ࡱ> `{bjbj 4)1 " " e-&S _sss8O\sefaaaaaaa$OgiZ b   b  eOOO.  aOaOO.QVQ *DsxMFQae0eNQKjxMKjVQVQKjAlWd O b b`NeKj" +:Zdenka Janekovi Rmer Udobni dom suknara Mihovila Petrovog: svakodnevica bogate graanske obitelji u an~uvinskom zadru Temeljem opse~nog inventara imovine zadarskog suknara Mihovila Petrovog, sastavljenog 1385. godine, istra~uje se svakodnevica ~ivota bogate srednjovjekovne graanske obitelji, osobito materijalna kultura i kultura stanovanja. Niz lijepih predmeta iz Mihovilova kuanstva sastavlja mozaik izuzetno zanimljive pri e o ~ivotu njegove obitelji unutar njihovog doma, o istan anosti njihova ukusa i gradskoj uljudbi Zadra s kraja 14. stoljea. Inventar daje i airu sliku od obiteljske, pripovijedajui o ~ivotu nove elite koja nastaje na valu prosperiteta Zadra u an~uvinskom razdoblju. Klju ne rije i: srednji vijek, Zadar, povijest gradova, materijalna kultura, kultura stanovanja, svakodnevica Key words: Middle Ages, Zadar, urban history, material culture, housing culture, everyday life Oporuka i inventar Godine 1385. u Zadru je sastavljen inventar imovine ser Mihovila Petrovog, bogatog trgovca suknom, Hrvata, sina Petra Mihovilovog iz Nina. Glavni izvor Mihovilovih prihoda bilo je suknarstvo, no bavio se i trgovinom solju i imao prili an zemljiani posjed u okolici Nina i na Paamanu. Posljednjih godina ~ivota posjedovao je devet kua i barem toliko duana u Zadru, koje je sam koristio ili iznajmljivao. Nakon Mihovilove smrti 13. srpnja 1385. godine, izvraitelji oporuke pregledali su svu njegovu imovinu i isprave i 22. srpnja sastavili detaljni popis. Inventar je sa uvan u samostanu benediktinki sv. Marije, a pronaaao ga je i objavio Jakov Stipiai. U Zadru i drugim dalmatinskim gradovima sa uvani su i ostali inventari imovine no ovaj od njih odudara svojim sadr~ajem i opsegom. Inventarium bonorum Michovilli draparii condan Petri de Iadra factum per eius commissarios na 267 stranica ispisanih rukom notara Artikucija Dominikova iz Rivignana, sadr~i popis svih Mihovilovih nekretnina i stvari zate enih u njegovoj kui i duanu te regesta 670 isprava i knjiga ra una iz razdoblja od 1238. do 1385. godine. Jakov Stipiai je detaljno pisao o dvadesetak Mihovilovih knjiga, dok je preostali dio inventara, koji otkriva svakodnevicu ~ivota bogatih zadarskih graana u drugoj polovici 14. st., ostao zanemaren. Oporukom sastavljenom 20. lipnja 1385. Mihovil je imenovao suprugu Filipu izvraiteljicom oporuke, uz prijatelje i roake suknara ser Nikolu Mihovilova te trgovaca Jurja pok. Miroslava i Jakova pok. Ivana Vodanovia. Prokurator Nikole Mihovilova bio je zadarski plemi Nadalin Vitov de Zadulinis, a Filipu je zastupao Juraj, sin Mihovilovog pokojnog prijatelja i poslovnog suradnika, suknara Mihovila Dra~ilova iz Zadra. Prokuratori su sastavili inventar Mihovilove imovine i predali ga plemiima Ivanu Ludovikovu de Matafaru i `imunu de Rosi, rektorima Zadra, da se uva u gradskoj kancelariji. Supruzi Filipi Mihovil je oporu no dao pravo u~ivanja njegovih dobara sve dok ostane udovica, ali ne i puno pravo raspolaganja njegovom imovinom. Naprotiv, sam je u oporuci detaljno odredio ato treba u initi s njegovim posjedima i vrijednim stvarima  upravo zbog toga je nalo~io da se sastavi inventar. Htijui se pobrinuti za svoje nasljednike, Mihovil je odredio da se zate eni novac, srebrnina, zlato, dragulji i ostali nakit pohrane kod njegova roaka i izvraitelja oporuke Nikole Mihovilova sve do punoljetnosti njegovih sinova. Nikola je preuzeo i nadzor nad velikom koli inom tkanina i aivaeg pribora koji su se nalazili u duanu. To je trebalo prodati, jednako kao i vrijedne tkanine koje su se zatekle u kui, i za taj novac kupiti zemlju koju e naslijediti Mihovilovi sinovi Petar, Ivan i Donat i sin koji bi se mogao roditi, jer mu je supruga bila trudna. Ker Katicu izuzeo je iz nasljedstva i odredio joj miraz od 1.000 dukata. Ako bi se rodila joa jedna ki, i ona bi dobila jednaki miraz. Supruga Filipa bi u slu aju ponovne udaje dobila svoj miraz od 600 dukata i povrh toga 400 dukata na dar od supruga. Sve anu odjeu velike vrijednosti koja je pripadala Mihovilu i Filipi trebalo je spremiti u sanduk u njihovoj spavaoj sobi, zaklju ati i klju  dati Nikoli Mihovilovu. Uz pokustvo, manje vrijedno posue i kuanske potrepatine, Filipa je smjela zadr~ati samo mali dio obiteljskih dragocjenosti  nekoliko srebrnih ~lica, Mihovilov pe atnjak s grbom te dvjestotinjak lijepih puceta za ukras dje je odjee. No ipak, prema Mihovilovoj oporu noj odredbi, kadgod bi Filipa zatra~ila neato od nakita da bi ukrasila djecu, treba joj to dati. Mihovil takoer nala~e izvraiteljima oporuke da joj daju dodatni godianji prihod od 20 dukata ako ne bi imala dovoljno sredstava za uzdr~avanje obitelji. Nakon kupovine posjeda isplaivanje tog dodatka treba prestati. Unato  dodatnom prihodu i mogunosti povremene posudbe dragocjenosti, po smrti mu~a Filipa je, kao i mnoge udovice, po injala ~ivjeti ni~im standardom, s bitno manjim prihodima i bez mnoatva stvari koje su joj uljepaavale ~ivot. Gubitak desetak njezinih haljina i pet ogrta a, ak i noaenih, viae je nego simboli no obilje~io po etak skromnijeg udovi kog ~ivota. Takav stav mu~eva nije bio neuobi ajen  mnoge ~ene nakon mu~evljeve smrti nisu mogle zadr~ati dotadaanju odjeu i nakit. Dragocjeni ukrasi na ~eni slu~ili su prije svega druatvenoj promociji mu~a i obitelji. Obiteljska hijerarhija o itovala se i u sferi posjedovanja, odnosno materijalne kulture  nisu svi lanovi obitelji imali jednaku vlast ni prava na stvari, pogotovo one najdragocjenije. Kua Dom je naju~i prostor ovjekova intimnog svijeta  istovremeno postavlja granice prema druatvu i posreduje prema njemu. On okuplja sve osnovne funkcije potrebne za ~ivot obitelji  pru~a zaatitu i privatnost, prostor za kuhanje, grijanje, jelo, spavanje i radni prostor. On je srce privatnosti, osjeaja sigurnosti, obiteljskog okru~enja i pripadnosti. O potrebi za sigurnoau rje ito govori podatak da su u Mihovilovoj kui naena 224 klju a, ne ra unajui one na sanducima, akrinjama i vratima. Sve se zaklju avalo bravama, katancima, zasunima i lancima  akrinje, ormar, klupe sa spremnicima, kov e~ii, sobe i sama kua. No, kua je istovremeno bila i otvorena  pripadala je prije svega obitelji, a potom i slugama, susjedima, roacima i prijateljima. Naju~i krug obiteljske privatnosti airio se prema osobama s kojima su se ukuani dru~ili, susretali se svakoga dana i ugoaavali ih u svome domu: roacima, prijateljima i poslovnim suradnicima. Meu plemiima kua je bila simbol rodovskog identiteta, gotovo uz bok grba i imena. U oporukama se esto zabranjuje prodaja kue i odreuje da se ona mo~e nasljeivati samo u muakoj silaznoj liniji. Srediate kue je ovjek i ona izra~ava njegove ~elje i potrebe, pa onda i govori o njemu. Kao glava obitelji, Mihovil je htio imati vlastitu kuu, kao ato preporu uju mnogi srednjovjekovni traktati o domainstvu. Ve 1356. kupio je prvu kuu u Zadru, u konfiniju sv. Marije, a potom i druge, no za potvrdu njegova gospodarskog uzleta, bogatstva i druatvenog ugleda trebao je reprezentativnu kuu, prostranu, udobnu, ispunjenu lijepim namjeatajem i dragocjenostima. Kua u kojoj je suknar Mihovil u trenutku smrti ~ivio sa svojom obitelji i poslugom nalazila se u kontrati svetog Spasitelja, u susjedstvu crkve sv. Petra Starog i kue plemia Augustina de Cigalisa. Bila je u srediatu grada, na mjestu prikladnom za posao, gdje su se okupljali vodei gradski trgovci. Njezine dimenzije, raspored prostorija i namjeataj rje ito su govorili o statusu obitelji i standardu ~ivota. Obitelj je u kui ~ivjela tek tri godine  Mihovil ju je kupio 1382. na javnoj dra~bi za 2.000 dukata, od trgovca Luke Leonova koji je zapao u dugove. Nije to no poznato gdje je obitelj prije ~ivjela. Godine 1359. Mihovil je stanovao u unajmljenoj kui, vlasnika ser Frane Ivanova de Cernuga, u konfiniju sv. Petra de Platea. Kua je imala dvoriate i pe. O ito je bila poslovne namjene, jer se navodi da ima hospicij i duane u prizemlju i na katu. Najam za tu kuu Mihovil je plaao joa 1364. godine, zajedno s roakom Mihovilom Dra~ilovim. Tijekom 70-ih i 80-ih godina kupio je i ostale kue, no ne navodi se u kojoj je od njih doista i stanovao. Sve kue nalazile su se u srediatu grada, u etvrti svetog Spasitelja, uz samostan sv. Nikole, u konfiniju sv. Martina, sv. Petra de Platea i sv. Marije Velike, uz glavni komunalni trg, u kontrati zlatara, u blizini samostana sv. Kraevana, in ruga Marchianorum. Uz veinu kua spominju se duani, a uz neke i konobe, sobe, kuhinja, balaturi, vrtovi i dvoriata. Dvije kue spominju se i nakon Mihovilove smrti. U duanu Mihovilove kue, kojeg je za njegovu obitelj vodio trgovac Paulino, sastavljena je 1385. isprava o prodaji neke kue. Godine 1395. Prodol Andrijin prodao je Stjepanu, sinu rnotinu, kuu u gradu, u blizini crkve sv. Stjepana, koja grani i s posjedom Mihovilovih nasljednika. Mihovilova glavna kua nije bila pala a, ali je pru~ala mnogo viae od uobi ajenog udobnog standarda stanovanja u Zadru toga vremena  njezin dekor i oprema slali su poruku o Mihovilovu bogatstvu, stilu, navikama i druatvenoj pripadnosti. Ni inventar ni Mihovilova oporuka ni regesta isprava ne opisuju detaljno raspored prostorija u kui. Neato je o tome ipak mogue saznati iz napomena o tome gdje se nalaze pojedine stvari. Mihovilova kua bila je kamena, imala je prizemlje i dva kata i bila je viaeelijska, dakle raskoanija, za ~ivot udobnija od veine tadaanjih kua, koje su bile jednoelijske. Pro eljem je gledala na ulicu, a imala je i dvoriate te duan. Unutar kue razlikovali su se prostori za zajedni ku upotrebu i oni privatni. Obitelj je boravila na prvom katu, gdje je bila i kuhinja i sve ana dvorana, dok su na drugom katu bile prostorije za sluge. Razdvajanje funkcija soba kakvo je postojalo u toj kui bilo je znak luksuza i u kasnijim stoljeima. `toviae, raa lanjenost i opremu Mihovilova doma srednji slojevi zapadne Europe dosegnuli su tek stoljee ili dva kasnije. U prizemlju kue nalazio se duan suknima, kao ato je bilo uobi ajeno u srednjovjekovnim kuama. Poslovni prostor morao je biti odvojen od privatnog, ali u blizini. Ondje se nalazila i konoba/spremiate te gustijerna. Kua je imala portik, ispred kojega je bila klupa, uz sam zid kue. Na ulaznim vratima bilo je kucalo. Vrlo je vjerojatno da je uz konobu ili u jednom njezinom dijelu bio i Mihovilov mali studio, jer se meu predmetima naenima u prizemlju spominju plo e za pisanje, plo e za brojanje novca (tabuleta), pe ati, parangoni za ispitivanje srebra, vage za srebro i zlato, torbica (valiseta) i vreice za uvanje novca te vei broj knjiga. Meu njima su bila i dva mala psaltira namijenjena poduci djece  mo~da ih je sam otac podu avao u slobodno vrijeme. Neke od isprava ija su regesta sa uvana u inventaru Mihovil je sam napisao, a vodio je i ra unske knjige. U istoj prostoriji nalazio se i stoli sa aahovskom plo om i figurama, pa je za pretpostaviti da je Mihovil igrao aah sa svojim prijateljima i posjetiteljima. To je najstariji podatak o igri aaha na hrvatskom prostoru  sljedei podatak je iz Dubrovnika, iz 1422. godine. Takav smjeataj radnog prostora kuedomaina u skladu je s preporukom priru nika o domainstvu da obiteljske prostorije moraju biti odvojene od javnog dijela kue te da studio mora biti blizu ulaza. Na prvom katu se spominje dvorana, kuhinja i dvije sobe, a na drugom katu soba/sobica i nedefinirani prostor. Ne spominje se od ega su bili podovi, no pretpostavljam da su na katovima bili drveni, a u prizemlju vjerojatno nabijena zemlja. `krinje s blagom Prvi dio inventara govori o za udnom bogatstvu i tezauriranju ste enih vrijednosti. U zape aenoj ko~noj vreici Mihovil je imao dosta gotovog novca raznih valuta: mleta ki dukati, ugarski floreni, franci, dubrova ki i mleta ki groai, bolonjski bonini, napuljski karleni, furlanski i be ki novac svjedo e o njegovim poslovnim destinacijama. Bilo je i krivotvorenog mleta kog i ugarskog novca. Ukupno se zatekao 1.851 komad zlatnog novca. U posuu i drugim dragocjenostima bilo je oko 23 kg srebra. Mnoge stvari koje Mihovil krajem 14. st. posjeduje u tako velikom broju u nekim se europskim sredinama ne nalaze niti nekoliko desetljea kasnije. Postavlja se pitanje jesu li se te stvari i koristile ili ih je samo tezaurirao kako bi uvao vrijednost svoga novca. U akrinji od orahovine nalazilo se 50 pozlaenih aaa, pet srebrnih pladnjeva, 23 pozlaene ~lice s glavom u obliku ~ira, 22 srebrne plitice, viae pozlaenih i bijelih srebrnih vr eva, kale~ s ljiljanima, posudica za za ine, kipi psia, nekoliko Agnus Dei, deset svijenjaka, no~ za pojas, pet pozlaenih srebrnih, baraunom podstavljenih kutija s no~iima i akaricama za aivanje, dvije pozlaene zvi~daljke za galiju. Posue je bilo ukraaeno ru~ama od emajla, likovima ljudi, orlova, lavova, ze eva, jelena, zmajeva, pasa, majmuna, listova, vitica, stabala. Na tim predmetima nerijetko se nalaze i natpisi (Hoc modo). Na nekim komadima posua se nalazio i Mihovilov grb ili samo slovo M, ato zna i da su izraeni po narud~bi. Na jednom prstenu stajao je natpis na hrvatskom: Rodi me. Zanimljiv je i natpis na Mihovilovu atitu: Contra chi po? Veliki broj puceta i kop ica, izraenih tehnikom intarzije, filigrana, rezbarije, emajla, okruglih, duguljastih, izvijenih, u obliku zvonca, s prikazima ljudskih likova, pasa, upuuje na razmialjanje da je to mogao biti dio posebne ponude u njegovu duanu. Svakako, puceta i kop ica, ato pozlaenih, ato bijelih ili bisernih, bilo je ukupno 1.965. Naalo se tu i nakita u ukupnoj te~ini od oko tri kilograma, koje ine 11 pozlaenih srebrnih prstenova s dragim kamenjem, 18 zlatnih prstenova, 15 pari nauanica, aest lan ia, srebrnih no~ia s bjelokosnim drakama i akarica u pozlaenim srebrnim kutijama, 10 ogrlica u jednoj ili viae niski (najdu~a je brojala ak 130 velikih bisera), nekoliko krunica od jantara, filigrana, koralja i bisera te nekoliko vrijednih akrinjica. Jantarne krunice bile su osobito luksuzne i velike i bez kri~a. Prstenje je bilo ukraaeno rubinima, smaragdima, tirkizima, granatima, safirima, dijamantima, biserima, karneolima, filigranskim kuglicama, obojanim staklom, emajlom s ljudskim likovima, vukovima, zvijezdama, ru~ama, grbovima, natpisima (Rodi me; Consumatum est; Iesus autem transiens per medium illorum; Gaspar, Melchior, Baldassar, ave) i ukrasima u nijelo tehnici. Bilo je tu lanenih i svilenih tunika i drugih vrsta muakih haljina, ogrta a od svile, barauna, krznenih podstava. U akrinji su bili ~enski pojasevi na injeni od svilene u~adi sa srebrnim ukrasima i kop ama, ukraaeni zvijezdama, natpisima (Ave Maria) grbovima i viticama, ru~ama, ljudskim i ~ivotinjskim likovima u emajlu, muaki pojasevi od srebrnih plo ica te crne i bijele ko~e. Potonji su bili pravi goti ki pojasevi kakvi su se u to vrijeme nosili u europskim gradovima, a prikazani su i na akrinji sv. `imuna. Bile su tu i kape od barauna sa zlatom izvezenim zvijezdama, leptirima i ~ivotinjama, baraunaste torbe i torbice sa zlatom, svilom i biserima izvezenim grbom Mihovila i Filipe, sve ani ogrta i i haljine. Radilo se o ukupno 41 komadu vrijedne odjee. Dragocjenosti su bile pohranjene u lijepoj akrinji od orahovine, iznutra oblo~enoj ~utom tkaninom, s tri brave i klju a. Vrijednosti, oru~je i knjige, ali i svakodnevni upotrebni predmeti u Mihovilovoj kui pokazuju kako su bogati graani koristili stvari da bi definirali osobni i obiteljski identitet i pozicionirali se u druatvu. U prete~no siromaanom okru~enju lijepi i dragocjeni predmeti fascinirali su okolinu i zbog toga materijalna dobra i potroanja postaju druatveno va~ni. Lijepo odijevanje, ~ivot na visokoj nozi, gozbe i dru~enja inili su bogate pojedince druatveno joa zna ajnijima. Zlatni i srebrni nakit, dragulji, srebrno i pozlaeno posue, raskoana odjea i drugo zahtijevali su povla enje kapitala iz optjecaja. Ta velika potroanja odudarala je od trgova ke atedljivosti i mnoge vodila u propast. Mo~e se pretpostaviti da je tezauriranje zna ilo i uvanje kapitala no ipak je smanjivalo ulaganje u posao. Opse~no zakonodavstvo protiv raskoai bilo je uzaludna reakcija na to. I sam Mihovil je to shvatio, pa je odredio da se velik dio tih statusnih simbola proda i novac ulo~i u sigurnu vrijednost koja nee biti potroanja nego e donositi prihode  zemljiani posjed. No zov statusa je bio prejak  svojim bogatstvom Mihovil je nastojao premostiti staleake razlike i staviti se ugledom uz bok zadarskog plemstva kojem nije mogao konkurirati na politi koj razini. Druga polovica 14. stoljea za Zadar je zna ila gospodarski i kulturni uspon koji se osjeao i u ~ivotu pojedinaca. ak i u tom razmjerno malom gradu to je razdoblje najavilo veliko doba potroanje koje je slijedilo. U vrijeme kad je plemstvo bilo odreeno krvlju i vlaau prikazivanje bogatstva davalo je bogatom graanstvu mogunost da se na razini manifestacije pribli~i vrhu druatva. Raskoa odjee i viteake opreme U inventaru je posebno popisana odjea koja je ostala na raspolaganju Mihovilovoj udovici, njezinoj djeci i slugama. Broj i raznovrsnost njihovih odjevnih predmeta govore o visokom standardu i ukusu odijevanja. Filipa je posjedovala 16 kapa, ato lanenih, ato baraunastih i svilenih, osam haljina tipa tunike, zuppe, soche, klamide i guarnazole  veinom su bile od finih tkanina, etiri ogrta a (guarnacia, guarnaonum, gunnella), od ega tri svilena i pet zimskih ko~uha. Svila je bila vrste damasta, cendata, cendalina, zambelota, celona, vilesija. Tkanine i sukna u Mihovilovom posjedu dolazili su iz Aleksandrije, Damaska, Perzije, Verone, Paga, Ultramontane, Firence, Monze i samog Zadra. Izrijekom se spominju firentinski, mleta ki, turski i ugarski krojevi. Omiljene boje odjee bile su grimizna, skrletna, zelena, plava, ~uta, crvena, bijela, azurna i crna. Haljine i ogrta i bili su ukraaeni pozlaenim ili bijelim srebrnim pucetima i kop icama, svilenim pucetima, petljicama, girlandama, vrpcama, srmama i resama. Puceta su se zakop avala pomou svilenih om ica. Preko haljina nosili su se svileni pojasevi ukraaeni srebrom, biserima, vezom i vrpcama. Odjea je esto bila izvezena svilom raznih boja, zlatovezom i srebrovezom, motivima slova, kruna, ptica, cvijea, stabala, plodova, zvijezda. Filipa je imala desetak pari cipela od tkanine i ko~e. Meu njima su bile i jedne ultramoderne, esto s moralisti kih pozicija prokazivane, planelle. Za ljeto je imala slamnate aeaire ukraaene ko~om i vrpcama, a pokrivala se i rupcima, njih trinaest od obi nih tkanina i osamnaest svilenih ili baraunastih. Inventar spominje i sedam duga kih velova. Ispod gornjih haljina Mihovilova supruga je nosila lanene koaulje kojih je imala pet komada. Jedna zimska kapa (koju nije smjela zadr~ati) imala je podstavu od hermelina s krznenom vrpcom koja je padala do peta. Uz to su iala i tri ogrta a podstavljena i ukraaena hermelinom ili kunovinom, koje je takoer trebalo pohraniti. Djeca su bila jako dobro opskrbljena odjeom. Njihove glavice bile su stalno zaatiene kapicama  imali su devetnaest lanenih i pamu nih kapica za svaki dan, vjerojatno i za spavanje, i pet sve anih kapa od svile, barauna i brokata. Donjih haljina nabrojano je devet, dje jih koaulja dvadeset dvije, gornjih haljina i tunika bilo je dvadesetak, meu njima i onih od brokata, svile i barauna. Krojevi te odjee bili su jednaki krojevima za odrasle  nazivi su isti, samo u deminutivu (zupeta, mantelinus, socheta, gunelleta). Boje i ukrasi takoer su bili isti kao na odjei odraslih: pruge, pozlaena puceta, izvezeni motivi, brokat. Ogrtali su se prslucima, ogrta ima, plaatevima, ko~usima i krznom  tih odjevnih predmeta bilo je ukupno trideset sedam na etvero djece. Spominje se i dvadesetak pari dje jih cipela te djevoja ke cokule. Meu dje jom opremom vrijedi spomenuti podbradnike kojima se atitila odjea za vrijeme hranjenja. Maliaani su imali i nakit  spominju se dva srebrna mjese ia, kri~i s raspeem i nakit od koralja i srebra. Mihovil je takoer imao mnogo odjee, i to raskoane. Nosio je ogrta e od svile (duples, zuppa, tabarum, mantellus, rialium, caputeum), podstavljene krznom ili finim, laganim tkaninama, plaateve, tunike, soche, klamide i zupe od barauna i svile, prsluke, krznene, svilene i lanene kape, nekoliko slamnatih i ko~ni aeair. Spominje se i svakodnevna donja odjea koju su inile pamu ne haljine, lanene koaulje i deset lanenih hla a. Za jednog muakarca imao je doista veliki broj cipela  sedam pari cipela od tkanine, aest pari galoaa (bilo je i pozlaenih!), jedne cokule i ak pet predmeta ~elje  planella. Njegova odjea je bila u raznim bojama: grimizna, zelena, ljubi asta, bijela, smea, nebeski plava, azurna i ukraaena vezom s motivima cvijea, ptica te pucetima, ovratnicima, vezicama i kop ama. Zimske gornje haljine i ogrta i bili su podstavljeni vu jim i veroneakim bijelim janjeim krznom. Mihovil je koristio muakatni miris koji je uvao u pozlaenoj posudici u obliku muakatnog oraha, s tirkizom i zelenom svilenom vrpcom. Sluakinje su se odijevale skromno, u odjeu od jednostavnijih tkanina. Nosile su koaulje, pamu ne gornje haljine, kapice i rupce. Dva rupca za famule bila su ukraaena obrubima od crne i grimizne svile. U kuhinji su nosile lanene i pamu ne kapice, rupce, grube koaulje i haljine od fustanja, naj eae u plavoj boji  azurnoj, plavkastoj i tamnoplavoj. Nosile su i slamnate aeaire radi zaatite od sunca. Uz spomenutu odjeu inventar navodi izvezene rup ie, vei broj neiskrojenih pamu nih, lanenih, konopljinih, svilenih, baraunastih tkanina te krzna risa, janjeta i ovna. Dio odjee Mihovilova je obitelj kupovala u Zadru, Italiji i drugdje, no dio su i sami proizvodili. U kui su preli  imali su ak aest preslica i pripadnog alata, vitla za namatanje niti, 56 igala za aivanje te velike koli ine pamu nog i lanenog konca, vrpci, izvu enog lana. Filipa i njezine sluakinje aivale su dio odjee i rublje, vezle i krpale. Na jednom se mjestu navodi tkanina iz Monze od koje e Filipa saaiti izmice za djecu. Iako trgovac, Mihovil je htio sudjelovati i u viteakoj, plemikoj kulturi svoga vremena. Posjedovao je punu viteaku opremu koja je stajala u dvorani na prvom katu: dvije kacige, od kojih jedna ~eljezna pozlaena, s vizirom, u torbi od crne ko~e, dva ~eljezna pozlaena enoveaka ovratnika, joa etiri ovratnika, tri atitnika za trbuh, prsluk, metalne rukave i rukavice, kapu, oklop za strijelce s pozlaenim plo icama, podstavljen lanenom tkaninom, etvore ostruge. Imao je i oklop te nao nice za konja, pet oklopa za galeote, deset atitova, tri ro~nata luka s tobolcima, ma , koplje i toljagu za balistu. `est atitova bilo je ukraaeno Mihovilovim grbom i plemikim oznakama, a ostali prikazom fazana, bijelim ljiljanom na grimiznom polju, bijelim lavom na grimiznom polju i natpisom: Gaspar, Baldassar, Melchior, ave. Na jednom atitu je na crnom polju stajao natpis: Contra chi po. Njegovo oru~je i oprema nisu nimalo zaostajali za plemikima. Piano nobile Na prvom katu bila je velika, reprezentativna dvorana. U njoj su se nalazile stolice ukraaene rezbarijama, izraene na mleta ki na in, dvije visoke stolice s naslonima, klupice za sjedenje, tri stola za jedenje s nogarima, etiri klupe sa spremnicima, neke od njih oslikane. Imali su i ormar s etvera vrataaca i dvije brave te mre~icama od bakra, ukraaen rezbarijama. U istom prostoru bio je i ormar sa slikom Djevice Marije i svetog Jurja. Mo~e se pretpostaviti da je u jednome od njih stajao pozlaeni izrezbareni sandu i s grbom ser Mihovila i gospoe Filipe. Manje vrijedne stvari stajale su u akrinjama i sanducima od jablanovine  neki od njih takoer su bili oslikani. Za sitnije predmete slu~ilo je nekoliko drvenih okovanih akrinjica s klju evima. U dvorani se nalazilo veliko novo ogledalo od bijelog i plavog stakla, s okvirom ukraaenim rezbarijama ~ivotinjskih figura. Ondje je stajalo i reprezentativno, oslikano sue, primjerice, grimizna plitica s likom vuka u zlatnoj boji i druga, s likom leoparda. Kamin u dvorani i onaj u kuhinji imali su ~eljezne hvataljke s glavama zmija i drugi pribor za vrlo va~an i te~ak posao: odr~avanje i uvanje vatre te spre avanje po~ara. Prostor oko kamina vjerojatno je bio zaatien kamenim plo ama ili ciglama, kako je to bilo uobi ajeno. Inventar ne spominje zidane pei, pa se ini da su kamini slu~ili za grijanje i za kuhanje, kao ato je bilo uobi ajeno u Italiji i drugim mediteranskim zemljama, za razliku od sjevera, koji je zahtijevao racionalnije koriatenje topline kakvu je pru~ala pe. Kamini su rasipali energiju, ali su okupljali obitelj oko svjetla i topline vatre u ve ernjim satima ili zimskim poslijepodnevima. Inventar auti o izvorima dnevnog svjetla  prozorima. Ipak, mo~e se pretpostaviti da su imali uobi ajene drvene kapke i platno u drvenom okviru koje je natapanjem u ulju i terpentinu postajalo poluprozirno i propuatalo dnevno svjetlo. Nave er je dvoranu osvjetljavalo desetak svjenjaka te drvena lanterna ukraaena kostima i rogovima. Ondje se nalazilo i 26 prenosivih lampi (fenestra), okruglog ili etvrtastog oblika, i jedan ~eljezni lampaa. Uz to, u kui je bilo sedam uljanica i mnoatvo svijea, uglavnom lojanica. U dvorani su se nalazila i risova krzna te prostirke od meke ko~e, mo~da na podu, a mo~da i na klupama. Da se u dvorani ~ivjelo i radilo, svjedo e i sanduci s odjeom, konac, akarice, tkanine za aivanje, neupotrijebljene janjee i jaree ko~e, dje je akrinjice, vr evi i drugo. U Mihovilovoj kui nalazilo se pet kreveta, ato je nevjerojatan luksuz za ono vrijeme. Usporedbe radi, inventar zadarskog plemia Kraevana Civalella iz 1384. navodi tek tri kreveta. Mihovilova i Filipina spavaa soba nalazila se na prvom katu kue. Bila je to tipi na soba boljestojeih Europljana u 14. stoljeu. Njome je dominirao visoki veliki krevet s nebnicom, otvoren na uzglavlju i uzno~ju. Zavjesama se mogao pretvoriti u intimnu, zakrivenu sobicu. S dviju strana stajale su klupe sa spremnicima. Takav tip kreveta pod nazivom lectica ili lettiera, prema D. Bo~i-Bu~an i, u Dalmaciji se koristio sve do 18. st. Veli ina pokriva a posredno govori i o veli ini kreveta koja je iznosila barem 4 x 3 m. U srednjem vijeku je bilo uobi ajeno da kreveti budu veliki  gotovo da i nije bilo kreveta namijenjenih za jednu osobu. Naj eae su bili airoki oko tri metra te visoko odignuti od poda, kako bi bolje uvali od hladnoe. Ispod njih mogla je biti klupa ili krevet na izvla enje. Nebnica Mihovilove i Filipine postelje bila je oslikana pozlaenim i azurnim zvijezdama, s tri grba sa zvijezdom i mjesecom. Bra na soba nije bila samo mjesto za odmor i bra nu intimu nego i sigurno mjesto gdje su se spremale vrijedne stvari  odjea, posteljina, knjige, pisma i dokumenti, akrinjica s nakitom i dragocjenostima. Zbog toga je ondje bilo toliko akrinja i klupa sa spremnicima. U sobi je bila velika klupa od ariaa s tri spremnika zaklju ana bravama. Spominje se i ~eljezni sanduk obojan grimiznom bojom. I krevet su okru~ivali sanduci i klupe sa spremnicima, sve pod klju em. Ti su sanduci po eli nestajati iz europskih kua tek u 16. st., a u Dalmaciji su se zadr~ali i nakon airenja ormara u 17. st. Mihovil i Filipa imali su i dvije stolice s visokim naslonima koje su im pru~ale udobnost pri odijevanju i pripremi za spavanje. Intima je bila dodatno osigurana paravanima. Mogue je da su zaklanjali drvenu stolicu za nu~du koja je isto dio inventara prvog kata. Spominju se i dvije staklene vr ine  mo~da su i njih koristili lanovi obitelji, a mo~da i sluge, no vjerojatnije je da slugama pripadaju dvije drvene vr ine bez poklopca (zangula a cacando), ato su nabrojane zajedno s kuhinjskim inventarom. Svakako, nisu imali posebnu zahodsku prostoriju niti jamu, ve su vr ine, kao i svi ostali, praznili izravno u kanale na ulici. Na podu u spavaoj sobi spominje se i prostirka. Kreveti su bili opremljeni posteljinom, uglavnom za svakodnevnu upotrebu, no bilo je i raskoanih komada. Na drveni okvir kreveta prvo je dolazila slamarica, koju imovnik zove postelja (lectum). Na to se stavljao madrac, punjen pamu nim tkaninama ili vunom i obu en u pamu nu tkaninu na azurne prugice. Povrh toga dolazile su plahte od tkanine saaivene u tri ili ak etiri sloja. Najviae ih je bilo od mijeaane lanene i pamu ne tkanine (fustanj, pinjolat) uvezene iz Italije, s plavo-bijelim prugama. Finije plahte bile su od lanenih, vunenih, pamu nih i svilenih tkanina, s rubovima od svile u grimiznoj i crvenoj boji ili vezom  na mre~icu . Jastuci za uzglavlje (21) pru~ali su se punom airinom kreveta, a uz njih su postojali i pamu ni ili svileni jastu ii (8), jer se u ono vrijeme spavalo u viaem, gotovo polusjedeem polo~aju. Jastuci su bili obu eni u jastu nice (18), prete~no lanene. Zakop avale su se kon anim om icama i pucetima od iste tkanine, ato se izraivalo u kui. Postojale su i navlake za pokriva e no oni su se naj eae izlagali u svojoj raskoai  ukraaeni vrpcama, vezom i svilom u razli itim bojama koja se aivala na popre ne pruge ili kao aahovnica. Pokriva i su bili raznoliki, od obi nih suknenih gunjeva (6) do finih svilenih, vunenih i pamu nih pokriva a (13). Voljeli su aareno  jedan svileni pokriva  bio je izraen u osam dijelova od grimizne i ~ute svile. Na Mihovilovu i Filipinu krevetu nalazio se ~uto-plavi pokriva  izvezen ljiljanima i podstavljen lanenom zelenom tkaninom, dug osam i airok aest lakata (4,8 x 3,6 m). Povrh njega bio je joa jedan pokriva  od zelenog cendata, podstavljen azurnom tkaninom, du~ine sedam i airine pet lakata (4,2 x 3 m). Ispod kreveta su ukuani dr~ali rezervne vree sa slamom koju su povremeno mijenjali radi higijene, odnosno zaatite od nametnika. Zalihu slame dr~ali su i u spremiatu u prizemlju. Neki kreveti u kui imali su i zavjese. Posjedovali su i devet motki za dr~anje tkanina i odjee, ato je bila mjera protiv gu~vanja  naime, u inventaru se ne spominje gla alo. Na prvom katu nalazila se i dvorana iz koje se ulazilo u joa jednu sobu. Ondje je bio krevet sa svom opremom, meu kojom su bili i raskoani pokriva i, jedan grimizni od celona, s crnim prugama i uzglavljima i tri pokriva a s izvezenim paunovima i drugim ~ivotinjama, te joa nekoliko vunenih pokriva a s grimiznim prugama, aahovnicom na bijele, plave, grimizne i zelene kvadrate. Spominje se i nekoliko dje jih pokriva a podstavljenih krznom kunia i kozlia te vei broj gunjeva/biljaca. U sobi je bila i klupa s osam jastuka od grimizne ko~e te joa tri oslikane klupe s naslonima, jedna grimizna, druga plave podloge, trea s uzorkom aahovnice u raznim bojama. Osim u klupama, stvari su bile pohranjene u dva sanduka na injena na firentinski na in, s ugraviranim likovima vitezova i gospoa koji aetaju, s klju evima. U njima se naalo dosta muake, ~enske i dje je svakodnevne odjee, lanenih papu a i cipela, posteljine, ru nika, ubrusa i stolnjaka, smotuljci povoja za djecu te rup ii za povijanje i podbradnici. Ondje je bilo i mnogo pribora za aivanje, platna, om ica, konca, nedovraene odjee i obruba. Izrijekom se spominje komadi raznobojne tkanine na kojem je Mihovilova ki Katica u ila aivati. Ispred kreveta stajala je zavjesa s alegorijskim prikazima sedam vrlina te grbom ser Mihovila. Raskoanu opremu sobe zaokru~ivao je paravan te ~uti tepih izraen na turski na in, s velikim grimiznim ru~ama. U to vrijeme tepisi su eae bili na krevetu ili na zidu nego na podu, no ini se da je u ovom slu aju tepih slu~io da bi djeca tapkala i puzala po mekaem i toplijem, a ne po hladnome podu. Popisiva i su ondje zatekli i troje nove mleta ke bisage, tablicu za pisanje s 25 bakrenih plo ica, uteg za dukate, dva pe ata za zlato, mali mu~ar za mrvljenje lijekova, novu drvenu stolicu za obavljanje nu~de (sedes a cacando) te dvije staklene none posude (urinalia). Zabilje~ene su i voatanice, ealjevi, koaare i metle. To je o ito bila soba kojom se koristila itava obitelj, joa jedan intimni prostor u kojem se bra ni par dru~io sa svojom djecom mimo pogleda slugu. Soba je komunicirala s dvoranom, pa su lako mogli ponijeti pribor za aivanje i druge stvari do kamina i sjediti ondje radei i razgovarajui. U toj sobi su vjerojatno spavala djeca. Od pet kreveta koje inventar spominje dva su bila dje ja, sa svojim posteljama, jastucima i pokriva ima. Kako su neka od Mihovilove djece bila joa mala, a u trenutku smrti supruga mu je bila trudna, posjedovali su i potrepatine za sasvim malu djecu. U kui je naeno pet zipki sa svom potrebnom opremom, od kojih tri nadsvoene, dvije ukraaene intarzijama, a jedna oslikanim zvijezdama. Sve zipke zabilje~ene su zajedno s inventarom kuhinje i dvorane na prvom katu. Zipke su se mogle lako prenositi, pa su tako djeca tijekom dana mogla biti u blizini majke, dojilje i sluakinja koje su obavljale svoje dnevne poslove. U prostorijama na prvom katu nalazile su se i dvije dje je klupice za nu~du (scamnum a cacando) te dje ja hodalica s kota iima. Po obi aju srednjovjekovlja i Filipa je povijala djecu kao atruce  za to je imala dvadeset lanenih ili pamu nih duga kih povoja. Jedan je povoj bio od finih svilenih tkanina, namijenjen vjerojatno posjetu susjeda i roaka nakon babinja. U opremu za povijanje djece ulazi i aest rubaca. U svim prostorijama imali su posude za vodu  bakrene, drvene, zemljane, od majolike (12), s pripadajuim vr evima i lon iima za polijevanje (cerveleria). Kerami ke posude iz Apulije bile su bijelo-zelene, a damaa anske bijelo-plave. Mihovilova obitelj imala je malu gustijernu u prizemlju, ato je zna ilo da je u kui uvijek bilo vode do koje se lako moglo doi. No, sasvim sigurno su donosili vodu i iz javnih bunara  to je bio posao za sluge i ~ene. Posude za umivanje bile su razli itih dimenzija, drvene, kositrene, mjedene, olovne te od damaa anske i ugarske keramike (7). U dvorani su imali i tri bakrene posude za umivanje u obliku akoljke. Brisali su se u lanene ru nike kojih su imali ukupno dvadeset dva. Inventar navodi i posebne drvene posude za pranje sua (2) i rublja (2). Odr~avali su i higijenu tijela no inventar ne daje naslutiti kako i koliko esto. Prema A. i Ch. Frugoni, norma higijene u srednjovjekovno doba bilo je kupanje i pranje kose jednom tjedno. Neki upotrebni predmeti govore o navikama i profinjenom na inu ~ivota ove zadarske obitelji. Krajem 14. stoljea, u jednom malome gradu, u obitelji suknara, mesarskog sina, nalazimo 20 knjiga raznolikog sadr~aja, na latinskom, talijanskom i francuskom jeziku, uvezanih u zelenu ili grimiznu ko~u i opremljenih bravama. Mihovil vjerojatno nije imao formalno visoko obrazovanje no njegova biblioteka otkriva na itanog ovjeka profinjenog literarnog ukusa, airokih interesa i znanja, poznavatelja barem etiri strana jezika. Neke knjige bile su svojim sadr~ajem pristupa ne ne samo Mihovilu nego i ostalim ukuanima: imali su Ezopove basne, Thesaurus Bruneta Latinija, Bo~ansku komediju, svjetsku kroniku Prospera iz Akvitanije, Seneku, Valerija Maksima, roman o Troji, spjev o Ahileju i Hektoru, viteaki roman o Cezaru i Pompeju i druga vjerska i pravna djela. Vjerojatno se italo i naglas  sudei po knjigama za pouku djece i oni su u ili itati, pa su mogli i sami posegnuti za knjigom. Velik dio namjeataja bio je oslikan prizorima iz prirode, lova i Mihovilovim grbovima. U prostorijama na prvom katu nalazile su se i tri slike, sve tri vjerskog sadr~aja. Jedna pozlaena slika prikazivala je  lik preslavne Djevice s preslavnim sinom u rukama , a druga  muku i uskrsnue naaega gospodina Isusa Krista i druge likove . U spavaoj sobi bra ni par je molio pred slikom Djevice Marije na goti koj zlatnoj podlozi. Dijete Isus u njezinom naru ju inilo je kri~ desnom rukom. Imali su ondje i akrinjicu od aimaira, na injenu u Damasku, u kojoj se nalazila ru~a Djevice Marije te ampulica iz Damaska s ru~inom vodicom, Filipinim mirisom. Kuu su resila tri ogledala, od kojih jedno s bjelokosnim okvirom ukraaenim zlatom te gravirama ljudskih i ~ivotinjskih likova. Filipinu kosu pridr~avala je igla od bjelokosti s likom psa i zlatnim ukrasima. Desetak ealjeva bilo je &02h  4"TVjr|B򾳨돈zzzzzss hjQhC hjQhIf hjQh8 hjQhr hjQh hjQhhjQhCJaJhjQhh{+CJaJhjQh5DCJaJ hjQh5DhjQh34;hjQh5;hjQh85;hjQh345; hjQhsH hjQh34 hjQhT+-.02 23:222gdT+`gd' ;`gdsHgd5D$a$gdsH$a$gdT+4>Bfv >~4R&(fh :ϲϑϊσ|u|u hjQh( hjQhC hjQh hjQh@jhjQhzl0JUjhjQhP0JU hjQh(B hjQh<v hjQh& hjQhIfhjQhmM6 hjQhmM hjQh:jhjQh 0JU hjQhcU hjQh hjQhRJ hjQh hjQhB? hjQhCjhjQhC0JU hjQh( hjQh hjQh;' hjQh 3"&"4"""""""####### $$$$,%.%D%%%%%%&&&&((F(t(x(((((((((j))»дޠދ}}vv} hjQhv, hjQh6 hjQh3 hjQh: hjQh hjQh~jhjQhP0JU hjQhcU hjQhP hjQhk} hjQhC hjQh( hjQh& hjQh{Mw hjQh0jhjQh 0JU hjQh;' hjQh .))))))8****t,,,,-"-(-*-.-2--\.j/l/////b0111122222222N3334444ɼ׵޵ި޵޵ޡޡЍx hjQhGnb hjQhEW- hjQh9wf hjQhT+jhjQhYa0JU hjQhYajhjQhIa0JU hjQhcUjhjQho0JU hjQho hjQh3 hjQh0 hjQh' ;jhjQhQ0JU hjQh6 hjQhC/2222P<Mbbb(b*b,b  HJLқ H`gd;8h`gdol[gdN%l`gd>jU`gd^gdT+444V5Z55555667V7^7x7z7|7788&8*88888888 994989J9j99:: :;;;;"<*<P<X<ֻ»~ hjQhj hjQhGnb hjQh9wfjhjQhJ0JU hjQhJjhjQhT$0JU hjQhy2> hjQh hjQhwjhjQh0JU hjQh3 hjQhcU hjQh hjQhEW- hjQho hjQhT$.X<x<<<<<=D=====>AAAAzBBB.C0CDCCCCC(DDDDDDDDֻֻֻݮݧֻ~v *hjQh hjQhfm hjQhrjhjQh0JU hjQhP hjQhb hjQhjhjQh 0JU hjQh#e hjQh3jhjQho0JU hjQhcU hjQh hjQho hjQhj hjQh hjQhQ-DEEE:ErEtEEEEEF$F:FFFFHG\GGGGG:HS hjQh) hjQh}N hjQh.:jhjQh{)10JU hjQh kN hjQh{)1 hjQhP hjQhF1 hjQhM $ hjQhjhjQh0JU0QQQQQQ8R hjQhP hjQh>SjhjQhNw0JU hjQh7l hjQhF1(YYYYYYY$Z(Z:ZJZNZbZZZZZZZ[[[ [,[.[0[`[b[[l\n\p\\\\T]\]]]$^&^^^^`۾ŷũŰŢz hjQhd}jhjQhqX0JU hjQhqXjhjQhAT.0JU hjQhAT. hjQh.: hjQhb hjQhr hjQhCp hjQh#ehjQhz6 hjQh_ hjQh hjQhz hjQhx? hjQh:shjQh:s6,`` `&`2`j`t``bbbb*b,bbbbbbzddS hjQhNy hjQhF1 hjQhCp hjQhd}jhjQhd}0JU&iBiiiijj&j(j,j8jjXjjjnjtjkjknklRllllllllm8nFnHnJn\ndnhnnnn뺚ݓ||u|m|hjQh")6 hjQhF1 hjQh")hjQhH@6hjQh>jU6 hjQhH@ hjQh6 hjQh+B hjQh.: hjQh hjQ hjQh$ hjQho 3jhjQh{20JUhjQhT6 hjQh7N hjQhr hjQh>jU hjQh^ hjQhT'nnn"o4oHoJopoto pppplqnqxqqqqqqqqqqrrrrrsttt8uLuNuPuv(w*wvo hjQhrDjhjQh%0JU hjQhT+ hjQh% hjQhv, hjQh.:jhjQhF0JU hjQhF hjQhT hjQh[c hjQhl hjQhzV? hjQh hjQh4? hjQh>jU hjQh^ hjQhH@jhjQhH@0JU(*wZw\www,x.x0xxxylyz z:z${({8{z{{{||2|4|R|\|}}}}*~j~~ Ձzsfz_ hjQh^jhjQh7N0JU hjQh>jU hjQhYy hjQh"NjhjQhJ0JU hjQh[c hjQhrD hjQh! hjQhJ hjQh7NhjQh+B6 hjQh+B hjQh!a hjQh:$` hjQhTjhjQh/0JU hjQh/ hjQhv,hjQhv,6% 6Ȁ΂҂ڂ Tv\ʄDjXdjlt,<NPvRbp&.4HJȳȳ䟘 hjQh9^ hjQhN%ljhjQh{0JU hjQh) hjQhzV? hjQh.: hjQh} hjQh1 hjQh>S hjQht5 hjQh! ! hjQhrD hjQh{ hjQhV;JLlzŒ "΍؍|ŽƎЎҎLXhlޏ)2ȹ||ϥun hjQh2 hjQhN%ljhjQh70JU hjQh7jhjQh:$`0JUhjQh:$`6 hjQhk'jhjQhk'0JUhjQhk'6 hjQh.: hjQh:$` hjQh| hjQh%{ hjQhM hjQh>jU hjQhol[ hjQhr hjQh;8h(2=~ǐʐސ:JLNZ\ ^ܓ .>RT”ДV| hjQh) hjQhSy hjQhTG hjQh@c hjQh2 hjQh[c hjQhMjhjQh;8h0JU hjQh;8h hjQh7 hjQh%{ hjQh hjQh" hjQh_ hjQh:$` hjQhN%l hjQhr hjQhb0VhJF0BZ^`jzΘҘBDpƙʛ̛ΛЛқ.nݺݳݬֳݳݳݬݥ֗ݥ hjQhD0jhjQh70JU hjQh' ; hjQhs hjQhN hjQh;8h hjQhRjhjQhN%l0JUhjQh|6 hjQh) hjQh%{ hjQh| hjQh7 hjQh:$` hjQhr hjQhb1̜Bz|ܝ &PRƠJL`$>XZƣ*LNϲ֫zhjQhk'6 hjQh.n hjQh;8hjhjQhZ0JU hjQh#e hjQhM&' hjQh%{ hjQhO5bhjQhH6 hjQhH hjQhT hjQhk' hjQh+G hjQh:$` hjQh hjQhR hjQhD0 hjQh480xhj.0`ʧ̧Χا *Z¨FJƪ \^ԫ뫤{ hjQhe hjQhE_jhjQhtza0JU hjQh;8h hjQh;Dƾշ{hjQhz 6jhjQhz 0JU hjQh0 hjQh/whJ hjQh%{ hjQhe hjQhz hjQh[hjQhO6hjQh: 6 hjQh: hjQhOjhjQhN%l0JUhjQh%{6hjQhN%l6 hjQhN%l0tvxv  DFJeLeNeegdKxgdiK`gd5`gd7`gdEZ`gd#gdz `gdz gdO`gdN%lvzhjlrt28D0>HXxz̸̿zskkhjQh6 hjQh hjQh7 hjQh5 hjQh>S hjQh  hjQh hjQh|DjhjQh0JU hjQhb hjQhjhjQhXy0JU hjQhXy hjQh])5 hjQh|yhjQ hjQhQjhjQhz 0JU hjQhz &Lp|~ *,p^ݻȴȴ뙒뙋wpiiii hjQhm hjQhjhjQh0JU hjQh hjQh hjQh8>` hjQh jhjQh/w0JU hjQhe hjQh/wjhjQhf0JU hjQhQ hjQhf hjQhK hjQh> hjQh hjQhjhjQh0JU)f~b\^` .0DF^rTXVXZ0֧}vo hjQhEZ hjQhP hjQhjhjQhNy0JU hjQhNyhjQh-6 hjQh- hjQh$jhjQhT0JU hjQh/wjhjQh-0JU hjQh hjQhQ hjQhE_ hjQh- hjQhOY hjQhT hjQh*0<V\DNV~6`lnr46\^`Zj&𳬳鳥hjQh76jhjQh70JU hjQhKx hjQhS hjQh7jhjQhEZ0JUjhjQh0JU hjQhd@% hjQh hjQh07/ hjQh/w hjQhEZhjQhEZ68&.prvH       r z           X.f>@DF޻޻޻ޮާ} hjQhi hjQhiKjhjQhz 0JUhjQhz 6 hjQho9 hjQhz jhjQh50JU hjQhd@%jhjQhS0JUhjQh56 hjQhKx hjQh5jhjQh70JU hjQh7 hjQhS.N4ZdpBTz X 4 !!!bbbce$eFeHeJeȋȋ{njhjQhEZ0JU hjQh& hjQh07/U hjQhEZjhjQh70JU hjQh7jhjQhP0JU hjQhP hjQh_ hjQhEW- hjQhd@%jhjQhi0JU hjQhKxhjQhi6 hjQho9 hjQhi hjQh kN+veinom od aleksandrijskog aimaira, mnogi od njih gravirani. Kosu je ukraaavala ukrasima od barauna i svile. Inventar posredno svjedo i i o kunim ljubimcima  mogue je da je bilo ma aka i pasa, ali, kako nisu imali neke posebne stvari, za njih ne znamo. No znamo da je Mihovilovoj obitelji ~ivot uljepaavao pjev pti ica omiljenih meu Dalmatincima, ealjugara ili grdelina, jer inventar navodi etiri krletke za njih. Kuna posluga i njihov prostor U Mihovilovoj kui boravilo je nekoliko slugu i sluakinja. Joa 1377. spominje se domina Johanna, condam Vannis de Florentia kojoj je Mihovil isplatio svu plau za vrijeme koje je slu~ila kod njega. Atribut domina mogao bi zna iti da se nije radilo o obi noj sluakinji. Zatim, tu su Mihovilovi famuli Marko i Petar iz `ibenika. Marku je oporu no ostavio 300 libara, a Petru 64 libre za odjeu. Sluakinji Stoji je ostavio 30 libara kao isplatu za njezin rad i nagradu za sve vrijeme ato je provela u njegovoj slu~bi. Godine 1384. Mihovil je isplatio 150 malih libara miraza zaru niku svoje famule Milke, specijariju Vu ini, stanovniku Zadra, porijeklom iz Hrvatske. Jedna dojilja zabilje~ena je joa 1463. godine, u njegovoj ra unskoj knjizi: Acorda una femina per lactar fantollino de Micoville,etc. Pitanje je ato je bilo s tim djetetom koje sasvim sigurno nije bilo dijete gospoe Filipe. U dokumentima se 1385. poimence spominje dojilja Radoslava, ~ena kroja a Ratka, koja je, uz dopuatenje mu~a, boravila u Mihovilovoj kui. Ugovor s Radoslavom, u kojem se navodi da e njegovo dijete dojiti dvije godine,  po obi aju dobre dojilje , Mihovil je sklopio u svibnju 1385. Obvezao se da e joj uz troakove uzdr~avanja isplatiti i 30 libara solida godianje, ukupno 60 libara. To ato je dojilja ~ivjela s Mihovilovom obitelji bilo je znak posebnog luksuza, jer je bilo uobi ajeno dati dijete dojilji, ak i meu plemstvom. Bilo je mnogo skuplje dr~ati dojilju u kui. U oporuci Mihovil spominje Jelenu, dojilju sina Ivana, kojoj je oporu io 44 libre. Takoer je odredio da se svim dojiljama njegove djece, bivaim, sadaanjim i buduim, treba plaati uzdr~avanje tijekom dvije godine. Uz spomenute, na prvom katu nalazila su se joa dva kreveta, jedan pored stepenica, opremljen klupom s dva spremnika i drugi na neodreenome mjestu. Uz njega je bio sanduk s bravom. Vjerojatno je da su ti kreveti bili u prolaznim prostorima i da su u njima spavali sluge. itava kua, od dvorane, spavae sobe gospodara, dje jih soba, kuhinje i drugih prostorija, bila je opremljena klupama. Nisu slu~ile samo za sjedenje nego i za pohranjivanje stvari i spavanje. Mihovilova slu~in ad je spavala na tim klupama, vjerojatno u kuhinji i u prostorijama na drugom katu. Ondje su mogli ostvariti barem djelomi nu privatnost, odnosno odvojiti se od obitelji gospodara. Tvrdi le~aj omekaavali su ko~ni jastuci kojih je u kui bilo 24, te rogo~ine. Stvari su dr~ali prete~no u akrinjama od jablanovine, orahovine, ~eljeza, ariaa, srebra, aimaira  u kui ih je nabrojano 13 velikih i sedam malih, za fine i vrijedne stvari. Neke akrinje bile su oslikane, ukraaene gravirama i kruniatem. Neke stvari, kao ato je slama, ostaci tkanina i konca, dr~ali su i u vreama  ukupno ih je nabrojano 43 od konopljina plata i etiri fine lanene. Mirisi kuhinje Nigdje nije precizno navedeno u kojem dijelu kue se nalazila kuhinja. U srednjovjekovnim kuama kuhinje su se esto nalazile u izdvojenim prostorijama u vrtu ili na vrhu kue. Imati kuhinju ispod krova bilo je vrlo naporno  to je zna ilo da drva, vodu, namirnice treba svakodnevno uskim stepenicama nositi na vrh kue. Razlog takvom smjeataju kuhinje bilo je osiguranje od po~ara. Svakako, kuhinja i sprema Mihovilove kue bile su prepune razli itih predmeta za pripremanje hrane. Namirnice i dio pribora naj eae su pohranjivali u koaarama  inventar navodi trideset veih ili manjih, bijelih ili crnih koaara od prua ili slame, ispletenih ato na mleta ki ato na slavenski na in. Za pohranjivanje predmeta slu~ile su i razli ite kutije (7). Iz popisa posua mo~e se ia itati i ato se jelo u kui: kruh, juhe, kaae, meso i riba spremljeni na razli ite na ine (kuhanje, pr~enje, pe enje, gradele, ra~anj), mlije ni proizvodi, vino, voe, za ini, povre. ak jedanaest sita za ~itarice i braano, osam navi sa strugalicom za iaenje, okrugli stol za mijeaenje kruha i poga a te nekoliko posuda za braano, jasno svjedo e da su ~itarice i njihove preraevine bile jedna od naj eaih namirnica na njihovom stolu. U imovniku su popisane namirnice koje su uvali u konobi, zajedno sa za inima  prije svega, tu je 2,5 modija ~ita (260 l) i 18 kvarti braana (312 l), 50 libara svje~eg (28,5 kg) i tri (o. 1,5 kg) libre suaenog svinjskog mesa, 1,5 libri maslaca (0,9 kg), dvije libre (1,2 kg) slanutka, 100 libri (57 kg) morla kog sira, 10 stara ulja (27 l) i pet stara (13,5 l) taloga od ulja, pola kvarte (8,5 l) octa i 16 modija vina (o. 685 l) za koje je notar zabilje~io da je kiselia. Vino se vjerojatno ukiselilo tijekom Mihovilove bolesti kada im je potroanja bila smanjena, ato zbog njegove slabosti, ato zbog manjeg broja gostiju. Posue je bilo glineno, kositreno i bakreno. Osnovu srednjovjekovne prehrane inile su kaae i juhe koje su se kuhale na ognjiatu, na otvorenoj vatri. U Mihovilovoj kuhinji zateklo se desetak bakrenih i mjedenih kotlova i kotlia koje su vjeaali na komoatre i kuke. Uz visee, tu su i trono~ni kotlovi koji su se postavljali izravno iznad vatre (4). Brojni kotlovi i kotlii svjedo e da su kaae i juhe koje su inile osnovu srednjovjekovne kuhinje esto bile na jelovniku i u Mihovilovoj kui. Njegova je kuhinja svakako imala ognjiate gdje se kuhalo na otvorenoj vatri. U 14. st. u kuhinjama ve su se koristile zidane pei, visoke toliko da su omoguavale udobnu radnu povrainu. Sudei po posuu, mogue je da je takva pe sazidana i u Mihovilovoj kuhinji no inventar to ne potvruje sa sigurnoau. U Mihovilovoj bogatoj kui jelo se i dosta pe enog i pr~enog mesa  imali su vei broj bakrenih tava za pr~enje, posudu za pe enje mesa (scrovada), gradele, etiri velika i sedam malih ra~njeva. Uz to, tu su zdjele za kuhanje (trinaest pinjata), lonci s ru kom ili bez nje, poklopci, kamene zdjelice u vraene ~eljezom, s ru kama, ra~anj, ribe~ za sir. Imali su i suailicu (seca) pomou koje su mogli suaiti razli ite namirnice  meso, voe, povre, ~itarice, za ine i druge biljke. Jeli su i jela koja su tra~ila rafiniraniju pripravu. Deset zemljanih posuda s poklopcima (testa) slu~ilo je za spravljanje pita i kola a (torta). Posebna posuda (scrovada) slu~ila je za pe enje rafiola. Spominju se bakreni vr evi, zemljani vr evi za ulje, pet kamenih, drvenih ili bron anih mu~ara s tu cima, tri vage i tri manja bron ana kantara s utezima i lancima. Imali su i pet drvenih, ~eljezom okovanih stupa za spravljanje maslaca ili usitnjavanje ~itarica. Zanimljivo je da su imali relativno mali broj kuhinjskih no~eva  spominje se jedan mesarski no~, dva no~a za rezanje kruha s drakama od kosti, dva mala no~a za kruh, joa etiri no~a koja su stajala u posebnim kutijama ili koricama te jedna sjekirica. Spominje se i neka vrsta vilice (pironus) sa ~eljeznim prstenom, koja je slu~ila u pripravi hrane, za nabadanje i tran iranje. Od muha i drugih insekata u kuhinji i oko stola branili su se mahalicama za muhe (6). Podove su meli metlama  bilo ih je devet u razli itim prostorijama, a za tri se spominje da su od palmine slame. U svakom trenutku ondje je bilo nekoliko drvenih vedara i bakrenih kablia svje~e vode. U kuhinji su se slu~ili krpama od konoplje. Kruh su dr~ali u ba vici, a ~lice u drvenoj posudi. U kuhinji su stajale vage, kotao za destilaciju, motke za dr~anje tkanina i drugih predmeta, slamnate stolice, aest klup ica, vei broj koaara, garga i za tkanine, ~eljezni prsten za prenoaenje vruih posuda, metle i ealjevi za metle, klijeata, ekii te odjea i kapice famula. I sama gospodarica laala se kuha e  u kuhinji je dr~ala nekoliko iznoaenih crnih tunika koje je odijevala pri kuhanju da ne bi uprljala bolju odjeu. Mnoge kue europskih graana u to vrijeme nisu imale ni blizu tako opremljene kuhinje, a ni prostor za blagovanje. U konobi su dr~ali nekoliko drvenih badnjeva za vino, kladu za rasijecanje mesa i kuku za vjeaanje mesa  to zna i da su (i) sami u kui klali ~ivotinje i obraivali meso. Tome je slu~ila i kamenica s odvodom na dnu iz koje je otjecala krv. Kamenice su slu~ile i za ulje te vapno. Za vapno su imali posebni badanj i nave. }ito su dr~ali u sanducima od jablanovine i hrastovine. Bile su ondje i ba vice za namirnice (25), za vino (32), mjere za ~ito, badnjevi i vjedra za vino, posude za ulje i ocat. Ba ve i badnjevi bili su okovani ~eljeznim okovima. Ondje je stajao i veliki kantar za vaganje do 1.000 libara, posuda za gro~e, motke za noaenje posuda s vinom i gro~em, tijesak za cijeenje gro~a dug pet i airok dva lakta, lijevci za vino, koaare za noaenje gro~a. Spominje se kora lipe, po svoj prilici za proizvodnju lika, za vezivanje loze te par zave~ljaja vezica za vezivanje vitica. U konobi su dr~ali i drvene stepenice za dosezanje viaih polica te veliki badanj za pranje rublja. Imali su i kola s etiri drvena kota a oja ana ~eljezom. Sami su proizvodili voatanice, o emu nam govori kotao, badanj, klupa, no~ za vosak te klupa i kri~ za izradu svijea. Voatanice su svjedo anstvo luksuza koji si nisu mogli svi priuatiti ni u sredinama daleko veima i bogatijima od Zadra. Od ostalog alata spominju se ekii, malj, kija e za mlaenje lana, grebeni, ealjevi za metle, kosir, dlijeto, svrdla, strug, ailjci. Sve posude i alat u konobi stajali su na postolju od dasaka kako bi se sa uvali od vlage. U konobi se nalazilo i dosta drvene grae, balvana od jablanovine, ogrjevnog drva (50 tovara), du~ica za ba ve, okova za posude, ~eljeza u komadima, osovina za vage, cigala, kupa, ~ljebova, vapna, kamenih zubaca, kola s kota ima i sidra. Raskoana trpeza Stol za blagovanje u Mihovilovoj kui bio je lijepo opremljen. Stolova za jedenje nabrojano je pet  bile su to drvene plo e koje su se smjeatale na nogare i sklanjale po potrebi. Uz njih tu je bilo sedam stolica, aest klup ica i slamnate stolice. Nigdje nema naznaka iz kojih bi se moglo zaklju iti jesu li lanovi obitelji blagovali odvojeno od slugu, no vjerojatno jest bilo tako. U dvorani se spominje i ormar, vjerojatno za bolje posue u kojem se ono moglo ljepae slo~iti i izlo~iti. `to za goste, ato za obitelj, inventar navodi ni manje ni viae nego 122 ubrusa za ruke, uz pet velikih ubrusa i sedamnaest stolnjaka. Ubrusi i ru nici su bili bijeli, redovito izvezeni  na oka , a ponekad i motivima ptica, aahovnice, zubaca i stupia. Obrubi su mogli biti od tkanine druge boje, naj eae plave. Kruh su poslu~ivali u koaaricama i posudi oblika laice. Hranu su uzimali ~eljeznim i drvenim zaima ama. Od pribora najbrojnije su drvene ~lice kojih je bilo tridesetak. }lica je, uz prste, bila glavni srednjovjekovni pribor za jelo, poznata joa od rimskog doba. Stolni no~evi su postojali, ali ne kao osobni pribor za jelo. Tako su i u Mihovilovoj kui imali samo dva stolna no~a kojima su se koristili svi sustolnici. Postojali su osobni no~evi u koricama koje su muakarci nosili sa sobom i koristili ih pri jelu i za druge potrebe. No~evi su se za stolom umno~ili tek kasnije, kad im se pridru~ila vilica, koja je na zapad stigla iz Bizanta. Od 11. stoljea koriste je na du~devu dvoru u Veneciji, a od po etka 13. stoljea i na francuskom dvoru. U 15. stoljeu bila je raairena po bogatijim kuama. U Mihovilovoj kui doista nisu oskudijevali u bokalima za vino (16) ni u trbuaastim vr iima (bocaleta, angastaria) iz kojih se pilo  bilo ih je ravno 50. O luksuznom ~ivljenju svjedo i i deset staklenih te dvije bakrene aae. Zdjela za hranu bilo je viae, od ocakljene keramike, majolike, kostira, bakra, drva. Posebno se spominje keramika ukraaena na damaa anski na in, u kombinaciji bijele i plave, zelene i crne ili zlatne boje. Obi nija keramika bila je naj eae ocakljena zelenom bojom. Imali su raskoane posude za poslu~ivanje hrane, s poklopcima ili bez, u grimiznoj i crvenoj boji. Za neke se spominje da su iz Apulije. Na stolu su ulje dr~ali u staklenim tikvicama (zucha). Jelo se iz drvenih, bakrenih i kerami kih zdjelica. Inventar spominje i 100 (prete a) tanjura i plitica na kojima se hrana rezala (incisorium), pohranjenih u velikim koaarama. Takva vrsta posua u srednjem vijeku je bila znak bogatstva. Bilo ih je manje nego zdjelica, pa se esto jednom pliticom za vrijeme obroka slu~ilo dvoje ljudi. Kod siromaanijih esto je umjesto plitice slu~io komad kruha na kojem se poslu~ivalo meso i druga hrana.  U Mihovilovoj kui nije bilo tako, naprotiv, velik broj plitica za rezanje mesa i druge hrane govori ne samo o njegovu bogatstvu nego i o stolu punom uzvanika, roaka, prijatelja i poslovnih suradnika. Posebno lijepi komadi posua slu~ili su za spremanje za ina. U kuhinji su koristili fine isto ne mirodije o kojima su posjedovali i jednu knjigu  priru nik za prodaju za ina. U imovniku se spominje dvije i pol libre (0,9 kg) kumina, pola libre (20 dag) mladog zelenog umbira i 1 un a (30 g) bijelog, odnosno zrelog umbira, dvije un e (60 g) skupocjenog muakatnog oraha, 2,5 un i (76 g) cimeta, 2,5 un i socha mosina (mo~da kurkuma, sonchus de India, sonchorus, koja je slu~ila za jelo i bojanje) i ak osam un i (25 dag) izuzetno skupog aafrana. Papar se ne spominje meu za inima u konobi, ali je u kuhinji i dvorani za blagovanje bilo nekoliko drvenih i kositrenih piksida te akrinjica od aimaira za taj omiljeni za in. Podaci o za inima upuuju na profinjenu kuhinju kasnog srednjeg vijeka koja je poznavala dozirane recepte. Za ini su se u kuhinji koristili kao dodatak kuhanome mesu, u umacima i desertima te za za injavanje vina. Inventar navodi nekoliko lijepih, izvijenih kositrenih posudica koje su mo~da takoer slu~ile za za ine i umake. Imali su i dvije kositrene soljenke, akrinjicu za aeer, i aest akrinjica za mediteranske trave od kojih se poimence navodi ma~uran. Koli ine za ina u Mihovilovoj konobi upuuju na rafinman prehrane, ali i na veliko bogatstvo. Za ini su u srednjem vijeku bili vrlo skupi i do njih se rijetko dolazilo. Nekoliko desetljea nakon Mihovilove smrti Benedikt Kotrulj opisao je slu aj jednog dubrova kog trgovca, ija je je supruga galantno dijelila papar svojim susjedima, sve dok nije iskusila putovanje po za ine na mu~evoj galiji. Kada su je susjede ponovo zatra~ile papra, odgovorila je:  Ne znate kako se krvavo stje e . Uistinu, potraga za za inima bila je toliko teaka da su oni imali  krvav, morski okus . Srednjovjekovna kuna ljekarna Za ini su se koristili ne samo za u~itak nepca nego i u lije enju: za obloge, ljekovite napitke, rasku~ivanje i kao lijekovi protiv razli itih tegoba. `afran se koristio za obloge i ljekovite napitke protiv glavobolje, prehlade i bolova u ~elucu, artritisa, rana u ustima, crijevnih i drugih bolesti te za smirenje i rasku~ivanje. Cimet, muakatni oraa i, umbir i aafran smatrali su se afrodizijacima i sredstvima za o uvanje mladosti. Od za ina su se pripravljali parfemi, primjerice od muakata, koji je koristio i sam Mihovil. No to nije bilo sve  u Mihovilovoj kui je postojala i prava priru na ljekarna, pomou koje su Mihovil i Filipa sami rjeaavali manje zdravstvene probleme ukuana. O medicini su neato mogli nau iti iz knjiga koje su posjedovali. Imali su medicinski priru nik dvorskog lije nika iz Cordobe, Abk al-Qsima az Zahrawi (936.  1013.), na Zapadu poznatog kao Abulcasis. Ovaj priru nik na latinski je preveo Gerardo iz Cremone (1134.  1187.). Mihovilov primjerak bio je uvezan zajedno s kronoloakim priru nikom te joa jednom medicinskom knjigom koju sam identificirala kao Antidotarium Nicolai. Rije  je o knjizi farmakoloakih recepata koja se temelji na salernitanskom kompendiju iz 11. stoljea, Antidotarius magnus, a pripisuje se Nikoli iz Salerna i (naj eae) datira u 12. stoljee. Imali su joa jedan neidentificirani medicinsko-farmakoloaki priru nik  knjigu o medicini koja govori o simptomima pojedinih bolesti i njihovu lije enju. Meu lijekovima se spominje smolasti pripravak zvan diagrydium, od divljeg ladole~a (Convolvulus scammonia) i drugih sastojaka, koji se uvozio iz Smirne i Alepa. Druga vrsta pripravka od ladole~a bio je prah koji se dobivao gorenjem sumpora. Diagrydium je slu~io za lije enje bolesti ~u ne kesice, jetre, mokranog mjehura, reumatizma, vodene bolesti, kao purgativ i protiv glista. Inventar spominje klistir s mijehom za uklanjanje dje jih glista. U klistir su stavljali santonin (dva kvartu a/o. 0,5 l), gorki prah koji se dobivao od vrste pelina (Arthemisia cinae). U konobi Mihovilove kue bila su pohranjena dva kvartu a ve spravljenog ulja protiv glista. Posjedovali su mu~ar za trave i joa jedan za lijekove, ato zna i da su sami pripravljali ajeve i druge jednostavne pripravke za lije enje. Za lije enje trbobolje slu~ili su se kandiranim aeerom koji je stajao ve pripravljen u posebnoj akrinjici. Priru na apoteka sadr~ala je i dva kvartu a (o. 0,5 l) ulja od kamilice, srednjovjekovne panaceje koja smiruje, pospjeauje probavu, sni~ava temperaturu, poma~e kod svih bolova u trbuhu, kod problema s ko~om i rjeaava probleme na ko~i. I kraljica meu lijekovima, aloe vera, bila je u pri uvi (0,5 un i/15 g), za lije enje rana i opeklina, problema s probavom i dianim putevima. Imali su i mirtu koja poma~e kod probavnih tegoba, protiv bakterija i problema sa sluznicom. Zbog aromati nog slatkastog okusa koristila se i kao za in i u obliku likera. Terpentin se u pu koj medicini koristio pomijeaan s medom, kod bolesti mjehura, ~elu anih tegoba, menstrualnih gr eva, unutarnjih krvarenja, protiv glista te za rane i obloge. Imao je i druge svrhe  u odr~avanju namjeataja i bojanju. Tamjan (pet un i/15 dag) se koristio ne samo kao miris nego u lije enju prehlade, crijevnih tegoba i reume. Olovo, kojega se u konobi zateklo 2,5 libara (75 g), slu~ilo je za proizvodnju minija, crvene boje za pisanje. U dvjema akrinjicama uvali su ukupno 1 libru (0,40 g) nitrata, vjerojatno za proizvodnju boja. Naene su i tri un e srebra (90 g)  mogue je da su se njime koristili protiv bakterija i trovanja. U Mihovilovoj konobi bilo je i sirove smole (45 g) koja se koristila za proizvodnju terpentina, bojanje i pravljenje sapuna. Meu kemijskim tvarima u inventaru nalazi se i sumpor (1 libra/50 dag), po svoj prilici za sumporenje ba vi. Spominje se i herba de Catalonia, mogue kovilje (Lygeum spartum), biljka iz Afrike i `panjolske koja se koristila za pletenje u~adi. Trgova ka obitelj iz Ulice svetog Spasitelja Izvori poput Mihovilova inventara, koji tako detaljno govore o svakodnevici srednjovjekovnih ljudi, vrlo su rijetki i utoliko dragocjeniji. Oni omoguuju prou avanje potroanje, odnosno materijalne kulture i kroz to otkrivaju novu, bogatiju sliku ~ivota u srednjovjekovlju. Detalji iz inventara otkrivaju mnogo o ~ivotu Mihovila, njegove supruge Filipe i djece Petra, Ivana, Donata i Katice. Njihova prostrana kua u jednoj od glavnih zadarskih ulica, svetog Spasitelja, bila je opremljena velikom mno~inom predmeta koji govore o tome kako su stanovali, kuhali, odijevali, odr~avali higijenu, ato su radili i kako su se zabavljali. Kua je imala viae soba opremljenih raznolikim namjeatajem, meu kojima je bilo izuzetno vrijednih i lijepih komada. Koli ine i rafinman posua za kuhanje i poslu~ivanje, pribora za jelo, stolnjaka, ubrusa, posteljine upravo su za uujue. Nabrajajui sve te stvari, Mihovilov inventar pripovijeda nam o posjetima, dru~enjima, jelovniku, razgovorima uz kamin, o predenju, tkanju i aivanju, o igranju aaha i dje jim zabavama. Otkriva nam i intimu bra nog para u njihovoj spavaoj sobi te o bliskosti roditelja i djece, odnosno o va~nosti obitelji za uspjeanog poduzetnika kakav je bio Mihovil. Inventar daje i airu sliku od one obiteljske, pripovijedajui o ~ivotu nove elite koja nastaje na valu prosperiteta Zadra u an~uvinskom razdoblju. Bili su to najveim dijelom graani, sposobni i uspjeani trgovci, ljudi koji su putovali po poslu, upoznavali nove sredine i obrazovali se. Meu njima su pretezali zadarski graani, no bilo je i talijanskih i dalmatinskih trgovaca i Hrvata, kao ato je bio Mihovil. Poduzetni ki uspjeh povla io je za sobom i ugled u gradu, odnosno zadarsko graanstvo za pridoalice, a u slu aju Mihovila i kruga njegovih prijatelja i po asni naziv ser. Ta titula mogla je biti odraz njihovog plemikog statusa u sredini odakle dolaze, ali isto tako i ugleda koji su kao pripadnici graanske elite stekli u an~uvinskom Zadru. Ovi uglednici bili su povezani rodbinskim i ~enidbenim vezama, poslovnom suradnjom i prijateljstvom i tvorili krug koji je preuzeo plemiki na in ~ivota, pa ga ak i nadmaaivao raskoaju i ukusom. Niz lijepih predmeta iz Mihovilova kuanstva sastavlja mozaik izuzetno zanimljive pri e o ~ivotu njegove obitelji unutar njihovog doma, o istan anosti njihova ukusa i gradskoj uljudbi Zadra s kraja 14. stoljea. Kroz to Mihovilova obiteljska svakodnevnica postaje dio spoznaje o hrvatskom i europskom srednjovjekovlju. SUMMARY Comfortable Home of Draper Mihovil The inventory of property of Mihovil Petrov, a rich cloth merchant, was drawn up in Zadar in 1385. The inventory that has been preserved at the Benedictine Sisters of St. Mary Monastery was found and published by Jakov Stipiai. Although other property inventories have been preserved in Zadar and other Dalmatian towns, this particular inventory differs in terms of its content and scope. There are but few such valuable sources that depict the everyday life of medieval people. Details set forth in the inventory reveal many facts about the life of Mihovil, his wife Filipa and his children Petar, Ivan, Donat and Katica. Their spacious house on St. Saviours Street, one of the main town streets, was furnished with a great many objects witnessing as to how they lived, cooked, dressed, kept up their hygiene, what they did and how they entertained themselves. There was a cellar and a cloth shop on the ground floor, while the living room hall, several bedrooms, kitchens and servants' rooms were situated on the floors. Mihovil's chests were brimming with gold and silver jewellery studded with precious stones, enamel and inlaid wood, gold-plated flatware, gorgeous clothes and luxurious leather-bound books, among which was Dante's Divine Comedy. The property comprised numerous rooms furnished with various pieces of furniture, some of which were truly valuable. The sheer quantity of cookware and serving ware, tableware, tablecloths, linen napkins and bedclothes is just astonishing. Mihovil's inventory chronicles visits, gatherings, menus, fireside conversations, spinning, weaving and needlework, chess playing and children's parties. It uncovers the intimacy of the married couple in their bedroom and the closeness between parents and children. A myriad marvellous little objects belonging to their household assemble a mosaic of the absorbing story of the life of Mihovil's family within the four walls, a story that has become part of our knowledge of the Croatian and the European Middle Ages. Jakov Stipiai, "Uvod", u: Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz godine 1385, ur. Jakov Stipiai, Zadar, Stalna izlo~ba crkvene umjetnosti u Zadru, 2000, 9-10. Cf. Sabine Florence Fabijanec, "Dva trgova ka inventara kao pokazatelji ekonomskog i kulturnog ~ivota u Zadru u 14. stoljeu", Povijesni prilozi 25, 2003, 93-131.  J. Stipiai, "Uvod", 15-20, 22-23, 27-28; isti, "Inventar zadarskog trgovca Mihovila iz arhiva Sv. Marije i njegovo zna enje za kulturnu povijest Zadra", Zadarska revija 16, 2-3, 1967, 184-192.  Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 16, ur. Marko Kostren i, Zagreb, JAZU, 1976, 524-528.  J. Stipiai, Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz godine 1385, ur. Jakov Stipiai, Zadar, Stalna izlo~ba crkvene umjetnosti u Zadru, 2000, I, 37.  Inventar, VIII, 88-107.  Codex diplomaticus, sv. 16, 525-526.  Inventar, VII, 59-78.  Codex diplomaticus, sv. 16, 527.  Inventar, III, 45-46, 48; IV, 57-59.  Diane Owen Hughes, "Le mode femminili e il loro controllo", u: Storia delle donne in Occidente. Il Medioevo, ur. Georges Duby, Michelle Perrot, Bari, Laterza, 1990, 166-193; Zdenka Janekovi Rmer, "Noble Women in Fifteenth-Century Ragusa", u: Women and Power in East Central Europe - Medieval and Modern, ur. Marianne Sghy, East Central Europe, Special Issue, 20-23, 1, 1996, 152-154, 163-165; Raffaella Sarti, }ivjeti u kui. Stanovanje, prehrana i odijevanje u novovjekovnoj Europi (1500-1800), Zagreb, Ibis grafika, 2006, 5-8, 78.  Inventar, VII, 76, 79; VIII, 82, 83, 84, 85.  Arsenio Frugoni, Chiara Frugoni, Storia di un giorno in una citt medievale, Roma-Bari, Laterza, 2002, 135-136.  Zdenka Janekovi Rmer, Okvir slobode. Dubrova ka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma, Zagreb-Dubrovnik, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 199, 336-338; Denis Romano, Patricians and Popolani. The Social Foundations of Venetian Renaissance, Baltimore  London: The John Hopkins University Press, 1987, 121.  Inventar, Regesta documentorum archivii familiaris Micouilli, 16: 117.  S. F. Fabijanec, "Druatvena i kulturna uloga", 77-79.  Isto, 2: 111; S. F. Fabijanec, "Druatvena i kulturna uloga zadarskog trgovca u 14. i 15. stoljeu", Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i druatvene znanosti HAZU 22, 2004, 77-78.  Inventar, Regesta, 101: 148; 100: 147-148; 102: 148.  Isto, 2: 111; 4: 112, 6: 112-113; 10: 115; 13: 116; 14: 116; 16: 117; 17: 117-118; 61: 135.  Codex diplomaticus, sv. 16, 554.  Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Diplomati ki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 18, ur. Tadija Smi iklas, Duje Rendi Mio evi, Zagreb, JAZU, 1990, 58-59.  Tomislav Marasovi, "Stambena kua u Trogiru Radovanova doba", u: Per Raduanum, 1240-1990. Majstor Radovan i njegovo doba: zbornik radova meunarodnog znanstvenog skupa odr~anog u Trogiru 26-30. rujna 1990. godine, ur. Ivo Babi, Trogir, Muzej grada Trogira, 1994, 197; Danica Bo~i-Bu~an i, Privatni i druatveni ~ivot Splita u 18. Stoljeu, Zagreb: `kolska knjiga, 1982, 50.  Charles de la Roncire, "La vita privata dei notabili toscani alle soglie del Rinascimento", u: La vita privata dal feudalesimo al Rinascimento, ur. Georges Duby, Roma-Bari, Laterza, 1987, 147-149; R. Sarti, }ivjeti u kui, 119, 139, 143.  Ch. de la Roncire, "La vita privata", 163; Benedikt Kotrulj, Libro del arte dela mercatura. Knjiga o vjeatini trgovanja, ur. i prev. Zdenka Janekovi Rmer, Dubrovnik, Zavod za povijesne znanosti HAZU, Hrvatski ra unovoa, 2009, 290, 469.  Inventar, VIII, 79, 82, 83, 84, 86; Regesta, br. 272: 186; br. 277-670: 187-252.  Inventar, VIII, 86; Kreaimir Pavi, "`ah u Zadru 1385. godine, `ahovski glasnik 4, 1983, 138-139.  Patricia Fortini Brown, "Behind the Walls. The Material Culture of Venetian Elites", u: Venice reconsidered, the history and civilization of an Italian city-state, ur. John Jeffreis Martin, Dennis Romano, Baltimore, John Hopkins University Press, 2000, 300; B. Kotrulj, Libro del arte dela mercatura. Knjiga o vjeatini trgovanja, 290-291, 469-470; Nada Gruji, "Kua savraenog trgovca po Benediktu Kotruljeviu", Dubrovnik 4, 1995, 198-212.  J. Stipiai, "Uvod", 15; Inventar, III, 40-41.  Marija Zaninovi-Rumora, "Zadarske i aibenske mjere za te~inu kroz stoljea", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 40, 1998, 165.  Blagoslovina u obliku knji~ice s medaljonom od blagoslovljenog voska uskrsne svijee u koji je utisnut lik Jaganjca Bo~jeg. Mo~e sadr~ati i neku pobo~nu sliku.  Inventar, III, 45.  M. Zaninovi-Rumora, "Zadarske i aibenske mjere za te~inu", 165.  Ivna Anzulovi, "Ukrasno uporabni predmeti na zadarskom podru ju u povijesnim izvorima od 13. do konca 16. stoljea", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 49, 2007, 270.  Ivna Anzulovi, "Nakit na zadarskom podru ju u povijesnim izvorima od 13. do konca 16. stoljea", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 48, 2006, 199-214, 201.  Ista, "Ukrasno uporabni predmeti", 239-287, 248, 255.  Inventar, III, 41-50.  P. Fortini Brown, "Behind the Walls", 298-299.  Jednostavna tunika.  Socha je ~enska i muaka gornja haljina izuzetno airokih rukava. Taj komad odjee je esto podlijegao zabranama zakona protiv raskoai, pa i sudskim presudama o kraenju i su~avanju rukava.  Klamida je tip krae haljine koju su nosili i muakarci i ~ene.  Gornja duga ka haljina.  Inventar, III, 50; VII, 62, 67, 68, 71.  Cf. D. Owen Hughes, "Le mode femminili", 179.  Inventar, IV, 50-53; VI, 58; VII, 62-63.  Isto, VII, 62-64; VIII, 85, 86, 87.  Isto, VI, 57-58; VII, 74, 75; VIII, 83.  Isto, III, 43.  Isto, V, 54; VII, 71-72, 75; VIII, 84, 85, 86.  Isto, VII, 67, 71; VIII, 84-86.  Isto, IV, 53; VII, 67, 68, 71, 72, 76, 78; VIII, 84, 86, 87.  Isto, VII, 73-74, 76; VIII, 82, 83, 84.  Isto, VII, 71, 74, 78.  R. Sarti, }ivjeti u kui, 108, 111-112.  Ch. de la Roncire, "La vita privata", 155-156; R. Sarti, }ivjeti u kui, 109.  Inventar, VII, 70-74.  J. Stipiai, "Inventar dobara zadarskog patricija Grisogona de Civalellis iz 1384. godine", Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, 8, 1977, 385-387.  Ch. de la Roncire, "La vita privata", 151-153.  D. Bo~i-Bu~an i, Privatni i druatveni ~ivot Splita, 1982, 29, 50.  Charles de la Roncire ka~e da je airina kreveta u srednjem vijeku naj eae iznosila od 1,6 do 2,9 m, a Mihovilov bra ni krevet bio je vei od tih mjera. Ch. de la Roncire, "La vita privata", 151; R. Sarti, }ivjeti u kui, 118.  Philippe Contamine, "Lo spazio privato. Secc. XIV-XV", u: La vita privata dal feudalesimo al Rinascimento, ur. Georges Duby, Bari-Roma, Laterza, 1987, 413-420.  Inventar, 59-62.  R. Sarti, }ivjeti u kui, 139, 149; D. Bo~i-Bu~an i, Privatni i druatveni ~ivot, 33-35.  Inventar, VII, 60, 73.  Isto, VII, 62; R. Sarti, }ivjeti u kui, 131-132; Takve se stolice nalaze po dalmatinskim kuama i u 18. st. D. Bo~i-Bu~an i, Privatni i druatveni ~ivot, 52.  Inventar, VI, 56-57.  Prera unato u metri ki sustav prema: Marija Zaninovi-Rumora, "Zadarske i aibenske mjere za du~inu kroz stoljea", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 34, 1992, 116.  Inventar, IV, 50, 51, 52.  Helmut Hundsbichler, "Arbeit. Nahrung. Kleidung. Wohnen", u: Alltag im Sptmittelalter, ur. Harry Khnel. Graz-Wien-Kln: Edition Kaleidoskop, 1985, 263.  Inventar, VII, 60-67, 77.  Shulamith Shahar, Childhood in the Middle Ages, London, Routledge, 1990, 85-88: Paul B. Newman, Growing up in the Middle Ages, Jefferson, NC, McFarland, 2007, 64.  Inventar, VII, 63, 64, 68, 69, 72, 76.  A. i C. Frugoni, Storia di un giorno, 134; R. Sarti, }ivjeti u kui, 132-135.  Inventar, VII, 74-75, 76, 77; VIII, 80, 86.  A. i C. Frugoni, Storia di un giorno, 170-171.  Inventar, IV, 50, 51, 52, 53; VII, 76, 77, 78; Regesta, 238, 239: 179; 243: 180; 255: 182; J. Stipiai, "Inventar zadarskog trgovca Mihovila ", 184-192.  Inventar, VII, 60; Emil Hilje, "Paintings in the Preserved Inventories of Zadar Citizens from the XIVth and XVth Centuries", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 42 (2000), 73-74.  Inventar, VII, 68. Ru~a je simbol Djevice Marije, njezine bezgreanosti, vje nosti, ljubavi i mogunosti posredovanja izmeu ovjeka i Krista. U obliku nakita od zlata, dragog kamenja ili drveta s intarzijama, povezivala je vjersku sa svjetovnom svrhom. Bijela ru~a zna i duh molitve, crvena zna i duh zadovoljatine i spremnost na ~rtve, a zlatna duh pokore. Janoa Geci, (Jnos Gczi), "O ru~ama s kraja hriaanskog srednjeg veka", Polja 463, 2010, 226-239, 230; Ivana Prijatelj Pavi i, Kroz Marijin ru~i njak: zapadna marijanska ikonografija u dalmatinskome slikarstvu od 14. do 18. st, Split: Knji~evni krug, 1998, 51-52.  Inventar, IV, 53; VII, 67, 68, 71, 77, 78.  Isto, Regesta, 129: 155. 8. 4. 1377.  Codex diplomaticus, sv. 16, 527.  Inventar, Regesta, 93: 145-146, 3. 11. 1384.  Isto, 228: 177.  Isto, 200: 171; Zrinka Nikoli Jakus, "Profesija  hraniteljica: dojilje u dalmatinskim gradovima u srednjem vijeku", Filii, filiae...: polo~aj i uloga djece na jadranskom prostoru. Zbornik radova 4. istarskog povijesnog biennala, Pore , Dr~avni arhiv u Pazinu, Sveu iliate Jurja Dobrile u Puli, Zavi ajni muzej Poreatine, 2011, 105-106.  R. Sarti, }ivjeti u kui, 187-188;  Codex diplomaticus, sv. 16, 527.  Inventar, VII, 70.  H. Hundsbichler, "Arbeit. Nahrung. Kleidung. Wohnen", 264.  Inventar, III, 49, 50; VI, 53, 55, 57, 58; VII, 60, 61, 68, 70, 71, 73, 78; VIII, 81, 83, 85, 87; Usporedi, D. Bo~i-Bu~an i, Privatni i druatveni ~ivot, 33-35.  A. i C. Frugoni, Storia di un giorno, 153.  Prera unato u litre prema: Josip Kolanovi, "`ibenski metroloaki sustav u 15. stoljeu", Arhivski vjesnik 37, 1994, 200; Marija Zaninovi-Rumora, "Zadarske mjere za zapreminu kroz stoljea", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 36, 1994, 92.  Inventar, VIII, 79-81, 84. Prera unato u metri ki sustav prema, M. Zaninovi-Rumora, "Zadarske i aibenske mjere za te~inu", 165, 169. Mirodije se mjere lakom librom, a ~itarice i ostale namirnice teakom.  Takvo posue spominje se u splitskim inventarima u 18. st, pa i kasnije. D. Bo~i-Bu~an i, Privatni i druatveni ~ivot, 43.  H. Hundsbichler, "Arbeit. Nahrung. Kleidung. Wohnen", 196.  Cf. Melitta Weiss Adamson, Food in medieval times, Westport, Greenwood press, 2004, 55-81.  H. Hundsbichler, "Arbeit. Nahrung. Kleidung. Wohnen", 212.  Inventar, VII, 70-71, 74-76, 77, 78; VIII, 82.  Pascal Herbeth, "Les utensiles de cuisine en Provence mdivale (XIIIe  XVe sicles) ", Mdivales 5, 1983, 89-95.  R. Sarti, }ivjeti u kui, 121.  Inventar, VIII, 78, 79-84.  Goti ki stolovi na nogarima u Dalmaciji su prisutni do 16. st. D. Bo~i-Bu~an i, Privatni i druatveni ~ivot, 38.  Inventar, V, 54-56.  R. Sarti, }ivjeti u kui, 174-176; Norbert Elias, O procesu civilizacije, Zagreb, Antibarbarus, 1996, 170-174.  Isto, 174-176; H. Hundsbichler, "Arbeit. Nahrung. Kleidung. Wohnen", 211- 212.  Inventar, VII, 74-78.  Usporedi, P. Herbeth, "Les utensiles", 92.  Inventar, V, 53; VII, 71, 74, 75, 76, 77, 78.  Inventar, Regesta, 237: 179. Divisamento come si vendeno specierie in acci, pepe, zeneure etc.  Inventar, VIII, 84-87. Cf. Expiracin Garca Snchez, "La consommation des pices et des plantes aromatiques en Al-Andalus", Mdivales 33, 1997, 47; S. F. Fabijanec,  Dva trgova ka inventara. , 101-102.  M. Weiss Adamson, Food in medieval times, 11-18.  Isto, 96-97, 132-133, 140-143, 149, 154, 240, 295, 303, 307.  B. Kotrulj, Libro del arte dela mercatura. Knjiga o vjeatini trgovanja, 324-325, 495.  Jack Turner, Za ini. Povijest jednog iskuaenja. Zagreb, Naklada Ljevak, 2009, 67; 29-79, 163.  Isto, 153, 186, 193, 195, 197, 200, 200- 206, 334.  Isto, 193, 211-214, 218-221, 229, 232-234.  Isto, 233-238, 268, 291; Inventar, III, 45.  Inventar, V, 54; Plinio Prioreschi, Medieval Medicine. Omaha, Horatius Press, 2003, 208, 231-232, 234, 241, 253; Thomas F. Glick, Steven John Livesey, Faith Wallis, Medieval Science, Technology and Medicine, an Encyclopedia. London, Routledge, 2005, 368.  Inventar, IV, 53; VIII, 87; J. Stipiai, "Uvod", 19-20; Donald Campbell, Arabian medicine and its influence on the Middle Ages, sv. 2. London, Routledge, 2001, 6-9; John Eberle, A treatise of the materia medica and therapeutics, sv. 1, Philadelphia, John Grigg, 1830, 141-142.  Inventar, VIII, 78, 79, 81- 87; J. Turner, Za ini, 193, 176, 204-205, 258.  S. F. Fabijanec, "Druatvena i kulturna uloga", 67-71.     Ako je nominativ Platea, trebalo bi stajati: Platee.  Ne bi, jer stoji de Platea, latinski. Mogue je ovako kako jest ili na Placi. JeLeNeheeeeeee4ff.g:gggBiDiiijj`kkll(m*mmvnxnoo q qrrrrstttu`vݺݳݬݞݞ| hjQh hjQh hjQhYjhjQhY0JU hjQht[ hjQho9 hjQh hjQh hjQh&jhjQhiK0JUhjQhiK6 hjQh' hjQhiK hjQhO hjQh7 hjQhz hjQhKx,eeer{{{{{{ʯ̯ίgd7F`gdz9gd#`gdy}gdy}`gdgd'gdiKgdKx`vbv|v0wwwwxPyRyhzjz{{j{v{{{{{F|||x}z}~~~~, 4:L~Є仴ϦϦϦ}}} hjQh hjQhW hjQh)j hjQh,jhjQh'0JU hjQh hjQhfp hjQh] hjQh'jhjQh0JU hjQh& hjQho9 hjQhM hjQh hjQhjhjQh0JU.2΅Ѕ\^  2<܊&@ЌҌԌhj\  "$^n~"2ؒɨɡ¡hjQh6 hjQh hjQhs hjQhWjhjQhb0JUjhjQh0JU hjQh= hjQhb hjQh, hjQhWjhjQh(80JU hjQh& hjQh hjQh(85HP"ڔ$6:DFJjz&,̖ږdlʗܗޗJLȹȲܲܢܛ hjQh:s hjQhU hjQh; hjQh, hjQhhjQh@w6hjQhf|6 hjQhf| hjQhhjQhyj6 hjQhyjjhjQh0JU hjQh@w hjQhs hjQh@,hjQhNq6 hjQhNq1 ,8>@TV™FšRdT dŸ:< "$ΡǺ|u hjQhjhjQh0JU hjQh?7 hjQh= hjQh hjQhE hjQh hjQh( hjQh/wjhjQh@,0JU hjQh@,hjQhU6 hjQhU hjQhs hjQhX hjQhz9 hjQh hjQhb-Ρ  ¦$&nįƯ̯XZxNXfijb~мем׮~ hjQh@, hjQh- hjQh)j hjQhjhjQh{20JU hjQh'c hjQhz9 hjQhXZjhjQhy}0JU hjQhs hjQhy} hjQh# hjQhjhjQh0JU hjQh hjQhNw1bfrvԵ޵68: v.4<>fhj@hLpƿܿ»»®ɧɧɚג׋ק}}v hjQhyj hjQh hjQhS hjQhs hjQh?76jhjQh0JU hjQh'cjhjQh<0Q0JU hjQhi7 hjQh)j hjQh hjQh<0Q hjQh?7jhjQhz90JU hjQhf3B hjQh@, hjQhz9.`nprPRTf JLN|8hzƹײ嫤{tmtftf hjQh9/ hjQhg% hjQhs hjQhbB hjQhdjhjQh0JU hjQh hjQh@, hjQhz9 hjQhf3B hjQhXZjhjQh{X0JUhjQh{X0JhjQh?76 hjQh?7 hjQhSjhjQh?70JU hjQhyj hjQh'c'2BPT68:nprFHJ,6̸̱űű{tŖg`SjhjQh0JU hjQhjhjQh,]0JU hjQhz9 hjQh?7jhjQh7F0JU hjQh7F hjQh,]jhjQhz90JU hjQh@, hjQhXZjhjQhd0JU hjQhs hjQhd hjQh/whjQh 6 hjQh  hjQh[ hjQh9/hjQh9/6  2RTln(*r,`pt2Xpݭ hjQh hjQh hjQhf4 hjQh_ hjQh hjQh& hjQh  hjQhtKjhjQh7F0JU hjQh/w hjQhXZ hjQh$ hjQhy} hjQh7F hjQhz9 hjQh^4BDF&(*gdzl$a$gd5Dgd5D`gdEgdy}`gdcWdgd7F&*FHJLf~*TXۣ|tlthjQh`z]hjQhC&]hjQhC&6]hjQhC&6 hjQh`z hjQhXZ hjQh7F hjQhy} hjQhC& hjQh_ jhjQh 0JU hjQh hjQhF|hjQh;6 hjQhtKhjQhF|6hjQh 6 hjQh hjQh;*dxz@Xxz|~@DJdjpH tʼxqjqc hjQhr5 hJhJ hJh}J hjQh[$ hjQhu= hjQh+ hjQh  hjQhXZhjQhcJ6 hjQhcJhJ hjQhtK hjQh}J hjQhcWd hjQhJ( hjQh$ hjQh_ jhjQh_ 0JUhjQhC&]hjQh`z6]hjQh`z]%Htv  x8BLp~Zhf:VͿ͸ۣͪͣ͜⸍yjhjQh0JU hjQhdOehjQhdOe6 hjQhA hjQhE2Q hjQh  hjQh<^ hjQh# hjQhy} hjQhY hjQhO= hjQhT%> hjQhiV hjQhtK hjQhx? hjQh}J hjQhr5hjQhr56/ @BDFT^2dhTbh040FJȳֳȳϞϞϞ֗ hjQho hjQh1a hjQhm hjQhV hjQh:@BHFHNpvVF뺳ݳ묥hjQh5D5 hjQh5D hjQh34 hjQhtK hjQhPhjQhE6jhjQhE0JU hjQhE hjQh kN hjQh+ hjQhL hjQh> hjQhV8<^BDFVvxz:<>N f t!!">""n#####$ $$$`$$$%%%2%%|&&& ''''''($(&(((hJ hh.: hh D~ hhcUhhSP16 hhSP1jhhSP10JUPBv:#$$'$((***T++6-,0234d58gdRgd1agd gdgdIagdogdPgdC((*(,(0(2(4(((((((((`)***,*.*P********* + +H+J+T+V+X+|++++,6-8----.///////,0.00N11122233334>4L44444455<5hhSP1] hh.:hh.:6hhSP16jhhSP10JU hhSP1h hhbL<5d5f5667788889 9<9>99<:\:^:;;;;;;P<R<@====>>?? ?&???????@@H@J@L@V@AAFBHB|B~BBBBB0C2C4CDCCCCCCCCC(D*D,D4DJDLDNDVDDDDDDDDDnE hh.:hhSP16jhhSP10JU hhSP1W8<9\:;;P<=???@H@AFB|BB0CCC(DJDDDnEEEHFFgdz gdN%lgdE_gdFnEpErEzEEEEEEE F(FHFJFFFFFFFGG G"GGBHjHlHHHHTTT2VW\gdPgdigd5gd7gdEZgdgd/wgdgdz QRR*RbRRSLSNSPS`SSSSS T(T>T@TBTRTTTTTTTUU^UlU2V4V6VFVvV.W0WWWWWWWWZZ["[[[[N\\\^\\\\\\\\]F]H]J]n]]]] hh&hhSP156\hhSP16\ hhd@%hhSP15\hhSP1\hhSP16jhhSP10JU hhSP1E\\F]]]^`aHaraa4cce,g(hh\ii8j$kfkkllmgdz9gdy}gd(8gd'gdgdiKgdEZ]]]]]]^^^^^_``````aaa*aHaJaLa\arataaaabb"c4c6cZccccFdfdereeeee,g.ggggh(h*hhhhi\i^iiiii8j:jjjjk$k&kz@zDzFzJzLzgdXygd7Fgdz9gd?7gd{X2z4z6z:z666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~PJ_HmHnHsHtH@`@ 5YNormalCJ_HaJmHsHtH DA`D Default Paragraph FontRiR 0 Table Normal4 l4a (k ( 0No List >@> Xy Footnote TextCJaJ@@ Xy0Footnote Text ChartH @&@@ XyFootnote ReferenceH*4"4 i0Header  p#:1: i0 Header Char CJaJtH 4 B4 i0Footer  p#:Q: i0 Footer Char CJaJtH HbH cU0 Balloon TextCJOJQJ^JaJZqZ cU0Balloon Text Char CJOJQJ^JaJmHsHtH B'@B .:0Comment ReferenceCJaJ<@< .:0 Comment TextCJaJFF .:0Comment Text Char mHsHtH @j@ .:0Comment Subject5\FF .:0Comment Subject Char5\PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] I & "w9 h!""%&'l*}+D,/>/I13-56L8O:;6BCCCC\EHJ6NQERST;VY _`ackdd$ffghejklqsuz}ƃօ͎nZ^X3ޣp.< ִE]jӾOM,`  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvQ0Jq!Y$ [ %  \|=732Mw#4e 3DwFYp<X.\(]""""##j$$$$%%%&'#(`(((+))))S*i**++C+p++,,-B---/.\../00(1+1ZeljkoZÖ&' ")4X<DdJQY`in*w J2Vԫ.0&Je`vΡ((<5nEQ]k2z`{>@ABCDEFGHJKLMNOQRTVXY[2e8F\mLz`{?IPSUWZ\8@0(  B S  ? Ö&LL367<>DEIX_aijqsz{  @JKUYbT W v { |  d m X _  8@{~a j !Q"Y"##$$''()))S)[)*!*}-- ..0.5.7.@.A.G.S.Z.\.e.0"0@1E1223333P5Y5x556677E7O77777777777788 88888 8)8+8.8=8C8=9@9>>CCCCCCCCCCCDD DVD]D_DhDjDsDuD{D}DDDDEEFF%F-F/F9FFF*G5GHHL L LLLL!L*LMMMNNNNNNNNNNNNNO O OOOOPP1Q9QQQRR`ShS;TFT VV#X+XDXKXOYUYWY`YbYjYlYoYYYYYYYZZZZ([/[[[\\s\~\\\Vabaaabbcc8d@dAdJd=eDeeeeeeehhl$l'l.lmm;nBnnnnnBpNppppprr_sfsuu9x?xyyFyLy#z&z3|8|;|B|d|l|{IPXabijr.7ɌKRTZ[aenAGOZڑ͓ӓ̙֙*0\b.6DKΥҥߦ,3}!nsU`߸ʺҺԺ޺ټ267<=CKRT[fo@GKT ")_a"+RY]d JXu %-\fPX\_aa$),"&iqVZX[%+-.4?BCLMOPXY[nrsx$,-23;<GHLMQR[\^ehinoxy~ &+013478ABHIMNSTYZ]cesw !",7;<ACIKRTXY[\abikoptuxy| !"&'/367=IOPTU]^bcghklrs|} "$'(01:;CDIJSTXY`aghjkt{}~'(239;EGLNVWdfnpwx{| &'1289@AJNST]^fioprsvw wy389EFKLTV_clvxglmy  )/5<ABDENPRS[]_ahimowx~  "$&./4KRSX|9@AHJPQXZ`acgmnpuz{hrsvw'(1DMKR %)2} MOPX[]cjowx:<=EHJPWhowz{IP  !)*06<=IKNOVWZ[ghjkmnu lxZfTX  "#&',PUWYZbegmthjksvx~{}~ *,.078<IPaiu{|-67=?HIKLOPVW[en}  ]benoqruvm r s w z                R W       E J k t                         *4CORXZackms} OV]fjqrtu}~DL  ')139mt{  68:DEKLSVXYefijptwxbiqtuyz~"')/045<>CDJLTU\^hilwyz "#'8ANRSY]efhilmt|CDDFGGIJLMOQQciLLZZZZ+\_aa),"CDDFGGIJLMOQQLLZZZZ\_aa),DDFGGIJLMOQQz[LZ^`.^`.pp^p`.@ @ ^@ `.^`.^`.^`.^`.PP^P`.z[b8N<z2:Cxx:*< S8/QfQ[!5hF.n\QBl R1KipX~]nhNs3:J${Alr0\f;XDQfQHZ$Qa\FR%cXW+x8Z|N6rC< S~FlDw5["r_>1mU|u@)3l="JKvNVW} ~Ff0!8 |*U*}2 5 9,Tf `X\,pi90-[g8/h:0 ze/EeJ#0z2G0GrXa2hNeh3rC,oO40}2 5u)q D6} |N6EcOh:JXN<4Cl=\,$q>Tf#0[gSpi1m03`]n90-^kp8Z3p^kpu)q:|Alrf0!CxxGrk LtIJbs(tlDwDmrx 9,W+x(c6I:|1_ ^,Ym#v0c jQ@hl_v, 9 ' ) :  p 6 z H s _ E }mcd@P 29^ivxwbkdeDr 3(s4z V(^-P>i,5:`b`P\~&  o bB e (g ! !/!H!a!o",#M $$T$[$f$<~$%p%d@%g%wk%4w%[z%C&Z&e&'M&'r4';'J(")e>*T+B+h{+9.,sx,--EW-k-.AT.|/07/9/0F0F1{)1SP1212o 33*343v34h 5])5h5t5w6?7&[78(8%G8_9o9< :`:@x:' ;}; H<m3=6=u=>T%>)>y2>3> ~> ?4?zV?r?H@`n@AA8OA+Bf3B|D=AE]E7F+G@4GTG;S!SjStS(GTgxTU^UcU>jUdVVEVWW'W\NW#QW }WFXk YOYEZ\Z[ol[E\P]i],]Y^2_E_:$`$`8>`X`!a1aYacatzabbbbO5bWvlwk+=pFV{'j%,>qX5Y^.:J<^(&i7W#5Dj/x?T,_6TO=OPzJ"Yb3y3r,334Ox1f448<Z.n77XrDQ%1H^yj=!&!5rt\ @RT]+-z9$-^bF(u{(@c {2F##w,D0E!Ko ;1cUgD3}EBFIf 0BHl(7a_8R5T3U|yS+oME <s_e ,Mka/qw_{:P/wryo f;BRJPuZ_t<[9{XZbuj+Q ep:Y(_4:BFmPjjQfHC7:= `pf|"3js?RIr]h|ZiVWm.q5SrbLON s X; $lUzeJMk'rDs )FN QUM}dui%R)zK@,Z[c" CQfp7!NuJIa{XcDeKx->F vm ]r5J5nNySa=<ot[Nw]J7N gfBzlPB?(BV]@&.0&&66666 6 6 6 6 6666666666 6!6"6#6(6)6+6,6-6/606162636465666768696:6?6@6A6B6C6D7E7F7K7N7O7P7Q7R7T7U7V7Y7Z7[7\7a7b7d7l7m7n7q7|77777*@ "$&28:<>@DHJLNXZ^`bfhjlnprtvxz| @ bUnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial7.{ @Calibri5. *aTahomaA BCambria Math"1''"wv)I!43qHX $P342!xxZdenka Janekovi Rmer.. Oh+'0`   ( 4@HPXZdenka Janekovi Rmer.Normal.2Microsoft Office Word@G@D@D"w՜.+,0 hp   Deftonesv Zdenka Janekovi Rmer Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F:D1Table^[jWordDocument4SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q