njegovih vjernih podanika. Bez riznice nema ni kralja, i im potamni njegov sjaj, i kraljevska mo po inje slabiti. A takve zbirke bile su dugotrajno nagomilavana nasljedstva, uzastopno odlagana kao polog. Najljepai predmeti prenosili su se unutar dinastije s koljena na koljeno. Neki su potjecali s Istoka, kao darovi kakva monarha. Gotovo svi su nosili znak Rima  staroga Rima ijim su oplja kanim bogatstvima barbarski kraljevi isticali svoju raskoa  ili novoga, pomlaenog Bizanta gdje je u isto vrijeme o~ivljavao anti ki stil. Te zbirke nisu bile mrtve. Ne treba u njima vidjeti svojevrsne muzeje. One su koriatene. U kulturi u kojoj je ceremonija imala tako va~nu ulogu, u kojoj se sve izra~avalo obredima i simbolima i u kojoj su, prema tome, ukrasi i nakit imali tako veliko zna enje, svaki od tih predmeta koristio se za to no odreenu svrhu. Osim toga, u igri meusobnog darivanja staroj su osnovi riznice neprestano dodavani novi predmeti. Jedna od najva~nijih uloga umjetnika koje je kralj dr~ao u svojoj blizini sastojala se u tome da odr~avaju kraljevsku riznicu, obnavljaju stare ukrase kako bi se mogli koristiti zajedno s rekvizitima profane ili svete liturgije, da u korice kakva evanelistara uglave kameje, da anti ke pehare prekrajaju u kale~e. Radili su i na preoblikovanju novoste enih predmeta koje je trebalo uvrstiti meu elemente riznice tako da od njih pretjerano ne odudaraju. Budui da su u toj gomili zlatnine prevladavali svjedoci klasike, bilo je prigodno ato su se, koliko radi brige za sklad, toliko i zbog poatovanja prema onoj esteti koj tradiciji iji su glavni zaatitnici bili kraljevski dvorovi, dvorski umjetnici prilikom radova na obnovi i prilagodbi trudili ostati na visini tehni ke savraenosti starih predmeta i ato su iznad svega nastojali usvojiti njihova stilska na ela. Naposljetku, zbog istih razloga koji vrijede za umjetnost riznica, sakralna arhitektura  taj magnum opus  u Europi kraljeva odlu no se upisuje u carsku tradiciju. Crkve su doista bile kraljevske graevine par excellence. Zato ato se Bog ljudima najprije prikazivao kao vrhovni, okrunjeni vladar svijeta koji sjedi na prijestolju s kojeg sudi ~ivima i mrtvima. Zato ato je, s druge strane, svako svetiate u na elu bilo pod visokim pokroviteljstvom kralja, Kristova namjesnika na zemlji, i zato ato su sva ona izgraena zahvaljujui darovima vladara. A ti vladari namjeravali su nastaviti karolinaki poduhvat. `to je zna ilo  rimski. Stoga su se na rimski na in gradila dva tipa graevina. Karlo Veliki ~elio je da njegova soba za molitvu u Aachenu nalikuje carskim kapelama, a jednu takvu mogao je vidjeti u Ravenni: bila je to crkva centralnog tlocrta. Ta arhitektonska struktura trebala je izra~avati posebno kraljevo poslanje, njegovo zauzimanje za svoj narod kod Boga. Ona uspostavlja vezu izmeu etverokuta, znaka zemlje, i kruga, znaka neba, dok osmerokut, preko kojega se taj prijelaz ostvaruje, prema simbolici brojeva predstavlja izraz vje nosti. Ranokraanski Rim na takvom je tlocrtu izgradio svoje krstionice u kojima s*ln¦¨¬ÈÊÌ8 H ^ n ¾ À ïßÓÅ·¥›‹~qaQaAa1hn«hN-5CJ aJ mH sH hn«hŸ5CJ aJ mH sH hn«hñü5CJ aJ mH sH hn«h)D5CJ aJ mH sH hn«hEy¹aJmH sH hn«hËIaJmH sH hn«hËI5CJaJmH sH hËIaJmH sH "hçâhN-5CJ\aJmH sH hçâhçâ5CJ\aJhn«hN-5aJmH sH hŸ?_hŸ?_5CJaJhn«hN-5CJaJmH sH hn«hñ.ñ5CJaJmH sH *n¨ª¬ÊÌÀ  æ 4 Z \ Š   Ò Ô Ö  * ÷ï÷÷÷÷÷çß××ÏÇ×××ßß¿·$a$gd®c€$a$gdÆYì$a$gd† $a$gdËI$a$gdçâ$a$gdüjq$a$gdè-$a$gd½&R$a$gdN-À  æ 4 B Z \ „ † Ò Ô Ö æ ø þ   " ïÞÎÁγ¥š‚tgWÎWG7hn«hñ.ñ5CJaJmH sH hn«h®c€5CJaJmH sH hn«h&485CJaJmH sH h’}Ü5CJaJmH sH hn«hËI5aJmH sH hè-5aJmH sH hçâ5CJaJmH sH hçâ5CJ\aJhçâhçâ5CJ\aJhn«h† 5aJmH sH hËI5CJaJmH sH hn«hN-5CJaJmH sH  hçâhçâ5B*CJaJphhn«hËI5CJ aJ mH sH " ( * , – ˜ š œ Ô Ö Ø Ú Þ à ø ú ü  ïâÑÄѯŸ‘Ÿy¯gQgA-A'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u#h’}Üh0JaJmHnHsH u.jh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu(jh’}Üh0JUaJmHnHuh’}Ühw,òaJmH sH !jh’}Ühw,òUaJmH sH h] \5CJaJmH sH hn«h] \5CJaJmH sH         < = > ? C D Y Z [ u v w x y èÔÄÔ¯™¯‰{‰c¯‰™QÄÔÄ:ÔÄÔ-jwh’}ÜhUaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u.júh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHu-j}h’}ÜhUaJmHnHu*  { ó E ¥ ƒÓ"Õ(ˆÜ/•íDûRÚ,õééõõõõéééééáéééáÕáÊáõé $ Æf# ¤gd’}Ü $ Æàf# ¤gd’}Ü#dhgd’}Ü  Æpf# ¤gd’}Ü dh¤gd’}Üy z { | } ™ š › œ   ¡ Ñ Ò Ó í î ï ð ñ ò ó ô õ   ëÕëÅ·ÅŸëÅÕ}i}Ri}iëÕëÅ·Å-jqh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u.jôh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHu     # $ % ? @ A B C D E F G c d e f h i èÓÁ«Á›‡›p‡›‡Ó«Ó`R`:ÓÁ«.jèh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu-jkh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u#h’}Üh0JaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHu.jîh’}Üh0JUaJmHnHui ‚ ƒ „ ž Ÿ   ¢ £ ¤ ¥ ¦ § Ã Ä Å Æ È É Ô å æ ç ïßËß´ËßËŸ‰Ÿï{ïcŸQ‰ïQßËß#h’}Üh0JaJmHnHsH u.jâh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHu-jeh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu  &'()+,`ab|}~€èÔÄÔ¯™¯‰{‰c¯Q™QÄÔÄ:ÔÄÔ-jYh’}ÜhUaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u.jÜh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHu-j_h’}ÜhUaJmHnHu‚ƒ„…¡¢£¤¨©°±²ÌÍÎÐÑÒÓÔÕñòëÕëÅ·ÅŸëÅÕ}i}Ri}iëÕëÅ·Å-jSh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u.jÖh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHuòóôøùÿ !"#$@ABCGHèÓ훋w‹`w‹wÓ­ÓÃRÃ:Óí.jÊh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu-jMh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH uh’}Üh0JaJmHnHu(jh’}Üh0JUaJmHnHu.jÐh’}Üh0JUaJmHnHuH\]^xyz|}~€žŸ ¤¥²³´ÎíÝÉݲÉÝɇwiwQw‡íÝÉÝ.jÄ h’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHu-jG h’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH uÎÏÐÒÓÔÕÖ×óôõöúû!"#%&èÔÄÔ¯™¯‰{‰c¯‰™QÄÔÄ:ÔÄÔ-j; h’}ÜhUaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u.j¾ h’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHu-jA h’}ÜhUaJmHnHu&'()*FGHIOPefg‚ƒ…†‡ˆ‰Š¦§¨©­®ëÕëÅ·ÅŸëÅÕÅ{d{{ëÕëÅ·ÅLëÅÕ.j² h’}Üh0JUaJmHnHu-j5 h’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu.j¸ h’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHu®¹º»ÕÖ×ÙÚÛÜÝÞúûüý  (íÝÉݲÉÝɇwiwQw‡íÝÉÝ.j¬ h’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHu-j/ h’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u()*,-./01MNOPTUrstŽ’“èÔÄÔ¯™¯‰{‰c¯‰™QÄÔÄ:ÔÄÔ-j#h’}ÜhUaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u.j¦h’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHu-j)h’}ÜhUaJmHnHu“”•–—³´µ¶¼½ÊËÌæçèêëìíîï   !ëÕëÅ·ÅŸëÅÕÅ{d{{ëÕëÅ·ÅLëÅÕÅ.jšh’}Üh0JUaJmHnHu-jh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu.j h’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHu!"#=>?ABCDEFbcdeklz{|–—˜š›œžŸ»ðÜðÅÜðܰš°Š|Šd°ŠšŠðÜðMÜðܰš°Š|-jh’}ÜhUaJmHnHu.j”h’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHu-jh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu»¼½¾ØÙÚôõöøùúûüý"#/01Kï×Âﲞ²‡ž²žÂqÂïcïKÂïqﲞ².jˆh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u-j h’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu(jh’}Üh0JUaJmHnHu.jŽh’}Üh0JUaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHuKLMOPQRSTpqrsuv·¸¹ÓÔÕרèÔÄÔ¯™¯‰{‰c¯Q™QÄÔÄ:ÔÄÔ-jÿh’}ÜhUaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u.j‚h’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHu-jh’}ÜhUaJmHnHuØÙÚÛÜøùúûÿ   %&')*+,-.JKëÕëÅ·ÅŸëÅÕ}i}Ri}iëÕëÅ·Å-jùh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u.j|h’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHuKLMQR\]^xyz|}~€žŸ ¤¥èÓ훋w‹`w‹wÓ­ÓÃRÃ:Óí.jph’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu-jóh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH uh’}Üh0JaJmHnHu(jh’}Üh0JUaJmHnHu.jvh’}Üh0JUaJmHnHu,Ð'ê<‘¢¸*(Ö ½$0&´)å)ž-506070óóóóééáÜ×ÎÅμ¼¼·®®®®„Ä`„Ägd…>gd__¥„Ä`„ÄgdG!„Ä`„ÄgdÄf¡„Ä`„Ägdm†gdw,ògd’}Üdhgd’}Ü dh¤gd’}Ü  Æpf# ¤gd’}Ü¥­®¯ÉÊËÍÎÏÐÑÒîïðñõö íÝÉݲÉÝɇwiwQw‡íÝÉÝ.jjh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHu-jíh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u !"$%&'()EFGHLM\]^xyz|}èÔÄÔ¯™¯‰{‰c¯‰™QÄÔÄ:ÔÄÔ-jáh’}ÜhUaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u.jdh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHu-jçh’}ÜhUaJmHnHu}~€žŸ ¢£ÇÈÉãäåçèéêëì ëÕëÅ·ÅŸëÕ}i}Ri}iëÕëÅ·Å-jÛh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH u.j^h’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHu    4569:;<=>Z[\]_`èÓÁ«Á›‡›p‡›‡Ó«Ó`R`:ÓÁ«.jRh’}Üh0JUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHuh’}Üh0JaJmHnHu-jÕh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu+h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u#h’}Üh0JaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHu.jXh’}Üh0JUaJmHnHu`mno‰Š‹Ž‘’•¢°±²³¸xííÝÉݲÉÝɇvlaVKVKV@5hn«h(O^mH sH hn«hö&µmH sH hn«hñ.ñmH sH hn«h®c€mH sH hn«h] \mH sH h’}ÜaJmH sH !jh’}Ühw,òUaJmH sH +h’}ÜhOJPJQJaJmHnHsH u(jh’}Üh0JUaJmHnHu-jÏh’}ÜhUaJmHnHu'jh’}ÜhUaJmHnHuh’}ÜhaJmHnHu#h’}Üh0JaJmHnHsH uíµ¸úûü.4>BKS[hr{€()*ÁÇpqr¥¦§½ÚãõíõÜÑÆí»°»°»°»¥°»°»”‰x‰õíõÜmÆbíbÆbÆhn«hrÃmH sH hn«hAwmH sH !jhn«hŒb 0JUmH sH hn«hŒb mH sH !jhn«h#Ü0JUmH sH hn«h6vãmH sH hn«h6mH sH hn«h#ÜmH sH hn«h0ßmH sH hn«hhf…mH sH !jhn«hö&µ0JUmH sH hFMÎmH sH hn«hö&µmH sH #%&'(àå- . Ž ‘ ˜ ™ ¥ Ó Ô Õ Ö !!!!E!e!r!s!u!{!!ˆ!“!õêÙêÎÆÎ¾Î¾ÎÆ¾ÎÆÎÆÎ­Î¢—ŒÆŒÆ¢ŒvmaUhn«hKœ6mH sH hn«hQ46mH sH h­?ë6mH sH hn«hKœmH sH hn«hm mH sH hn«hQ4mH sH hn«hm†mH sH hn«hÎ*mH sH !jhn«hrL50JUmH sH h>RãmH sH hFMÎmH sH hn«hrL5mH sH !jhn«h0ß0JUmH sH hn«h0ßmH sH hn«hÄf¡mH sH !“!±!µ!Á!Í!Ñ!Ù!Ú!Þ!â!ë!ó!õ!÷!ù!þ!ÿ!""" "4"P"X"`"r"x"z"–"ø"ú"$#,#@#D#Ô#à#ö#ø#$$$$óèÝèÒÝÇè¿´Ýè¿©Ò©¿©¿©´Ò´¿´Ò´ž’ž´©ÒLJ´‡|q‡q‡hn«h–mH sH hn«hôQ@mH sH hn«h*ƒmH sH hn«hm 6mH sH hn«hÎ*mH sH hn«hQ4mH sH hn«hAwmH sH hFMÎmH sH hn«h5mH sH hn«hm mH sH hn«h”"NmH sH hn«hrg8mH sH hn«h”"N6mH sH *$$U$]$g$u$‰$£$¤$ª$º$»$¼$½$O%T%x%{%0&G&X&k&&¢&¤&»&÷& '<'îãØãÌãĹãÌ㨠˜Ä˜Ä˜‚wlwaVKVhn«h‹#mH sH hn«h/ÓmH sH hn«hÍ/ mH sH hn«h‡@òmH sH hn«hôQhmH sH hn«h/ðmH sH hn«hfG‡mH sH hk;mH sH hS=mH sH !jhn«hm/a0JUmH sH hn«hAwmH sH hFMÎmH sH hn«hô?6mH sH hn«hô?mH sH hn«hÎ*mH sH !jhn«h·A+0JUmH sH <'l'”'Ÿ'£'§'»'¼' (((H(`(a(h(‚((¨(©(«(²(½(Ã(Ú(á(â(ä(å(ô(÷(I)J)N)^)`)³)´)óèÝèÕèÄ蹱覞¦“¦“¦ž“¦ˆ¦ž¦ˆ¦ˆ“}¦rgrg_h0ßmH sH hn«hfkmH sH hn«hÆ hmH sH hn«h©'ˆmH sH hn«hyòmH sH hn«hTwmH sH hðPhmH sH hn«h‹#mH sH hðH mH sH hn«h‡@òmH sH !jhn«h/Ó0JUmH sH hFMÎmH sH hn«hô?mH sH hn«h/ÓmH sH hn«h/Ó6mH sH $´)Â)Ã)Ä)Å)å)%*&*v*~*€**‘*’*–*—*œ**¦*§*ú+À,œ--ž-«-õêõêõßÔßǺ­“x“x“x“x“­m\QEhn«hûgæ6mH sH hn«hT!¡mH sH !jhn«h‰70JUmH sH hn«hù%WmH sH 5hn«hù%WB*H*aJfHmH phqÊ ÿÿÿÿsH 2hn«hù%WB*aJfHmH phqÊ ÿÿÿÿsH hn«hù%WaJmH sH hn«h…>aJmH sH hn«hD&aJmH sH hn«h…>mH sH hn«hD&mH sH hn«hñ.ñmH sH hn«h®c€mH sH «-¶-·-¿-Ñ-Ò-ñ-ò-..K.S.¦.ª.æ/è/é/ê/)030405070C0D0S0=!=VHcH}R†RoSxSóèÝÒèÒÝÒÝÇÝÇÝÇݶÇÝ«š’Š‚{mbVbVbVbVhn«hÔ 6mH sH hn«hÔ mH sH hÔ hÔ 5\mH sH  hU3ŒhU3ŒhU3ŒmH sH h.ZYmH sH hÕmH sH !jhn«hÆ"70JUmH sH hn«h«<mH sH !jhn«h«<0JUmH sH hn«hrhmH sH hn«hz)amH sH hn«h7)ªmH sH hn«hh8?mH sH hn«hh8?6mH sH !70D0S0Æ5Â9Ý@ãFæNèNÂWNZìg2p4pªy‘ƒ Ž Žg“Hž0¬2¬)µI¹Ñ¿vÂ÷òéééééßòòòòßòòò×òòò×òòòò$a$gdÔ  $¤ða$gdÔ „Ä`„ÄgdÔ gdÔ  & FgdU3ŒxSzS„S#T$T“W›W(X,XÌXÖXÞXHYJY‹[•[%\>\~`€`:e;eâeîenmom®z¯z|%|}}—Ÿ‡ƒˆƒŽŽ ³‘´‘Ù›Ú›S£T£ªŽª®®#®0®7®=®‘®’®Î±Ö±Í²Ú²³³×µØµ—¿˜¿ÕÓÞÓ(Õ)ÕHÜIÜJÝLÝtáuá3æ9æCæKæÚçãç(è3èÅëõéõÝõéõéõÔéõÝõéõéõÝõÝõéõÝõÝõéõéõéõÝõÝõéõÝõÝõÝõéõéõéõéõÝõéõéõÝõÝõÝõéõÝõÝõÝõÝõéõéõéõéõhÔ 6mH sH hn«hÔ H*mH sH hn«hÔ 6mH sH hn«hÔ mH sH TvÂÉ̵ÏBÜwßyßièöë#ò%ø'øsü´ð ÿ  BdŽÐ!úúúúòúúúúòúúúúúúúúúúúúêúãã¤ðgdÔ  & Fgd$a$gdÔ gdÔ ÅëÆëÆñÈñÖü×üOV89yƒ,-þÿBbd’ ¤ ($(À*Â*r<Œ<ì=>ŠHŒH^OnOQ Q$Q8QŠYšYPZXZîZþZŒ[°[”`¨`¦aÖa¶|¸|€’bŸˆŸ¸§ʧäºîº8»J»ÐÀóèóèóèÜèóèÜèóèÔÌÈÁ·°È°¨°È°¨°¡°È°¨°¨°¨°¨°¨°¨°¨°¨°¨°È°¨°¨°¨°È°°hŸ; hÉx¨hÔ h)7ÿhÔ 6 h)7ÿhÔ hÔ hÔ 5\ hÔ 5\hÔ hmH sH hÔ mH sH hn«hÔ 6mH sH hn«hÔ mH sH hn«hÔ H*mH sH >Ð!”/B:ŠHŒHžY^ŽwŒ‡އò˜¬ƾȾ>É6Ý„÷†÷¨~"6ˆ;„SöYøYÖjfqøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøø¤ðgdÔ ÐÀâÀhô†ôàúøúüúûû$û¼ÌФæ&²ÎTRVRÌiÜiäiæi–£ª£$­0­J±L±···$·&·H·J·l·R¹Z¹¢¿¤¿HÀLÀVÀfÀÀ¦ÀÁ&Á(Á8ÁxÁ„Á¢Á¬Á´ÁÀÁÈÁÎÁÚÁŒ˜œÃÜÃúÃÄ¢ÄðÄ÷ð÷ð÷ð÷ð÷ð÷ð÷ðìðåðØð÷ðìð÷ðÔðÐðìÌìÈ»ì³ð¯ðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìh³Fäh)7ÿhÔ 5h²7ëhÞ2raJmH sH hÞ2rhhg§hW¼jh)7ÿhÔ 0JU hW¼hÔ hÔ  h)7ÿhÔ h)7ÿhÔ 6Efq ~ôˆöˆ8‘:‘›bª·· · ···J·l·Á2ÈTÕàZî^î€þ¶üøøøøøøøóóóóóóëøøààààÖààà $¤ða$gdÔ  „Ĥð`„ÄgdÔ  & FgdÔ gdÔ ¤ðgdÔ ðÄöÄüÄÅVÅ^Å`ÅÆÆÆÆÆVÆXÆZÆ\ÆbÆtÆxƌƘÆÈÆÚÆèÆúÆÇ>ÇRÇˆÇŒÇÆÇèÇôÇÈÈ2ÈHÈTÈXÈlÈ®ÈâÈèÈúÈÉÉ&ÉRɒɺÉÈÉÊÉÚÉþÉ$Ê:Ê@ÊÒÊæÊŠËŽËúËÌÌ"Ì2Ì6ÌbÌfÌhÌz̦̲Ì@ÍPÍfÍh͢͞ͰÍÒÍ$Î<Î@Î^ÎnÎrβδÎÏ&Ï:Ï<ÏxφÏùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùíùõùõùõùõùõh)7ÿhÔ 6hÔ  h)7ÿhÔ ^†Ï®ÏÀÏÔÏÐ"Ð,ÐBÐPÐTÐZÐîÐðÐ6Ñ<ѰÑðÑ8ÒxÒ†Ó”Ó(Ô8ÔfÔœÔÊÔàÔðÔ0Õ‚ÕˆÕ”ÕœÕÐÕÜÕÖÖÖÖ"Ö*ÖdÖfÖ‚ÖÊÖ<×Nׄנ׬×Ê×ÀØøØüØÙTÙdٌ٘ٚ٨ÙÄÙÚ8ÚBÚúÚ:ÛRÛªÛ¶Û¸ÛºÛÞÛ&Ü(ÜTÜŠÜîÝ,ތޘÞßß:ß>ßLßPß\ß^ßr߀߯ßÒßà*àFàPàtáùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùhÔ  h)7ÿhÔ atáÆá*â4âlânâpâŠâ¤â¼âã ã$ã(ãŠãŽã°ãâãjä‚ä„ää”ä®äTåVå˜å¤åâåèåöåøåþåææ:æ`æfæ†æŒæœæ®æzçˆç’çœçÜçôçâèîèðèéénéŽé–é é´éìéHêžê²êÖêÜêêêðêrë~ëšëªë¶ëÂëôëúëJìŽìœíÞíôíî*î>îXî\î^î‚îÀîÞî*ï,ï´ïÂïÚïÜïðüõüõüõíõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõh)7ÿhÔ 6 h)7ÿhÔ hÔ ^ðð(ð2ð~ð†ð(ñDñpñ°ñºñ¾ñÆñÈñò`ò€ò’ò”ò¢òÌòòò&ó(ó.óDóFó\ó ó°óÔóäóôô4ô8ô˜ô¨ôxõ€õ„õŽõìõòõöõüõööö0ö4öHöVöªö®ö¾öÂöÆöèö ÷<÷t÷x÷€÷´÷Ä÷ð÷ö÷þ÷ø&ø0ø8øHø^ødøšø°øù(ù²ùØùæúûûûZûpûtû‚ûˆû–ûºû¼û>üüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõíõüõüõüõüõüõíõíõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõh)7ÿhÔ 6 h)7ÿhÔ hÔ ^>üNüVü\ü^üdütüªü ý(ýbý†ýÚýÞýðýöýúýþþ þ0þ4þîþ0ÿ8ÿ:ÿ^ÿbÿlÿpÿ‚ÿ®ÿ¾ÿüÿþÿHlp~ŒŽ’ ,blp€Ž°¸Ðà$(6P¶Ðèêìîú&8:HNŒ¢ºÞô Lp~ÒÞ즨´¶þüõüõüõüõüõüõüõüõüõüðüõüéõüõüõüõáõüõáõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõáõüõüõh)7ÿhÔ 6 hÆp›hÔ  hÔ 6 h)7ÿhÔ hÔ Yþ.24ZŠ(Z\âð0 < T d ~ „ ” ¤ Ê   6 8  º ì ö & 0 : > X Z ´ ¶ Ì Ø ì ú P ~ Ž ’   ¢ Ò Þ î D L N P X b p ~ Ø ì ú  (LPfj|€ˆ´,Z\prt†¤¸*4:JZˆ ÷ðìðìðìðìðìðìðìðìäðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìðìhÒ2‡hÔ 6hÔ  h)7ÿhÔ h)7ÿhÔ 6Z ¤¨Òð ,.0N âê&b–ÀÎ4<>FLîô6:†ÂÈ LNh‚ÂÄÐèö(6:^brzŠ– äêòö®°²´¼Äîún„´ÂÔøˆŒâî":~ŠŒ”´Ôèôöü`dùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùíùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõh|hÔ 6hÔ  h)7ÿhÔ ^dr|†–ØäN ª Þ â !,!.!0!`! !®!°!Â!Ò! "X"`"d"h"~" "¬"°"Ö"à"ø"##T#V#Ø#à#H$`$d$h$v$~$¼$ä$ò$%(%6%l%p%º%Â%8&J&V&`&b&r&„&Š&˜&š&¬&®&À'â'ô'ö'ø'((( (&(0(2(>(@(D(L(d(t(~(ˆ(Ì()À)Ö)7*9*¯*±*³*üøüøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñøñ h)7ÿhÔ hÔ hëy_ü8*:*î;®NŠaŽaök„´™¸™þ©„±¸½xÃ\ÖÂÛhq¬w°ẇrŽØš¦¦ôêßôôêôôôêôôôÔôôôôêôôôôê „Ä¤ð`„Ägd;Ð „Ĥð`„ÄgdÚHò $¤ða$gdÔ  „Ĥð`„ÄgdÔ ³*´*ì*ô*++++%+,\,^,ú,*-b-r- -²-Ì-Ò-d.f.~.¼.ˆ/î/ð/ò/ô/L0°0Ö0ö01(1*1.141V1ú12222,2ò203t3x3„3†3¾3È3Þ3â3ð3ò3<4L4Ò4Ü4^5j5r5t5ô5–6¢6¬6°6¸6Î6Ô6 777&7*7Æ7â7ì7î7ð708:8<8B8D8~8Š8¤8¦8ò89N9Z9üõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüñõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüñõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõühÚHò h)7ÿhÔ hÔ _Z9d9n9p9v9Ø9Ú9Â:Ä:Î:Ú:;;B;`;î;ð;ø;þ;<<Œ<¦<¶<Æ<R=Z=l=Ž=ž= =¶=º=B>T>??"?¶?È?Ì?ð? @T@f@Ô@î@zAœAüABDBjBøBúBCCžCDBDDDHDJDTDhDêDEE$E\ErE’EàEF F(F*F.FNF^F`FFžFG GBG^GŽGœG®GÒGÜGÞGàGòGùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùíùõùõùõùíùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõh)7ÿhÔ 6hÔ  h)7ÿhÔ ^òGHH$H&H(HDHNHdH¾HÚHtI²IÀIÌI6J8J:JLJvJˆJÎJØJüJDKNKtK˜KÄKL2LNLRL|M†MŽMžM N&NXNZN”NšN®N¸N¾NÞN–OšOÀOàOPPP PHPzPˆP–P®PÖPLRNRSjSŠSžSâSôSúST$T&T4TDTZTdTxTzTˆTŠTÚTìTúT U&U6U^X^f^z^”^ü_ ```J`j`Ì`Ð`â`ä`aRa|a†aˆaŒaœa albvbŽbbþb cZcjctc†cÐc†d–dšdžd d²dÂdêdödþde.e:eLeZeneŒeùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùíùõùõùõùõùõùõùõùõùõh)7ÿhÔ 6hÔ  h)7ÿhÔ ^Œeªe¬e®eâeæeèeîeøeDfbf’f”fÆfâf€gÂgîghŒhh.i0i"k4kZk^kŒkªkjl€lÔlàl@mzm¾mÀmênðnJo’oþo p.p@pNpdp¶p¾pÄpq$q.q2qjq¦qØqæqêqr0r|rˆrÈrÒrìrsss*s@s¬s®sÂsÎshtªtútu"u0uJuLuXuZuru~ubv¬vwwx x4xXxxxzx|xùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùhÔ  h)7ÿhÔ a|xŠxŒx˜xœx¨x(y*y:y`yby˜y¸yÈy zdzÞz{{{${({0{R{V{n{v{ª{Â{Æ{È{Þ{ð{ò{ö{ |¢|Æ|Ø|}} }L}l}p}t}‚}„}²}Â}Ì}Ò}$~:~V~’~Ò~ð~B‚Èʪƒ°ƒ„$„¼„Ø„ê„ò„¨…ª…ò†2‡އœ‡6ˆFˆœˆ®ˆĈƈèˆêˆ‰‰‚‰Œ‰ü‰ŠŠŠ Š2ŠšŠªŠ‹X‹üõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõü h)7ÿhÔ hÔ aX‹€‹´‹¸‹À‹Æ‹Ì‹Ôäž´þ‘’’’$’(’:’B’x’|’˜’¦’¬’¸’Æ’è’ö’“ “@“ê“ö“•••à•––r–†–ª–È–—H—Ú—à—ò—˜”˜–˜Ô˜æ˜ú˜™™ ™<™T™z™ˆ™²™¶™ú™š$š2šDšRš|šäšöšøš*›8›Š›Œ›à›ä›ð›ò›äœüœ(Zf¢¦ôžùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùíùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùíùíùíùõùõùõh)7ÿhÔ 6hÔ  h)7ÿhÔ ^žž ž ž$ž:ž>žPžRžVž®ž°žºžÌž@ŸpŸ‚ŸºŸ   $ , \ h n   ¸ Ö Ü .¡\¡à¡î¡6¢B¢H¢X¢Æ¢Ú¢²££Æ£è£ö£ú£>¤B¤n¤€¤†¤ˆ¤Ȥ̤þ¤@¥j¥„¥Ð¥Ò¥H¦S¦“¦ž¦Ǧñ¦ú¦§§¨^¨’¨¤¨¦¨´¨ĨÖ¨ì¨ú¨©©©©©JªLª°ªìªðª«««|«’«Ü«ü«ùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùíùõùõùõùõùõùõùõùíùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõh)7ÿhÔ 6hÔ  h)7ÿhÔ ^ü«t¬|¬‚¬Ò¬­­@­B­N­l­­°­ú­ ®b®f®¼®À®Ô®Ú®ò®ø®R¯X¯–¯ž¯¤¯ª¯º¯Ò¯ê¯ø¯ú¯°°.°<°b°f°j° °Ö°ì°±,±B±j±‚±„±š±º±¼±x²†²¾²Ȳ ³`³þ³´´´´.´Ê´Ì´ô´µ µêµúµL¶Z¶f¶h¶„¶޶ ¶ª¶··B·\·ηÔ·’¸¢¸$¹(¹X¹˜¹¢¹¤¹¬¹ùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõîùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõù hWhÔ hÔ  h)7ÿhÔ ^¬¹²¹¼¹ƹººHºPºVº^ºdºxº„ºº¬ºÔº»»l»¶»ü»¼ ¼,¼~¼€¼²¼ܼ伿¼½$½*½@½z½~½”½´½°¿º¿οÔ¿"À$À6À@ÀVÀbÀzÀ¼À6Á8Á:Á>Á@ÁìÁøÁ.ÂDÂÂÂÒÂ@ÃDÃÄ$ÄRÄTÄXÄZÄdĂĒĞÄâÄäÄ–ÅªÅÆÆÆ"ƄƌÆ^ÈlÈÉÉ&É.ÉLÉdɀɔɼɾÉÐÉüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõñüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõh;Ð h)7ÿhÔ hÔ _ÐÉàÉ$ÊLÊPÊtʖʜʼʾÊêÍþÍr΂Î*Ï<Ï`ÏbÏúÏдÐÀÐÒÐÑhÓ€ÓžÓ¢ÓhÔlÔ¦ÔºÔÂÔÄÔØÔêÔÊÕÚÕ××.×0×T×V׸׼×úרØ,Ø\ØbØhØnØòØÙ¬ÙÜÙÚÚ(Ú*ÚÛÛ*Ü8ÜŠÜœÜ¢ÜªÜ ÝÝÐÝØÝHÞLÞdÞhÞvÞzÞÔÞèÞjßrßà^>^V^x^z^üõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüîüõüõüõäõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõâõüõüUhehÔ 6] hÔ 6] h)7ÿhÔ hÔ Yu se odvijali obredi prijelaza ija je mo ovjeka oslobaala svih zemaljskih tegoba i omoguavali mu da se uzdigne do mjesta na kojem aneli slave Bo~ju veli inu. Centralni tlocrt s dvije razine postavljene jedna iznad druge o igledno je bio pogodan za graevine u kojima je suveren, gledajui odozgo na svoju obitelj i slu~in ad koji su se klanjali do zemlje, Bogu upuivao posredni ke molitve. Taj tlocrt je, povrh toga, pripadao i jednoj drugoj tradiciji, ovaj put pogrebnoj, tradiciji martirija, tradiciji sarkofaga-relikvijara, koju su odr~avali graditelji kripti. Poato bi se, na svraetku svoga putovanja, domogli Svetoga groba u Jeruzalemu, hodo asnici u Svetoj Zemlji uali bi u okruglo svetiate, izgraeno poput carske kapele. To je razlog uspjeha tog arhitektonskog oblika. On se tijekom 11. stoljea proairio po cijelom Carstvu, sve do granica sa slavenskim svijetom gdje se, potpomognuto carskim snagama, u to vrijeme airilo kraanstvo. Meutim, joa od slavodobitne pobjede Crkve, od trenutka kada je, po izlasku iz tajnosti, Evanelje bilo osvojilo anti ki grad i prisvojilo njegove najva~nije spomenike, gotovo sva rimska svetiata, a osobito ona najuglednija, ona ato su se uzdizala nad grobnicama sv. Petra i sv. Pavla, bila su bazilike. To jest kraljevske dvorane: velik prostor u obliku jednostavnog etverokuta, podoban za sudske rasprave; laganom konstrukcijom natkriveni nizovi arkadura nalik vanjskim porticima koji prostor dijele na tri paralelna broda; jedna apsida u kojoj je smjeatena stolica suca koji izri e presudu; obilno svjetlo dolazi kroz visoke prozore sredianjeg broda; ukratko, unutraanji prostor koji je otvoren za javnost, poput foruma: kua Bo~jeg naroda. Smjer kojim se razvijala liturgija u karolinako doba bio je doveo do izmjena na ulazima u te graevine, pa je atrij pokriven i pretvoren u ulazno zdanje, u predcrkvu s dvije razine: u prizemlju, zaklonjen trijem; na katu, dvorana za molitvu. Je li takav dodatak bio izraz brige da se gomile hodo asnika zadr~e na pragu svetiata kako ne bi ometali slu~bu Bo~ju? Je li mu je namjera bila da Kristu Spasitelju, koji je s jednim lokalnim svecem dijelio pokroviteljstvo nad crkvom, posveti posebno mjesto za atovanje? Ili je pak ono bilo znakom nedavnog proairenja pogrebnih sve anosti? U svakom slu aju, iz njega je nastalo zapadno zdanje (Westwerk) koji je bazilikama u zemljama Carstva dodao joa jednu apsidu, kao i zvonike s portalima, podizane na ulazima u crkve u pokrajini Ile-de-France. U 11. stoljeu ta dva kraljevska tipa arhitekture vladaju na cijelom onom prostoru na kojem kraljevska vlast bolje odolijeva feudalnom rasulu. Bazilika Gernrode u Saskoj, ija je gradnja zapo ela tri godine nakon carske krunidbe Otona I., te crkva sv. Mihovila u Hildesheimu, koju je utemeljio biskup Bernward da bi ondje preminuo, u kapeli Kri~a, odjeven u redovni ku halju, izra~avaju najsavraeniju vjernost karolinakim uzorima. Oni su se nametnuli u `ampanji, u Vignoryju, u Montier-en-Deru, dok se preko kraja oko Reimsa uspostavljala veza izmeu umjetnosti Otonovaca i Kapetovia. Ali u to vrijeme se u pokrajini Ile-de-France malo gradilo. Osim neposredno nakon godine tisuite, u crkvama koje je osobito atovao kralj Robert: u Orléansu, u Saint-Benoît-sur-Loireu i u crkvi sv. Martina u Toursu. * U knji~nicama uz koje se ve~u omiljena vladareva ~ariata u enosti, na ukrasima ato na krunidbenim slavljima potvruju njegovu mo, unutar oratorija pod njegovom zaatitom, svugdje, dakle, vlada isti duh. Tu i tamo, anti ki motivi zadr~ani kao uzor ljepote, te zbog toga bri~no uvani ili vjerno reproducirani, slu~e pri postavljanju dekora za kraanska slavlja. Majstori koji su izvraavali kraljevske narud~be u 11. stoljeu kopirali su, nedvojbeno, na manje ponizan na in nego ato su to inili njihovi prethodnici u vrijeme Karla Velikoga i za prve renesanse carske kulture. Jer antika je sad bila za dva stoljea dalja. Ti ljudi esto su je poznavali jedino preko karolinakih kopija. Sjeanje na nju gubilo je na jasnoi, ato je samo proairivalo prostor za razvitak umjetni ke inventivnosti. Pa ipak, a to je ovdje va~no, akolska pokornost i atovanjem ispunjena poniznost vladali su visokom kulturom toga vremena. Izoatren osjeaj za prisutno barbarstvo, i osjeaj da se svako savraenstvo nalazi u proalosti, ko ili su svaku novodobnu inicijativu i stvarala ki zamah. Kao i budui prelati, kao i sami kraljevi koji su nou u ili itati, u enicima su se smatrali i dvorski zlatari, slikari, talioci i graditelji crkava. Sanjali su o tome da se ato viae pribli~e klasi nim uzorima i savjesno su slijedili put tradicije. Ako niata drugo, upravo je njihova pokornost bila razlogom ato je u tom svijetu seljaatva, usred krda svinja i beskrajnih netaknutih auma, oko kraljeva joa uvijek lebdjelo sjeanje na Rim. A to je zna ilo estetiku usklaenu sa stihovima Eneide i Farsalije  umjetnost koja nije priznavala utjecaj sna, spirale, geometrijske apstrakcije germanskog nakita i sva ona izobli enja ato ih je barbarsko umijee ukraaavanja utiskivalo u likove ovjeka i ~ivotinja  umjetnost rije i, govora, razgovora, a ne privienja  umjetnost monumentalnih djela, a ne linijâ i rezbarenjâ  estetiku arhitekata i kipara. Umjetnost perikopa koje su slikari iz Reichenaua iluminirali za careve. Umjetnost skriptorija u Saint-Denisu. Umjetnost krstionica iz Liègea. Reichenau, Saint-Denis i Liège nisu bili prijestolnice: kraljevi onoga doba nisu ih imali. Oni su lutali. Njihova vojni ka uloga obvezivala ih je na neprestano jahanje. No ponekad su ipak morali i sjesti, meu biskupe, u svetiata. Vjerska uloga koju su imali na velikim kraanskim slavljima odreivala je mjesta odmora tijekom njihovih skitanja. Isto su tako odreena bila i mjesta kulturnog stvaralaatva koja su cvjetala pod njihovom zaatitom. `kole i umjetni ke radionice osnivane su u kraljevskim crkvama, u velikim opatijama iji je pokrovitelj bio suveren, i u biskupijama na koje se oslanjala njegova mo. Geografija akolskog znanja i od njega neodvojive umjetnosti nadahnjivane antikom ne podudara se do kraja s geografijom kraljevstava. Pa ipak, nje dvije zajedno odreuju prostor na kojemu je tijekom 11. stoljea duh klasike i dalje vladao. Taj prostor uspostavlja se oko glavne osi, iste one oko koje se, od rijeke Loire do Majne, uspostavlja karolinaka renesansa. Upravo su u frana kim pokrajinama, u blizini starih kraljevskih pala a, urodili su plodovi rada Alkuina i svih onih strpljivih pedagoga koji su u krilo Crkve ~eljeli ponovo uvesti koriatenje istoga latinskog. Viae prema istoku, Njema ka je bila previae nepoznato tlo. Zapravo, na podru ju pod utjecajem njema kih vladara, Saska izgleda poput kakve zalutale sadnice. Istinski aktivna srediata u enosti i dalje su, kao i u vrijeme Karla Velikog, bili samostani u Frankoniji i na obalama Rajne, Echternach, Köln, St. Gallen, i najzad crkve u krajevima oko rijeke Meuse: na rubovima pokrajina koje su invazije ranoga srednjeg vijeka posve barbarizirale, kao i onih gdje se viae sa uvao rimski utjecaj, zra ili su u itelji i umjetnici iz Liègea. Isto tako, u francuskom kraljevstvu, u krajevima koje su Karolinzi oduvijek smatrali pokorenom zemljom koju treba iskoriatavati, drugim rije ima, na itavom jugu, nema aktivnih akola. }ariata carske kulture zgusnuta su u starome frana kom kraju. Godine tisuite najbolji u itelji nalazili su se u Reimsu, gdje se uljem iz svete ampule, za koje se po injalo govoriti da je udotvorno, pomazivalo kraljeve  u samostanu Fleury na rijeci Loire, u blizini Orléansa, gdje su uvane relikvije sv. Benedikta, gdje bijaae napisan panegirik Robertu Pobo~nome i gdje e Filip I. biti sahranjen  i kona no u Chartresu. Sto godina kasnije, ti u itelji i dalje su pou avali u Chartresu, Laonu, Tournaiu, Angersu, Orléansu i Toursu. Izvan pokrajina kojima teku Rajna, Meuse i Seine mogue je razabrati tek dva znamenita izdanka. Jedan se nakalemio na neustrijsku granu i svoje ogranke malo-pomalo pru~a u zemlje ato su ih osvojili Normani: to se prije svega odnosi na Fécamp, potom na opatiju Bec, i uskoro na Canterbury, York i Winchester, kada se 1066. godine jedna sna~na monarhija u vrstila s obje strane La Manchea i u jedan sve~anj povezala sve ~ivotne klice ato su ih neko bili posijali Vikinzi u tom dijelu Europe. Drugi, mnogo smjeliji izdanak procvjetao je u Kataloniji. Na tom dalekom rubu kraanstva, ugro~enom, ali sna~nom i utvrenom zahvaljujui silnom zlatu otetom u muslimanskim krajevima, biskupi i opati prihvaali su godine tisuite egzoti na znanja ato su dolazila iz zemalja pod islamom. Bili su otvoreni za sve zanimljive novotarije, znanost o brojevima, algebru, astronomiju. Onamo je mladi Gerbert otiaao nau iti kako napraviti astrolabe. Meutim, kao i Njema ku, tu su pokrajinu bili izgradili Karolinzi. Stalna opasnost od nevjerniatva ondje je sjeanje na Karla Velikog odr~avala mo~da ~ivljim nego igdje drugdje. U njegovu se liku ondje atovalo pustolovnog junaka prave vjere, prethodnika kri~arskih pohoda, ali i zaatitnika klasi ne knji~evnosti. U katedrali u mjestu Vic, u opatijama u mjestima Ripoll i Cuxa, u itelji su nastavljali pedagoaku tradiciju Alkuina i Teodulfa. Pred svojim zadivljenim u enicima itali su anti ke pjesnike. * Ubogi u itelji, uboge akole, izrazito uboga znanost. No, ako niata drugo, bili su vjernici i zbog toga kadri, u tako oskudnoj civilizaciji, odr~ati umjetnost koja je bila u okru~ju potpunog divljaatva. U blizini svetiata u kojima su kraljevi dobivali sveto pomazanje, gdje su kroni ari zapisivali sjeanja na njihove pothvate i suverene prikazivali istovremeno kao Bo~je ljude i Augustove nasljednike, mo~da se mo~e u initi smijeanim kada netko figurama ciceronske retorike opisuje voe ratni kih dru~ina okiene bezvrijednim staklenim nakitom i iscrpljene od beskorisna jahanja. Ako niata drugo, ta u ena srediata, te knji~nice, te riznice u kojima su najljepae kameje nosile profile Trajana ili Tiberija, neprekinutim nizom naivnih i gorljivih obnova zajam ili su trajnost odreene ideje o ovjeku: Sugerova estetika, u enje sv. Tome Akvinskog, sav onaj procvat gotike i volja za osloboenjem ato ju je ona u sebi nosila, pru~aju korijenje sve do tih oto ia pismenosti izgubljenih u neuglaenosti i surovosti godine tisuite. * Ali nakon tog datuma  i to je djelomice usmjerilo razvoj zapadne umjetnosti tijekom 11. stoljea  ta ~ariata klasi ne kulture gubila su svoj sjaj u isto ono vrijeme kada se ljuljala mo kraljeva. Godine 980. ti su kraljevi bili prisutni tek u ograni enom dijelu svojih kraljevstava. Tijekom sljedeih desetljea njihova vlast sve je viae opadala, a ta opa pojava najranije je sazrela i bila je naj~ivlja u Francuskom Kraljevstvu. Ondje su suvereni sa uvali svoj duhovni presti~. Ali prelati i pokrajinski poglavari prestali su se pojavljivati na njihovu dvoru; godine 1100. na zasjedanja su dolazili tek sitni vlastelini iz okolice Pariza i nekolicina domaih asnika. Oko kraljevskog stabla bujao je feudalizam. Prijestolje mu je i dalje predstavljalo nu~nu potporu, ali malo-pomalo ono ga je zaguailo svojim airenjem. Kruna je otad bila tek znak, tek jedna od figura u sustavu simbola. Istinska mo, regalije, atributi suverene vlasti  a tu je spadala i pokroviteljstvo nad crkvama i skrb o njihovu ukraaavanju, ukratko, upravljanje umjetni kim stvaralaatvom  bijahu usitnjena u brojnim rukama. Od polovice 11. stoljea veliki graditelj crkava sjeverne Francuske viae nije bio kralj. Sada je to bio njegov vazal, vojvoda od Normandije. Vlast njema kog kralja nije se raspala toliko brzo: ne mo~e se za Njema ku prije 1130. godine rei da je bila feudalizirana. No car je vidio kako mu se malo-pomalo uzima i ono malo prava ato mu je joa preostalo u Italiji. A naro ito su se pred njegovim viso anstvom isprije ile te~nje jedne druge sile u sna~nom usponu  rimskog biskupa. Opat Vilim iz Volpiana joa je godine tisuite mogao napisati:  Vlast rimskoga cara, kojoj su se nekada pokoravali vladari diljem svijeta, sada u svakoj pokrajini provodi drugo ~ezlo; a mo da vezuje i razvezuje na nebu i na zemlji kao neotuiv dar potpada pod Petrov autoritet. Sto godina kasnije papa je pod svojom isklju ivom vlaau okupio veinu zapadnih Crkava. Smatrao je da mo~e ka~njavati kraljeve. U samoj Njema koj ~estoko se borio da bi Cezaru uskratio njegove povlastice. U razdoblju izmeu 980. i 1130. godine dvije vrlo sna~ne te~nje  jedna koja je u zapadnim krajevima poticala raspad kraljevske vlasti i ona druga, ravnomjernije raairena po cijelom podru ju zapadnog kraanstva, koja je, kako bi pospjeaila reformu Crkve, pokuaavala prenijeti auctoritas na crkvene velikodostojnike i njih okupiti oko papinske stolice  udru~ile su se da bi kraljevima posvuda oduzele njihova istinska sredstva djelovanja. Tako je zapo elo produbljivanje jaza koji u razdoblju izmeu vladavine cara Henrika II. i francuskoga kralja Luja IX. Svetog prekida kontinuitet velikih umjetni kih poduhvata voenih u ime vladara. Slabljenje kraljevske moi potisnulo je kraljevsku estetiku, i to ponajprije u onom dijelu Europe gdje od 980. godine kraljevska vlast nije viae bila stvarno prisutna, to jest u ju~nim pokrajinama, ije su akole bile slabije ili su u najboljem slu aju nudile druk ije usmjerene oblike podu avanja. Tako su mogli slobodno cvjetati oni vrlo ~ivi kulturni modeli koje je u ju~nim krajevima raalo uvijek plodno tlo rimske kulture. Jer ono ato se pojavilo u Provansi, Akvitaniji i Toskani nakon povla enja kraljevske vlasti bilo je takoer lice Rima, ali druga ije. Nije to bilo ono lice koje je o aralo Karla Velikog i kojim su joa uvijek bili o arani Oton III. i Abon iz Fleuryja: lice istih, ali skamenjenih linija u nepromjenjivosti arhai nih restauracija, otmjeno i mrtvo kao kakav Vergilijev stih. Nije to lice klasicizma. Bilo je to lice o~ivljeno onim ato je u tom dijelu Zapada Rim joa uvijek mogao imati u tim modernim vremenima. Meu hramovima i amfiteatrima koji su joa uvijek stajali, u gradovima u kojima su se odr~ali obi aji urbanog ~ivota, rimska tradicija zapravo nikad i nije prestala ~ivjeti. Budui da je bila ~iva, ona se prilagodila i obogatila svim doprinosima bizantskoga, koptskoga i mozarapskog kraanstva. Povla enjem kraljevske vlasti i kr~ljanjem onih kulturnih modela koje je neko na umjetan na in o~ivjela volja careva uklanjano je ono ato je dugo vremena predstavljalo zapreku cvjetanju novih umjetni kih oblika. Oni u 11. stoljeu ni u iz staroga latinskog korijena. Oslobaa ih i poti e ih na stvaranje plodova ista ona ~ilava snaga koja je bila razlogom velike pobjede feudalizma. Tradiciji klasike carske akole suprotstavlja se sve ono rimsko ato nije bilo balzamirano u knji~nicama i riznicama, nego je nastavilo pro~imati svakodnevnu, ~ivu kulturu. Kao ato se kraljevskoj umjetnosti suprotstavlja ono ato je uistinu romanska umjetnost, i ato cvjeta nakon godine tisuite s novim proljeem svijeta. PRÉSENTATION DES SEPT PROCÉDÉS DE VINAY ET DARBELNET Voici une analyse de notre texte selon des différents types de procédés décrits dans la Stylistique comparée du français et de l anglais de Jean-Paul Vinay et Jean Darbelnet. Ils sont les premiers auteurs à avoir essayé de mettre de l'ordre dans les méthodes de traduction de l'anglais au français. Guidère considère ce travail comme « La première vraie méthode de traduction fondée explicitement sur les rapports de la linguistique ». Dans cette Suvre, Vinay et Darbelnet nous proposent les procédés de traduction qu ils ont classifiés. Les célèbres procédés, décrits sur la base du couple français-anglais et au nombre de sept, sont : l'emprunt, le calque, la traduction littérale, la transposition, la modulation, l'équivalence et l'adaptation. EMPRUNT Trahissant une lacune, généralement une lacune métalinguistique (technique nouvelle, concept inconnu), l'emprunt est le plus simple de tous les procédés de traduction. Ce ne serait même pas un procédé de nature à nous intéresser, si le traducteur n'avait besoin, parfois, d'y recourir volontairement pour créer un effet stylistique. Par exemple pour introduire une couleur locale, on se servira de termes étrangers, on parlera en Croatie de « beaamel », de « aba~ur », de « aofer », de « departman », de « konjak » et de « aampanjac » parce que tous ces mots ont été empruntés du français  à l'origine, ce sont « béchamel », « abat-jour », « chauffeur », « département », « cognac » et « champagne ». Ce qui intéresse le traducteur, ce sont les emprunts nouveaux et même les emprunts personnels. C'est parce que l'utilisation de nouveaux emprunts enrichit la langue d'arrivée et, en même temps, montre l'incapacité du traducteur de trouver un terme ou expression parfaitement correspondant dans la langue cible. L'emprunt est le procédé le plus simple, consistant à ne pas traduire et à laisser tel quel un mot ou une expression de la langue de départ dans la langue d arrivée, pour des raisons d'usage ou pour créer un effet stylistique (couleur locale, humour, etc.) L emprunt permet de situer clairement un texte dans son contexte culturel par l'intermédiaire du registre de vocabulaire utilisé. Voici quelques exemples d'emprunts qui peuvent être trouvés dans notre texte. par excellence  > par excellence décor  > dekor souverain  > suveren Ici nous observons que la traductrice a introduit un emprunt, mais c est un emprunt facultatif parce qu il y a une alternative en croate : vladar ou vrhovni vladar. prestige  > presti~ Dans l exemple ci-dessus nous remarquons un emprunt très fréquent dans la traduction. CALQUE Le calque traduit littéralement le syntagme de la langue de départ. C est une « copie » de l original qui a été traduit mot à mot. Le calque ne doit être utilisé qu avec précaution car il conduit très facilement à des contresens ou même des non-sens, fautes très graves en traduction. Le calque emprunte à la langue étrangère le syntagme, mais on traduit littéralement les éléments qui le composent. On aboutit, soit à un calque d'expression, qui respecte les structures syntaxiques de la langue d arrivée, en introduisant un mode expressif nouveau (par exemple « être dans le rouge » ou en croate « biti u crvenom », c'est-à-dire « biti u dugovima » ou «biti u negativnom saldu »), soit à un calque de structure, qui introduit dans la langue une construction nouvelle (par exemple « science-fiction »). De même que pour les emprunts, il existe des calques anciens, figés ; mais plus intéressants pour le traducteur sont les calques nouveaux, qui veulent, au moins structurellement, éviter un emprunt tout en comblant une lacune (par exemple « économiquement faible », calqué sur l'allemand). TRADUCTION LITTÉRALE C'est un procédé qui consiste à traduire la langue source mot à mot, sans effectuer de changement dans l ordre des mots ou au niveau des structures grammaticales, tout en conservant le sens, sans que le traducteur ait eu à se soucier d'autre chose que des servitudes linguistiques. Elle n'est acceptable que si la langue d'arrivée garde la même syntaxe, le même sens et le même style que la langue de départ. En principe, la traduction littérale est une solution réversible. On en trouve les exemples les plus nombreux dans les traductions effectuées entre langues de même famille comme le français et l italien et surtout de même culture. Les obstacles liés à la traduction littérale sont nombreux et elle n est pas recommandée, parce qu'elle ne fonctionne parfaitement que très rarement. Des exemples de traduction littérale sont : « Il avait toujours voulu aller en Irlande. », en croate « On je uvijek htio otii u Irsku. » ; « avoir un mot sur le bout de la langue », en croate : « imati rije  na vrhu jezika ». Voici quelques exemples de traduction littérale qui peuvent être trouvés dans notre texte. Pour eux, l imperator francorum n était pas le roi d Allemagne, mais celui de la Francie occidentale, le roi de France.  > Za njih, imperator francorum nije bio kralj Njema ke, ve onaj zapadne Frana ke, kralj Francuske. Elle était classique et maintenait vivant le souvenir de Rome.  > Ona je bila klasi na i uvala je ~ivom uspomenu na Rim. Nous pouvons remarquer que la traductrice a choisi de traduire ces extraits littéralement parce que le sens de l'extrait n'exige aucune transformation. TRANSPOSITION La transposition consiste à remplacer une partie du discours par une autre en ayant soin de ne pas en changer le sens. Il convient de préciser qu elle est identifiée dans l analyse chez Vinay et Darbelnet comme un procédé de traduction s exerçant sur les espèces grammaticales. Elle concerne donc les changements par rapport au nombre (singulier / pluriel) et aux temps des verbes, ainsi que le changement de catégorie grammaticale des mots. La transposition doit être utilisée lorsque la traduction littérale n a aucun sens ou est incompréhensible. Si la traduction littérale n est ni authentique ou idiomatique, on doit avoir recours à la transposition. LANGUE DE DÉPARTLANGUE D'ARRIVÉEVerbe le moment de se faire plaisirNom vrijeme u~itkaPréposition selon le premier ministreVerbe premijer smatra daSubstantif l'amélioration du recouvrement de l'impôtParticipe passé poboljaano prikupljanje porezaVerbe à vendreNom na prodajuExpression adverbiale il entra à grand pas dans la maisonVerbe zakora io je u kuuVerbe il faillit se faire arrêterAdverbe umalo je bio uhien La transposition peut être obligatoire ou facultative. Il y a des transpositions obligatoires dues à des incompatibilités de structure et des transpositions facultatives quand les mêmes structures existent dans les deux langues. Un exemple de transposition facultative : im se probudi, ustane.  > Dès qu il se réveille, il se lève. (traduction littérale)  > Dès son réveil, il se lève. (traduction facultative) Dans cet exemple, la traduction littérale est plus conforme à la langue parlée et la transposition est plus recherchée. Le traducteur fera une option d ordre stylistique, selon le niveau de langue qui convient au texte. Razoru~avajue je iskren.  > Il est d une franchise désarmante. En revanche, ici, la transposition est obligatoire, imposée par une lacune en langue d arrivée. Le français n a pas d adverbe qui corresponde à l adjectif désarmant. Voici quelques exemples de transposition qui peuvent être trouvés dans notre texte : Ceux-ci avaient pour principale fonction de conduire la guerre.  > Njihova glavna uloga bila je da vode ratove. Dans l exemple ci-dessus, nous observons que la traductrice a fait deux transpositions en changeant le temps du verbe « conduire » et le nombre du nom « guerre ». La première transposition est facultative parce qu il y a une autre façon de le dire en croate : « Njihova glavna uloga bila je voditi ratove ». De leur intercession dépendait le bonheur de tous  > Srea svih ovisila je o njihovu zagovaranju. Dans cet exemple, nous observons que la traductrice a fait une transposition facultative en remplaçant le nom par un gérondif, mais on peut aussi utiliser le nom croate zagovor. puisque le grand art était devenu tout entier liturgie &   > budui da je velika umjetnost u potpunosti postala liturgijskom &  Dans l extrait ci-dessus, le nom liturgie a été remplacé par l adjectif liturgijski et c est une transposition facultative. Néanmoins, notre choix serait l adjectif mentionné, selon le niveau de langue qui convient au texte. par les mains du pape  > papinom rukom Nous observons une transposition obligatoire du nombre du nom main. Tout autre choix serait inapproprié, donc cette transposition est imposée par une lacune en langue d arrivée. beaucoup plus consciemment que leurs prédécesseurs carolingiens, ses maîtres &   > njegovi gospodari, mnogo svjesniji od svojih karolinakih prethodnika &  Ici, nous voyons que l adverbe plus consciemment a été remplacé par l adjectif svjesniji. C est par ailleurs une transposition facultative parce que nous pourrions dire « mnogo svjesnije od svojih karolinakih prethodnika, njegovi gospodari & ». le royaume de perfection  > savraeno kraljevstvo Dans l extrait ci-dessus, le nom perfection a été remplacé par l adjectif savraeno. C est une transposition obligatoire parce que le syntagme kraljevstvo savraenstva serait source de confusion. aux temps carolingiens  > u vrijeme Karolinga Dans l extrait ci-dessus, l adjectif carolingien a été remplacé par le nom Karolinzi et c est une transposition facultative parce que l adjectif karolinaki existe en croate. La traductrice a évidement fait une option d ordre stylistique. MODULATION La modulation est une variation dans le message, obtenue en changeant de point de vue, d'éclairage. Elle se justifie quand on s'aperçoit que la traduction littérale ou même transposée aboutit à un énoncé grammaticalement correct, mais qui se heurte au génie de la langue d arrivée. La modulation permet aussi de tenir compte des différences d expression entre les deux langues : passage de l abstrait au concret, de la partie au tout, de l affirmation à la négation, etc. Vinay et Darbelnet distinguent des modulations libres ou facultatives des modulations figées ou obligatoires. La modulation qui consiste à présenter positivement ce que la langue source présentait négativement est le plus souvent facultative, bien qu il ait là des rapports étroits avec la démarche de chaque langue. Des exemples de modulation sont : « les occupations auxquelles il passe la plus grande partie de ses heures », en croate « poslovi koji mu oduzimaju najviae vremena » ; « le milieu avec lequel il est en contact », en croate « sredina u kojoj se kree » ; « vu son attitude », en croate « s obzirom na njegovo ponaaanje » ; « vin rouge », en croate « crno vino » ; « Qui sait ? Tu n'as peut-être pas tort », en croate « Tko zna? Mo~da si u pravu » ; « cette clientèle s'est faite aussi rare que le merle blanc », en croate « ta klijentela je bila rijetka kao djetelina s etiri lista », etc. Voici quelques exemples de la modulation qui peuvent être trouvés dans notre texte : ressources  > izvori bogatstva la race royale  > kraljevska loza les petits rois du nord de l Espagne  > manje znameniti kraljevi sa sjevera `panjolske les transferts dynastiques  > dinastijski prijenos vlasti Ils voulurent donc que les objets (& ) portassent la marque d une certaine esthétique.  > Stoga su ~eljeli da predmete (& ) obilje~ava odreen estetski identitet. la convergence de tous les pouvoirs temporels  > konvergencija svih zemaljskih vlasti les Suvres de beauté devaient ruisseler de ses mains ouvertes  > s njegovih [su se] raairenih dlanova morala prosipati djela najviae ljepote  Ceci explique que le pouvoir impérial &   > Ovime se objaanjava injenica da je carska mo &  signe d une souveraineté enserrant le monde tout entier  > znak vrhovne vlasti koja cijeli svijet dr~i u aaci Jésus Sauveur  > Krist Spasitelj un peintre a représenté l empereur du moment  > slikar je naslikao tadaanjega cara Mais il ne régnait vraiment que sur les Allemagnes  > No uistinu je vladao samo njema kim dr~avama Nous observons que dans tous les exemples ci-dessus la traductrice a fait une modulation pour maintenir le génie de la langue d arrivée. les tiges les plus vivaces de la création artistique  > naj~ivlji po eci umjetni koga stvaralaatva Notre proposition : « naj~ivlji izdanci umjetni koga stvaralaatva ». MODULATION DE SYNTAXE Une forme particulière de modulation est la modulation de syntaxe, qui consiste à changer l'ordre des mots pour rendre la phrase plus fluide. Des exemples sont : « Selon le dernier rapport en date, l'Internet verra passer 17% des ventes mondiales d'ici 2003. », en croate « Prema zadnjem izvjeataju, do 2003. e se 17% svih prodaja u svijetu obavljati preko interneta. » ; « Il est probable qu'il s'opposera à la vente. », en croate « On e se vjerojatno usprotiviti prodaji. », etc. Voici quelques exemples de modulation de syntaxe qui peuvent être trouvés dans notre texte. il est normal qu il n y en ait qu un seul également qui, sous lui, règne sur la terre  > podrazumijeva se da se pod njim isto tako nalazi tek jedan, koji kraljuje na zemlji Nous remarquons que la traductrice a changé l'ordre des mots pour rendre la phrase plus fluide en croate, mais c est une modulation facultative. De la royauté, de ses fonctions, de ses ressources, la naissance de l Suvre d art, de ces Suvres majeures, éclatantes, à quoi les autres font référence, dépendait en particulier étroitement.  > Roenje umjetnosti i najva~nijih, najsjajnijih umjetni kih djela, onih na koja se druga uvijek referiraju, vrlo je izravno ovisilo o kraljevstvu, njegovoj ulozi i izvorima bogatstva. Dans la phrase ci-dessus l ordre des mots est changé pour rendre la phrase plus fluide en croate. C est une modulation obligatoire. Chaque printemps les jeunes guerriers se rassemblaient autour d'eux pour l'aventure militaire. Svakoga proljea oko njih su se radi vojne pustolovine okupljali mladi ratnici. Dans cette phrase aussi, la traductrice a changé l'ordre des mots pour rendre la phrase plus fluide en croate. ÉQUIVALENCE C'est un procédé consistant à traduire un message dans sa globalité (surtout utilisé pour les exclamations, les expressions figées ou les expressions idiomatiques). Le traducteur doit comprendre la situation dans la langue de départ et doit trouver l expression équivalente appropriée et qui s utilise dans la même situation dans la langue d arrivée, afin que deux textes rendent compte d'une même situation en mettant en Suvre des moyens stylistiques et structuraux entièrement différents. Des exemples : « Occupe-toi de tes oignons! », en croate « Gledaj svoja posla! » ; « Attention à la peinture », en croate « Svje~a boja » ; « l'Hexagone », en croate « Francuska », « Aïe ! », en croate « Jao! », etc. Les équivalences sont le plus souvent de nature syntagmatique, et intéressent la totalité du message. Il en résulte que la plupart des équivalences, pour emporter notre adhésion, sont figées et font partie d'un répertoire phraséologique d'idiotismes, de clichés, de proverbes, de locutions substantivales ou adjectivales, etc. Les proverbes offrent en général de parfaites illustrations de l'équivalence. Voici quelques exemples de l'équivalence qui peuvent être trouvés dans notre texte. bon gré mal gré  > htio  ne htio Ici nous observons que la traductrice a fait une équivalence. Le dictionnaire traduit cette locution adverbiale comme « en se résignant, malgré soi, que cela plaise ou non ». Enfin et surtout &   > I kao posljednje, ali ne i manje bitno &  & jusqu à ce que le sommeil vienne le terrasser.  > & sve dok ga san ne obori. Dans tous les exemples ci-dessous la traductrice a fait appel à une équivalence afin que deux textes rendent compte d'une même situation. ADAPTATION L'adaptation, que l'on appelle aussi « traduction libre », est un procédé de traduction par lequel le traducteur remplace la réalité sociale ou culturelle du texte de départ par une réalité correspondante dans le texte d'arrivée. L adaptation s'applique à des cas où la situation à laquelle le message se réfère n'existe pas dans la langue d arrivée, et doit être créée par rapport à une autre situation, que l'on juge équivalente. Ce procédé est employé dans la traduction de titres d Suvres, de dictons ou de proverbes, d expressions métaphoriques ou de productions poétiques ou ludiques. C est donc ici un cas particulier de l équivalence, une équivalence de situations. Vinay et Darbelnet qualifient ce procédé de « limite extrême de la traduction ». Pour Hélène Chuquet et Michel Paillard, l'adaptation paraît difficile à isoler en tant que procédé de traduction car faisant entrer en jeu des facteurs socioculturels et subjectifs autant que linguistiques. A la tête des hommes en armes, ils avaient guidé leur progression.  > Na elu naoru~anih ljudi oni su iali iz bitke u bitku. Ici nous observons que la traductrice a fait une adaptation parce qu il n y a pas d équivalence dans la langue d arrivée pour le syntagme indiqué. AUTRES PROCÉDÉS DE TRADUCTION Jusqu ici, nous avons étudié et employé les sept principaux procédés de traduction de Vinay et Darbelnet. Il y a également d autres sous procédés de traduction que Vinay et Darbelnet ont définis et suggérés pour l activité traduisante. Divers auteurs, comme Michel Ballard, Hélène Chuquet et Michel Paillard, font état d'autres procédés que ceux recensés et définis par Vinay et Darbelnet. Nous avons choisi quelques procédés à partir de la récurrence de ces procédés dans le texte sous étude. Par exemple, le procédé comme la coloration est très récurrent dans la traduction du français vers l'anglais et vice versa, mais nous n avons trouvé beaucoup des exemples de ce procédé dans notre extrait. Les procédés que nous avons choisis sont, de l'autre côté, très récurrents dans notre texte. Ils sont : l'explicitation, l allègement, la généralisation, la particularisation et la compensation. EXPLICITATION L explicitation consiste à introduire, pour des raisons de clarté, dans la langue d'arrivée des précisions qui restent implicites dans la langue de départ, mais qui se dégagent du contexte cognitif ou de la situation décrite. Un exemple d explicitation est : « les employés gardent un emploi qu'ils détestent de peur que leur passé médical ne les empêche d'être couverts dans un autre », en croate « zaposlenici ostaju na poslu koji mrze, iz straha da ih postojee zdravstveno stanje ne sprije i da budu zdravstveno pokriveni u drugom zaposlenju ». Qui veut saisir les relations entre les structures sociales et la création artistique &   > Tko god ~eli shvatiti prirodu odnosa izmeu druatvenih struktura i umjetni koga stvaralaatva &  La phrase ci-dessus offre un exemple d explicitation. Les précisions dont la traductrice s est servie rendent claire cette phrase. Elle précisait sa fonction qui n était plus simplement de combat, mais aussi de paix et de justice.  > Naglaaavala je da njegova uloga viae nije samo uloga borca, nego i onoga koji se brine o miru i o pravednosti. La traductrice a décidé d'ajouter dans la phrase ci-dessus le syntagme indiqué et donc elle a fait une explicitation, qui est obligatoire pour transférer le sens de cette phrase à la langue d arrivée. Il lui donne la victoire et le remplit du même coup de sa grâce, de ce pouvoir magique, felicitas, Königsheil &   > Predaje mu pobjedu i istodobno ga ispunjava svojom milosti, onom magijskom moi zvanom joa i felicitas, Königsheil &  dans la vallée de la Meuse  > u dolini rijeke Meuse une initiation au langage de la Vulgate  > uvoenje po etnika u jezik Vulgate Les phrases ci-dessus offrent les exemples d explicitation facultative. ALLÈGEMENT Le procédé inverse est l'allègement, ou l économie (concision). L'allègement consiste à reformuler un énoncé dans la langue d arrivée en utilisant moins de mots que dans la langue de départ. Un exemple est : « quoi qu'il fasse, elle le fera dans l'intérêt supérieur de ses concitoyens » ou en croate « ato god da u ini, u init e to u interesu svojih sugraana ». Ainsi dans les exemples suivants : Dans les gestes de consécration qu il leur appartenait d accomplir &   > Izvoenjem obveznih gesti posveenja &  Ici nous observons que la traductrice a décidé d'omettre quelques mots et cela ne résulte pas de la perte du sens originel, bien que nous puissions proposer la traduction : « Kroz inove posveenja koji su im bili svojstveni i koje su morali obavljati &  » parce que « obvezne geste » est un syntagme incompréhensible en croate. De plus, la traduction précise du nom le geste en croate est in et c est la solution que nous privilégions. Offrir en effet visait à dominer celui qui acceptait le don (& ) et lorsque deux rois se rencontraient, c était à celui qui saurait par des cadeaux plus magnifiques affirmer sa supériorité sur l autre.  > Darovati je uistinu zna ilo uzdignuti se iznad onoga koji dar prima (& ) a kad bi se susrela dva kralja, nadmoniji je bio onaj koji bi donio veli anstvenije darove. Ici, la traductrice a décidé de reformuler l énoncé dans la langue d arrivée en utilisant moins de mots que dans la langue de départ. Ce refuge (& ) paraissait béni de Dieu.  > To skloniate (& ) inilo se blagoslovljenim. Elles évoquent symboliquement &   > One simboliziraju &  selon l institution de l Ancien et du Nouveau Testament  > prema Starom i Novom zavjetu Dans les exemples ci-dessus, nous remarquons que la traductrice a décidé d'omettre quelques mots ou syntagmes qui n'affectent pas le sens de ces phrases. GÉNÉRALISATION La généralisation consiste à traduire un terme particulier ou concret par un terme plus général ou abstrait. Ainsi dans les exemples suivants : le sang divin coulait dans leurs veines  > u njihovim ~ilama tekla je bo~anska krv La traductrice a décidé de faire une généralisation, mais elle n'est pas obligatoire parce qu il existe un syntagme croate « u njihovim venama ». les prélats  > sveenici La traductrice a fait une généralisation. Nous proposons la traduction crkveni velikodostojnici ou même prelati. 2.8.2.1. PARTICULARISATION La particularisation est l opposé du procédé généralisation. C est la traduction d un terme général ou abstrait par un terme particulier ou concret. Ainsi dans les exemples suivants : pouvoirs de leurs chefs  > ovlasti njihovih poglavara Dans l exemple ci-dessus la traductrice a remplacé un terme général en croate (« aef, voa ») avec un terme particulier. ses prédécesseurs  > njegovi preci Dans l exemple ci-dessus un terme général a été remplacé par un terme particulier. Des prêtres versaient sur lui l huile sainte  > Sveenici su ga pomazivali svetim uljem les Suvres de beauté devaient ruisseler de ses mains ouvertes  > s njegovih [su se] raairenih dlanova morala prosipati djela najviae ljepote  Dans les exemples ci-dessus la traductrice a décidé de préciser l acte en question par un terme particulier. COMPENSATION La compensation équilibre la perte de traduction. Elle consiste à abandonner une connotation, une allusion, un niveau de langue ou un trait d'humour dans une partie du texte pour le reporter dans une autre, afin de conserver la tonalité globale d'origine. Un exemple : « Ils ne veulent de moi nulle part, dans l armée. Partout c'est la même réponse : j'ai dépassé la limite d'âge », en croate « Ne ~ele me u vojsci. Svuda je isti odgovor : prestar sam za slu~iti u bilom kojem rodu vojske ». Une compensation s'opère en deux points du texte. & forment en effet le second pilier de l idée impériale, et impliquent aussitôt le troisième : ce qui revit en Occident, c est l imperium romanorum.  >& zapravo ine drugi stup pojma imperium, te istodobno podrazumijevaju i onaj trei: na Zapadu o~ivljava ideja imperium romanorum. Un sens aigu de la barbarie présente, le sentiment que toute perfection se situait dans le passé refrénaient les initiatives, les élans de modernité.  > Izoatren osjeaj za prisutno barbarstvo, kaoi mialjenje da se sve ono ato je savraeno nalazi u proalosti i ovaj put su predstavljali ko nicu bilo kakvim novodobnim inicijativama i stvarala kom zamahu. Dans les exemples ci-dessus, la traductrice a décidé d'abandonner une notion dans une partie du texte pour le reporter dans une autre, et nous pensons que la tonalité globale d'origine reste intacte. FAUTES DE COMPRÉHENSION OU DE MAUVAISE ANALYSE DU TEXTE DE DÉPART Le texte de départ peut poser des problèmes dont le traducteur ne parvient pas à s affranchir. Afin de pouvoir obtenir une bonne traduction, non seulement il nous faut posséder les deux langues couramment, mais il nous faut également connaître le domaine dont relève le texte à traduire. Nous allons présenter les fautes de traduction les plus fréquents dans le chapitre sous examen. FAUX SENS Il est clair que la traduction doit exprimer correctement le sens du texte original. Si on ne comprend pas complètement le sens de l original, on ne peut pas le transmettre dans la traduction. Le faux sens est une catégorie générale. Il s agit d une faute de traduction qui consiste à attribuer à un mot ou à une expression du texte de départ une acception erronée qui altère le sens du texte, sans pour autant conduire à un contresens. Le faux sens résulte habituellement de l appréciation erronée de la signification pertinente d un mot. Ce glissement de sens dû à une interprétation fautive conduit généralement à une impropriété. Le faux sens est une erreur moins grave qu un contresens ou un non-sens, car il ne dénature pas complètement le sens du texte de départ. Ainsi dans les exemples suivants : la naissance de l Suvre d art, de ces Suvres majeures, éclatantes &   > Roenje umjetnosti i najva~nijih, najsjajnijih umjetni kih djela &  Dans l exemple ci-dessus, il apparaît que le sens n est pas transmis. La traduction en croate précise du syntagme l Suvre d art est : umjetni ko djelo. La royauté venait du passé germanique &   > Kraljevstvo potje e iz germanske proalosti &  Il apparaît dans cet extrait que le sens n est pas transmis. La traduction précise du nom la royauté en croate est kraljevska vlast et c est la solution que nous privilégions. Pendant tout le Moyen Age, l épée nue demeura le premier des emblèmes de la souveraineté.  > Tijekom cijeloga Srednjeg vijeka, goli ma  bio je i ostao glavnim obilje~jem vrhovne vlasti. Ici nous observons que la traductrice a fait une faute et que le syntagme indiqué ne transmet pas fidèlement le contenu de l original. Le syntagme précis peut être isukani ma . Cette puissance leur venait de la divinité elle-même, par filiation : le sang divin coulait dans leurs veines ; aussi « l usage des Francs fut-il toujours, leur roi mort, d en choisir un autre dans la race royale ».  > Tu mo predalo im je sâmo bo~anstvo s kojim su bili u srodstvu: u njihovim ~ilama tekla je bo~anska krv; osim toga, 'Franci su oduvijek imali obi aj da, nakon ato im umre kralj, izaberu novoga iz kraljevske loze'. Dans la phrase ci-dessus, nous remarquons une traduction fautive. La traductrice devait traduire la conjonction aussi en croate comme zato, ou stoga, si nous voulons être précis. A ce titre, ils présidaient aux rites et les plus grands sacrifices étaient offerts en leur nom.  > U tu svrhu obavljali su obrede i najvee ~rtve prinosili u njihovo ime. Nous observons que la traductrice n'a pas traduit correctement le mot indiqué et par cela le sens de cet extrait n'a pas été transmis dans sa totalité. Nous considérons que la traduction précise devrait être : « U tom svojstvu predvodili su obrede& ». le roi des Francs fut sacré &   > Kralj Franaka (& ) tada je bio proglaaen svetim &  La traduction dans la langue d arrivée résulte d une mauvaise appréciation de l énoncé dans la langue de départ. Il s agit d un faux sens et la traduction correcte pourrait être « tada je bio pomazan za kralja ». Des prêtres versaient sur lui l huile sainte ; celle-ci imprégnait son corps, le remplissait de la force du Seigneur et de tous les pouvoirs de l au-delà.  > Sveenici su ga pomazali svetim uljem ; ono je natopilo njegovo tijelo, ispunilo ga snagom Gospodina i svim moima onostranoga. Nous observons que la traductrice a fait une faute et que la phrase croate indiquée ne transmet pas fidèlement le contenu de l original. Aussi le verbe imprégner pourrait être plus précisément traduit dans cette phrase croate par pro~imati. Nous proposons la traduction : « Sveenici su ga pomazivali svetim uljem; ono je pro~imalo njegovo tijelo, ispunjavalo ga snagom Gospodina i svim moima onostranoga. » Des prêtres versaient sur lui l huile sainte ; celle-ci imprégnait son corps, le remplissait de la force du Seigneur et de tous les pouvoirs de l au-delà. Un tel cérémonial autorisait les transferts dynastiques.  > Sveenici su ga pomazali svetim uljem; ono je natopilo njegovo tijelo, ispunilo ga snagom Gospodina i svim moima onostranoga. Takav red sve anosti opunomoivao je dinastijski prijenos vlasti. Il apparaît dans cet extrait que le sens n est pas transmis. Afin de rétablir le sens, nous proposons la traduction : « Takav red sve anosti opravdavao je &  » la restauration de l Empire eut amplifié en Europe occidentale les dimensions de la royauté  > obnavljanjem Carstva (& ) proairene [su] granice kraljevstva u Zapadnoj Europi Ici nous observons que le sens n est pas transmis. Afin de rétablir le sens, nous proposons la traduction : « & obnovom Carstva (& ) u zapadnoj [su se] Europi poveali razmjeri kraljevske vlasti. » Sur le tombeau de saint Pierre, il l avait salué du nom d Auguste.  > Na grobu svetog Petra nazvao ga je Veli anstvenim. Ici nous observons que la traductrice a fait une faute et que le syntagme indiqué ne transmet pas fidèlement le contenu de l original. Nous proposons la traduction : « Na grobu svetog Petra oslovio ga je imenom Augusta. » Elle voyait la dignité royale comme un magistère de libéralité, de générosité, de magnificence.  > Europa je kraljevske dostojanstvenike vidjela kao poglavare dare~ljivosti, velikoduanosti, veli anstvenosti. Nous observons que la traductrice n'a pas traduit correctement le mot indiqué. Nous considérons que la traduction précise devrait être : «Europa je kraljevske dostojanstvenike vidjela kao poglavare dare~ljivosti, velikoduanosti, dobro instva. » De l éclat des différents trônes, une géographie de l art du XIe siècle présente un reflet très fidèle.  > Geografija umjetnosti XI. stoljea vjeran je odraz sjaja mnogobrojnih prijestolja. Un tel symbole se relie à l attente eschatologique qui remplit toute la pensée chrétienne : la fin du monde et « la consommation de l Empire de Rome et des chrétiens » surviendront conjointement, lorsqu un empereur, le dernier des monarques du siècle, viendra sur le Golgotha faire offrande à Dieu de ses insignes, ouvrant ainsi le règne de l Antéchrist.  > Takav simbol povezan je s eshatoloakim o ekivanjem koje posve obuzima kraansku misao: do kraja svijeta i 'uniatenja Rimskoga Carstva i svih kraana' doi e u istom trenutku, onda kada jedan car, posljednji meu vladarima toga stoljea, doe na Golgotu i Bogu na dar prinese svoja carska znamenja, te tako otvori vrata vladavini Antikrista. La traductrice a fait beaucoup de fautes dans cette phrase. Nous proposons la traduction: « Takav simbol povezan je s eshatoloakim ia ekivanjem koje ispunjava itavu kraansku misao: kraj svijeta i  propast Rimskog Carstva i kraana dogodit e se istovremeno, onda kada car, posljednji vladar svijeta, doe na Golgotu kako bi Bogu na dar prinio svoja carska znamenja i tako otvori vrata vladavini Antikrista. » en Saxe  > kod Saksonaca Notre proposition : u Saskoj ou u Saksoniji. la rapide décadence des descendants de Charlemagne  > brzo propadanje nasljednikâ Karla Velikoga Notre proposition : « brzo propadanje potomaka Karla Velikog » en Germanie  > u Njema koj Notre proposition : u Germaniji. Ils parvinrent à vaincre (& ) dans des batailles, ces jugements de Dieu, les hordes hongroises.  > Uspijevali su u bitkama (& ) pobijediti maarske horde, taj bi  Bo~ji. Les Hongrois ne sont pas les Huns, et Attila, « fléau de Dieu », n est pas « le jugement de Dieu », ou l ordalie. Nous proposons la traduction : « Uspijevali su u bitkama (& ) pobijediti maarske horde, ta Bo~ja iskuaenja. » Ce fut sur le champ même du combat que le duc Henri d abord, puis son fils Otton reçurent l imperium par l acclamation de leurs guerriers.  > Vojvoda Henrik, a potom i njegov sin Oton na samom borbenom polju, uz glasno odobravanje svojih ratnika, preuzeli su imperium. Notre proposition : « Vojvoda Henrik, a potom i njegov sin Oton, na samom su bojnom polju primili imperium, uz glasno odobravanje svojih ratnika. » Aix-la-Chapelle  > Aix-la-Chapelle Aix-la-Chapelle est le nom français pour la ville allemande d Aachen, et la traduction croate devrait être Aachen. le diadème  > kraljevski vijenac Il fait des pays allemands la terre d élection des traditions franques &   > Zahvaljujui njemu, njema ke dr~ave postaju izabranom zemljom frana ke tradicije A cette époque, les « pays allemands » ne sont pas indépendants, et la locution « obeana zemlja » est plus courant en croate que la locution « izabrana zemlja ». Notre proposition pour la traduction: « Zahvaljujui njemu, njema ke pokrajine postaju obeanom zemljom za frana ku tradiciju & » Elles poussaient leurs racines dans les forêts de Saxe et, plus vigoureusement, aux alentours d Aix-la-Chapelle, à Liège, le long du Rhin, au cSur de l héritage carolingien.  > Podrijetlo su vukli iz auma Saske te, joa sna~nije, iz okolice Aix-la-Chapellea, iz Liègea, iz doline Rajne, tog srca karolinakog naslijea. Notre proposition : « Pru~ali su svoje korijenje u aume Saske te, joa sna~nije, u okolicu Aachena, u Liège, du~ Rajne, u srce karolinakog naslijea. » CONTRESENS Il s agit d une faute de traduction qui consiste à attribuer à un mot ou à un membre de phrase du texte de départ un sens contraire à celui qu a voulu exprimer l auteur. C est, de façon plus générale, trahison de la pensée de l auteur du texte source. Le texte devient incohérent ou même contradictoire. Le contresens résulte d une erreur d interprétation ou d un manque de culture générale. On n a pas trouvé d exemples de contresens dans la traduction sous étude. NON-SENS On parle de non-sens lorsque le résultat de la traduction d un segment du texte de départ est totalement dépourvu de sens ou incohérent ou absurde dans la langue d'arrivée, c'est-à-dire que le texte serait complètement incompréhensible si on le lisait seul, sans se reporter au texte dans la langue de départ. Cette faute est vraiment visible et facilement évitable. Ainsi dans les exemples suivants : A ce titre, ils présidaient aux rites et les plus grands sacrifices étaient offerts en leur nom.  > U tu svrhu obavljali su obrede i najvee ~rtve prinosili u njihovo ime. Dans le syntagme accentué dans la langue d arrivée il n y a pas de sens parce que le mot croate njihovo implicite que « les plus grands sacrifices étaient offerts » en quelques-uns d autre. Pour éviter le non-sens, nous proposons la traduction : « & najvee su se ~rtve prinosile u njihovo ime », ou : « najvee su ~rtve prinosili u svoje ime ». le roi (& ) prenait naturellement place à la source des plus grandes entreprises artistiques  > kralj (& ) je dobio prirodno mjesto na izvoriatu svih najveih umjetni kih projekata Ici nous observons que la traductrice n'a pas fidèlement transmis le sens à la langue d'arrivée. On pourrait traduire cette phrase en croate par « kralj (& ) prirodno je postao pokreta  najveih umjetni kih poduhvata ». le sacre  > sveta krunidba Il s agit d un non-sens parce qu il n y a pas de notion telle que sveta krunidba. La traduction correcte pourrait être krunidba ou krunjenje. les gestes de consécration  > geste posveenja Dans le syntagme ci-dessus il s agit d un non sens parce qu en croate gesta est « pokret udova ili tijela » ou « formalan znak nakane ili odnosa prema ne emu ». La traduction correcte pourrait être in posveenja. & dont les largesses avaient jadis orné les cités antiques.  > & ija je dare~ljivost neko izgradila ljepotu anti kih dr~ava-gradova. La traduction du segment indiqué est totalement incohérente dans la langue d'arrivée : izgraditi ljepotu est un syntagme poétique, et dr~ava-grad n existe pas en croate. Nous proposons la traduction : « & ija je dare~ljivost bila zaslu~na za negdaanju ljepotu anti kih gradova. » & il fit en secret briser le pavement de l église à l endroit où on les croyait être, puis creuser jusqu à ce qu on les trouvât effectivement, dans un sarcophage royal.  > & dao je potajno razbiti crkveni pod na mjestu na kojemu je mislio da bi one mogle biti, a potom prokopati tunel sve do mjesta gdje su ih, u jednom kraljevskom sarkofagu, uistinu i pronaali. Notre proposition : « & dao je potajno razbiti crkveni pod na mjestu na kojem je mislio da bi one mogle biti, a potom kopati sve dok doista nisu i pronaene, u kraljevskom sarkofagu. » Helgaud de Saint-Benoît-sur-Loire  > Helgaud de Saint-Benoît-sur-Loire  Ici nous observons que la traductrice a fait une faute et que le syntagme indiqué ne transmet pas fidèlement le contenu de l original. Nous proposons la traduction : « Helgald iz opatije u mjestu Saint-Benoît-sur-Loire ». SUR-TRADUCTION Dans leur Stylistique comparée, Vinay et Darbelnet disent que la sur-traduction est un « vice de traduction qui consiste à voir deux unités là où il n y en a qu une ». La sur-traduction est une spécification supplémentaire du sens. C est une faute de traduction qui consiste à traduire explicitement des éléments du texte de départ qui devraient rester implicites dans le texte d arrivée, ou à rajouter des éléments qui ne sont pas présents dans le texte source. La sur-traduction donne lieu à l accumulation d équivalents superflus dans la langue cible. Qui veut saisir les relations &   > Tko god ~eli shvatiti prirodu odnosa &  Ici nous observons que l extrait a été sur-traduit et que le sens n'a pas été fidèlement transmis à la langue d'arrivée. La royauté (& ) introduite par les peuples que Rome (& ) avait accueillis &   > Kraljevstvo (& ) prvi su ga uveli narodi koje je (& ) Rim primio&  Ainsi, le mot accentué constitue une sur-traduction. La traduction pourrait être « uveli su ga narodi koje je& ». une part fondamentale  > naro ito bitan dio la chrétienté romaine que la féodalité met en pièces  > Rimsko kraanstvo, a feudalizam ga polagano razbija na komadie Il lui donne la victoire et le remplit du même coup de sa grâce (& ) qui le place au-dessus de tous les autres souverains en guide unique du peuple de Dieu.  > Predaje mu pobjedu i istodobno ga ispunjava svojom milosti (& ) zbog koje se on uzdi~e iznad svih ostalih vladara kako bi postao jedinim vodi em Bo~jega naroda. ses habitants (& ) savaient se défendre hardiment  > njezini stanovnici spretno su se i odva~no branili Dans l'exemple ci-dessus la traductrice a décidé de rajouter des éléments qui ne sont pas présents dans le texte source, ou devraient rester implicites dans le texte d arrivée. SOUS-TRADUCTION La sous-traduction résulte de la perte partielle du sens originel au cours du transfert. Elle ne nous donne pas une dénotation incorrecte, mais elle ne nous apporte pas toutes les connotations que nous donne l original. C est le phénomène inverse de sur-traduction et une plus grande généralisation du sens par rapport à l original. Lorsque les bandes des croisés qui donnaient le spectacle de la pire indiscipline fondèrent en Terre sainte un État &   > Skupine kri~ara, a one su predstavljale prizor najgoreg pomanjkanja discipline, koje su u Svetoj zemlji osnovale Dr~avu... Dans la phrase ci-dessus, nous remarquons que la traductrice n a pas traduit la conjonction de temps indiquée. C est une faute de traduction parce qu elle n a pas rendu, sans raison valable, dans le texte d arrivée un élément de sens du texte de départ. La magistrature impériale était une autre institution divine qui se situait un peu plus haut dans la hiérarchie des pouvoirs, au degré intermédiaire entre les rois de la terre et les dominations célestes.  > Carska vlast bila je joa jedna od bo~anskih institucija, a u hijerarhiji moi zauzimala je neato viae mjesto, izmeu zemaljskih kraljeva i nebeskih vladara. Nous observons que la traductrice n'a pas traduit n a pas traduit le syntagme indiqué et par cela le sens de cet extrait n'a pas été transmis dans sa totalité. Nous proposons la traduction : « Carska vlast bila je joa jedna od bo~anskih institucija koja je zauzimala neato viae mjesto na ljestvici moi, na meustupnju izmeu zemaljskih kraljeva i nebeskih vladara. » & la personne d un souverain que l on savait être l oint du Seigneur, dont l autorité émanait de la surnature &   > & osobi jednoga suverena, ija je mo proizlazila iz nadnaravnoga &  La traductrice n'a pas traduit la proposition subordonnée indiquée et par cela le sens de cet extrait n'a pas été transmis dans sa totalité. Nous proposons la traduction : « & osobi suverena za kojeg se znalo da je Bo~ji pomazanik, ija je mo proizlazila iz nadnaravnog &  » excommunié  > izopen Le sens du mot indiqué n'a pas été transmis dans sa totalité. Izopiti est juste une partie da la signification du mot excommunier. Nous proposons la traduction ekskomuniciran. qui fut brodé en Italie peut-être vers 1020  > koji je oko 1020. godine u Italiji bio ureaen vezom la puissance impériale cherchait à se nouer au tronc carolingien qu environnaient déjà les légendes  > carska mo pokuaavala se povezati s karolinakim stablom koje su okru~ivale legende Dans les exemples ci-dessus, nous considérons que ce sont les fautes de traduction parce que la traductrice n a pas rendu dans le texte d arrivée quelques éléments de sens du texte de départ. ONOMASTIQUE DANS LE TEXTE SOUS ÉTUDE L'onomastique est la science qui étudie les noms propres. Elle regroupe l'étude de l anthroponymie (les noms de personnes physiques), la toponymie (les noms de lieux), la patronymie (les noms de famille transmis par le père), l ethnonymie (les noms de peuples), etc. Nous allons étudier les anthroponymes, les toponymes (y compris les hydronymes, ou les noms de cours d eau ou d étendues d'eau, et les choronymes, ou les noms de régions), les patronymes et les ethnonymes dans l extrait sous étude. A moins qu il ne soit historien, le lecteur croate moyen ne connaît pas toutes les villes, les personnes, les fleuves ou les régions mentionnées dans l extrait. Très souvent les noms géographiques etc. ne peuvent pas passer sans explication, car le lecteur sera frustré de ne pas savoir où se trouve l endroit et encore plus de ne pas savoir de quelle sorte de toponyme ou autre il s agit. C est pourquoi, pour aider les lecteurs, les traducteurs choisissent d ajouter des « explications », comme ville ou petite ville pour suggérer aux lecteurs qu il s agit d un lieu géographique. J ai aussi choisi d ajouter ces mots à faible apport sémantique qui aident à comprendre le texte. Cette stratégie, à savoir l insertion, m a aussi facilité la déclinaison des toponymes, hydronymes etc. Georges Duby utilise les formes françaises contemporaines de noms propres dans ses livres. En tant qu étudiant de français, j ai tendance à utiliser ces formes françaises, mais les médiévistes croates habituellement utilisent les formes latines des noms propres comme la base de tous les noms propres d Europe Occidentale. Par exemple, les médiévistes et, par conséquent, les traducteurs croates utilisent les versions croates : pour les noms internationaux et/ou chrétiens, d origine hébreu ou gréco-latine (Jean > Ivan, André > Andrija, Étienne > Stjepan, Pierre > Petar, Denis > Dionizije, Pons > Poncije, Payen > Pagan) et d origine germanique (Charles > Karlo, Hugues > Hugo, Louis > Ludovik, Anselme > Anzelmo, Richard > Rikard, Frédéric > Fridrik, Alain > Alan, Gauthier > Valter, Guillaume > Vilim) et pour les noms très rares et caractéristiques pour le Moyen Age franco-germanique (Thibaud > Teobald, Bouchard > Burhard, Géraud > Gerald, Helgaud > Helgald, Raoul > Radulf, Geoffroi > Galfred, Foucher > Fulher, Foulque > Fulk, Baudry > Balderih, Yves > Ivo, Eudes > Odon). Nous avons extrait de notre texte tous les noms propres que nous avons considérés intéressants et les avons comparés avec la traduction de ces noms dans les livres suivants : Marc BLOCH, Feudalno druatvo, Golden Marketing, Zagreb, 2001 (traduit par Miroslav Brandt) Jacques LE GOFF, Intelektualci u srednjem vijeku, Jesenski i Turk, Zagreb, 2009 (traduit par Mihaela Vekari) Jacques LE GOFF, Intelektualci u srednjem vijeku, GZH, Zagreb, 1982 (traduit par Nada Gruji) Jacques LE GOFF, Srednjovjekovni imaginarij, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 1993 (traduit par Melita Svetl) Jacques LE GOFF, Civilizacija srednjovjekovnog Zapada, Golden Marketing, Zagreb, 1998 (traduit par Gordana V. Popovi) Georges DUBY, Tri reda ili imaginarij feudalizma, Golden Marketing  Tehni ka knjiga, Zagreb, 2007 (traduit par Olga `kari i Nataaa Desnica }erjavi) Henri PIRENNE, Povijest Europe od seobe naroda do XVI. stoljea, Marjan Tisak, Split, 2005 (traduit par Miroslav Brandt) Henri PIRENNE, Karlo Veliki i Muhamed, Izvori, Zagreb, 2006 (traduit par Marija `vegovi Majerovi) Jean CARPENTIER, François LEBRUN (sous la direction de), Povijest Francuske, Barbat, Zagreb, 1999 (traduit par Vesna Pavkovi) Après cela, nous avons construit trois tables : 1) d hydronymes, 2) de toponymes et 3) d anthroponymes, contenant des noms propres que nous avons choisis du texte sous étude : 1) Hydronymes HydronymesLoireMeuseRhinRhôneSeineGeorges DUBY, Vrijeme katedrala. Umjetnost i druatvo 980.-1420., (trad. Ela Agoti)LoireMaasRajnaSeineMarc BLOCH, Feudalno druatvo (trad. M.Brandt)LoiraMeuseRajnaRhônaSeinaJean CARPENTIER, François LEBRUN (sous la direction de), Povijest Francuske, Barbat, Zagreb, 1999 (trad. V.Pavkovi)LoireMeuseRajnaRhôneSeineGeorges DUBY, Tri reda ili imaginarij feudalizma, Zagreb, 2007 (trad. O.`kari i N.Desnica }erjavi)LoireMeuseRajnaRhôneSeineJacques LE GOFF, Civilizacija srednjovjekovnog Zapada, 1998 (trad. G.V. Popovi)LoireMeuseRajnaRhôneSeineJacques LE GOFF, Intelektualci u srednjem vijeku, 1982 (trad. Nada Gruji)Jacques LE GOFF, Srednjovjekovni imaginarij, Zagreb, 1993 (trad. M. Svetl)Henri PIRENNE, Karlo Veliki i Muhamed, (trad. Marija `vegovi Majerovi)LoireMeuseRajnaSeineHenri PIRENNE, Povijest Europe od seobe naroda do XVI. st. (trad. M. Brandt)LoiraMeusaRajnaRhônaSeina Dans la préface du livre Feudalno druatvo, le traducteur de ce livre de Marc Bloch, Miroslav Brandt, déclare que la traduction vers le croate « exige que l'on trouve les expressions appropriés pour de nombreux termes pour les phénomènes ou notions qui n'existaient pas dans l'histoire de notre Moyen Age, ou étaient différents. Les solutions adoptées dans notre texte devaient parfois obtenir la forme décrite. » M. Brandt conclut qu il est « nécessaire, par des efforts conjoints, de créer une propre terminologie médiévale. » Cependant, après que nous avons examiné ces tables, nous pouvons dire que les anthroponymes et les hydronymes que M. Brandt utilise, dans les deux livres qui sont dans notre table, se distinguent le plus des autres noms. Par exemple, M. Brandt utilise des variantes très étranges des hydronymes mentionnés : Loira, Meusa, Seina & Il a changé le genre attribué à ces noms par la langue croate pour les faire ressembler aux leurs pendants françaises. Mais nous pensons que ce n est pas une bonne idée, parce qu il n existe pas de fleuves avec les noms Loira ou Meusa ou Seina. Nous pensons que l on doit utiliser les noms d origine de ces hydronymes. Quant à Mme Agoti, qui a traduit le livre sous étude, les variantes qu elle utilise sont, de notre point de vue, exemplaires, mais son choix de variante allemande (Maas) pour le fleuve Meuse est étonnant. Notre solution était d utiliser les variantes françaises, avec « l explication » rijeka devant les hydronymes. 2) Toponymes ToponymesAix-la-ChapelleBourgogneChampagneFrancieIle-de-FranceLotharingieProvenceSaint-DenisSaxeGeorges DUBY, Vrijeme katedrala. Umjetnost i druatvo 980.-1420., (trad. Ela Agoti)Aix-la-ChapelleBurgundijaChampagneFrana kaLotaringijaProvenceSaint-DenisSaskaMarc BLOCH, Feudalno druatvo, (trad. M. Brandt)AachenBurgundijaChampagneFrana kaLotaringijaProvansaSaskaJean CARPENTIER, François LEBRUN Povijest Francuske, (trad. Vesna Pavkovi)AachenBurgundijaFrana kaIle-de-FranceLotaringijaProvansaSaint-DenisSaskaGeorges DUBY, Tri reda ili imaginarij feudalizma, (trad. O. `kari i N. Desnica }erjavi)Burgundija`ampanjaIle-de-FranceLotaringijaSaint-DenisSaksonijaJacques LE GOFF, Civilizacija srednjovjekovnog Zapada, (trad. G.V. Popovi)AachenBurgundijaChampagneFrana ka / FrancijaIle-de-FranceLotaringijaProvenceSaint-DenisSaksonijaJacques LE GOFF, Intelektualci u srednjem vijeku, (trad. N. Gruji)AixSaint-DenisJacques LE GOFF, Intelektualci u srednjem vijeku, (trad. M. Vekari)Saint-DenisJacques LE GOFF, Srednjovjekovni imaginarij, (trad. Melita Svetl)Henri PIRENNE, Karlo Veliki i Muhamed, (trad. Marija `vegovi Majerovi)AachenBurgundijaFrana kaLotaringijaProvansaSaint-DenisSaskaHenri PIRENNE, Povijest Europe od seobe naroda do XVI. stoljea, (trad. Miroslav Brandt)AachenBurgundija`ampanjaIle-de-FranceLotaringijaProvansaSaint-DenisSaska Quant aux toponymes, nous pouvons dire que Mme Agoti a fait une erreur en utilisant Aix-la-Chapelle comme solution ; même sur Wikipédia il est écrit que Aix-la-Chapelle est seulement un nom français pour la ville allemande appelée Aachen. Bien sûr, tous les autres traducteurs ont utilisé Aachen. En ce qui concerne les choronymes, presque tous les traducteurs ont choisi les formes latines pour Bourgogne ou Lotharingie, mais il y a beaucoup d oscillations quand il s agit de Provence et Champagne. Mme Agoti fait la même chose : Bourgogne est naturellement Burgundija, mais elle ne connaît pas les noms Provansa et `ampanja. Malheureusement, notre extrait ne contient pas le mot provençal, qui peut-être aurait pu rappeler à la traductrice qu il y a une autre variante du mot Provence. Quant à Ile-de-France, il n y a pas d'alternatives, au moins dans les livres que nous avons consultés. Nous avons utilisé les noms qui sont dans la plupart des livres choisis. Le nom Saxe a deux variantes en croate, Saska et Saksonija, et c est très probablement le choronyme qui divise le plus les traducteurs croates. Nous pensons que l utilisation de tous les deux noms est justifiée. En outre, il est intéressant de noter qu'il n'y a pas de malentendu quand il s'agit des noms des monastères, qui, tous, comportent le nom de saint protecteur dans leurs noms. Nous nous attendions à ce que quelques-uns des traducteurs « traduisent » le nom du monastère, par exemple samostan sv. Denisa au lieu d utiliser seulement Saint-Denis. Mais tous les traducteurs ont utilisé une seule version. Nous avons utilisé le nom Saint-Denis parce que tous les traducteurs ont choisi de le traduire par le nom Saint-Denis. En ce qui concerne la différence entre Francie et royaume des Francs, beaucoup de traducteurs utilisent le nom Frana ka pour Francie aussi ; en outre, nous n avons pas trouvé dans les livres mentionnés d'exemples d'utilisation exclusive du nom Francija. Pour ne pas déranger les lecteurs nous avons utilisé dans notre traduction seulement le nom Frana ka ; sinon, nous aurions dû mettre une note de bas de page, expliquant la différence entre ces deux notions. 3) Anthroponymes AnthroponymesGeorges DUBY, Vrijeme katedrala. Umjetnost i druatvo, (trad. Ela Agoti)Marc BLOCH, Feudalno druatvo, Golden Marketing, Zagreb, 2001 (trad. Miroslav Brandt)Jean CARPENTIER, François LEBRUN, Povijest Francuske, (trad. Vesna Pavkovi)Georges DUBY, Tri reda ili imaginarij feudalizma, (trad. Olga `kari i N.D.}erjavi)Jacques LE GOFF, Civilizacija srednjovjekovnog Zapada, (trad. Gordana V. Popovi)Jacques LE GOFF, Intelektualci u srednjem vijeku, 1982 (trad. Nada Gruji)Jacques LE GOFF, Intelektualci u srednjem vijeku, 2009 (trad. Mihaela Vekari)Jacques LE GOFF, Srednjovjekovni imaginarij, 1993 (trad. Melita Svetl)Henri PIRENNE, Karlo Veliki i Muhamed, (trad. M.`vegovi Majerovi)Henri PIRENNE, Povijest Europe od seobe naroda do XVI. st., (M.Brandt)Abbon de FleuryAbbon de FleuryAbbon iz FleuryjaAbon iz FleuryjaAbbon iz FleuryjaAlcuinAlkuinAlcuinAlkuinAlkuinAlkuinAlkuinAlkuinArthurArturArtur / ArthurArthurArturBoèceBoetijeBoecijeBoetijeBoecijeBoetijeCapétiensKapetoviKapetoviKapetoviKapetoviKapetoviKapetoviKapetoviCarolingiensKarolinziKarolinziKarolinziKarolinziKarolinziCharlesKarloKarloKarloKarloKarloKarloKarloKarloKarloCharles le ChauveKarlo elaviKarlo elaviKarlo elaviKarlo elaviKarlo elaviKarlo elaviClovisKlovisKlodvigKlodvigKlodvigKlodvigEdouardEduardEduardEduardEduardEduardEduardEduardEginhardEginhardEinhardEginhardEinhardFrancsFranciFranciFranciFranciFranciFranciFranciFrédéricFridrikFridrikFridrikFridrikFridrikFridrikFridrihGerbertGerbertGerbertGerbertGerbertGerbertGrégoireGrgurGrgurGrgurGrgurGrgurGrgurGrgurGrgurGrgurGuillaumeVilimVilimVilimVilimVilimVilimVilimGuillaumeVilimVilimHelgaudHelgaudHelgaldHelgaldHenriHenrikHenrikHenrikHenrikHenrikHenrikHenrikHenrik / HenriHenrikHenrikHugo CapetHugo CapetHugues CapetHugo CapetHugo CapetHugo CapetHugo CapetHugo CapetHugues CapetHugo CapetJeanIvan/ JeanIvanIvan / JeanJeanIvanLouisLujLujLujLujLujLujLujLujLouisLouis le PieuxLuj Pobo~niLudovik Pobo~niLudvig pobo~niLudvig / Ludovik Pobo~niLudvig Pobo~niLudovik Pobo~niLudovik Pobo~niLudovik Pobo~niLudovik Pobo~niLouis IX/ Saint LouisLuj FrancuskiLouis IX. SvetiLuj SvetiLudovik SvetiLuj IX. SvetiLuj SvetiLouis IXLouis SvetiLouis II de GermanieLudvig Njema kiLudvig Njema kiLudvig Njema kiOtton / OthonOtonOtonOtonOtonOtonOtonOtonPhilippeFilipFilipFilipFilipFilipFilipFilipFilipFilipFilipRichardRichardRikardRikardRikardRikardRichardSugerSugerSugerSugerSigerSugerSigerThéodulpheTeodulfTeodulfTeodulfTeodulfThomas d AquinToma AkvinskiToma AkvinskiToma AkvinskiToma AkvinskiToma AkvinskiToma AkvinskiToma Akvinski Mme Agoti tend à ne pas traduire les noms des abbés et considère comme leur nom de famille celui de l abbaye où ils vivaient. Ainsi, elle a « traduit » le nom de Helgaud de Saint-Benoît-sur-Loire par Helgaud de Saint-Benoît-sur-Loire, et Abbon de Fleury par Abbon de Fleury. Notre proposition était Helgald iz opatije u mjestu Saint-Benoît-sur-Loire (parce que M. Duby ne dit pas : de Fleury) et Abon iz Fleuryja. Encore une fois, c'est une erreur qui aurait pu être corrigée par une simple recherche sur Google. Aussi, nous avons traduit les noms des autres abbés dans l extrait par leurs traductions les plus fréquentes, c est-à-dire, Alcuin devient Alkuin, Helgaud devient Helgald, Suger devient Suger et Théodulphe devient Teodulf. De cette façon, nous avons suivi la proposition de M. Brandt, et le table nous montre que la plupart des traducteurs ont utilisé les mêmes solutions. Il est intéressant de noter que certains traducteurs ont décidé d'utiliser la version phonétique du nom de l'abbé (Siger au lieu de Suger) et certains traducteurs ont décidé d'utiliser une version plus « allemand » du nom en question (Einhard au lieu d Eginhard). Mais la plupart des traducteurs ont tendance à utiliser la version proposée dans l'un des paragraphes précédents (Gerbert, Grgur, Eginhard, Eduard, etc.). Notre proposition est d utiliser les versions « allemandes » parce que, dans la plupart des cas, l orthographe allemande est plus semblable à l orthographe croate que l orthographe française. Il faut noter que la règle générale pour la transformation de noms médiévaux est comme suit : trouver la forme latine et les « croatiser » sur la base de génitif singulier. Il ya aussi des exceptions comme lat. Suger > Suger ou Sugerije. Ou Grégoire de Tours > lat. Gregorius Turonensis > croate : Grgur Turski ou Grgur Turonski. Mais certaines formes, depuis longtemps enracinées dans le croate, restent comme elles sont. En ce qui concerne les patronymes, les historiens croates ont réussi à introduire dans l'usage général un certain nombre de patronymes qui sont très différents de leurs versions originales, par exemple : Capet / Capétiens > Kapetovi / Kapetovii, et nous pouvons conclure que c est un patronyme largement répandu dans les livres que nous avons choisi. Nous avons aussi utilisé ce nom dans notre traduction, mais nous avons senti la nécessité d'introduire le nom français d'origine entre parenthèses, après la version croate. Tous les traducteurs dans notre table utilisent le nom Klodvig, Vilim, Filip et Henrik pour nommer Clovis, Guillaume, Philippe et Henri. A partir de cela nous pouvons conclure qu il existe un compromis dans la communauté des traducteurs croates. Mais il y a aussi des exceptions, certaines légitimes, d'autres non : M. Brandt insiste sur le nom Klovis et Mme Agoti a confondu Clotaire (Klotar) et Clovis (!). En parlant de la traduction de Mme Agoti, nous devons aussi mentionner qu elle est la seule traductrice de la liste qui a traduit Louis le Pieux par Luj Pobo~ni. Le consensus chez les historiens et traducteurs croates est de le nommer Ludovik Pobo~ni. Aussi, Luj Francuski (Louis IX / Saint Louis) est devenu, dans la traduction de Mme Agoti, sveti kralj Luj Francuski. Nous pensons que l on doit consulter d autres traductions du nom mentionné avant d avoir recours à l imagination. Il va sans dire que nous avons utilisé seulement les versions largement répandus dans tous les livres mentionnés. Nous pouvons conclure que beaucoup de fois les traducteurs font des erreurs uniquement parce qu ils ne consultent pas des dictionnaires les plus simples, d autres livres sur le même sujet et traduits de français, ou, au moins, l internet. CONCLUSION Notre tâche consistait à analyser la traduction du français vers le croate et à proposer notre traduction du premier chapitre, L art impérial, du livre Le Temps des cathédrales. L'art et la société 980-1420 de Georges Duby, publié en croate sous le titre Vrijeme katedrala. Umjetnost i druatvo 980.-1420. et traduit par Ela Agoti. Nous avons présenté l'auteur du texte sous étude et le résumé de son Suvre. Nous nous sommes appuyés essentiellement sur les procédés techniques de la traduction élaborée principalement par Jean-Paul Vinay et Jean Darbelnet dans la Stylistique comparée du français et de l'anglais, mais nous avons aussi utilisé les procédés proposés par des autres linguistes, comme Hélène Chuquet, Michel Paillard et Michel Paillard. Les procédés que nous avons remarqués étaient souvent très difficiles à distinguer et se prêtent mal à la catégorisation des phrases. Mais la conclusion qui s impose après l analyse de la traduction, c est que tous les procédés traductologiques ne se manifestent pas à fréquence égale. Les procédés utilisés le plus souvent sont la transposition et la modulation. La traduction littérale est souvent utilisée accompagnée d un changement de l ordre des mots. Les autres procédés apparaissent moins fréquemment. Par exemple, l adaptation n est pas très courante. En plus, nous n avons rencontré aucun calque ; ce n'est pas extraordinaire car le calque n'est pas un procédé courant. Nous avons aussi mis en lumière des exemples de traduction fautive dans l extrait sous étude. Nous pouvons dire que la traductrice a fait un certain nombre de fautes, notamment des fautes de faux sens, de sur-traduction et de sous-traduction. Il y a un assez grand nombre de faux sens, aucun exemple de contresens et quelques exemples de non-sens. Nous pouvons conclure que la traductrice n a pas fait une bonne traduction, mais nous devons avoir en tête que la traduction est assez difficile et que les fautes sont inévitables. Pour cette raison nous devons être prudents et faire de notre mieux pour minimiser le nombre de ces fautes. En ce qui concerne l onomastique dans le texte sous étude, c'est l aspect de la traduction qui nous intéresse le plus. Il y a beaucoup d'erreurs dans ce domaine et notre conclusion est que ces erreurs sont les plus évitables, mais dans le même temps, ce sont les choses que la traductrice, à notre avis, a négligé le plus. La compétence en langue n est pas suffisante pour exercer l activité traduisante. Il faut également puiser des renseignements concernant les éléments culturels et scientifiques. Cela assure aux traducteurs une maîtrise de leur savoir-faire appliqué à un domaine donné. BIBLIOGRAPHIE BALLARD, Michel, La traduction de l'anglais au français, Nathan, Paris, 1988 BALLARD, Michel, Qu est-ce que la traductologie, Artois Presses Université, Arras, 2006 BLOCH, Marc, Feudalno druatvo, Golden Marketing, Zagreb, 2001 CARPENTIER, Jean, LEBRUN, François (sous la direction de), Povijest Francuske, Barbat, Zagreb, 1999 CHUQUET, Hélène, PAILLARD, Michel, Approche linguistique des problèmes de traduction anglais-français, Ophrys, Paris, 1989 DELISLE, Jean, LEE-JAHNKE, Hannelore, CORMIER, Monique C., Terminologie de la traduction, John Benjamins, Amsterdam, 1999 DUBY, Georges, Le Temps des cathédrales. L'art et la société 980-1420, Gallimard, Paris, 1976 DUBY, Georges, Tri reda ili imaginarij feudalizma, Golden Marketing  Tehni ka knjiga, Zagreb, 2007 DUBY, Georges, Vrijeme katedrala. Umjetnost i druatvo 980.-1420., AGM, Zagreb, 2006 DUSSART, André, « Faux sens, contresens, non-sens ... un faux débat ? », Meta. Journal des traducteurs, vol. 50, n° 1, 2005, p. 107-119,  HYPERLINK "http://www.erudit.org/revue/meta/2005/v50/n1/010661ar.pdf" http://www.erudit.org/revue/meta/2005/v50/n1/010661ar.pdf GUIDÈRE, Mathieu, Introduction à la traductologie, Édition De Boeck, Louvain, 2008 HRVATSKI JEZI NI PORTAL,  HYPERLINK "http://hjp.srce.hr/" http://hjp.srce.hr/ IVAS, Ivan, « Strana imena u hrvatskome standardnom izgovoru », Suvremena lingvistika, année 2003, volume 55-56, numéro 1-2, pp. 1-35 KLAI, Bratoljub, KLAI, }eljko (préparé par), Rje nik stranih rije i. Tuice i posuenice, `kolska knjiga, Zagreb, 2007 LADMIRAL, Jean-René, Traduire. Théorèmes pour la traduction, Gallimard, Paris, [2002] LE CALVÉ IVI EVI, Evaine, Traduction approfondie. Séminaire (polycopie), 2007 LE GOFF, Jacques, Civilizacija srednjovjekovnog Zapada, Golden Marketing, Zagreb, 1998 LE GOFF, Jacques, Intelektualci u srednjem vijeku, GZH, Zagreb, 1982 LE GOFF, Jacques, Intelektualci u srednjem vijeku, Jesenski i Turk, Zagreb, 2009 LE GOFF, Jacques, Srednjovjekovni imaginarij, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 1993 MARTIN, Henri, « Georges Duby. Le temps des cathédrales. L'art et la société, 980-1420 », Revue d'histoire de l'Église de France, année 1978, volume 64, numéro 172, pp. 86-88 NEWMARK, Peter, A Textbook of Translation, Prentice Hall, New York, 1988 PIRENNE, Henri, Karlo Veliki i Muhamed, Izvori, Zagreb, 2006 PIRENNE, Henri, Povijest Europe od seobe naroda do XVI. stoljea, Marjan Tisak, Split, 2005 REY-DEBOVE, Josette, REY, Alain (remanié et amplifié sous la direction de), Le Petit Robert. Dictionnaire alphabétique et analogique de la langue française, [Dictionnaires] Le Robert, Paris, 2010 VINAY, Jean-Paul, DARBELNET, Jean, Stylistique comparée du français et de l'anglais. Méthode de traduction, Beauchemin, Montréal, [1979]  Jean-René LADMIRAL, Traduire. Théorèmes pour la traduction, Gallimard, Paris, [2002], p. 11.  Mathieu GUIDÈRE, Introduction à la traductologie, Éditiond De Boeck, Louvain, 2008, p. 24.  Michel BALLARD, Qu est-ce que la traductologie, Artois Presses Université, Arras, 2006, p. 16.  Ibid, p. 12.  Ibid, p. 37.  M. GUIDÈRE, p. 30.  DRU`TVO HRVATSKIH KNJI}EVNIH PREVODILACA, « Ela Agoti »,  HYPERLINK "http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid%5B0%5D=193" http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid%5B0%5D=193.  Georges DUBY, Le temps des cathédrales. L'art et la société 980-1420, Gallimard, Paris, 1976. Georges DUBY, Vrijeme katedrala. Umjetnost i druatvo 980.-1420. (traduit par Ela Agoti), AGM, Zagreb, 2006.  Jean-Paul VINAY, Jean DARBELNET, Stylistique comparée du français et de l'anglais. Méthode de traduction, Beauchemin, Montréal, [1979].  ACADÉMIE FRANÇAISE, « Georges Duby »,  HYPERLINK "http://www.academie-francaise.fr/les-immortels/georges-duby?fauteuil=26&election=18-06-1987" http://www.academie-francaise.fr/les-immortels/georges-duby?fauteuil=26&election=18-06-1987.  Henri MARTIN, « Georges Duby. Le temps des cathédrales. L'art et la société, 980-1420 », Revue d'histoire de l'Église de France, année 1978, volume 64, numéro 172, pp. 86-88.  ACADÉMIE FRANÇAISE, « Georges Duby »,  HYPERLINK "http://www.academie-francaise.fr/les-immortels/georges-duby?fauteuil=26&election=18-06-1987" http://www.academie-francaise.fr/les-immortels/georges-duby?fauteuil=26&election=18-06-1987.  Zapadnja zdanja (Westwerk) pojavljuju se u karolinakoj arhitekturi koncem VIII. st. Njihove tipove preuzima i mijenja otonsko razdoblje. Od sjevera i istoka Francuske aire se preko cijele Njema ke.  M. GUIDÈRE, p. 43.  Evaine LE CALVÉ IVI EVI, Traduction approfondie. Séminaire (polycopie), 2007, p. 49.  HRVATSKI JEZI NI PORTAL,  HYPERLINK "http://hjp.srce.hr/index.php?show=search" http://hjp.srce.hr/index.php?show=search.  E. LE CALVÉ IVI EVI, p. 49.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 42.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 36.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 40.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 38.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 42.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  HRVATSKI JEZI NI PORTAL,  HYPERLINK "http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=d1lkUBY%3D" http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=d1lkUBY%3D.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 41.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 46.  HRVATSKI JEZI NI PORTAL,  HYPERLINK "http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search" http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search, HRVATSKI JEZI NI PORTAL,  HYPERLINK "http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=f1lvWRg%3D&keyword=dekor" http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=f1lvWRg%3D&keyword=dekor.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 46.  HRVATSKI JEZI NI PORTAL,  HYPERLINK "http://hjp.srce.hr/index.php?show=search_by_id&id=f15jXxZ6" http://hjp.srce.hr/index.php?show=search_by_id&id=f15jXxZ6.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 47.  Ibid, p. 49.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 49.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 49.  Josette REY-DEBOVE, Alain REY (remanié et amplifié sous la direction de), Le Petit Robert. Dictionnaire alphabétique et analogique de la langue française, [Dictionnaires] Le Robert, Paris, 2010, p. 239.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 28.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 31.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 31.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 35.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 50.  IBID, pp. 30-31.  IBID, p. 31. J. REY-DEBOVE, A. REY, p. 119.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 25.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 25.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  HRVATSKI JEZI NI PORTAL,  HYPERLINK "http://hjp.srce.hr/index.php?show=search" http://hjp.srce.hr/index.php?show=search.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 25.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 27.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 30.  E. LE CALVÉ IVI EVI, p. 51.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 51.  David MONTERO, « Les procédés de traduction »,  HYPERLINK "http://www.davidmontero.net/LgTeachingFiles/Traduction/proc%E9d%E9s.pdf" http://www.davidmontero.net/LgTeachingFiles/Traduction/proc%E9d%E9s.pdf.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 26.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 25.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 25.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 26.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 29.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 25.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  Peter NEWMARK, A Textbook of Translation, Prentice Hall, New York, 1988, p. 166.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 52.  David MONTERO, « Les procédés de traduction »,  HYPERLINK "http://www.davidmontero.net/LgTeachingFiles/Traduction/proc%E9d%E9s.pdf" http://www.davidmontero.net/LgTeachingFiles/Traduction/proc%E9d%E9s.pdf.  E. LE CALVÉ IVI EVI, p. 51-52.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  J. REY-DEBOVE, A. REY, p. 288.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 30.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 33.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 57.  E. LE CALVÉ IVI EVI, p. 52.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 52-53.  H. CHUQUET, M. PAILLARD, p. 10.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  M. BALLARD, Qu est-ce que la traductologie, p. 55.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 9.  Michel BALLARD, La traduction de l'anglais au français, Nathan, Paris, 1988, p. 118.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, pp. 26-27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, pp. 26-27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 33.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 35.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 9.  M. BALLARD, La traduction de l'anglais au français, p. 120.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23-24.  M. PAGNOL, Vrijeme ljubavi. Uspomene iz djetinjstva, p. 71.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 25.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 27.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 30.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 9.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 27.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 30.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 12.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  J. REY-DEBOVE, A. REY, p. 213.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 26.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 6.  H. CHUQUET, M. PAILLARD, pp. 286-287.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 25.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 38.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 43.  André DUSSART, « Faux sens, contresens, non-sens ... un faux débat ? », Meta. Journal des traducteurs, vol. 50, n° 1, 2005, p. 107-119,  HYPERLINK "http://www.erudit.org/revue/meta/2005/v50/n1/010661ar.pdf" http://www.erudit.org/revue/meta/2005/v50/n1/010661ar.pdf.  Jean DELISLE, Hannelore LEE-JAHNKE, Monique C. CORMIER, Terminologie de la traduction, John Benjamins, Amsterdam, 1999, p. 40.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  J. REY-DEBOVE, A. REY, p. 98.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  M. PAGNOL, Vrijeme ljubavi. Uspomene iz djetinjstva, p. 71.  J. REY-DEBOVE, A. REY, p. 134.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 26.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 26.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 26.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 25.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 25.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 27.  HRVATSKI JEZI NI PORTAL,  HYPERLINK "http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search" http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 26.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 29.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 27.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 29.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 30.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 33.  A. DUSSART,  HYPERLINK "http://www.erudit.org/revue/meta/2005/v50/n1/010661ar.pdf" http://www.erudit.org/revue/meta/2005/v50/n1/010661ar.pdf.  J. DELISLE, H. LEE-JAHNKE, M.C. CORMIER, p. 26.  IBID.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 24.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  HRVATSKI JEZI NI PORTAL,  HYPERLINK "http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=fFdiWRU%3D" http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=fFdiWRU%3D.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 26.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 27.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 30.  J.-P. VINAY, J. DARBELNET, p. 15.  IBID.  J. DELISLE, H. LEE-JAHNKE, M.C. CORMIER, p. 50.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  G. DUBY, Le Temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  G. DUBY, Le Temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 26.  G. DUBY, Le Temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Le Temps des cathédrales, p. 24.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 26.  A. DUSSART,  HYPERLINK "http://www.erudit.org/revue/meta/2005/v50/n1/010661ar.pdf" http://www.erudit.org/revue/meta/2005/v50/n1/010661ar.pdf.  G. DUBY, Le Temps des cathédrales, p. 21.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 23.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 22-23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  J. REY-DEBOVE, A. REY, p. 88.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 28.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 31.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 23.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 25.  G. DUBY, Le temps des cathédrales, p. 27.  G. DUBY, Vrijeme katedrala, p. 29.  G. DUBY, Tri reda, pp. 358-359.  « Prevoenje namee potrebu da se za brojne termine o pojavama ili pojmovima, kojih u povijesti naaega srednjeg vijeka nije bilo, ili su bili druk iji, nau prikladni izrazi. Rjeaenja koja su usvojena u naaem tekstu ponekad su (& ) morala dobiti opisani oblik. (& ) & [Ponekad je] neophodno potrebno udru~enim naporima stvoriti vlastitu medievisti ku terminologiju. » Marc BLOCH, Feudalno druatvo, Golden Marketing, Zagreb, 2001, p. 515.  Ivan IVAS, « Strana imena u hrvatskome standardnom izgovoru », Suvremena lingvistika, année 2003, volume 55-56, numéro 1-2, p. 23.      PAGE \* MERGEFORMAT 4 z^_ _Ä_Ö_:`\`j`l`¬`¾`Ð`Ô`ð`aa:a€a”a˜aªa¼a¾aþabþb>cêcìc„‚„„„š„œ„^…d…æ…ú…Ć̆Ö†܆Þ†l‡p‡†‡ˆ‡²‡´‡ø‡þ‡ˆˆb‰d‰ÎŒ6´¶ Ž$ŽÄŽÈŽøúü‘‘þ‘ ’““üõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõëõëäõüõüõüõüõüõüõß×õüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõüõühuC_hÔ ] hÔ ] hÔ 6]hpz1hÔ 6] h)7ÿhÔ hÔ U“B“H“l“r“‚“„“†“”“ “¸“ГØ“ú“:”~”€”¨”°””ДÞ”ò”†•˜•â•:–b–z–$—F—h—j—ˆ˜¬˜ ™™’™–™´™Æ™Йޙؚúš›› ›(›˜›¤›ª›Ä›Ø›Ú›ä›æ›,œ@œRœbœæœèœúœâžLž„ž žªžðž ŸŸŸf x œ Ü Ü¡à¡ì¡ ¢¢¢X¢^¢r¢|¢Ü¢ä¢6£:£„£´£®¤¼¤Þ¤ùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùõùhÔ  h)7ÿhÔ aÞ¤ô¤’¥”¥¦¦„¦¨¦°¦¶¦Ʀ:§N§|§¢¨´¨Ô¨â¨à©ªšª¼ª«,«T«X«h«j«x«z«–«˜«¬«®«²«À«Ò«ä«æ« ¬Œ¬¬š¬¬¬J­Z­|­~­Æ­à­ú­®®® ®(®N®P®r®†®Ž®’®”®–®Ê®ήè®ì® ¯H¯Нޝ¬¯º¯ °¢°¤°®°°°Ò°Ö°à°â°ê°üõüõüõñõñõñõñõíõíõíõíæíæíæíæíæíõâõâõâõâõüõæõâõâõÞõÞõÞõÚõÚõÚõÚõÚõÚõÚõÚõÚõÚõÖÒÖõÒÖõÒõhÄMhz¢h=bçhZhfÐ h)7ÿh` Vh` Vhdì h)7ÿhÔ hÔ S¦® ®Ö·”ÆZÒ\Ò^Ò`ÒbÒdÒfÒhÒjÒlÒnÒpÒrÒÜÒ¸ØÈغàôêßÔËËËËËËËËËËËËËúµºgd__¥„Ä`„ÄgdG! & Fgdhf³„Ä`„Ägd mô „Ĥð`„Ägd$co „Ĥð`„ÄgdZ $¤ða$gdZ „Ĥð`„ÄgdÔ ê°ì°&±N±R±T±h±j±~±‚±–±αбÒ±à±D²d²v²x²‚²„²4³>³`³¼³гܳ´´ ´N´Z´l´z´Ž´(µ.µFµvµ µȵÒµÖµÔ¶ضÜ·à·¸$¸&¸0¸>¸T¸Ö¸*¹T¹Z¹–¹¾¹À¹ʹйع湺ºº$º&º(º0ºº–º¶ºĺÖºâºäºîºôºöºøº»»"»üõüõñõñõñüõüõüõíõíõíõíõéõéõéõéõéõéõéõåõåõåõåõáõáõáõáõáõáõáÝõáÝõÝõÝõÝõÝõÙõÙõÕÙõÕõÕõÕõhÑ,hœh¬G’hz¢h$coh 6ÑhcÖh+z´ h)7ÿhÔ hÄMT"»^»l»z»ô»"¼P¼b¼j¼‚¼޼¦¼̽ܽê½>¾´¾Ò¾H¿N¿À¿пjÀ~À€À†À¼ÀÆÀþÀÁÁ"Á²Á¸ÁÌÁÎÁdÂ|”ª´¸ÂþÂÃ8ÄHÄNĈČĜÄÄÄØÄîÄüÄ Å4ÅŬžÅÐÅØÅìÅ”ÆÄÆÇJÇlǂnjÇÇ”ÇÈÈÈ6ÈpÈtȂȆÈüõüõüõüõñõñõñõñõñõñõñõéâõñÞõñõÞõÞõÞõÞõÞõÞõÚõÚõÚõÚõÚõÚõÖõÖõÖõÖõÒËõÒõÒõÒõÇõÇõÇõÇhW¼ h)7ÿh8ah8ah môhÆhx ÿ h)7ÿhlph)7ÿhlp6hlp h)7ÿhÔ hÑ,N†ÈÐÈÒÈøÈÉ$É~ɒɰÉÀÉÐÉîÉ4ÊBÊXʊʪʰÊÈÊþÊËËËHËêËÌPÌTÌZÌx̠̤̊̎̾ÌÚÌòÌÍÍ*Í,Í.ÍšÍªÍÆÍÚÍÎÎ,Î0Î<ÎN΄ΆÎΔάβÎÂÎÈÎØÎÜÎÞÎîÎÏÏÒÐæÐôÐøÐ0ѦѴѶѸÑÈÑÚÑêÑöÑøÑÒÒ"ÒùõñõñùñùñùíùíùíùíùíùéùéùåùåùåùåùåùåáùÝùáÝùÝùÝùÝùáùÝùÝùÝùÝùÙùÙùÙùÙùÕùÕùÕÑÕùÕùÑùÑùÑùhÚ6Èh´hŸ;hI-yhP?»hg§hqÉh™whÅN¾h6m£ h)7ÿhÔ R"Ò$ÒXÒZÒrÒÚÒÜÒlÓŒÓÌÓÎÓìÓôÓÔÔ$Ô6Ô8Ô0Õ2ÕBÖDÖ\ÖfÖúÖ××<×@×Ê×´ØüõñíÞÓÈÀ´¨´ÈÈÈÀ’‡v‡k‡c‡XMhn«hðÐmH sH hn«haYÇmH sH hÎmH sH hn«h_} mH sH !jhn«hÉT×0JUmH sH hn«hÉT×mH sH hn«hø1<mH sH hn«h¹sÌmH sH hn«h¹sÌ6mH sH hn«hI]‰6mH sH h³FämH sH hn«hI]‰mH sH hn«h#5 mH sH hn«hhóCJaJmH sH hhÔ  h)7ÿhÔ hÚ6ȴضØÈØÜ4Ü:Ü>ÜLÜPÜ^ÜjÜ|܆ܘܪܼÜÈÜàÜòÜöÜÝbÝ.Þ0ÞDÞFÞHÞJÞÆÞßß ß®ß°ßÌßîãØÍØÂÍÂͷͷͷͷͷͷͬ¡¬ÍÍ…ÍtlaYah4ýmH sH h4ýh4ýmH sH h[RúmH sH !jhn«h°$Õ0JUmH sH hn«hÈJ8mH sH !jhn«h$ [0JUmH sH hn«hN^ymH sH hn«hºWÅmH sH hn«h$ [mH sH hn«hV]fmH sH hn«hr_µmH sH hn«h°$ÕmH sH hn«hI]‰mH sH !jhn«hð}Ü0JUmH sH "ÌßÐßà*à¸àºàÖàâ8âfâ|â¬â®â¼âÎâ¾ãÀãÂã^äzä|ä„ä ä¢ä¤ä®ä°äøíøâ×ÌÁ¹Á¹Á®Á¹Á’‡ncnc[J!jhygŠhY60JUmH sH hY6mH sH hygŠh,S@mH sH !jhygŠh,S@0JUmH sH h,S@mH sH hn«h,X–mH sH hn«hI]‰mH sH !jhn«h<¹0JUmH sH hn«hÌ—mH sH hN\tmH sH hn«h<¹mH sH hn«hÈJ8mH sH hn«hQÿmH sH h[Rúh[RúmH sH h4ýh4ýmH sH h4ýmH sH ºàÂã^ä¤äÆäôä@ælæç(çºïäïæôÜ÷’øPúHûxü”üöíåÝÕÌÝþµ¾¬¬¬¤¤›¾„Ä`„Ägdi+) & Fgdô´„Ä`„Ägde-‘„Ä`„Ägdq5gd__¥„Ä`„ÄgdY6„Ä`„Ägda^ì & F gda^ì & F gdY6 & F gd,S@„Ä`„Ägd<¹„Ä`„ÄgdG!°ä¸äÂäÄäÆäØäÚäâäðäòäôä–å®å°åÚå æææ:æ<æ>æ@æPæRæZæhæjælæxæzæˆæœæÔæðæççõíÜíÔøÔø­Ô¥Ô­œ¸œ­‹­ƒrgƒrƒ\Ô\í\í\íhn«hY6mH sH hygŠhÄMmH sH !jhygŠhÄM0JUmH sH hÄMmH sH !jhn«ha^ì0JUmH sH ha^ì6mH sH h}(^mH sH hn«ha^ìmH sH hygŠha^ìmH sH !jhygŠha^ì0JUmH sH ha^ìmH sH !jhygŠhY60JUmH sH hY6mH sH hygŠhY6mH sH #ççç(çnç~çè*è`ébédévëŒë’ë¸ëºë:ìRìvìzì~ì€ì0íFíLíNírítívíîæÛÐÈÐÈз¬¡–¡‹¡‹€u‹¡d¡–¡–¡SHhn«hq5mH sH !jhn«h.f20JUmH sH !jhn«hxI0JUmH sH hn«hxImH sH hn«h‡@òmH sH hn«h¾jtmH sH hn«h­+­mH sH hn«h.f2mH sH hn«hG!mH sH !jhn«he-‘0JUmH sH ha^ìmH sH hn«he-‘mH sH hn«hI]‰mH sH hY6mH sH !jhn«hY60JUmH sH víâíî¢îÜî:ïPï¶ï¸ïºïØïÚïäï†ðŠð&ñ*ñ:ñbñòòòóXóˆó˜óœóèôìôõöõíõíõâõÑõƻư¨° ° •„°y•nf•[•S°h’%ymH sH hn«h<?mH sH hú;mH sH hn«h‡@òmH sH hn«h¾?ˆmH sH !jhn«h¥!á0JUmH sH hn«hÆ<®mH sH h_} mH sH hMG(mH sH hn«he-‘mH sH hn«hñ.ñmH sH hn«hI]‰mH sH !jhn«h.f20JUmH sH hn«h¾jtmH sH h4rNmH sH hn«h.f2mH sH öööö"ö*ö,ö4ö^öjölö,÷.÷~÷‚÷–÷š÷Ö÷Ø÷Ú÷Ü÷ø’øªøÐø€ù‚ù„ùŠùœùÂùLúîãØÍãØÅãØãØãºØº¯ºØž“ň€w€f[P€w€h¼3,hô´mH sH hw­hô´mH sH !jhw­hô´0JUmH sH h¼3,6mH sH h¼3,mH sH hn«h,X–mH sH hn«hI]‰mH sH !jhn«hI/‚0JUmH sH hn«hI/‚mH sH hn«hTmH sH h’%ymH sH hn«h‡@òmH sH hn«hd‹mH sH hn«h 7mH sH !jhn«he-‘0JUmH sH LúNúPúÌúÎúÐúÖúûDûFûHûŒûÌûÜûÞûxü”üêýîýþý.þ:þ>þŒÿªÿöÿúÿ¬®²´¶îæÞÍ·°¬Í·¡Þ¡Þ¡–‹ƒ‹ƒ‹{‹{p{p{p{p{p_–!jhn«he-‘0JUmH sH hn«he-‘mH sH h _mH sH h’%ymH sH höe höe mH sH hn«hI]‰mH sH hn«hi+)mH sH h¶B h)7ÿh¶BhšHTh¶BmHsHhw­h¶BmH sH !jhw­h¶B0JUmH sH h¶BmH sH hô´mH sH !jhw­hô´0JUmH sH #”ü¶ØúüDLjöççiZZZZ$dð$Ifa$gdU´}kdL$$If–lÖÖ0”ÿ¸Ü#$$ t Ö0ÿÿÿÿÿÿö6ööÖÿÿÖÿÿÖÿÿÖÿÿ4Ö4Ö laöytwe¦$dð$Ifa$gdwe¦„Ä`„Ägde-‘¶úü"BDL\hl„޶¸ÄÖèêìVtvŠ´¶ÂÆÒÔÚâðô 2HhrtŒœž¨ª°¾âðòþóèóèÜèóèÜèÐĹ®Ð¹Ä®èÐĹйĹèйÄèйÄè¢è—‹—¢è‹—è¢è—‹—¢è‹—hn«hU´6mH sH hn«hU´mH sH hn«hU´5mH sH hn«hqPImH sH hn«h~ymH sH hn«h~y6mH sH hn«h~y5mH sH hn«hk]x6mH sH hn«hk]xmH sH hn«hk]x5mH sH 6jl„¸Äêrrrr$dð$Ifa$gdU´}kdÖ$$If–lÖÖ0”ÿ¸Ü#$$ t Ö0ÿÿÿÿÿÿö6ööÖÿÿÖÿÿÖÿÿÖÿÿ4Ö4Ö laöytwe¦êìVv´rrrr$dð$Ifa$gdU´}kd`$$If–lÖÖ0”ÿ¸Ü#$$ t Ö0ÿÿÿÿÿÿö6ööÖÿÿÖÿÿÖÿÿÖÿÿ4Ö4Ö laöytwe¦´¶ÂÔÜòrrrr$dð$Ifa$gdU´}kdê$$If–lÖÖ0”ÿ¸Ü#$$ t Ö0ÿÿÿÿÿÿö6ööÖÿÿÖÿÿÖÿÿÖÿÿ4Ö4Ö laöytwe¦òô htœrrrr$dð$Ifa$gdU´}kdt$$If–lÖÖ0”ÿ¸Ü#$$ t Ö0ÿÿÿÿÿÿö6ööÖÿÿÖÿÿÖÿÿÖÿÿ4Ö4Ö laöytwe¦œžªâòrrrr$dð$Ifa$gdU´}kdþ$$If–lÖÖ0”ÿ¸Ü#$$ t Ö0ÿÿÿÿÿÿö6ööÖÿÿÖÿÿÖÿÿÖÿÿ4Ö4Ö laöytwe¦<æV ’ à |skb]UL„Ä`„Ägd¹)§ & FgdboÓgdL5E„ˆ^„ˆgdL5E & FgdL5E„Ä`„Ägd6JögdG}kdˆ $$If–lÖÖ0”ÿ¸Ü#$$ t Ö0ÿÿÿÿÿÿö6ööÖÿÿÖÿÿÖÿÿÖÿÿ4Ö4Ö laöytwe¦JLŠŒ¦JЦè<Xlprœäæêì   . F J Z Ž  ’ È Ú Ü Þ à õíâíâíâíâíâíÚÎÚÃÚÎÚ»ÃÚ²Ú¤Ú˜…˜}t¤ih[#kh[#kmH sH h[#k6mH sH hboÓmH sH hVKºh[#kmH sH h[#kmH sH h[#kh[#k6mH sH jh[#k0JUmH sH hL5E6mH sH h}»mH sH hVKºhL5EmH sH hL5EhL5E6mH sH hL5EmH sH h}»h}»mH sH h6JömH sH hn«hk]xmH sH &à  2 „ ˆ Š Ü ò ô       L R h j l n z Š ô ü õêõâõ×Ë׿׮£˜£‘‰‘p£e]eUeUMhÄ BmH sH hgMßmH sH hVKºmH sH hn«h×1ymH sH !jhVKºh<,‡0JUmH sH hgMßhI#6hVKºhI#6 hVKºhI#hVKºh[DmH sH hVKºh×1ymH sH !jhVKºh»U¡0JUmH sH hgMßh»U¡6mH sH hVKºh»U¡6mH sH hVKºh»U¡mH sH hI#mH sH hn«h)šmH sH hn«h,X–mH sH à Š n ÖžÄz°œˆèÄöîåÝåÕÌÄ»³ª¢™‘ˆ„Ä`„ÄgdÙf & Fgdn΄Ä`„Ägdÿ1g & Fgdÿ1g„Ä`„Ägd«)Y & FgdTiG„Ä`„Ägd­R‘ & FgdÜ\„Ä`„ÄgdJ$ & FgdJ$ & FgdU „Ä`„ÄgdU  & Fgd×1y„Ä`„Ägd®%…46<HLXr~€°²´ð"$&(<NT^z´ÂÎÔÖæþ8:øðèÝÕÝèÍÂÍÝ𺯤¯¤™¯™Õ™¯Õ‚¯wocoR!jhÁhU 0JUmH sH hQhQ6mH sH hQmH sH hn«hU mH sH hî |hÄ BmH sH hÄ BhÄ B6mH sH hn«hÌ2pmH sH hn«huYmH sH hn«hÊ;þmH sH hî |mH sH höe hÎ]ØmH sH hÎ]ØmH sH hÄ BmH sH höe hVKºmH sH hgMßmH sH hp53mH sH hˆGPmH sH  :B‚˜šœž¬°PTbjr‚†ˆ˜àðþ^nrtv|âúþõíáíÐõÅíÅ펎Åí½íÅíµ¬í¤œœtibZVhJ$hÁu‹hJ$6 h)7ÿhJ$hšHThJ$mHsHhn«hJ$mH sH !jhn«hJ$0JUmH sH hÁu‹hJ$6mH sH hJ$mH sH hU mH sH hQ6mH sH h…EmH sH h¹\ÜmH sH hn«hQmH sH !jhÁhU 0JUmH sH hQhQ6mH sH hQmH sH hÁhU mH sH !þDFT’¨àöøÂÄÌÞîðøX’šœxzîãØÌÃØÃØ»Ø³§Ÿ“Ÿ‚wŸ“fw^SŸ“S³Hhn«h™9XmH sH hn«h­R‘mH sH htp{mH sH !jhÁh™9X0JUmH sH hÁhÜ\mH sH !jhÁhÜ\0JUmH sH hP'YhP'Y6mH sH hP'YmH sH hÇ/hJ$6mH sH hÇ/mH sH hJ$mH sH hJ$6mH sH hn«hJ$6mH sH hn«hJ$mH sH hšHThJ$mHsH!jhn«hJ$0JUmH sH zŒ® Rd¬®°îN`pxÆØ$Ž”˜šœ²ÌÎÖæþDX–øìøÛÐøìøÛÐøÇ¼Ç¼´¼ø¼øìø¼ø¼£¼›~s›~›hhhn«hÿ1gmH sH hÁhÿ1gmH sH !jhÁhÿ1g0JUmH sH hÿ1ghÿ1g6mH sH hÿ1gmH sH !jhn«h¬;0JUmH sH h‹u:mH sH hn«h—VwmH sH hTiG6mH sH hÁhTiGmH sH !jhÁhTiG0JUmH sH hTiGhTiG6mH sH hTiGmH sH &–¦¨L†ˆœ´¶Òäæè2Hr~’È ÂÄÚþöîæÞÕÞÊ¿³¢¿³¢—Œ„{Œ„o„Œ„{„dYNhn«h’SžmH sH hn«hI]‰mH sH hÙfhÙfmHsHhÙfhÙf6mH sH hÙf6mH sH hÙfmH sH hn«hÙfmH sH hÙfhnÎmHsH!jhn«hnÎ0JUmH sH hšHThnÎ6mHsHhšHThnÎmHsHhôhÿ1gmH sH hô6mH sH hômH sH h‹u:mH sH hÿ1gmH sH hÿ1g6mH sH ÄÚ¨(R)”)Ü)Ž*+L,ü,.Ø.¸/þ/¨0r1„2N3Ø34úññéééééáááÙÑÉÉÀ¸À³ gdÄ<6 & Fgd0A¨„Ä`„Ägd0A¨ & Fgd| & FgdÝÍ & Fgd[WZ & FgdþpÛ & Fgd½]ׄÄ`„ÄgdXfgd__¥þ    , ~!€!ˆ!Š!ä"ò"þ"#$$Ò$Þ$à$B%P%˜%¬%ì%ü%&(&r&‚&š&¤&Ä&Ì&Ú&'øíÜÑíÑÆíÑ»°¨°»—Œ€titititititititi^hn«hÚiJmH sH hn«h.j.l.n.t.´.Ô.Ö.Ø. /F/H/x/´/¶/¸/ùõíùàÏĸ°Ÿ”‰}rŸ‰g[Jg[J?hšHThûfÖmHsH!jhn«h[WZ0JUmH sH hšHTh[WZ6mHsHhšHTh[WZmHsHhšHTh41mHsHhšHTh416mHsHhšHTh-?mHsHhn«h-?mH sH !jhn«h-?0JUmH sH h41mH sH h41h416mH sH hn«híqmH sH !jhn«híq0JUmH sH hn«hU70JmH sH hU7hU76hU7 h)7ÿhU7¸/Ò/Ô/Ü/ú/ü/þ/D0V0X0`0†0š0¤0¦0¨0¸0Ì0à0è0 111,1H1n1p1r1„2øçÜÑçÉÁµ¤™ÁµÁ¤Á‘…‘…‘ti‘…at‘Vhn«h0A¨mH sH hPËmH sH hn«hh'ÒmH sH !jhn«hh'Ò0JUmH sH hPËhh'Ò6mH sH hh'ÒmH sH hn«h|mH sH !jhn«h|0JUmH sH h|h|6mH sH h|mH sH h¸MèmH sH hÝÍhÝÍmH sH hn«hÝÍmH sH !jhn«hÝÍ0JUmH sH hÝÍmH sH „2–2ì2î2ö2 33J3L3Ž3œ3Ô3Ö3Ø34ò56\6l6ò67|77Ê7Ì7Î7808|8‚8„8†8ø8óëÚÏëóëÚëÁë¹®§œœœœœœtit^St^hn«håG mH sH hn«hÚ]=mH sH hn«hÄ<6mH sH hn«hþ?AmH sH !jhn«h´L0JUmH sH hn«h´L6mH sH hn«h´LmH sH  hn«hÄ<6h0A¨h0A¨mH sH h£pÞmH sH h£pÞh0A¨6]mH sH hn«h0A¨mH sH !jhn«h0A¨0JUmH sH h0A¨mH sH h0A¨h0A¨6mH sH  4Î7†8ä9;ü=?f@DA\AJ¼JKdLæLˆMööîåÝÔÌþµ¬ —‡ & FgdÄã & FgdT5„Ä`„Ägd³2 & F„Ä^„Ägd³2„Ä`„Ägdø<Ø„Ä`„ÄgdG!gd__¥„Ä`„ÄgdÑ# & Fgd¶c9„Ä`„Ägdì9S & FgdâZC„Ä`„ÄgdU=† & FgdU=†„Ä`„Ägd´Lø890929:9h9x9à9â98:::´:;;n;6<‚<„<Œ<`=ø=ú=ü=??óè×Ìèóè×ÌÁ̶̫Ÿ«Ž«‚wf[PHhì9SmH sH hn«hì9SmH sH hn«hâZCmH sH !jhn«h *m0JUmH sH hn«h *mmH sH hn«h *m6mH sH !jhn«hÛ&0JUmH sH hn«hÛ&6mH sH hn«hÛ&mH sH hn«h[BõmH sH hn«hO€mH sH hn«hU=†mH sH !jhn«hU=†0JUmH sH hn«hÚ]=mH sH hn«hÚ]=6mH sH ?&?À?Â?æ?b@d@f@š@BADAFA\A„B†BD0E2EœFžFäFæFõéØõÌØÄ¼±¦›…z…o^SHS7!jhn«hÄ ™0JUmH sH hn«h ³mH sH hn«hÄ ™mH sH !jhn«hø<Ø0JUmH sH hn«hŒw\mH sH hn«h‡@òmH sH hn«hø<ØmH sH hÑ#hI]‰mH sH hÑ#hñ.ñmH sH hÑ#hÑ#mH sH hn«hÑ#mH sH hÑ#mH sH h¶c9mH sH h†|áh¶c96mH sH !jhÑ#h¶c90JUmH sH hù xh¶c96mH sH hÑ#h¶c9mH sH æFèFüIþIJJJ¼JÚJÜJâJäJKKfK|KÎKâKäKòKôKLZL\L^L`LbLõêßêÎêø§œ”¸§œ‰œyœqf^VœVE!jh–sHh³20JUmH sH h–sHmH sH h¸?ÓmH sH h¸?Óh¸?ÓmH sH hÿ">mH sH hk{&mH sH h(ùmH sH hn«h;+amH sH h¦*ÜmH sH hn«h³2mH sH !jhn«h³20JUmH sH h¦*ÜhøcAmH sH hn«h)šmH sH !jhn«hŒw\0JUmH sH hn«hâ`ýmH sH hn«hŒw\mH sH hn«hG!mH sH bLdLˆLŠL’LâLäLæLFMHMJM„M†MˆMœNžN²N¶N|P~P€PRóëÚÏëÚÏǶ« ¶ •ŠtiXMBhn«ho/ùmH sH hn«hÆ+‡mH sH !jhn«h°p0JUmH sH hn«hø<ØmH sH hn«h°pmH sH hn«hI]‰mH sH hn«hE½mH sH hn«h;+amH sH hšHThÄãmHsHhn«hÄãmH sH !jhn«hÄã0JUmH sH hÄãmH sH hn«hT5mH sH !jhn«hT50JUmH sH hEPmH sH hn«h³26mH sH ˆMœN²NR>VV|VÀVÂVÄVÌVþV6W8W:WümH sH hn«hÒ6FmH sH héuØhÒ6FmH sH !jhéuØhÒ6F0JUmH sH héuØh† ;6mH sH héuØh† ;mH sH hn«hq¶mH sH hn«hO€mH sH !jhn«hÁ,‹0JUmH sH hn«hÁ,‹mH sH hn«hâ`ýmH sH hn«hÀ1ÌmH sH !jhn«hÆ+‡0JUmH sH €XœXžXvZ¢Z´Zª[ð[z\”\Ú\ä\]Z]n]^^^,^.^L^\^d^h^†^ˆ^Š^Ö^ä^_H_p_r_t_˜_õêßõÔÉßÁ¹±©±ž±©ž¹Áß–¹±ŽƒŽ±–ßÉxmemÉhïVjmH sH hn«h7bÈmH sH hn«hr)mH sH hUÞhUÞmH sH hUÞmH sH hp 4mH sH hy>Öhy>ÖmH sH h»=VmH sH hy>ÖmH sH hHq$mH sH h¨[0mH sH hn«h)¥mH sH hn«hÑ-qmH sH hn«h×"}mH sH hn«hGmH sH hn«h‡§mH sH "˜_š_œ_¸_Ø_`>`2aDahaxaza|a–aÆaFb`b bºb¾b$c&ce@evexeze|e~eff0fHfJfdfffrf‚f„fJgLgNgóè×Ìèóè¿è¿è®£˜˜˜……zodSHhn«hzz§mH sH !jhn«hzz§0JUmH sH hn«h|JmH sH hn«hTjmH sH hn«hÿjïmH sH hn«h?mH sH hSûmH sH hn«hwymH sH hn«h‡eÍmH sH !jhn«hTj0JUmH sH hn«hn«0JmH sH hn«há(mH sH !jhn«há(0JUmH sH hn«hn«mH sH hµVŠhn«6mH sH NgTgÚgh0h2h4hªh®h°hÀhÂhÒhiiHixizi|i–i˜iÂiÄiÆivjˆjŒj j¤j¦j®jNkõîæîÕõʿʷʿʿʬʬʬ¡¬–‹‹wf[T h)7ÿh Thn«hU0¢mH sH !jhn«hU0¢0JUmH sH hp&mH sH hn«h T6mH sH hn«h TmH sH hn«hzz§mH sH hn«hO€mH sH hn«h/_XmH sH h|JmH sH hn«hKCÊmH sH hn«häb`mH sH !jhn«hzz§0JUmH sH h|Jh|J6 h)7ÿh|JhšHThzz§mHsHNkfkhkzk~k’k–k˜kškÎkÐkØkêköklllTlVl^lpl‚l¢l¤l¦l¨l¬lºl¼lÔl6m÷ðèðèäÓÈÀ¯¤ ˜ ¯…ti…]…tR¤À¤À¤Àh½4XhâmH sH hâhâ6mH sH hn«hâmH sH !jhn«hâ0JUmH sH hâmH sH hâh½4XmH sH h½4Xh½4X6h½4Xhn«h½4XmH sH !jhn«h½4X0JUmH sH h½4XmH sH hp&hí ãmH sH !jhn«hU0¢0JUmH sH hp&h)7ÿh T6 h)7ÿh Thp&h T6l¦l6mLm(pnpPqºt w¬x\yÎy‚z¶{Ô{°|ö|÷îæÝÝÕÌÕû³³ª¥œ“„Ä`„ÄgdÉ%„Ä`„Ägd³d gde&:„Ä`„ÄgdñJ & FgdG & Fgdš`„Ä`„ÄgdÖBu„Ä`„Ägd{Ñ & FgdñJ„Ä`„ÄgdQ,¡" & FgdÓF^„Ä`„Ägd½4X & Fgd½4X6mLm~m–mÊmÌmæmúmVnXnÌnènìnînooNo`oŠo¦oªo$p&p(pnp®pòpöpøpúpþpqqùîãØÇØã¼´¼îãîãîã¨ãîãî—€xjx_xThühümH sH hüaœhümH sH jhü0JUmH sH hümH sH hühü6mH sH hn«hümH sH !jhn«hvþ0JUmH sH hn«hà%ñ6mH sH hSûmH sH hn«hQ,¡mH sH !jhn«hÉ%0JUmH sH hn«hÉ%mH sH hn«hà%ñmH sH hn«hvþmH sH  hn«hÓF^ q&qLqNqPqvqÜqîqôqr rDrªr®rÜròrs&sFsJsNshsvsÞsôs,t4tz@zFz~z€z‚z¼zÆzÚz:{J{ {¢{°{²{¶{Ô{¬|øçÜÑøçøÉ½É¬¡–ɬ–‹€u€j€_€_€XMhn«h³dmH sH  hn«he&:hn«hæMZmH sH hn«h¶PfmH sH hn«h„{mH sH hn«hñJmH sH hn«hµRmH sH hGh„ôæ‚0ƒ؃Œ„¬…†† †÷îæÝØÏÏǾ¶­¥” gd__¥„Ä`„ÄgdÑSÓ & FgdQ~U & FgddÞ„Ä`„ÄgdiÕ & Fgd=»„Ä`„ÄgdPf  & FgdPf „Ä`„Ägd³d"gdÉ%„Ä`„Ägd=» & Fgd#< „Ä`„Ägd! & FgdEÞ~â~ö~ø~JRˆ¸ÊØÚÜ€˜€ž€8:<>~€‚„¨²´¶ºÞðõíßí×íËíÂí·°¥š¥š‰š¥¥ym\Qmhn«hPf mH sH !jhPf hPf 0JUmH sH hPf hPf 6mH sH hÉ%mH sH hPf mH sH !jhn«hÑ0JUmH sH hn«hÑmH sH hn«hÉ%mH sH  hn«hÉ%hn«h=»mH sH h#< 6mH sH h#< h#< 6mH sH h[UwmH sH jh#< 0JUmH sH h#< mH sH hn«h#< mH sH ðò,‚:‚Z‚|‚º‚â‚æ‚ ƒ ƒƒ"ƒ,ƒ.ƒ0ƒÔƒÖƒ؃ðƒ „„0„2„4„8„T„d„h„ñéÞéÞéÞéÖʼֱÖʼ֩›ˆ|qˆcˆXˆ|Oh=»6mH sH hn«hdÞmH sH jhdÞ0JUmH sH hdÞhdÞmH sH hdÞhdÞ6mH sH hdÞmH sH h=»h=»mH sH jhiÕ0JUmH sH hiÕmH sH hn«h=»mH sH jh=»0JUmH sH h=»h=»6mH sH h=»mH sH hn«hPf mH sH hPf mH sH jhPf 0JUmH sH h„n„ˆ„Š„Œ„Ü„ê„ô„………&…6…J…X…¦…¨…ª…¬…æ…†„††† †À†Ò†‡óëÝëÒǻǪңŸ˜£ƒª{shshaVNVhÝE'mH sH hn«h,5PmH sH  hn«h¬,ºhn«hÑSÓmH sH hÑSÓmH sH hQ~UmH sH hn«hQ~U0JmH sH hQ~UhQ~U6 hQ~UhQ~UhQ~U h)7ÿhQ~U!jhn«hQ~U0JUmH sH hQ~UhQ~U6mH sH hQ~UhQ~UmH sH hn«hQ~UmH sH jhdÞ0JUmH sH hdÞmH sH hdÞhdÞ6mH sH ‡žˆ ˆªˆºˆÀˆìˆ‰‰ ‰"‰`‰˜‰â‰Š(ŠrŠzЀЬмЯŠÈŠÜŠÞŠàŠäŠ.‹N‹â‹ö‹õäÙõÙõÍÙõÙõÍÙ¶ªÂ¢õšõšõ‰~vk_kVhÄ$Ú6mH sH hÄ$ÚhÄ$Ú6mH sH hn«hÄ$ÚmH sH hÄ$ÚmH sH hn«h… mH sH !jhn«hp6·0JUmH sH hÝE'mH sH hÝE'mHsHhšHThßÝ6mHsHhšHThp6·6mHsHhšHThp6·mHsHhn«hà%ñ6mH sH hn«hp6·mH sH !jhn«h³/B0JUmH sH hn«hà%ñmH sH  †àŠàp‘ô‘ô”•›X›rœ¢Vž¶Ÿ.¡’¢öîæÝÕÌǾµ­¤œ“‹‚„Ä`„Ägd£` & Fgd£`„Ä`„Ägdï¼ & Fgdþ^€„Ä`„ÄgdÔ|¢ & Fgd³2„Ä`„Ägd‹!©„Ä`„Ägdpvgd__¥„h`„hgdmr & FgdzI0„Ä`„Ägdñ\  & Fgdñ\  & Fgd¡2Ñ„Ä`„Ägd-Boö‹ŒŒ ŒŒŒDŒNŒPŒ`ŒâŒìŒîŒò@ŽBŽDŽJŽ~’”ÚÜÞàLóè×ÌĽµ½­½µ½­½×¢šŒš{pšŒšŒš{ešZhúhöhÄ$ÚmH sH hÄ$Úhñ\ mH sH hn«hñ\ mH sH !jhn«hñ\ 0JUmH sH hñ\ hñ\ 6]mH sH hñ\ mH sH hñ\ h¡2ÑmH sH h)7ÿhÄ$Ú6hÄ$ÚhÄ$Ú6 h)7ÿhÄ$ÚhÄ$ÚmH sH hn«h¡2ÑmH sH !jhn«h¡2Ñ0JUmH sH hn«hÄ$ÚmH sH hn«hÄ$Ú6mH sH Ln‘p‘‘ª‘ê‘ò‘ô‘²’È“2”4”6”L”^”ô”ü”þ”••Ü–Þ–n˜r˜ú™ü™›õíâ×â×Ìű¹Ä¹¦¹×›×Ì“ˆ}r}aVhn«hn~mH sH !jhn«h?0JUmH sH hn«h?mH sH hn«h£ ¸mH sH hn«h‹!©mH sH hpvmH sH hn«hD?mH sH hn«h@[mH sH hÆ*"mH sH hn«hûmmH sH hmrmH sH hn«hGmH sH hn«hzI0mH sH hn«h3ŒmH sH hÄ$ÚmH sH húhöhúhömH sH ›››X›x›’›Þ›à›è›ø› œlœnœ~œ’œ¦œVp~ž¢¶ðòôú žžîãØÍÁͰ¥ÍÁͰ¥š¥šŽšŽš…}laVNI hæ6Ä6hæ6Ähæ6Ä6ha^ìhï¼mH sH hn«hï¼mH sH !jhn«hï¼0JUmH sH hæ6ÄmH sH hæ6Ä6mH sH hn«hÔ|¢6mH sH hn«hÔ|¢mH sH hn«h³2mH sH !jhn«h³20JUmH sH hn«hl.J6mH sH hn«hl.JmH sH hn«hÙP•mH sH hn«h£ ¸mH sH !jhn«hn~0JUmH sH žž"žNžPžRžTžVžО ŸŸ<Ÿ\Ÿ´Ÿ¶ŸìŸ h j r ¶ Æ *¡,¡°¡À¡B¢R¢v¢Œ¢Ž¢¢’¢r£ùõùèÝÌÁ¶«¢«¢«¶šŽš}ršŽš}rjrjrar}rVhn«h§z›mH sH hïVj6mH sH hïVjmH sH hn«h£`mH sH !jhn«h£`0JUmH sH h4^ehïVj6mH sH h4^emH sH hæ6Ä6mH sH hn«hìi»mH sH hn«h³2mH sH ha^ìh³2mH sH !jhn«hï¼0JUmH sH ha^ìhæ6ÄmH sH ha^ìhæ6Ä0JmH sH hæ6Ä h)7ÿhæ6Ä!r£|£@¤B¤D¤J¤¥.¥H¥Z¥ô¥ö¥¦¦L¦~¦º¦ئ⦧ §§ §N§Z§\§^§`§ž§ª§ ¨óè×ËÀ¹±¹­¹×À¥ÀšÀ¥‘À‘¥‘À†ÀuÀi^Shn«h)mH sH hÙP¥h)mH sH hÙP¥h)6mH sH !jhn«h¼;n0JUmH sH hn«hO€mH sH h§z›6mH sH hn«hÕM±mH sH h§z›mH sH h§z›h§z›h§z›6 h)7ÿh§z›hn«hãwRmH sH hn«hãwR6mH sH !jhn«hãwR0JUmH sH hn«h§z›mH sH h§z›h§z›6mH sH ’¢ø¥`§¼¨´ª\«­H¯z²®µì¶J¸Ô¹ʺ†¼÷îæÝÕÌÄ»³ª¢™‘ˆ„Ä`„ÄgdŒ)ß & Fgd†)d„Ä`„ÄgdJ9ÿ & FgdJ9ÿ„Ä`„Ägdöô & FgdqN„Ä`„ÄgdÍ5ó & FgdÍ5ó„h`„hgd,#è & FgdI4(„Ä`„Ägd2j1 & Fgd2j1„Ä`„ÄgdÕM± & FgdãwR ¨"¨$¨*¨>¨@¨X¨¸¨º¨¼¨©8©F©H©Zª\ªdª‚ªœªªª¬ª´ªتêªîªðªòªîâ×ÏÈÀÈî×µ­µ­µ­×¡•…×znfUJhn«hI4(mH sH !jhn«hI4(0JUmH sH h [ámH sH h [áh [á6mH sH hn«h [ámH sH hÃ=mH sH hÙP¥mH sH hÙP¥hÙP¥6mH sH hÙP¥hÃ=6mH sH h´$µmH sH hn«h´$µmH sH hÙP¥hÃ=6 h)7ÿhÃ=hÃ=hÃ=6hn«h2j1mH sH hn«h2j16mH sH !jhn«h2j10JUmH sH òªøª«4«T«X«Z«\«¬>¬p¬~¬”¬¦¬ĬƬÞ¬­­­ ­:­x­Œ­ª­Æ­<®>®@®D®Z®^®f®v®ž®´®Ö®æ®D¯F¯J¯¾¯õñêâñÑõƻƳƳƫ³ŸÆ—Œ€Œ€Œ€ŒrjŒj€j€j€j€jrjŒhÍ5ómH sH jhÍ5ó0JUmH sH hÍ5óhÍ5ó6mH sH hn«hÍ5ómH sH h,#èmH sH hn|Ohn|O6mH sH hžn!mH sH hn|OmH sH hn«h]DmH sH hn«h,#èmH sH !jhn«hI4(0JUmH sH h [áh [á6 h)7ÿh [áh [áhšHThI4(mHsH)¾¯Þ¯°Z°d°x°аŒ°²°±&±€±„±Œ± ±ƱÞ±²²t²x²z²Ô³è³ ´"´$´(´*´Rµpµªµ¬µ®µ˜¶ȶøíøåøÜøåÑÅÑÅÑÅÑÅÑÅÑåøº®º ˜º˜‘‰‘tiahöômH sH hn«höômH sH höôhqNmH sH jhqN0JUhöôhqN6 h)7ÿhqNhqNmH sH jhqN0JUmH sH hqNhqN6mH sH hn«hqNmH sH hh6mH sH hhmH sH hÍ5ó6mH sH hmH sH hn«hÍ5ómH sH hÍ5ómH sH #ȶä¶ì¶$·<·j·¢·¤·¦·ª·¬·Ö·Þ·ð·ò·ü·"¸F¸H¸J¸°¸ ¹*¹J¹R¹h¹x¹†¹¨¹ª¹̹ιÒ¹Ô¹öîã×ãׯ¾ã¾·³«·³«³¡–‹€xmxmxmamamx¾h.,èhJ9ÿ6mH sH h.,èhJ9ÿmH sH h.,èmH sH hn«h.,èmH sH h.,èh.,èmH sH hJ9ÿhJ9ÿmH sH jhJ9ÿ0JUhJ9ÿhJ9ÿ6hJ9ÿ h)7ÿhJ9ÿhJ9ÿmH sH !jhJ9ÿhJ9ÿ0JUmH sH hJ9ÿhJ9ÿ6mH sH hn«hJ9ÿmH sH höômH sH höô6mH sH !Ô¹*ºVºXºZº\ºŽºĺƺȺʺL»\»Ö»¼F¼~¼€¼†¼*½B½D½F½H½L½N½¾õéõØõÍÁͰͥ¥’†’{o{aYNYG h)7ÿh÷`hŒ)ßh÷`mH sH h÷`mH sH jh÷`0JUmH sH h÷`h÷`6mH sH hn«h÷`mH sH hŒ)ßhŒ)ß6mH sH hŒ)ßhŒ)ßmH sH hŒ)ßmH sH hn«hŒ)ßmH sH !jhŒ)ßh†)d0JUmH sH hŒ)ßh†)d6mH sH hŒ)ßh†)dmH sH !jhŒ)ßhQ8`0JUmH sH hŒ)ßhQ8`6mH sH hŒ)ßhQ8`mH sH ¾$¾&¾(¾ô¿ ÀÀÀ2ÀFÀÊÀÒÀâÀäÀæÀêÀìÀ^ÁvÁÁ’Á”ÁXÄZÄ\Ä÷ðæÛÏÛǼ°¼°¼¢ššˆ€ˆvk`RJh5eÍmH sH jh5eÍ0JUmH sH hn«h5eÍmH sH h5eÍhÆ%mH sH jhÆ%0JUhÆ%hÆ%6 h)7ÿhÆ%hŒ)ßhÆ%mH sH hÆ%mH sH jhÆ%0JUmH sH hÆ%hÆ%6mH sH hn«hÆ%mH sH h÷`mH sH h÷`h÷`6mH sH h÷`h÷`mH sH jh÷`0JU h)7ÿh÷`h÷`h÷`6†¼*¾À”ÁÇHÊ~ÊØÊžËÌV̘ÌìͬÏÊÑòÒ<Ó÷îææÝÕÌÕû󪢙‘ & FgdÄ$Ú„Ä`„Ägdé9Ñ & Fgdé9Ñ„Ä`„ÄgdÆŽ & FgdU & FgdÃ;K„h^„hgdÃ;K„h`„hgdÃ;K & FgdaZu„Ä`„ÄgdaZu & FgdÆ%„Ä`„Ägd÷` & Fgd÷`\Ä`ÄbİįÄÒÄìÄrÅzÅÖÅàÅ Æ:Æ^Æ`Æ ÇÇÇÄÇÈÇ:ÈZÈ\ÉjÉŽÉœÉBÊFÊNÊVÊXÊ\Ê^ÊzÊ|Ê~ʦʶʾÊÔÊØÊõíæÞæÞæÞæÞæÞæÞæÔɾ¶¾ª¾ª¾ª¾¶¢—‰¢~¢‰¢vjvjvhÃ;KhÃ;K6mH sH hÃ;KmH sH hÃ=haZumH sH jhaZu0JUmH sH h^iChaZumH sH haZumH sH hÊAohÊAo6mH sH hÊAomH sH hÊAohÊAomH sH hÊAoh5eÍmH sH jh5eÍ0JUhÊAoh5eÍ6 h)7ÿh5eÍh5eÍmH sH hŒ)ßh5eÍmH sH (ØÊËË<Ë>ËBËDËfË|˚˜˞Ë2Ì4Ì8Ì:ÌRÌTÌ~̘̔ÌÊÌÒÌúÌ$ÍTÍVÍZÍ\Í^ÍŽÍ”ÍÌÍæÍøìøÞøÓøìøÞËÃµÃªÃµÃ¡Ã–Ž–‚–tŽiŽb^bVhUhU6hU h)7ÿhUhÃ=hUmH sH jhU0JUmH sH hUhU6mH sH hUmH sH hn«hUmH sH hÃ;K6mH sH hÃ=hÃ;KmH sH jhÃ;K0JUmH sH hÃ;KmH sH hØKômH sH hÃ=haKDmH sH jhaKD0JUmH sH haKDhaKD6mH sH haKDmH sH !æÍèÍêÍHΰβÎÚÎBÏHπϤϦϪϬÏ^ÐdÐtÐÀÐÂÐÆÐÈÐÊÐêвѴÑÄÑÆÑÈÑÊÑùëàØÐØÅºÅ®ÅÐØ£˜Œ˜~vkvd]dUd~Jhé9Ñhé9ÑmH sH h)7ÿhé9Ñ6 hâG7hé9Ñ h)7ÿhé9ÑhÃ=hé9ÑmH sH hé9ÑmH sH jhé9Ñ0JUmH sH hn«hé9Ñ6mH sH hn«hé9ÑmH sH hâG7hé9ÑmH sH hÆŽhU6mH sH hÆŽhÆŽmH sH hÆŽhUmH sH hÆŽmH sH hUmH sH hUhUmH sH jhU0JUmH sH  h)7ÿhUÊÑöÑÒHÒdҌҎҞÒìÒòÒÓÓÓÓÓ8Ó:ÓÔÔ Ô"Ô$Ô8Ô:Ô>Ô@ÔfÔhÔjÔúÔüÔÕÕ>ÕøíâíâíÖíøÎÀε­ÎÀΡÎÀΙ‹™€™‹™xjx_xhÃ=h—;mH sH jh—;0JUmH sH h—;mH sH hÃ=hiF@mH sH jhiF@0JUmH sH hiF@mH sH hÄ$ÚhÄ$Ú6mH sH húhömH sH hÃ=hÄ$ÚmH sH jhÄ$Ú0JUmH sH hÄ$ÚmH sH hé9Ñhé9Ñ6mH sH hâG7hé9ÑmH sH hé9Ñhé9ÑmH sH hé9ÑmH sH !<Ó$ÔjÔ¨Õð×pÚžÛ´Û\ßnßNâ”âðã¤æèÄéþéöîîåÝÔÏÆÁ¸¸°¸¨Ÿ— & Fgdcº„Ä`„Ägd/$œ & FgdWQ} & Fgd)„Ä`„Ägd||Àgd/hE„Ä`„ÄgdðSUgd__¥„Ä`„ÄgdÐN$ & FgdÐN$„Ä`„Ägd—; & FgdiF@„Ä`„ÄgdÄ$Ú>ÕJÕ\ÕnÕ¤Õ¦Õx׊ל׬׾×Â×ð×ü×6ØJÙLÙPÙRÙTÙ€ÙlÚnÚœÚÔژۜ۞۲۴Û2ÜrÜÝÝóëóëÝëóëóëóëÒÆÒ¸°¥°–¸‹Æ‹°‹€uj_j_hn«hðSUmH sH hn«h˜-ÖmH sH hn«hGmH sH hn«hzI0mH sH hÐN$hÐN$mH sH  h)7ÿhÐN$hÐN$hÐN$6hÃ=hÐN$mH sH hÐN$mH sH jhÐN$0JUmH sH hÐN$hÐN$6mH sH hn«hÐN$mH sH jh—;0JUmH sH h—;mH sH h—;h—;6mH sH !ÝPÝ^ÝݜݨݪݬݮÝÞÄÞÆÞZß\ßnßâß@àPàhà~à”à0áráØáÚáLâNâ”âãRãTãõêõêâêÑÆ¾Æ­¾õ¢—ŒŒ—Œ—Œ—p¾¢eZNZh)h)6mH sH hn«h)mH sH hn«hÄ_mH sH !jhn«h2Q“0JUmH sH hn«hO€mH sH hn«h||ÀmH sH hn«hÁ@ðmH sH hn«h/hEmH sH !jhn«hÄ+20JUmH sH hpvmH sH hn«hÄ+2mH sH !jhn«hÒ<70JUmH sH hëymH sH hn«hðSUmH sH hn«h£ ¸mH sH TãVãZã\ã^ã¼ãêãìãîãðã$äVä~ä°ä¾ähålåžåôåþå ææ<æ>æŠæ”æ æ¢æ¤æÊæäæòæ ç,çBçñéÞé×Ïןé¯é§ž§é¯é’é’鯊~НvnbnbWbhWQ}hWQ}mH sH hWQ}hWQ}6mH sH hWQ}mH sH h2KmH sH hJTÉhJTÉ6mH sH hJTÉmH sH hJTÉhÃ=6mH sH he¥6mH sH he¥mH sH hn«h2KmH sH hÃ=h)mH sH jhÃ=0JUhÃ=hÃ=6 h)7ÿhÃ=hÃ=hÃ=mH sH hÃ=mH sH jh)0JUmH sH "BçZç\ç`çbçŠçšçªçÂçÄçÌçøç è èBè’è¢èÎè¼éÂéÄéÔéÖéØéÜéÞéèéúéüéþéêõçßÔßÈßÈßÈßÈçß½²½²ªß¢”¢‰ug\Qhn«hcºmH sH hcºhcºmH sH jhcº0JUmH sH hcºhcº6mH sH hcºmH sH h)7ÿhcºmH sH jhcº0JUmH sH hcºmH sH h/$œmH sH h/$œh/$œmH sH h/$œhWQ}mH sH hWQ}hWQ}6mH sH hÃ=hWQ}mH sH hWQ}mH sH jhWQ}0JUmH sH hWQ}hWQ}mH sH ê$ê&ê,êZê€ê‚êžê¨ê¾êÐêêêìêüêëëë.ëNëPëXëbëxëzë|ë´ëÐëÚëàëìì^ì¨ì¼ì¾ìÆìÜìîìí í&í*íøðåðÝðÔðåðåðÔðÔðȽ¯½£››…zrzrir½r¯rzrzrirhüaœ6mH sH hüaœmH sH hn«hüaœmH sH h•QWmH sH jhI_0JUmH sH hI_mH sH hüaœhI_6mH sH jhüaœ0JUmH sH hüaœhüaœmH sH hüaœhüaœ6mH sH hcº6mH sH hëymH sH hn«hcºmH sH hcºmH sH h¬ ”mH sH )þéë|ë*í<înðHóºôNõ ÷(÷„ûüý,þÿöîåÝÔÌû²­¤œ“‹“ & Fgd­.>„Ä`„Ägd¯Y„ & Fgd¯Y„„Ä`„Ägd õgdí ã„Ä`„ÄgdÚHò & Fgd÷Ka„Ä`„Ägd\Ô & FgdÅa°„Ä`„Ägd}­ & Fgdü„Ä`„Ägdüaœ & FgdI_„Ä`„Ägdcº*í.í8íRíTíbípíxí‚íŒí í¢íªí®íäíîî6î8î:î<î>înî|îäîêî ïHï^ïŒïÎïÒïÖïð ð6ðFðVðfðhðlðnðrð$ñPñ¼ñõêÞêÞêÞêÞêÍêõêÞêÞêÍêźź²©²²Å•õêÞêÞêÞê•ÅŠshÅa°hÅa°6mH sH hn«hÅa°mH sH h¬ ”hÅa°mH sH h¬ ”mH sH h_J>h_J>6mH sH h_J>6mH sH h_J>mH sH hn«h}­mH sH h}­mH sH !jh¬ ”hü0JUmH sH h¬ ”hü6mH sH h¬ ”hümH sH h¬ ”h¬ ”mH sH -¼ñ¾ñÀñÊñÌñzòˆòÎòDóFóHóRô^ôjôtô´ôºô¾ôüôþôõ õHõJõLõNõÐõàõZö¨öªö¬ö´öõäõÜÕÎÆÕä»°¨°¨° ™•‡|™•r‡j_j_jWjWh`mH sH hn«h÷KamH sH h÷KamH sH h÷Ka0JmH sH hüaœh÷KamH sH jh÷Ka0JUmH sH h÷Ka h)7ÿh÷Kah\ÔmH sH hëymH sH h\Ôh\ÔmH sH h\ÔhÅa°mH sH hÅa°hÅa°6 hÅa°hÅa° h)7ÿhÅa°hÅa°mH sH !jh¬ ”hÅa°0JUmH sH h¬ ”hÅa°mH sH  ´öÔöÖö÷÷÷ ÷&÷(÷<÷d÷Jøvøxøzø|ø†øˆøøøúøüøù$úÆúÈúû*ûBûøðìäðÙÎû°»¨š»„y„ncynyRcJchëymH sH !jhn«h > 0JUmH sH hn«h¶KmH sH hn«h õmH sH hn«hOmH sH hn«hÔ<ØmH sH hn«h™DLmH sH jha[@0JUmH sH ha[@mH sH hpv6]mH sH hpvmH sH hn«hí ãmH sH hn«hzI0mH sH h\Ôh÷KamH sH h÷KamH sH h`h`mH sH hÚHòmH sH BûVû^ûtû~û€û‚û„û¢ûÂûÄûÆûÌûöûüüüüpürüàüèü ýý ýøðåðåÔɽµ¤™Ž‚wo¤Ž™d™Y™NFh­.>mH sH hn«hí ãmH sH hn«hwŽmH sH hn«h$KÇmH sH h)7ÿmH sH h)7ÿh)7ÿmH sH h)7ÿh)7ÿ6mH sH h)7ÿh¯Y„mH sH hn«h¯Y„mH sH !jhn«h¯Y„0JUmH sH h)7ÿmH sH h)7ÿh)7ÿ6mH sH hn«ho0mH sH !jhn«h¶K0JUmH sH hn«h¶KmH sH hëymH sH hÑ+ímH sH  ý¢ý¤ýÄýÊýÒý(þ*þ,þ<þZþÌþÎþÒþ ÿÿÿ:ÿ<ÿ>ÿBÿDÿTÿhÿjÿlÿÔÿÖÿØÿÜÿ$4ñéÞéÒéñéǿǷǿǯ·¡·–·Š·¡·‚tlalUlUh“júh“jú6mH sH hn«h“júmH sH h“júmH sH jh“jú0JUmH sH hÈmH sH hX¥hX¥6mH sH hn«hX¥mH sH jhX¥0JUmH sH hÄ_mH sH hX¥mH sH h}SÝmH sH hn«hÄ_mH sH h­.>h­.>6mH sH h­.>h­.>mH sH h­.>mH sH jh­.>0JUmH sH !ÿlÿ`à²4м ¸ –xê@¢l÷÷÷ïæáØÐÇ¿¶®¥”Œ & FgdÈ ò„Ä`„Ägd[Uw & Fgd[Uw„Ä`„Ägd¨O & Fgdår„Ä`„ÄgdÈ(> & Fgdór¹„Ä`„Ägd² T & FgdN~í„Ä`„Ägd@k5gd__¥„Ä`„Ägdè&Ê & Fgdf¨ & FgdX¥4\^`Þæ–˜šž 0‚Þàú@BDHp~ŒŽ®°²¾À,øêâ×Ï×Á¹×¹²®¦²¦²›ˆzˆˆnˆnˆzˆjfj[hn«hè&ÊmH sH hÃn„hè&Êhf¨hf¨6mH sH jhf¨0JUmH sH hf¨mH sH hn«hf¨mH sH hf¨h TmH sH h±n,h T6h±n, h)7ÿh Th TmH sH jh T0JUmH sH h±n,mH sH hn«h TmH sH hÈmH sH jh“jú0JUmH sH h“júmH sH ",4b ¢ª24æìú*.DRÌÎÐÞ¶º¼Ä² ¸ º ¼ øíåÝåíåíÒǼ´©ž©ž©“‚žvk`O`k`O`!jhn«hN~í0JUmH sH hn«hN~ímH sH hn«h[BõmH sH hn«h[Bõ6mH sH !jhn«h@k50JUmH sH hn«hÔ<ØmH sH hn«ho0mH sH hn«h@k5mH sH ha[@mH sH hn«hÙ?SmH sH hn«hGmH sH hn«hzI0mH sH hf¨mH sH hè&ÊmH sH hn«hè&ÊmH sH hÃn„mH sH ¼ 4 8 F R T V „ ” – ˜ ¶ ¸ ´ à P R Z ’”–øú4Bàô†õêßõßõ×õ×õêÌÁµÁ¤™’¤‡|×qiq|i|aVa’h9qEh9qEmH sH h9qEmH sH h¯;\mH sH hn«h¯;\mH sH hn«hÈ(>mH sH h)hór¹mH sH  h)7ÿh9qEh)h¤PêmH sH !jh)h¤Pê0JUmH sH h9qEh9qE6mH sH hn«h9qEmH sH hn«hN~ímH sH h´$µmH sH hn«hA}µmH sH hn«h² TmH sH hn«hèOŸmH sH  †˜Îêöptvx|²TVX^däæèêìîflnJh˜¶üõüõíüõåÔÉÁ¶ª¶Á™ŽÁ‡ƒ™ŽÁxÁxÁxmÁmªah²7ëhž \6mH sH hž \hž \mH sH hž \h¨OmH sH hž \ h)7ÿhž \hn«hårmH sH !jhn«hår0JUmH sH hž \hž \6mH sH hn«hž \mH sH hž \mH sH hn«hÈ(>mH sH !jhn«hž}W0JUmH sH h9qEmH sH h¯;\h9qE6 h)7ÿh9qEh9qE!¶$&<>¼Î.D‚ž¢Òäøúhjl24àâäJ^jlbõêßÎßÎßÂßÂßÂß·«·š·š·ƒrrg\g\g\h²7ëhÅÞmH sH h²7ëh}'ÞmH sH !jh²7ëh^G0JUmH sH h²7ëh^G6mH sH h²7ëh^GmH sH !jh²7ëhÈ ò0JUmH sH h²7ëhÈ ò6mH sH h²7ëhÈ òmH sH h²7ëh[Uw6mH sH !jh²7ëh[Uw0JUmH sH h²7ëh[UwmH sH h²7ëhårmH sH h²7ëhž \mH sH !läd®”¶$(€(–)+.-Œ.B/0Ú0°1ž2Ì3¾4†5„6÷îæÝÔËû»Ãݳ³³³³³³³³ & Fgd‚ny & Fgd™ & & Fgd™ &„Ä`„Ägd™ &„Ä`„Ägdf~Ú„Ä`„ÄgdÈZ‘ & FgdPµ„Ä`„ÄgdÈ ò & Fgd^Gbd¬® $Rþrxz~€²´ÀÂÄÊ:’”$*.2FÖ ( v!x!ˆ!Š!ž!Ö!Ü!""("v"€"ˆ" "¢""#l#¢#æ#ò#4$v$²$´$¶$øðåÚÒÚÒʿʿʿʿ·Ê·Ê·Ê·¯¤¯œ¯¤¯¤¯¤¯œ¯¤¯œ¯¤¯¤Ž¤Ž¯¤¯œ¯¤œ¤¯¤¯h²7ëhf~Ú6]mH sH hí|#mH sH h²7ëhf~ÚmH sH hf~ÚmH sH h¶3ðmH sH hÔN7hÔN7mH sH hÔN7mH sH hÀšmH sH hÀšhÀšmH sH h²7ëhPµmH sH hÈZ‘mH sH hÅÞmH sH 8¶$Æ$:%H%T%\%f%h%l%‚%–%˜%Ê%Î%°&Â&''*-,-.-T-r-Ø-ú-...Š.Œ.¤.Ä.d/¢/0@0~0ü001Ò12º2þ2ê3J4¼4Ü4øíøíøíøíåíåíåíøíøíÔíÌÄÌļĴĬ¡“¡“¡ˆzˆzˆzˆzˆzˆÄh²7ëh‚ny6]mH sH h²7ëh‚nymH sH ha^ìh‚ny6]mH sH ha^ìh‚nymH sH hÀšmH sH h8*¼mH sH h·%mH sH h‚nymH sH hÚm/mH sH !jh²7ëh™ &0JUmH sH h*QšmH sH h²7ëh™ &mH sH h™ &mH sH .Ü45ø56Æ6Þ6â6ä6ê67 7,727z7Š7â788P8R8n8”8Ð8öîöîæÞÖÎÖÎÖÎÖÆÖδ¢—iQ.hrühÍvi56B*CJ\aJmHphÿÿÿsH.hrühÍvi56B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hrühÍvi5B*CJ\aJmHphÿÿÿsHhrüh`>ªmH sH #hrüh`>ª5B*\mH phÿÿÿsH #hrüh3 ÿ5B*\mH phÿÿÿsH h\1XmH sH h·%mH sH hi%¼mH sH hœ mH sH hÆdmH sH h‚nymH sH h‚ny6mH sH „6ä788"8.888D8P8R8ú89999*9,9ˆ9”9 9¬9¸9Ä9öñååååååàÏåååååÊÏåååååFf­&$dð¤$Ifa$gdªmHsHhrühU mHsH+hrüh`>ª5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hrüh`eê5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hrühÍvi5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hrüh÷5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hrühÍvi5B*CJ\aJmHphÿÿÿsHv9x9†9ˆ9’9”9ž9 9ª9¬9¶9¸9Â9Æ98:\:”:˜:š:œ:®:°:º:¼:Æ:È:Ò:Ô:Þ:à:ê:î: ;N;v;ìÖÀµªµªŸªŸªŸªÖ‡ÖqÖìÖÀµªµªŸªŸªŸªÖXÖ1hrüh`eê56B*CJ\]aJmHphÿÿÿsH+hrüh÷5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH.hrüh`eê56B*CJ\aJmHphÿÿÿsHhrühÉwÖmHsHhrüh`>ªmHsHhrühU mHsH+hrüh`>ª5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hrüh`eê5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH%h‡9v5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH"Ä9Æ9°:¼:È:Ô:à:ì:î:¸;Ä;Ð;Ü;è;ô;ö;˜<¤<°<¼<È<Ô<Ö<úéÝÝÝÝÝØÇÝÝÝÝÝÂÇÝÝÝÝݽFfG6FfV2$dð¤$Ifa$gdªmHsHhrühU mHsH+hrüh`>ª5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH%h‡9v5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hrüh`eê5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hrüh÷5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH†<–<˜<¢<¤<®<°<º<¼<Æ<È<Ò<Ö<ø<6=N=T=j=l=x=š=Î=Ð=Ò=Ô=ö=ú=ü=þ= >>>8>éÓȽȽ²½²½²½é™éƒéÓ½é™ép]éƒé]éÓ½é%hªmHsHhrühU mHsH+hrüh`>ª5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hrüh3 ÿ5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH Ö<l=n=p=r=t=v=x=>>>>>>>¬>¸>Ä>Ð>Ò>Þ>à>z?†?’?îâââââÝîâââââØîâââââÓîââFfâAFfñ=Ff: $$Ifa$gdrü$dð¤$Ifa$gdd>r>v>ª>¬>¶>¸>Â>Ä>Î>Ò>Ü>à>þ>R?T?`?d?f?j?x?z?„?†??’?èÒ¼Ò¦››……ÒlVÒ¼ÒCÒ¦››%h‡9v5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hªmHsHhrühU mHsH+hrüh`>ª5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hrüh÷5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hrüh3 ÿ5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH.hrüh3 ÿ56B*CJ\aJmHphÿÿÿsH’?œ?ž?¨?ª?´?¸?º?ì? @Ö@Ú@vAxAHBJB¬B¼BîB0CÔCØCÚCDFNFRF\F`FjFšF®FÂFìFGFGZG`G‚GÀGÂGHH$H&H(HõêõêõêæÞÕÞÊ¿·¿·¿·¿Þ·¯žÞ’Þ’Þ’ÞŠÞŠÞŠ‚ŠÞŠ‚zrzrzh™EƒmH sH h§=imH sH hŠUmH sH h#*mH sH hì|¬hªmHsHhrühÉwÖmHsH,’?ž?ª?¶?¸?º?îHhK‚K–K¶KÊKÞKîK L"L4LLLVLXLM MóóóîìããÞÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏʹÏ$dð¤$Ifa$gdÁqFfCJ$dð$Ifa$gdrügd·%„Ä`„ÄgdLVLXLtL„LöîöîöæÞÓËÂËÂ˺¯‡qfP8.ha^ìhÜ_56B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +ha^ìhÜ_5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH hrühHP¯mH sH +hrühÜ_5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hrühÜ_5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH#hrühÜ_5B*\mHphÿÿÿsHhøMsh·%mH sH h·%mH sH hUððððððððëÚðððððððððÕÚðððFf±u$dð¤$Ifa$gdÁqFfSp$dð$Ifa$gdrüzT|T„T†T¤TÐTÞTâTU$U&U:U>UNURUhUjUzU|U’U”UžU U¢UÀU V.Vñâ×Á©Á“}nânâ_â_â_â_â_â×}F}1hrühÜ_56B*CJ\]aJmH phÿÿÿsH hrüh;CCJaJmH sH hrüh ÎCJaJmH sH +hrühÜ_5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +ha^ìhH¤5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH .ha^ìhÜ_56B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +ha^ìhÜ_5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH hrühHP¯mH sH hrühÜ_CJaJmH sH hrühH¤CJaJmH sH >UPURUjU|U”U U¢UTVbVxVŠVŒV¨VÀVÒVêVöVøVúVNYððððððëÚððððÉððððÄ¿¶„Ä`„Ägd#Sjgd¥.vFf—€$dð¤$Ifa$gdrü$dð¤$Ifa$gdÁqFf+{$dð$Ifa$gdrü.V0VTV`VbVvVxVˆVŒV¦V¨V¾VÀVÐVÒVèVêVôVöVøV¤W²W´WÂWàWXX>YJYLYNYéÓĵĵĵ¦µ¦µ—µ—µ—µŒ„xox„g_gSg„h{¼h{¼6mH sH h9QmH sH h{¼mH sH h{¼6mH sH h#Sjh#Sj6mH sH h#SjmH sH hrühHP¯mH sH hrüh;CCJaJmH sH hrüh;CCJaJmH sH hrühÜ_CJaJmH sH hrüh ÎCJaJmH sH +hrühÜ_5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hrühH¤5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH NYZ&Z.ZDZ¶ZÆZÎZàZäZ$[6[\[p[¸[È[Ð[à[P\b\‚\Ž\\–\¨\¬\]"]$]6]P]d]Š]Ž]ò]„^†^”^œ^Ö^à^è^ú^N_¦_.`øìøìøìøìøäØäØäÏäÏäÏǿǿǿǶǮ¢®—®—ä‡~‡~‡~‡vh/q(mH sH h~fÅ6mH sH h~fÅmH sH h <ímH sH hã~Õhã~ÕmH sH hã~Õhã~Õ6mH sH hã~ÕmH sH h´q6mH sH h9QmH sH h´qmH sH hì*Œ6mH sH hì*Œhì*Œ6mH sH hì*ŒmH sH hì*Œhm56mH sH hm5mH sH -NY†^>dØgúgh¨hBiRiìi–j:k¨kÐknlül„mnn4nöööñãÒÒÒÒÁÁÒÒÒÒÒÁ¼«$dð¤$Ifa$gdË+?Ff#†$dð¤$Ifa$gdÁq$dð¤$Ifa$gd›ldð¤$Ifgdp@<gd¥.v„Ä`„Ägdã~Õ.`B`aaaaa2aDaFajarata|aˆabbbbb`bbbˆbÄbÚböbøb*cNcfc„cšc°cd$d:ddŒdœd¢dÆde,eøíåíøåøíÝíÝíåÒíÝÒåÝíÝÆÝ½Ýåݵ孤圔‹”€xoxoxohÞ í6mH sH hÞ ímH sH h1XÃhã~ÕmH sH h1XÃ6mH sH h1XÃmH sH h}mH sH hxrŠ6mH sH hxrŠmH sH hp)mH sH h/q(6mH sH h/q(h/q(6mH sH h/q(hçG¥mH sH h/q(mH sH hçG¥mH sH h/q(h/q(mH sH hé#QmH sH +,e8eFe†eŽeÒefff&f6fòfggVgvgÖgØgøgúgh2h~h€h‚hh¨hÀhøïøçøÜÔÜÔËÔËÔÀÔÀø¸°š„lVl„š„+ha^ìh‡9v5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH .ha^ìhp@<56B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +ha^ìhp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hr`hp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH h#SjmH sH h·%mH sH hרhרmH sH hר6mH sH hרmH sH hÞ íhÞ ímH sH hŸ+mH sH hÞ í6mH sH hÞ ímH sH Àhàh0iTi\i–iºiÌiØiìijLj^jtj~j‚j”j–j¸jk\kškžkæÐº§ºº§ºÐæÐyfSyк:º:º1hr`hp@<56B*CJ\]aJmH phÿÿÿsH %hÁq5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH%h‡9v5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH+hr`hp@<5B*CJ\aJmHphÿÿÿsH.hr`hp@<56B*CJ\aJmH phÿÿÿsH %h‡9v5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hr`hp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +ha^ìhp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH 1ha^ìhp@<56B*CJ\]aJmH phÿÿÿsH žk¨kòk0llÄlÈlülmFmXmZm\m¢mòmømþmnnn2n4nìÖ½Ö½ªÖ”|”ÖªÖ½fÖªÖWAÖ+hr`h‘5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH hr`hr`CJaJmH sH +hS<456B*CJ\]aJmH phÿÿÿsH .ha^ìhp@<56B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +ha^ìhp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH %hS<45B*CJ\aJmH phÿÿÿsH 1hr`hp@<56B*CJ\]aJmH phÿÿÿsH +hr`hp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH %h‡9v5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH 4nRnTnvnznšn¦nÈnÊnÌnØnÚnænènônúnoooo"o&o2o4o@oBoDoPoRo\obo~o€oŒo’oœo¢o¤o®o°o¾oÀoÎoÔoâoäoòoôop p ppp p2p4pFpHpZpñâñâñâñâÓ½§ñâñâñâñâñâñâñâÓ½§ñâñâñâñâÓ½§ñâñâñâñâñâÓ½”§ñâñâñ%hßa;5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hr`hp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hr`h‘5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH hr`hr`CJaJmH sH hr`hp@<CJaJmH sH hr`h‘CJaJmH sH :4nTnxnznœnžn n¢n¤n¦nÊnÌnÚnènönønúnoo$o&o4oBoDoRo^o`oîîîîîîîîîîéîîîîîîîîîîîäîîîFfÕ‘Ff Œ$dð¤$Ifa$gdË+?`obo€oŽoo’ožo o¢o¤o°oÀoÐoÒoÔoäoôoppp p p p4pHp\pppîîîîîîîîéîîîîîîîîîîîäîîîîîFf‡Ff¼—$dð¤$Ifa$gdË+?Zp\pnprp„p†p˜pžp°p²p´pÌpÎpàpäpöpúp qq&q(q:qqLqNqXqZqdqfqpqrq|q~qˆqŠq”q–q q¤q®q°qºq¼q¾qàqâqúqüqrr.r0rHrRrjrlr„r†rˆrñâñâñâñâñÓ½§âñâñâñâñâñÓ½§âñâñâñâñâñâñâñâñâñÓ½§âñâñ˜ñâñâñâñÓhr`h8fìCJaJmH sH +hr`hp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hr`h‘5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH hr`hr`CJaJmH sH hr`h‘CJaJmH sH hr`hp@<CJaJmH sH ;pprp†pšpœpžp²p´pÎpâpäpøpúpqqqq(qqNqZqfqrq~qŠq–qîîîîîîéîîîîîîîîîîîäîîîîîîîFf9©Ffn£$dð¤$Ifa$gdË+?–q¢q¤q°q¼q¾qâqüqr0rJrLrNrPrRrlr†rˆr–r˜r¦r¶rÆrÖrØrÚrÜrîîîîéîîîîîîîîîîîäîîîîîîîîîFfë´Ff ¯$dð¤$Ifa$gdË+?ˆr”r–r˜r¤r¦r´r¶rÄrÆrÔrÜrêrîrðrþrsssss s,s.s:swJwLwNwbwdwñâñâÓ½§˜â˜â˜âÓ‚§˜â˜â˜â˜â˜â˜â˜â˜â˜â˜âÓl§+hr`hXh@5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hr`hŒV5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH hr`hŒVCJaJmH sH +hr`hp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hr`hp]5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH hr`hr`CJaJmH sH hr`hp@<CJaJmH sH hr`hp]CJaJmH sH 'èvövww0w>wLwNwdwzw”wªwÀwÖwìwxxx4x6x@xBxXxZxdxfx€xîîîîîîéîîîîîîîîîîîäîîîîîîîFfLõFfeï$dð¤$Ifa$gdË+?dwxwzw’w”w¨wªw¾wÀwÔwÖwêwìwxxxx2x4x6x>x@xBxVxZxbxfx~x€xˆxŽx–x˜xšx¤x¦x¬x®x´x¶x¼x¾xÄxÆxÌxÎxÔxÖxÜxÞxäxèxòxôxöxyy*y,yJyLyhyjyšyœy¸yºyñâñâñâñâñâñâñâñâñâÓ½§âñâñâñâñâñâÓ½§ñâñâñâñâñâñâñâñâñâÓ½§ñâñâñâñâñâ+hr`hp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hr`hXh@5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH hr`hr`CJaJmH sH hr`hp@<CJaJmH sH hr`hXh@CJaJmH sH B€xŠxŒxŽx˜xšx¦x®x¶x¾xÆxÎxÖxÞxæxèxôxöxy,yLyjyœyºyÚyúyüyîîîîéîîîîîîîîîîîäîîîîîîîîîFfþFfû$dð¤$Ifa$gdË+?ºyØyÚyøyüyzz:zzhzjz„z†z¤z¦z¸zºzÔzÖzðzòz{{{{2{4{6{^{`{b{€{†{¤{®{Ì{Î{Ð{ê{ì{ô{ö{þ{|| ||||$|,|ñâñâñâñâÓ½§ñâñâ˜â˜â˜â˜â˜â˜âÓ‚§â˜â˜â˜âÓ‚§˜â˜â˜â˜â˜â˜+hr`hå7;5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH hr`hå7;CJaJmH sH +hr`hp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hr`hXh@5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH hr`hr`CJaJmH sH hr`hp@<CJaJmH sH hr`hXh@CJaJmH sH 3üyzzjz†z¦zºzÖzòz{{{{4{6{`{b{‚{„{†{¦{¨{ª{¬{®{Î{îîéîîîîîîîîîîîäîîîîîîîîîîîFf° FfÉ$dð¤$Ifa$gdË+?Î{Ð{ì{ö{| ||| |"|$|.|8|:|L|X|d|p|||ˆ|”| |¬|¸|Ä|Æ|Ö|úéééééééééééäéééééééééééßéFf-Ffb$dð¤$Ifa$gdË+?Ff{,|.|6|8|:|J|L|V|X|b|d|n|p|z|||†|ˆ|’|”|ž| |ª|¬|¶|¸|Â|Ä|Æ|Ô|Ö|Ø|æ|ê|ö|ø|}}}} }&}4}6}8}B}D}N}P}Z}\}f}j}ñâñÓ½§âñâñâñâñâñâñâñâñâñâñÓ‘§ñ‚ñ‚ñ‚ñ‚ñ‚ñ‚ñÓ‘§‚ñ‚ñ‚ñhr`h%0vCJaJmH sH +hr`h%0v5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hr`hp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hr`hå7;5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH hr`hr`CJaJmH sH hr`hå7;CJaJmH sH hr`hp@<CJaJmH sH 3Ö|Ø|è|ê|ø|}}"}$}&}6}8}D}P}\}h}j}v}‚}Ž}}’}”}–}¬}¼}¾}îîîîîîîîîîéîîîîîîîîîîîäîîîFfß)Ff$$dð¤$Ifa$gdË+?j}t}v}€}‚}Œ}”}–}ª}¬}º}¾}Ì}Ð}Þ}æ}ô}ø}ú}~â~ä~æ~ü~VjvÈÐÖò€€€€,€n€p€x€º€Ä€â€ì€ >dñâñâñâÓ½§ñâñâñâñâÓ½ñÓŸ—Œ„Œ„Œ—„—„—„—xŒ—x—x—x—xh#?h#?6mH sH h„5mH sH h#?h#?mH sH h#?mH sH h™ &mH sH +hr`hp@<5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH +hr`h%0v5B*CJ\aJmH phÿÿÿsH hr`hr`CJaJmH sH hr`hp@<CJaJmH sH hr`h%0vCJaJmH sH -¾}Î}Ð}à}â}ä}æ}ö}ø}ú}~4~P~R~T~p~Œ~¨~Ä~Æ~â~ä~æ~Ô…êîîîîîîîîéîîîîîîîîîîîäÛÛÒ*„Ä`„Ägdd„Ä`„Ägd\1XFfÉ5FfÔ/$dð¤$Ifa$gdË+?d¢Øàäö‚ ‚$‚è‚âƒîƒ„ „„„0„>„B„L„^„h„p„„„–„¤„¨„¾…Ð…Ò…Ô…Ú…¶†º†Ć܆æ†è†h‡l‡|‡€‡¦‡ª‡¸‡̇·Ô‡Ö‡Þ‡à‡ĈȈ÷ïçïÛïÛïÐȼȼȼȼȼȼȼȼȱ©±©ÈžÈ¼È¼ÈžÈžÈžÈ¼È–¼¼Èž–hƒ|I6mH sH hƒ|ImH sH h•Nh•NmH sH hŸ+mH sH hŸ+hŸ+mH sH h•Nh•N6mH sH h•NmH sH h#?h#?mH sH h#?h#?6mH sH h„5mH sH h#?mH sH h#?h#?64ȈÖˆÚˆäˆèˆøˆüˆ‰‰‰‰\‰^‰¦‰܉:Š˜ŠÀŠâŠ‹4‹:‹P‹R‹Œ‹‹’‹®‹°‹Æ‹Ò‹Œ6Œ@ŒJŒLŒPŒZŒ\ŒbŒrŒ|ŒžŒ Œ¢Œ¤Œ®ŒÖŒóëóëóëóëàëØÐØÈÀ¸Ð­Ð­¥­Ð­ÐÐ¥­¥•‰­…‰­•y­‰•…­•‰hõj>hõj>6mH sH hõj>hõj>h$6mH sH hõj>mH sH h{ÍmH sH hrEkmH sH h$h$mH sH heUmH sH hšmH sH h|’mH sH h$mH sH hŸ+mH sH h•Nh•NmH sH hƒ|ImH sH hƒ|Ihƒ|I6mH sH /֌،܌îŒ*.:XZž²æèê0Ž|€‚ŒŽ’¤¦¨ªÂÖ:‘’’t’‚’†’øíøáøáíøíøíøí×ÓËÀ¸°§°¸›¸°‡{¸ph`W`hÇ>.6mH sH hÇ>.mH sH h#?mH sH hßa;hßa;mH sH hóÿhóÿ6mH sH hßa;6mH sH h²7ëhóÿmH sH hßa;hßa;6mH sH hóÿ6mH sH hóÿmH sH hßa;mH sH hóÿhóÿmH sH hÖfŠmH sH h$jhrEk0JUhõj>hõj>6mH sH h$h$mH sH hõj>mH sH "ê’:•™È›Þ›¼¡ §¬Œ®¦°°\± ²ˆ²P³F´:µöµ¾¶ööööîåÜÓÓÓËÁ····ªªª $ & F¤a$gd.ZY & F¤gd.ZY & F¤gd.ZY & Fgd„Ä`„Ägd¡ú„Ä`„Ägd³m„Ä`„Ägdq5 & Fgdn½„Ä`„Ägd\1X†’’”’ž’¦’²’Ì’Ø’Ü’î’ò’“ ““”x”¸”Ä”ø”• ••"•.•8•:•¨•´•Ê•@–\–f–|–€–š–ð–—0—2—B—\—öîöîöîöîöîöîöæÛæÒæÆæÆæÆ¾¶®¦®ž’ž‰ž¦xpgh‡O6mH sH h‡OmH sH h?k6mH sH h?kmH sH hÔrŽ6mH sH hÔrŽhÔrŽ6mH sH hÔrŽmH sH h³_mmH sH hbzDmH sH hßa;mH sH h·HmH sH hÔhÔ6mH sH hÔ6mH sH hÔhÔmH sH hÔmH sH hÇ>.mH sH hÇ>.6mH sH (\—`—Œ—ì—˜ ˜–˜¸˜è˜™™¦™¨™ê™–š²šØšøš˜›š›¬›®›Æ›È›Þ›"œtœzœ|œ²œ¸œÈœÜœøœüœ øïøïøçßçßÔÌøÌļ´¼´¬´¬´Ä¡–‹€x€–€–l–‹€‹hn«h=t6mH sH h„5mH sH hn«h=tmH sH hn«h© õmH sH hn«hï®mH sH hn«h{CmH sH hÜÛmH sH h;mH sH hÔ/~mH sH h#SjmH sH h?kmH sH h‡OhÔmH sH h8—mH sH h³_mmH sH h‡O6mH sH h‡OmH sH %(z‚š²´Ü>ž^žržxž€žŒžšžœžŸ ŸŸŸ"Ÿ0Ÿ>Ÿ`ŸpŸ˜Ÿ¤ŸºŸÌŸêŸF ¦ ¶ Ê ¡º¡¼¡`¢¢¢¢°¢È¢Ô¢n¤óçÜÑÜÆÜçÜÑÆÜÆÜÆÜ»ÜÆÜ°¥ÆÜÆÜÆÜÆÜ󚚥‡šššwšhÜÛmH sH hegémH sH hŒZ®mH sH hn«h=/ŸmH sH hn«h];³mH sH hn«h ÈmH sH hn«hÎ?mH sH hn«hO€mH sH hn«hï®mH sH hn«h=tmH sH hn«h© õmH sH hn«h=t6mH sH hn«h© õ6mH sH +n¤t¤v¤¥P¥´¥2¦v¦~¦ § §§"§6§’§œ§ §¬§®§ħȧF¨V¨r¨t¨Ѝ𨀩ª©ªªª&ª4ªhªŠªšªƪЪäªôª.«T«¬¬øíâíâí×í×ÌÁ¶«¶«£«í£í˜˜‚˜z˜z˜‚˜‚˜‚˜˜˜˜‚˜rh¡úmH sH hÜÛmH sH hn«hq5mH sH hn«hÂJâmH sH hn«hjmH sH h mH sH hn«hÎ?mH sH hn«hûV mH sH hn«hï®mH sH hn«h=/ŸmH sH hn«hyòmH sH hn«h];³mH sH hn«h ÈmH sH h³mmH sH ,¬|¬~¬Ьš¬ü¬þ¬,®.®>®j®Š®Œ®¨®¬®È®ä®ð®¯T¯j¯„¯†¯ˆ¯ ¯¦¯Ò¯ì¯0°¢°¤°¦°À°°ä°0±~±º± ²&²øðåðåÝåðåðåÒÇÝÇÝÇÝÇÝÇÝǼ±¼±ÇÝÇ©ž“ˆ|ˆ|ˆqha^ìh¥.vmH sH hn«h~ 6mH sH hn«h~ mH sH hh] \mH sH hh²d‘mH sH h‰$,mH sH hÅu°h,ÆmH sH hÅu°h‰$,mH sH hn«h‰$,mH sH hn«hÜÛmH sH h mH sH h9yh9ymH sH h9ymH sH hÜÛmH sH '&²F²ˆ²þ²"³P³–³´¼´ö´:µXµĵôµöµ¶X¶ܶ>·f·ø·2¸x¸z¸¹ ¹|¹~¹¦¹ä¹Zº\ºžº ºƺȺ̺غL»v»òçßÖß˿˿˴¨´ßçòçœçË¿Ëˀ˿ËË€ËumdhrEk6mH sH hrEkmH sH hrEkhrEkmH sH hn«h~ 0JmH sH jhn«h~ UmH sH ha^ìh¥.v6mH sH hn«h¥.v6mH sH hn«h¥.vmH sH hn«h~ 6mH sH hn«h~ mH sH h¥.v6mH sH h¥.vmH sH ha^ìh¥.vmH sH ha^ìh¥.v6]mH sH '¾¶f·‚¹(º̺Ø»ʼv½¾¾L¿î¿ÀîÁ€Âú²Ã:ÅLÆ ÇÄdžȤÈÂÈìÈòòòòèèèèèèèèèèèèèèààààààdgd±tî & F¤gd.ZY $ & F¤a$gd.ZYv»z»†»» »ª»¼»Æ»È»Ê»λØ»6¼Œ¼ô¼@½¬½î½¾&¾8¾€¾À¾¾æ¾$¿J¿L¿^¿p¿®¿ì¿î¿ÀÀFÀŽÀÀDÁÁîÁÂ@Â€Â ÂøíøíøíøíøíøâÖâÖâÖâËõËꜪÃËõ˪ËõËÃâÖâ‘…‘zh¥.vh¥.vmH sH hSuWh~ 6mH sH hSuWh~ mH sH h¥.vh¥.v6]mH sH h¥.vh¥.vmH sH h²7ëh¥.v6]mH sH h¥.vmH sH h²7ëh¥.vmH sH hn«h~ 6mH sH hn«h~ mH sH hrEkhrEkmH sH hrEkmH sH , ÂÌÂøÂú ÃÃzòÃJÄèÄ:ŀůJÆLÆNÆxÆÄÆ Ç Ç0ÇnÇÄÇÆÇèÇ$ȆȈȊȒȤȦȨȰÈÂÈÄÈìÈîÈdÉóèàèàÒèǻǰ¤°™†yky†yky†yky†yky†yky†y†yh Thì|¬6aJmH sH h Thì|¬aJmH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH hÝ'’hšmH sH hkLNh~ 6mH sH hkLNh~ mH sH hn«h~ 6mH sH hn«h~ mH sH h¥.vh¥.v6]mH sH h¥.vmH sH h¥.vh¥.vmH sH h¥.vh¥.v6mH sH &dÉfÉüÉþÉxÊzÊ~Ê€ÊžÊ ËZ˼ËÌÌÌ^ÌìÌ,Í.Í|Í~ÍPÎRÎÏ ÏÏÏÄÏÐpÐrÐÀÐÂДіÑLÒNÒRÒTÒxÒîáîÒîá¿á±á±á±¿á¡á¿áîáîÒîá…y…¿áîáîÒîánhÔ hì|¬mHsHh Thì|¬6mH sH h Thì|¬mH sH !jh Thì|¬0JUmH sH h Thì|¬6]aJmH sH h Thì|¬6aJmH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH h Thì|¬0JaJmH sH h Thì|¬aJmH sH !jh Thì|¬UaJmH sH 'ìÈ~ÊÌ,ÍÏpÐRÒâÓ Ô¼Ô¸ÕöÕ>Ö–ÖàÖ8ׂ×Ú×$؈ÙàÙôììá×áÍ×ììììÅŽ½µµµ­dgdÄMdgda^ìdgdY6dgd,S@ d¤gdÔ  d¤gd±tî $da$gdÔ dgd±tî $da$gdk;xÒˆÒâÓäÓ ÔÔDÔ†Ô¼Ô¾ÔÀÔðÔòÔôÔ`ÕbÕ²Õ´Õ¸ÕºÕöÕøÕ>Ö@ÖTÖ„ÖŽÖ’Ö–Ö˜Ö¬Öóè×̹¬ž¬¹¬¬~¬~o~¬¹¬¹¬¹¬ž¬e¬¹Xh,S@hì|¬aJmHsHhì|¬aJmH sH h Thì|¬0JaJmH sH !jh Thì|¬UaJmH sH h Thì|¬0JaJmH sH h Thì|¬6aJmH sH h Thì|¬aJmH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH h Thì|¬mH sH !jh Thì|¬0JUmH sH hÔ hì|¬mHsHhÔ hì|¬6mHsH¬ÖÎÖØÖÜÖàÖâÖöÖ&×0×4×8×:×N×p×z×~ׂׄט×È×Ú×Ü×ðר$Ø&ØZØ\ØñäÚäǺ¬º¢ºÇäñäÚä‚t‚gYg‚Jjh Tha^ìUmH sH ha^ìha^ì6aJmH sH ha^ìha^ìaJmH sH h Tha^ì6aJmH sH h Tha^ìaJmH sH %jh Tha^ì0JUaJmH sH hì|¬aJmH sH h Thì|¬6aJmH sH h Thì|¬aJmH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH hì|¬aJmHsHh,S@hì|¬aJmHsHh,S@hì|¬6aJmHsH\ØüØþ؂لويٞÙÎÙØÙÜÙàÙâÙöÙÚ"Ú&Ú*Ú,Ú`ÚbÚÚÚÜÚ8Û:ÛnÛpÛõæÙæÌ¹¬ž¬”¬¹‡y‡o‡¹bTbTETbohY6hì|¬0JaJmHsHjhì|¬UaJmHsHhY6hì|¬aJmHsHhì|¬aJmHsHh,S@hì|¬6aJmHsHh,S@hì|¬aJmHsHhì|¬aJmH sH h Thì|¬6aJmH sH h Thì|¬aJmH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH h Tha^ìaJmH sH h Tha^ì0JmH sH jh Tha^ìUmH sH h Tha^ìmH sH àÙ*ÚØÜ ÝdÞ¬ÞÊÞßZßôàLá–áîá8â€â¦âãZã¤ãüãFäžäèä÷ìäääääääääÜÜäÒÒÈäääÀÀdgdJ$ d¤gd±tî d¤gd[#kdgd¶Bdgd±tî $da$gdÄMdgdÄMpÛrÛŠÛ*Ü.Ü0ÜÐÜÒÜÖÜØÜÚÜ Ý"ÝVÝXÝèÝêÝ^Þ`ÞdÞfÞ¬Þ®Þ°ÞºÞÊÞÌÞßßZß\ßòßàôàöàøà á:áñçÚçñËñçÚ¸«¸«š«š‹š«¸«¸«}«¸«¸«¸«}«¸«rfh Thì|¬6mH sH h Thì|¬mH sH h Thì|¬6aJmH sH h Thì|¬0JaJmH sH !jh Thì|¬UaJmH sH h Thì|¬aJmH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH h‘Yhì|¬0JaJmHsHhY6hì|¬aJmHsHhì|¬aJmHsHjhì|¬UaJmHsH%:áJáLáNábá„á”á–á˜ášá¬áÜáìáîáðáâ&â6â8â:â€â‚â„â¤â¦â¨âªâÄâöâããããHãZã\ãpãøëØÏÅ¿ÏØë´¨øëØÏÅ¿ÏØëžš’‡žš’|t|c´¨´Øë!jh Thì|¬0JUmH sH h[#kmH sH h[#kh[#kmH sH h[#kh[#kmHsHh[#kmHsHh[#kjh[#k0JUh Thì|¬6mH sH h Thì|¬mH sH  hì|¬aJh¼3,hì|¬6aJh¼3,hì|¬aJ%jh Thì|¬0JUaJmH sH h Thì|¬aJmH sH hì|¬mH sH $pã’ã¤ã¦ãºãêãüãþãä4äFäHäJä\äŒäœäžä ä´äÖäèäêäìäþä.å>å@åBåVåxåˆåŠåŒåŽå åÐåàåâåäåøåæ*æ,æ.æbædæÐæÒæñäÑäñäÑäñäÑäÆºÆäÑäñäÑäÆº²äÑ©Ÿ™©ÑäÆº²äÑ©Ÿ™©Ñäˆäˆ!jh Thì|¬UaJmH sH  hì|¬aJhP'Yhì|¬6aJhP'Yhì|¬aJhì|¬mH sH h Thì|¬6mH sH h Thì|¬mH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH h Thì|¬aJmH sH h Thì|¬6aJmH sH /èä@åŠåâå,æ(ç€çÊç"èlèªèòè–êîê8ëëÚë2ì|ìÔìívíÀíîbî÷÷ïï÷ççßß÷÷Ô÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷ $da$gdçOedgdnÎdgdÿ1gdgdTiGdgd±tîÒæ"ç$ç(ç*ç,ç>çnç~ç€ç‚ç–ç¸çÈçÊçÌçÎçàçè è"è$è&è8èZèjèlènèªè¬èòèôèTéVéêêê’ê–ê˜ê¬êÜêîêðêëñàÓÀÓµ©¡ÓÀ˜Žˆ˜ÀÓµ©¡ÓÀ˜ŽˆÀÓÀÓÀÓàÓàñàÓÀÓqÓÀÓh Thì|¬6aJmH sH hnÎhì|¬aJ hì|¬aJhP'Yhì|¬6aJhP'Yhì|¬aJhì|¬mH sH h Thì|¬6mH sH h Thì|¬mH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH h Thì|¬aJmH sH !jh Thì|¬UaJmH sH h Thì|¬0JaJmH sH ,ë&ë8ë:ëNë~ëë’ë¦ëÈëÚëÜëðë ì2ì4ìHìjì|ì~ì’ìÂìÔìÖìêì íí í4ídívíxíŒí®íÀíÂíÖíîîî.îPîbîdîxî¨îºî¼îÐîòîïïïJï\ï^ïrï”ï ï¤ï¦ï¨ï¼ïìïþïðð6ðBðFðHðJð^ðñäÑäñäÑäñäÑäñäÑäñäÑäñäÑäñäÑäñäÑäñäÑäñäÑäñäÑäñäÑäñäÑäñäÑȾȸÈÑäñäÑȾȸÈÑä hì|¬aJh41hì|¬6aJh41hì|¬aJ%jh Thì|¬0JUaJmH sH h Thì|¬aJmH sH h Thì|¬6aJmH sH Hbîºîï\ï¦ïþïHð ðêðBñŒñäñ.ò†òÐòvóÎóôpôºôõ\õ¤õ÷÷÷÷ïïççßß××ÏÏ÷÷÷ÅÅÅÅ÷ d¤gd±tîdgd0A¨dgdh'Òdgd|dgdÝÍdgd[WZdgd±tî^ðŽðšðœð ð¢ð¶ðØðäðèðêðìðñ0ñ<ñ>ñBñDñXñzñ†ñŠñŒñŽñ¢ñÒñÞñàñäñæñúñò(ò,ò.ò0òDòtò€ò‚ò†òˆòœò¾òÊòÎòÐòÒòòò$óvóxóŒó¼óÎóÐóäóôôôñäÚäǾ´¾®¾ÇäñäÚäǾ´¾®¾ÇäñäÚäǾ´¾®¾ÇäñäÚäǾ´¾®¾ÇäñäÇäñäÇäñä!jh Thì|¬0JUmH sH  hì|¬aJh41hì|¬6aJh41hì|¬aJ%jh Thì|¬0JUaJmH sH hì|¬aJmH sH h Thì|¬aJmH sH h Thì|¬6aJmH sH ;ô.ô^ôpôrô†ô¨ôºô¼ôÐôõõõ(õJõ\õ^õ¤õ¦õöö²ö´öB÷D÷H÷J÷Œ÷Ž÷¢÷Ò÷ä÷æ÷ú÷ø.ø0øpørø†ø¶øÈøÊøÞøùùù(ùXùfùjùõéõØõéõØõéõØõéõŸŸ§¸§˜§¸Å¸Å¸Š¸Å¸Š¸Å¸Å¸Š¸Å¸Š¸Å¸Š€¸hì|¬aJmH sH h Thì|¬6aJmH sH h Thì|¬0JaJmH sH !jh Thì|¬UaJmH sH h Thì|¬aJmH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH !jh Thì|¬0JUmH sH h Thì|¬6mH sH h Thì|¬mH sH 2¤õH÷Œ÷ä÷.øpøÈøùjù´ùüù:úˆúÌú$ûnûØûüÌü$ýnýÆýþhþºþÿôììììììääìììììììììììììììÜdgd½4XdgdÄãdgd±tî $da$gdEPjùlù€ù¢ù°ù´ù¶ùüùþù:ú<úˆúŠúÌúÎúâúû$û&û(û:ûJû\û`ûfûjûnûpûŠûÆûØûÚûü üBüŽüÌüÎüâüý$ý&ý:ý\ýnýpý„ý´ýÆýÈýÜýþýþþþìãÙÓãìÆìÆìÆìÆìƸÆìÆ®£•®Æ®ÆìƸÆìÆìƸÆìƸÆìƸÆìƸÆìƸÆìÆhS"Rhì|¬6aJmH sH hì|¬6aJmH sH hì|¬aJmH sH h Thì|¬6aJmH sH h Thì|¬aJmH sH  hì|¬aJhÄãhì|¬6aJhÄãhì|¬aJ%jh Thì|¬0JUaJmH sH 6þ&þVþfþhþjþlþ~þ þ¸þºþ¼þ¾þÐþÿÿÿÿÿ(ÿJÿbÿdÿfÿhÿzÿªÿ´ÿ¸ÿºÿ¼ÿ¾ÿÀÿÒÿôÿþÿLNh´ÈÊÞ "6XjõéõÜÉÜõéõÜÉÜõéõÜÉÀ¹±¹ÀÉÜõéõ©õÜÉÀ¹±¹¥¹À”õÉ܆ܔõéõ”õéõh Thì|¬6aJmH sH !jh Thì|¬0JUmH sH hì|¬hì|¬mH sH h½4Xhì|¬6 h½4Xhì|¬h½4Xhì|¬aJ%jh Thì|¬0JUaJmH sH h Thì|¬aJmH sH h Thì|¬6mH sH h Thì|¬mH sH 4ÿdÿ¼ÿLÈ jÈDœæ>ˆà*pÈj÷ïïåÝÓÓÝÝËËÃû»åå±§ d¤gd#< d¤gd!dgd@BTv†ˆŠŒžÎÞàâäö(*,pr†¶ÈìßÔÈÔßìߺßìßÔȲßì©¢š–©ìßÔȲßì©¢š–©ìßÔȲßì©¢š–©…Ô…ÔÈÔ!jh Thì|¬0JUmH sH hì|¬hš`hì|¬6 hš`hì|¬hš`hì|¬aJhì|¬mH sH h Thì|¬6aJmH sH h Thì|¬6mH sH h Thì|¬mH sH h Thì|¬aJmH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH 4ÈÊÞ(Xhjl€¢²´¶üþBTVjŒž ´äöø .@BD~‚„˜ÈÚÜð$îã×ãîã×Ïãîĸ°Äîãîã×ãîã×ãîã×ã¥‹°€îã×ãîã×ãhiÕhì|¬mH sH hì|¬jhì|¬0JUh=»hì|¬6mH sH h=»hì|¬mH sH hì|¬mH sH h#< hì|¬6mH sH h#< hì|¬mH sH hì|¬mH sH h Thì|¬6mH sH h Thì|¬mH sH !jh Thì|¬0JUmH sH ,j´üTžö@‚Ú$|Æ \ ´ þ V   ¾ À bõëëëáá×ÍÍÅÅë½½½µµ½ë½½dgdñ\ dgd±tîdgdQ~U d¤gddÞ d¤gdiÕ d¤gd=» d¤gd±tî d¤gd#< $&:j|~’´ÆÈ  \ ^ r ¢ ² ´ ¶ Ê ì ü þ   D T V X l Ž ž   ¢ 4 n ´ ¶ D F ¸ º ¾ À 2 ìßÑßìßÑßÀµìßìßÑ«ß좘’¢ìßÑ«ß좘’¢ìßÑßßrßÀµh Thì|¬0JaJmH sH !jh Thì|¬UaJmH sH  hì|¬aJhÄ$Úhì|¬6aJhÄ$Úhì|¬aJhì|¬aJmH sH h Thì|¬mH sH !jh Thì|¬0JUmH sH h Thì|¬6aJmH sH h Thì|¬aJmH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH ,2 l À  Ö .Pbdx¨º¼ÐòJ\^r”¦¨æèü,>@X¨º¼üþBTVjŒž ´äöø .@BV†˜š®Ðâäø(:óèÕȺÈÕȺÈÕȺÈÕȺÈÕȺÈÕȺÈÕÈÕȺÈÕȺÈÕÈÕȺÈÕȺÈÕȺÈÕȺȩèóè©èóè©èóè!jh Thì|¬0JUmH sH h Thì|¬6aJmH sH h Thì|¬aJmH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH h Thì|¬mH sH h Thì|¬6mH sH Bbº\¦æ>ºüTžö@˜â:„Ü&~È ÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷íãããÙÙÏÅ» d¤gd÷` d¤gd†)d d¤gdQ8` d¤gdJ9ÿ d¤gdqN d¤gdÍ5ódgd±tî:<Pr„†šÊÜÞò&(<l~€”¶ÈÊÞ "6Xjl€°ÂÄØú "Rdfzœ®°²Äô >NPRTfîã×ãîã×ãîã×ãîã×ãîã×ãîã×ãîã×ãîã×ãîã×ãîã×ãîã×ãÍÉã×Á¶ÍÉ«Ÿ—«ÍÉãhì|¬mH sH haZuhì|¬6mH sH haZuhì|¬mH sH haZuhì|¬mHsHhì|¬mH sH hì|¬jhì|¬0JUh Thì|¬6mH sH h Thì|¬mH sH !jh Thì|¬0JUmH sH ; j d®P¨òJ”ì6ŽØ0zŽõëëáá××ÍÍÃù¹¯¯¥¥¥ d¤gdÄ$Ú d¤gdé9Ñ d¤gdU d¤gdÃ;K d¤gdaKD d¤gdaZu d¤gd5eÍ d¤gdÆ% d¤gd÷`f–¦¨ª¬¾àðòôö8HJLN`‚’”–˜ªÚêìîð$468:L|ŒŽ’¤ÆÖØÚÜî.024Fhxz|~óëàÖÒÇ»³àÖÒ¨óëÖÒÇ»³ÇÖÒ¨óëÖÒÇ»³ÇÖÒ¨óëÖÒÇ»³ÇÖÒ¨óëÖÒÇ»³ÇÖÒhaZuhì|¬mHsHh Thì|¬mH sH hì|¬mH sH haZuhì|¬6mH sH haZuhì|¬mH sH hì|¬jhì|¬0JUhaKDhì|¬mHsHhì|¬mH sH h Thì|¬6mH sH ;~°²*,ˆŠŒŽ’¤Ôäæèêü.024Fv†ˆŠŒžÀÐÒÔÖè(*,.@brtvøðìðæðøÛÑìÆº²§Ñ윈œÑìÆº²§Ñ윈œÑìÆº²§Ñ윈œu%jh Thì|¬0JUaJmH sH hì|¬mH sH haZuhì|¬6mH sH haZuhì|¬mH sH haZuhì|¬mHsHhì|¬mH sH h Thì|¬6mH sH h Thì|¬mH sH jhì|¬0JUhÄ$Úhì|¬mHsH hì|¬0Jhì|¬jhì|¬Uhì|¬mHsH-Žæ0ˆÒ*tšþf° R ª ô L!–!õõëëááÙÏÙÅ»±±§§“ d¤gdI_ d¤gdüaœ d¤gdcº d¤gdWQ} d¤gdÃ= d¤gd) d¤gd±tîdgd±tî d¤gdÐN$ d¤gd—; d¤gdiF@v’ "”–šœþ$Tfh|ž°²Æö   @ R T h ˜ ª ¬ À â ô ö  !:!L!N!b!„!–!˜!Ì!Î!n"p"óâóâÓâó·¤ó·˜·Â·˜·Â·˜·Â·˜·Â·˜·Â·˜·Â·˜·Â·˜·Â·‰·‰jh Thì|¬UmH sH h Thì|¬6mH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH h Thì|¬mH sH !jh Thì|¬0JUmH sH h Thì|¬0JaJmH sH !jh Thì|¬UaJmH sH h Thì|¬aJmH sH 0p"ô"ö"ú"ü"#@#R#T#h#Š#œ#ž#²#â#ð#ô#ö# $,$>$@$T$„$Ž$’$–$˜$¬$Î$Ø$Ü$à$â$ä$&%(%óäÙÈÙ¼ÙÈÙ¼ÙÈÙ¼´ÙÈ©©ÈټٴÙÈ’†’~’tph]ha[@hì|¬mHsHhì|¬mHsHhì|¬jhì|¬0JUhì|¬mH sH h÷Kahì|¬6mH sH h÷Kahì|¬mH sH hÅa°hì|¬6mH sH hÅa°hì|¬mH sH hì|¬mH sH h Thì|¬6mH sH !jh Thì|¬0JUmH sH h Thì|¬mH sH jh Thì|¬UmH sH h Thì|¬0JmH sH $–!ú"R#œ#ô#>$–$à$(%8%œ%ô%>&–&à&8'‚'Ú'$(õëëáá××ÍÅ»ÅÅ»»±±§§ d¤gd“jú d¤gdX¥ d¤gd±tîdgd±tî d¤gda[@ d¤gd÷Ka d¤gdÅa° d¤gdü d¤gdüaœ(%*%8%:%œ%ž%²%â%ô%ö% &,&>&@&T&„&–&˜&¬&Î&à&â&ö&&'8':'N'p'‚'„'˜'È'Ú'Ü'ð'($(&(:(j(|(~(’(Â(Ô(Ö(ê( )) ):)ìßÎÃìßµßìßµßÎéÃÎéÃÎéÃÎéÃÎéÃÎéÃÎéÃÎéÃΞ’žìßhf¨hì|¬6mH sH hf¨hì|¬mH sH h Thì|¬6mH sH h Thì|¬6aJmH sH h Thì|¬mH sH !jh Thì|¬0JUmH sH h Thì|¬aJmH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH 2$(|(Ô()D*œ*æ*D+Ž+Î+&,p,È,-j-´- .V.š.233õõõííííííííååÝÝÕÕËÁ·µ d¤gdrEk d¤gd*@*D*F*Z*Š*œ*ž*²*Ô*æ*è*ü*,+D+F+Z+|+Ž++Î+Ð+ä+,&,(,<,^,p,r,†,¶,À,Ä,È,Ê,Þ,- ----(-X-j-l-€-îáîÒîá¿á±á¿á±á¿á±á¿á±á¿á¿á±á¿á±á¿á±á§á¿ž”žŽž¿á±á¿…hÈ òhì|¬aJ hì|¬aJh[Uwhì|¬6aJh[Uwhì|¬aJhì|¬aJmH sH h Thì|¬6aJmH sH %jh Thì|¬0JUaJmH sH h Thì|¬0JaJmH sH h Thì|¬aJmH sH !jh Thì|¬UaJmH sH 2€-¢-´-¶-Ê-ú-. ..".D.R.V.X.Z.l.|.˜.š.œ.ž. .¢.¬.®.¶.¸.À.Â.Ä.Æ.Ô.Ö.Ú.õìÙ̾´ÌÙìõ®ì¤ ˜˜‚xti^ViVi^i^i^i^hªmH sH hªhªmH sH hªhªmHsHh666666666666666666666666666¨6666666666¸666666666666hH66666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666°62ÀÐàð 0@P`p€ÀÐàð2(Øè 0@P`p€ÀÐàð 0@P`p€ÀÐàð 0@P`p€ÀÐàð 0@P`p€ÀÐàð 0@P`p€ÀÐàð 0@P`p€8XøV~ OJPJQJ_HmHnHsHtHX`ñÿX k,ùNormal$dh¤Èa$ CJOJQJ_HaJmHsHtH h`ñÿh ] \ Heading 1 ¤h¤h@&.5CJKH$OJPJQJ\_HaJ0mHsHtH j`ñÿj __¥ Heading 2$ & F¤ð¤ð@&%5CJOJPJQJ\]_HaJtH f`ñÿf üaœHeading 3,Fusnote$$@&a$OJPJQJ\_HaJtH ^ ^ Ázà Heading 4$¤ð¤<@&"5CJOJPJQJ\aJmHsHDA òÿ¡D Default Paragraph FontRi@óÿ³R 0 Table Normalö4Ö l4Öaö (k ôÿÁ( 0No List bþ/òÿñb ] \Heading 1 Char.5CJKH$OJPJQJ\_HaJ0mHsHtH D³D ] \ List Paragraph „Ð^„Ðm$4U`òÿ4 hf³0 Hyperlink >*phÿ< "< hf³0Header  Ƹp#mHsHBþ/òÿ1B hf³0 Header CharCJOJQJaJtH < `B< hf³0Footer  Ƹp#mHsHBþ/òÿQB hf³0 Footer CharCJOJQJaJtH 8@8 ’}ÜpTOC 1 Ƹf# dðZþ/òÿqZ __¥Heading 2 Char%5CJOJPJQJ\]_HaJtH .@. ®c€pTOC 2 „ð^„ðF`’F OÜ0 Footnote TextCJaJmHsHHþ/òÿ¡H OÜ0Footnote Text Char OJQJtH @&`òÿ±@ OÜ0Footnote ReferenceH*jþoòÿÁj üaœHeading 3 Char,Fusnote CharOJPJQJ\_HaJtH jš³Ój k]x° Table Grid7:VÖ0ÿÿÿÿÿÿ4þ/òÿá4 ½lMs_gls15€6€:€\€]€Vþ/òÿñV ÁzàHeading 4 Char"5CJOJPJQJ\^JaJtH pþoñÿp !__¥ Podnaslov 3 & F¤ð¤ð-5CJOJPJQJ\]_HaJmH sH tH fþ/òÿf __¥Podnaslov 3 Char-5CJOJPJQJ\]_HaJmH sH tH fþoñÿ"f ÓF^ Podnaslov 4"„Ťð¤ð`„Å#5CJOJQJ_HaJmH sH tH D@D ’}ÜpTOC 3# Æ(f# „àdð¤^„à.@. w,òpTOC 4 $„Ð^„ÐBþ¢QB ù%Wapple-converted-space$þ¢a$ ù%WromainÖ¹³sÖ `>ªPMedium Grid 3 - Accent 1,:V'Ö0ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿjÖQ@Ôÿÿÿ€ÖÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿ„Öÿÿÿ‡Ö ÿ§¿ÞjÖQÔÿÿÿ€ÖÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿÿÿÿÿ‡Ö ÿ§¿ÞjÖQÔÿÿÿÿÿÿÿ€ÖÿÿÿÿÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿÿÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿÿÿÿÿ‡Ö ÿO½jÖ;Öÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿÿÿÿÿ‡Ö ÿO½jÖQÔÿÿÿ€ÖÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿ‡Ö ÿO½jÖQÔÿÿÿ€ÖÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿ‡Ö ÿO½‡Ö ÿÓßîˆ4‰4'\…Ê56\]phÿÿÿ…Ê56\]phÿÿÿ…Ê56\]phÿÿÿ…Ê56\]phÿÿÿÖÕ³ƒÖ Ü_PMedium Grid 3 - Accent 3,:V(Ö0ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿjÖQ@Ôÿÿÿ€ÖÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿ„Öÿÿÿ‡Ö ÿÍݬjÖQÔÿÿÿ€ÖÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿÿÿÿÿ‡Ö ÿÍݬjÖQÔÿÿÿÿÿÿÿ€ÖÿÿÿÿÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿÿÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿÿÿÿÿ‡Ö ÿ›»YjÖ;Öÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿÿÿÿÿ‡Ö ÿ›»YjÖQÔÿÿÿ€ÖÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿ‡Ö ÿ›»YjÖQÔÿÿÿ€ÖÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿ‡Ö ÿ›»Y‡Ö ÿæîÕˆ4‰4(\…Ê56\]phÿÿÿ…Ê56\]phÿÿÿ…Ê56\]phÿÿÿ…Ê56\]phÿÿÿÖñ³“Ö #! PMedium Grid 3 - Accent 5,:V)Ö0ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿjÖQ@Ôÿÿÿ€ÖÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿ„Öÿÿÿ‡Ö ÿ¥ÕâjÖQÔÿÿÿ€ÖÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿÿÿÿÿ‡Ö ÿ¥ÕâjÖQÔÿÿÿÿÿÿÿ€ÖÿÿÿÿÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿÿÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿÿÿÿÿ‡Ö ÿK¬ÆjÖ;Öÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿÿÿÿÿ‡Ö ÿK¬ÆjÖQÔÿÿÿ€ÖÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿ‡Ö ÿK¬ÆjÖQÔÿÿÿ€ÖÿÿÿÖÿÿÿ‚ÖÿÿÿƒÖÿÿÿÿÿÿÿ„Öÿÿÿ‡Ö ÿK¬Æ‡Ö ÿÒêñˆ4‰4)\…Ê56\]phÿÿÿ…Ê56\]phÿÿÿ…Ê56\]phÿÿÿ…Ê56\]phÿÿÿ8@¢8 +$0 Comment Text*aJNþ¢±N *$0Comment Text CharCJOJQJaJtH PK!‚мú[Content_Types].xml¬‘ËjÃ0E÷…þƒÐ¶Ørº(¥ØÎ¢Iw},Òä±-j„4 Éßwì¸Pº-t#bΙ{U®ã “óTéU^h…d}㨫ôûî)»×*1Pƒ'¬ô “^××Wåî0)™¦Též9<“l#¤Ü$yi}å;À~@‡æ¶(îŒõÄHœñÄÐuù* D× zƒÈ/0ŠÇ° ðûù $€˜ X«Ç3aZ¢ÒÂà,°D0j~è3ß¶Îbãí~i>ƒØÍ3¿\`õ?ê/ç[ج¶Géâ\Ä!ý-ÛRk.“sþÔ»..—·´aæ¿­?ÿÿPK!¥Ö§çÀ6 _rels/.rels„ÏjÃ0 ‡ï…½ƒÑ}QÒÃ%v/¥C/£}á(h"ÛëÛOÇ »„¤ï÷©=þ®‹ùá”ç šªÃâC?Ëháv=¿‚É…¤§%[xp†£{Ûµ_¼PÑ£<Í1¥H¶0•ˆÙO¼R®BdÑÉÒJEÛ4b$§‘q_טžà6LÓõR×7`®¨Éÿ³Ã0ÌžOÁ¯,åEn7”Liäb¡¨/ãS½¨eªÔе¸ùÖýÿÿPK!ky–ƒŠtheme/theme/themeManager.xml ÌM à @á}¡wÙ7c»(Eb²Ë®»öCœAÇ ÒŸÛ×åãƒ7ÎßÕ›K Y,œ ŠeÍ.ˆ·ð|,§¨ÚHÅ,láÇæéxÉ´ßIÈsQ}#Õ…­µÝ Öµ+Õ!ï,Ý^¹$j=‹GWèÓ÷)âEë+& 8ýÿÿPK!–µ­â–Ptheme/theme/theme1.xmlìYOoÛ6¿Øw toc'vuŠØ±›-MÄn‡i‰–ØP¢@ÒI}Úã€úa‡Øm‡a[Ø¥û4Ù:lЯ°GR’ÅX^’6ØŠ­>$ùãûÿ©«×îÇ !)OÚ^ýrÍC$ñy@“°íÝö/­yH*œ˜ñ„´½)‘Þµ÷ß»Š×UDb‚`}"×qÛ‹”J×—–¤ÃX^æ)I`nÌEŒ¼Šp)øèÆli¹V[]Š1M<”àÈÞ©OÐP“ô6râ=¯‰’zÀgb Ig…ÁuSÙebÖö€OÀ†ä¾òÃRÁDÛ«™Ÿ·´qu ¯g‹˜Z°¶´®o~ÙºlAp°lxŠpT0­÷­+[}`j×ëõº½zAϰV–2ÍF­ÞÉi–@öqžv·Ö¬5\|‰þʜ̭N§Óle²X¢dsøµÚjcsÙÁÅ7çðÎf·»êà ÈâWçðý+­Õ†‹7 ˆÑä`­ÚïgÔ È˜³íJøÀ×j|†‚h(¢K³óD-еß㢠dXÑ©iJÆØ‡(îâx$(Ö ð:Á¥;ä˹!Í I_ÐTµ½S 1£÷êù÷¯ž?EÇž?øéøáÃã?ZBΪmœ„åU/¿ýìÏÇ£?ž~óòÑÕxYÆÿúÃ'¿üüy5Òg&΋/ŸüöìÉ‹¯>ýý»GðMGeøÆD¢›äíó3Vq%'#q¾ÃÓòŠÍ$”8ÁšKýžŠôÍ)f™w9:ĵàå£ x}rÏx‰‰¢œw¢ØîrÎ:\TZaGó*™y8IÂjæbRÆíc|XÅ»‹Ç¿½I u3KGñnD1÷NIBÒsü€ íîRêØu—ú‚K>Vè.EL+M2¤#'šf‹¶i ~™Vé þvl³{u8«Òz‹ºHÈ Ì*„æ˜ñ:ž(W‘☕ ~«¨JÈÁTøe\O*ðtHG½€HYµæ–}KNßÁP±*ݾ˦±‹ŠTѼ9/#·øA7ÂqZ…Ð$*c?¢íqUßån†èwðNºû%Ž»O¯·ièˆ4 =3Ú—Pª ÓäïÊ1£Pm \\9†øâëÇ‘õ¶âMØ“ª2aûDù]„;Yt»\ôí¯¹[x’ìóùç]É}Wr½ÿ|É]”Ïg-´³Ú eW÷ ¶)6-r¼°CSÆjÊÈ išd ûDЇA½ÎœIqbJ#xÌ꺃 6kàê#ª¢A„Sh°ëž&ÊŒt(QÊ%ìÌp%m‡&]ÙcaSl=XíòÀ¯èáü\P1»MhŸ9£Mà¬ÌV®dDAí×aV×B™[݈fJíP|8¯ Ö„AÛV^…ó¹f ÌH ín÷ÞÜ-Æ é"á€d>ÒzÏû¨nœ”ÇŠ¹ €Ø©ð‘>äbµ·–&ûÜÎâ¤2»Æv¹÷ÞÄKyϼ¤óöD:²¤œœ,AGm¯Õ\nzÈÇiÛÙã¼.uχYC¾6ìOMf“å3o¶rÅÜ$¨Ã5…µûœÂNH…T[XF64ÌT,Ñœ¬üËM0ëE)`#ý5¤XYƒ`ø×¤;º®%ã1ñUÙÙ¥m;ûš•R>QD ¢àØDìcp¿UÐ' ®&LEÐ/p¦­m¦Üâœ%]ùöÊàì8fi„³r«S4Ïd 7y\È`ÞJân•²åίŠIù R¥Æÿ3Uô~7+ö€׸#¯m q¨BiDý¾€ÆÁÔˆ¸‹…i*¸L6ÿ9ÔÿmÎY&­áÀ§öiˆ…ýHE‚=(K&úN!VÏö.K’e„LD•Ä•©{D 긪÷vEꦚdeÀàNÆŸûžeÐ(ÔMN9ßœRì½6þéÎÇ&3(åÖaÓÐäö/D¬ØUíz³<ß{ËŠè‰Y›Õȳ˜•¶‚V–ö¯)Â9·Z[±æ4^næÂç5†Á¢!Já¾é?°ÿQá3ûeBo¨C¾µÁ‡M ¢ú’m<.vp“´Á¤IYÓf­“¶Z¾Y_p§[ð=al-ÙYü}NcÍ™ËÎÉÅ‹4vfaÇÖvl¡©Á³'S†ÆùAÆ8Æ|Ò*uâ£{àè-¸ßŸ0%M0Á7%¡õ˜<€ä·ÍÒ¿ÿÿPK! ÑŸ¶'theme/theme/_rels/themeManager.xml.rels„M Â0„÷‚wooÓº‘&݈ЭÔ„ä5 6?$Qìí ®,.‡a¾™i»—Éc2Þ1hª:é•qšÁm¸ìŽ@RN‰Ù;d°`‚Žo7íg‘K(M&$R(.1˜r'J“œÐŠTù€®8£Vä"£¦AÈ»ÐH÷u} ñ›|Å$½b{Õ–Pšÿ³ý8‰g/]þQAsÙ…(¢ÆÌà#›ªLÊ[ººÄßÿÿPK-!‚мú[Content_Types].xmlPK-!¥Ö§çÀ6 +_rels/.relsPK-!ky–ƒŠtheme/theme/themeManager.xmlPK-!–µ­â–PÑtheme/theme/theme1.xmlPK-! ÑŸ¶'› theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK]– ú(p&Ô»»œ"è$3%*¦S©ŒªU­µ­°o°‚°‰°“°ž°ª°P±Z±f±½±â²q´ë´ ¶=·:¹ºòºX»˜»Ô» ¿9à ĶÄçÄNÆÆkDZǩȻȽÉÊþÊË1Ë Ì$Ì8Î4ЄÒåÒúÒ ÓÓDÓwÓ“Ó³Ó ÔVÔ…Ô®ÔíÔ>ÕgÕœÕÕÕ ÖÖ/Ö]Ö„Ö¸ÖéÖ¨×××ÚÊÚ"ÛsÜ.ÝÞcÞÊà¤á:ãŸã²ãbävä£äÕäôäpæ;çèOé“éÎéþíïî3ðŒðïð×ñJò„óýóô3ô\ôƒôõDö­öØöWùú®úÞúÿúûPûqûˆüÔüýŸý­ýÏþ ÿ*ÿ¶ÿÈÿJvµ 6¼S / ¹ ! h * [ fÇyR,àBŽ©ÞPÔBU^•ÔE£ú^ ¸!]#o#Ð#ÿ#K$[$Ü$&%’&'º'Î'B(N(e(¯()×*h+-”-/Ü/(0ß1723/3Ù3î345N57Ô7°8×8m:•;ò;<><=F=Ï=æ=>`>ý>Ò? @BBCÚD{EìF]G¥GÄHÐH®IæIKJ¢JÇT`%…ç×  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬­®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖרÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüý_¼,;PæpaËà8¶Õù%Jv›Çìž Ê ï F j 0 ? c ‡ T € ¥ Ñ ö -[‡¬Øý)NzŸËðnš¿ë/S%Qv¢ÇóDi•ºæ 7\ˆ­Ùþ*O{ ÌñB•Áæ7cˆ¬~ Ìñ>c´Ø÷@l‘Æé@l‘½â7cŒ¸Ý>j¾ü(MyžÊï>c´Ø ) U z › Ç ì !=!`!ˆ!´!Ù!"*"9#º#æ# $7$\$ˆ$­$Í$ù$7%X%„%©%Õ%ú%&&K&w&œ&È&í&'>'j''»'à' (1(](‚(®(Ó(ÿ($)P)u)¡)Æ)ò)*¡*Í*ò*+C+o+”+',Y,a,,²,Þ,-/-T-€-¥-W.ƒ.¨.Ô.ù.%/J/n/v/¨/Ô/ù/%0J0v0›0Ç0ì01D1i1ü1(2M2|2¡2Á2í23>3c33´3à34'4Ý5b6e6ç× Úÿÿÿÿ ***-À "  y  i òHÎ&®(“!»KØK¥ } `í“!$<'´)«-xSÅëÐÀðĆÏtáð>üþ d³*Z9òGÐVŒe|xX‹žü«¬¹ÐÉz^2p’~“Þ¤ê°"»†È"Ò´ØÌß°äçvíöLú¶à :þz–þ'š)R+€-¸/„2ø8?æFbLR€X˜_&dNgNk6mq¸t\y¬|Þ~ðh„‡ö‹L›žr£ ¨òª¾¯ȶÔ¹¾\ÄØÊæÍÊÑ>ÕÝTãBçê*í¼ñ´öBû ý4,¼ †¶b¶$Ü4Ð8v9v;†<8>’?(H„LÆMpNÒOQnRzT.VNY.`,eÀhžk4nZpˆrjt:vdwºy,|j}dȈÖŒ†’\—n¤¬&²v» ÂdÉxÒ¬Ö\ØpÛ:ápãÒæë^ðôjùþjÈ$2 :f~vp"(%:)€-Ú.ˆ2j3ðòóôö÷øùúûüýþÿ      !"$%&'()*+,-.š›œž ¡¢£¤¥§¨©ª«­´µ·¸¹º»½¾¿ÀÁÂÃÅÆÇÈÊËÌÍÎÏÑÒÓÔÕרÙÚÜÝÞßàâãäåæçéêëìîïðñòôõö÷øúûüýþ    !$'*-/14689:<=>?@ACDEGHIKLMOPRSUVXY[\^`acdfhijk* ,70vÂÐ!fqü¦ºà”üjê´òœà Ä4ˆMlö| †’¢†¼<Óþéÿl„6Ä9Ö<’? MUNY4n`opp–qÜrÌsàtêuèv€xüyÎ{Ö|¾}ê¾¶ìÈàÙèäbî¤õÿjb Ž–!$(3j3ñõ#Ÿ¦¬®¯°±²³¶¼ÄÉÐÖÛáèíóùÿ  "#%&()+,.02357;BFJNQTWZ]_begl•ËÌìý>Zvxy{›Òîðñó$@BCEeƒŸ¢£¥Åæ(a}€ƒ£±ÍÐÑÓó "B]y|}Ÿ³ÏÒÓÕõ"%&(Hf‚…†ˆ¨ºÖÙÚÜü ),-/Os’“•µËçêëí ">ABDd{—š›½Ùõøùû 0 L O P R r ¸ Ô × Ø Ú ú & ) * , L ] y | }  Ÿ ® Ê Í Î Ð ð  ! $ % ' G ] y | }  Ÿ È ä ç è ê  5 9 : < \ n Š Ž ‘ nš¶šðš_››•›ç× TÿX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•Ä•ÌX”ÿ%tÿ•ĕ̕ŒXÿ„Xÿ„ $&-!ÿ•€ŒØ˜^:¤Sг X › G v ’ ñ B … Î Bk„Ú"Ý3{´"ü"6#2*o*ž*¢+ê+$,À-.T.w1¿1ù1e6XÿŒXÿŒXÿŒXÿŒXÿŒXÿ€Xÿ€XÿŒXÿŒXÿŒXÿŒXÿ„XÿŒXÿ„XÿŒXÿ„ð8ð@ñÿÿÿ€€€÷ð’ðð0ð( ð ððB ðS ð¿Ëÿ ?ðÿÿ _Toc365650350 _Toc365650351 _Toc365650352 _Toc365650353 _Toc365650354 _Toc365650355 _Toc365650356 _Toc365650357 _Toc365650358 _Toc365650359 _Toc365650360 _Toc365650361 _Toc365650362 _Toc365650363 _Toc365650364 _Toc365650365 _Toc365650366 _Toc365650367 _Toc365650368 _Toc365650369 _Toc365650370 _Toc365650371 _Toc365650372 _Toc365650373 _Toc365650374 _Toc365650375 _Toc365650376 _Toc365650377 _Toc365650378 _Toc365650379’ ¢ ´7%ˆØk§Žª¿±¶n¼ÍØÔÞ€åcêîÍô ü þuê¬,à-·9¼@dKŒ…–è× ¡ · äC% ¤ØŸ§•ªű#¶{¼Í3ØßÞŠå€ê î×ôü:þ+µ ,è-Å9Ë@ˆK Œ’–è×;CERŠ—BISY~ƒKRS\^gjq–™š ª°±º_goHxHzH„HÕMÞMP•P%Q.Q/Q6QrrLrSr±v¸v•yœyŒ“ „„ú”•f™n™¸ÁR§[§ðÑøÑ‡ÓÓøÜÝjÝsÝeìiìŠìŽìÓìÝìOõVõ2ø:øyûƒû:D¯$·$‡%%’%œ%k&v&Å)Í)G*J*K*M*N*W*w**Æ*Î*Ï*Ø*O-T-Ó-Ü-Ý-ä-M/^/¼/Ä/Õ0Ý0W4^4H:K:L:N:O:W:±;¼;F>J>‚DˆDÀKÉK»LÄLNN]OeOÜPåPJQSQ%R,R-R0R1R5RÎXÕXåXïXZZZ Z ZZZZh]q]yu‚uÅ~Ò~þ…†Ù†߆.‰@‰c‰m‰‡‰‹‰I‹R‹µŽ¸ŽŽ˜–˜÷šûš5¤>¤V§^§¿§ŧɧÓ§•¨ž¨¢¨«¨¯¨¶¨·¨¹¨©©0©8©@©F©K©Q©d©j©u°{°†°°¨±®±±±»±æ±î±² ²c²i²k²t²¶¶œ¶£¶5¸?¸G¸L¸M¸S¸t¸x¸+¹1¹xº€º‹»”»Í»Ö»Ø»Ý»ß»ç»é»ð»ò»ú»ý»¼'¼+¼.¼3¼t¼€¼ñ¼÷¼d½f½g½n½ƽнÙ½ã½q¿x¿ØÀÝÀëÀñÀôÀøÀ&Á-Á0Á8ÁÔÄÞÄËÎÕÎL÷T÷øøø$øMùVùüü×üßü$ý,ý-ý6ý{ÿ€ÿÿÿ ÂÊÒÚV]ºÁÜ⌓U^W`f"o"Â"Ì"¡#¨#©#¬#­#±#~*ˆ*,,å.î.Õ4Þ4àOíO¾hÄhFkMkÀrÉrltutLvTv~w†w«x³x·xÀxÄxËxÌxÎxy!y$y.yÄyÌyÖyÜyáyçyzz€$€'€0€V\_i”œ°º‚‚‚!‚¿…Ä…H†O†¶‡À‡Õ‡߇ë‡ñ‡ƈ̈$‹-‹f‹o‹q‹v‹x‹€‹‚‹‰‹‹‹“‹–‹œ‹É‹΋ŒŒ‰ŒŒ³Œ½ŒÆŒÐŒ 7@¬²µ¹çîñùgžqž˨Ò¨Q¬X¬a¬g¬p¬u¬~¬‡¬¬–¬¢¬«¬ް“°£°ª°7±=±A±H±I±O±_±f±´#´&´-´@´D´G´O´V´Z´]´g´h´m´©¹¯¹°¹´¹µ¹º¹½¹¹ººº ººººº‘ºšº̺Óº÷ºùºúºþº »»»»»"»#»+»-»0»1»5»6»=»>»F»H»M»N»W»š»»X¿_¿`¿f¿”¿œ¿¿£¿í¿÷¿ø¿ÀÀ À#À*ÀlÀuÀ{ÀÀ«À°À¸À¾ÀÐÁÓÁ×ÁÞÁàÁæÁ;ÃIÃMÃSÃïÅöÅ÷ÅýÅþÅÆ ÆÆÆÆSÆXÆYÆ]Æ^ÆeÆkÆrÆsÆ~Æ*Ç1ÇmÇpÇûÇȮȵȶȻÈÂÉÉÉÊÉÓÉÕÉÚÉÛÉäÉåÉçÉèÉîÉïÉúÉûÉÊYÊbʵʺʻÊÄÊÅÊÇÊÈÊÎÊÏÊÚÊÛÊæÊèÊïÊðÊùÊË%Ë&Ë1Ë}Ë…ËÁËÌËÍËØËöËÌÌÌqÌzÌ·ÌÁ̱ийнÐÁÐÊÐËÐÒÐÓÐÚÐÑÑ"Ñ'Ñ+Ñ0ÑXÑ_ÑcÑjÑkÑtєјљÑÑÙÑÜÑÝÑàÑâÑçÑíÑòÑEÒOÒXÒ_Ò`ÒcÒdÒmÒpÒvÒêÒðÒñÒúÒÓÓÓÓIÓNÓOÓXÓYÓaÓeÓlÓmÓwÓ˜Ó£Ó¤Ó¬Ó­Ó³ÓÔÔÔÔ#Ô+Ô0Ô:Ô;ÔBÔCÔKÔLÔUÔŠÔ—Ô˜ÔœÔÔ§Ô¨Ô®ÔlÕŒÕՑ՗՜՞շÕÏÕÕÕÚÕîÕóÕ Ö Ö%Ö&Ö/ÖbÖhÖlÖtÖuÖÖ€Ö„ÖÀÖÇÖËÖÑÖÒÖÖÖ×ÖàÖáÖéÖ­×¶×·×½×¾×Ê×Ë×××ï×ø×ù×ØØ ØØØFÙKÙLÙSÙTÙ^ÙiÙkÙsÙwÙxÙقىيٓٔٙٚ٣ÙêÙìÙðÙúÙûÙÚÚÚÏÚÜÚæÚéÚêÚîÚïÚóÚôÚøÚùÚÿÚÛ Û ÛÛÛÛÛ"ÛxÜ܀܊ÜܘܚܦܧܸܾܲܳܺÜÂÜÆÜÊÜÏÜÐÜÖÜ×ÜáÜãÜçÜëÜòÜóÜúÜýÜÝ ÝÝÝÝÝ#Ý$Ý-ÝÞÞÞ$Þ%Þ(Þ)Þ-Þ4Þ8Þ9Þ>Þ?ÞJÞKÞTÞUÞZÞ[ÞbÞá áááááHáNáOáSátá}á˜á›á¤ã¨ã®ã²ã}ä€ää‹äää–ä›äœä¡äÜäôä›éŸé éªé«é°é±é´é¸é¼é½é¿éÀéÅéÈéÍéŸïªï«ï±ïµïºï»ï¿ïÀïÄïÆïÈïÉïÏïÓïÕïÖïßïàïëïìïòïöïþïððððððð%ð&ð0ð‘ð”ð•ð˜ð™ððžð¦ð§ð®ð¯ðµð¶ð¼ð½ðÇðÈðÑðÔðàðáðíðÙñÜñmóvóxó‚óæóïóñóûóaôiôjôsôvô{ôö ö öööööö ö"ö(ö0ö1ö7ö8öAö²ö¼ö½öÅöÆöËöÌöÖö‰÷÷Ž÷”÷•÷Ÿ÷ ÷¤÷¨÷ª÷«÷¯÷°÷º÷½÷Á÷Å÷Ë÷Ì÷Õ÷æ÷í÷_øbø¶ú¿úÄúÊúÎúÝúûûUûZû[ûaûdûiûjûqûÛüãüäüêüëüðüôüüüýüýý‰ýŠýý¤ý­ýöýýýþýþþþÿÿÿ ÿ!ÿ*ÿ}ÿ€ÿ‚ÿ†ÿ»ÿÂÿÃÿÈÿOX\^_ijpqv!#;CFJkor,5Zb©±²»X`ahikltu…†–™šž¡¥­®´·ÀÃÇÏÜÝäåéêðñûü  & - . 8 ; F H T U ` a f ñ û ü  Ð Ú Û à krs{|„…‹‘’•Ÿ¤¥¬­·¸¿ÀÆmtux´¸½Âjrs}‡«®•™¡¨©«¬²U^bdemntuz}€„Œ”•›¥¦¨©¯°¹¼ÀÁÇÈÓ¼Åèñõ÷ø  !")*02=>@AGHQTXY_`k†‡Š‹•– ÇÎÏÖÝåîôõýþfklry€‚†”BGHNU\]_ciÛåæö÷þÿ  *,8"""""#"*"0"<"="I"J"N"O"X"Y"_"`"i"j"o"q"u"v"}""ˆ"‰""‘"˜"›"¢"¤"«"¬"®"²"½"¿"Ã"Ä"È"Î"Ø"Ù"ß"à"ç"é"í"ñ"ø"ù"ý"## ##### #!#)#,#0#1#7#8#=#>#G#H#R#b#e#f#o#‡##“#œ#Õ#Ù#Ú#ä#å#ð#÷#ÿ#$$$&$'$/$6$=$R$[$s$|$»%Å%Ë%Ò%×%á%â%ê%õ%ú%û%& ''-'4'?'D'G'M'R'V'['`'d'j'k'p'q'x'ƒ'…'†'Œ''˜'™'Ÿ' '§'S(](^(e(´(À(Á(Æ(È(Ð(Ñ(×(Ø(ß(à(é(ê(ñ(ò(ú(û()X)_)`)f)–)ž)Ÿ)¥)Ñ)Ý)Þ)ã)å)í)î)÷)ø)ÿ)** *******&*+++!+"+++0+6+€+‡+‹++‘+š++¡+¢+§+¬+¯+°+¸+¼+Ã+Ö+Ù+Ú+ß+ã+ç+è+ó+ô+ý+Š0‘0$1+1217181A1D1K1L1O1Z1a1e1j1k1t1w1|1}1€1ä1é1ñ1ö1÷1ÿ122 22222!2"2-2.272Ì2Ñ2Ö2Þ2â2è2é2ñ2ò2ú2û2333!3&3'3/3s3x3y33¨3°3´3½3ä3î364;4B4H4I4N4O4R4S4Y4a4i4j4n4o4u4v4y4z4€44†4‡44·4º4»4Å4 5 5555#5$5-5.55565>5?5E5F5M5§5°5±5¸5Ö5Ü5Ý5á56!6%61676?6@6B6C6L6M6T6U6]6^6e6õ7ü7ý788 8 88888#8'8-888=8>8B8F8K8L8R8S8V8W8Z8[8a8b8f8i8r8v88‚8‹8 8¦8Æ8Ì89ˆ9‰9‹9Œ9“9–9œ9£9©9<< <$<%<-<.<5<6<<<=====!="='=(=.=/=3=?=E=›= =¤=¦=§=­=®=²=Ô=Ü=Ý=â=ã=æ=!>'>(>2>6>@>A>C>D>L>M>T>X>`>×?Þ?ß?é?ê?ñ?ú?@@ @ @@@@@@@#@$@&@'@2@5@;@”B›BœB£B®B»B¼BÂBÃBËBÌB×BäBèBîBôBõBûBüBCC CWH\H]HeHfHhHiHnHrHwH~HƒH„HHH“H—HšH›H¦H§H©HªHµHÉHÐHIIsII³I·I»I¾IÅIËIÎIÕIÚIàIáIæIPJVJWJZJ[JeJiJqJtJJ€J‡JˆJŒJJšJ›J¢JŸR¦R²R¹RÓRÜRåRìR S%S>SESQSXSdSjSwS~S™SŸS­S²STT'T.TKTRT\TbToTvT‚TˆT”T˜T£T«T„UŒUU”U¶U½UÂUÊUäUñUôUüUýUVV VVV$V+V0V7V8V?VRV_VbVjVkVqV—VV°V¿VÀVÊVÌVÓVÔVàVüVWWWW'W(W8W9W?WxWW“W—W˜W›WœW¦W§W±WÆWÎWÏWÕWöWüWÿWXX XXX'X/X7X9X:X?X@XFXOXWXYX_X`XeX X¥X¦X¬X¸X¾XÚXàXáXéXêXóX.Y6Y7Y@YdYiYjYrY[ZbZiZšZœZ¡Z£Z­Z¯Z´ZµZ¹ZºZ¿ZÈZÔZÝZäZìZíZöZûZüZ[[[[ [[N[W[`[b[|[~[[[•[œ[¡[©[·[»[Ù[Û[í[ï[ð[ø[û[\ \\\\\&\+\5\>\K\b\d\n\p\q\u\}\„\‰\\•\\®\¼\Í\Ï\Ù\Û\Ü\à\ç\î\ÿ\]]]]#]-]/]0]2]8]?]d]f]k]m]‡]ˆ]]Ž]“]›] ]¢]±]º]Ì]Ñ]Û]Ý]â]ä]å]ç]î]õ]ú]û]^^^(^0^1^8^TaYa[a`aFbKbObTbµb»bÈcÎcócýc dd!d6d7dCdLdQdldsdtd}ddˆd‰dŠd‹d’d d¤d¦d©dªd°dÂdÌd×dßdádìdeeeee%e(e,e@eJeUe]e_ejekeseuezee¥e¦e¯e¹e¾e¿eÇeÉeÏeÐeÚeÜeäeåeòeóeþefff)f-fKfMfRfTfUfWfafcftfvf€ff‰f™f¤f²f»fÎfÚfÛfëfìfòfgggg%g-g0g5gGgRghgig„g‘g”gœgg£g¯gµgàgígðgøgùgÿg hh:hIhJhTh]hchdhih„h‰hŠhh‘h’h“hšhh¡h£h©hªh²h³h¼hÅhÏhÑhÙhÛhæhçhïhühiii"i$i%i*i+i1i:iBiciminivi†i‘i’iši§i¬iÞiäi.j7j¨k®kàkêklll"lm¢m¦m¯mcokolonopovoxppÀpÈpÎpÕpEqMq«q³qKrRrSr\r^rgrhrirjrqrtrxrzr}r~r„r’ršr›r¢rÄrÈrýrssssss&s:s>s?sBsCsMsNsXs[s_saslsosqsŽsšs›s«s¬s²sÆsÍsàsísðsøsùsÿstt+t8t;tCtDtJtXt_t`tgtzt‰tŠt”t¢t¨t©t®t¿tÄtÅtËtÌtÍtÎtÕtØtÜtÞtètétòtu uuuuuu"u1u9ubudutuvu‹uuŸu¥u¯uµu¶u¼u½uÃuÅuËuÌuÒu vvvvv#v$v+v,v3vBvKvLvUvVv_v`vivkvtvuv~vvŠv™v¢v¤v­v¯v¸v¼vÅvÆvÏvÙvÞvßvävåvêvëvðvñvöv÷vüvývww w ww#w(w)w/w0w5w6wy?yDyOyTyUyZynyuyyy€y…zˆz‰zŒzzz‘z”z•z˜z™zœzz z¡z¤z¼z¿zÀzÇzÈzÏzÐz×zØzÞzßzæzçzízðz÷zøzÿz{{{{{{{{{&{'{.{0{7{8{?{@{G{H{O{g{j{k{t{{„{…{ˆ{‰{Ž{{–{—{œ{{ {¥{ª{«{®{¯{´{Æ{Ë{ã{é{ê{ò{õ{û{ü{| ||||(|,|-|1|2|6|7|;|<|@|D|H|I|M|X|]|^|c|d|i|j|o|p|u|v|{||||‚|‡|ˆ||Ž|“|§|­|®|´|µ|»|¼|Â|ç|ì|ó|ø|ý|}}}}}}!}%},}C}K}Q}Y}a}i}o}w}}}…}‹}“}š}¢}©}¯}Ñ~Ø~Ù~Û~Ü~ã~ó~ù~792€8€J€Q€j€t€}€„€”Ÿ‚¤‚þƒ„c„k„‰„’„“„„©„®„¯„µ„¹„¾„¿„Ç„††††l‡s‡u‡z‡|‡‡Žˆ”ˆœˆ¢ˆ¸ˆ¾ˆòˆøˆe‰h‰i‰p‰»‰‰ÉʉÓ‰Ö‰׉à‰ Š&Š(Š-Š.Š3Š4Š7Š8ŠAŠ '(13<?FadekE—M—N—U—±—¹—º—×p˜y˜@™D™E™H™I™S™T™^™s™{™|™‚™ ™§™¨™±™³™¼™½™¾™¿™Æ™¦›¬›­›²›µ›¿›À›Ë›Ì›Ô›Ø›á›â›í›œœ%œ.œ7œ=œMœTœUœ\œ]œcœeœkœnœxœzœœ‚œˆœNZ[klr¥²µ½¾Äê÷úžž ž žžžž;žJžKžUžWž^ž_žkž‚Ÿ‡ŸˆŸŽŸŸŸ‘Ÿ˜ŸšŸ Ÿ¿ŸÇŸÒŸןØŸÞŸçŸïŸñŸ÷ŸøŸýŸW¡X¡ë¡ó¡w¢{¢†¢Š¢Ö¢Ù¢Ú¢à¢ߣæ£ç£ð£ò£û£þ£¤¤!¤"¤(¤]§n§x§çɧ#¨:¨@¨©ˆ©©™©›© ©ЩÙ©á©ê©ì©ð©*ª1ª2ª;ª$«-«5«>«@«D«I«b«Ï«Ñ«é«ê«›¬Š­Ž­z¯|¯ê¯ñ¯ò¯û¯;°B°C°L°Œ°“°”°°´³»³¼³ų´ ´ ´´V´]´^´g´§´®´¯´¸´ø´ÿ´µ µIµPµQµZµšµ¡µ¢µ«µ­·µ·Æ·η$¸+¸,¸5¸u¸|¸}¸†¸Ƹ͸θ׸/º6º7º@º¡º¨º©º²ºÏ»Ö»×»à»ϼּ׼༠½'½(½1½q½x½y½‚½;Ô¾Õ¾Þ¾#¿*¿+¿2¿4¿<¿=¿?¿@¿K¿¡À¨À©À²ÀòÀùÀúÀÁgÁnÁoÁxÁ¸Á¿ÁÀÁÉÁ*Â1Â2Â;Â{‚ƒŒ¡ĪÄIÅPÅQÅZŚšŢūÅëÅòÅóÅüÅ^ÆeÆfÆmÆoÆwÆxÆzÆ{ƆÆçÆîÆïÆøÆ8Ç?Ç@ÇIljÇǑǚÇÚÇáÇâÇëÇ+È2È3È<È|ȃȄÈÈÍÈÔÈÕÈÞÈÉ%É&É/ÉoÉvÉwÉ€ÉÀÉÇÉÈÉÑÉÊÊÊ"ÊbÊiÊjÊsʳʺʻÊÄÊË Ë ËËUË\Ë]ËfË0Ì7Ì8ÌAÌ̈̉̒ÌÒÌÙÌÚÌãÌðÍ÷ÍøÍÎAÎHÎIÎRΒΙΚΣÎãÎêÎëÎôÎæÏíÏîÏ÷Ï7Ð>Ð?ÐHЈÐÐЙÐ7Ñ>Ñ?ÑHшÑÑÑ™ÑÙÑàÑáÑêÑ*Ò1Ò2Ò;Ò§Ò®Ò¯Ò¸Ò‹Ó’Ó“ÓœÓßÓæÓçÓðÓPÔWÔXÔaÔrÕtÕƒÕˆÕ‰ÕՎՒՕ՜գեզլշտÕÀÕÃÕÄÕÍÕÏÕÔÕ×ÕàÕäÕçÕèÕðÕñÕ÷ÕøÕüÕýÕÖÖÖ ÖÖÖÖÖÖÖ'Ö(Ö.Ö0Ö8Ö9Ö=ÖAÖIÖLÖQÖRÖXÖYÖ`ÖhÖnÖoÖuÖvÖ}Ö~ÖƒÖŒÖ“Ö˜Ö¡Ö¢ÖªÖ«Ö´ÖµÖ½Ö¾ÖÆÖÇÖÏÖÐÖÝÖÞÖëÖûÖ×× ×D×J×K×P×S×]×^×i×j×r×v×׀׋׺׻׽׾×À×Á×Ã×Äׯ×Ç×â×å×è×67Sáò.D}ñjújÁtÈtö€þ€v¬z¬çØòØ !12F G ç è ÉÊ !D!F!Î)Ï), ,Æ8Ç8Å@Ç@xIyI S Sb\d\žaŸašk›kÁxÃx … …S‹T‹>Ž?Ž ˜ ˜ÚÄšÁ¦¦ú©ü©j²k²²µ³µ¼¼yÁ{Á›ÅņʇÊ0Ò1҂؈ؤإصط؂݃Ýáá©çªçíí,ô-ô?ü@üZþ[þ} ~ 78!"$‚$ï-ð-%3&3ì<í<JJ0R1RóUôU \\í^î^_h`hkkåvævzz‚‚j…k…‹ž‹8‘9‘?•@•šš{¡|¡^§š»Õ»EÂOÂöË%ÌSÒWÒžÕ ÖiÙkÙÛÙÝÙÚÚ×äõäÙñKò#¡*.7ÆÂû8Ø8 @»@[Z®Z¯Z´ZµZ¹ZºZ¿ZÁZÆZÈZõZöZûZüZ[[[[ [[[[‰[Š[[[•[–[›[œ[¡[¢[§[©[ \\\\\\\ \%\&\+\-\}\~\ƒ\„\‰\Š\\\•\–\›\\ç\î\8]?]‡]ˆ]]Ž]“]”]™]›] ]¢]î]ï]ô]õ]ú]û]^^^^ ^ócücýc d ddd d!d(d)d6d7dBdCdKdLdWdUe]eÉeÏeÐeÚeÜeäeåeòeóeþeÿefffffftf²f»f%g8ghgqgas|sRTÏŸÑŸX¡¤¤]§"¨©¡©Щò©$«F«I«¬Ú®ü®+¯M¯t¯„¯‡¯”¯Ô°ö°%±G±ô±²E²g²âµ¶3¶U¶„¶¦¶Õ¶÷¶&·H·w·™·éº »½½ã½¾4¾‚¿¤¿Ó¿õ¿$ÀFÀÃ0Ã_ÃÃqËøË¤ÐÅИԺÔéÔ Õ:Õ\Õ_Õ~ÕÕ0Ö»×½×¾×À×Á×Ã×Äׯ×Ç×å×è×3333333333333333 4 ¿K7%S%2ˆØ¶ØŽª–ªa°”°•°¬°R±h±¿±Ʊ¶$¶¾·¸n¼|¼ ¿0¿T¿h¿Ž¿¨¿ À,À¦ÁÐÁÂ%ÂDÂ]¸ÄéÄ¿É ÊÔÌÍÛÒüÒ ÔXÔÖ1ÖØ4Ø’Ý´ÝÔÞàÞ€å‹åcêêîîÍôØô¯öÚö üü”ý¯ý þ;þ¥ÿÊÿu‚o¢¬¶# k P{Æ `—V#q#@$~$D(g(±(), , -=-à-é-313’4Ç4·9Æ9¼@Ì@_G§GºHÒHVIƒI WW$Z[Z£ZÈZìZ[~[©[ï[-\p\\Û\î\m]^jaæc^d¦d e.e|e¹efvf½fûfsg¬gÏgh)h]huh£h¯i«lumr=rzr†rÊrÛrs(s»sÏsttXtit¢t°tÞt¥}Œ!Œ…–“– “rŸ  $¡W¡X¡x¡Ȥ¹¥[§#¨¨©Q©ž¬¬®N¯r¯)°¦°h²´µš·»º »½5¾T¿GÀ»À ÁÁóÁà‚ÉÉì̱͹ÍТÐÎÐpÒÁÒjÔ0Ö…Ö‹Ö5×»×½×¾×À×Á×Ã×Äׯ×Ç×å×è×>+†ô?Aÿÿÿÿÿÿÿÿÿû@½Ô{F>ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ33 À Vƒÿÿÿÿÿÿÿÿÿ]@{ („ÿ ÿÿÿÿÿÿÿ?5TŒŽ<ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ/vc^:5ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ ‹|5_ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ hÂäÀæÿÿÿÿÿÿÿÿÿ7 ‰# ‚(Œÿÿÿÿÿÿÿÿÿn*Œ¦Áÿÿÿÿÿÿÿÿÿ‚Dü*.–@¿ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ0>`/þØÿÿÿÿÿÿÿÿÿMZc1Þ€ øÿÿÿÿÿÿÿÿÿ¿3DH‰ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÓ*Gêåð3ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ‡)ñR j‚Íÿÿÿÿÿÿÿÿÿ¸"lSÞ`aÿÿÿÿÿÿÿÿÿŠMVì½ÿÿÿÿÿÿÿÿÿn,/]Œ¼~ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ d ³ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ–ƒf¢áþ5ÿÿÿÿÿÿÿÿÿËçf¤/ì«ÿÿÿÿÿÿÿÿÿO½l Xåÿÿÿÿÿÿÿÿÿ~"¥qšˆ^ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ~ßzÜíˆSÿÿÿÿÿÿÿÿÿf/{ÿÿÿÿÿÿÿÿÿë.À|tr¸‹ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ…W~C½ÿÿÿÿÿÿÿÿÿh„Є˜þ^„Ð`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð„ð„˜þ^„ð`„˜þOJPJQJ^Jo(>€„À„˜þ^„À`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„„˜þ^„`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð€„`„˜þ^„``„˜þOJQJo(‡hˆH·ð€„0„˜þ^„0`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„„˜þ^„`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð€„Ð „˜þ^„Ð `„˜þOJQJo(‡hˆH·ð€„ #„˜þ^„ #`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„p&„˜þ^„p&`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð Ä„,„˜þ^„,`„˜þOJPJQJ^Jo( Ä„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoÄ„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðÄ„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ðÄ„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoÄ„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðÄ„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðÄ„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoÄ„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð„h„˜þ^„h`„˜þo(sH ‡hˆH.„„Pþ^„`„Pþo(sH‡hˆH.. „È„þ^„È`„þo(‡hˆH... „À„xý^„À`„xýo(‡hˆH.... „¸„èü^„¸`„èüo(‡hˆH ..... „° „Xü^„° `„Xüo(‡hˆH ...... „¨ „Èû^„¨ `„Èûo(‡hˆH.......  „ „8û^„ `„8ûo(‡hˆH........  „à„`ú^„à`„`úo(‡hˆH.........„8„˜þ^„8`„˜þo()€ „„˜þ^„`„˜þ‡hˆH.‚ „Ø „Lÿ^„Ø `„Lÿ‡hˆH.€ „¨ „˜þ^„¨ `„˜þ‡hˆH.€ „x„˜þ^„x`„˜þ‡hˆH.‚ „H„Lÿ^„H`„Lÿ‡hˆH.€ „„˜þ^„`„˜þ‡hˆH.€ „脘þ^„è`„˜þ‡hˆH.‚ „¸„Lÿ^„¸`„Lÿ‡hˆH.h„Є˜þ^„Ð`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„”„˜þ^„”`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„d„˜þ^„d`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„4 „˜þ^„4 `„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„„˜þ^„`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„Ô„˜þ^„Ô`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„¤„˜þ^„¤`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„t„˜þ^„t`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„D„˜þ^„D`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„„˜þ^„`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„Є˜þ^„Ð`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð„Є˜þ^„Ð`„˜þo(.€ „ „˜þ^„ `„˜þ‡hˆH.‚ „p„Lÿ^„p`„Lÿ‡hˆH.€ „@ „˜þ^„@ `„˜þ‡hˆH.€ „„˜þ^„`„˜þ‡hˆH.‚ „à„Lÿ^„à`„Lÿ‡hˆH.€ „°„˜þ^„°`„˜þ‡hˆH.€ „€„˜þ^„€`„˜þ‡hˆH.‚ „P„Lÿ^„P`„Lÿ‡hˆH.h „Є˜þ^„Ð`„˜þo(‡hˆH.€ „ „˜þ^„ `„˜þ‡hˆH.‚ „p„Lÿ^„p`„Lÿ‡hˆH.€ „@ „˜þ^„@ `„˜þ‡hˆH.€ „„˜þ^„`„˜þ‡hˆH.‚ „à„Lÿ^„à`„Lÿ‡hˆH.€ „°„˜þ^„°`„˜þ‡hˆH.€ „€„˜þ^„€`„˜þ‡hˆH.‚ „P„Lÿ^„P`„Lÿ‡hˆH.h„Є˜þ^„Ð`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð „,„˜þ^„,`„˜þOJPJQJ^Jo( €„ü„˜þ^„ü`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„Ì „˜þ^„Ì `„˜þOJQJo(‡hˆH§ð€„œ „˜þ^„œ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ð€„l„˜þ^„l`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„<„˜þ^„<`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð€„ „˜þ^„ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ð€„Ü„˜þ^„Ü`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„¬„˜þ^„¬`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð„ð„˜þ^„ð`„˜þOJPJQJ^Jo(>€„À„˜þ^„À`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„„˜þ^„`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð€„`„˜þ^„``„˜þOJQJo(‡hˆH·ð€„0„˜þ^„0`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„„˜þ^„`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð€„Ð „˜þ^„Ð `„˜þOJQJo(‡hˆH·ð€„ #„˜þ^„ #`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„p&„˜þ^„p&`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð „h„˜þ^„h`„˜þ‡hˆH. „„Pþ^„`„Pþ‡hˆH.. „È„þ^„È`„þ‡hˆH... „À„xý^„À`„xý‡hˆH.... „¸„èü^„¸`„èü‡hˆH ..... „° „Xü^„° `„Xü‡hˆH ...... „¨ „Èû^„¨ `„Èû‡hˆH.......  „ „8û^„ `„8û‡hˆH........  „à„`ú^„à`„`ú‡hˆH.........h„”„˜þ^„”`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„d„˜þ^„d`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„4 „˜þ^„4 `„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„„˜þ^„`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„Ô„˜þ^„Ô`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„¤„˜þ^„¤`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„t„˜þ^„t`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„D„˜þ^„D`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„„˜þ^„`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„Є˜þ^„Ð`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðˆ„ð„˜þ^„ð`„˜þOJPJQJ^Jo(>ˆ„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoˆ„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðˆ„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ðˆ„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoˆ„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðˆ„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðˆ„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoˆ„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„Є˜þ^„Ð`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„Є˜þ^„Ð`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð „h„˜þ^„h`„˜þ‡hˆH. „„Pþ^„`„Pþ‡hˆH.. „È„þ^„È`„þ‡hˆH... „À„xý^„À`„xý‡hˆH.... „¸„èü^„¸`„èü‡hˆH ..... „° „Xü^„° `„Xü‡hˆH ...... „¨ „Èû^„¨ `„Èû‡hˆH.......  „ „8û^„ `„8û‡hˆH........  „à„`ú^„à`„`ú‡hˆH.........„Є˜þ^„Ð`„˜þOJPJQJ^Jo(-€„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð€„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ð€„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð€„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ð€„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„Є˜þ^„Ð`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð„Є˜þ^„Ð`„˜þo()€ „ „˜þ^„ `„˜þ‡hˆH.‚ „p„Lÿ^„p`„Lÿ‡hˆH.€ „@ „˜þ^„@ `„˜þ‡hˆH.€ „„˜þ^„`„˜þ‡hˆH.‚ „à„Lÿ^„à`„Lÿ‡hˆH.€ „°„˜þ^„°`„˜þ‡hˆH.€ „€„˜þ^„€`„˜þ‡hˆH.‚ „P„Lÿ^„P`„Lÿ‡hˆH.„Є˜þ^„Ð`„˜þOJPJQJ^Jo(-€„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð€„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ð€„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð€„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ð€„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHo€„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð„Є˜þ^„Ð`„˜þo()€ „ „˜þ^„ `„˜þ‡hˆH.‚ „p„Lÿ^„p`„Lÿ‡hˆH.€ „@ „˜þ^„@ `„˜þ‡hˆH.€ „„˜þ^„`„˜þ‡hˆH.‚ „à„Lÿ^„à`„Lÿ‡hˆH.€ „°„˜þ^„°`„˜þ‡hˆH.€ „€„˜þ^„€`„˜þ‡hˆH.‚ „P„Lÿ^„P`„Lÿ‡hˆH. „h„˜þ^„h`„˜þ‡hˆH. „„Pþ^„`„Pþ‡hˆH.. „È„þ^„È`„þ‡hˆH... „À„xý^„À`„xý‡hˆH.... „¸„èü^„¸`„èü‡hˆH ..... „° „Xü^„° `„Xü‡hˆH ...... „¨ „Èû^„¨ `„Èû‡hˆH.......  „ „8û^„ `„8û‡hˆH........  „à„`ú^„à`„`ú‡hˆH.........„,„˜þ^„,`„˜þo()€ „ü„˜þ^„ü`„˜þ‡hˆH.‚ „Ì „Lÿ^„Ì `„Lÿ‡hˆH.€ „œ „˜þ^„œ `„˜þ‡hˆH.€ „l„˜þ^„l`„˜þ‡hˆH.‚ „<„Lÿ^„<`„Lÿ‡hˆH.€ „ „˜þ^„ `„˜þ‡hˆH.€ „Ü„˜þ^„Ü`„˜þ‡hˆH.‚ „¬„Lÿ^„¬`„Lÿ‡hˆH.h„Є˜þ^„Ð`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„ „˜þ^„ `„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„p„˜þ^„p`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„@ „˜þ^„@ `„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„„˜þ^„`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„à„˜þ^„à`„˜þOJQJo(‡hˆH§ðh„°„˜þ^„°`„˜þOJQJo(‡hˆH·ðh„€„˜þ^„€`„˜þOJQJ^Jo(‡hˆHoh„P„˜þ^„P`„˜þOJQJo(‡hˆH§ð~"¥q]@{ f/{–ƒf…W~ h‡)ñR0>`/33 ë.À| d¿3DŠMV‚Dü*]@{ °$z n*n,/]Ëçf/vcÓ*G7 ‰#~ßzO½lÿ?5>+† ‹MZc1û@½¸"lSÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿPn“ÐlÔÐn•oÖ¸À×€o˜¨oÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿ         Tf\ ↰½f↰nH¢bTf\ @âöAF;|=欲3¹Á¼BÖQŽ6'$rîT¼BÖQ“R¼BÖQrîT5h×rrîT(å#ÕOJ$pOpY°p„{´!›=$`P=t€xÁ{°|m œ eqß ó%Œ2‰7•\¤eij5k}%ÑêLW 'Y6[D[Ei›l%oo …>]D³d„qã@ € E/41‚3U74Wô^r`˜gthd})Î~ t7 Ù*G¨Oq±æ “ <3 #< ÇK U d #! ó& Pf > «B ³[ u q| U ). Í/ ûV ^[ öe ê .& ½- Ê/ åG €X ^y ,z A ÑÑ,-TXfxiÁŽ*5m5QVmÃÕØ>eU­}š57¬; BhKWl\d£`Aqb}Õ}§‘-#"+—fíq¬t”vZ™F•NQuY´q|EÎ%‡OŠU¾cáæ!‹#Y%ƒ/D?ÚCõIlPÂQI_åråt!g9'C-è-MUyjûmŒtUw) /ß;åE[n u¼… r)xIñJGtnÀ#8(ÝZ |ý € ³ Ñ#¶KYp9yR}D’ "—,V=lDaITZ"\]a?)D‘]r`Ô:êG?RÒXt`Æds+-ˆA³moiss* S. ä6 Yb \!ð!p!!Š"!C:!G!W!uh!žn!?!"Æ*"ÜF"üz"I#¼ #l1#ÞY#í|#$:,$I?$(B$ÐN$P$²Y$üc$Óe$wi$ƒi$Hq$x$Æ%·%%É%L&%œD%ÂN%ÙP%cw%™ &p&D&U/&]G&ý\&¶]&k{&P'ÝE'{\'Hc'èd'xn'á((ö+(I4(MG(ée( h(/q(w(p{()ü )^)Û)»()i+)22)9k)p)„*†*Î*½*5!*#*D?*i*È +¶ +G+/+ 2+§?+·A+­C+…`+b+‰$,¼3,~j,±n,Žv,Az, %-å4-N-Z-w.Ç>.Ç/ /S/d/aC/!b/Úm/ƒp/I0Q0(30æ50þ50zI0¨[0o0w11•=1ï]12j1s1pz1 2³2Ä+2¹,2.f2ë3]&3353p53FF3÷ 4p 4Q40&4S<4 5[#5rL5Ld5@k5q5-v58}5T5A6?!6u!6–86Ä<63U6¶Z67Æ"7!'7Ò<7+>7âA7âG7ÔN7_7˜8°8&48ÈJ8V8rg8¸99 ;9[@9ÁJ9¶c9qx9Æ9:e&:À4:ôA:‹u:;k;¿;† ;—;¬;Ë;Ñ4;å7;ûJ;ßa;«<ø1<p@<šs<<>= =Ã=ü =Ë'=,=ò@=ôC=R=S=Ú]=‹f=Ó>ÿ">È(>­.>Í?>_J>2K>’X>õj>øq><?Î?#?Ë+?-?h8?ù@@!@iF@ôQ@,S@nX@a[@@b@Xh@ök@x.Aþ?A[AøcA&hA¶BÄ B (B³/BämBRnB{C;CÍ=CSGC¿ZCâZC^iCzDDaKDÑKDQRD\Dí`DFxDbzDE…E1ErE&EL5E/hE9qEÕF‹FÒ6FéZFˆdF–G G2GþIGµSG^GTiGW~GÀH3H²GHtjH–sHÉxH·HËI—&Iª2I{HI‡OIqPIH\I$`I2{Iƒ|Il.J[ZJÚiJ|Ji!K2KÃ;K¨OKõL´L™DLíILsYLÀZLÄMr"M_MM½lMEyMYNŽNžN”"NkLN“eN fNQiN4rNT|Nþ O^On|Oû|O¯P9PEP,5Pv?PˆGP‘jPé#Q9Qœ=QLQfpQúpQRµRS"R½&RïURãwRŽ SÞSK'Sì9SÙ?SdS T² TšHTðSUQ~UNV` V»=VòFVìeV`fV vV W%WþWWù%W•QWSuWž}Wø XX\1X½4Xœ5Xv6X™9X¹híBhðPhôQhïRh‘i„i§=iò_iQkiÍviy jÈjHj.jÅ0j„7j„Lj#SjTjïVjÞmjfk[#k :k?k…DkrEkÎLkÒTk dkrkÙyk×"m *m³_m—nmÝn5"n¼;n:Kn"Qn;Tn…n o±*o+o3AoÊAo-Bo®bo$coïmo2pÌ2pa€O€þ^€®c€šÈ$Û&å7±K|z ‚ˆ+‚I/‚)1‚ø9‚‘v‚šƒ@ƒ*ƒ™EƒûTƒQUƒ!„¯Y„Ãn„~„®%…?_…U`…hf…­n…Å|…& †Ø†3†a#†s9†U=†m†,‡Æ+‡<,‡Ò2‡!3‡f<‡…?‡fG‡qN‡[O‡x^‡©'ˆ*ˆ¾?ˆ²‰Ä‰‰ #‰I]‰R‘­R‘+X‘ÈZ‘²d‘Üj‘—t‘Ì|‘|’’À ’Ý'’<=’î>’?’¬G’ex’£y’ )“)2“2Q“uf“ëo“«”¬ ”:”¼O”Y”ÙP•3u•B––á/–,X–~`–Ap–8—Ì——F—ëf—í—ù˜ ˜°!˜€+˜_9˜„D˜½F˜T˜÷l˜ÿp˜Ä ™žN™âQ™JS™e™@e™šÀšÆš?š!š)šz+šA8šöCšŠLšTNš-Oš*Qš÷Vš^š÷gš²›T›p›Æp›§z›œRœÌ"œ/$œ4œ§Gœ(JœKœ*NœüaœJhœ\xœÎ&"4„5GqNÖžv=žÖBžÜEž’Sž–_ž¤tžìtž¹zžNŸŸ¹,Ÿ=/Ÿ0Ÿ15ŸÚAŸœCŸ‰HŸèOŸa]Ÿq`Ÿ¹mŸ÷uŸÔ m Ø. #5 ±? áB ðH ñ\ Œb _} T!¡Q,¡»U¡Äf¡@n¡Ãz¡Ý ¢z¢²¢Ö¢U0¢6¢X]¢¤q¢Ô|¢ÈV£èe£6m£¤H¤Ó.¤2¤þ8¤7?¤ÒQ¤;^¤Ñc¤`~¤X¥ ¥ž¥)¥+=¥çG¥ÙP¥?T¥__¥e¥Êw¥Ñw¥N ¦ë"¦ˆ7¦ŸF¦we¦‘o¦Åt¦ §k§‡§T§¹)§÷*§ã+§¬@§ÊN§çp§µx§zz§g§f¨Ç¨º%¨B5¨8¨0A¨ P¨Éx¨d~¨Þ©‹!©Ë#©ÜB©w©ªGª7)ª¿)ª`>ªægª±tªL&«n«v«p¬g¬û+¬-¬@1¬“:¬ì|¬}­­+­.­C­}D­ÆI­à\­w­¸®ï®U,®Æ<®XZ®ŒZ®Îc®\}®I ¯Ç ¯Ú1¯mK¯HP¯k¯ã°ú5° D°Åa°Åu°) ±M/±ÕM±FY±P²Ì²Ÿ²b²¶i² ³s-³æ2³];³:b³hf³~~³´·´ ´/´ô´´S0´6´IE´-G´U´üX´T`´¿p´+z´ÿ|´ýµPµ´$µö&µ7µr_µÛgµ‹xµA}µœ¶c¶q¶&¶c¶ad¶W·t4·p6·)P·¶T·“t·£ ¸ëC¸;Y¸ï ¹!4¹'<¹<¹E¹!I¹ÒI¹áN¹ór¹Ey¹×ºcº‚º¯%º¬,º~1ºVKºÞYº9}º~"»1»=»P?»äO»ìi»}»Æ¼W¼ï¼i%¼8*¼€B¼QV¼{¼ô¼n½é½ ½E½‡V½Ó_½«m½_¾Í¾I¾+¾T(¾š/¾@¾>B¾ÅN¾$Q¾[¾ª]¾Ÿ ¿œ,¿ð@¿ÅT¿2\¿Š^¿¦^¿Ño¿À>+ÀK/ÀF7À<@ÀSAÀEÀÚLÀ||À Á—#Áš(ÁÚLÁ$TÁeÁêsÁTÂb «3‹?»Q¼XÂ?4Ã1XÃrÃo0Äæ6Ä=WÄÅkÄ÷uć&Å:źWÅ\Å+fÅ~fÅÆ,Æ{ÆCÆØ-Æ1KÆ,LÆ$KÇaYÇ…_ÇjÇkÈ Èõ&ÈÚ6Èè^È7bÈyÉÎ ÉqÉJTɉWÉÙqÉrÉ×&Êè&ÊCÊKCʼsʣ˜BËfHËPË÷QË»_ËëbËKÌÐ/ÌÀ1Ì6IÌL̹sÌÍÝÍuÍQ8ÍýMÍ}]Í5e͇eÍ‚gÍ{Í=Î Îý2Î'<ÎFMÎÐOÎnÎã{Î}&Ï™-Ïá3Ï :ÏlGÏ×cÏfÐðÐ ÐP+Ð+GÐ;ГÑeÑ¡2Ñ 6Ñ{8Ñé9ÑLCÑÐJѲtÑÜzÑ{ÑÒ}Òh'Ò¯-Ò#Ó/Ó¸?ÓÑSÓ!dÓboÓ Ô'Ô²&ÔBÔ\ÔdÔ°$Õ3Õ&;ÕRÕÇ^ÕiÕuÕã~Õ™ Ö(Ö˜-Öy>ÖÍXÖcÖûfÖÉwÖâxÖâ×—$×ÏD×UO×ÉT×½]×RØ×ØÔ<Øø<Ø–>ØŒBØîBؘLØÎ]ØqmØéuØÛyذÙr2ÙBÙºWÙgaÙæÚÄ$ÚKJÚÑcÚf~Ú+Û¦ ÛÜÛGÛCÛD[ÛþpÛ®ÜOÜ#ܦ*ܹ\Ü‹gÜ’}Üð}ÜßݺÝÃ3Ý}SÝ1WÝÚ[ÝÅÞUÞdÞ}'ÞÙ;ÞuEÞ£pÞcßZ ߌ)ß0ßÞAßgM߬Qß/pߦàhàH àK1à92àÆBàiEà§[àÊhàÁzà†á¥!áuCá [áüiáˆvá–xá†|áâçââLâÂJâhYâñZâÄãsãí ãÐã>Rã(tã6vã¶yã2ä> änä³FäGJä‚RäMåž&å‘-åãvå¸,æûgæ«çþçtç›"ç2Xç=bçpè,#è.,è¸Mè-NèUèðUè¡dè°éï=éà@éegéÕFê¤Pê`eêë²7ë­?ëdì-#ì†Eì]UìÆYìð[ìa^ì:eì8fì‘mìÞ íÆ í &íÑ+í2í <í·ZíN~ííƒíãî²0î±tî~îÒï¨ïÆIï%Yïé^ïÿjïý ð/ð¶3ðÁ@ðrBð QðšoðÆxð# ñà%ññ.ñü;ñ1@ñðHñPñÈ òÏòw,ò‡@òòGòÚHòøPòˆ[òE^òyòó=ó1óÍ5ówTóV[óhóƒpóöôô“ ôÞ(ôÑGôØKô mô€tôÃõ õ© õP(õ[Bõ¬eõqõ_,öDö6Jöˆ[ö“]öúhö÷èB÷ W÷Æf÷|m÷°z÷¯ø(øRø@Rø(ùk,ùo/ùÔ3ù†Vù aùÒú¡úW6ú‡7úbAú[RúÐZú|búNeú“jú¹ûSûB@û˜Oû+hû,hûñüüã ü%;ü–>üVüX^X|XôXXXRXjX~XÄXÆXÈXÊXÌXÎXÐXÔXÖXØXÚXÜXÞXàXäXæXèXêXîXðXôXøXþXXXX XXXXXXXX"X(XT@X,X2X4X8X<X>X@XBXDXFXHXJXLXNXPXRXTX\X^X`XdXhXpXrXvXzX|X†XˆXŠXX’X–XšXžX X¢X¤XL@X¨X®X°X´X¶XºX¼XÀXÂXÄXÆXÊXÐXÔXØXÚXÜX^ÿÿUnknownÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿGî‡* €ÿTimes New Roman5€Symbol3.î ‡* €ÿArial7.îï { @ŸCalibri?=î ‡* €ÿCourier New;€WingdingsAîï ë BŸCambria Math"1ˆðÄ©®2§œLgd®µŠ£hÚ–Ó’çDhöù!ð‰‰x´‚20~ŸÄÕ 3ƒQðüýHP ðÿ$Pâÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿ] \2!xx ÿÿVlasic Vlasic Zg|                       þÿà…ŸòùOh«‘+'³Ù0Xˆœ¨¸ÄÔ èô   ,8@HPâVlasicNormal Vlasic Zg100Microsoft Office Word@”ÿ<@ÔׂݪÎ@èá„ ÅÎhµŠ£þÿÕÍÕœ.“—+,ù®DÕÍÕœ.“—+,ù®H hp|„Œ” œ¤¬´ ¼ Îâ–Ú~Ÿ  TitleNaslovì 8@ _PID_HLINKSâA¤ 2ºhttp://hjp.srce.hr/[·:http://www.erudit.org/revue/meta/2005/v50/n1/010661ar.pdf0°_Toc3656503790ª_Toc3656503780¤_Toc3656503770ž_Toc3656503760˜_Toc3656503750’_Toc3656503740Œ_Toc3656503730†_Toc3656503720€_Toc3656503710z_Toc3656503700t_Toc3656503690n_Toc3656503680h_Toc3656503670b_Toc3656503660\_Toc3656503650V_Toc3656503640P_Toc3656503630J_Toc3656503620D_Toc3656503610>_Toc36565036008_Toc36565035902_Toc3656503580,_Toc3656503570&_Toc3656503560 _Toc3656503550_Toc3656503540_Toc3656503530_Toc3656503520_Toc3656503510_Toc365650350[-:http://www.erudit.org/revue/meta/2005/v50/n1/010661ar.pdfRL*Chttp://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=fFdiWRU%3D[':http://www.erudit.org/revue/meta/2005/v50/n1/010661ar.pdfl}$/http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search[!:http://www.erudit.org/revue/meta/2005/v50/n1/010661ar.pdfo;Hhttp://www.davidmontero.net/LgTeachingFiles/Traduction/proc%E9d%E9s.pdfo;Hhttp://www.davidmontero.net/LgTeachingFiles/Traduction/proc%E9d%E9s.pdfT)http://hjp.srce.hr/index.php?show=search]L;http://hjp.srce.hr/index.php?show=search_by_id&id=f15jXxZ69`Qhttp://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=f1lvWRg%3D&keyword=dekorl}/http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=searchV  Chttp://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=d1lkUBY%3DT )http://hjp.srce.hr/index.php?show=search~1\http://www.academie-francaise.fr/les-immortels/georges-duby?fauteuil=26&election=18-06-1987~1\http://www.academie-francaise.fr/les-immortels/georges-duby?fauteuil=26&election=18-06-1987@>http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid%5B0%5D=193  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬­®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖרÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬­®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖרÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬­®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖרÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬­®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖרÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmþÿÿÿopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬­®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖרÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ  þÿÿÿ   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜þÿÿÿš›œžŸ þÿÿÿ¢£¤¥¦§¨©ª«¬þÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿº»þÿÿÿþÿÿÿ¾þÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿRoot Entryÿÿÿÿÿÿÿÿ ÀF0w¡œ ÅνData ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿn91Tableÿÿÿÿÿÿÿÿ 2WordDocument ÿÿÿÿ;ÚSummaryInformation(ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿ™DocumentSummaryInformation8ÿÿÿÿÿÿÿÿ¡4MsoDataStoreÿÿÿÿÿÿÿÿ°joœ ÅÎP•œ ÅÎ0MÌÚB45ËÒÄCÚÑËEMÂÍYQÉÀ==2ÿÿÿÿÿÿÿÿ°joœ ÅÎP•œ ÅÎItem ÿÿÿÿ ÿÿÿÿÚPropertiesÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿUCompObjÿÿÿÿ yÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿþÿÿÿ þÿÿÿ þÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿ þÿ ÿÿÿÿ ÀF'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.8ô9²q