Pregled bibliografske jedinice broj: 644147
Konzerviranje-restauriranje korskih sjedala iz katedrale Sv. Stošije u Zadru
Konzerviranje-restauriranje korskih sjedala iz katedrale Sv. Stošije u Zadru // Svetišta dalmatinskih katedrala: rješenja u prošlosti i izazovi obnove
Split: Međunarodni institut za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela IIC-Hrvatska grupa i Institut za povijest umjetnosti - Centar Cvito Fisković, 2013. str. 25-28 (predavanje, nije recenziran, sažetak, stručni)
CROSBI ID: 644147 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Konzerviranje-restauriranje korskih sjedala iz katedrale Sv. Stošije u Zadru
(Conservation-restoration of choir stalls of the Cathedral of St. Anastasia in Zadar)
Autori
Škarić, Ksenija
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni
Izvornik
Svetišta dalmatinskih katedrala: rješenja u prošlosti i izazovi obnove
/ - Split : Međunarodni institut za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela IIC-Hrvatska grupa i Institut za povijest umjetnosti - Centar Cvito Fisković, 2013, 25-28
ISBN
978-953-7875-12-1
Skup
Svetišta dalmatinskih katedrala: rješenja u prošlosti i izazovi obnove
Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 27.09.2013. - 28.09.2013
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
konzerviranje ; restauriranje ; gotika ; korska sjedala ; Zadar
(conservation ; restoration ; Gothic ; choir stalls ; Zadar)
Sažetak
Rezbarena, obojena i pozlaćena korska sjedala za zadarsku katedralu sv. Stošije izradio je, prema narudžbi iz 1418. godine, venecijaski rezbar Matej Moronzon. Ime slikara koji je izvodio polikromiju ostalo je nepoznato. Premda se nagađa da bi se moglo raditi o slikaru Ivanu Petrovu iz Milana s kojim je rezbar dokumentirano surađivao na skulpturama s pregrade prezbiterija, pretpostavku nije moguće provjeriti usporedbom s ostalim Ivanovim djelima, jer je sadašnji oslik nastao tijekom obnove 1885. godine. U toj kvalitetnoj klasicističkoj repolikromiji koju je izveo Zadranin Oscar Marcocchia, sve su velike površine prebojene monokromno tamnosmeđom bojom, a likovi su oslikani i dijelom pozlaćeni. Korska sjedala su izrezbarena od drva ariša, oraha i lipe. Prvotno su bila živo obojena bojama s proteinskim vezivom i pigmentima poput ultramarina, orpimenta, cinobera i olovne bijele. S obzirom na vidljivo ispreplitanje kiparskih i slikarskih faza, očigledno je da su se u vrijeme nastanka korskih sjedala rezbarski i slikarski radovi odvijali simultano a ne sukcesivno, što je iziskivalo tijesnu suradnju između rezbara i slikara. Konzervatorsko- restauratorski radovi na gotičkim korskim sjedalima započeti su još 1969. godine, ali je 1972. godine financiranje obustavljeno, pa su napola restaurirani dijelovi ostali pohranjeni u depou sve do 2010. godine kada je u Hrvatskom restauratorskom zavodu pokrenut program usmjeren njihovom povratu. U restauriranju 1969.-1971. godine s većine pohranjenih dijelova uklonjeni su slojevi repolikromije da bi se predstavilo golo drvo – izgled kakav sjedala nisu imala niti u svojoj prvotnoj zamisli niti u kasnijim obnovama. Premda je ovakvo proizvoljno restauriranje u međuvremenu napušteno, a kult „izvornika“ doveden u pitanje, rezultati su u svetištu zadarske katedrale itekako vidljivi i mogu poslužiti kao opomena protiv ponavljanja sličnih pogrešaka.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti
