ࡱ> q` bjbjqPqP -J::H7G4\l     0 0 08X00d 7l1l14111111K5M5M5M5M5M5M5$>8h:q5 11111q5  11B73331" 1 1K531K5333  41`1 0x 01 44dX7074;V2;44B; [411311111q5q5211171111   $/$   /           Filip de Diversis Dubrova ki govori u slavu ugarskih kraljeva sigismunda i alberta ur. Zdenka Janekovi Rmer transkripcija: Zrinka Peaorda Gordan Ravan i Valerija Turk prijevod: Zrinka Bla~evi Boris Nikai Zdenka Janekovi Rmer Vladimir Rezar Sadr~aj: Rije  urednika Zdenka Janekovi Rmer: Dubrova ki govori Filipa de Diversis: kratka pouka o humanizmu Humanisti ki govori danas Filip de Diversis u Dubrovniku Za eci humanisti ke obuke u Dubrovniku Prvi  dubrova ki ogranak humanisti ke zajednice duha Nasljee anti ke retorike i stvarnost humanizma Pohvala i samohvala  dva lica humanisti kih pohvalnih govora Formulae oratoriae Diversijevih pohvalnih govora Stvarnost u retori kom ornatu Diversijeva publika u katedrali Glasovi iz 15. stoljea Rukopis i transkripcija I. Oratio in funere Sigismundi imperatoris Govor u smrt cara Sigismunda II. Oratio in laudem Alberti regis Govor u slavu kralja Alberta III. Oratio in funere Alberti regis Govor u smrt kralja Alberta Summary Orations in Honor of the Hungarian Kings Sigismund of Luxembourg and Albert of Habsburg, Delivered in Dubrovnik Rije  urednika Ideja o objavljivanju govora Filipa de Diversis, odr~anih u dubrova koj katedrali u slavu kraljeva Sigismunda i Alberta, niknula je kao dio programa Dubrova ke medievisti ke radionice 1997. godine. Mala skupina tadaanjih studenata prihvatila se zahtjevnog zadatka transkripcije i prijevoda triju kienih humanisti kih govora. Ideja je bila ne samo o~ivjeti i spasiti od zaborava te humanisti ke sastavke koji svjedo e o povijesti, knji~evnosti i svakodnevici Dubrovnika, nego takoer i o~ivjeti neka humanisti ka znanja u naraataju buduih hrvatskih povjesni ara. Poznavanje latinske paleografije i jezika, sreom, joa nije tako velika rijetkost, no ipak je krug onih koji ta znanja posjeduju u~i nego ato je prije bio. Humanisti ka znanja viae nemaju ono mjesto koje su stekla upravo u vrijeme Diversijevih govora, no to ne zna i da su njihove vrijednosti pre~ivjele, nego zna i samo to da ih valja na neki novi na in ugraditi u naae informati ko, postmoderno vrijeme, vrijeme pitanja. Sa svijeau o tome, ~elja mi je bila u svojim studentima potaknuti ~elju za uspostavljanjem osobnog i izravnog dijaloga s proaloau preko arhivske grae. Taj pokuaaj, koji je na po etku po ivao samo na nadi, pokazao se plodnim. Tadaanji studenti sada su ve diplomirali, neki i magistrirali i po eli se samostalno baviti znanoau, mnogi od njih upravo na dubrova kim temama. Ova mala knji~ica za njih, nadam se, stoji na po etku niza ostvarenja i u tome im ~elim puna jedra. Za mene je ona dragocjeni plod, ne samo pouke, nego doista suradnje, moj jedini timski rad, i to s timom tako punim entuzijazma. Ovo je djelce stoga naa meusobni poklon i poklon svima onima koji e u njemu nai neku intelektualnu radost. Za tu mogunost zahvaljujem svima prije svega Meunarodnom srediatu hrvatskih sveu iliata i ravnateljici gospoi Ivani Burelez, jer su razumjeli potrebu za programom Dubrova ke medievisti ke radionice i na svaki je na in poduprli. Takoer ~elim zahvaliti Povijesnom arhivu u Dubrovniku koji nam je omoguio rad na rukopisu, te Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, kao izdava u ove knjige. Zahvalnost dugujemo i prof. dr. Luji Margetiu koji nam je vrijednim primjedbama i savjetima olakaao zahtjevni posao izdavanja izvora, u kojem se veina sudionika ovoga projekta tek prvi puta okuaala. Zdenka Janekovi Rmer Dubrova ki govori Filipa de Diversis: kratka POUKA O Humanizmu Humanisti ki govori danas `to nam danas mo~e pru~iti nekoliko prigodnih govora odr~anih u dubrova koj katedrali u 15. stoljeu? Daje li im zna aj samo ar starine ili mo~da u sebi uvaju neke odgovore na pitanja o tome vremenu koje drugi izvori uskrauju? Svaki izvor znade ispri ati zanimljivu pri u onome koji znade pitati, pa tako i ova tri, samo naoko bezna ajna i akolska retori ka sastavka. Oni, doduae, ne govore izravno i pouzdano o politi kom djelovanju dvojice kraljeva, ali zato zgusnuto pripovijedaju o stilu, ukusu vremena, knji~evnom stvaralaatvu i obi ajima. Otkrivaju tanahne niti meuljudskih odnosa, osjeaje, vrijednosti, interese i preokupacije dubrova koga druatva i jednog ovjeka, dubrova kog u itelja, osrednjeg u enjaka, Filipa de Diversis. I sam medij govora bremenit je zna enjem, osobito danas, kad nas medij humanisti kih disciplina ponovo u toj mjeri zaokuplja. Stoga je ateta ato javni govor, iako je ishodiate retori kih na ela humanizma, nije dobio odgovarajue mjesto u hrvatskoj knji~evnoj i opoj povijesti. Humanisti ka komunikacija odvijala se preko knjiga, poslanica, epigrama i govora, kako privatna tako i javna. Putem tih medija, blisko vezanih sa stvarnoau, a i s humanisti kim konceptom slave, pretresali su teme koje su ih zanimale ili tiatile i utjecali na javno mnijenje. Zato su te forme va~an izvor za poznavanje druatvenih i kulturnih prilika, bez obzira na knji~evnu vrijednost pojedina nih ostvarenja. Bez sumnje, danaanjem je itatelju humanisti ka retorika po mnogim svojstvima tua. Nekada tako djelotvorni ukrasi i retori ke forme na nas katkada proizvode upravo suprotan u inak. `kolski slo~ene govore, elegantne stilske figure preuzete od klasi nih uzora, te obilje ukrasa i toposa humanisti ki govornici i njihovi sluaatelji smatrali su vrlo otmjenim i u enim, dok se danas ti isti sastavci mogu doimati izvjeata enima i liaenima iskrene osjeajnosti. No, razlika u do~ivljaju zna i da nam te rije i, osim o vlastitom vremenu i vrijednostima, progovaraju i o naaem vremenu i njegovom ukusu. Intrigantno je razumjeti estetiku i komunikacijske kodove jednog materijalno i duhovno toliko ~ivog i nemirnog vremena, pogotovo u svjetlu humanisti kih pitanja o odnosu sadr~aja i forme, koje postaje jedno od klju nih pitanja danaanjeg razmialjanja o humanisti kim disciplinama. Estetska, epistemoloaka i komunikacijska svojstva omiljelih ~anrova toga vremena, dakle i govora, imaju paralele s danaanjim promialjanjima retorike. Neke trajne ideje i navike zapadnog uma roene su u humanizmu i na njima su velikim dijelom utemeljene tekovine modernizma, no vrijednosti toga vremena nude i druge mogunosti. Stoga se nova promialjanja o jeziku, povijesti i mogunostima spoznaje nu~no vraaju tom ishodiatu i u njemu tra~e odgovore na nova pitanja. Novo promialjanje humanisti kih diskursa dio je neophodne potrage za novim ustrojem humanisti kih diskursa naaeg vremena. Odvajajui se od modernisti ke ideje neprekinutog napretka, naae vrijeme ponovo tra~i i afirmira pamenje i svijest o kontinuitetu  odatle potreba da se humanisti ko, pa i modernisti ko nasljee prevrednuje i potom ugradi u novi misaoni sklop. Filip de Diversis u Dubrovniku. Filip de Diversis rodom je iz Luke, po vlastitom iskazu iz plemike obitelji. Obitelj Diversi uzdigla se u tijeku stvaranja republike nakon zbacivanja vlasti Pize, 1368. godine. U odboru od dvanaest graana, koji su zajedno sa starim plemstvom trebali ustrojiti upravu, naaao se i Filipov djed Niccol de Diversis. Stari plemii, anziani, meu kojima i obitelj de Quartigianis, zapravo su se protivili reformi, pa je teako zamisliti da bi ~enidbom prihvatili nekog pu anina, joa k tome vinovnika tih novotarija. Mogue je ipak da se patricijska obitelj de Quartigianis ve tada zbli~ila s Nikolom de Diversis. Postoji mogunost da je do mezalijanse doalo kasnije, u vrijeme kada se iz institucija republike iznjedrila tiranska obitelj Guinigi. Naime, nakon prevratnih zbivanja izazvanih tiranijom nekadanjeg gonfalonjera Paola Guinigija 1400. godine, obje su se obitelji zatekle u progonstvu koje je lako moglo poljuljati strogost starih obi aja. U svjetlu osobne pri e o porijeklu zanimljiv je Diversijev zazor prema mijeaanju pu ana i plemia, koji je iskazao u  Opisu Dubrovnika , pohvalivai dubrova ku vlastelu ato nikada ne mijeaaju svoju plemenitu krv s prostom pu anskom krvi. Prognana obitelj Diversi-Quartigiani nastanila se u Veneciji, gdje se Filip po svoj prilici i akolovao. On se prvi put spominje 1421. godine kao u itelj u seksteriju svetog Pavla u Veneciji. Naslov ser uz njegovo ime potvruje da mu je mleta ka sredina priznavala ugled ravan plemikom. Godine 1434. napustio je mjesto u Veneciji i prihvatio poziv iz Dubrovnika. Dubrova ki izaslanici, koji su po Veneciji tra~ili u itelja, pridobili su ga dobrom plaom. Govorei o svom polo~aju upravitelja dubrova ke akole ~alio je ato je poaao u Dubrovnik, u nadi da e mu tamo biti bolje, protivno savjetu dobronamjernih prijatelja koji su mu savjetovali da ne napuata  cvatui grad Veneciju . Filipova plaa u Dubrovniku kretala se od 450 do 540 perpera, uz plaeni stan. Smanjivanje plae 1440. godine bio je jedan od razloga njegova ogor enja na vlastelu, zaodjevenog u humanisti ku ~alopojku da ondje nije mogao rasti  in dies de virtute in virtutem et de divitiis in divitias . Njegovi prigovori na plau i nedostatak pomonih u itelja, te dugotrajni dopusti u Veneciji, izazvali su nezadovoljstvo i na drugoj strani, pa je Veliko vijee ve 1441. tra~ilo novog u itelja. Hvale i laske izre ene u  Opisu Dubrovnika nisu smanjile netrpeljivost vlastele prema u itelju, a i njegove su izjave bile proturje ne, pa se teako mo~e vjerovati njegovoj izjavi da je ~elio  zavraiti svoj vijek u Dubrovniku. U literaturi postoje razli ita mialjenja o tome do kada je Diversi ostao u Dubrovniku i je li odatle otiaao u Luku ili u Veneciju. Protivno nekim mialjenjima, jasno je da 1444. viae nije bio u gradu, jer je Veliko vijee tada poslalo opunomoenike da u Veneciji tra~e novog u itelja, s izri itim nareenjem da to nikako ne smije biti Diversi. Poznato je da je 1441. godine Diversi dobio poziv iz Luke da ondje, tijekom godine dana, predaje gramatiku, retoriku i filozofiju za plau od 1000 florena i darove u enika. Nepoznato zaato, hiroviti Lukanac nije otiaao u rodni grad, ve je nastavio slu~bu u Veneciji. Na kraju rukopisa  Opisa Dubrovnika nalazi se prijepis pisma koje je krajem 1444. godine poslao u Luku, iz kojeg se vidi da je povratak u rodni grad uvjetovao povratom imovine sekvestrirane u vrijeme tiranije i povratkom itave obitelji. Ta mu se ~elja nije ostvarila, pa je ostao u Veneciji, gdje ga kao u itelja nalazimo joa 1447. godine. Posljednji povijesni spomen na nekadaanjeg dubrova kog u itelja potje e iz 1452. godine, kada se, po svoj prilici zbog dobre zarade, natjecao za kancelara u mleta koj utvrdi Koron u Gr koj. Diversi je iz Dubrovnika otiaao nezadovoljan i s loaim dojmovima, no upravo je po toj epizodi svoga ~ivota ostao zapamen. Proturje ni razlozi i potrebe, koji su ga nagnali da piae pohvalu gradu u kojem je bio toliko nezadovoljan, ubilje~ili su ga u povijest humanizma. Uz Situs aedificorum, politiae et laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii (Opis zgrada, dr~avnog ureenja i pohvalnih obi aja grada Dubrovnika), njegov sa uvani opus ine tri prigodna govora u ast ugarskih kraljeva Sigismunda i Alberta. Za eci humanisti ke obuke u Dubrovniku Dubrova ke su vlasti joa od po etka 14. stoljea vodile brigu o javnoj akoli, u interesu svojih graana. Godine 1333. zabilje~en je prvi podatak o javnoj svjetovnoj gradskoj akoli, u kojoj je magister gramaticus Nikola iz Verone pou avao osnove latinskog jezika i ra unanja. Dubrova ki zapisnici vijea iz 14. stoljea spominju i druge gramati are koji su pou avali djecu  po Donatu . Rije  je o Ars grammatica minor Elija Donata, latinskog gramati ara iz 4. stoljea, Jeronimova i Servijeva u itelja. Ta je gramatika o 8 dijelova govora slu~ila po etnicima, a u viaoj pouci koristila se Donatova Ars maior i Institutiones grammaticae Priscijana iz Mauretanije, kojima nema spomena u dubrova kim izvorima. Postojao je i vei broj kasnijih gramatika, sastavljenih na temelju Donatovih i Priscijanovih priru nika. Ta je literatura kroz itavo srednjovjekovlje odgajala u enike u znanju latinskog jezika i bila je vrlo popularna. Bez sumnje, dubrova ka muaka populacija bila je pismena i imala je elementarno znanje latinskog jezika i gramatike. Nekima je to bilo sasvim dovoljno, kao priprema za trgova ko poduzetniatvo. Odredba Velikog vijea od 29. sije nja 1435. godine spominje dvije vrste u enika, one koji ~ele znati samo onoliko koliko im je potrebno za sastavljanje trgova kih pisama, ra unanje i voenje trgova kih knjiga, dok neki drugi ~ele nau iti viae o gramatici i drugim umijeima. U 15. se stoljeu susreu i privatni ugovori u kojima o evi tra~e za svoje sinove pouku u  litteras latinas mercatorum . No, novo vrijeme donosilo je i nove duhovne i materijalne vrijednosti. Naglo bogaenje dubrova ke vlastele, a potom i pu ana, bilo je plodno tlo za duhovni preobra~aj grada. Javila se potreba za poukom koja bi nudila neato viae od litterae mercatoriae. Ni trgovci viae nisu bili zadovoljni najoskudnijim obrazovanjem, shvativai zna enje uzornog latiniteta i retorske vjeatine. Oni su takoer prihvatili humanisti ke vrline znanja, ljubavi i ljepote i investirali u svoja uvjerenja kao organizatori i sponzori humanizma. Kotruljevi je izravno napao  bezobraznike koji misle da trgovac ne mora znati latinski, retoriku i knji~evnost. ak se i narugao trgovcima koji se ne trude i ne ~ele u iti, smatrajui da bi oni, uz trgova ke vjeatine, ra unanje, itanje i crkvene zapovijedi, morali znati lijepo govoriti i pisati na latinskom jeziku da bi mogli uspjeano ugovarati poslove, razgovarati sa strancima, dru~iti se s uglednim ljudima i razumjeti stvari kraanske vjere. `toviae, i svoje je keri, unato  zgra~anju sviju, dao podu avati u gramatici, retorici i knji~evnosti, ~elei  da budu razborite i pametne . U skladu s novim potrebama, dubrova ki su vijenici 1433. godine uveli drugi akolski stupanj, koji su povjerili humanisti ki obrazovanim u iteljima. Time je, uz pragmati nu i jednostavnu trgova ku obuku, Dubrovnik dobio i gramati ko-retori ku akolu koja se temeljila na pou avanju trivija. Filip de Diversis je 1435. godine doaao na mjesto rektora te akole, s velikim ambicijama koje je samo manjim dijelom mogao ostvariti. Zate eno stanje komentirao je razo aranim rije ima, da je doaao mladie i dje ake pou avati  u znanosti i gradskoj uljudbi, ato im je doista nedostajalo . Diversijeva bi primjedba mogla biti odraz stvarnosti, ali isto tako i njegovog osobnog nezadovoljstva prijemom u Dubrovniku. Kakva je to no bila nastava, ne mo~e se rei sasvim pouzdano, jer ni sam Diversi ni drugi izvori ne govore detaljno o akolskim programima. Govorei o vlastitom obrazovanju, Diversi stavlja naglasak na retoriku, latinski i filozofiju, pa je vjerojatno tome davao prednost i kao u itelj. Nije poznato je li uveo i pouku u pjesniatvu i etici, na tragu novih na ela studia humanitatis. U Italiji i drugdje humanisti nisu mijenjali samo srednjovjekovnu ud~beni ku literaturu, nego i sustav i na in pou avanja, kao i cilj. Prije svega, stare gramatike zamijenili su tekstovima klasi nih pisaca, koji su tako postali temelj obrazovanja. Novi tekstovi i na ini pou avanja sporo su se probijali u sustav, pa su joa u 16. stoljeu sveu iliata bila tradicionalna, a pogotovo su to bile ni~e akole. Tu je Italija prednja ila pred ostalima  u vrijeme Diversijeva boravka u Dubrovniku ondje su ve postojale prave humanisti ke akole. I u dubrova koj akoli tada je zapuhao neki novi vjetar, ali ne dovoljno jak da bi brzo otpuhao zastarjele gramatike iz kojih se u ilo napamet. Ipak, mnogi znamenitiji humanisti, koji su vodili dubrova ku akolu poslije Diversija, uspjeli su unijeti u akolski program humanisti ke knji~evne studije i gr ki jezik. Ksenofont Filelfo, Tideo Acciarini, Bartol Sfondrati, Jeronim Calvo i drugi povezali su dubrova ku kulturnu sredinu s drugim znamenitim humanisti kim srediatima i utjecali na oblikovanje itavog naraataja dubrova kih pjesnika, od brae Puci i Jakova Bunia, do Ilije i Ludovika Crijevia i drugih. Kada je krajem 15. stoljea znameniti tiskar Aldo Manuzio posvetio dubrova kom u itelju, kasnije kancelaru, Danijelu Clariju iz Parme svoja izdanja Aristofana i starih kraanskih pjesnika, izrazio je uvjerenje da e se njima viae nego itko okoristiti njegovi dubrova ki u enici. Vlasti Republike brinule su da u njihovom gradu uvijek bude barem jedan poznati humanisti ki u itelj, kako ka~e zapisnik Velikog vijea,  ..Italus et sciencia, virtutibus, moribusque ornatus..  No, ini se ipak da je potpuni program trivija i kvadrivija akola dobila tek 1557. godine, kada je nastava pomno ureena odredbom Vijea umoljenih. Razlog toj sporosti izmeu ostaloga je bila i injenica da su dubrova ki vijenici i roditelji u enika mogli uvelike utjecati na program. Iz njihovog kuta gledanja, svrha obrazovanja mlade~i bilo je osposobljavanje za upravljanje Republikom, pa su inzistirali na pragmati nosti znanja, te odgoju u graanskim vrlinama. ak su i pouku potrebnu za obavljanje opinskih slu~bi voljeli stjecati kraim putem. Vlastela nisu rado odlazila iz grada na studije, pa im je pragmati na vlada osiguravala pravnu pouku putem javnih predavanja, po uzoru na Veneciju. Na sli an na in iskoriatavali su i druge prilike za sa~eto stjecanje znanja  znano je kako je Juraj Dragiai prilikom jednog boravka u Dubrovniku odr~ao niz teoloakih predavanja o prirodi anela, iz kojih je kasnije iznikla njegova knjiga De natura caelestium spiritum. Zbog toga je u Dubrovniku ~iva rije  imala mo~da i vee zna enje od uobi ajenog. Javni govori, ija neposredna svrha nije bilo prenoaenje znanja, ispunjavali su i tu zadau. Prvi  dubrova ki ogranak humanisti ke zajednice duha Ve u vrijeme Diversijeva boravka u Dubrovniku je postojao humanisti ki krug u kojem je i sam bio dionikom. U Opisu Dubrovnika spominje svoju e~nju za u~icima duhovnog dru~enja, ali ne govori podrobno o tome tko su njegovi prijatelji bili. To je bilo vrijeme kada su Talijani pronosili humanisti ke ideje u Dalmaciji. Europski humanisti upirali su o i u Italiju, odlazili se akolovati onamo i tra~ili uzore. U Dalmaciji je kulturna orijentacija prema Italiji proizlazila iz bliskosti i raznolikih veza. Kulturno zra enje humanisti ke Italije uvelike je zahvatilo i Dubrovnik. No, ta su strujanja tek u drugoj polovici stoljea urodila domaim stvaralaatvom, dok u Diversijevo vrijeme probijaju tek nagovjeataji bogate kulturne budunosti. Stoga nije udo da je on tra~io druatvo prije svega meu Talijanima koji su se, zbog posla ili intelektualne znati~elje, zatekli u gradu u isto vrijeme. U  Opisu Dubrovnika spominje Nikolu de Ciria, plemia iz Cremone, koji se bavio knji~evnim studijama, a zbog  trzavica u domovini primio je na sebe teret dubrova ke kancelarije od 1437. do 1440. Dvojica Talijana, doaljaka u gradu, naali su se i po tome, a ne samo po duhovnoj bliskosti. Filip govori o Nikoli kao o izvrsnom i u enom knji~evniku ijom je zaslugom u trijemu Kne~eva dvora uklesan lik Eskulapa i epitaf u njegovu ast.. Nikola de Ciria uzvratio je naklonost pjesmom u pohvalu  Opisa Dubrovnika , iz koje posredno izbija u iteljevo nezadovoljstvo polo~ajem u Dubrovniku. Veli ajui prijateljev umotvor posveen Senatu, Ciria je zamolio dubrova kog zaatitnika svetog Vlaha da svojim graanima ulije u srca viae ljubavi prema ovjeku koji je tako lijepo opisao njihov grad. U vrijeme Diversijeve rektorske slu~be u Dubrovniku je boravio Ivan Lovro Regin iz Feltra, kao opinski kancelar. Pjesmama u ast ugledne dubrova ke vlastele, meu njima i poslanika koje Diversi hvali u svojim govorima, Regin je zametnuo prvi dubrova ki krug ljubitelja lijepe knji~evnosti. Koju godinu ili desetljee kasnije, propjevali su i Dubrov ani, i to vrsnim latinitetom koji stoji uz bok vrhunskim literarnim dostignuima toga vremena. Humanisti ki krug obuhvaao je dubrova ke plemie i pu ane, kao i Talijane koji su se zapoaljavali u slu~bi opine. Time se Dubrovnik na joa jedan na in uklju io u intelektualnu maticu tadaanje Europe. Komunikacija te zajednice u enih postavila je temelje Europe kao duhovne zajednice. Kroz razmjenu mialjenja brusile su se ideje zapadne kulture, ali i individualizam, slika sebe, te~nja javnosti i slavi. Dubrova ki i drugi hrvatski humanisti sudjelovali su u tome, njegujui istodobno zavi ajnost i pripadnost europskom duhovnom podneblju. Hrvatski, pa tako i dubrova ki latinisti bili su nepravedno osuivani zbog odnosa prema hrvatskom jeziku.Takva je osuda izraz neshvaanja po etaka humanizma, u kojima je latinski jezik bio polaziate svega. Latinski je bio zajedni ki jezik kulture, dakle i jezik intelektualne komunikacije,  duhovna koin . Zahtjev za prednoau latinskog jezika po ivao je na ideji da u ljudskom druatvu postoji neka zajedni ka norma, a nju su humanisti tra~ili u anti koj kulturi. Razina poznavanja latinskog jezika i dosezi latinske knji~evnosti bili su znakovi ukupne kulturne razine neke sredine, jer su upravo latinisti bili pokreta i i nosioci novih kulturnih te~nji. Svi pisci koji su se nadali meunarodnoj recepciji morali su koristiti latinski, a to je bilo osobito va~no kod malih jezika. Djelujui na tom tragu, o~ivjeli su elegantan, knji~evni klasi ni latinitet, napustivai tradiciju srednjovjekovnog govornog latinskog. Novi u eni jezik uaao je u knji~evnost, ali i u svakodnevnu komunikaciju. Latiniziralo se sve, od institucija i terminologije vlasti do imena i prezimena, pa ak i mode. Uzdizanje latinskog kao jezika stvaralaatva urodilo je potcjenjivanjem narodnih jezika u prvom razdoblju humanizma. Pojedini humanisti uzdizali su klasi ni latinitet kao sredstvo airenja u enosti i  osvajanja Europe . Hrvatski jezik, kao i drugi narodni jezici, za humaniste-latiniste bio je sermo barbarus ili  skitsko kri anje , no upravo su dostignua latinisti ke knji~evnosti udahnula novi ~ivot svjetovnoj knji~evnosti na narodnim jezicima. Prijevodi klasika, filoloaki rad, historiografija, ~ivi dodir ljudi preko poslanica i govora, sve su to bili znakovi kulturnog rasta. Ivan Ravenjanin svjedo i da su Dubrov ani u 14. stoljeu bili loai latinisti, da im je govor bio sirov i iskvaren barbarizmima. Meu, kako ka~e, neobrazovanim i neuglaenim Dubrov anima, iji se duh nije zanimao za znanje ni knji~evne studije, nedostajale su mu delitiae Latii. Potomci tih neobrazovanih Dubrov ana postali su vrsni latinisti, nek ak i grecisti, koji su se po izbruaenosti jezika mogli mjeriti s bilo kojim pjesnikom svoga vremena. Upravo na knji~evnoj tradiciji koju su stvorili hrvatski latinisti, sljedei su naraataji knji~evnika u svome stvaralaatvu dali puni dignitet hrvatskom jeziku. Humanisti latinisti postavili su temelje buduem knji~evnom stvaralaatvu na hrvatskom jeziku u formalnom, sadr~ajnom i idejnom smislu, i tu im zaslugu valja priznati. Nasljee anti ke retorike i stvarnost humanizma Iz klice pravila o govoru niknula je znanost i umjetnost antike, a potom i humanizma. Retori ko se umijee viae puta tijekom povijesti uspinjalo na vrhunce va~nosti u javnom ~ivotu i padalo na razinu akolske vje~be i izvjeata ene, panegiri ne forme. U demokratskoj Ateni retorika je stekla mjesto u javnom ~ivotu u toj mjeri da je bila preduvjet i srediate svake va~ne javne djelatnosti i uspjeane karijere. Kraj gr ke slobode bio je i kraj takvog zna enja govorniatva  gr ka se retorika o uvala u akolskim vje~benicama, a njezina matica prelila se u Rim. Intenzivni politi ki ~ivot republikanskog Rima davao je jake poticaje govorni kom umijeu, ali je na neki na in i okrnjio gr ke govorni ke norme, naglaaavajui isklju ivo prakti nu, neposrednu svrhu govora. Propast rimske republike i njezinih ideala utjecao je na rimsku retoriku jednako kao ato je makedonsko i rimsko osvajanje utjecalo na gr ku. Bez politi ke svrhe i utjecaja, ona je joa jednom postala akolni ko umijee. Govor pred sudom izgubio je nekadaanju va~nost i stoga se teako mogao pojaviti neki novi Ciceron. Ostala je samo visoka svijest o proceduri i retori kim pravilima, koja je prenesena u politi ki i pohvalni govor. U nedostatku politi kih sloboda i doista djelotvornog govora, retori su posezali za formalnim efektima. Anti ka je retorika prihvaena u srednjem vijeku iz uvjerenja da postoji veza izmeu razuma i rije i, da oni zajedno utemeljuju i odr~avaju ljudsko druatvo. Najutjecajniji je ipak bio kieni pohvalni govor  laudes i praeconia zaodjeli su se u razli ite stilske i ritualne oblike. Takav je kieni govor uvelike utjecao i na humanisti ku retoriku. Uz to, od kraja 11. stoljea, zajedno s rimskim pravom o~ivljavala je i politi ka retorika vezana uz tijela vlasti i diplomaciju. Talijanski humanizam 14. stoljea u svakom je pogledu nadmaaio srednjovjekovno razmialjanje o retorici i pru~io nove mogunosti starim anti kim pravilima. Kvintilijanova Institutio oratoria, koja prilazi govoru kao isklju ivom i najveem ljudskom daru i koja stoga eti ki, esteti ki i filozofski stavlja govorniatvo u vrh ljudskih djelatnosti, pala je na plodno tlo u vrijeme humanizma. Retori ko umijee uzdiglo se iznad svih ostalih disciplina, atoviae, postalo je njihovom sr~i. Humanisti ki retori ari usmjerili su pa~nju prema jeziku kao mediju kojim se manifestira svo ljudsko stvaralaatvo. Rije  i govor shvaeni su kao egzemplarne manifestacije ljudskosti, mo koja definira ljudskost, omoguuje komunikaciju, a time i znanje i stvaralaatvo. Vjeatina govora i vjeatina pisanja bila je ugraena u sam temelj humanisti kog programa, kao ishodiate odgoja i obrazovanja, medij dosezanja duhovne plemenitosti i skladne osobnosti a na kraju i cilj humanista obuzetih idejom aktivnog ~ivota i ~udnjom za slavom. Bio je to dio filozofije odgoja humanista. Idealan ovjek shvaen je kao idealni govornik.  ovjek koji je zdrav ne mo~e bez rije i i razgovora, jer bez toga nema iskustva ni razbora , zabilje~io je Stefano Guazzo. U po ecima humanizma Ciceron je pretvoren u kult, neupitni uzor, zbog svoje eklekti ne filozofije i politi ke pragmati nosti, a nadasve zbog elegancije latiniteta i uzdizanja retorike. Studij Ciceronovih govora i traktata, a potom i tekstova carskih panegiri ara, filoloakih dostignua i uope anti kih ideja, sve je to upotpunilo zna aj novog govorni kog umijea. Diversi je u svojim djelima i govorima ~elio slijediti trag velikog u itelja, koji je za njega predstavljao  pravilo, izvor i uzor izra~avanja . Smatrao je da njegova djela slijede temeljno Ciceronovo na elo, da se rije ima valja slu~iti ovisno o predmetu o kojem se govori i piae. U  Opisu Dubrovnika dodatno je izlo~io osnove svoga retori kog znanja. Izlo~io je svoja glediata o kompoziciji djela ili govora:  Ali budui da je kraj djela u zamisli na prvome mjestu, a u izvraenju na posljednjem, nikako ne smije doi prije po etka i sredine, jer su po etak i sredina neophodan put ka cilju... Poznato je da tako postupaju filozofi i vrlo u eni ljudi, bez obzira izu avaju li gramatiku, logiku, prirodne nauke, etiku ili ak retoriku . Smatrao je da u svim znanostima, od fizike i logike do gramatike i retorike, treba prije svega upoznati dijelove da bi se mogla razumjeti cjelina. Dakle, potrebno je poznavati dijelove re enice i govora da bi se ostvarila logi na i savraena cjelina. Cilj retorike je prikladan govor i obrazlaganje, a da bi to bilo mogue, potrebno je prije svega ustanoviti motive i druge dijelove govora. No, koliko god se Diversi ugledao u Cicerona, njegovi govori, oblikovani u kienom, preoptereenom latinitetu, samo duljinom re enica izdaleka podsjeaju na velikog anti kog u itelja. Jednostavni jezik i sintaksa  Opisa Dubrovnika takoer je daleko od vrhunaca antike, kao i njegova vremena. Kako ka~e jedan od njegovih prvih istra~iva a, Tomo Kraa, daleko je Diversi od elegancije stila Cicerona i Salustija. I ne samo to, nego on doista nije ravan ni mnogim svojim dalmatinskim suvremenicima ili nasljednicima. Po evai od Nikole Modruakoga, iji je pogrebni govor kardinalu Riariju prva inkunabula jednog hrvatskog autora, pa do Ilije Crijevia i njegovih oratorskih bravuroza te rje itosti mnogih protuturskih govornika u europskim srediatima, mnogi su govornici bili sjajniji umovi i stilisti. Bez sumnje, Diversi je bio daleko i od najviaih literarnih i jezi nih dosega vlastitog vremena, no to ne zna i da njegov doprinos nema zna enja. Humanizam je iznjedrio nekoliko velikana, no u bazi pokreta bili su mnogi ljudi poput Filipa de Diversis, skromnijega dara, ali takoer pronositelja novih znanja i ideja. Njegovi su govori klasi an primjer humanisti kog ~anra, a s glediata povijesti zna ajniji su tim viae ato zrcale dubrova ku kulturnu stvarnost onog vremena onakvu kakva je bila. Pohvala i samohvala  dva lica humanisti kih pohvalnih govora Diversijevi, kao i drugi pohvalni govori njegova vremena vuku korijene od popularnog ~anra iz carskog doba Rima, kada je pohvala vladara oduzela prvenstvo sudskom i politi kom govoru. Uvrije~io se obi aj da se prilikom patricijskih pogreba zna ajni Rimljani okupe na Forumu i sluaaju javni govor u pohvalu pokojnikove karijere, ali i senatorske elite. Pohvalni govori u drugim prilikama imali su sli nu svrhu. Humanizam je prigrlio i taj, sa stanoviata klasi ne forme drugorazredni retori ki ~anr. Vrijeme humanizma bilo je aktivno vrijeme, vrijeme politike i diplomacije, ali isto tako i vrijeme ovisnih o monima. Usluge mecena i poslodavaca plaale su se pohvalama za ~ivota i u smrti. Pohvalni govori bilo kakve vrste postali su jedna od tipi nih izra~ajnih formi humanista, prilika za dodvoravanje, ali i za javno pokazivanje vjeatine i zadovoljenje astohleplja. Diversijevi govori stoje na po etku obilne dubrova ke tradicije humanisti kih pohvalnih govora. Nekoliko se Dubrov ana i njihovih gostiju okuaalo i proslavilo u tome ~anru. Krajem 15. stoljea Juraj Dragiai je, po narud~bi Senata, odr~ao pogrebni govor "pro magnifico et generoso senatore Junio Georgio, in aede divi Francisci . Skroman, ali nadasve zaslu~an franjevac iz Srebrenice pripovijedao je Dubrov anima o Aristotelu, o u enosti i graanskim vrlinama pokojnika i plemenitosti njegovih roaka, a osobito je pohvalio pokojnikova neaka, svog u enika Sigismunda de Georgio. Njegov je poziv teologa prevladao, pa je iskoristio prigodu i za raspravu o duai i tijelu i o utjehi. Sudei po broju sa uvanih govora, Iliju Crijevia rado su pozivali za govornicu u raznim prigodama, a on se drage volje odazivao. Govor u katedrali, nakon smrti kralja Matije Korvina, sagradio je na klasi nom toposu fortitudo  sapientia, hvalei kraljevu snagu, ljepotu, ratni ku vjeatinu, hrabrost u ratu protiv Turaka, ali i znanje, dr~avni ku vjeatinu i mudrost. U njegovoj pri i o ugarskom kralju sudjelovali su Tra ani, Ilirci, Makedonci, Grci, Brut, Anaksagora, Platon, Scipion, Hanibal, Demosten i Ciceron - itav niz anti kih likova opisanih klasi nim retori kim ornamentima. Poatovao je retori ko pravilo o obveznom skromnom uvodu u govor, ali je uvelike govorio i o sebi, kao i o uglednicima koji su ga sluaali. Nije zaboravio polaskati Vladislavu Jageloncu, u kojem se nadao nai mecenu kad se ve nije uspio pridru~iti svojim sugraanima Seraphinu de Bona, Petru de Zamagna i Tomi de Basilio na dvoru kralja Matije, povlaatenom mjestu humanisti ke duhovnosti. Vlastiti govor o ito mu se vrlo svidio, jer u tu~aljci ato ju je sastavio jednoga Bo~ia provedenog u zatvoru, spominje prijatelju kako se proslavio slobodom svoga jezika u nadgrobnici kralju Matiji. Govorei o Ivanu de Gozze, trojezi nom pjesniku, uz uobi ajeni retori ki arsenal, naglasio je njegovo porijeklo od Rimljana, jednako preko Epidaura kao i preko legendarnog rimsko-bosanskog kraljevia Pavlimira. Isto je naglasio i u govoru Nikoli de Gozze. Porijeklo maj ine obitelji takoer je izveo iz tako popularnog rimskog patricijata, od obitelji Sergii. Skromnu pak gospou Paulu de Zamagna, koja je  voljela domau hranu, pila razbla~eno vino i nije tra~ila od mu~a poslastice, nakit, ulja ni mirise usporedio je s Penelopom, Lukrecijom, Porcijom, te znamenitim biblijskim ~enama Sarom, Liom, Rahelom, Suzanom, Elizabetom. Opa mjesta Crijevievih i drugih govora su primat latinskog jezika, rimsko porijeklo dubrova kih vlasteoskih rodova, pojam Ilirije, veze Epidaura i Dubrovnika i pohvala vrlinama pokojnika za injena anti kim knji~evnim i mitoloakim ornamentima. Slava pojedinca bila je jedna od kategorija koje je humanizam preuzeo iz rimske baatine. U vremenu dominacije politike i njezine afirmacije kao prve i vrle discipline, ~udnja za slavom, za trijumfima i lovorovim vijencima bila je logi na posljedica. Iz svijeta politike i vlasti astohleplje je stiglo i u svijet stvaralaatva, postajui jednim od njegovih obilje~ja. Humanisti su sebe smatrali uskrisiteljima slavne proalosti i svjetlom svoga vremena, pa ih je nerijetko obuzela oholost. Image je bio va~an, a on nije nu~no morao biti odraz stvarne vrijednosti, nego i ljuatura koja je skrivala nedarovitost. Pogibeljni mamac slave bio je toliko jak da je znao umjesto vrijednosti iznjedriti praznu slatkorje ivost, kienost bez pokria. Priznanje, nagrade, vanjski simboli slave obuzeli su mnoge humaniste. I javni govori bili su usko vezani uz taj humanisti ki koncept slave. Ona postaje te~nja vremena koju mnogi nimalo ne skrivaju, a primjetna je i kod onih koji je pokuaavaju sakriti. Sastavljaju se zbornici znamenitih ljudi, piau biografije umjetnika, a lovorov vijenac u humanisti kim krugovima ima vrijednost krune. Dubrova ki poetae laureati kitili su se tom titulom jednako ponosno i dosljedno kao ato su drugi nosili viteake, rektorske i druge asti. Svaka prilika za stjecanje asti i slave ~udno se grabila, esto previae ~udno. Primjerice, Ilija Crijevi imao je visoki ugled  vlasteoski presti~, visoku funkciju rektora akole, auru ovjen anog pjesnika, lanstvo u Senatu, potom kanoni ki polo~aj i druge slu~be. No, on je ~elio neato drugo: slavu kakvu su imali njegovi mladena ki prijatelji u Rimu ili dionici budimskoga humanisti kog kruga. U pismima kralju Vladislavu Jageloviu izlijevao je ~u  na svoju sredinu koja ga  dr~i u robovskoj radionici s u enicima, nemani s mnogo glava . Kad nije uspio kod kralja, obratio se varadinskom biskupu da mu ishodi mjesto u itelja knji~evnosti na dvoru tako strastvenim rije ima kao ljubavnik koji piae ~eni: "Tom ~eljom se jadnik tako dugo mu im da ni rob viae ne ~eli slobodu, ni prognanik nakon pomilovanja kuni prag, koliko ja ~elim vidjeti Tebe, govoriti s Tobom i padajui ni ice grliti Tvoja koljena" U govoru ujaku Sorko eviu po~alio se prisutnoj publici da je morao prekinuti itanje knjiga i rad na govorniatvu zbog obiteljskih nedaa i svakodnevnih razgovora s obi nim pukom. }udnja za slavom i po astima, ~al za sjajnom mladoau u Rimu, akademijom Junija Pomponija Leta i opsesivnom ljubavi i mr~njom prema u enoj i putenoj Flaviji, a potom i zavist svojim sugraanima koji su imali visoke polo~aje na stranim dvorovima, sve ga je to u starosti navodilo na gotovo karikaturalne poteze razo arane veli ine. Taj je slu aj prije tipi an nego izniman za humaniste. Oni su sebe vidjeli kao izuzetne pojedince koji bi trebali biti posveeni svom knji~evnom poslanju, a ne optereeni kojekakvim ovozemaljskim du~nostima. Iz neuta~ene ~udnje za priznanjem, to jest slavom, proizlazilo je duboko razo aranje i nezadovoljstvo koje se mo~e smatrati karakteristi nim za psiholoaki lik humanista. Jednako je bilo i s Diversijem, koji je smatrao da dubrova ka sredina nije doli no vrednovala njegove vrline i znanja. Nikada nije pre~alio izjalovljenu nadu da e se moi posvetiti samo latinskom jeziku i lijepim znanostima, dok e neki drugi u itelj pou avati talijanski. Da se postupilo po njegovim zaslugama, ne bi ga prevarila nada da e se mnogi Dubrov ani obrazovati, dodao je, ne bez zlobe. Koliko god se trudio ukazati im na svoj humanisti ki ornat, upiti mentalitet i dodvoriti im se, oni nisu reagirali na o ekivani na in, ostavljajui ga razo aranog. Stoga su i njegovi sve ani govori bili viae nadahnuti ~eljom za druatvenom afirmacijom nego knji~evnim darom. U posljednjem govoru, koji je odr~ao u dubrova koj katedrali njegova se ogor enost probila kroz kiene epitete. U retori ku formulu skromnosti Diversi je upleo skriveni prigovor dubrova kim vlastima koje su ga, po njegovu mialjenju, optereivale nepotrebnim poslovima, te se zbog toga nije mogao posvetiti studijima onoliko koliko je htio. Njegov je boravak u Dubrovniku ve bio na izmaku, a nezadovoljstvo ga je obuzelo u toj mjeri da ga nije suzbilo ni zadovoljstvo ato mo~e govoriti u javnosti niti formalnost prigode. Opravdavajui Albertov neuspjeh kod Smedereva, uputio je okupljenoj vlasteli joa jednu otrovnu strelicu, spominjui  proste i neuke ljude koji kleveu kralja, umjesto da sluaaju pametnije ljude od sebe i, obuzdavai lajave i la~ljive jezike, radije odu baviti se svojim trgova kim posliima . Formulae oratoriae Diversijevih pohvalnih govora Vrlo rijetko Diversijevi govorni ki oblici i uresi odstupaju od ciceronijanskih kanona. Po strogome redu, on privla i pa~nju sluaalaca, nakon opih misli vjeato prelazi na temu, vodi i zavraava izlaganje. }elei izazvati pozornost, iznosi proturje nosti, usporedbe, primjere, sli nosti i razlike, citira autoritete (osobito Cicerona), udara na osjeaje sluaalaca i poziva ih na suglasnost. Sva tri govora po inju i zavraavaju diplomati kim formulama aprekacije feliciter implicit, odnosno feliciter explicit, ato dodaje strogosti forme. Potom, Diversi predstavlja samog sebe, neizostavno isti ui da je doktor slobodnih vjeatina, i to izvrstan (eximius). Nakon uvoda, koji pisanoj formi govora daje zna enje dokumenta, slijede redom propisanih pet dijelova govora - inventio, dispositio, elocutio, memoria, actio, slo~enih po regulama ud~benika koje je Diversi koristio u akolskoj pouci retorike. S nekoliko rije i govornik predla~e slijed izlaganja i potom po inje pripovijedati, koristei uobi ajene na ine privla enja pa~nje sluaalaca. Na po etku, svaki je put uputio pozdrav prisutnima slijedei hijerarhiju: na prvo mjesto stavlja nadbiskupa, potom kneza, senatore, a u nadgrobnici Albertu i sveenstvo, svu vlastelu, graane, u ene doktore i strance. Skromni po etak, propisan starim pravilima govorni kog umijea, u Diversija nije baa iskreno skroman. La~na skromnost kojom je htio pridobiti sluaatelje ponekad je toliko afektirana da prelazi u suprotnost. Isticanje nedoraslosti zadai, neuglaenog latiniteta i slabosti talenta doima se kao prozirno  pecanje komplimenata i dodvoravanje vlastima, na iji se nagovor usudio govoriti unato  svoje malenkosti. Hvalei druge, ~udno je iskoristio priliku da istakne i sebe, kako su to inili i ine i drugi govornici. Govor u po ast preminulom kralju Sigismundu, odr~an u dubrova koj katedrali 20. sije nja 1438, zapo eo je podsjeanjem na brojne prilike u kojima je po narud~bi dubrova kog senata govorio s istog mjesta. Naglasio je, s la~nim odobravanjem, da se ve mjesecima u katedrali nije mogao uti njegov govor, jer se  dr~i mudrog savjeta svojih prijatelja da valja govoriti samo ako ga mole i ako se radi o zna ajnim stvarima .  Skromni uvod zaklju io je mialju da je takva prilika sada nesumnjivo doala, te bi bilo sasvim neprili no da on, koji je od rane mladosti vjeato uzvisivao mnoge slavne ljude, propusti taj trenutak. Tek iza te neskrivene samohvale, koju nije mogao preautjeti, umetnuo je pravi topos skromnosti, u kojem ka~e da njegova rje itost nije dorasla temi niti je njegova govorni ka vjeatina sposobna poredati dijelove govora kako valja. Unato  svojoj slabosti nije se usudio odbiti molbu senatora, koja je za njega i pohvala. U drugom govoru, odr~anom 26. velja e 1438, zaklinje publiku da mu oprosti manjkavosti izlaganja, ne zbog nedostatka govorni kog dara, nego zbog toga ato ne zna mnogo o podvizima Alberta Habsburakog i njegovih predaka. Na Albertovoj zaduanici, 27. listopada 1439, obveznu formulu skromnosti zaodjeo je u nepodnoaljivu tugu koja ga prije i da slijedi pravilni red govora. Njegov je govorni ki dar preskroman da bi mogao utjeaiti ra~aloaene kraljeve podanike. To bi mo~da mogli u initi vjeati rimski i gr ki oratori, ali ne i on, iako je doista mnogo prou avao slobodne vjeatine. Izrazio je bojazan da e posustati u izlaganju i poremetiti pravilni raspored dijelova govora zbog tuge, slabosti umijea i nedovoljnog poznavanja kraljevih pothvata. Da se ne bi doista povjerovalo ovim rije ima, dodao je i to da je mnogo puta slavio djela najistaknutijih vladara i ovjekovje io njihove vrline, pa se i ovom prilikom odazvao usrdnim molbama senatora i stao za govornicu za kojom je toliko puta stajao dok su ga oni pozorno sluaali. U vedro intoniranom govoru prigodom proslave Albertove krunidbe izlo~io je okupljenima retori ka pravila koja nala~u da u sluaateljima  valja najprije vjeatinom, darom i divljenja vrijednom bri~ljivoau pobuditi sklonost, pa~nju i ~elju za poukom . Tom je prilikom, po vlastitom iskazu, odustao od pravila, jer je astan skup ispred njega ve bio dovoljno pa~ljiv i ~udio uti njegov govor, budui da ga uvijek  udesnim pohvalama uzdi~u do neba . Jednim je udarcem efektno pokazao svoje poznavanje retorike, te polaskao prisutnima i time ih pridobio da ga doista sluaaju. Ni u  Opisu Dubrovnika nije propustio spomenuti svoje govore u katedrali, koje je odr~ao na molbu Senata  slo~nog u ~arkoj ~elji da me uje . Sastavljanje panegirika propisivalo je pohvalu predaka, potom mladena kih djela i, kona no, razdoblje zrelosti osobe. Tjelesna ljepota takoer nije smjela izostati iz takvih pohvala. To je jedna od rijetkih uputa koju je Diversi zaobiaao, naime, ka~e da e zbog nedostatka vremena presko iti veli anje Sigismundovih predaka i njegovog izgleda. Bit e da je, prije kratkoe vremena, razlog tome bio nedostatak podataka  kralja nikada nije vidio niti na slici, a dinastija Luksemburg bila mu je slabo poznata. Primjeri i usporedbe koje navodi preuzeti su iz klasi ne lektire. Dvojici kraljeva pripisuje tradicionalne vladarske, ali i graanske vrline, pa su se u istom kolu usporedbi naali anti ki carevi i nosioci republikanskih vrlina. Meu nabrojenima ima onih koji se nisu odlikovali vrlinama, te usporedba s njima i nije kompliment, ali to je bilo manje va~no od retori kih uzusa. Primjetno je da, unato  nedvojbenom kraanskom nadahnuu, Diversi spominje mali broj biblijskih figura u usporedbi s anti kima  kao uzor vrlina spominje samo Davida, a meu one u koje se ne valja ugledati svrstao je Absaloma i Jeroboama. `tovanje antike spojio je s kraanskom vjerom i etikom, no kraanski junaci u njegovo vrijeme ipak joa nisu mogli ozbiljnije konkurirati Starima. Budui da je, i po vlastitom priznanju, malo znao o Albertu, vrijeme je ispunio veim brojem usporedbi. Pripisivao mu je moralne i kraanske, viae nego vladarske vrline, a kratkoa njegove vladavine inspirirala ga je na ideju o svetosti i mu eniatvu pokojnoga kralja. U njegovom je opisu Albert postao kralj iz bajke kojeg mo zapravo nije zanimala i koji je sav gorio za dobrobit svojih kraljevstava. Viae od svega bilo mu je stalo do dobrog mialjenja podanika i zbog toga im je bio spreman pomoi ak i novcem iz vlastitog nasljedstva. Rije i o brizi za opu korist, uklesane na vratima dubrova ke vijenice, zacijelo su bile melem za kneza i senatore. Diversijevi argumenti u pohvalu kraljeva velikim su dijelom loci communes, . Svim nakitom koji je mogao mogao nai kod Starih okitio je svoje misli. Sam Bog i sve na zemlji svjedo i o slavi i vrlinama dvojice kraljeva. Svi se dive, vesele ili pla u, ne samo Ugarska, eaka i Dubrovnik, nego i rimska Crkva, Italija, Germanija, Hispanija, Galija, Anglija i sve prekoalpske pokrajine, sva gospodstva svijeta, pisma i jezici svih naroda. Tu se naala i Azija koja, kao pars pro toto cijeloga svijeta, kli e u po ast kralju, zvijezdi i suncu koje obasjava svijet. Svaki spol i dob, sva vremena, narodi i zemlje, sve su to formule preuzete, mo~da i doslovno prepisane od starih autora. I priroda, sve zemlje i mora, rijeke, planine, doline i po ela, koji se dive i klanjaju Sigismundu i Albertu, samo su literarna aluzija. Topos neizrecivosti i nemoi izra~avanja esto je sredstvo njegovih hvala: nikakva govorni ka vjeatina ni dar duha ne mo~e opisati dostojanstvo dvojice kraljeva, nema te sile duha, knji~evnog dara ni govorni ke rje itosti koja bi mogla dostojno proslaviti njihova djela. Nijedan duh ne mo~e ni pojmiti njihove zasluge, a kamoli pohvaliti ih  to bi mo~da mogli samo stari gr ki i rimski oratori. No, Diversi sam potvruje da ta skromnost nije niata drugo doli literarni obrazac kad ka~e da e dokazati kraljeve vrline i pokazati prisutnima da je orator, a ne laskavac. Kraljevi su prikazani kao heroji, postali su gotovo bo~anstva poslana od Boga da bi uvali povjerena kraljevstva i kraansku vjeru. Nikakvi napori, bolesti, strah, niata ih nije moglo odvratiti od tog nauma. Odlikovala ih je herojska plemenitost duae i tijela, jaka volja, mo samosavladavanja, odgovornost i odva~nost, a tome se pridru~uju i nove, kraanske i humanisti ke vrline: pobo~nost, pravednost, milosrdnost, mudrost. Topos fortitudo-sapientia bio je uobi ajen u pohvali vladara  hvali se njihovo vojni ko umijee, ali i mudrost, te budno uvanje mira i sloge, dakako, po Ciceronovom naputku. Govori su takoer puni povijesnih primjera sloge koja donosi sreu svima i nesloge koja sve upropaatava, a samo joj se avao raduje i puni se pakao. Naslada koju, po Diversijevim rije ima, Albert nalazi u litterarum studia, pribli~ila je kralja humanistima. To pokazuje kako se tipi ni zapadni herojski i ratni ki etos po eo mijenjati i ustupati mjesto moralnim krepostima, obrazovanju, poeziji i govorni kom daru. Muze se pridru~ju Marsu i idealan vladar postaje ne samo vojskovoa, nego i u en ovjek, pjesnik i filozof. To takoer nije Diversijevo osobno zapa~anje, nego naprosto obrat starog srednjovjekovnog toposa. Ope je mjesto i tvrdnja da e u govoru iznijeti tek mali dio onoga ato bi se moglo rei u pohvalu takvih vladara. Njihova jedinstvenost, djela koja zasjenjuju i najvea djela i junake proalosti nisu drugo nego mnogo puta primijenjeni obrasci. Nedostatak vremena, umor i napor govorni kog posla uobi ajena su opravdanja za privoenje govora kraju. Tako i Diversi objaanjava publici da je ve dosta govorio, da treba nai mjeru govoru i poatovati vrijeme koje ga vodi prema kraju. I posveta kojom zavraava itavo djelce, hvalom Bogu koji je govorniku podario izgovorene rije i, samo je stari topos u novom ruhu: zahvala vladaru postala je zahvala Bogu. Diversi je vjerno primijenio i glediata anti ke retorike o izboru rije i, govornim figurama i o kienju govora. Veliki broj pridjeva i glagola opteretio je njegove komplimente do granice nerazumljivosti, katkada i preko nje. Antikizacija imena i naziva bila mu je omiljeli postupak. Tako su Turci postali Trojanci, a njihov sultan veliki Teukar. U Europi svoga vremena vidio je Germaniju, Galiju, Etruriju i Hispaniju. U njegovim se rije ima katedrala Gospe Velike preobrazila u poganski hram, aedes. I svoju je publiku odjenuo u anti ki ornat: nadbiskupa zove velikim sveenikom, a vlastelu je izjedna io s rimskim senatorima, nazvavai ih consulares ili patres. Stvarnost u retori kom ornatu Stvarnost probija u Diversijeve pohvale na nekoliko na ina. Govorei o pothvatima dvojice kraljeva, izabrao je one koji su najviae utjecali na sudbinu Dubrovnika, ugarskog kraljevstva i kraanstva. U Sigismundovu pohvalu naveo je zaatitu kraanstva, ratove protiv husita i Turaka, Nikopoljsku bitku i dolazak u Dubrovnik, koncile u Konstanzu, Bazelu i Pizi, suzbijanje raskola papinstva, te krunidbu za rimskog cara. Nije zaboravio ni svoju domovinu Italiju, pa spominje milansko vojvodstvo i vladavinu obitelji Visconti, rat za Chioggiju i papinsku politiku. S osobitim je ponosom ispripovijedao kako je Sigismund, na putu za Rim gdje ga je ekala carska kruna, boravio i u njegovom rodnom gradu Luki i obdario ga privilegijama. Komentirajui rasulo u Italiji pokazao je svoju netrpeljivost prema tiraniji i ljubav prema republici, na tragu razlaganja iz  Opisa Dubrovnika . Alberta je, pak, nahvalio kao pripadnika slavne dinastije Habsburg, roaka francuskih kraljeva i Sigismundova dostojnog nasljednika. }elei odagnati pritajene bojazni svoga sluaateljstva o buduim odnosima s kraljem, naglaaavao je kontinuitet na prijestolju: dobri odnosi koje je Albert imao s pokojnim tastom Sigismundom bili su jamstvo nastavka iste politike. Iz istog je razloga naglasio i jednodunost ugarskog sabora koji je pozdravio Sigismundov izbor i okrunio Alberta za kralja. Uima sluatelja uputio je rije i koje su ~eljeli uti: da e novi kralj biti dobar prema vjernom gradu Dubrovniku i uvati njegove privilegije. Sli no je postupio i nakon Albertove smrti, uvjeravajui Dubrov ane da e novi kralj dovraiti naume staroga, to jest savladati Turke i donijeti mir i spokoj Dubrova koj Republici. Albertove sukobe s eakim husitima i poljskim kraljem oko krune svetog Vjenceslava prikazao je kao borbu za kraanstvo i poprili no iskitio tu zgodu. Njegova je dubrova ka publika zacijelo radije sluaala pri u o kr" X Z  6 R V##$$&&,,,>/0122|??NDPD*F,FGGKKppp[[[)jh h80JCJUaJmHsH'h h8CJaJhmHnH sHtH 4jh h80JCJUaJhmHnH sHtH h h]CJaJmHsHh h8>*CJaJmHsH"h h85;CJaJmHsHh h86CJaJmHsHh h8CJaJmHsHh h8;CJaJmHsH#,.02468     9r dh1$ $ 9r dh1$a$   * H h  " 6 8 : X Z > | 6  t  & F 9r dh1$  9r dh1$ $ 9r dh1$a$t "RTz| l #"#$#&#V##$a$`  9r dh1$ & F 9r dh1$#####$$<<<<<Z"^$^&^t^v^e{H@BDFdh`dh  9r dh1$ $ 9r dh1$a$KNMMMMJOLOQQSSWWZ Z0\\r^t^_```za|aaa&c:c>cpcdddifijVjXjZj*lRlVmlnopp8q s sFswwd{{{{Ї񸝸񸝸4jh h80JCJUaJhmHnH sHtH 'h h8CJaJhmHnH sHtH )jh h80JCJUaJmHsHh h86CJaJmHsHh h8CJaJmHsH<Ї@BDxnpޏD:<ڞܞ"$@B@B԰ְlڵܵ޵460Թqꥹꥹqh h86CJaJmHsH)jh h80JCJUaJmHsHh h8CJaJmHsH'h h8CJaJhmHnH sHtH 4jh h80JCJUaJhmHnH sHtH +h h80JCJaJhmHnH sHtH *h h86CJaJhmHnH sHtH ,FHʹ̹ι.0z|~(,'''"(&(2rEK"Zdh`  9r dh1$dhdPRXZ02Z JL:<   ,   "$68B"'''' (0+2+񸝸*h h86CJaJhmHnH sHtH 4jh h80JCJUaJhmHnH sHtH 'h h8CJaJhmHnH sHtH )jh h80JCJUaJmHsHh h86CJaJmHsHh h8CJaJmHsH52++++,2-@-D-F-&..*/,/11~2277`=b=??lEnEFbGHHJ K KKO OTTWWZ ZZZ\(]]sssh h8CJaJmHsH$h h8CJaJmHnH sHtH )jh h80JCJUaJmHsHh h86CJaJmHsH4jh h80JCJUaJhmHnH sHtH *h h86CJaJhmHnH sHtH 'h h8CJaJhmHnH sHtH -]]tabhhPkrkxpPr.s8sssswwxxxxxxPRƲԽֽfLǷǷǷǢևևևևօrrǷǢǢև$h h8CJaJmHnH sHtH U4jh h80JCJUaJhmHnH sHtH )jh h80JCJUaJmHsHh h86CJaJmHsHh h8CJaJmHsH'h h8CJaJhmHnH sHtH *h h86CJaJhmHnH sHtH ,"ZxxxyyD^`999::KrUtUdhgd<dhdh`aljevoj pobo~nosti i ~aru borbe protiv hereze nego o dinasti kim interesima koji su ga odvla ili daleko od ugarskog kraljevstva. Naime, od po etka 15. stoljea u kraljevstvu je rasla tjeskoba zbog prodora osmanlijskih eta. Sigismundov nikopoljski poraz i Albertov neuspjeh u Smederevu ugrozili su nadu koju su Dubrov ani i drugi podanici polagali u zaatitu ugarske krune. To se posve jasno dade ia itati izmeu redova Diversijevih govora, bez obzira na kitnjaste rije i u koje je uvio opu beznade~nost. Razdragano raspolo~enje proslave Albertove krunidbe uzdiglo je krila nade, pa Diversi zahvaljuje milosrdnome Bogu koji se kona no smilovao nad nevoljama ovog kraljevstva i dao mu monoga kralja koji e razbiti Turke i donijeti mir i slogu kraljevstvu. Nakon kraljeve smrti snu~deno je progovorio o gubitku nade koju su u njega polagali sav kraanski svijet i papa, sva njegova kraljevstva i Dubrova ka Republika. Doduae, spo itnuo je  prostim i neukim ljudima koji cijene samo uspjeh klevete protiv kralja i tvrdnje da je on kriv ato su Turci zauzeli Smederevo. Po njegovim rije ima, kralj je u inio sve ato je bilo potrebno: skupio je brodovlje, vojsku, ~ito i novac, te htio osloboditi ne samo Smederevo, nego sve kraanske zemlje od nevolja koje im zadaju Turci. No, kraljeva odluka da se povu e preko zime, nesloga ugarskih i hrvatskih velikaaa i njegova skora smrt doveli su do poraza.  Ope je mialjenje ljudi da e, o kamo sree da se ne obistini, vjerni kraani, a osobito Ugri i stanovnici Slavonije, zbog njegove smrti od bezbo~nih Teukra pretrpjeti nepodnoaljivu pogibelj, okrutno pustoaenje dobara i ljudi.  ka~e Diversi. U retori kom zanosu opisao je opi pla  i jauk, cvile~ i upanje kosa u velikome strahu. Njegovi su se sluaatelji nakon obreda zacijelo mirno raziali kuama, u~ivali u objedu i poslijepodne otvorili duane, bez panike, ali ne i bez bojazni. Velike nevolje slutile su se u Ugarskoj i Hrvatskoj, pa je i mala Republika imala sve razloge da strepi za svoju budunost. Panegirici posveeni Sigismundu i Albertu govore o pogrebnim obi ajima i proslavama kakve su se mogle vidjeti u Dubrovniku 15. stoljea. Diversi, kao svjedok, pripovijeda kako je grad danima bio obuzet tim dogaajima. Na vijest o smrti ugarskoga kralja, Dubrov ani su odijevali crninu i proglaaavali ~alost koja je trajala do izbora novoga kralja ili barem dva mjeseca. O nemalom troaku opina bi pripremila sve anu zaduanicu. Usred crkve podizali su odar pokriven baraunom i okru~en velikim brojem voatanica, jednako kao i kor iznad njega. Ispred odra polagali su zlatnu krunu, kraljevski ma  i druga obilje~ja kraljevske vlasti. Izlo~eni odar, znakovi kraljevske vlasti, knez i senatori u sve anim togama, nadbiskup i kler u ornatu, puna crkva poznatih i nepoznatih ljudi  to je bio druatveni dogaaj par excellence. Zaduanici su prisustvovali svi redovnici, kanonici i sveenici koji su nosili gorue voatanice i tamjan. Knez i senatori ulazili su u crkvu u redovima po dvojica. Kada bi zazvonilo veliko zvono, svi bi se u crnim togama skupili oko odra i stajali ondje, ekajui odrjeaenje od nadbiskupa. U crkvu su u takvim prilikama dolazili gotovo svi Dubrov ani, stari i mladi, vlasteoske gospoe, pu ke ~ene, muakarci, mladii i dje aci. Obred je trajao vrlo dugo, sve do poslijepodneva, tako da su se tih dana duani otvarali samo poslije objeda. Uz misu i obrede opraatanja zajednice od pokojnika, bili su uobi ajeni i govori. Diversi spominje da je na objema zaduanicama, osim njega govorio i magister Vlaho, dominikanac i doktor teologije. U govorima je spomenuo i opisao neke ~alobne obi aje koje je vidio u Dubrovniku. Dubrova ku Republiku prispodobio je s udovicom - narika om koja odijeva korotu i pla e, udara se u grudi, dere noktima obraze i kosu, ~alei zbog smrti kralja. Obi aj da ~ene raspleu i upaju kose, pla u i nari u za pokojnikom i ljube ga, dugotrajni je dio mediteranske tradicije. Opina je pokuaavala suzbiti takav oblik ~alovanja, smatrajui ga barbarskim, no to je bilo tako duboko ukorijenjeno u psihosocijalnoj strukturi mediteranske zajednice da nikakvi zakoni nisu djelovali. Jednako raskoana, samo ne crna nego radosna sve anost, odvijala se u katedrali u ast izbora novog ugarskog kralja. Gradom bi zazvonila vesela blagdanska zvona, odijevale su se najljepae haljine, sviralo u trube i svirale i slavilo bi se po ulicama u radosnim povorkama. Poklisari opine odlazili su u pohode novome kralju s poklonima i tributom, kako bi od njega dobili potvrdu povlastica i ugovora. Govorei u ast Albertove krunidbe, Diversi je prenio vedro raspolo~enje u katedrali, u kojoj su se okupili kieno odjeveni senatori, vlastela i puk  Dubrova ka Republika, na zaduanici udovica, tom je prilikom utjelovljena u liku vesele nevjeste koja u svatovskoj odjei eka gospodara kakvog joj je srce ~eljelo. Diversi u pohvalama nipoato nije zaobilazio prisutnu vlastelu i besprimjerno im se dodvoravao. Ne samo u ~elji za osobnim probitkom, nego i zbog priklanjanja ideji o aristokraciji, u potpunosti je podr~avao politi ku i druatvenu isklju ivost vlastele. Nasuprot idealu plemstva duha, plemenitosti kao svojstva osobe, on je uznosio vrijednost druatvenog reda i hijerarhije. Dubrova ke senatore usporeivao je s Rimljanima i isticao anti ke uzore njihovih vrlina i na ina ~ivota. Njegov stav valja razumjeti iz dvaju odreenja druatvene pozicije humanista. Prije svega, mnogi su od njih bili ovisni o slu~bi, a time i o vlasti. Takav polo~aj nerijetko je budio potrebu za pohvalom te vlasti, osobito u onih koji nisu baa mogli tako lako nai drugi posao. Upravo je zato pohvala i postala jedan od glavnih ~anrova toga vremena. Drugo, humanisti ki pogledi na plemstvo bili su prili no slojeviti i proturje ni. Poggio Bracciolini mogao je bacati rukavicu u lice plemstvu zahvaljujui dobroj poziciji u demokrati nom firentinskom druatvu. No, humanizam u cjelini nije dovodio u pitanje druatveni red  najveim je dijelom ostao zauzet intelektualnim, duhovnim stvarima. Duhovna srodnost, koja je povezivala humaniste, ruaila je druatvene prepreke meu njima, ali samo na planu umjetnosti i osobnog prijateljstva. Rani humanisti, osobito talijanski, nisu otiali dalje, u smjeru neke radikalne ideje o promjeni druatvenog reda. Time su se ozbiljnije zanimali tek kasniji humanisti sa sjevera, primjerice Erazmo Roterdamski i Thomas More, ali i oni samo na razini teorije. Tek je  reformisti ki humanizam nastojao provesti tu misao u druatvenu stvarnost. U dubrova koj sredini 15. stoljea, dilema o plemstvu krvi i plemstvu duha zavraila je povezivanjem obaju kriterija u ideji o plemenitosti ovjeka, a tako je neato primjetno i kod Diversija. Sve ani govori koje je odr~ao u po ast kraljeva bili su viae lokalna druatvena prigoda nego bilo ato drugo. Shvaajui to, Diversi nije atedio komplimente, u ~elji da polaska svojim poslodavcima i da time poboljaa svoj polo~aj u gradu. Osobito je istaknuo dubrova ke poslanike kralju, hvalio njihove vrline, viteake naslove i ugled koji su u~ivali na dvoru. Nekoliko je puta ponovio da su oni imali pravo sjediti u kraljevoj nazo nosti, jer su se time o ito izuzetno di ili u gradu. Ugledne dubrova ke diplomate, senatore i samoga nadbiskupa prizivao je kao svjedoke kraljevih vrlina, kako bi dobio priliku de pohvali njihove vlastite i pridobije njihovu naklonost usporedbama s anti kim pravednicima. Na listi svjedoka naaao se i Ivan Stojkovi, koji je bio kraljev tuma  u razgovoru s dubrova kim poslanicima. Meu Dubrov ane je ubrojio i bana Matka Talovca, zbog njegova kor ulanskog porijekla. Talov evo banstvo prikazao je kao vrlo razborit kraljev izbor i veliku sreu za Dubrovnik. Iako i sam slu~benik u stranom gradu, pohvalio je mudrog Alberta koji je, za razliku od drugih vladara koji su doali iz stranih zemalja, na polo~aje postavio domae ljude. Ksenofobija nije nimalo mu ila Dubrov ane, ali su poslanici vjerojatno donosili u grad vijesti o neraspolo~enju prema pratnji stranih kraljeva i kraljica koje je esto obuzimalo Ugarsku. Raspolo~enje prisutnih Diversi je osobito podizao izjavama o iznimnoj ljubavi ugarskih kraljeva prema Dubrovniku, najdra~em meu svim gradovima kraljevstva. Ako ne drugim hvalama, ovime je sigurno pokretao duae sluaa a u ~eljenom smjeru. Vladarsku naklonost Dubrov ani su stekli neupitnom odanoau i vjernoau u dobru i u zlu. Pri u o tome po eo je od po etka, od kralja Ludovika, kojeg su preci prisutne vlastele izabrali za svoga vladara  kad su se odijelili od Venecije i ostali bez pastira, sigurnosti i uto iata . Pohvalio je njihovu odanost kraljicama u vrijeme dinasti ke krize, otpor prema Ladislavu Napuljskom i vjernost Sigismundu u svakom trenutku, pa i onda kada je bio u zarobljeniatvu. Oduprli su se svakome tko je ~elio zavladati njihovim gradom i umjesto ugarskih zastava izvjesiti svoje. Zbog toga su se kraljevi prema njima ponaaali ne kao  gospodari prema robovima ili podanicima, ve kao jednaki prema jednakima i pravi prijatelji prema pravim prijateljima . Diversi odaje i izvor takve prosudbe: izvjeataje poslanika i pri e po gradu. Vrijedno je napomenuti da je u govorima posveenima kralju Sigismundu i Albertovoj krunidbi Diversi govorio o Dubrovniku kao o gradu i opini. Nasuprot tome, u posljednjem ga govoru dosljedno naziva republikom, te naglaaava njegovu politi ku autonomiju i prvenstvo vlastele. Naziv republika javlja se u dubrova kim dokumentima dvadesetih godina 15. stoljea, a do sredine stoljea prihvaen je i u diplomatskoj komunikaciji. Privilegiji ugarskih kraljeva i njihova zaatita omoguili su nesmetani razvoj Republike, pa velike rije i o ljubavi, koliko god bile pateti ne, zapravo nisu pretjerane. Po Diversijevim rije ima, kraljevsku ljubav prema Dubrov anima poticale su i njihove zasluge za zaatitu katoli ke vjere i pokratavanje susjednih  raskolnika i heretika . Bilo je to vrijeme velikih teritorijalnih proairenja Republike u Primorju i Konavlima, gdje su dubrova ke vlasti svesrdno podupirale katoli anstvo.  Svime time Dubrov ani su, po Diversijevu mialjenju, itekako zaslu~ili posebnu milost kraljeva Ugarske i mogu joj se nadati i dalje. Pogrebni govor Albertu okon ao je nadom u kontinuitet te naklonosti: grad je imao zaatitu Ludovika, kraljica Marije i Elizabete, Sigismunda i Alberta, pa isto mo~e o ekivati i od buduega kralja. Odvajanje humanizma od srednjovjekovne teologije i religioznosti u historiografiji se esto i posve krivo tuma ilo kao odraz esencijalno poganske ili barem svjetovno usmjerene misaonosti toga razdoblja. Burckhardtova koncepcija humanizma i renesanse kao izrazito sekularnog pokreta i razdoblja slijedila je zabludu samih humanista o potpunoj odijeljenosti njihova doba od srednjovjekovlja. Meutim, srednjovjekovno i, uope, kraansko nasljee bilo je ugraeno u novo, u preobra~enoj formi. Moralna pouka koju su nosili anti ki uzori bila je suprotnosti s Biblijom, no generacije humanista nastojale su pomiriti taj konflikt i uklopiti pretkraansku kulturu u vlastito kraansko vrijeme. `esnaesto stoljee, osobito uznemireno vjerom, iznjedrilo je kraanski humanizam koji je do kraja pomirio u enje Starih s Kristovim u enjem. Ta je duhovnost primjetna i u dubrova koj knji~evnoj tradiciji, pa i u govorniatvu. Primjerice, u govoru na pogrebu svoga ujaka Junija de Sorgo, Crijevi doslovno ka~e da bi za pohvalu njegovih vrlina trebala Demostenova ili Ciceronova rje itost, ali dostajat e i njegova, jer pripada zajednici poznatih teologa i kraana, koja je bolja od Platonove, Ksenofontove ili Ciceronove dr~ave. Universitas christiana u to je vrijeme ve imala nesumnjivu prednost u odnosu na anti ki ideal dr~ave. No i rani humanizam priznavao je autoritet Biblije i crkvenih otaca, osobito Augustina. Kraanske su teme osobito po ele inspirirati knji~evno stvaralaatvo krajem 15. stoljea, no i puno prije toga kraanstvo je bilo sastavni dio humanisti ke misli. Spoj poganskog i kraanskog postao je tipi an za sve humanisti ke ~anrove, pa tako i za govore. Iako u svemu nadahnuti humanisti kom retorikom i rimskim piscima, Diversijevi su govori u isto vrijeme duboko pro~eti kraanstvom. Teako bi se moglo rei da oni ne ulaze u kraanski humanizam kad toliko hvale ugarske kraljeve i samu Dubrova ku Republiku kao gorljive zaatitnike kraanstva i Crkve. Diversijeve rije i o koncilima otkrivaju ~ar i borbenost njegova kraanstva i protivljenje herezi i raskolu, osobito onom koji je zadesio samu rimsku Crkvu kada se podijelila izmeu pape i protupape. Kraanski je svjetonazor primjetan i u odnosu prema smrti. Istina, Diversi je utjehu temeljio na starim toposima o neminovnosti smrti i rastanka sa ~ivotom, lamentirao nad slavom dvojice kraljeva, u Albertovom slu aju i izgubljenom mladoau, te ~ivotnim dobrima koja napuataju, ali nije izostavio ni kraansku utjehu utemeljenu na vjeri u novi ~ivot koji po inje iza toga praga. Oba je posmrtna govora zavraio pozivajui okupljene na kraansku smirenost, ak i radost, jer je pokojni kralj, kao vrli kraanin, smru izbavljen iz tamnice, okova, napora i pogibelji ovozemaljskog ~ivota. Moglo bi se rei da su to srednjovjekovne metafore o  dolini suza , no njegove rije i o radosti i utjesi iskazuju novu osjeajnost prema smrti, gdje ona viae nije grozni tjelesni kraj, nego postaje dobra jer vodi u dobro. Tu~aljka za Albertom otkriva stvarni strah koji je tada ve obuzeo njegove podanike, no ipak na kraju nala~e veselje, jer je kralj otiaao u bolje. Oba pogrebna govora zavraava pozivom na pobo~nost, molitvu, post, procesije i milostinju, jer samo odatle dolazi utjeha i svako dobro. Na nebu, dobri i sveti kraljevi molit e s Bogom i svim svecima za svoje vjerne podanike, te tako i dalje za njih brinuti. U Diversijevim rije ima mo~e se ia itati ne samo pomirba izmeu anti kog i kraanskog nasljea, nego i prihvaanje aristotelijanstva, odnosno tomizma. Njegova usputna primjedba o tome kako su mnogi u eni ljudi s govornice u katedrali pou avali o  aristotelijanskim disciplinama i citat iz Nikomahove etike mali su prilog protiv dugo uvrije~ene teze o suprotstavljenosti aristotelizma srednjeg vijeka i neoplatonizma renesanse. Koja rije  mogla bi se rei i o odnosu prema povijesti koji vezuje ta dva razdoblja. Iako je renesansa otiala dobar korak dalje ka razumijevanju pojma povijesne perspektive i napustila srednjovjekovno shvaanje o jednosmjernom kretanju povijesti od svaranja do Sudnjeg dana, neke su stvari ostale sli ne. Naime, upravo je ugledanje u antiku sprije ilo punu svijest o histori nosti u humanisti kih mislilaca: svoje su vrijeme smatrali izravnim nastavkom antike i upravo zbog toga nisu mogli do kraja provesti vlastitu ideju o povijesnoj perspektivi i, paradoksalno, time su, barem djelomi no, zadr~ali srednjovjekovni anakronisti ki do~ivljaj povijesti. Diversijevi govori svjedo e o tome nizom ahistorijskih usporedbi, ali i definicijom povijesti na tragu Aristotelove Poetike. Sva mjesta na kojima spominje pojam historia svjedo e da je povijest za njega pripovijest, znanje pojedina ne vrijednosti, a ne ono koje tuma i, kao ato je retori ko ili filozofsko znanje. Antiqui historiarum scriptores dobro su doali sa svojim primjerima iz ~ivota drevnih junaka, koji slu~e kao graa za njegovu retori ku umotvorinu. Ne ulazei u detaljnu analizu, napomenula bih i to da se humanisti ki govori barem jednim svojim dijelom, onim koji ~eli pou iti i uvjeriti, naslanjaju i na taktike srednjovjekovnih propovjednika. Srednjovjekovni govori, odnosno propovijedi, imali su drugu svrhu i druga iji  nakit , no i njihove formulae oratoriae bili su izvedene iz Ciceronovih uputa. Sami su humanisti, osobito oni iz prvih naraataja, do~ivljavali svoju djelatnost kao isti rez koji ih je odvojio od srednjeg vijeka, no tu predrasudu valja definitivno napustiti, jer su izmeu ta dva svijeta postojali brojni vidljivi i nevidljivi mostovi. Diversijeva publika u katedrali Koliko je Diversijeva raznovrsna publika bila prijem ivo tlo za njegove humanisti ke fraze i aluzije, teako je rei. Ve je re eno da je u prvoj polovici 15. stoljea u gradu postojao znatan humanisti ki krug u koji su ulazili znameniti stranci, dubrova ka vlastela i pokoji graanin. No, puk koji je pribivao sve anim zaduanicama i proslavama u katedrali po svoj se prilici viae zanimao za druge detalje iznimnog druatvenog dogaaja, a manje za erudiciju i eleganciju izraza po aaenog govornika. Pogotovo to vrijedi za ~ene, ne samo zato ato nisu imale priliku jednako se obrazovati kao muakarci, nego i zato ato su ovakve prigode bile rijetke prilike da izau u druatvo i stoga su im zna ile viae druatveno nego intelektualno uzbuenje. Govori su bili uobi ajeni dio sveopeg dekora takvih zbivanja, no vjerujem da je barem polovica nazo nih bila nedovoljno vi na klasi nom latinitetu i aluzijama da bi ih mogla razumjeti, a kamoli vrednovati na na in koji je govornik pri~eljkivao. S druge strane, pred Diversijem su sjedili govornici-diplomati, mo~da i vi niji pragmati noj slatkorje ivosti i kienosti nego on sam. Svjetovni ~ivot, prije svega politi ki, tra~io je vjeate govornike koji e rije ima postizati estetski, ali i stvarni u inak. Na sjednicama vijea mnogi su vlastelini pokazivali erudiciju i eleganciju izraza nau enih od Starih, nadmeui se u govorniatvu. Klasi ne forme govorniatva primjenjivali su i u diplomaciji  estetska vrijednost, umjeanost i sugestivnost retori kog oblikovanja pridonosili su ostvarenju politike i ideologije dubrova kog patricijata. Umijee sve anog govora, ali i djelatna svrha njihova govorni kog umijea, donijela im je naziv oratores. U Diversijevo vrijeme vlasteoski su oratori ve bili na dobrom glasu po umjeanosti diplomatske komunikacije, ega je javnost bila svjesna. Izmeu ostalih, i Kotruljevi je isticao koliko je poslani ka du~nost ovisna o govorni koj vjeatini:  Ima ih koji su poslani kao poklisari raznim knezovima, gospodi i vlastima, i kako nisu vjeati knjizi ni govorniatvu, ispadaju kao magarac pred lirom i kao poluljudi, dapa e kao ~ivotinje . Meu vlastelom koju Diversi spominje je i Marin Mihov de Resti, koji je upravo tih godina stekao ugled vjeatog diplomata, ali i zaljubljenika antike, te govornika. Kronike osobito pamte njegovu misiju u Ankonu, gdje je razmjenjivao humanisti ke pohvalnice s Ciriacom de Pizzicolli. Odr~ali su maestralne govore u kojima su evocirali slavne rimske uspomene i anti ko porijeklo obaju gradova, te njihov suvremeni materijalni i duhovni procvat i slobodu, da bi tek tada preali na ono zbog ega su se i sastali  ugovor o slobodi plovidbe i trgovine. Upute i pisma poslanicima i vladarima u 15. stoljeu dobivaju ornat klasi nih toposa koji potiskuju biblijske citate starijih arengi. Pergamenskim ispravama i kodeksima proaetali su Vergilijevi Trojanci, bogovi i mitska bia, ak su i konji postali quadrupedantes. Inventari imovine i oporuke pokazuju bogat izbor anti ke lektire: djela Cicerona, Livija, Plinija, Svetonija, Cezara, Ovidija, Vergilija, Horacija, Terencija, Juvenala, Herodota, Ksenofonta, Polibija, Plutarha, Aristotela, Platona i Euklida, Homera i Hezioda, kao i djela humanista. Pod tim se utjecajima mnogo toga antikizira, od imena do razli itih ~ivotnih prigoda, slu~bi, poslova i ceremonija. Dakle, pred Diversijem je sjedilo aaroliko druatvo, ije do~ivljaje i reakcije mo~emo samo zamialjati. Nema nikakvih izravnih podataka o recepciji, no ona zbog toga nije manje va~na. Glasovi iz 15. stoljea Po etke humanizma, u koje svakako ulazi Diversijevo vrijeme, humanisti 16. stoljea zvali su zlatnim vremenom. Bilo je to vrijeme entuzijazma zbog otkrivanja i objavljivanja tekstova, inspiracije Ciceronom i rimskom umjetnoau, skupljanja tragova anti ke baatine i u enja studia humanitatis - gramatike, retorike, etike, poezije, muzike i povijesti. I u 16. se stoljeu joa osjealo zanesenja ko uvjerenje u va~nost i mogunost kulturnog o~ivljavanja anti kog savraenstva. `toviae, rekla bih da je intelektualno uzbuenje, znati~elja svojstvena zapadnom znanju, jedna od bitnih i do danas sa uvanih tekovina humanizma. Preporodno petnaesto stoljee bilo je sli no svome uzoru, osobito rimskoj republici, upravo po idealu graanskog djelovanja kroz politiku, ali i kroz stvaralaatvo. Humanisti ka ljubav prema klasi noj starini kao idealnom uzoru usmjeravala je stvaraoce na oponaaanje, a ne originalnost. Njihov je cilj bio prikupiti ato viae znanja o uzornom dobu i pribli~iti se tom idealu u vlastitom stvaralaatvu. To konkretno zna i pokuaaj o~ivotvorenja sadr~aja, izraza i oblika rimskih tekstova, po mogunosti na na in Ciceronove proze. Takva  estetika istovjetnosti do kraja 18. stoljea dominirala je zapadnja kim stvaralaatvom. No, bilo bi krivo, polazei od modernog odnosa prema tradiciji, ustvrditi da su humanisti bili samo mimetici, antikvari i eruditi koji su mnogo znali, ali nisu stvorili niata bitno novo. }elei se ato je mogue viae pribli~iti istome modelu Starih, humanisti su u pisanju gubili dio spontanosti i osobnog osjeaja. Taj nedostatak valja promatrati u kontekstu vremena i stila, shvatiti ga kao ukus vremena koje nije njegovalo ortodoksiju originalnosti, ve upravo oponaaanja. Opa mjesta, koja se monotono ponavljaju u razli itim knji~evnim vrstama, ne otkrivaju neinventivnost autora nego ideju da se znanje mora priopiti i podijeliti, jer tek tada postaje ~ivo i djelatno. Ugledajui se u anti ki ideal djelatnog ~ivota, humanisti su postali svjesni potrebe za prakti nim znanjima i za reformom odgoja i obrazovanja, koja e lijepim znanjima oplemeniti ~ivote mnogih. Joa i va~nije, stvorili su novi kulturni ideal i ~ivotni stil, usadili u svoje vrijeme sjeme duboke potrebe za ljepotom i ostavili nam sve to u nasljee. Protivno modernisti kom  oslobaanju od proalosti i hodu u svijetlu budunost , renesansa je svoju stvarnost razumjela, ali i gradila na temelju proalosti. Po tome je ona bliska danaanjem vremenu koje uspostavlja novi odnos proalost-sadaanjost, smatrajui da novo ne postoji bez povijesti. Postmoderna pitanja o odnosu retorike, lingvistike, knji~evnosti, povijesti i drugih znanja aktualizirala su ta razmialjanja renesanse. Povijest viae nije puka ilustracija niti se retori ko oblikovanje smatra protivnim povijesnom istra~ivanju. Mo~e se rei da se otialo i korak dalje u promialjanju odnosa ljudskosti i govora. U antici i humanizmu idealnim se ovjekom smatrao govornik, dok postmoderna, uz vjeatinu oblikovanja i prenoaenja vlastitih misli, osobito naglaaava dijalog. Ideal ne predstavlja viae samo znanje i u~itak u njemu, nego i sama komunikacija. ovjek ne mo~e biti potpun bez glasa drugoga. Glas iz nekog drugog vremena, u ovom slu aju glas Filipa de Diversis, nama govori sasvim neato drugo od onog ato je izrekao svojoj publici, jer ga mi neato drugo pitamo. Stoga se retorika i diskurs, u stalno novom dijalogu s proaloau, afirmiraju kao punovrijedni povijesni izvori  odgovori se kriju jednako u sadr~aju kao i u ruhu. Rukopis i transkripcija Izdanje triju dosad neobjavljenih govora Filipa de Diversis u ast ugarskih kraljeva temelji se na prijepisu koji se uva u Povijesnom arhivu u Dubrovniku, u ostavatini Ivana Bizzarro. Rukopis nema signature i nije datiran, no, sudei prema paleografskim zna ajkama, bez sumnje potje e s kraja 16. ili po etka 17. stoljea. Osim spomenutih govora (ff. 181-260), kodeks sadr~i tekst Diversijeva  Opisa Dubrovnika (ff. III-VII; 1-180), njegovo pismo u rodnu Luku (ff. 260-262), te pjesmu koju je u njegovu ast ispjevao kremonski plemi Nikola de Ciria (ff. VIII-IX). Rukopis je pisan kaligrafskom humanistikom, s malim brojem standardnih kratica i ligatura. Ortografija u mnogim elementima odra~ava srednjovjekovne utjecaje. U duhu srednjovjekovlja pisar je naslove svjetovnih i crkvenih prvaka uglavnom pisao velikim slovom (Semper Augustus, Illustrimus, Serenissimus, Illustris Rex, Rector, Praesul, Dominus, Marchio), no isti se naslovi pojavljuju i pisani malim slovom. Imenice koje ozna uju vrline takoer su esto pisane velikim slovom, ato je vjerojatno odjek mode personificiranja. Kao ato je uobi ajeno u srednjovjekovnom latinitetu, rije  deus je pisana malim slovom, kao i rije  christus, koja nije shvaena kao ime nego u zna enju  pomazanik . Stoga u rukopisu redovito stoji Iesus christus. Imena osoba i naroda redovito su pisana velikim slovom, a u tu kategoriju pisar stavlja i rije  Christianus, Christiani, kao narod Bo~ji, doduae nedosljedno. Diftonzi su takoer pisani raznoliko (ae, oe, , e), ato ukazuje ne samo na ortografske nego i na jezi ne promjene. Tzv. i-longa pisar takoer piae dvojako  kao i i kao j. U pisanju geminata i sibilariziranoga  ti, takoer ima nedosljednosti i pogreaaka. Tekst ne poznaje grafi ku razliku izmeu u i v. Razdvajanje rije i provedeno je dosljedno. Sustav interpunkcija je proveden dosljedno, s time da se kod nabrajanja ne koriste zarezi. Uz to, sukladno govorni koj namjeni tekstova, u retori ka pitanja umetnuti su upitnici iza kojih slijedi malo slovo. Zbog tih raznolikosti, nedosljednosti i greaaka, odlu ili smo se za interpretativnu, odnosno kriti ku transkripciju, uobi ajenu za narativne izvore. Vjerno transliteriranje rukopisa, sa svim kraticama, ortografskim i drugim nedosljednostima i pogreakama ne bi moglo prenijeti sve zna ajke rukopisa, a tekst bi postao nejasan i mnogima ne itljiv. Stoga smo u transkripciji razrijeaili sve kratice i prilagodili pisanje velikih slova uzusima. Takoer smo uveli razliku izmeu u i v prema fonetskoj vrijednosti i svako i-longa prepisali kao i. U interpunkciju smo intervenirali dodavanjem zareza na potrebnim mjestima i izbacivanjem upitnika ubilje~enih unutar re enica. Diftonge, geminate i sibilarizirano -ti pisali smo onako kako piae u rukopisu. Jednako tako, nismo ispravljali gramati ke i stilske pogreake pisara. Sa~etak Smrt kralja Sigismunda Luksemburakog 1437. godine, te krunidba i prerana smrt kralja Alberta Habsburakog bile su prilike za sve ana okupljanja dubrova ke vlastele i puka u katedrali svete Marije. Uz misu i druge obrede, okupljeni su ondje imali priliku posluaati govore dubrova kog u itelja, Filip de Diversis, humanista rodom iz Luke, koji je u gradu boravio izmeu 1434. i 1444. godine. Govorei o pothvatima dvojice kraljeva, Diversi je izabrao one koji su najviae utjecali na sudbinu Dubrovnika, ugarskog kraljevstva i kraanstva. Grad Dubrovnik, njegova vlastela i stanovnici, politi ko ureenje, druatveni obi aji i vrijednosti bili su pravi predmet govornikova interesa. On pripovijeda o osobitoj naklonosti ugarskih vladara svome vjernom gradu, o slavi dubrova kih poslanika i senatora, teritorijalnim proairenjima Republike i njezinoj ulozi zaatitnice kraanstva, ali i o pogrebnim obi ajima, proslavi krunidbe i druatvenoj va~nosti tih dogaaja. Diversijeva neupitna podraka politi koj isklju ivosti dubrova ke vlastele i druatvene hijerarhije otkriva i osobnu poziciju ovisnosti koju su s njime dijelili brojni europski humanisti u slu~bi raznih vlasti. Njegovi govori nisu sasvim pouzdani izvor o politi kom djelovanju dvojice kraljeva, ali zato zgusnuto pripovijedaju o stilu, ukusu vremena, knji~evnom stvaralaatvu i obi ajima. Otkrivaju tanahne niti meuljudskih odnosa, osjeaje, vrijednosti, interese i zrcale dubrova ku kulturnu i druatvenu stvarnost onog vremena onakvu kakva je bila. Humanisti ki retori ari usmjerili su pa~nju prema jeziku kao mediju kojim se manifestira svo ljudsko stvaralaatvo. Vjeatina govora i vjeatina pisanja bila je ugraena u sam temelj humanisti kog programa, kao ishodiate odgoja i obrazovanja, medij dosezanja duhovne plemenitosti i skladne osobnosti a na kraju i cilj humanista. Bez sumnje, Diversi je bio daleko i od najviaih literarnih i jezi nih dosega vlastitog vremena, no to ne zna i da njegov doprinos nema zna enja. Humanizam je iznjedrio nekoliko velikana, no u bazi pokreta bili su mnogi ljudi poput Filipa de Diversis, skromnijega dara, ali takoer pronositelja novih znanja i ideja. Njegovi su govori u ast ugarskih kraljeva klasi an primjer humanisti kog ~anra, sa svim obrascima, opim mjestima i uobi ajenim formulama. Humanisti ka komunikacija odvijala se preko knjiga, poslanica, epigrama i govora, kako privatna tako i javna. Putem tih medija, blisko vezanih sa stvarnoau, a i s humanisti kim konceptom slave, pretresali su teme koje su ih zanimale ili tiatile i utjecali na javno mnijenje. Zato su te forme va~an izvor za poznavanje druatvenih i kulturnih prilika. Intrigantno je razumjeti estetiku i komunikacijske kodove jednog materijalno i duhovno toliko ~ivog i nemirnog vremena, pogotovo u svjetlu humanisti kih pitanja o odnosu sadr~aja i forme, koje postaje jedno od klju nih pitanja danaanjeg razmialjanja o humanisti kim disciplinama. Neke trajne ideje i navike zapadnog uma roene su u humanizmu i na njima su velikim dijelom utemeljene tekovine modernizma, no vrijednosti toga vremena nude i druge mogunosti. Stoga se nova promialjanja o jeziku, povijesti i mogunostima spoznaje nu~no vraaju tom ishodiatu i u njemu tra~e odgovore na nova pitanja. Novo promialjanje humanisti kih diskursa dio je neophodne potrage za novim ustrojem humanisti kih diskursa naaeg vremena. Odvajajui se od modernisti ke ideje neprekinutog napretka, naae vrijeme ponovo tra~i i afirmira pamenje i svijest o kontinuitetu  odatle potreba da se humanisti ko, pa i modernisti ko nasljee prevrednuje i potom ugradi u novi misaoni sklop. Protivno modernisti kom  oslobaanju od proalosti i hodu u svijetlu budunost , renesansa je svoju stvarnost razumjela, ali i gradila na temelju proalosti. Po tome je ona bliska danaanjem vremenu koje uspostavlja novi odnos proalost-sadaanjost, smatrajui da novo ne postoji bez povijesti. Postmoderna pitanja o odnosu retorike, lingvistike, knji~evnosti, povijesti i drugih znanja aktualizirala su ta razmialjanja renesanse. Mo~e se rei da se otialo i korak dalje u promialjanju odnosa ljudskosti i govora. U antici i humanizmu idealnim se ovjekom smatrao govornik, dok postmoderna, uz vjeatinu oblikovanja i prenoaenja vlastitih misli, osobito naglaaava dijalog. Ideal ne predstavlja viae samo znanje i u~itak u njemu, nego i sama komunikacija. ovjek ne mo~e biti potpun bez glasa drugoga. Glas iz nekog drugog vremena, u ovom slu aju glas Filipa de Diversis, govori nam o svom vremenu i odgovara na neka naaa pitanja. Retorika i diskurs, u stalno novom dijalogu s proaloau, afirmiraju se kao punovrijedni povijesni izvori  odgovori se kriju jednako u sadr~aju kao i u ruhu.  Iznimka su jedino tzv. protuturski govori, kojima su hrvatski humanisti, velikaai i crkveni velikodostojnici upuivali europskoj javnosti molbe za pomo ugro~enoj domovini. Takvi su govori krajem 15. i po etkom 16. stoljea bili vrlo moderni ~anr, ne samo na naaim prostorima, nego i u Europi. Vidi: Govori protiv Turaka. Split: Logos, ur. Vedran Gligo, 1983: 16-24. Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje. Zagreb: `kolska knjiga, 1997: 476-495.  Ivan Bo~i, Dve beleake o Filipu de Diversisu. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu 11-1 (1970): 318-329. Vitaliano Brunelli, Introduzione, u: Philippi de Diversis Situs aedificorum politiae et laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii ad ipsium senatum descriptio, Programma dell'I. R. Ginnasio Superiore in Zara 23 (1879/80): 3. Denys Hay, Europe in the Fourteenth and Fifteenth Centuries. London - New York: Longman, 1989: 176.  Filip de Diversis, Opis Dubrovnika. Dubrovnik: 1983, IV, XVI, 61-62. Zdenka Janekovi Rmer, Okvir slobode. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1999: 69-70.  Diversis, Opis Dubrovnika: IV, VIII, 52.  Povijesni arhiv u Dubrovniku (PAD) Lettere di Levante, ser. 27.1, sv. 11: 143 , 177 . PAD, Acta Consilii Maioris, ser. 8, sv. 5: 76', 82, 207; sv. 6: 46. Brunelli, Introduzione: 4.  Ivan Bo~i, Filip de Diversis i njegovo djelo. Dubrovnik 3 (1973): 77.  Diversis, Opis Dubrovnika, Uvod: 6.  Acta Consilii Maioris sv. 6: 135; sv. 7: 157. Brunelli, Introduzione: 4. Bo~i, Filip de Diversis i njegovo djelo: 77.  PAD, Situs aedificorum, politiae et laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii, Ostavatina Ivana Bizzaro, bez signature: 260-262. Copia meae supplicationis Illustribus et excelsis dominis Lucensibus cum humili et digna recommandatione humillime supplicat et supplex exponit Lucanus ciuis fidelis utrique Philippus de Diuersis de Quartigianis ortus quippe proauo Ioanne auo Nicolao et patre Joanne qui omnes suis temporibus amore libertatis Lucanae exularunt ab iniquis eius respublicae Tirannis et occupatoribus ac rerum grauissima passi sunt usque ad inopiam damna quod cedem illustres et excels dominationes quae in hoc potissimum uigilant ut hii Guinisiorum perfidia longis temporibus errarunt patriae dulcedinem degustare ualeant. Dignentur ipsi supplicanti iusto Senatus decreto restituere ea bona suorum olim antecessorum quae Paulus Tirannus alienauit ut aliquando facilior sibi pateat in patriam reditus. Is enim dum modus familiam cum honore mediocri nutriendi offeratur stabilis ardenti animo Luccam amantissimam ei patriam paratus est repetere ibique uiuere pacifice et ossa sepulcro recondere. Clareat igitur illustrissimi domini uestra benignitas ut hunc ciuem cum magna familia utriusque sexus ciuitas Lucana gratissime recipiat cui Deus suauissimam et perpetuam concedere dignetur libertatem et animorum ueram concordiam et unionem. Data Venetiis die VIII Decembris MCCCCXLIIII. Philippus de Diuersis artium doctor (transkripcija: Gordan Ravan i) Prijepis moje molbe Slavnoj i uzviaenoj lukanskoj gospodi ponizno se preporu uje, ponizno moli i izla~e Lukanac, vjeran graanin, Filip de Diversis de Quartigianis, roen od pradjeda Ivana, djeda Nikole i oca Ivana, koji su svi u svoje vrijeme, zbog ljubavi prema slobodi, izbjegli iz Luke pred nasilnicima i nepravednim tiranima ove republike i pretrpjeli najgore stvari, sve do najgore oskudice. Stoga molim sjajne i izvrsne gospodare koji o tim stvarima brinu, neka dopuste da oni, koji su zbog podmuklosti Guinigija tako dugo vremena lutali, ponovno uzmognu u~ivati slatkou domovine. Neka se udostoje, po pravednoj odluci Senata, molitelju vratiti ona dobra njegovih predaka koja je svojedobno otuio Petar Tiranin i tako mu olakaati povratak u domovinu. Na taj bi na in mogao prehraniti obitelj uz osrednju slu~bu koja se nudi i bio bi spreman vratiti se u svoju domovinu Luku, koju plamteim duhom iznad svega ljubi, ondje mirno ~ivjeti i ostaviti kosti u grobu. Neka zasvijetli, preslavna gospodo, vaaa dobrostivost, te da ovog graanina s velikom obitelji obaju spolova vrlo ljubazno primi grad Luka, kojem neka se Bog udostoji podariti najmiliju i vje nu slobodu, te pravu slogu i jedinstvo duaa. Dano u Veneciji 8. prosinca 1444. Filip de Diversis, doktor slobodnih vjeatina (prijevod: Zdenka Janekovi Rmer)  Bo~i, Filip de Diversis i njegovo djelo: 78-79.  Josip Gel i, ur., Monumenta Ragusina. Libri reformationum. MSHSM, vol. 29, sv. 5, Zagreb, 1897: 38. Peri, `kolstvo u starom Dubrovniku: 139. Ignacij Voje, Vplivi Italije na aolstvo in s tem povezan kulturni razvoj v Dalmaciji ter v Dubrovniku v srednjem veku. Zgodovinski asopis 37, 3 (1983): 204.  Josip Gel i, ur., Monumenta Ragusina. Libri reformationum. MSHSM, vol. 13, sv. 2, Zagreb, 1882: 52, 259. Ivan Bo~i, Pojava humanizma u Dubrovniku. Istoriski pregled 2, 1 (1955): 9. Franjo Ra ki, Prilozi za poviest humanisma i renaissance u Dubrovniku, Dalmaciji i Hrvatskoj. Rad JAZU 74 (1885): 135-19, 168-169.  Vladimir Vratovi, Rimska knji~evnost. u: Povijest svjetske knji~evnosti. II. Zagreb: Mladost, 1977: 293. Stjepan Hosu, Srednjovjekovna latinska knji~evnost. Povijest svjetske knji~evnosti. II. Zagreb: Mladost, 1977: 348.  Acta Consilii Maioris, sv. 5: 19-20. Ivo Peri, Dva reformna zahvata u akolovanju dubrova ke omladine iz 15. i 16. stoljea. Pedagoaki rad 22 (1967): 220-221.  PAD, Diversa notariae, ser. 26, sv. 12: 181. Ignacij Voje, Privatne poslovne knjige dubrovniakih trgovcev (XIV. stoletje). Zgodovinski asopis 34, 1-2 (1957).  Benedikt Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu. Dubrovnik: DTS, 1989: 93, 313-319, 325, 419.  Diversis, Opis Dubrovnika: I, VII, 19.  Diversis, Opis Dubrovnika: 6. O studia humanitatis vidi: Darko Novakovi, Latinsko pjesniatvo hrvatskoga humanizma. u: Marko Maruli  Hrvatski latinisti. Zagreb: `kolska knjiga, 1994: 56-57.  Usporedi: John Rigby Hale, The Renaissance Europe 1480-1520. London, 1985: 284-290. Peter Burke, The Spread of Italian Humanism. u: The Impact of Humanism on Western Europe. London  New York: ed. Anthony Goodman, Angus MacKay; Longman, 1990: 12-14.  Mihovil Kombol, Povijest hrvatske knji~evnosti do preporoda. Zagreb: Matica hrvatska, 1945: 54. Nikica Kolumbi, Hrvatska knji~evnost od humanizma do manirizma. Zagreb: NZMH, 1980: 39. uro Krbler, Jakov Buni, Dubrov anin, latinski pjesnik (1469-1534). Rad JAZU 180 (1910): 64, 78. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 188-189.  Acta Consilii Maioris. sv. 12: 204'.  PAD, Acta Consilii Rogatorum. ser. 3, sv. 54: 16-18. Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808. I. Zagreb: NZMH, 1980: 353. Vladimir Bazala, Pregled hrvatske znanstvene baatine. Zagreb: MH, 1978: 28. Peri, Dva reformna zahvata: 222.  Janekovi Rmer, Okvir slobode: 189-192  Diversis, Opis Dubrovnika: I, VI, 18.  Greaka ina e u enog humanista, koji je poistovjetio konavoski i peloponeski Epidaur dala je Dubrovniku jedan od njegovih va~nih humanisti kih simbola. Kao ni drugi njihovi suvremenici, Dubrov ani nisu ostali imuni na modu tra~enja anti kog porijekla i okrenuli su se mitskim prostorima Cavtata i Konavala. Stihove u ast Eskulapa ispjevao je joa jedan gost Dubrovnika, ankonitanski humanist Ciriaco di Filippo Pizzicolli, kojeg je na dalmatinsku obalu dovela strast za skupljanjem epigrafskih spomenika. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 92, 287, 386. Igor Fiskovi, Djelo Filipa de Diversisa kao izvor poznavanju kulture i povijesti Dubrovnika. u: Reljef renesansnog Dubrovnika. Dubrovnik: MH Dubrovnik, 1993: 36-38. Giuseppe Praga, Indagini e studi sul umanesimo in Dalmazia, Ciriaco de Pizzecolli e Marino Resti. Archivio storico per la Dalmazia 13 (1932): 263-280.  Brunelli, Introduzione: 8. Bo~i, Dve beleake o Filipu de Diversisu: 316.  Regin je posvetio pjesme Pasku i Nikoli de Resti, Juniju de Grade, Vukai Mihovom de Babalio, Stijepu de Gozze, Franu de Benessa, Ivanu de Crieua i drugima. Milan Reaetar, Pjesme Ivana Lovra Regina, dubrova koga kancelara XV. vijeka. Zagreb, 1901.  Janekovi Rmer, Okvir slobode: 287-288. Bo~i, Pojava humanizma u Dubrovniku: 11.  Ljerka Schiffler, Humanizam bez granica. Zagreb: Hrvatsko filozofsko druatvo, 1992: 25. Nikica Kolumbi, Humanisti ki krugovi kao imbenici nacionalne i europske duhovne integracije. u: Hrvatski humanizam, Dubrovnik i dalmatinske komune. Dani hvarskog kazaliata 17 (1991): 17-27. John Rigby Hale, The Civilization of Europe in the Renaissance. New York: Atheneum  Maxwell Macmillan Canada  Maxwell Macmillan International, 1993: 280-282.  Veljko Gortan, Vladimir Vratovi, Hrvatski latinisti. I. Zagreb: Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, knjiga 2. NZMH, 1969: 19. Eugenio Garin, Italijanski humanizam. Novi Sad: Knji~evna zajednica Novog Sada, 1988: 192.  Ratimir Mardeai, Novovjekovna latinska knji~evnost. u: Povijest svjetske knji~evnosti. II. Zagreb: Mladost, 1977: 407-409, 424.  U pogrebnom govoru Martolu de Zamagna Crijevi je progovorio o plemenitom  rimskom jeziku kojim su Dubrov ani neko obi avali govoriti javno i privatno, dok sada prevladava  skitski jezik . Za~alio je i za nestankom starog raguzejskog govora koji se najdu~e o uvao u vlasteoskoj vijenici, a i odande je nestao joa u vrijeme Crijevieva djetinjstva. Neque vero schyticus sermo nobis vernaculus atque peculiaris, huic origini repugnat: nam adhuc reliquiae quaedam et vestigia romani sermonis apud nos extant, et patrum memoria omnes nostri progenitores, et publice et privatim, romanam linguam, que nunc penitus obsolevit, loquebantur; et me puero memini, nonnullos senes romana lingua, quae tunc rhacusaea dicebatur, causas actitare solitos. Franjo Ra ki, Iz djela E.I. Crievia Dubrov anina, Starine JAZU IV (1872): 193. O plemikom govoru vidi: Janekovi Rmer, Okvir slobode: 343-344.  Kolumbi, Hrvatska knji~evnost od humanizma do manirizma: 71. Gortan, Vratovi, Hrvatski latinisti, 19-25, 31-34.  Ra ki, Prilozi za poviest humanisma i renaissance: 167.  Ra ki, Prilozi za poviest humanisma i renaissance. Krbler, Jakov Buni. Kolumbi, Hrvatska knji~evnost od humanizma do manirizma. Rafo Bogiai, Petnaesto stoljee u hrvatskoj knji~evnosti. u: Hrvatski humanizam, Dubrovnik i dalmatinske komune, Dani hvarskog kazaliata XVII (1991): 5-16.  Ernst R. Curtius, Europska knji~evnost i latinsko srednjovjekovlje. Zagreb: Naprijed, 1998: 73-76, 78, 87, 171-173, 473-476.  Schiffler, Humanizam bez granica: 57.  Garin, Italijanski humanizam: 188.  Diversis, Opis Dubrovnika: II; XVI, 39.  Thoma Chersa, Degli illustri Toscani stati in diversi tempi a Ragusa commentario. Padova, 1828: 5-11. Vidi takoer: Brunnelli, Introduzione: 7. Bo~i, Pojava humanizma u Dubrovniku: 10.  Gortan, Vratovi, Hrvatski latinisti: 28.  Simon Price, From noble funerals to divine cult: the consecration of Roman Emperors. u: Rituals of Royalty, Power and Ceremonial in Traditional Societies. Cambridge: ur. David Cannadine, Simon Price, Cambridge University Press, 1992: 62-65, 83-84. Curtius, Europska knji~evnost i latinsko srednjovjekovlje: 78.  Janekovi Rmer, Okvir slobode: 312-314.  Juraj Dragiai, Oratio funebris habita pro magnifico et generoso senatore Junio Georgio patritio Rhagusino in aede Divi Francisci XIII. Cal. Martias MCCCCLXXXXVIIII. Bogiaieva biblioteka u Cavtatu, Ink. 5. Ivica Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragiai. Dubrovnik 4 (1995): 224-225.  Darinka Neveni Grabovac, Oratio funebris in regem Mathiam. }iva antika 28 (1978): 274-284. Gortan, Vratovi, Hrvatski latinisti: 87.  Darinka Neveni Grabovac, Oratio funebris humaniste Ilije Crijevia dubrova kom pesniku Ivanu (D~ivu) Gu etiu. }iva antika 24, 1-2 (1974): 333-364. Darinka Neveni Grabovac, Ilija Lamprice Crijevi, Posmrtni govor svojem ujaku Juniju Sorko eviu. }iva antika 27, 1 (1977): 231-262. Darinka Neveni Grabovac, Oven ani pesnik Ilija Crijevi dr~i posmrtno slovo Dubrovkinji Pavli D~amanji. }iva antika 30 (1980): 205-216. Uz spomenute, sa uvani su Crijevievi govori u ast Nikole de Gozze, Orsata de Gozze, Bartola de Gozze, Marina de Grade, Paladina de Gondola, Pavla de Basilio, Damjana de Gozze i Bartola de Resti. Ra ki, Iz djela E.I. Crievia Dubrov anina: 195-197. Seraphinus Maria Cerva, Bibliotheca Ragusina in qua Ragusini scriptores eorumque gesta et scripta recensentur. Zagrabiae: ed. Stjepan Krasi. Academia scientiarum et artium Slavorum meridionalium, Hrvatski latinisti VIII, sv. 1-4, 1975: sv. 2-3: 223-225, 463-469. sv. 4: 6, 45-46, 79-80; t. II-III, Zagreb 1977, 463-469, 14-67, 223-225; t. IV, 6, 79-80.  Jacob Burckhardt, Kultura renesanse u Italiji. Zagreb, 1953: 85-88, 116.  Janekovi Rmer, Okvir slobode: 247.  Ra ki, Iz djela E.I. Crievia Dubrov anina: 177-178. Neveni Grabovac, Ilija Lamprice Crijevi: 234.  Neveni Grabovac, Ilija Lamprice Crijevi: 255.  Diversis, Opis Dubrovnika: IV, VIII, 52. Mislio je na odredbu Malog vijea od 29. sije nja 1435. godine, prema kojoj je u itelj Zorzi iz Mantove trebao pou avati osnovnu nastavu  onoliko koliko je potrebno za sastavljanje trgova kih pisama i voenje knjiga , dok je Diversisu trebala biti prepuatena viaa nastava gramatike i retorike. Acta Consilii Maioris: sv. 5: 19. Peri, Dva reformna zahvata: 220.  III: 237.  Usporedi: Curtius, Europska knji~evnost i latinsko srednjovjekovlje: 132.  III: 202.  Tijekom srednjeg vijeka najva~niji retori ki priru nici bili su Rhetorica ad Herennium, zvana Rhetorica nova, te Ciceronovo mladena ko djelo De inventione ili Rhetorica vetus. Viau koncepciju retorike i njezinu vezu s filozofijom preuzimali su iz Ciceronova spisa De oratore. Njegovi sudski i politi ki govori stajali su kao uzor koji se izravno oponaaao. Vratovi, Rimska knji~evnost: 231, 235-237.  III: 233.  Usporedi: Curtius, Europska knji~evnost i latinsko srednjovjekovlje: 94-95.  Mogue je da je Diversis doista u joa nekim prilikama javno govorio u dubrova koj katedrali, no, samo su ova tri govora sa uvana.  I: 181, 182.  II: 203.  III: 234-236, 237.  II: 202-203.  Diversis, Opis Dubrovnika: IV, X, 54-55.  I: 183.  I: 193, 195, 196.  II: 208, 210, 213, 214, 216. III: 252.  II: 212, 216-218, 220, 224. III: 241.  O loci communes vidi: Curtius, Europska knji~evnost i latinsko srednjovjekovlje: 161-194.  Usporedi: Curtius, Europska knji~evnost i latinsko srednjovjekovlje: 79-81, 94-102.  I: 190. II: 210, 211, 221-222, 226, 231. III: 235. Diversis, Opis Dubrovnika: III, I, 23-24. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 17-18.  II: 207.  II: 214-215, 205. III: 259.  II: 229-230. III: 244-253.  Diversis, Opis Dubrovnika: IV, X, 54-55.  I: 199-200. III: 257.  II: 203, 232. III: 259.  Richard Tuck, Humanism and Political Thought. u: The Impact of Humanism on Western Europe. London  New York: Longman, ur. Anthony Goodman, Angus MacKay, 1990: 59-63. Peter Matheson, Humanism and Reform Movements. u: The Impact of Humanism on Western Europe. London  New York: Longman, ur. Anthony Goodman, Angus MacKay, 1990: 23-42.  Janekovi Rmer, Okvir slobode: 283-289.  I: 195. II: 244, 247, 255, 256.  II: 223.  II: 224-227.  II: 256.  III: 234, 235, 257.  II: 228.  III: 257-259.  Tuck, Humanism and Political Thought: 53-58. Kolumbi, Hrvatska knji~evnost od humanizma do manirizma: 64-71.  Burke, The Spread of Italian Humanism: 18. Tuck, Humanism and Political Thought: 43-47.  I: 185-188, 192, 197, 199.  Vidi: Zdenka Janekovi Rmer, "Pro anima mea et predecessorum meorum". The Death and the Family in 15th Century Dubrovnik. Otium 3, 1-2 (1995): 25-34. Zdenka Janekovi Rmer, Na razmei ovog i onog svijeta. Pro~imanje pojavnog i transcendentnog u dubrova kim oporukama kasnoga srednjeg vijeka. Otium 2, 3-4 (1994): 3-16.  I: 201-202. III: 258-259.  I: 181. II: 212. Usporedi: Tuck, Humanism and Political Thought: 51-57. Schiffler, Humanizam bez granica: 24-25. I Bo~i iznosi suprotno mialjenje. Bo~i, Pojava humanizma u Dubrovniku: 10.  Renesansa nije uspjela historizirati svoj pogled na povijest niti joj dati dostojno mjesto meu znanjima, ali je otvorila vrata takvim pogledima, prije svega odnosom prema izvorima. Okrenutost prema antici afirmirala je povijesno pamenje, bez obzira na to ato sredstva kritike izvora nisu joa mogla odgovoriti tome. O srednjovjekovnoj i humanisti koj historiografiji vidi: Mirjana Gross, Suvremena historiografija. Zagreb: Novi Liber, 1996: 35-45, 54-67.  I: 193. II: 214, 220.  Simon Tugwell, De huiusmodi sermonibus texitur omnis recta predicatio. Changing attitudes towards the Word of God. 159-168. u: De l homlie au sermon. Histoire de la prdication mdivale. Louvain-la-Neuve: Publications de l Institut d tudes mdivales, Universit Catholique de Louvain, 1993: 159-168. 183-237. David L. d Avray, The Comparative Study of Memorial Preaching. u: Modern Questions about Medieval Sermons, Essays on Marriage, Death, History and Sanctity. Spoleto: Centro italiano di studi sull'alto medioevo, Biblioteca di medioevo latino 11, ed. Nicole Bvion, David, L. d'Avray, 1994: 175-193. Franco Morenzoni, Parole du prdicateur et inspiration divine d aprs les Artes praedicandi. u: La parole du prdicateur, Ve- XVe sicle. Nice: Collection du Centre d tudes mdivales de Nice, vol. I, ed. Rosa Maria Dersi, Michel Lauwers, 1987: 271-290.  Zdenka Janekovi Rmer, Rod i grad. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1994: 126-130. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 194-196, 207-208.  Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu: 319.  Giuseppe Praga, Indagini e studi sul umanesimo in Dalmazia. Ciriaco de Pizzecoli e Marino Resti. Archivio storico per la Dalmazia 13 (1932): 263-280. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 92. Petar Matkovi, Trgova ki odnoaaji izmeu Dubrovnika i srednje Italije. Rad JAZU 15 (1871): 35-40.  Janekovi Rmer, Okvir slobode: 91-92. Bo~i, Pojava humanizma u Dubrovniku: 12-13. PAD, Testamenta Notariae, ser. 10. 1, sv. 28: 160'-166.  Novakovi, Latinsko pjesniatvo hrvatskoga humanizma: 68-69.  Usporedi: Zdenka Janekovi Rmer, O pisanju povijesti i znanju o proalosti. u: Zbornik Mirjane Gross. Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu, 1999: 445-458. Jrn Rsen, Pisanje zgodovine kot teoretski problem zgodovinske vede. u: Zbornik "Vsi Tukididovi mu~je". Sodobne teorije zgodovinopisja. Ljubljana: Knji~nica revolucionarne teorije Krt, 1990: 75-93.     PAGE  PAGE 37 PAGE 37 L<>@@z468HJTݭݭݚlXݭ'h h85CJaJmHnH sHtH (h h80JCJaJmHnH sHtH 1jh h80JCJUaJmHnH sHtH $h h8CJaJmHnH sHtH 4jh h80JCJUaJhmHnH sHtH )jh h80JCJUaJmHsH'h h8CJaJhmHnH sHtH h h8CJaJmHsH!ThN   4  8 : &bJL֪֪֗ֈֈ֪ֈֈֈssccs֪ֈh h86CJaJmHsH)jh h80JCJUaJmHsHh h8CJaJmHsH$h h8CJaJmHnH sHtH 4jh h80JCJUaJhmHnH sHtH  h h80JCJaJmHsH'h h8CJaJhmHnH sHtH *h h86CJaJhmHnH sHtH &($*$~++r-...D/436383*5F55f8h80<T<CCKOOrUvU^^^___``da|a bb\b^blbnbbbjclcrcܷܷzܷܷܷܷܷܷܷܷܷܷh CJaJmHsH*h h86CJaJhmHnH sHtH 4jh h80JCJUaJhmHnH sHtH h h86CJaJmHsH)jh h80JCJUaJmHsHh h8CJaJmHsH'h h8CJaJhmHnH sHtH 0tUvUUUZkkkkkwFƗlښlƝ$a$dhgd $dha$dh`dhdhgd<rctcff"i$i*i.iviiiijj}ȓ2FH"p|ഥuggUuUuu"hK(h@%6hmHnHsHtH hK(h@%6mHnHsHhK(h@%hmHnHsHtH hK(h@%mHnHsH%jhK(h@%0JUmHnHsHh h CJaJmHsHh8CJaJmHsH'h h8CJaJhmHnH sHtH hYuCJaJmHsHh h8CJaJmHsHh h86CJaJmHsH!|ږtƗȗ4.Llnڙ&Prؚښܚ<NdlnNb04ѰѰѰѰѰѰџhK(h@%6mHsHhK(h@%mHsH!jhK(h@%0JUmHsH%jhK(h@%0JUmHnHsHhK(h@%6mHnHsHhK(h@%mHnHsHhK(h@%hmHnHsHtH "hK(h@%6hmHnHsHtH 2ƝL24\RRʷ̺ؼ*4\fX$a$4Fl*RT|ʵ6ʷ̷"^ F̺κںƻ>z~ؼڼ*,BԳԳԳԡԑԳԳԳԑԳԳԳԑԳhK(h@%hmHnHsHtH "hK(h@%6hmHnHsHtH hK(h@%6mHnHsH%jhK(h@%0JUmHnHsHhK(h@%mHnHsHhK(h@%mHnH sHtH uhK(h@%mHnH sHtH 9B`n`(t  x2468btD\^䞓whK(h@%hmHnH sHtH hK(h@%6mHsHhK(h@%mHsH!jhK(h@%0JUmHsH"hK(h@%6hmHnHsHtH hK(h@%hmHnHsHtH %jhK(h@%0JUmHnHsHhK(h@%mHnHsHhK(h@%6mHnHsH.2Nbdfh8VXZ~&TzX`vxp.046^n*,.0"hK(h@%6hmHnHsHtH hK(h@%hmHnHsHtH %jhK(h@%0JUmHnHsHhK(h@%mHnHsHhK(h@%6mHnHsHBXv.4,f4TXt$a$2V.Xfh~^46\@㮡qqqhK(h@%hmHnHsHtH "hK(h@%6hmHnHsHtH hK(h@%6mHnHsHhK(h@%mHnHsH%jhK(h@%0JUmHnHsH"hK(h@%6hmHnH sHtH hK(h@%hmHnH sHtH hK(h@%mHsH!jhK(h@%0JUmHsH,$>TVdxp&<b, VXZ~rtvzDN°°°hK(h@%>*mHnHsH"hK(h@%6hmHnHsHtH hK(h@%hmHnHsHtH hK(h@%6mHnHsH%jhK(h@%0JUmHnHsHhK(h@%mHnHsH@Nz *0  (*@^~ \^d~>>\ XZpx  NPd%jhK(h@%0JUmHnHsHhK(h@%mHnHsHhK(h@%6mHnHsHR (~ \X Nd$a$df Jh4    j  $ L N P    0 Z    F߰q"hK(h@%6hmHnHsHtH "hK(h@%6hmHnH sHtH hK(h@%hmHnH sHtH hK(h@%mHsH!jhK(h@%0JUmHsHhK(h@%6mHnHsHhK(h@%hmHnHsHtH hK(h@%mHnHsH%jhK(h@%0JUmHnHsH,N   *h  $ & * , 0 2 6 8 J &`#$$a$Hz|*,.0|2BfhjDóóߓߓߓóߓ߁qáhK(h@%hmHnHsHtH "hK(h@%6hmHnHsHtH hK(h@%6mHnHsH"hK(h@%6hmHnH sHtH hK(h@%hmHnH sHtH hK(h@%mHsH!jhK(h@%0JUmHsHhK(h@%mHnHsH%jhK(h@%0JUmHnHsH,    " & ( , . 2 4 8 : F H J N P \ ^ b d f j l x z ~      μΘh h CJaJmHsHhYu0JmHnHuh@% h@%0Jjh@%0JUjhiUhi"hK(h@%6hmHnH sHtH hK(h@%mHsHhK(h@%hmHnH sHtH #J L N f h j      dhgd h]h&`&`#$h]h +<0. A!"#$% 8@8 Normal_HmH sH tH`@` Heading 1!$$1$5$7$8$9D@&H$a$5CJmHsHuB@B Heading 2$@&5mHsHu@@@ Heading 3$@& 58@8 Heading 4$@&6DA@D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k(No List 6 @6 Footer1$ 9r @&@@ Footnote ReferenceH*DQ@D Body Text 3$a$ mHsHuHP@"H Body Text 2$a$CJmHsHuNB@2N Body Text$d1$a$CJmHsHuH@BH Footnote Text$a$ mHnHu.)@Q. Page Number4@b4 Header  9r JC@rJ Body Text Indentdh`'!"#$%')N,,i.0,1579q<]?!@@CI JmKLMKO QjTTUVWa(ddjHlmqsvz}zF܏?їx~ӵk(^KddI v3 E  !"#$%&'()*+,-./012445679::;<=?@AABCDEGHIIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdCn%n 2a}$M Ryfkds!O""N&&&(((()))7+b+,-1d111$2334455 666666677>7f77888889'9A9:::::;;%;5;;;<_={=;>@@CDMDlEE8FGGE JI^_`abcdef,-FK)*wx 6  OPQqs)+++:+;+.9$@DDDDDDDNOXXXYYdooooo~~ޏߏnop"gfg /0      $$$$$*D/E7F7G7H7#9:;;m<<<U===BBCC.CDGGGHzHIJKfLMlMMWNSOPPQQRgUUVWXYZ] ^D^g__`3`]`aFabbc]dahhh:ilik kYkeklmQmmmmnn?nIn]nnn o`ooop,pWpoppqr'r2rArLrbrmr}rrGsdsttuMwewza{{|B}}%&'345ABCF0h0000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@08@0@0@08@0@0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 @0 00G@0I00@0I00@0I00@0I00@0@0@0@0@0@0@0@0@0I00F %%3336KЇ2+]LTrc|4BNd  t #F"ZtUƝXJ    !%,/6!!!G7H7H7FG7H7H7$'25@BCF " "E7G7H7I7CF " "E7G7H7H7$'25@F"l88^8`o(."}Ymtb}YmAt!,#vU#K(A,`V/r%yn}d]qLi}Yua<x@% *48m5G7H7 }CF@E"E"[ E"E")*+,123@IY_dlv}~E $,@DZ\^`jln(,.2NZpr@~@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1hCBFU 2l2l!4d55@HX?t!2HDubrova ki govori Filipa de Diversisa u kontekstu humanisti ke retorike Istvn RmerZdenka Janekovic Oh+'00 LX x   LDubrovaki govori Filipa de Diversisa u kontekstu humanistike retorike Istvn Rmer Normal.dotZdenka Janekovic148Microsoft Office Word@"@C@@n@졋2l՜.+,00 hp|   5 IDubrovaki govori Filipa de Diversisa u kontekstu humanistike retorike Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FМData 1Table;WordDocument-JSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q