Naslov
Satir nije divji čovik
(Satyr Is Not a Wild Man)

Autori
Pšihistal, Ružica

Ostali urednici
Cvenić, Josip

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Ogranak Matice hrvatske u Osijeku

Grad
Osijek

Godina
2011

Stranica
458

ISBN
978-953242-096-8

Ključne riječi
Slavonija; književna povijest; kulturna povijest; Šokci; rekapitulacija; interpretacija; imaginacija; memorija; Relković; Satir
(Slavonia; literary history; cultural history; Šokci; recapitulation; interpretation; imagination. memory; Relković; Satyr)

Sažetak
Relkovićev Satir u naslovu ove knjige amblematski je mnemocentrički označitelj književnih svjetova slavonskoga Međurječja u rasponu od 18. stoljeća do suvremenosti, uz neodlučno odbijanje – bez traga brisanja – divjeg mu čovika. Noseća, strategijska fragmentarnost ostaje ipak zadanim okvirom, premda se autorica u mnemoničkome modeliranju knjige, složenoj iz radova nastalih u petnaestogodišnjemu razdoblju, poslužila tehnikama umjetnoga pamćenja, nastojeći stvoriti održivi poredak „slikā stvari“ kojih se trebamo sjećati. Gramatika pamćenja nalaže ponavljanje onoga što je vrijedno sjećanja kao najuspješniju tehniku arhiviranja, održavanja i osvježavanja pamćenja. Sumarno propitivanje znanstvenih prinosa slavonskome književnom baroku (Prohaska, Vodnik, Kravar, Fališevac) i podrobnije pregledavanje znanstvenoknjiževnih datoteka zaslužnih slavonskih mnemonista (Matić, Peić, Švagelj), gdje je već provedena uredna pohrana ključnih mjesta i slika slavonskoga književnoga i kulturnoga pamćenja, čini prvu cjelinu knjige (Rekapitulacija). Sljedeći je korak kreativnoga prisvajanja baštinskih zaliha, kao osobnoga uvježbavanja pamćenja, proveden u drugoj cjelini knjige (Interpretacija) kroz tumačenja središnjih, ali i rubnih književnih tema (Relkovićev Satir, pjesničke prigodnice Josipu Jurju Strossmayeru, Velikanovićev humoristički spjev Otmica, Inhofova parodija Muderis). Slikotvornost pamćenja podržava se i u sljedećoj cjelini knjige (Imaginacija), gdje se iz selektivno probranih najsvjetlijih dijelova slavonske književne riznice (Slavonska šuma Josipa Kozarca, marginalije Relkovićeva Satira, Đuka Begović Ivana Kozarca), imaginativno oživljava ono što nije izvana vidljivo ili nije bilo opaženo. U istu je cjelinu lančano, prstenasto uvučeno interpretacijsko zastajkivanje pred govorom ljubavi i vještinom ljubavi u lirskim dvostisima (šokačke pismice) i pred pjesničkim litanijama Ženi iz pera klasika hrvatskoga modernoga slikarstva (pjesnička zbirka Slavka Kopača). Posljednja cjelina (Memorija), kao zajednički nazivnik oblikotvornoga i kompozicijskoga načela knjige, označuje povratak kreativnoj sintaksi pamćenja, kojom se u poredak kanonski uskladištene mnemoničke građe (tekstovi Matije Antuna Relkovića) unose potisnuti sadržaji (tekstovi njegova sina Josipa Stipana Relkovića). Propitivanje identitetskoga sklopa šokaštva u slavonsko-srijemskoj književnosti, u posljednjem poglavlju, na istom je tragu rekonstrukcije i ponovnoga uprisutnjenja ključnih mnemoničkih mjesta i slika, koje bi mogle vratiti stvarima „mjesto u živo“, zastupnički stajati umjesto onoga čega se trebamo sjećati.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Povijest, Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA