ࡱ> q`bjbjqPqP .::C  Xr r r  QQQ8QjS| GSSSSSSSSƣȣȣȣȣȣȣ$her SSSSSr r SSS6r Sr SƣSƣr r SS Q20Gr $SSSSSSSSSSGSSSS , : : r r r r r r  Zdenka Janekovi Rmer O ~ivotu treoredaca iz samostana sv. Jeronima u Martinaici na otoku Cresu (1578.  1678.) Miroslav Bertoaa je povjesni ar koji je  malu povijest znao u initi velikom, na sebi svojstven nadahnuti na in, prenosei svoju erudiciju, uvid u povijesna razdoblja, smjelu interpretaciju i osobni do~ivljaj. Kao pionir novoga pristupa u hrvatskoj historiografiji bio je uzorom mnogima, pa i meni osobno. Njemu u po ast i u znak zahvalnosti za ovu sam priliku izabrala odakrinuti joa jedan prozor i u  malu povijest , onu povijest koja pripovijeda velike stvari o stvarnom ~ivotu. 1. O treorecima provincije Dalmacije i Istre Franjevci treoreci imenom se razlikuju od ostalih franjeva kih zajednica ve od 13. stoljea, kada se nazivaju pokornicima (poenitentes) ili pustinjacima (heremitae) sv. Franje. Njihovo je izvoriate bilo u lai kim pokorni kim zajednicama, pa je pokora ostala njihovim trajnim obilje~jem. Franjeva ki trei red odobrio je papa Nikola IV. 1289. godine i dao im Pravilo. Na hrvatskom prostoru treoreci se najprije pojavljuju u Zadru, polovicom 13. stoljea, a potom se aire prema Kvarneru i Istri. Tijekom vremena Pravilo je bilo nadopunjeno dodatnim odredbama i statutima, meu koje spadaju i Konstitucije treoredaca u Dalmaciji donesene 1492. godine na akoljiu Galevcu, ato ih je zabilje~io `imun Klimantovi, jednako kao i prijevod  regule bratje i sestar ot kajanja tretoga reda bla~enoga Franciska, ku potvrdi Mikula papa etvrti , oporuku svetog Franje i pravila obla enja i zavjetovanja. Godine 1473. papa Siksto IV. je ustanovio samostalnu provinciju svetog Jeronima, neovisnu o redu Male brae. Od tada su braa na zajedni kom zboru ili kapitulu birala svoga ministra ili provincijala. Njihova se zajednica nazivala  Provincija franjevaca treoredaca u Dalmaciji , a nakon 1530.  Provincija franjevaca treoredaca u Dalmaciji i Istri . Takav ustroj treoredske zajednice potvrdio je i papa Aleksandar IV., 1498. godine. Kasnije je dolazilo do novih reformi i ponovnog podreenja reda Maloj brai opservantima, koje se odvijalo u vrijeme nastanka knjiga  datja i  prijatja samostana u Martinaici. Godine 1585. papa Siksto V. vratio je samostalnu upravu talijanskim treorecima kojima se priklju ila istarsko-dalmatinska provincija. Va~nu ulogu u tome odigrao je provincijal Feliks Ru~arevi kojega spominju i knjige troakova samostana sv. Jeronima. Papa Pio V. ponovno je podredio trei red Maloj brai, 1568. godine. Od vremena osamostaljenja reda treoreci se slu~beno zovu Heremitae III. Ordinis de Poenitentia ili Fratres s. Francisci tertii Ordinis. Sami su sebe latinski nazivali pauperes heremitae de poenitentia, fratres de poenitentia. U hrvatskim dokumentima nalazimo nazive  Treti red s. Fran iska ,  Treti red zvani od pokore , a u Konstitucijama iz 1492. godine stoji  Bratija pokornih tretoga reda bla~enoga Fran iaka provincie Dalmacie . U knjizi prihoda i rashoda samostana sv. Jeronima u Martinaici nazivaju se  Treti red Svetoga Fran iska Provencije Dalmacije i Istrije i  Treti red s. Franciaka Provincie Dalmacie Pokornih . U ispravama se javljaju i neslu~beni termini, npr., religiosi ili patres Tertii ordinis, fratres de littera sclava, fratres Illirici, fratres de lingua illirica, fratres de lingua sclavonica ili glagoljaai. Jezi na oznaka de littera sclava za hrvatske treorece prvi puta se javlja upravo u darovnici creskog plemia Bla~a de Colombis kojom osorskim treorecima poklanja zemlju u Martinaici. U ispravi o gradnji treoredske crkve u Martinaici spominje se naziv de lingua illirica. Na otoku Cresu postojala su tri treoredska samostana: sveta Marija od Anela na Vijaru kod Osora (utemeljen 1465.), sveti Nikola na Porozini (vjerojatno utemeljen o. 1465. godine) i sveti Jeronim u Martinaici. Va~nu ulogu u dolasku treoredaca na otok imali su osorski biskup Antun Pal i (1463. - 1470.), treoredac fra Matej Boanjak, te creski plemii iz obitelji Romeis, Sbara, Bocchina, Colombis, Petris i Dra~a. Samostan franjevaca treoredaca glagoljaaa sv. Jeronima u Martinaici utemeljen je oporukom creske vlastelinke Urse de Colombis, roene de Bocchina (1474) te njezina mu~a Bla~a (1479). Ursa de Colombis poklonila je treorecima, poimence fra Mateju Boanjaku, dugu uvalu u blizini crkve sv. Martina, a njezin suprug Bla~ pridodao je i svoje posjede u Tihoj (staro ime za Martinaicu), uz uvjet da redovnici onamo dou ~ivjeti. On je 1479. otpo eo gradnju crkve posveene sv. Jeronima i samostana uz nju, uz pomo fra Mateja Boanjaka. Fratri su uselili u nedovraeni samostan ve 1482. godine. Okon anjem spora s drugim nasljednicima dvoje darovatelja, redovnici su 1486. dobili joa jedan dio uvale, stado od 200 ovaca i pravo na slobodnu paau na brijegu. Tome je takoer pripomogao fra Boanjak odrekavai se dijela ostavatine Urse de Colombis u korist njezinih roaka. Gradnja je dovraena oko 1520. godine, a crkva je sve ano posveena 1525. Posveenje je obavio general reda Male brae, Cresanin fra Antun Petris Marcello. U njegovoj pratnji bili su creski i osorski knez Marko Mauro, creski ~upnik Stjepan Patris, sudac Frano de Donatis, ~upnik Lubenica Ivan Pastrani i mjesni kurat Antun Kuljani. Samostan se nalazio na samoj obali, a otvoreni pogled na pu inu bio je osiguran zabranom bilo kakve gradnje i sadnje izmeu samostana i mora. U knjigu primitaka prepisana je i darovnica kojom je plemi Stjepan Sforza, vlasnik obli~njeg kaatela 1588. godine darovao neku zemlju samostanu. 2. Knjige  datja i  prijatja Glagoljske knjige i drugi zapisi nastali u treoredskim samostanima veinom su izgubljeni, no knjige  datja i  prijatja iz samostana sv. Jeronima u Martinaici sa uvane su u rasponu od 1578. do 1920. godine, kada je samostan potpao pod talijansku upravu. Zapise od 1578. do 1618. transkribirao je i objavio Anelko Badurina. Primici se ni~u od svibnja 1578. do travnja 1618., a izdaci od listopada 1584. do travnja 1618. Upisa izdataka ima oko pet puta viae negoli primitaka. Zapisi o rashodima i prihodima samostana sv. Jeronima otvaraju pukotinu u vremenu kroz moju mo~emo zaviriti u skroman samostanski ~ivot brae treoredaca koji se kroz stoljea tako malo mijenjao. Razlog voenja tih knjiga jest nadzor nad troakovima i prihodima, ali i injenica da su braa treoreci u to vrijeme imali pravo na pekulij, to jest privatno vlasniatvo nad pokretnim dobrima, bilo od zarade bilo od oporu nih legata, darova ili proanje. Stoga je bilo potrebno odijeliti fratarske od zajedni kih prihoda. Nije to no poznato kada se je praksa pekulija pojavila meu treorecima, no vjerojatno je to bilo tijekom 15. stoljea. Redovnici nisu bili imuni, ali su imali potrebnu materijalnu podlogu. U zapisima troakova vidi se da su pojedina braa iz samostana sv. Jeronima esto vlastitim novcem plaala potrebne namirnice i stvari za samostan, ato im je gvardijan kasnije nadoknaivao. Mogue je bilo i obratno, da gvardijan posudi samostanski novac, kao ato je to u inio fra Kristofor Bri~i, 1615. godine. Podatke o primicima i izdacima redovito su unosili gvardijani, a iznimno njihovi zamjenici. Prvi gvardijan iji su zapisi o prihodima i troakovima sa uvani bio je Zadranin fra Juraj Brun i. Ostala braa imala su pravo uvida u stanje samostanske blagajne. Jednom mjese no gvardijan bi pravio ra un troakova pred itavom zajednicom. Jednom godianje knjige je pregledavao provincijal ili njegov vikar. Obi no bi provincijal doaao u samostan ili bi gvardijan ponesao knjige ra una na kapitul reda, pa ih je provincijal ondje pogledao i  potpisao kvateran . Sam samostan sv. Jeronima bio je domain kapitula 1604., 1607. i 1618. godine, pa su tada pregledani i samostanski ra uni. Uz provincijala reda, ra une su esto pregledavali i suci, vijenici ili definitori. Njihova se imena spominju u knjigama  datja i prijatja . Ponekad nije bilo ni kapitula ni  vi~ite nego bi gvardijan  u inio ra un pred fratrima. Godine 1601. ra une samostana svetog Jeronima je pregledao sam general talijanske treoredske dru~be, Giovanni Battista Provenzano, sa Sicilije, zajedno sa sekretarom Cherubinom Montifreddi. General je doaao u Dalmaciju i Istru kao vizitator provincije svetog Jeronima. Samostanu u Martinaici oprostio je 130 od ukupno 294 lira ( libra ) duga. General reda, Antonio de Sillis ( `ili Brgamaako ) pregledao je samostanske ra une 1608. godine na kapitulu odr~anom na u samostanu sv. Pavla na akoljiu Galevcu kod Zadra, zajedno s provincijalom fra Kristoforom Radmanom, te 1609. godine u samostanu sv. Marije bez grijeha za ete u Glavotoku, s provincijalom Marinom Brscem. Generali reda Provenzano i de Sillis bili su ujedno jedini generali koji su posjetili dalmatinski i istarski dio provincije sve do 1866. godine. Valja rei da je samostan redovito bio u gubitku koji je katkada dosezao i nekoliko stotina lira. Dug je pokrivao sam gvardijan, a vraao se sljedee godine, ponekad i kroz nekoliko godina. Naizgled ature biljeake o prihodima i rashodima otkrivaju mnogo o redovni koj zajednici u samostanu sv. Jeronima, o drugim treoredskim samostanima i o ljudima s Cresa koji su ~ivjeli zajedno s franjevcima-treorecima. Prvo ato upada u o i su podaci o gospodarskom ~ivotu: vrste i cijene roba, nadnice, razli iti poslovi i usluge, usponi i padovi u pojedinim godinama i tome sli no. Uz podatke va~ne za trei franjeva ki red i gospodarsku povijest otoka Cresa i bliskih krajeva, knjige primitaka i izdataka otkrivaju i mnogo drugih zanimljivosti. Pripovijedaju o prehrani, proizvodnji, medicini, odjei, pokustvu i posuu, oruu, ~ivotinjama, o brodu, o ribarenju, o susjedima, slugama, prijateljima i nadreenima, o susretima i putovanjima, o berbi i ~etvi, o oskudici i o blagdanskim gozbama, o crkvi i obredima, o gradnji, unapreenju imanja. One slikaju samostansku svakodnevicu i su~ivot treoredaca s mjeatanima Martinaice, creskim seljacima i graanima, plemiima i vlastima i s drugom braom - treorecima. Govore takoer i o povezanosti njihova ~ivota s prirodom. Zapisi su zanimljivi i za jezikoslovce, budui da sadr~e nazive za mnoge predmete i poslove. Svi gvardijani samostana u Martinaici bili su akavci, no svaki od njih unio je u troakovnik izri aje i nazive svoga kraja. Redovnici iz svetog Jeronima, a i veina ostalih u provinciji potjecali su s podru ja Istre, Kvarnera i sjeverne Dalmacije, pa se i u knjigama  datja i  prijatja pojavljuju narje ja s tog podru ja. Nisu svi gvardijani bili jednako vjeati pravopisu niti uredni u voenju knjige prihoda i rashoda. Fra Bartul (Bari) Mikuli i bio je prili no nemaran i unio mnoge greake u svoje zapise. Fra `imun Burutina takoer se nije mnogo trudio, a ini se da nije ni zapisivao sve troakove, jer s njegovim gvardijanskim mandatom zapisi postaju mnogo oskudniji nego prije. Fra Burutina kasnije je postao provincijal reda, pa nije za pretpostaviti da je njegova neurednost u knjizi troakova posljedica neznanja. Prije e biti da mu je taj posao dodijavao i nije mu bio toliko va~an kao druge stvari kojima se bavio. Njegov nasljednik fra Toma Matuka i nije bio vjeat peru, te je mnogo grijeaio u pisanju, a sli an je slu aj i s gvardijanom Mikulom Bani iem. I to na svoj na in svjedo i o duhu treoredskog redovni kog ~ivota. Iako su pojedini meu braom mnogo u inili za uzlet glagoljaake kulture, bilo je meu njima mjesta i za one koji su jednostavno svjedo ili vjeru skromnim pokorni kim ~ivljenjem. Knjige  datja i  prijatja otkrivaju imena fratara iz samostana sv. Jeronima i drugih treoredskih samostana. Mnoga od tih imena bez tih bi knjiga ostala nepoznata, jer iza sebe nisu ostavili velika djela. Uz fratre, u samostanu se spominju i ~akni koji su ~ivjeli isto ili sli no kao i misnici. Troakovnik ne otkriva mnogo o njihovom ~ivotu, osim ato svjedo i da su i oni iali u proanju s fratrima ili sami. Ponekad bi ih fratri poslali u Cres ili Osor ili ak u Istru da donesu namirnice ili da isprose atogod. Imenom se spominju ~akni Franina, Filip i Batista. Bilo je i onih ija se imena ne spominju, ato se zna po broju cipela kupljenih za ~akne. Prisutnost ~akna posredno svjedo i o tome da se u samostanu i u ilo i stjecalo redove, no nije poznato niata detaljno o tome. 3. Samostanski prihodi Izvori samostanskih prihoda bili su malobrojni, skromni i gotovo nepromjenjivi kroz 16. i 17. stoljee. Dogaalo se da mjesec proe bez ikakvih zabilje~enih prihoda, pa ne udi da je zavrani godianji ra un redovito bio negativan. Glavninu primitaka samostan je ostvarivao za najam paanjaka, ponajviae u Briakom, a takoer i u Grmovu, Padovi, Ogradici (kod Kun ia) i Stivanu. Prihodi od posjeda iznosili su u 16. stoljeu nekoliko stotina lira godianje, a kasnije je te vrste najma bilo mnogo manje. Samostan je posebno plaao napasanje i stri~u ovaca ( arbadig i  strig ), ato se uglavnom obavljalo tijekom lipnja. Pastiri su plaali i otkos trave za sijeno. Prema zapisima u knjizi samostan je viae uprihoivao krajem 16. stoljea negoli u prvoj polovici 17. stoljea. O tome koliko je ovaca bilo postoji samo jedan i to nepotpun podatak, iz 1601. godine, kojeg je zabilje~io gvardijan fra `imun Hrom i. U troakovnik je zapisao da je predao inventar samostanske imovine svome nasljedniku fra Jurju Ni~iu. Na~alost, taj inventar nije sa uvan, no zabilje~en je podatak o ukupno 377 ovaca na raznim paanjacima. Ovaca je bilo i viae, ali nisu sve popisane. Samostan je zaraivao su i od prodaje ov jeg sira i mesa, vune i ko~a. Kad se radi o vuni, posebno je na cijeni bila jarina, runo janjadi ato se koristilo kao potka prilikom tkanja. Spominje se i vuna  obetina ili  objetina . Niata se nije olako bacalo, pa su skidali ko~u i s  mrline . Ko~u su dali ataviti i obraivati. Od mesa naj eae su prodavali meso brava ili akopca te odrasle ovce, ( starka ), a za blagdane obli~nji su stanovnici znali kupiti i janj ia. U 17. stoljeu dogaalo se da prodaju i po koju kozu. Proizvodili su svje~i i zreli ( pozni ) sir. Bit e da je bio dobar, jer su ga kupovali i provincijali i fratri iz drugih samostana kada bi im doali u posjetu. Proizvodnja sira o ito nije bila stalna ni dovoljna, jer su sir ponekad i kupovali. Za sebe su hranili i pokoju svinju, a poneku su i prodali kad je zagustilo, eae samo polovicu ili etvrtinu. Prodavali su paenicu i je am, kao i braano, a ponekad i pe eni kruh. }itarice su znali i pomijeaati ( mastura ). Godine 1588. izrijekom se spominje paenica s Bo~jeg Polja, ato zna i da su fratri sumjeatanima prodavali paenicu dovezenu iz Istre. I u 17. stoljeu znali su prodati vee koli ine paenice. Tada se, uz spomenute ~itarice, spominje se i proso, ra~ i sirak, kao i prodaja slame. Na posjedima su treoreci uzgajali proso, ali su ga dosta i kupovali u slabije rodnim godinama. Ra~ takoer kupuju, pogotovo od kraja 16. stoljea. U rijetkim prilikama dogodilo se da su kupovali braano, paeni no i mijeaano ( mastrno ), a ponekad su morali dati samljeti manje koli ine ~ita u ~rvnjevima nekog susjeda. Taj su posao radile ~ene, meu kojima se imenom spominje samo Kantarelica. Iako su uvjeti za uzgoj ~itarica na otoku bili vrlo nepovoljni, fratri i drugi mjeatani uzgajali su ih, jer je bilo va~no osigurati se makar i neznatnom koli inom vlastitoga ~ita. Spominje se i uzgoj maslina, no ne i maslinici, pa se mo~e pretpostaviti da su maslinova stabla uzgajali uz lozu, voke, u vrtovima i na rubu paanjaka. Kad su imali viaka redovnici su prodavali i poneato voa i povra. Dobrih godina znali su prodati i po 200 librica smokava, no bilo je i druga ijih situacija  gvardijan Mikula Bari i zabilje~io je kako je sam prosio smokve u Nerezinama. Na svome posjedu sjekli su i prikupljali drvo za ogrjev i prodavali ato bi preostalo. Samo se na jednom mjestu spominje prodaja jaja, 1618. godine  ta su jaja vjerojatno dobili, jer se nigdje ne spominje uzgoj kokoai. Samostanski sluga, a mo~da i sami fratri iali su na ribe za samostan, a od viaka su prodavali. Ipak, kupovina je bila mnogo eaa. Zaraivali su i od prijevoza ljudi i robe put creskih odrediata, Rijeke, istarskih mlinova, pa ak i do Venecije. Kasnije su i sami esto plaali brodarinu, iako su imali svoju  plav . Za svoje potrebe, a i za prodaju proizvodili su paklinu. Vino su prodavali i na veliko i na malo. Ponekad bi prodali po dvadeset-dvadesetipet spudi ili po nekoliko barila, a ponekad samo koji si ili vr . Mo~e se rei da su u 16. stoljeu prodavali vee koli ine vina nego u 17. stoljeu. Od dropa su pravili i ocat kojeg su takoer prodavali na sie i vr eve. U drugim su ga prilikama kupovali, esto od seljaka iz Lubenica ili u Osoru. Kad je bilo viaka prodavali su i ulje, a imali su i torkul u Stivanu kojeg su davali u najam. Iza crkve svetog Martina u blizini njihova samostana imali su vrt kojeg su takoer davali u najam. Zapisi spominju i neku kuu za koju se plaao najam. U 17. stoljeu spominje se zarada za nasad vinograda na samostanskom posjedu. Tu i tamo kapnula bi im ovea svota za izvraenje testamenta nekog pokojnika ili legati za mise na godianjice smrti. Ti su zapisi dosezali daleko najvee pojedina ne iznose meu njihovim prihodima. Mogli su dobiti i do 25 lira, ako su pokojnica i pokojnik bili bogati. Po 5, 6 lira znali su zaraditi za pogrebni obred. U crkvi su skupljali milostinju samo za velike blagdane, kao ato su Bo~i, Nova godina, Bogojavljenje (Vodokrae), Cvjetnica, Veliki Petak, Uskrs, Duhovi, Svi Sveti, a u 17. stoljeu i za Veliku Gospu. Ukupni iznosi milostinje bili su mali, po dvije, tri lire, esto i manje, ato ukazuje na to da njihovi sumjeatani nisu imali novca. Okolni plemii, vojnici i gosti katkada bi im udijelili neato novca. Creski knez dao im je za Bo~i 1581. ak 6 lira milostinje. Katkada su redovnici sv. Jeronima dolazili do izvanrednog prihoda, primjerice kada su 1578. godine uskocima prodali jedro u zamjeno za ono ato su ga izgubili u moru. Znali su prodati poneko janje vojnicima u prolazu. Susjedima su katkada prodali koju ba vu ili obru , posude za ~ito, ulje, vino ili moat, du~ice za ba ve i maatile. Posljednji doprinos pokojnih fratara u samostansku blagajnu bila je prodaja njihove odjee. Godine 1585. gvardijan Mihael (Mikel) Ni~i prodao je klobuk, dolamu i izme netom umrloga fra Kristofora. Fra Kristofor Bri~i je 1615. za haljine pokojnog fra Andrije `antia izvukao ak 46 lira. Iza Andrije `antia ostale su im i neke druge stvari, ne znamo to no koje, no spominje se inventar kojeg su na inili nakon njegove smrti. Vjerojatno je njegova ostavatina bila razlogom da je to bila jedna od rijetkih godina kada je samostan zabilje~io dobit. Nakon smrti fra Antona Hadumovia prodali su njegove haljine, suknene koaulje, neato sa uvanoga sukna i habit. I ina e su u potrebi znali prodati po koje cipele, koaulju, haljine, akrinje, plahte, kao i stvari umrlih slugu. Fratri su esto odlazili u proanju od koje su se djelomi no uzdr~avali. Spominje se da su prosili u Cresu, no ta ih je potreba naj eae odvla ila u Istru. esto su prosili i  po akoljima . Uglavnom su prosili sami, no u nekoliko navrata platili su ljude da odu prositi. Prosili su ~ito, braano, ulje i vino. U proanju su iali ~akni i fratri, pa ak i gvardijani. 4. Bogatstvo skromnog troakovnika Samostanski troakovnik daleko je opairniji i bogatiji podacima negoli knjiga primitaka. Koliko su prihodi bili jednoli ni toliko su rashodi bili raznoliki i zanimljivi, pa viae otkrivaju o ~ivotu treoredske zajednice i bliskih joj ljudi. Dok primici osvjetljavaju gospodarske temelje samostanskog ~ivota, izdaci viae pripovijedaju o svakodnevici ~ivota. 4.1 Crkveni inventar, knjige i gradnje Iz bilje~aka samostanskih gvardijana saznajemo poneato o crkvenom inventaru. Od vremena do vremena fratri su nadopunjavali crkvenu opremu, ne pre esto, jer su crkveno posue i namjeataj bili skupi za njihove skromne prihode. Treoredski samostani su se ispomagali kad se radilo o tome. Tako je 1581. godine samostan svetog Jeronima posudio svoj manipul za samostan svete Marije na Prviu, po svoj prilici zato ato tamoanji fratri nisu mogli kupiti vlastiti. Gvardijan Brun i osobno ga je dao fra Mikuli `igoviu, gvardijanu samostana na Prviu. Od crkvenoga ruha i opreme joa se spominju naglavnici, korporali i kadionica, ampulice, sito za hostije ( oatie ), stolnjaci za oltar, te  crkvena koaulja . Spominje se i ulje posveeno moima koje su u Martinaicu donijeli iz Cresa. Fratri samostana sv. Jeronima redovito su nabavljali svijenjake, obi ne svijee, duplire i debele svijee ( kandalot ) za crkvu, kao i tamjan, pogotovo za blagdane. U nekim prilikama su i sami pravili svijee za crkvu  1599. godine nabavili su za dvije libre voska kako bi na inili svijeu za blagoslov na Veliku Subotu. Po vizitaciji 1603. godine, koju je proveo biskup Vicenze Michele Priuli, ustanovljeno je da je oltar svetog Jeronima ureen i opremljen kako treba, no da ipak treba kupiti dva nova mjedena svjenjaka te na initi klecalo. Spominje se i to da crkva sv. Jeronima nema nikakvih prihoda. O okolnim stanovnicima ka~e se da ~ive u siromaatvu, ali kraanski, da obdr~avaju sakramente te da ne ine nikakve javne skandale. Na kraju knjige  datja pridodani su i neki podaci o crkvenom inventaru. Podaci su nepotpuni i aturi, no dade se razabrati da je posebno povjerenstvo reda ustanovilo neke nedostatke u crkvi sv. Jeronima. Za godinu 1610. sa uvan je samo kraj izvjeataja u kojem stoji da nedostaju knjige s regulom reda i maana za korporale. Godine 1611. zabilje~eno je da su sve stvari u samostanu i crkvi na broju, te da je nabavljen novi  pridotarnik od demaakina , a nedostaje  edna koaula . Godine 1612. sav je inventar bio u redu. Na~alost, nije poznat inventar samostanske knji~nice, a u troakovniku se tek na rijetkim mjestima spominju knjige. U sije nju 1587. gvardijan Gua i kupio je neku knjigu za 4 lire  nije poznato je li bila liturgijskog ili nekog drugog sadr~aja. Gvardijan Kristofor Bri~i dao je  privezati jedan misal 1615. godine. U Ivan ievu zborniku sa uvan je list misala iz Martinaice, iz 15. stoljea. Same knjige  datja i  prijatja svjedo e o glagoljaakoj produkciji u samostanu. U zadarskim notarskim zapisima iz 15. stoljea spominju se knjige koje su glagoljaai posjedovali, meu kojima su naj eai misali, brevijari, obrednici i manuali. Takoer su posjedovali priru nike za ispovijed, knjige propovijedi, psaltire, Evanelistare, knjige dekreta, ~ivotopise svetaca, teoloake knjige i drugo. Fra Mihovil Ni~i, koji je bio gvardijan u Martinaici od 1584. do 1586. godine, kasnije, kao gvardijan svetog Pavla na akoljiu, sastavio je inventar knjiga u tamoanjoj knji~nici:  knige starca, edne knige brat, atenaa blagdanara, edna regula, transitus s. Erolima, edne kni~ice u kih esu mnogi blagoslovi, dva Antonina, Korizmenak, tri rukopisnih misala . U okvirima toga popisa kretala se i knji~nica samostana sv. Jeronima, no po svoj prilici skromnija. Gvardijani su vodili brigu o stanju crkve i samostana, tako da je gotovo svaki poduzimao neke gradnje i popravke. Gvardijan fra Dunat Gua i dao se 1588. godine u izgradnju nekih kua oko samostana. Fra `imun Hrom i dao je 1595. popraviti neki krov, za ato je naru io 100 kupa. Par mjeseci kasnije uredio je kamene kanale na gustijerni ( gurle ) i dao izraditi rozetu za crkvu ( oko ). Gustijerna je stajala 20 lira, a rozeta 16, koliko i 4 ovna ili 11 nadnica te~aka ato su im obraivali posjede. Joa od po etka 16. stoljea samostan sv. Jeronima je imao veliku gustijernu koja je slu~ila ne samo potrebama samostana nego i seljaka i mjeatana, no trebalo ju je redovito odr~avati. Fra `imun je 1596. dao urediti samostansku kuu, pe i joa neke stvari po samostanu. Godine 1598. dao je na initi klupe i kameni inventar u refektoriju. Godinu dana kasnije poduzetni je gvardijan uredio skale i vrata u refektoriju. Potroaio je 25 lira i dva soldina za grau te 31 liru za ruke. Uz meatre, pri radovima su pomogli i te~aci kojima je plaeno 6 lira za njihov trud. Krajem godine dao je  pritikulati crkvu, kupio raspelo ( propelo ) i gredu za njega. Samo raspelo stajalo je 60 lira, a ostala graa i ruke majstora s Cresa joa 36 lira i 12 soldina. Ovo raspelo se i danas uva u samostanu sv. Jeronima. Gvardijan fra Toma Matuka i takoer je obnavljao samostan  1611. godine nabavio je dosta drvene grae i avala, te doveo meatra i 6 radnika koji su u samostanu radili tjedan dana. Krajem iste godine dao je urediti i ograditi samostanski vrt. Sljedee godine dao je na initi klupe u crkvi i popraviti crkvena vrata, a potom je uredio kanale na gustijerni. Gvardijan fra Petar Markovi nabavio je krajem 1616. 250 opeka, nepoznato za ato. Njegov nasljednik Mikula Bani i sljedee je godine nabavio 300 drvenih daa ica za podove ( tikul ). Samostan i druge zgrade kre ili su vapnom i gradili pomou njega. Godine 1598. naru ili su ga ak 30 maatela. Odr~avali su i namjeataj, te redovito obavljali sitne popravke u samostanu i crkvi. Povremeno su dali izraditi nove klju anice i lokote za samostanska vrata i konobu, ali i za ormare ( servaroba ;  salvaroba ) i akrinje. Rasklimane aarke zamjenjivali su novima, osiguravali vrata lokotima i kra unima ( fjuba ). Na vratima samostana goste je najavljivalo zvono, koje su takoer povremeno zamjenjivali novim. U ljeto 1587. godine nabavili su  masariju za mostir , a potom su dali na initi novi gunj. . Fra `imun Hrom i naru io je 1596. okvire za crkvu i za samostanske prozore. Fra `imun Burutina nabavio je 1609. godine neka stakla, nepoznato za ato. 4.2 Ratari, sto ari, ribari, meatri Gvardijani su unapreivali samostanske posjede. Fra `imun Hrom i je u proljee 1599. dao nasaditi novi vinograd i za to platio ak 101 liru i 11 soldina. Taj je vinograd u Brajdama njegov nasljednik Marin Meatrovi 1605. godine dao pokol ati sa 700 kolaca. U vrijeme gvardijana Marina Meatrovia, 1606. godine, neki Jakov Sokoli iz Stivana poklonio je samostanu polovicu svoga vinograda  Na polju , uz uvjet da fratri u svojoj crkvi godianje govore dvanaest misa za njegovu duau. Isprava o darovanju unesena je na kraju troakovnika. Fra Kristofor Bri~i dao je nasaditi vinograd 1615. godine, za ato je nabavio ak 1300 kolaca. Fratri nisu sami obraivali svoje posjede nego su to inili sluge i nadni ari za plau. Na viae mjesta spominju se izri aji  kada kopasmo ,  kada kopah , ali se po troakovima za te~ake vidi da su te poslove plaali. Mogue je da su redovnici radili neke lakae poslove u vrtu, vinogradu i na poljima i brinuli za ~ivotinje na okunici, no to nije zapisano. Izrijekom se spominje da su 1589. godine pomagali te~acima iznositi kamenje s groma e. I njima je gvardijan platio za trud. Rad rukama bio je u tradiciji reda, pa je i fra Matej Boanjak pred mleta kim vlastima izjavio da se posveivao molitvi i obredima i danju i nou, ali je isto tako vlastitim rukama popravljao treoredske crkve, samostane i gustijerne te da je obraivao vinograd. No u vrijeme sastavljanja martinskih knjiga  datja i  prijatja fratri su veinu tih teakih poslova prepuatali  manovalima . Taj naziv, koji daje naslutiti da je unutar druatva provedena podjela rada, prvi se puta pojavljuje 1604. godine, iz pera gvardijana Marina Meatrovia. Prije toga se za najamne radnike koriste nazivi te~aci i ratari ili pak jednostavno  mu~i i ~ene ili  ~enice . Takoer su esti i nazivi proizaali iz poslova koje su obavljali:  ~etelice ,  mlata i ,  ora i  pliva ice ili  plivilice ,  targa ice ,  kopci . Te~ake, te~akinje i druge radnike trebalo je nahraniti i platiti im  ~urnate , pogotovo u razdobljima velikih radova u vinogradima i na poljima. U vrijeme velikih poslova potroailo bi se dosta na nadnice, meso, vino, kruh i drugo potrebno da se nahrani vei broj umornih, naraenih ljudi. Nadnica je ovisila o poslu, ali i o spolu i stru noj spremi. Muakarci su dobivali za treinu veu nadnicu nego ~ene. Meatri bilo koje struke bili su plaeni i trostruko viae od obi nih radnika. Muaki zemljoradni ki poslovi bili su: nasaivanje vinograda, rezanje i vezanje loze,  mlaenje loze, berba, maaenje gro~a, proizvodnja vina, oranje, sjetva, okopavanje, usitnjavanje zemlje ( ma kanje ), preokretanje zemlje, ( miaanje ), paljenje korova, ~etva, vraidba, sje a i cijepanje drva. Te~aci su pomagali i u graevinskim radovima. Od radnih ~ivotinja spominju se volovi za oranje i magarci ( osli ) na kojima su prevozili teret. Fratri su imali i vlastite volove koji se prvi puta spominju 1597. godine. Ipak, naj eae su unajmljivali tue volove za oranje od onih rijetkih imunijih obitelji ato su ih imale. Volove su mogli koristiti samo na veim povrainama, dok je male vrtle u groma ama bilo mogue samo ru no okopavati. Vrlo te~ak posao bilo je iskr ivanje zemlje  fratri su privodili neka zemljiata kultivaciji, plaajui seljake da  beru kamenje, iste zemlju i zidaju suhozide. Teakom mukom otimali su male parcele zemlje kamenu, ostavljajui trajni trag svoga truda u krajoliku iaaranom groma ama. U poljodjelskim i sto arskim poslovima sudjelovale su i ~ene. One su trgale gro~e, nosile lozje i kopanjice s gro~em, pljevile, okopavale,  ma kale , grabile, ~ele, vraile ~ito,  trijebile kamenje, gulile grah, bob i slanutak za zimu, muzle ovce i proizvodile sir. Za ~etvu, trgatvu i ljuatenje grahorica fratri su plaali po deset, petnaest i viae ~ena, ponekad i do etrdeset njih. Znali su unajmiti i samo jednu nadni arku, za strojenje ~ita, okopavanje graha i boba, branje smokava ili upanje trave za volove. Redovnici su imali i sluge, tzv.  junake , manualne radnike koji su ~ivjeli u samostanu. Plau ( mito ) od oko 6 lira mjese no davali su sluzi od Lucijina do Jurjeva, od Jurjeva do Gavden e, od Gavden e do Petrova. P. Runje smatra da su  junaci u samostane dolazili iz pobo~nosti, da su radili na samostanskim imanjima, odr~avali samostanske zgrade, crkvu i brodove, te brinuli o ~ivotinjama. Knjige  datja i  prijatja ne daju naslutiti niata o vjerskoj motivaciji njihova ~ivota u samostanu, ve ih spominju samo kao sluge. U samostanu, na posjedu ili na brodu uvijek je neato trebalo na initi ili popraviti pa je trebalo svakovrsnog alata. Za obradu zemlje koristili su sape, motike, hrasnice, kosire, lemea, rala, ralice, rankun, kosir, grablje ( zub ), kopiae, kolce, lopate, pile, jaram za volove. Vrlo esto su nabavljali nove sjekire, naj eae po 2-3 odjednom. Ponekad su nabavili samo dr~ala za orue,  sapi . Imali su i posebna nosila za teret ( ivere ). U kolovozu su redovnici ureivali konobu, kupovali du~ice, obru e i vezove za ba ve, maatile i mezarole (posude zapremine dva barila), brente, mijehove, koaare ( koneatra ), trature, badnjeve, kablove, stupu za vino, smolu, ~ukvu i kantar ( stadira ). Popravljali su ba ve i dali izraivati nove, kako bi spremni do ekali berbu. Obi no su pozvali meatra koji je pravio nove i ureivao stare ba ve boravei za to vrijeme u samostanu. esti, mo~e se rei svakodnevni, bili su izdaci za opremu ( armi~ ) i odr~avanje broda. Za tu svrhu kupovali su avle, paklinu, kotao za paklinu, ku ine ( stupa ), vesla, vesla za krmu ( paradana ), jarmena vesla, le~ajeve za vesla ( soha ), pala za vesla, jedra, konope ( liban ,  li ina ,  trajina ,  funda ,  austa ), statve ( karina ), kobilicu ( kolunbin ), rogo~ine ( stura ), orce pram anog jedra, oplatu, glavicu, bitu za pramac ( pal ), daske, puntin, jarbol,  kustrat , smolu, sidro, prsten sidra, madire,  akf , lokote, brodsko pokrivalo ( celiga ), brodska rebra ( korban ), drakmar za izvla enje mre~a s dna, mant, ragule, koloture ( talja ). Fra Andrija `anti dao je 1614. na initi ma kule za brodicu. Za ribarenje dali su praviti mre~e potega e i mre~e staja ice ( gavunara ) od lanenih vlakana. Lovili su i ostima, vraama, parangalima i udicama. Spominje se parangal sa etiri stotine udica. Koristili su i opraru (vrea od jake mre~e na duga koj draci kojom se hvataju ribe iz mre~e, a slu~i i za lov na sipe). Dogaalo se da ne mogu sami popraviti ato je trebalo na brodu, pa su zbog toga putovali na Rijeku ili u Istru ili su dovodili marangune i kova e u samostan. Ljeti 1611. sam je gvardijan Matuka i nosio jedra na krpanje u Rijeku. U proljee 1604. godine nabavili su novi brod,  dali ga na kon u i sve to platili 186 lira. Od prijevoznih sredstava koje su redovnici koristili spominje se brod i voz. Najam konja za putovanja do Osora i Cresa uveo je gvardijan `imun Hrom i. Kasnije se na konju ialo i u proanju. Gvardijan Marin Meatrovi nabavio je 1603. godine 4 potkove, ato zna i da su fratri imali barem jednog konja. Godine 1606. spominje se konj provincijala Stjepana Debelia kojemu je putem do Martinaice otpala potkova, pa su ga fratri dali potkovati. Nekoliko godina kasnije fratri su kupili joa dva konja. 4.3 Samostanska kuhinja i trpeza Hrana koju su fratri jeli bila je skromna, u skladu s njihovim redovni kim pravilom. Izuzev ponekih za ina, sve su namirnice bile proizvedene na samom otoku ili u blizini. Unato  vlastitoj poljoprivrednoj i sto arskoj proizvodnji, dosta se je hrane moralo kupiti. Za pripremu hrane najviae su koristili maslinovo ulje, ali se spominje i mast i maslo. Proizvodili su i vlastito ulje, ali ne u dovoljnim koli inama. Sol koju su koristili za svakodnevno kuhanje te soljenje ribe, mesa i sira, takoer su morali kupiti. Spominje se i nabavka za ina ( specije ), meu kojima se izrijekom spominju samo papar i aafran. Hranu su za injali i octom koji su sami pravili, ali su ga ipak esto morali kupiti, uglavnom od seljaka iz Lubenica ili u Osoru. Najviae su jeli ~itarice i to paenicu, ra~, proso i mjeaavinu ~ita. Od kruha, spominje se  bubica i baakot iz Marke ato su ga nabavljali za berbu. Obi ni kruh su kupovali na  glave . Uzgoj povra i voa bio je prili no skroman. Troakovnik spominje grah (bijeli grah), slanutak ( grah i erica ), bob, luk, broskvu, u 17. stoljeu i leu ( so ivo ), ljutiku ( akalonja ,  akaloneta ,  akalon ), repu, zelje, kupus, salatu, eanjak. Od povra spominju se joa i aparoge nabavljene za posebne zgode, te lisi arke ( kantarele ). Od voa se naj eae spominju smokve koje su sami uzgajali, a kada bi loaije rodile kupovali su ih. Spominje se i suaenje smokava. Voljeli su pojesti i voa kojeg nisu imali u svome vrtu i na poljima, pa bi si priuatili treanje, naran e, kruake, marune, ljeanjake. Spominju se i kupine, ali kao korov, a ne kao voe. U samostanu se jelo dosta ribe i obi nim danima i blagdanima. Prema pravilu, nemrs je bio obvezan cijele godine i to nekoliko dana tjedno, pa je i to utjecalo na potronju ribe. Od riba i drugih morskih stvorova koji su se nale na samostanskom jelovniku izrijekom se spominju gavuni, girice (girice, manule), biliznice (beleznice), ugor, lignje, sipe, golub, srdele, lokarde, korance, krpina, iglice i sklat. Uz svje~e, spominju se i usoljene ribe. Redovnici su imali stalne dobavlja e mesa kojima su plaali godianji iznos, a finije su komade posebno kupovali. Jeli su razne vrste mesa, a naj eae meso akopca ili starke. Spominje se i  drob ,  drobac ili  utrobica od koje su vjerojatno pravili neka posebna jela. U posebnim prilikama prireivali su pe enke. Za svetoga Martina pekli su brava na ra~nju. O Bo~iu su voljeli ispei prase, a za Uskrs, sv. Filipa i Jakova i Duhove obi no bi ispekli janj ia i kozlia. Po astili bi se i na blagdan Pohoenja Marijina,  navi er Petrove , za Ivanje, a i za Mesopust, prije korizmenoga nemrsa i posta. Poneki gvardijani nabavljali su prase i za uobi ajene godianje posjete provincijala reda. Janje, kozle ili prase znali su zavrtjeti na ra~nju i za oranje, sjetvu, rezidbu, berbu ili pak za stri~u ovaca ili neku gradnju. Ponekad su se po astili i mimo blagdana i velikih poslova spravljajui poslastice  za fratri doma . Ubilje~ena je i kupovina mesa  za nedilu , ato zna i da se je nedjeljom bolje jelo negoli radnim danom. Govee meso spominje se samo par puta  kupovalo se iznimno, u Istri ili Osoru. Veu koli inu govedine, ak 63 librice, nabavio je gvardijan Hrom i 1599. godine, kad je u samostanu boravio meatar koji je ureivao brod i provincijal koji je doaao u posjetu. Kupovina pijetla, kokoai i pulaatra spominje se tek u nekoliko navrata, uvijek u nekim posebnim zgodama, kao ato su blagdani, nastup novog gvardijana ili ~etva. O tome da je meso peradi samo iznimno bilo na fratarskom stolu svjedo i gvardijan Ambroz Milohni zabilje~ivai da je kupio  pulaatri za nemonici . Jaja su takoer bila rijetka i cijenjena poslastica. Kupovali su ih samo u iznimnim prilikama: za kapitule, blagdane, posjete uva~enih gostiju ili velike poslove kao ato je ~etva ili berba. Nisu atedjeli ni za majstore koji su im 1598. izraivali refektorij. Po svoj prilici, jaja su koristili za kola e ili jela od tjestenine. ini se da je s po etkom 17. stoljea na otoku za~ivio uzgoj kokoai, jer su narud~be jaja tada u estale. Ze eve su naj eae nabavljali za poklon, ali znali su se i sami njima pogostiti. Vino je za redovnike, kao i za ostale, bilo jedna od osnovnih namirnica kojima su krijepili tijelo. Nikada ga nije smjelo uzmanjkati za samostanskim stolom. U nepovoljnim godinama kupovali su ga ljeti, a ponekad i u proljee. Gvardijan Toma Matuka i izdao je u proljee 1613. godine ak 100 lira za vino. Katkada su naru ivali i vino izdaleka, primjerice iz Venecije, mo~da kakvu bolju kapljicu od one koju su svakodnevno pili uz obroke. U nu~di su prelijevali drop vodom i cijedili iz njega bevandu koju su i prodavali. Spominje se i vino zvano  mufa i  rumania i crno vino. Spominje se i  niko tamno pivo , takoer domae proizvodnje. Kada bi u goste doaao tkogod va~an, primjerice provinicijal ( ministar ) i suci reda, pripravljali su se bolji obroci. Gvardijan Mikel Ni~i dao je 1584. za provincijala Bartula Petrovia, i njegovu pratnju spraviti gavune i ugora ( grug ), potom su preali na lignje, kokoa sa 6  bubica kruha i na kraju naran e. To se ie zalilo i dobrim piem, vinom posebno kupljenim za tu prigodu. U drugim prigodama znali su ispei brava na ra~nju. Godine 1592. u vrijeme provincijalove posjete kupili su 28 sia vina. Za kapitul odr~an po etkom 1585. godine u Osoru nabavili su 20 kruhova ( bubice ), 20 vijenaca ( reat ) kapule, gavune i druge ribe, vino iz Venecije i s Cresa, 6 golubia i janjca. Dio toga nosili su u Osor, a mogue je da su gvardijani i drugi slu~benici ato su se okupili na kapitulu svratili i do Martinaice. I na druge kapitule znali su odnijeti atogod ulja, vina ili pokojeg kozlia. Kada se je 1604. kapitul odvijao u Martinaici, nabavili su 8 sia vina, nove aae i zdjelice, na inili novu kruanu pe i opremili crkvu. Domaini kapitula bili su i 1607. godine, kada su nabavili ribu, nove vr eve, vino i ulje. Ostalo su donijeli fratri iz drugih samostana, jer se izbjegavalo da troakovi kapitula padnu samo na domainski samostan. O optereenju koje su ti troakovi predstavljali za samostane svjedo i oporuka creskog plemia Ivana de Bocchina iz 1530. godine kojom odreuje da se u samostanu u Porozini nikada ne smije odr~avati kapitul zbog troakova koje to iziskuje. Za pripremu jela fratri su koristili raznoliko posue. Troakovnik spominje aae ( ~mul ,  mu~ol ), vr eve, sie ( si ,  sigli ), kerami ke i drvene zdjele ( zdele ,  akudele ),  gaatare , posude za sol ( solenica ), kotao za masline ( pinjata ), velike i male lonce,  okrut , drvene kace ( koponjica ), ~lice (~eljezne i drvene), nave, komoatre, zemljane i bron ane peke, ( lopi~ ), ra~njeve, gradele, vjedra ( sigal ), bukalete, pladnjeve, reaeta, kotlove, kutije, limove za suaenje smokava ( bras ), kameni,.2BD`lx   0Xjbüõwd$jhth]y=0J5CJUaJhthp65CJaJhth2F&5CJaJhth(qo5CJaJhthX56CJaJhthX5CJaJ h6'h^M h6'h9:h6'h^M h5h= hZ; hp7;;hp7;h=;hp7;h\dh; hc;h\dhhLO h5h7".02    x,$0$333Z3\3dh[$\$gd{ $dha$gd{ dh`gd{dhgd{ $dha$gd{% <f"$&2@`fzȼymaUayaIy=hth=;P5CJaJhthTU5CJaJhthCt5CJaJhthF=5CJaJhthX5CJaJhth#5CJaJ$jhthNx0J5CJUaJhth^5CJaJhthb;5CJaJhthpK5CJaJhthT@o5CJaJhthNx5CJaJhthjl5CJaJ$jhth]y=0J5CJUaJhth]y=5CJaJpr&:@jlrtvx竟taUQMh:@h#hthv5CJaJ$jhth #0J5CJUaJ$jhth[q0J5CJUaJhth5CJaJhth<5CJaJhth[q5CJaJhth:@5CJaJhthu4[5CJaJhthp5CJaJhthA5CJaJhth=;P5CJaJhthl5CJaJhth#5CJaJ8> :@NP^rx²΍݉݉݉݅݉݉xqjfj_jf h5h{ gh{ g h5h`# h%ih`#jh%ihX0JUh:@h%ih%i0J>*B*phhVOq0J>*B*phh=;P0J6>*B*phh~h~0J6>*B*phh~0J>*B*phh%ih%i0J>*B*ph h%ih%i hv6h%ih%i6 h%ihXhXhv%` b !!!!!!!!!!!"" "B"p"t##$$$&$($*$,$.$0$^$$$$$$%:%L%ɿɷ᧯ᣯ~~z~vh;<hHh}hph,= h5h{h{h6Ljh<0JUhhFEIhFEI6hFEIh|y?h|y?h|y?6 h};6 hFEI6h<h<6h9N1h~h~6h~h<jh5hSf0JU h5hSf h5h`#,L%%%%%*&,&<&>&&&&&' '"'.'B'R'r't'v'x'((())P))))<*r****+<+`++++,,,:..../$/&/(/:/j/l/p/0ƾ䶾¾¾®²ª h 4h 4h-h+xhTh 4hg9hSh h<h^uhjhhh6LhR jh,=0JUhTh9hhVhnh;<h,=h(d:00001122262~2223333"3Z3\344R455789 :B:::$;n;;.<f<v<<<<x==>>> >?ŹyuhjhI~0JUjh_+0JUh`7{hT h_+h7h=Vjhbu50JUhbu5jhm0JUhmh6'h^Mh6Ljhp-M0JUh* hp-MhZh^uhSjhS0JUh 4h 40J>*B*ph.????(?V?h?n????@@@@BBnCpCrCfDhDjDEE:FhqjhEd0JUh/Ih3Th\hBhD-h@rhhEdhTjh[DR0JU:ح68Xذ\*l468ҴԴִشx\ܹLRlnʼӷӳӬӷӥӳәhBh>hh2~3hmh6 hmh hehhW jh0JUh9N1jhtx]0JUhtx]hjh(~`0JUh|1h(~`h1hT]h};jh};0JU5>ƾ&2npԿؿx .BDv.ٿٷٻٯᑇjhR0JUhh'.jh b+0JUhzhLhhh6)ohB ^hV#hH+OjhY0JUhzhYhZWhC;!hqhK:fh: h b+hsPfh>jh>0JU4rt$j0(* `^`b2BDFhvDha]h)h}{h&Njh+k0JUh+kh-jh`0JUh`jh<.@0JUh<.@jhO\B0JUhO\Bjh6/0JUhhzhc hb}hh'_h@gh6/h= 1FJLN `xz8:<  >@BTn TV*Z^:`.802Bh#(hs8hXh^}h&jh0_C0JUhwYjh670JUh67hujhm0JUhmhBH,h .>JlnprVXZ0>P~zvrh UwhO&vh]`h6hwhd_hhs8jh *0JUh *jhA0JUh1DhAjh)":0JUh^)h(~`h8hOah$h7h"9hmz:h|'hw hehVhh)":hCh#(h G+8NlvJtjrBfnt .L`vDTf¾ºֶΖ~zhAGh1DhFhO h)h\hkh;hmh%uhMhThZ`AhF2hw)mh5hfqhqhXU3hkhd_h Gh#(h)h)jhw0JUhhwh^)h[:hO&vh0"0Dz:>BPtvx8(*,<Nbdf¾|rnh$jh.tJ0JUhhQh ]uh Rht0h.tJjh0JUhU^h (Mh]`hhrRhtLh0JLN2&FTx  6 8 :     `            }hlh?jh?0JUhQhUm hLehRhhy0jh^h0JUhh^hhk+h67h}jhLJ0JUhbhh"jho0JUhohd_hb@hLJhOjh$0JU/@&(*PRT[\%\^`r>JRxz|04BH&*ùù}yuh]MhI~h0jh:?0JUh:?h'jh}`0JUh}`jh0JUhjhL@0JUjh.}0JUh.}hL@hljhl0JU.*2tx:T >pz Dtzj l n     !:!^!t!!""@"J"n"p"μҼҼhihnch>64h,MhK<<jhxzw0JUhxzwjhL#0JUhhL#jh!0JUh)3h!hjh0hY+hI~5p"r"t"""""#####$($2$:$x$$$$%%'':(@(B(D((((()2)4))))***-n-p-r-----.ÿ嫧hy0h jh 0JUjhnZ0JUh&hviWhnZh:?jhd(0JUjhiH0JUhVPhiHhQjhQ0JUhvJ>hFh+he=hd(h]Mhs{h>64jhK<<0JU1./$/*/B/j///////d0011112 2:2J222R333&4Z4\4^44444444556666678688889V9μ䦢Ɛh]hHhThkhI'jh$0JUhKMh$jh7G0JUh"h7Gjh{}0JUhuhPh{}hjh0JUh0Whhh8hihy0h hY4V9r999999=xxx{{d~f~h~j~ҀԀրRTVZbpr`bd~~0nPRȾȺ|h M0JUh5?Mhhhzjh00JUjh_Z0JUhl6h_ZhJs h>Mh0 h0h0h+hJ@hoAjhoA0JU9XZfh  jlHJVXZ^`,rtvxTf V    4 6 8 P    2xֽͯͽ֟{{hG5CJaJnH tH ,jh5hG0J5CJUaJnH tH h5hG5CJaJnH tH hdhG56CJaJjhG0J5CJUaJhG5CJaJh5hG5CJaJh0 h:hhGhjh0JU0xtvxzz :<t:»¶shh:DhzmH sH h:Dhz;mH sH hz hc*3hj7h(h hc*3hc*3hp7;hc*3; hc*3;hc*3 h5hc*3 hc*35 h||5 h _Xh||h||hGjhG0J5CJUaJhG5CJaJh5hG5CJaJh5hG5CJaJnH tH %`xz<$dh`a$gdz$dh`a$gd{ $dha$gd{ dh`gd{dhgd{dh[$\$gd{~%%%%')/22h55>68:H:~<gdmgd]y=$dh`a$gduz$dh`a$gdz dh`gd{^ \!f!v#$2$$$$$|%~%%%%%%%:&|&&&&.''''''xqj]V hp6h:Djhp6h:D0JU h:Eh:D hfh:Dhfh:D6h:DhnH tH hE=h:D6 hE=h:Dh:Djh:D0JU hc*3hzhuzhP8h1<_h:DmH sH h:DhP8mH sH h:Dh:DmH sH h:Dh9mH sH hQnmH sH h:Dh1<_mH sH h:DhuzmH sH  '( )n)t))))))*+<+++++,:,l,,,2-.^/h/////0"0B0H0V00001111T2t2222»쬤읕~~vhSnh:D6hSh:D6 hSh:DhKh:D6hNxh:D6 hNxh:Dh|y?h:D6 h|y?h:Dh^h:D6 h%hh:D hFEIh:DhFEIh:D6jh:D0JUhfh:D6h:DhnH tH h:D hp6h:Dhp6h:D6.22222 3&3233x44445R5f5h5j5l55555555 6<6>6@6r6~667767B7F7777708>8t8ߴƌ~~ƌvhKh:D6ho-h:D6hnH tH ho-h:DhnH tH  hFEIh:DjhFEIh:D0JUh`#h:D6jh:D0JUhfh:D6h:DhnH tH hXh:D6hp6h:D6 hXh:DjhXh:D0JUh:Dh+h:D6,t8x888888888949F9P9h9999::::<:F:H:J:L:Z:l::;p;t;;r<~<<<=<=>========>(>{hfh:D6 h<h:D h?h:D h02h:Dhsh:D6 hsh:D hh:D hSh:Dh#h:D6hiOh:D6h:DhnH tH h`Dh:D6 h:D6hSh:D6jh:D0JUh:Dhgh:D6 hgh:D0~<=(>?4?l?@@*>,>L>>>>?? ?,?4?6?8?X?j?l?n?p??@ @"@B@@@@AA@A`AB4B@BFBTBBBBBBBBBC,CHCTCVCXCxCCCCCCD*D,Dhgh:D6hfh:D6h:DhnH tH hp6h:D6hh:D6 h$_h:Dh_h:D6h5Xh:D6h:D5CJaJ h?h:Dh?h:D6h:Djh:D0JU;,D.D0DHDvDDDDDDDDFF"FrFFFFFGGG2GGGGHBHFHTHZHhHHHHI0IpIrItIHJKPKKK袚蓋蓂{s{heh:D6 heh:Dh:D5CJaJhp`h:D6 hp`h:Dh|y?h:D6 h|y?h:Djh|y?h:D0JUhSh:D6h' h:D6hfh:D6h:DhnH tH jh:D0JU hsh:Dh:Djhsh:D0JU hgh:D-KKKKKKKKKMMM6M>M@MBMDMdMMMMMMMMN0N2N4NTN~NNNNNNNNFOHOJOlOOOOOOnPpPrPPPPPPPPPQQ@Q`QlQnQpQQ߾߷߯߾ߧ߾߾hih:D6hPqh:D6 hE:h:DhI?h:D6 h.h:DhE:h:D6jh:D0JUh:DhUh:D6 h +h:Djh +h:D0JUBM0N~NNFOOnPPP`@`b`l`n`p``````````aaaa8aBaDaFaHa hxh:D hh:Dh' h:D6hE:h:D6hih:D6 h<.@h:D hO\Bh:Dhh:D6hI?h:D6 hsh:DhSh:D6jh:D0JUhUh:D6h:D;Hahaaaaabbbb:bdbrbbbbbb c ccc0cHcJcLclcccccccddddddddeeee`fffffffg g"g$gDghh' h:D6h5Xh:D6 hsh:Djh:D0JU heh:D h:D6hUyh:D6hiOh:D6 hP7h:DjhP7h:D0JUhfh:D6h:DhnH tH h:DhSh:D69Hccddef ghhijmnvnnooonpq@q`qqqqqqqhI?h:D6 h8h:DhUh:D6hfh:D6h:DhnH tH h_h:D6hih:D6 h.tJh:DhE:h:D6hPqh:D6h' h:D6h:Djh:D0JU{{{|L|&}  gdcgdl6gdPuDgd 0gd gdd(gdiHgd2HCgd:?zzz{@{B{d{{{{{{{{{|||>|L|N|P|p|||||&}(}*}J}  .nҀ 04hPqh:D6 hsh:Dh};h:D6hTh:D6hih:D6hX'rh:D6hI?h:D6h' h:D6 hD h:Dh7Gh:D6h:Djh:D0JU?4<>@D*468R`և&(B^҉ԉ։Z\^~6R^|hE=h:DhnH tH hih:D6h$qPh:D6h_h:D6h5Ph:D6hDZ'h:D6 hDZ'h:Dh Wh:D6hiOh:D6h*1h:D6 hh:Dhp6h:D6 h:D6hv/th:D6jh:D0JUh:D hMh:D/ >6&҉ZތލLD‘ʒ0Γ6fgd||gd4gdKgd]N\Œތ*0>ƍލLNPrDFHh‘đƑʒ̒Β024TΓГғhX'rh:D6hI?h:D6h_h:D6hPqh:D6hih:D6hsh:D6h Wh:D6jh:D0JUhfh:D6h:Dh:DhnH tH hE=h:D6hnH tH = *68:Zfhjʔ8PRlzVXZz*,.NfhjRTV h3~ h:D h)h:D hDyh:D ht0h:DhE:h:D6hpoh:D6h' h:D6hih:D6 h5]h:Dh7Gh:D6hI?h:D6h:Djh:D0JU>PV*fT"Қƛ6fj,^ ΡgdoAgdl<gd||VXx"$&FҚԚ֚&ěƛțʛ468:\dfhnĝjlnhHh:D6 hHh:DjhHh:D0JU h!xh:Dh7Gh:D6 h h:DhVh:D6 hizh:DhE:h:D6h_h:D6hh:D6jh:D0JU hsh:DhK;Jh:D6h:D5n $v,.0P^`b  "$DΡСҡz¢֣*,.NfhjƤ024T`bd־ַַ֧֯֯֯h' h:D6hPqh:D6 hLw2h:DhiOh:D6hih:D6hVh:D6h:Djh:D0JUjh?h:D0JUh?h:D6 h?h:D@*f0`Хttb֨r2vgdGgdgd0gdoAΥХҥԥ4btvxΦ6tvx~ܧbdfԨ֨بHdrt©Щ 24Njvhp6h:D6hmh:D6h.h:D6 hh:Dhfh:D6h:DhnH tH hih:D6 hsh:Dh' h:D6jh:D0JU hLYh:Dh:DhE:h:D6:vx8^l hc*3hzjh;U0Uh;U0hIFh:D6h`#h:D6h:Djh:D0JUh Mh:D6 h Mh:Djh Mh:D0JU dh`gd{,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHX@"X 5 Heading 2dd@&[$\$5B*CJ$\aJ$phDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>@> s Footnote TextCJaJ@&@@ sFootnote ReferenceH*8"8 Caption5CJ\aJ4U@!4 %i Hyperlink >*ph.X@1. T@oEmphasis6]s n 0 iPJC3w !P"#$a,,[//0245}77899 :;O<?==>>?[?~@AA B[BCjEFI\J-KOO3QRTUViVW^YZo\]^A```iac_ccc&eo_g(A0m "-7JR ,I8Nk4  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~$2] J b }  R M )U8):V}u41M7j2XuAn M~@\t?)) H!!!"#E$y$$$$9%u%%&5&l&&'D'i''G(g(()h))))I*}****+'+K+d++-C--D.].Y001'2k2223 4-4d44 545`56666%7A7Y7q77777 8i888:9999O::: ;!;;;;<;<s<T=m===%>>?:?S?q???? @&@x@@@@3AoAAAAWByBBCC4Ivwxy\]^_ ##',/////7;?]BmEI/K0K1K2KTKUKVKLLLLLTYlaccc"d#d%dfksuyZ~LMNopv>Iԟ՟Į#$%>?>A fg/fghi[]tuva3p 8S(#m+Xe,SkKd i # j   m   @  . K c |  D g    #Tm2Jcc|i~aOhK B?y=>V{So!:k 3 /"U"##A$$$%%&:&&& '6''[(y((()/)G)g)))))?***+W+++%,},,,,----.I.*/C////s001)1G1e11111N2i222 3E3^333-4O444444444444400000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000C@0I00@0I00@0I00@0I00I00wxy ##',//?]BmETYc"d#dyZ~p>Į?>Af3p 8S(#X,SkKd i# j   m    . K c |   #Tm2|i~aK B=>{So:k3 /"U"#$:&&&6''[(y(()/)G)%,},,,,---.I.*/C////s001N2233-4O444K00K00K00K00K00K00  /K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00/@0@0K00K0 0K00x/K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00@0@0K0%0K000K00K0%0 K0*0+K0*0K0*00K0.00000K00mG|K00lK00jK006K00K00K00K00kG|K006K00hK00-K00 K00K00/K0[0K0[0K00K00K00K00K00K00K00K00 K00 K0%0VK00 K0%0UK00 K00K00K00K00@0Pw@0Pw@0Pw@0K00 K00K00K00K00 K00K00+K0,0V-`" K00K00*K00?K00?K00?/K00K008K00K00K00K00K00;K008K00K0b0c|K0b0K00/@0@0K0&0@0mLY@0K0N0'K00K0Q04K00K00K00K00K00 @0K0?0K00K00@0@0@0K0?0K0]0&^0Q|K00 K0^0#K00K00K0?0@0K0Z0[K0Z0K00K00K0 0 K0[0@00@00K00K00K00K00K00@0@0K0N0*O|K0N0)@0K00K00K00DK00RK00@K00>K00>K00>K0 0WK0 0VK00K00K00K00K00VK00UK00SK00 K00K00 K00K00K00+ @0K00@0@00@00 0 L%0?"QmrF*p".V9x'2t8(>,DKQZXR]Hahqz4VnvWXYZ[\_`abdefhiklnoqrtuwxz{\3ġj~`~<MYHcVt V]^cgjmpsvy|!"01HIeguy[_op57bd~89PRTU^_vxs u    C E ' ( l p q r 0 2 o p  ! " NOhjln 9;cepqCEefhk  kl QRMO;<PRJLvwCE35h j w y !!!!!!P"R"####$$$$&&3'4'''''''**a,c,,,//[/]///////001122a2b22222)4*4445566s7t7}777788999999:: : :;;;;<<O<Q<?=A===>>>>????[?]?~@@AAAA BB[B]B>C@CuCvCCCjEnEFFFF|H}HII\J^JKK-K2KTKVKKKDLELjLkLrLsLLLLLLL.M0MMMNNN NNNNNOO;O=OFOGOHOIOROTOOOOOOOOOPPPPPPQQ3Q5QOQQQQQRR>R?RRRRRSSuTvTzT|TTTUUUUVVVViVkVTWUW\W^WWWyX{XXXXX^Y`YZZ[[[ [E[H[[[[[[[I\K\n\q\\\\\\\\\ ] ]A]B]l]m]]]]]]]]]C^D^^^^^______````@`C`````iala0b2bbbcc_ccccccccddd!d%d&e(efffgghh}hhiigihiii jjjj k kkkkkkk7m8mmmmmjnknsnvnnnnnoogpipqqssttdtftuuJvLvYv[vovqvvvvvvvvvvvvvvvvvvv+w-w[w]wwwwwxx;x=xxxxxyy yyIyKyPySyyyyz&z)z0z3z;z>zDzGzMzPzxzzzzzzzzzzzzzzzzz { {{{{{={@{{{}{{{{{{{| |:|<|N|P|V|X|m|o|||}}w}x}}}}}}}X~Z~~~~~~~*+JNopĀŀۀ܀wy΁ЁuwׂقZ\iksu[]tvFHop ()[\ϊъ*,ƋNj{}FGWX}!9:FG_`FGfhΐАߐNOFGҒӒ;>$'-/9;YZsvĖFGMO×ė#$FI}ԟ̠֟ΠcdŢǢSUէ֧<>ͨϨGIMOîŮڮۮʰ˰!#,-68uw!%>?ĵƵֶ׶͸ϸRT =B^_LN>@ $%+,=?oqUVeg!^axy)+;<LMxzfi/0/0[\(*AC02mo "%-079JLRT  @C ,0@AGJIK8:*+MPGHkm#$fiQTfi12Z]sBC,-YZ\\{13RT  !JLij%'giyzNQac}PR25SU35NPikpr"247:ABJNMNSU(*:< %57.0fhmo !)-8<OSWZei|MOegwy57pr"$,.>@SUegkm~KM]_dfvx   "hk{}      # % 6 7 j l } ~        " m o          ! @ B S T      ! . 0 A B J M ^ _ c e v w { ~             9 = B F ` b g i y {               #%57TVghlo(*24EFJL\^ceuw  13MO_aceuw|~DH[_ik 02~acsu./NQachjz|  !#KM]_  BDTV-.>Asuy{/1=?OQ !>@PRVXij{}!23RUegoq #35:<LNmo !+-KObfkm}  , . 2 6  "")"+"."1"D"F"U"W"q"s""" #!#g#i#########$$A$C$S$U$$$$$$$$$%% %!%u%w%%%%%%%%%%%&&&&:&<&M&N&&&&&&&&& ' ''' '"'6'8'H'J'''( ( (!([(](m(o(y({((((((((()))) )!)))+)/)1)A)C)G)I)Z)[)f)i)y){))))))))))))))))) *"*?*A*Q*S*********++#+$+V+Y+j+k+++++++++, ,, ,%,',7,9,r,t,},,,,,,,,,,,,,, - -----------------....#.%.I.K.....*/,//C/E/U/W/////////// 00_0a0s0u000000111"1$1)1+1;1=1G1I1Y1[1e1g1w1y11111111111111122.222E2I2N2P2`2b2i2k2{2}222222233 3 333 3!3E3G3W3Y3^3`3q3r3~333333333333$4&4-4/4I4K4O4Q4n4p444444444444444444444[[]vBC,-YZ\\{44]Z+GR]`zzK<@l*8:DDORZU_d#|5@7 .@alw3=v)/DxeA-TZ~.I?x  $ * = 6P ^ p v D ,) T t @w ' 4 L b_ e l ' IQ R R c v K| 3~ % G!>>@kPiz^}-K>M\mGv: \%)&+0\_j /BNJvx(b:@wfOj54V1\ik)5=VprXG q9/I[xWMsYYs*ILYhoKy#(wDv .HKQjz-wB\,u8sQ#a:O[f1_ziJ")3=_G%u7<>zAeGZikoqu)^`*e"f{0  O Um 8r Js ?!C;!u!Z "A"uk"# ##9#:#yE#L#d#-$I$J$=_$}$%%6%u%&&&2F&JO&v&I''6'T'DZ'`'.k'|'P(q()F)3)D=)^)g)ZH*'Q*T*~*+Y+_+ b+k+Vm+,1 ,,Y",pD,e,~,f -4-L9-D-rR-Gq-4..'.;.I.Z./w./X%/d/0C0I60;U0 o0t0*19N1^Q1,20282@2l[2Lw2Hx2;}223{ 3 3m3$3c*3=3O3XU32~3H4 4?34>64s4t4`5r 555 5^\5bu5x5g 6l6V767P7j7P8 8898eH8y889"9SB9g9v9x9~9)":,:<:E:[:n:mz:z;z.;p7;b;w;|;};<<5<<;<K<<E<k<l<=*.= 1=>7=<=]y=vJ>r> ??.?|y?{?'@")@<.@hF@K@Q@b@b@;z@J@D!AJAXAZ`AcAhAoA{A BB9"BO\BocB"CEC2HCSC0_CD1DDD`DcDPuDvDE-E:Ev`EF;FFM"FPFcRF GG:G,fGH#H+Hc/HFH5MHTHYHZHVII2 I0IFEIOI J&JK;J=J7@JLJXJ.tJK"K_;KzGK L)LMM M M,M (Mp-MfsPfSfG}fg{ g5ggg"g.g>g0FsJs2Vszsv/tCtNt^tx[u ]u^uouvO&v+v1.v.vnivw+wT{~"$$qOuwO DKOThV#$W 3V"6LQUZM_{A,=n|,M\ +:OHno-e=@7GGM]M_R %<ZDSpnyg7adsd IYde1L@CMjOt_|REnluT 5P.~@ )-3@rtvu'6[Uhor ++ASTAGRxz}M $S R04C5D]I~&*27JCm&z5PageiRrtl 7Tjms4yW;]gu1.5>T~=AKX}LWUp|,V-_T EO2o{)/fl.J3TEh/~ `#y0190Wo @PQU]cpk "{0\J}@ 3SVq=vZ=*nTq(5\o@#S3:Hm)3GLTfftO-X"\hz<yPL}!{>Edkp W3:ACEFMNPSTVZ[]^_`bcdfjovxyz{|}FFFFFFFF4 "$*,24:>JLNf~ ,@$*468xUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1WfyD&t${${!4d[[2qHX ?72Zdenka Janekovi RmerZdenka JanekovicZdenka JanekovicOh+'0  (8 X d p|Zdenka Janekovi RmerZdenka Janekovic Normal.dotZdenka Janekovic1652Microsoft Office Word@C3@"@"$՜.+,0 hp|  {[ Zdenka Janekovi Rmer Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}Root Entry FData ~1TableWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q