ࡱ> 03-./[bjbj7ΐΐ 2> > :,82T<B(\`0???????DG2??4B111 ?1?11V_8@#9P,(8 ?B0B8xG.G#9#9\G9\1??.BG>  F:dr. sc. Berislav Majhut, U iteljski fakultet Sveu iliata u Zagrebu Odsjek Petrinja Golubove ka 15, 10110 Zagreb bmajhut@vusp.hr BIJELA PODRU JA I CRNE RUPE POVIJESTI HRVATSKE DJE JE KNJI}EVNOSTI BIJELA PODRU JA I CRNE RUPE POVIJESTI HRVATSKE DJE JE KNJI}EVNOSTI Klju ne rije i: knji~evnost za mlade~, po etci dje je knji~evnosti, povijest dje je knji~evnosti, kronologija dje je knji~evnosti SA}ETAK: Gotovo niti za jedno knji~evno djelo, opus nekog autora, neku knji~evnu vrstu ili neki period ne mo~emo utvrditi njegov puni smisao i zna enje ako ga ne postavimo u povijesnu perspektivu, ako mu ne naemo mjesto u nizu pojava koji mu prethode i onih koje proizlaze iz njega. Pri tome je osobito va~no uo iti po etke istra~ivane pojave. U povijesti hrvatske dje je knji~evnosti ne samo da postoje djela, aspekti djela, dijelovi opusa nekog pisca ili ak zaboravljena imena stvaralaca ve postoje cijela golema, joa posve neistra~ena, podru ja u koja joa nije stupila istra~iva eva noga i koja tek ekaju da ih se omei i vrednuje. Primjer jednog takvog velikog i posve neistra~enog podru ja je po etak hrvatske knji~evnosti za mlade~. U radu e se ozna iti pravci kojima je mogue krenuti pri istra~ivanju njegovih bespua. No, u povijesti hrvatske dje je knji~evnosti nisu problemati na samo od istra~iva a nedirnuta bijela podru ja. Mo~da joa vei problem predstavljaju ve apsolvirana podru ja koja su obraena u, danas, neprihvatljivom ideoloakom klju u. Svojom te~inom, ukotvljenoau u izvanknji~evnim sferama, mnogobrojnim pozivanjem na ta mjesta u znanosti o dje joj knji~evnosti ona su dobila status neupitnih ishodiata svakog promialjanja o dje joj knji~evnosti. Ta mjesta svojom masivnoau, svojim autoritetom, poput crnih rupa ne dozvoljavaju bilo kakav odraz svjetlosti ve je naprosto usisavaju u sebe. U radu e se nastojati pokazati jedno od mnogobrojnih takvih mjesta povijesti hrvatske dje je knji~evnosti kao i ideoloaki okvir koji je presudno djelovao na njegovo formiranje i definiranje. Bavljenje knji~evnim djelom, opusom nekog autora, nekom knji~evnom vrstom ili nekim periodom kao da automatski u sebi zahtjeva poniranje u povijesnu perspektivu koja tek daje neophodno osvjetljenje u kojem danu knji~evnu pojavu vidimo u punini njezinog smisla i zna enja. Tek kad je postavimo u povijesnu perspektivu, tek kad joj pronaemo mjesto u nizu pojava koje joj prethode i onih koje proizlaze iz nje vidimo razloge zaato je upravo takva kakva je i ato nu~no iz nje proizlazi. Stoga je osobito va~no uo iti po etke istra~ivane pojave. Svaki je istra~iva  hrvatske dje je knji~evnosti, stalno iznova, prisiljen okretati se proalosti. Pri tome je, ini se, najlakae aetati po sun anim planinskim vrhuncima, meutim, im se sie u ni~e predjele nepregledne mo vare i tamne aume ote~avaju svako kretanje i ono ato se joa malo as s vrha brijega moglo initi kao nedaleki susjedni vrh, sada kad smo u udolini, izgleda kao neato posve nedohvatljivo. Osim divljih zvijeri i zmija otrovnica na istra~iva a vrebaju dvije velike opasnosti: to su, prvo, golema, posve neistra~ena bijela podru ja joa neupisana u karte. Tu se valja kroz maglu osobito pa~ljivo probijati jer se nikad ne zna hoe li se ve pri sljedeem koraku prevaliti preko ruba svijeta jer se doalo do njegova ruba. Druga su, pak, opasnost crne rupe. Crne rupe su, kao i u astronomiji, podru ja ogromnih gravitacija kojima niata ne mo~e utei pa niti svijetlost. To su takva mjesta u hrvatskoj dje joj knji~evnosti iji je utjecaj, spletom povijesnih okolnosti, ideoloakih preferencija i drugih imbenika naj eae izvan dje je knji~evnosti same, tako jak i tako velik da im se istra~iva i dje je knji~evnosti, pri prolasku pokraj njih, makar i u velikoj udaljenosti, ne mogu oprijeti nego uvijek i iznova budu uvu eni ogromnom gravitacijom u njihove ambise. Bijela podru ja su oni dijelovi hrvatske dje je knji~evnosti koja evidentno postoje ali ih do sada istra~iva i naprosto ili uope nisu zamijetili ili su ih namjerno zaobilazili. To su mnoga i velika podru ja na karti povijesti hrvatske dje je knji~evnosti o kojima se vrlo malo ako uope iata zna. I pri tome se ne misli, primjerice, na slu ajeve kao kad se otkrije kako ne stoji tvrdnja da je prva slikovnica na hrvatskom jeziku objavljena 1880., kako to ine autori Batini i Majhut, ve da je objavljena punih sedamnaest godina ranije, 1863. Ili kad se utvrdi da Bosiljak mo~da i nije baa prvi hrvatski dje ji asopis ili sli no. Ne misli se na djela koja tek trebaju biti ponovno otkrivena, ili na aspekte djela, ili na dijelove opusa nekog pisca ili na ak zaboravljene stvaraoce ve se misli na cijela golema, joa posve neistra~ena, podru ja. Navedimo nekoliko primjera. Nikada nije istra~eno pitanje ato je za hrvatsku dje ju knji~evnost zna io I. svjetski rat i promjena dr~avnog okvira 1918. `to je zna ila za hrvatsku dje ju knji~evnost nagla promjena od stoljetne naslonjenosti na zapadni kulturni krug prema ~ivotu u zajednici s narodima koji su imali druga ije povijesne sudbine? Nije mi poznat niti jedan jedini rad s podru ja dje je knji~evnosti koji bi se bavio takvom problematikom. Stoga ne postoji niti ikakvo promialjanje o hrvatskoj dje joj knji~evnosti za vrijeme i nakon prvog svjetskog rata. Ne samo da je jedno ne tako davno vrijeme gotovo posve izbrisano iz povijesnog pamenja ve je zbog nepostojanja svijesti o tom vremenu i slika o vremenu prije prvog svjetskog rata posve izobli ena. Sjajne knjige Petra Kuni ia poput Hrvata na Ledenom moru ili Viakog boja posve su nestale iz vidokruga publike nakon I. svjetskog rata jer su to bili uspjesi Hrvata unutar Austro-Ugarske a pojavile su se knjige poput Raspea Srbije ili Svetosavske misli u sadaanjosti, itd. Vrijeme izmeu dva svjetska rata sigurno nije bilo najpovoljnije za razmialjanje o tome ato se dogaalo s hrvatskom dje jom knji~evnoau za vrijeme I. svjetskog rata i neposredno nakon ulaska u novu dr~avnu zajednicu. Razdoblje NDH je bilo prekratko a nakon 1945. ideoloaki razlozi posve bi distorzirali bilo kakav pokuaaj rasuivanja o tom periodu. Niti tridesete godine u hrvatskoj dje joj knji~evnosti nisu puno bolje proale. One kao da su izgubile bilo koje drugo obilje~je osim socijalne anga~iranosti dje je knji~evnosti. Dalje, dje ja knji~evnost u vrijeme NDH za koju i dan danas vrijedi povijesni princip damnatio memoriae (akt brisanja uspomene na osuenu osobu), do te mjere da se ne zna niti popis dje jih knjiga objavljenih u to vrijeme. Kao na rimskim spomenicima koji su prikazivali portrete careva na koje se primjenjivala damnatio memoriae pa su im odbijena lica ili glave najbolje bi bilo te etiri godine sastrugati kao da ih nikada nije niti bilo. Dalje, niz tema koje bi se otvorile deideologiziranim pristupom povijesti hrvatske dje je knji~evnosti nakon 1945., odnosno tijekom komunisti ke diktature, ili kako se to danas uvrije~ilo u Hrvatskoj tepajui rei socijalizma (primjerice, nema niti jednog jedinog rada o pitanjima ideoloake cenzure u dje joj knji~evnosti, niti jednog rada o ideoloakom in~injerstvu u kreiranju kanona, u politici nakladniatva itd.). No, kako je tih tema i previae rado bih se usredoto io na jednu temu na kojoj bih pokazao 1. kako neopravdanost danaanjeg stajaliata o tom pitanju tako i 2. airinu i golemost neistra~enog podru ja. Danas kad se govori o po etcima hrvatske knji~evnosti za mlade~, pa se ~eli biti naro ito temeljit i iscrpan, onda se vraa unazad sve do tridesetih godina i Sedmog be Jo~e Horvata. Ako Englezi, kad govore o po etcima engleske knji~evnosti za mlade~, navode sedamdesete godine onda se naae vraanje u tridesete ini pomalo drskim razmetanjem. Ne navode se nikakva druga djela oko pojave Sedmog be pa se sti e utisak samoniklog djela za udne originalnosti. Dapa e, izgleda da je navoenje jednog, usamljenog autora upravo po mjeri: time se doduae pokazuje da je takvih tendencija u Hrvatskoj bilo ali, kako jedna lasta ne ini proljee, onda i mi mo~emo odahnuti i pogledati radije u aezdesete i sedamdesete ato se nudi kao po etak knji~evnosti za mlade~ pa da onda, na taj na in, korespondiramo sa svjetskim trendovima. No, je li to baa tako? Je li Sedmi be uistinu tako samonikla knjiga? Ivan `kreblin u knjizi iz 1942. Ideali i krize srednjoakolske mlade~i objavljuje rezultate ankete provedene 1940. meu srednjoakolskim u enicima: Knjige iz akolskog, a kog ~ivota takoer imadu uspjeha kod mlade~i i dolaze kao najmilije u izjavama mlade~i. Dok nabrajaju Rt dobre nade, Rubikon, U enik Gerber je svraio, Mlade~ bez Boga, i t. d. potpunoma aute o dvjema naaima: Srednjoakolci govore i Sedmi be. Koliko je poznato, knjiga Sedmi be, se itala davno poslije zapljene. Te su knjige u glavnom bile uz vlastito iskustvo, acima vrelo za ocjenjivanje akole, profesora i njihovih nedostataka. (`kreblin, 1942: 61-62) Dakle, osim Sedmog be (koju `kreblin, izgleda, smatra prije dokumentaristi kom nego fikcionalnom knjigom) tu je joa barem jedna hrvatska, dokumentaristi ka, knjiga Srednjoakolci govore. Osim toga spominjanje knjiga prijevodne knji~evnosti govori o prili no bogatoj knji~evnosti koja pokriva to tematsko podru je. Iz lanka objavljenog u Poletu mo~da je joa vidljivije kako je autorica lanka potpisana kao Sedmoakolka niz od aest knjiga povezala u jedno jedinstveno itateljsko iskustvo. Tako i ona govori o knjigama koje uzbuuju tadaanje srednjoakolce zato jer se pronalaze i identificiraju s njihovim junacima: Rubikon Zygmunta Nowakowskoga, Mlade~ bez Boga Odona von Horvatha, Proslava mature Franza Werfela, Kostja Rjabcev Nikolaja Ognjeva, U enik Gerber je svraio Friedricha Torberga te Sedmi be Jo~e Horvata. Uistinu knjiga Sedmi be je sna~no oslonjena na sedam godina ranije, 1932., u Hrvatskoj objavljenu knjigu U enik Gerber je svraio. Obje knjige su napisali autori u svojim ranim dvadesetim godinama i ne spaja ih samo ton i revolt koji osjeaju prema represivnoj instituciji akole ve i pripovjedni postupci koje je Horvat izravno preuzeo od Torberga. Vrlo lako je pokazati kako, naizgled originalna pojava mi-pripovjeda a u Sedmom be u kojemu ne samo da itatelj ne saznaje identitet mi-pripovjeda a: razred, grupa u razredu, dva u enika, ve je svjestan njegove neprestane fluidnosti i promjenljivosti, re eni postupak Horvat zapravo preuzima iz Torbergovog romana. Dakle, i u slu aju Sedmog be samo se potvruje ve ranije uo ena pojava kako su za razvoj hrvatskog romana za mlade~ od presudne va~nosti prijevodni romani koji su presudno utjecali i formirali itateljsko iskustvo baa kao u slu aju pojave dje jeg romana uope te u slu aju hrvatske dje je slikovnice. Meutim, nala~enjem neposrednog uzora Horvatovu romanu kao i smjeatanjem Sedmog be u neposredni knji~evni kontekst nipoato ne iscrpljuje naae istra~ivanje. Horvatov roman odvija se u muakoj realnoj gimnaziji i ne sjeam se spominje li se ijedan ~enski lik. Naprotiv, u U eniku Gerberu podrobno smo obavijeateni o po etcima i povijesti seksualnih iskustava Lize, Gerberove suu enice i njegove nesuene ljubavi te o tijeku i prili no eksplicitnom opisu jednog vrlo strastvenog zagrljaja u skijaakom vlaku. Nedvojbeno je, kao ato to pokazuje lanak `est knjiga o srednjoj akoli koji je 1940. napisala zagreba ka Sedmoakolka, da je dio djevoja ke publike pomno pratio i ovu knji~evnost koja je bila namijenjena opoj a ne rodno ekskluzivnoj publici. Tu je intelektualni cenzus zasigurno imao udjela: takvu knji~evnost su itale prije svega gimnazijalke odnosno obrazovaniji dio djevoja ke publike. S druge strane, posve je nezamislivo da bi se takav sadr~aj ponudio djevoja koj publici koja je konzumirala Zabavnu biblioteku. Sentimentalan pripovijedanja bila su u Zabavnoj biblioteci tako birana da niti slu ajno ne povrijede ednost ato je mogue brojnije publike. Kako bi se mogla definirati ta publika? Ideja je Nikole Andria, 1913. pri pokretanju biblioteke, bila da iz ruku hrvatskih gospoa i njihovih keri izbije stranu knjigu. Stranu knjigu, pak, nisu itali posve neobrazovani slojevi. Dakle, radi se o prije svega malograanskoj publici ( inovnici, trgovci, bogate zanatlije): plate~no sposobnoj, dovoljno naobra~enoj ali ne i nu~no pretjerano zahtjevnoj. Nikola Andri, urednik Zabavne biblioteke, osjetio se, pak, pod pritiskom strane knji~evnosti koja se u Zagrebu ne samo itala ve je sa injavala i veliki dio posve uobi ajene ponude svake knji~are, ponukanim da u okviru standardne ponude knjiga uvezanih u zeleno englesko platno ponudi i specijaliziranu ponudu koju je nazvao Djevoja ke knjige. Dapa e nije Nikola Andri tu bio naro ito originalan jer su ve i drugi hrvatski nakladnici uo ili potrebu da se izdaju knjige posebno namijenjene djevojkama pa su izlazile Biblioteka moje keri, biblioteka Djevoja kim srcima, Djevoja ki romani i sl. S tree je strane takoer posve nezamislivo da bi se naslovi poput Bijelog sna objavljenog u Andrievoj Zabavnoj biblioteci ponudili publici petpara kih romana. Mogu to zamisliti jedino kao samoubila ki in nakladnika koji je odlu io da skon a u raljama pobjeanjele itateljske publike. Naime, u tom malom romanu se u vanjskom, fizi kom dijelu pripovjednog svijeta gotovo niata ne dogaa: On (Andre) je doaao u slu~benu posjetu gradu u kojem je Njezin (Agnezin) otac va~na javna osoba. Sve se dogaa u Agnezinoj djevoja koj unutraanjosti u kojoj se ona predaje slatkoj tlapnji ljubavi prema Andreu. `to bi takva radnja mogla pru~iti publici koja je kupila svezak za jedan dinar i o ekuje vidjeti jednu od "najljepaih dvorskih dama u grobnici jezuitskog samostana pronaenu joa ~ivu u lijesu, obea aaenu i potajno sahranjenu" a o emu o ekuje biti, do zadovoljavajuih potankosti, obavijeatena u nadolazeim nastavcima romana u svescima Tajne Dvora Habsburg? Pri raspravljanju o po ecima hrvatske knji~evnosti za mlade~, u strahu da ne zahvatimo preairoko, ne mo~emo otii u drugu krajnost te uzeti izolirani pojedini roman, primjerice Sedmom be, i o ekivati da emo moi, promatrajui ga zasebno, odrediti njegov puni smisao. Kako mo~emo suditi o Sedmom be ako ga istovremeno ne usporedimo s romanom U enik Gerber je svraio? A ta dva romana opet sa susjednim djevoja kim romanima u kojima se na primjer o ljubavi govori na sasvim druga iji na in. Naprosto ta razlika je upravo, iako ne postoji u romanu po sebi, ono ato je najzanimljivije. U svakom slu aju, ne mo~e se pozivati samo na dio mlade~i, onaj gimnazijski i muaki i ~enski, i onda taj dio adolescentske populacije uzimati za reprezentanta cjeline. Da bi se dobila slika cjeline mora se obuhvatiti i ~enski dio (malograanski) i muaki dio (malograanski) te, svakako, i radni ka mlade~. Usput je zanimljivo primijetiti kako je knji~evnost mlade~i najobrazovanijeg sloja rodno nespecijalizirana. Naprotiv, u malograanskom sloju postoji rodna specijalizacija: djevojke itaju knjige iz Biblioteke moje keri a mladii Omladinsku ilustrovanu biblioteku (nakladnika Knji~are Z. i V. Vasia) zapravo svu okrenutu akciji i pustolovini. S tree strane, literatura namijenjena knji~evno najmanje zahtjevnoj publici opet je veim dijelom rodno nespecijalizirana. Ovom panoramskom slikom razli itih knji~evnih zbivanja dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljea ~eljelo se pokazati koliko je su~eno podru je naaeg interesa kada pokuaavamo odrediti ato se zbivalo na podru ju knji~evnosti za mlade~ tih godina. No, time pitanje o prvim izvornim hrvatskim knjigama za mlade~ niti izdaleka nije iscrpljeno. Ne samo da su tu joa razne pou ane pripoviesti za odrasliju selja ku mlade~, izvorne pripoviesti odraslijoj mlade~i ili pak pripovijetke za mlade djevojke s kraja stoljea (U radu je spas 1885., Savka i Stanko 1882. ili Naaa djeca 1896.), ve su tu i Sreko pijanac (1846.) namijenjen hrvatskoj zapuatenoj mlade~i kao i `titonoaa (1844.) namijenjen hrvatskoj nadobudnoj mlade~i. Za knji~icu Mladi: kako treba da se izobrazi iz 1840. Georgija Nikolajevi a paroha dubrova kog Ljudevit Kraja i ka~e: "To je dakle prva knji~ica, koja je namijenjena samo omladini" (Kraja i 1914: 40). Ako su bijela podru ja unutraanji problem prou avanja hrvatske dje je knji~evnosti onda su crne rupe vanjski problem povijesti dje je knji~evnosti u smislu da vanjske okolnosti odlu no djeluju na vienje pojava unutar same dje je knji~evnosti. Dopustite da ovaj dio izlaganja zapo nem s jednim citatom: Svakako je anomalija, s kojom se suo avaju svi oni koji piau za djecu, da prije no ato njihov rad uope stigne pred ciljanu publiku on mora proi prosudbu mnogih odraslih: nakladnika, roditelja, u itelja, knji~ara i kriti ara. Ta prosudba nije naprosto kriti ka, ona je prije svega zaatiujua. Ona je mo~da samo druga strana svijesti o povodljivom itateljstvu , naime, ona ista strana koja tjera generacije pisaca za djecu da se osvru unazad (na na in, na koji to njihovi kolege koji se bave knji~evnoau za odrasle nikad ne ine) na napore svojih prethodnika sa uenjem, prezirom i ponekad u~asom, svaka od njih zaboravljajui da je i njena sudbina, kad za to doe vrijeme, da postane udna, zastarjela, smijeana i u~asavajua. (Mark, 1994: x) Ono ato vrijedi za dje ju knji~evnost joa u mnogo veoj mjeri vrijedi za kritiku dje je knji~evnosti jer tu brzom zastarijevanju radova doprinosi i joa br~a smjena znanstvenih paradigmi. Meutim, ovaj pasus ne opisuje situaciju u kritici hrvatske dje je knji~evnosti ve u kritici engleske dje je knji~evnosti. Ovako radikalni raskidi s neposrednom tradicijom viae odgovaraju nasilnoj udi sjevernih i zapadnih europljana a nikako ne blagim slavenskim duaama koje se u ovim krajevima bave dje jom knji~evnoau. Zato kod nas i nema nikakvih nasilnih rezova i revizija. Kod nas sve te e u mekom kontinuitetu da ne ka~em ponavljanju jednom doku enih istina koje su u tim silnim prepisivanjima stekle lijepi kapital realiteta pa izgledaju stvarnije od Medvednice. udno zapravo. U Engleskoj su skloni te promjene pripisati promjenama knji~evnih moda, promjenama u duhu vremena, svakako iz kuta naaeg glediata ne emu ato bi mogli nazvati suptilnostima. Naime, kod nas se dogaaju ratovi, nestaju druatveni sistemi prelazi se na drugi, nestaju dr~ave i raaju se nove pa ipak u istra~ivanju dje je knji~evnosti, osim nekoliko vrlo blagih i neznatnih promjena, tektonskih poremeaja u podru ju prou avanja dje je knji~evnosti, koje bi bilo za o ekivati, zapravo - nema. Ili bi se ipak stvari moralo postaviti druga ije. Primjerice ovako: te su se druatvene promjene dogodile i one su neminovno morale pogoditi sve sfere i sve oblike druatva pa stoga i istra~ivanje dje je knji~evnosti. Zna i, onda da su se slijedom neminovne logike, morale otvoriti pukotine i u istra~ivanju hrvatske dje je knji~evnosti. A ako istra~ivanje dje je knji~evnosti djeluje kao kontinuirano onda je taj privid kontinuiteta i konstrukcije bez pukotina zapravo rezultat, mo~da posve nesvjesnog, ali svakako predanog rada. Prvi rad u kojemu sam se bavio podru jem dje je knji~evnosti ticao se Knji~nice za mlade~ nakladnika Hrvatskog pedagoako-knji~evnog zbora. Taj nakladni ki niz pokrenut 1878. trajao je vrlo dugo, sve do 1944. Joa sada se sjeam svog ponosa dok sam u onoj istoj zgradi, u kojoj je taj slavni zbor djelovao, sjedio i listao brojne prikaze va~nosti djelovanja Knji~nice za mlade~ u povijesti hrvatske dje je knji~evnosti. Prikazi su redom isticali zasluge Knji~nice kako zbog koli ine naslova koje je otisnula tako i zbog svoje ozbiljne nakladni ke politike koja nije podlijegala sirenskom zovu prodaje nagradnih knjiga za Bo~i, Uskrs i za kraj akolske godine a ato je, meutim, bio slu aj s ostalim nakladnicima. Malo me istina oneraspolo~ivalo ato sam, ~elei poduprijeti podatcima taj superiorni polo~aj Knji~nice za mlade~, prema drugim nakladnicima stalno ulazio u nedoumice. Neato me tu ozbiljno zbunjivalo. Naime, koliko god ja brojao objavljene naslove, Knji~nica za mlade~ nikako nije mogla, za sveg svog 66 godianjeg djelovanja, objaviti viae od 132 knjige. Naprotiv, otprilike u istom vremenskom razdoblju nakladni ka kua Stjepana Kuglija je objavila preko 1100 naslova dje jih knjiga. Nakladni ka knji~ara Stjepana Kuglija objavila je, dakle, u istom vremenskom razdoblju, 1000 naslova dje jih knjiga viae od Hrvatskog pedagoako-knji~evnog zbora pa ipak u prikazima povijesti hrvatske dje je knji~evnosti Knji~ara Stjepana Kuglija jedva da je kad spomenuta. Naprotiv, upravo Knji~nica za mlade~ redovito je isticana kao sto~erna nakladni ka institucija ato se ti e dje je knji~evnosti do kraja drugog svjetskog rata dok su svi drugi nakladnici ostajali u sjeni te knji~nice. Tada sam vjerovao sam da smo ja i moja neupuenost krivi za predod~bu udne disproporcije izmeu te ope raairene te stalno iznova ponavljane ocjene i injeni nog, objektivnog pokazatelja kakav je broj objavljenih knjiga. Usprkos o iglednom nesrazmjeru u nakladni koj djelatnosti izmeu Hrvatskog pedagoako-knji~evnog zbora i drugih nakladnika o kojemu svjedo e brojke, HPKZ je proglaaen za generatora hrvatske dje je knji~evnosti. udno zapravo za instituciju koja se, nasuprot deklariranom nepodlijeganju sirenskom zovu nagradnih knjiga, zapravo posve okrenula upravo tom uskom segmentu tr~iata isklju ivo okrenutom prodaji knjiga putem raairene mre~e u itelja a ato je i bio i ostao njihov najvei adut u plasmanu knjiga. HPKZ se isklju ivo usredoto io na nagradne knjige, a to onda zna i na najkonzervativniju i akolama najprihvatljiviju vrstu knjiga neupitnih odgojnih i moralnih kvaliteta, te je u airokom luku zaobilazio slikovnice, koje nije mogao preko svoje mre~e u itelja prodavati predakolskoj djeci, kao i sve bolje ilustrirane, zna i, skuplje knjige, baa kao i posve jeftina izdanja. Klaster tvrdnji poput: Knji~nica za mlade~ je sto~erna biblioteka koja desetljeima okuplja hrvatske knji~evnike za djecu, Ivan Filipovi je sto~erna figura dje je knji~evnosti, po etak hrvatske dje je knji~evnosti pada sredinom 19. st., Mali tobolac iz 1850. (ili asopis Bosiljak iz 1864.) je po etak hrvatske dje je knji~evnosti, pozicija HPKZ-a je vodea u razvoju hrvatske dje je knji~evnosti itd. uspostavljen je iz razloga koji nemaju veze s dje jom knji~evnoau ali imaju s povijesnim prilikama i ideoloakim preferencijama. Varijacije tema iz ovog klastera stalna su mjesta mnogih radova koji se bave istra~ivanjem hrvatske dje je knji~evnosti. Taj klaster povezanih tvrdnji postao je vremenom crna rupa hrvatske dje je knji~evnosti. Crnu rupu je nemogue vidjeti jer ona ne odra~ava nikakvo svijetlo ali njezinu snagu mogue je posredno predo iti. U tu svrhu pokazat emo kako izvjesna autorova teza koju emo usporediti s ravnom zrakom svijetla ne osvjetljava neko tijelo ili pojavu dje je knji~evnosti u koju je izravno upravljena (slajd3) ve, privu ena ogromnom gravitacijskom silom nekih neknji~evnih zahtjeva, bude savinuta i uvu ena u crnu rupu (slajd4). Ne mo~emo si druga ije nego upravo nekom velikom silom predstaviti ono ato je u stanju skrenuti autorovu misao, s pravocrtne putanje na kojoj bi ina e morala osvijetliti odreenu pojavu. Naime, ato to mo~e natjerati autora da odustane od onoga ato je o ito i ega je on i sam svjestan a u korist tvrdnje koja je i prema samim autorovim mjerilima, neprimjerena. Dakle, radi se o tome ne da pomou naaih ili tuih argumenata osporavamo autorovu tezu-zraku ve da uz pomo tog istog, autorovog teksta iz kojeg je zraka poslana vidimo kako je gravitacijska sila crne rupe iskrivljuje i prisiljava autora da joj se pokori i skrene svoju misao u njezinu smjeru. Autor, u ovom slu aju Ljudevit Kraja i, je uspostavio odreeni kriterij, odreenu tezu, ili pitanje. On s tom tezom kao s jakim snopom svjetla, laserom pretra~uje proalost i prelazi njome jedno po jedno tijelo ili pojavu i ispituje odgovara li ona zadanoj tezi. U ovom slu aju teza je: tko je prvi oformio druatvo koje je objedinilo knji~evne stvaraoce te sustavno i planski objavljivalo dje je knjige u Hrvatskoj? (slajd15) Snop svijetla pretra~uje sve pojave u povijesti dje je knji~evnosti koje su bile poznate Ljudevitu Kraja iu... i evo ga osvjetljava tra~enu pojavu: to je Kolo mladih rodoljuba koje zapo inje 1846. sustavno objavljivati spise njema kog bidermajerskog pripovjeda a Cristopha Schmida. Osvijetljena pojava upravo zadovoljava sve kriterije postavljene od istra~iva a: nestihijsko ve unaprijed planirano objavljivanje, jedan centar koji okuplja sve snage, namjera da se uti e na ostale nakladnike. Ali ne... `to se to dogaa? Zraka svjetlosti zakree! Kao da je privla i neko drugo tijelo... (slajd16) Snop svjetlosti privu en nekom velikom gravitacijskom masom zakree sa svoje pravocrtne putanje i nestaje u smjeru Hrvatskog pedagoako-knji~evnog zbora i Knji~nice za mlade~. Uistinu, kada se 1871, osnovao "Hrv. pedagoako-knji~evni zbor", komu je u neku ruku bila matica "U iteljska zadruga", te postavio sebi zadatak, da izdaje spo etka svake godine samo po jednu stru nu knjigu za u itelje, a i po jedan omladinski spis, udareni su vrsti temelji i osiguran je pravi napredak naaoj omladinskoj literaturi. "Hrv. pedagoako-knji~evn   " ( : < N   2   ( bd>h˷|xqiexe]YUYQYhD7$hCKh':hrImH sH hh)'h5 hrIhrIhrIh)'hrI5hrI6CJaJh*hrICJaJh*hrI6CJaJhrICJaJh*h5CJaJh*6CJaJh*h/MCJaJh*h/M6CJaJ h hh hh*hrIaJ hrI\aJ h*\aJh*h*\aJ     4&&,,78h<?IhAh8hX 0hVh*h6h[}hS]hS]6hS]hCKA2223&3.32363<334^4z44444444444455555B6L6N66z7777777777\8l8n8x8888889@9F9hFh4&5 h2m5h2mh8hFhp5hFh85hdh4&hphy$h%/ hFh8_ hFhFhF ht\6hFhF6hvhl hV$6h8_ h2m6h8_h8_66F999:::::;;4;@;B;D;f;;;f<j<v<<=N=== >>>,>H>>>>>?(?*?B?D?????@@0@:@d@j@r@@@@@@@@:AIhAh.hCKh8hFhj<5hFhp5hj<hdhQc.h2m6h2mht\hph4&hUchQc.hQc.6hQc.?AAAABBB*BRBdBfBzBBBBBCDDVDDDDE@EdEEEEEE2F4F6G8G:GRGTGVGGGGGGGGG2H6HvHHHHIVIXIZI8J>J@Jۿ۷۳ hx/h$shUplhbm h$s6h$sh$s6h$sh(hsXh.6h6hj<h`15hq%h2mh$Mh.6h. h{y6h8h86h5h{yh2h8h.:@JRJTJnJrJJJJJJ(KPKVKfK~KKKKLLLMMMMM(M0MBMDMLMNMPM`MbMrMtMMMMMMMN NN(N`NNNOOOOOO PFPHP\P^P`PPPPPPPPpQݹݵݹݽݹht\h~hY7hbmhsXh6heh`15hUplhUpl6h.hUplh.hx/hq%6hx/h$s6h$s hq%h$sEZIMN|S [F\ bkzs|s xrzN{*}$~npZ҇ JgdgdBgdBgd8#gdx/pQQQQ&RDRnRRRRRRRSDSFSNS^SzSSSTTTTPT~TUUUU&VRVbVVVVVVVW,WBWFW`WWWWWWX,X.XXXXXX>YYļĴĬĨĬĘh,$htht6hE Vhthehe6hhe6h~hA4hehehUpl6hsXhUplhUpl6hUplht\h&hh6hY7hY76hY7h;YY\ZZZ[ [ [ [[[(\B\D\F\*]H]]@^Z^^^^^^__T_________```HaRa bb*b.bbbbb ccc\cccddd"d$dظششذج؜ȔȬȬhm(hm(6hVyhZ6hehsXh<hVyh5h.h56hbmh'hm(h [hZhZ6hZhE;hE;6hE;h@2h.hish,$hehU:$d(dxdzddddddRe`eeeeff\fffffgHgLgxgzggggggggiinjpjkZkkkkkkkkklllllllmm8mhh~h5h h [hZhuh~<ƅޅ(:<܆0XZ\v҇\^ډ܉,.:\lnȊʊ؊*>$fԝh8#hnhn6aJ hn6hnhB6hnhmC6hhEhmCh72hBzhBh~ h~hj<hB4h,+h&6h,+h&h&h&6>8:$ЏHRƔ,Hn>@<HJXZ\DVJ,0<bprx¥ĥؼشذ谨hJjh0JUhIh6hhIh6hgK^hB46h]eh(h,+hgK^h6hh'hnhzhEh]h8#hBhBzh:VΦ2468JL\^ħƧܧާvΩЩԩJdΪ,.tNVlP`.Bذڰ.0<>BJnphJhnhMhhh h,+hEh==hh6hh6h|8h$hB4h hB4hB4FJ8NRVԿ6X>@>   H8prZ#gd gdHgdHgdHgdUgdUgd0 zgd0 zgdڱ.>z4>`bz ,.̶TVXj(:RxҸԸ *8v¹ʹ伸ԬȨȸȨȤȠhWhWfHq hWh]h0GOh%h]h%6h$hh]hJ6h}Jh h RjhwihBzhBz6hBzhJhhahBzh6hh9ʹ̹T`ltxȺκJr&*$&fj&*4r $@пҿԿ$&DTjz4PzݽɽѹѹѹѹѹѹѹѹhMlhwih]ehh5$hM,hgh]hah&"hWhWfHq hWh0GOh$h F,(*`\^hj"$b 24.LNV 8:< LN뾺ؾԦԶhqhh hn6hnh0 z6Uh]h]6h0GOhMh0 zhghj{jh0 z0JUh&"hMl6h]hWhWhWfHq hMlh]hM~5h]hMl56i zbor" postao je sve viae ognjiate, kraj kojega su se pribirali naai najvrsniji omladinski pisci od najstarijih do najmlaih. Prva omladinska knjiga s raznovrstnih razloga izae nakladom "Hrv. pedagoako-knji~evnog zbora" tek godine 1878. Bio je to "Jagodnjak" Ivana Filipovia, pa su tom zgodom svi naai listovi, koji su progovorili o "Jagodnjaku" pohvalili to preduzee "Hrv pedagoako-knji~evnog zbora". (Kraja i 1914: 136) I tako druatvo kojemu je trebalo sedam godina od svog osnutka da po ne izdavati dje ju knji~evnost, i to kakvu!, i to u posljednjoj etvrtini devetnaestog stoljea, ne samo da postaje motor hrvatske knji~evnosti ve, i samo po djelovanju tog druatva, i onih bijednih tisuu naslova objavljenih od strane raznih nakladnika do po etka djelovanja HPKZ-a na podru ju dje je knji~evnosti a objavljenih u najmanje milijun primjeraka tek po djelovanju HPKZ-a dobiva legitimitet dje je knji~evnosti. Da nije HPKZ omoguio napokon stvaranje hrvatske dje je knji~evnosti niti tih milijun knjiga ne bi imalo gdje a niti u ato pripadati. Ili drugi primjer. Kraja i nastoji pronai prvu hrvatsku dje ju ilustriranu knjigu. Zahtjev, je dakle, posve nedvosmislen i jasno definiran baa poput zrake svjetla (slajd18). Kraja i prelazi sna~nim snopom svijetla preko hrvatske povijesti dje je knji~evnosti. I evo: Kraja i nalazi ivieve Basne iz 1844. kao ilustriranu knjigu. Takoer pronalazi i Narodne pripovijetke iz 1888. za koje je Petar Rogulja na inio litografije u boji. Dakle, Kraja i ima viae nego dovoljno argumenata da svojim jasnim zahtjevom nedvosmisleno utvrdi kako je osvijetlio prve hrvatske ilustrirane dje je knjige. Ali, ne! (slajd19) Nekoliko stranica dalje odgovarajui na tvrdnju ruskog pedagoga Bahtina iz 1913. kako "Lijepo ilustrovanih knjiga Hrvati gotovo nemaju." Kraja i piae: Istina originalnih umjetni kih ilustracija u naaoj omladinskoj knji~evnosti nema mnogo, no tu nije prvi pokuaaj u inila "Matica Hrvatska", kako to tvrdi N. Bahtin, ve upravo "Hrv. pedagoako-knji~evni zbor", koji je dao ilustrirati Turieve "Pri e", naau najljepau zbirku originalnih pripovijedaka, umjetniku Otonu Ivekoviu ve g. 1909. (Kraja i 1914:184) Dakle, tri crnobijele ilustracije su va~niji prodor u povijesti hrvatske ilustracije za djecu od onih objavljenih dvadeset godina ranije i to u boji! A va~niji su samo zato ato ih je objavio HPKZ koji je opet ispao prvi i najbolji i na tom podru ju. Da ne ostanemo samo na Kraja iu pogledajmo rad Sime Cuci, srpskog povjesni ara dje je knji~evnosti koji je djelovao tridesetih godina ali i poslije 2. svjetskog rata. U lanku Naaa de ja knji~evnost iz godine 1928.-1936., a objavljenom u knjizi Iz de je knji~evnosti iz 1951., na samom po etku nabraja najstarija srpska djela za djecu (prijevode Basni Dositeja Obradovia iz 1788., Robinzona (1799.) te asopis `kolski list s prilogom za djecu (1865.)) Cuci ubrzo dolazi i do Hrvata i Slovenaca pa zaboravivai kriterije primijenjene u srpskoj dje joj knji~evnosti piae: Skoro u isto vreme pada rad na de joj knji~evnosti i kod hrvatskog i slovena kog naroda. Po etak prave de je knji~evnosti pada u 1862. god. kad je poznati zagreba ki u itelj Ivan Filipovi po eo da izdaje de ji list Bosiljak. (Posle deset godina pokree se Smilje). To je naa najstariji de ji asopis. [...] Kod Slovenaca je prvi po eo negovati de ju knji~evnost poznati knji~evnik Anton M. Slomaek (1800-62) prevodei poznatog nema kog pripoveda a Kristofora `mita. (Cuci 1951: 14) A na kraju Cuci zaklju uje: }upan i je, pored Zmaja, najvei domet jugoslovenske de je knji~evnosti. (Cuci 1951: 14) Ma koji snop svijetla Cuci upravio u hrvatsku dje ju knji~evnost: bilo onaj primijenjen u srpskoj dje joj knji~evnosti koji gaa najranije prijevode na srpski ili pak onaj primijenjen u slovenskoj dje joj knji~evnosti koji bi gaao najraniji prijevod Cristopha Schmida, u oba slu aja Cucieva se zraka pri prou avanju hrvatske dje je knji~evnosti iskrivljuje i ne pogaa odgovarajue pojave ve posve neo ekivano osvjetljuje Ivana Filipovia. No, to je i tako malo va~no kad na kraju imamo samo jednu, jugoslavensku dje ju knji~evnost. Brojni su autori nastojali osigurati status za etnika hrvatske dje je knji~evnosti Hrvatskom pedagoako-knji~evnom zboru, Knji~nici za mlade~, Filipoviu ne bi li tako zajam ili ideoloaku ukotvljenost i vlastitu legitimnost (u Prvoj Jugoslaviji kroz ukazivanje na jugoslavenstvo naprednih u itelja okupljenih u Hrvatskom pedagoako-knji~evnom zboru, u Drugoj Jugoslaviji i kroz "bratstvo i jedinstvo" te kroz "protuklerikalni stav i nastojanja" naprednih u itelja!). Od 1945. do 1972. nema hrvatske dje je knji~evnosti ve samo jugoslavenska dje ja knji~evnost. Tada 1972. Milan Crnkovi jednim teorijski maatovitim potezom uzima cijeli klaster tvrdnji o Hrvatskom pedagoako-knji~evnom zboru ali ne koristi ga kao drugi autori za u vraivanje teze o jugoslavenskom karakteru rane hrvatske dje je knji~evnosti ve ga koristi da bi paradoksalno izborio autonomnost i samosvojnost hrvatske dje je knji~evnosti. Crnkovi je shvatio svu te~inu povijesne situacije u kojoj se naaao te je hrabro iskoristio ideoloaku snagu klastera zato da bi obranio teze koje mu se ine i va~nije i ugro~enije od kontroverzi koje postavlja klaster sam po sebi. Milan Crnkovi te 1972. piae va~an lanak Sto (i neato) godina hrvatske dje je knji~evnosti. U lanku on iznosi sljedee tvrdnje: 1.) Tobolcem raznoga cvtja za dobru i pomnjivu mlade~ maroda srbsko-ilirskoga Ivana Filipovia 1850. zapo inje hrvatska dje ja knji~evnost. (Crnkovi 1972: 6); 2) Dapa e, pjesma Oj naravi mlada objavljena u Tobolcu je ne samo prva hrvatska dje ja pjesma ve i njome zapo inje hrvatska dje ja knji~evnost uope; 2) Filipovievim dobom naziva se najranije doba hrvatske dje je knji~evnosti i 3) Hrvatska dje ja knji~evnost je nastala u okrilju Hrvatskog pedagoako-knji~evnog zbora. Dakle, Crnkoviev lanak upotrebljava cijeli naprijed ve opisani klaster tvrdnji. Teako je shvatiti Crnkovia kada tvrdi "... ini se da bi se kao po etna godina od koje te e koliko-toliko kontinuirani razvoj hrvatske dje je knji~evnosti mogla najprikladnije uzeti 1850. kad je mladi u itelj Ivan Filipovi izdao knji~icu Mladi tobolac..." (Crnkovi, 1972: 6) i kad, malo dalje ka~e kako Mali tobolac nije "slu ajno djelo". Prva reakcija itatelja je o kojem to kontinuitetu Crnkovi govori kada do 1864. i Bosiljka Filipovi nije objavljivao beletristiku za djecu a u cijelom ~ivotu je izdao samo dvije tanke dje je knji~ice: Mali tobolac (viae od tri etvrtine prijevoda i preradbi) i Jagodnjak. Uostalom o kakvom kontinuitetu se uope mo~e govoriti 1850. na samom po etku Bachovog apsolutizma? Jedini koji su odr~ali kontinuirano izla~enje i tih mra nih pedesetih godina bilo je Kolo mladih rodoljuba. Teako je shvatiti Crnkovia i kad ka~e: "...razvoj hrvatske dje je knji~evnosti u 19. st. odvija se u krilu Hrvatsko pedagogijsko-knji~evnoga zbora..." (1972: 6) I pri tome ostavlja izvan svog vidokruga prvu slikovnicu na hrvatskom jeziku, prvi hrvatski roman za mlade~, prvu hrvatsku ilustriranu dje ju knjigu, prvi hrvatski dje ji roman, prvi hrvatski prijevodni roman, i stoljea knji~evnosti eksplicitno namijenjene djeci koju su pisali hrvatski sveenici. O emu govorim lijepo ilustrira srpski teoreti ar Milan `evi koji 1911. piae vrlo instruktivni lanak De ja knji~evnost hrvatska: Religijskih pak dela ima veoma mnogo, pored slavnoga dela Tome Kempisa joa mnoga druga, ato se javljaju od po etka knji~evnoga razvoja pa sve do danas, i veinom su odlu no konfesionalna, katoli ka. Toga nema u Srba, religijski se momenat ovde javlja veinom tako, da poslu~i nacionalnom vaspitanju (n. pr. u mnogim pesmama o svetom Savi). Konfesionalni, pa i sasvim klerikalni pravac de je knji~evnosti hrvatske osea se i u listovima za decu. (`evi, 1911: 474) Gdje je nestala ta "veinom odlu no konfesionalna, katoli ka" hrvatska dje ja knji~evnost u svim ovim prikazima? Kako to da o njima postoje tako eksplicitna svjedo anstva suvremenika a u naaoj perspektivi ona ne samo da su se posve izgubila ve ih uope nema. Naravno, da je svega toga svjestan i Crnkovi pa ipak se odlu uje da Mali tobolac bude na po etku hrvatske knji~evnosti za mlade~. Zaato? Odgovor daje sam Crnkovi u istom lanku objavljenom godinu dana nakon 1971. ini se, dakle, da bi se hrvatska dje ja knji~evnost, za razliku od, recimo srpske ili slovenske, najprikladnije mogla podijeliti na etiri razdoblja. (Crnkovi, 1972:11) Naprosto bilo je potrebno iznijeti dovoljno razloga da se hrvatska dje ja knji~evnost vidi kao razli ita od drugih, susjednih knji~evnosti. U svakom slu aju, povijesni razvitak ranije hrvatske dje je knji~evnosti ne da se, usprkos vezama hrvatskih knji~evnika sa Zmajem, svesti na zmajevski i postzmajevski period, ili na istozna nu podjelu pod drugim nazivom, njegove su kulminacione to ke i druk ije prirode i druk ije vremenski razmjeatene. (Crnkovi, 1972:11) Crnkovi godinu dana nakon 1971. ~eli pokazati da je hrvatska dje ja knji~evnost autonomna i kao takva da nije svodiva ni na kakve zajedni ke jedinstvene obrasce. Crnkovi se naprosto trudi pokazati da niti strukturno niti sadr~ajno hrvatska dje ja knji~evnost nije svodiva na zajedni ku jugoslavensku dje ju knji~evnost koja bi trebala dati neku opu povijesnu shemu s po etkom u Zmajevom stvaralaatvu. O kakvim je to shemama rije  ukratko govori sam Crnkovi u svom standardnom priru niku za studente akademije i nastavnike Dje joj knji~evnosti: Mo~e se rei da je najvea figura u cijelom 19. st. bio Zmaj, da je njegov utjecaj ostao jak joa tri desetljea nakon njegove smrti, da se po eci nove poezije javljaju sporadi ki u tridesetim godinama i da otprilike oko 1953. godine po inje dosad najsjajniji period naae dje je poezije. Sasvim je svejedno hoe li se tih oko stotinu godina dijeliti, kao u Pavia, na: Zmajevo razdoblje, razdoblje izmeu dva rata s neprevladanim Zmajevim utjecajem i na suvremenu poeziju ili samo na Zmaja i suvremenike, kako hoe osi - te su podjele vrlo openite i samo u grubim crtama pokazuju opi profil hrvatske i srpske dje je poezije i poma~u da se ja e osvijetli prije svega ono novo u suvremenoj dje joj poeziji, dok literarno-historijski ne zadovoljavaju. (Crnkovi, 1977:97) Koliko su jaka bila ta nastojanja kojima se pokuaavao suprotstaviti Crnkovi mo~da najbolje svjedo i da se do samog kraja Jugoslavije uporno gura koncept jugoslavenske dje je knji~evnosti kao ato to zorno pokazuje i enciklopedijski lanak Knji~evnost za decu iz Pedagoake enciklopedije objavljene u Beogradu 1989. Za autora lanka Slobodana }. Markovia postoji samo jedna jedinstvena jugoslavenska dje ja knji~evnost. Zato Crnkovi uvodi vlastitu periodizaciju hrvatske dje je knji~evnosti da bi pokazao kako je njezin razvoj posve autonoman, s vlastitim uzletima i vrhuncima. Naprosto, Crnkovievim rije ima: "povijesni razvitak ranije hrvatske dje je knji~evnosti" ima "kulminacione to ke i druk ije je prirode i druk ije vremenski razmjeatene". (Crnkovi, 1972: 11) Stoga kad se odlu io suprotstaviti periodizacijama koje su ~eljele svoenje na zajedni ki nazivnik morao je izvesti jaku mom ad: Filipovi, Brli-Ma~urani, Lovrak, Vitez. I ato je najva~nije niti za jedno od ova etiri imena nije se moglo te 1972. godine predbaciti da bi svojim nacionalisti kim djelovanjem mogli kompromitirati nastojanje da se dospije do samosvojne hrvatske dje je knji~evnosti. Stoga je Crnkoviu bilo stalo ato viae uveati zna aj Ivana Filipovia naprosto zato da bi mogao nekog iz tog perioda s hrvatske strane postaviti nasuprot Jovanu Jovanoviu Zmaju. U doba Zmajeva intenzivnog stvaranja ja i je neposredni i posredni utjecaj Filipoviev nego Zmajev, a Filipovi, koliko god cijenio Zmaja, nije Zmajev u enik; on je potekao iz poezije iliraca, posebno Vraza, Preradovia i Ma~urania... (1972: 12) Stoga je Crnkoviu bilo stalo staviti Mali tobolac na po etak hrvatske dje je knji~evnosti. Tko mo~e optu~iti autora za nacionalisti ki pokuaaj stvaranja neke autonomne, separatisti ke dje je knji~evnosti kada joj je na sam po etak stavio knjigu s naslovom kao izmialjenim za propagiranje "bratstva i jedinstva". Tako neato poput Malog tobolca trebalo je hrvatskoj dje joj knji~evnosti da stoji na njezinom po etku kao svojevrsna knji~evna pulena na pramcu jedrenjaka koja osigurava mirnu plovidbu. No, ma koliko Crnkovieve namjere te godine nakon 1971. bile upravljene na dobrobit hrvatske dje je knji~evnosti, na osiguranje njezine autonomnosti, na dokazivanje njezine samoniklosti i prava na vlastitu opstojnost ona su ipak jednako u vraivala i oja avala poziciju cijelog pojmovnog klastera vezanog uz HPKZ, KZM, Filipovia te po etka hrvatske dje je knji~evnosti. Crnkovi je uspio u svom naumu no sada (to jest 2011.) ta su sredstva, koja je upotrijebio u svom naumu, postala preteako breme koje ko i i onemoguuje daljnji napredak povijesnih istra~ivanja a time onda i definiranja suvremenih knji~evnih pojava. Danas samo ato nisu kod javnog bilje~nika ovjerene izjave: "U istoriji knji~evnosti je opateprihvaeno da je 1850. za etna godina hrvatske knjige za djecu. Te godine objavljen je Mali tobolac Ivana Filipovia."(Idrizovi, 1984:17) ili "Formalni po etak hrvatske dje je knji~evnosti ozna ava knji~ica Ivana Filipovia pod naslovom Mali tobolac objavljena 1850." (Crnkovi-Te~ak, 2002: 124) ili "Hi~na kni~ica nam je va~an knji~evnojezi ni spomenik kraja osamnaestog stoljea koji svjedo i o pisanju za djecu i prije danas slu~beno prihvaenog po etka dje je knji~evnosti (1850.)" (Crnkovi-Te~ak, 2002: 129). Zbog te crne rupe, zbog tog klastera tvrdnji naprosto su izostala istra~ivanja o ranijoj hrvatskoj dje joj knji~evnosti. Mi uvodimo kriterije svojstvene naaem vremenu i onda proglaaavamo da prije dje je knji~evnosti niti nije bilo zato jer je, naprosto, lakae ne uzeti u obzir neke druge kriterije svojstvene onom vremenu. No ipak, sad na kraju valja podsjetiti da naa rad nije iaao za time da razrijeaimo problem po etaka hrvatske dje je knji~evnosti ve je ~elio pokazati postojanje crnih rupa u dje joj knji~evnosti. U pitanju su ogromne gravitacijske mase posve o ito izvanknji~evnog podrijetla. Svemu su kumovali ideoloaki motivi posve izvan dje je knji~evnosti: HPKZ je bilo glavno sredstvo pomou kojeg se u iteljstvo pokuaalo osloboditi crkvenog utjecaja u akolama. Upravo ta protuklerikalna karta zajedno s proslavenskom, odnosno, u prilikama prije I. svjetskog rata, prosrpskom orijentacijom, omoguila je zadobivanje etikete "naprednog u iteljstva" ato je bila ulaznica za povlaatena mjesta u komunisti kom re~imu nakon 1945. Interpretirajui knji~evnu povijest u svom klju u punih 45 godina te interpretacije dobile su status neupitnih injenica koje slu~e kao odsko na daska mnogim istra~ivanjima. Tako su te kvazi injenice ugraene u brojne rasprave. Ako ~elimo graditi na rezultatima tih rasprava moramo uzeti i kao istinite injenice na koje se naslanjaju i od kojih polaze. A to su upravo one koje su naslijeene i prihvaene kao aksiomatske. `to nam preostaje drugo nego ih ugraditi u naa vlastiti rad? Ipak prisjetimo se onog upozorenja Jan Mark o tome da e naa rad suditi oni koji dou poslije nas i da to niti u jednom asu ne smijemo smetnuti s uma. ZAKLJU AK Razmatrajui danaanje stanje povijesti hrvatske dje je knji~evnosti primijetit emo da je ona u prili no delikatnom polo~aju: znanost o dje joj knji~evnosti nalazi se u procijepu izmeu ~elje za autonomnoau i ~elje za afirmacijom u okviru znanosti o knji~evnosti i upravo je povijest dje je knji~evnosti onaj dio znanosti o dje joj knji~evnosti koji mo~e pru~iti argumente objema stranama. No, zato je potrebno da ne sumnjamo u vjerodostojnost same povijesti hrvatske dje je knji~evnosti. A na povijest hrvatske dje je knji~evnosti nadvile su se dvije opasnosti: jedna je unutarnja i ti e se nedovoljne istra~enosti njezina podru ja (mi smo je za potrebe rada nazvali bijelim podru jima), a druga je vanjska (nazvali smo je crne rupe) i ti e se druatvenih silnica koje su naj eae ideoloake prirode i koje su izvana utjecale na definiranje, percepciju i vrednovanje knji~evnih pojava a preko toga onda i na cijelo bie dje je knji~evnosti. Dakle, nije mi bila namjera govoriti o specifi nom problemu (po etcima knji~evnosti za mlade~, po etku hrvatske dje je knji~evnosti,) ve smo nastojali pokazati veli inu bijelih podru ja joa prakti ki posve neistra~enih podru ja i drugo pokazati snagu crnih rupa koje su u stanju autorima iskriviti misli. I jedno i drugo je ciljalo upozoriti na ~urnu potrebu usmjeravanja naaeg rada na takva i sli na istra~ivanja kojima emo tek osna~iti opu poziciju dje je knji~evnosti te je utemeljiti kao uistinu neovisno podru je istra~ivanja. `to se ti e bijelih podru ja potrebno se naoru~ati hrabroau i zasukati rukave. I ne preplaaiti se veli ine zadataka. `to se ti e crnih rupa naprosto ne smijemo stvari uzimati zdravo za gotovo. Ideologiji se ne mo~e pobjei. Ona je duhovni nebeski svod pod kojim djelujemo. Zato su gotovo uvijek u pozadini ocjena i vrednovanja pojava, pa i knji~evnih pojava nekakvi interesi i nekakvi skriveni partikularni dobitak. Neki ideoloaki utr~ak. Nemogue je tomu izbjei. No, ono ato je svaki istra~iva  du~an je nadii sebe i svoju osobnu naklonost te u initi taj nu~ni partikularitet ato opijim. ***(1946) "Dajte djeci literaturu!". Narodna prosvjeta 2.1-2:27, Zagreb. Bahtin, N. (1913) "`to itaju djeca slavenskih naroda". Napredak 54.9: 409-411, Zagreb. Crnkovi, Milan (1977) Dje ja knji~evnost: priru nik za studente pedagoakih akademija i nastavnike. Zagreb: `kolska knjiga. Crnkovi, Milan (1972) "Sto (i neato) godina hrvatske dje je knji~evnosti". Umjetnost i dijete 3.18: 5-21, Zagreb. osi, Bora (1965) "De ja poezija danas", u De ja poezija srpska. Ur. Bora osi. Novi Sad - Beograd: Matica srpska - Srpska knji~evna zadruga, 7-30. Filipovi, Ivan (1850) Mali tobolac raznog cvtja za dobru i pomnjivu mlade~ naroda srbsko-ilirskoga: do I. Zagreb: Franjo }upan. Gorki, Maksim; A. Beljajev i B. Tauber, (1945) Dajte deci literaturu! Beograd: Novo pokolenje. Hameraak, Marijana (2009) "Viaestruki odnosi i neo ekivani ishodi: prvo stoljee hrvatske dje je knji~evnosti iz vizure povijesti itanja, knjige i djetinjstva". asopis za suvremenu povijest 41.3:783-803, Zagreb. Horvat, Branka (1933) "Hrvatska dje ja i omladinska knjiga", u De ja i omladinska knjiga. Beograd: Izdanje }enskog pokreta uz pomo i saradnju Podmladka crvenog krsta u Beogradu, 19-23. Kraja i, Ljudevit (1914)" Naaa omladinska literatura do potkraj devedesetih godina". Napredak 55.1: 55-58[39-42], 55.2:88-89, 55.3:134-136, 55.4:182-185, 55.9:427-429, 55.10:475-477, Zagreb. Kraja i, Ljudevit (1946) "Omladinska knjiga i njeni danaanji zadaci". Narodna prosvjeta 2.8-9:9-13, Zagreb. Magjer, Rudolfo Franjin (1906) U pjesmi i pri i: antologija hrvatske omladinske knji~evnosti. Osijek: Ljudevit Szekler. Mark, Jan (1994) "Introduction", u Children's stories. Oxford i New York: Oxford university press, ix-xix. Masli, Ferdinand J. (1939) "I. Hrvatska de ja knji~evnost (od 1918. do 1938.)", u Pedagoaka Jugoslavija: 1918-1938. Beograd: Jugoslovensko u iteljsko udru~enje, 188-194. Pavi, Borislav (1960) "O de joj poeziji", u Vrt detinjstva: antologija de je poezije srpske i hrvatske od Zmaja do danas. Sarajevo: Svjetlost, 5-40. Pra~i, Milan (1971) "Sholasti ka panorama knji~evnosti za decu", u Igra kao sloboda. Novi Sad: Zmajeve de je igre i Kulturni centar, 172-177. Sedmoakolka (1940) "`est knjiga o sred. akoli". Polet 1.1:14 i Polet 1.2: 14, Zagreb. `evi, Milan (1911) "De ja knji~evnost hrvatska". Srijemski Karlovci: Brankovo kolo, 17.27 i 28:438-441, 17.29 i 30:473-475. `irola, Stjepan (1896) "Naaa omladinska knji~evnost". `kola 7.1:11-14 i `kola 7.2:31-34, Zagreb. `irola, Stjepan (1922) "Hrvatska knji~evnost za mlade~". Hrvatski u itelj 2.4:98-101. `kreblin, Ivan (1942) Ideali i krize srednjoakolske mlade~i. Zagreb: Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu. White spaces and Black holes in Croatian Children's Literature It is hard to determine the full meaning and significance of any literary work, the work of a particular author, a literary genre or period if we do not put them in their historical perspective, place them within a range of phenomena which preceded them or emerged from them. It is extremely important to trace down the beginnings of a studied phenomenon. In the history of Croatian children's literature, certain works, aspects of works, parts of an opus of certain authors have not been researched so far. There are even authors whose names have got forgotten. Moreover, entire vast areas are completely unexplored, a researcher s foot has not stepped into them yet and they still wait to be delineated and evaluated. A case in point is the beginning of Croatian adolescent literature. This work points to the possible directions in the research of its unexplored areas. However, in the history of Croatian children's literature these white, unexplored areas are not the only problem. The already explored areas which were treated in an, from today s perspective, unacceptable, ideological key might even be a greater problem. Owing to their weight, their deep entrenchment in extra-literary spheres and to the fact that children s literature studies abound in the references to them, they gained the status of unquestionable departing points for any consideration of children s literature. Owing to their massiveness and authority, these places, like black holes, do not allow any light to be shed on them, but simply suck light into themselves. This work will try to point to one of such places in the history of children s literature, as well as to the ideological framework bearing impact on its formation and definition. Key words: adolescent literature, the beginnings of children s literature, history of children s literature, chronology of children s literature  Tako naime glasi jedna od samopromid~bi u romanu Tajne Dvora Habsburg. Roman je objavila nakladna knji~ara "Linodor" Ilica 65 a objavljivan je u asopisu Zabavni dnevnik (prvi svezak romana je izaaao 1. lipnja 1928. a zadnji krajem sije nja 1929.)  Otprilike od 1881., godine, kad su Kugli i Deutsch preuzeli posao od umirueg Lavoslava Hartmana, pa do 1945.  "Je li "mladjahno kolo hrvatskih rodoljubah" iskupilo svoje obeanje, nije nam poznato [to jest da e izdati svih dvadeset svezaka Schmidovih spisa, op. B. M.], no sama ta pojava, da se mladi ljudi udru~uju u kolo, koje e izdavati samo omladinske knjige, vrlo je zna ajna, jer nam daje s pravom nasluivati, da se u nas po elo shvaati, kako omladinska naaa literatura ne e daleko stii, ako se ne osnuje posebno udru~enje, koje e davati i u centru i u provinciji direktivu rada u oblasti omladinske literature." (Kraja i 1914:88)  "`to se mene ti e, pjesmom Oj naravi mlada po inje hrvatska dje ja poezija pa i hrvatska dje ja knji~evnost uope." (Crnkovi, 1972: 8)  "...Filipovi se kao knji~evnik, pedagog, ideolog, prevodilac, ugledni voa hrvatskog u iteljstva toliko izdigao da je dao biljeg knji~evnosti za mlade~ 19. st. Ima do kraja stoljea i boljih autora od Filipovia, ali nema li nosti koja bi ostvarila akolu i promijenila zacrtani tijek dje je knji~evnosti." [ergo] "1) Filipovievo doba (do pojave aegrta Hlapia, 1913.)" (Crnkovi, 1972:11)  " edo Hrvatskog pedagoakog knji~evnog zbora hrvatska dje ja knji~evnost prevalivai ne toliko dug put postigla je zna ajne uspjehe." (Crnkovi, 1972:21)  Deset nepromijenjenih izdanja od 1966. do 1990.  Teako je procijeniti koliko je Crnkovi dodao Filipovievoj veli ini a koliko je u nju iskreno vjerovao. Naime, Crnkovi je zbog objektivnih nedostataka svog vremena, misli se na 1972., (nepostojanja Grae za retrospektivnu bibliografiju hrvatskih knjiga do 1945. i drugih bibliografija i istra~ivanja (primjerice Alojz Jembrih: Hisna knisicza)) bio prisiljen usredoto iti se na dje ju periodiku. A tu je carevao Filipovi (gl. urednik Bosiljka, i lan redakcionog odbora Smilja) koji je time automatski dobivao na zna aju. S druge strane, i kada je znao primjerice za Jembrihova istra~ivanja kao ato se to vidi u Povijesti hrvatske dje je knji~evnosti nije odstupao od svojih prijaanjih teza niti za milimetar.  Postoje istra~iva i koji su krenuli u tom smjeru poput Stjepana Hranjeca u Kraanskim izvoriatima dje je knji~evnosti (osobito str. 29. i 30.)     Stranica PAGE0 od NUMPAGES21 NVX\L (<>@^.b np2: t x 6 8    f l n z ̽صصر䱽̱ئآر𱞱hGhHhSh] hhhUhMh=,hUhU6hWhWfHq hWh]hU5hUhhMlhM,hhahh&hb9h0 z9z      >JRTVXZj04T@X$&JZ|~ 0FHN8:0"nprtvbfh3oh*!hrh h*ShHhH6hhH6hh6h hhHhHhH6hHh=hGh{jEff(VZd*  !!!,"b"t"X#Z#\#^#|###$b$j$t$$%%%&&ÿӻhILhVGE6hVGEhVGE6hVGE h Y6hh Y6h YhJihJi6hJihadh*`hxKh09hhR}\h{jh*Sh'G6h=h*Sh'Ghh3oh*Sh*S65Z#\#,((&)+D/379::L;<=F@DJMPSS4U"WgdILgd^gdKQgdCgdCgd5kJgd5kJgd09gdo{gd Y&&&&&&'('l'n'p't'v'$(&(*(,(`(z((((($)&)*****++ +&+:+R+^+`+|+~++++$,(,8,:,,--0---.."...P.h..ϻӲӪϦϢϢϖϢϢh=hadhHr6hHrh'Ghadhad6hb9 h(96h(9h(96hBhB6h09hBhadjho{0JUhho{h YhhVGEjhVGE0JU;./>/B/D/F////20t0v0x0z000(121D1f11122 3^3h3333333333d7f7r7v777777@8l8n8p888888899":::::;ܰȧhXhHr6hKQhxK h(96h(9h5kJ6hh5kJ6hh6h'Gh5kJhhrh09h(9h=hKIhhadhJih'GhHr6hHr=;>;@;F;H;J;x<z<<<<<<<<<<=@@0@2@D@F@Z@@@:Ajp.ډNΌ 7dx^7gdw 7x^7gdwxgdw^gd/gd=taaaaabbbbccddtdvdddddddff6g8g:ggggghhXh`hhhhhhdifirjjjjBkDkkkmmnnnn pppqqկhVh=thFZ; hmrhFnG hFnGhFnGhFnGh>6jhFnG0JUhFnGh>h>5h>h>6h>h`z h h h h 6h h 5h hZh(9:qqqrtt`uju wDwpwwwww>y@yRyyzVzzzzzzz:{N{{{{{{}}n}p}}}~~x~~~~ҁށ쬤ؠh|h5kJh(hnPhnP6hnPh@6hnPh$sh8hVh=t6h=th@6h=th6h=th@h@6h2h26h@h2hehh7k:"$,2`fƂ΂Ԃ.46:<Z\^nr~҃$VX ɽɽɽɭɽɽɡə|ɽh|6CJaJhU8h|6CJaJhhj3CJaJh|CJaJh{CJOJQJaJh2h|6CJOJQJaJh|CJOJQJaJh|h|CJOJQJaJ hhj3aJh2h|6aJh|h|aJ h|aJhoh|aJ* "*:<>HLVf…^bfhj|DPT^;vpvpgpv]vpvhhj3h|6aJhohhj3aJ hhj3aJhoh|aJh.CJaJhg{CJaJhD(CJaJhhj3h|6CJaJhhj3h|CJaJhhj3CJaJh|CJaJhoh|CJOJQJaJh{CJOJQJaJh|CJOJQJaJhD(CJOJQJaJhD(hD(CJOJQJaJ$^`lnz‡ʇ̇·  *,>@BV^dlr։؉ډNPX@JLN񹭹h.h|6CJOJQJaJh.h|CJOJQJaJhoh.CJOJQJaJh.CJOJQJaJhoh|CJOJQJaJh2h|6aJh{h|aJ h{aJhoh|6aJ hg{aJhoh|aJ hhj3aJ-N^btv~ :<RTnpʌ̌ތV\~ȍ֍ڍhoh.aJ h.aJhoh|aJh{h{CJaJhZ&hQeCJaJhQehQeCJaJh|CJaJhQeCJaJh2h|6CJaJh{h|CJaJhoh{CJaJh{CJaJhoh|CJaJ3`dptԎ֎ގ(,Z^jlnz~  Thӽ۱ۢxhh.h|6CJOJQJaJh.h|CJOJQJaJhoh.CJOJQJaJh.CJOJQJaJhoh|CJOJQJaJhg{h|6CJaJh.h|CJaJhoh.CJaJh.CJaJhoh|CJaJhoh|aJ h.aJhoh|6aJ(nĐv"vHT(*2gd]gdMWDgdx/;dx^`;gdVgd)'gd 7dx^7gdHK 7x^7gdw 7dx^7gdwhĐΐҐ̑ npx &(06ºº§›§}}v}n}}jbbh{CJaJhX(h2h|6 h2h|h2h|hoh|CJaJhX(hX(CJaJh2h|6CJaJh2CJaJh.h|CJaJh.CJaJh|CJaJh|CJOJQJaJhX(hX(CJOJQJaJh.CJOJQJaJhoh|CJOJQJaJ$6hnx|~ēƓȓԓ֓ޓBDF`bhjxz֮wmgg h|aJh2h|6aJh2hw6aJ hwaJhohwaJh{h|aJhoh{aJ h.aJ h{aJhoh|aJhQehQeCJaJh2h{6CJaJhQeCJaJhoh|CJaJh2h|6CJaJh{CJaJh{h|CJaJ%zĔԔ֔ޔ *.0DNRTrt  "26@BJN赭h)'h|CJaJhoh|6CJaJhoh2CJaJh2CJaJhoh|CJaJ hQeaJh2h|6aJh|h|aJhoh|aJ h|aJhoh|aJ hwaJhwhwaJ10v JHJRTVȞơ&(*,8D~ۻxtptphptpap hIhx/hx/h96h9hx/jhx/0JU hVhoh)'h)'5mH sH hbmH sH hlh)'mH sH hrImH sH h\ h)'mH sH h)'mH sH h)'mH sH hbmH sH hrImH sH hQUh)'mH sH h)'h)'5mH sH h)'h)'56mH sH &*.DJbާ bft24l02>@FHJL°.0DFZ\bdhXho{jho{0JUh(9h YhVGE6hVGEjhVGE0JUh0 zjh0 z0JUhMWDhB4h%hjh0JUh9hx/6hx/h9 hIhx/:2FZĹƹ ;dx^`;gdV$a$dgd2gdFnGdgdTdgdo{dgdVGEdxz4F~jJL^nƶжķ$x¹ƹعڹػر h25jh25UaJh2jhU-UhU-hFnGhFnG6hFnGjhFnG0JUhVh t6hThT6 hT6h h*`h thTjhT0JUhjh0JUh(9ho{1  hVhohU-hu h25h2jh25UaJhZ&5mHnHu 501h:prI. A!"#$% j! 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmHnHsHtHN`N 5^Normaldh CJOJQJ_HaJmHsHtH \\  5^Naslov 1$<@&"5CJ KH OJPJQJ\^JaJ >A`> Zadani font odlomkaViV 0Obi na tablica4 l4a .k . 0 Bez popisa L@L x/CitatSdx^S6B*]phPP x/ Citat Char#6B*CJOJQJ]aJphtH :@: 20 Zaglavlje  p#H!H 20Zaglavlje CharCJOJQJaJtH 8 28 20Podno~je  p#FAF 20 Podno~je CharCJOJQJaJtH ^`R^ x/Bez proreda,fusnotaOJQJ_HaJmHsHtH F'aF <0Referenca komentaraCJaJBrB <0Tekst komentaraCJaJLL <0Tekst komentara Char OJQJtH DjqrD <0Predmet komentara5\JJ <0Predmet komentara Char5\TT <0Tekst balon iadCJOJQJ^JaJXX <0Tekst balon ia CharCJOJQJ^JaJtH >@> [0 Tekst fusnoteCJaJHH [0Tekst fusnote Char OJQJtH >&@> [0Referenca fusnoteH*XX 5^ Naslov 1 Char&5CJ KH OJPJQJ\^JaJ tH PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!r]@Otheme/theme/theme1.xmlYMoE#F{oc'vGuرHF[xw;jf7q7J\ʯ AxgfwIFPA}H1^3tHA HwDI31МC`A]#Tv@=!<İT[ڸ3"Жe)Q!ol y\?Z]<z'Yٯ󼻵fKWtnu:f+25 1_66Y|slvހ,~u߿ZmxM:~ƽ9ۮ|g(Ȇ"1OԢ\=.@Md}H.Gb-\zc|9e! a f^=??|xGȡIXzg>2>ϫP>3u^|gO^|=o <*Ç4&$Gh`9Q #LI(q =9S̲8zt;G䞣 E+$DuŽUrpŤJv'N|{f݈8j1((B*K] .Xu0tɐlm2fpVe9tPU(?$quⵒfqy$JyϢD9\,AGm\nziÙ)D]|%lڟZ̦gl冹EPk 9> ljWY DK/7ebe _膖W`VcJD1#4b!:UJ0A?=y6ʷWg1K#[]y%[BTRlw~SL_)4)X t|zm{\CJ# w@],d_C֜a|jHP؏T$كdfl,YdTI]ZG䐰zoPnI dYB=!kk|l1Qn6MBŊ]|-_ƬF^ Mιڎ5gr3W8o1,Q =H zC}~h m /iG08ELum6:iO֚%tv1ZHggv|m"{DaidL`/Z_z 'LIL0zL@[t/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!r]@Otheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] 658N^xxyF+  k2d0  111114!)2F9A@JpQY$dm x0~ʹNz f&.;rJ&Uaq ^Nh6zdfhijklmnpqrstuvwxz{|ZIJZ#"W2goy!*-4!@  @ 0(  B S  ?H0(   OLE_LINK3 OLE_LINK4 OLE_LINK1 OLE_LINK2 OLE_LINK9 OLE_LINK10 OLE_LINK11 OLE_LINK5 OLE_LINK6 OLE_LINK7 OLE_LINK8??$Joo  BB8Joo"" T_yiqcfYjDFGK)+ 9!@!I!O!!!!!""$$$%%%#%(%)%,%-%5%G%M%N%U%W%]%^%e%f%n%%%%%%%%%%%%%/&5&''l'n'D(O(r(t())******11L4R4w6y6667"7-:8:<<<<<<<<<<">*>+>7>BBLLTN[NNNyOOhQsQdRrRTTQVTVVVTW[W^^^^_ _``aabbbbkctcvcyc?gGghhhhiiiijjkk:l?l}llllJmOmmmmmnn'n,nnnnnooooGoNolotouoooooooooooo pp3p8pq"q#q*q:qBqtt1v9vvvFwLwowuwmxzxy(yYy`y{{~~~~ *.4;$&18w|xDŽӄLPch6>O^˕ԕu}"'vz W]˧Ч`fŨʨҨبި ,1s{|ԫګܫCJLP^jowz5B|37`eݮZ`1><Ciqdp¿Ŀɿʿҿ#%@K STpq   TVqsz|35  ""F#H#%%))"*$*--11558889:999::;;>>????BBDDEEEEGGIILLOOSQUQ&R(RTTWW[[``bbccf!fiijjkkmmnnooooppqq7r:r t tvvyyiykyyyzz||~~IJŀǀʁ́OQWYPRރ߃"$HILNQSWYMO.0 VW+,45fgӫԫKLabܮݮYZz^göͶ"%XYFIx{DG 33 /3 _ګګҬԬ*+34Wagirswzۭܭ 78LMVĮѮӮ!#01=DFY !%'LMTUyz"HH\\  <=  ==ԫJhlCPCGJm^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.8^8`o(. ^`hH.  L^ `LhH.  ^ `hH. x^x`hH. HL^H`LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH.8^8`o(. ^`hH.  L^ `LhH.  ^ `hH. x^x`hH. HL^H`LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH. ==hlCPCGJi"XBe Tg@8Z8g{AnXzt\;n{U7A[o{Vk(@|g{g U X 6 , gU]%)|O8 hy'A7#6(6@Vb{kY$U8w2;g!*!#m!."8#$$,$5$D7$y$%q%&4&Z&)'s'm(#*h*,+u+M,"-U-a-.Qc. /%/x/00X 0P02 2d'272@2d_2hj3f'4B4Q.5`15%8|89(9o9':E;FZ;j<O=>#>C>@0@ R@4U@YA|A B3BTBUBCCMWDvDVGE'GFnGHHu H>I5kJpvJ:KHKILYLM$MN&TNVNO:(O0GOvQOnP*TrUE V/DVWlVWjjXsX Y]Y]5^B^8_X_*`Ma cUcucLdei@i&GiJiwi Rj7kjkmkUpl2mbmnq21qHris tv(wXrw yVyVy0 z`z3c{?6|M|[}~X~>]ub9[XMz5BiJ5UE[dh'/ Ml `E r/Mm8!KQ6~2oSdSn.M~ eA4'2!=_K5Uo<qHm~&"# V$==KIei#up*J&OTGJY7a.^GrIl42'D(=_hh  '|}J ad*T]@g#cXD] $s@t|e2xK*Sj{u$x/} wAFx`EZ. BzLe %umC0ey"NX$CQt!Brp -09Qe{jeba^=tZk FP3oGCKS]1=,< X(n4 w]e{y(C(br5B#`# =@  #$%&'(*-./36789:;=>BCEHKMNOQTUWYZ[\]^_b HHHHH"H&H(H*H,H0H4H6H8H<H@HBHDHHHNHPHRHTHVHXH\HbHdHfHnHtHvHxHzH|H~HHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHUnknownG* Times New Roman5Symbol3. * ArialiGarantiqua_hr_PPTimes New Roman7.{ @Calibri7K@Cambria5. *aTahomaA BCambria Math"1FO\y^Nc_9%x0s2qHX $P?6|2!xxmmmm   Oh+'0d   , 8DLT\mm Normal.dotmmm92Microsoft Office Word@Ŷ(@b{0@Ry՜.+,0 hp   eXPerienceN^  Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$&'()*+,125Root Entry F@b4@1TableGWordDocument 7SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8%MsoDataStorePJAQ1W54EM2PY==2PItem PropertiesUCompObj    F0Dokument programa Microsoft Office Word 97-2003 MSWordDocWord.Document.89q