Naslov
Priručnici za samopomoć - tekst i kontekst (samo)pomoći
(Self-help books - text and context of (self)help)

Autori
Žurić Jakovina, Iva

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
AVANTURE kulture : kulturalni studiji u lokalnom kontekstu : zbornik Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci

Urednik/ci
Puljar D' Alessio, Sanja ; Fanuko, Nenad

Izdavač
Jesenski i Turk ; Hrvatsko sociološko društvo

Grad
Zagreb

Godina
2013

Raspon stranica
243-263

ISBN
978-953-6552-85-6

Ključne riječi
knjige za samopomoć, popularna psihologija, transfer, književni transfer, identitet, identifikacija
(self-help books, popular psychology, transference, literary transference, identity, identification)

Sažetak
Priručnici za samopomoć već su godinama među najprodavanjijima u Hrvatskoj i svijetu i samo su dio rastuće i profitabilne „industrije samopomoći“ čije se poruke dotiću svih aspekata života u suvremenom društvu. Većina knjiga i autora dolazi iz SAD-a, gdje je, za razliku od Hrvatske, vrlo živa i produktivna kritička rasprava o ovom rastućem fenomenu. U pokušaju da se analiziraju ti tekstovi, pokazuje se nužnost interdisciplinarnog pristupa, a metodološki problemi i početak su i posljedica definiranja granica predmeta. Nejasna kategorija „priručnici za samopomoć“ kao književne vrste ili žanra nasuprot korištenju teksta kao „samopomoć“ od strane čitatelja, odnos prema (popularnoj) psihologiji, njihova društvena važnost ili odnos prema popularnoj kulturi, ukazuju na mogućnost književe i kulturalne teorije da pridonese rasvjetljavanju problema. Osnovna pretpostavka priručnika za samopomoć jest da postoji čitateljska publika nezadovoljna sobom, koja je u potrazi za boljom verzijom vlastitog sebstva. Ovakva pretpostavka u sebi sadrži mogućnost da čitanjem knjiga osoba može «postati netko drugi». Preuzimanje ideniteta koje nam nude priručnici za samopomoć provodi se procesom identifikacije čitatelja s autorom ili likovima iz knjiga, ili putem teorije književnog transfera, koja povezuje psihoanalitički psihoterapeutski pristup s književnošću. Pretpostavka je da se čin čitanja može promatrati kao transfer u psihoanalitičkom smislu, jer se postiže sličan učinak gdje čitatelj, ovisno o emocijama i senzacijama koje doživljava čitajući tekst, proživljava emocije i doživljava nove uvide. U odnosu priručnika za samopomoć prema društvu/kulturi možemo detektirati dva prevladavajuća stava, gdje se prvi odnosi na tezu da knjige popularne psihologije proizvode pojedince koji postaju «zdravi» te istovremeno podložni vladanju. Ovakvom gledištu suprotstavlja se stav kako se na knjige za samopomoć može gledati kao na mogućnost društvene i kulturalne promjene promjene. Smatram kako postoji potreba i prostor za daljnju interdisciplinarnu analizu, s obzirom da se u budućnosti može očekivati sve veća prisutnost priručnika za samopomoć u hrvatskom medijskom i izdavačkom prostoru, pa posljedično i u kulturi svakodnevnog života.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija, Psihologija

POVEZANOST RADA