ࡱ>    5@bjbj22 ;tXX+  ,,,@$($($(8\(,)@>x,x,",,,,,,,......$RaxR9 ,,,,,,R,,,h nije stigla. To nije tipi no ni za jezik Hrvata, koji su se napuatajui ukrajinski prostor joa od 6. st. pomjerali prema zapadu, iako su elementi frikativnog h prisutni u dijalektima slavenskih jezika, npr. u Bosni ili Sloveniji. Specifi an je naziv Gorvat u Karpatima, gdje je g/h frikativno kao u suvremenom ukrajinskom Ghorvat. To se mo~e tuma iti kao neka vrsta granice slavenoiranskih dodira: ne Horvat ve (Gh)orvat. Tu su prisutna i prezimena kao Oros, koje karakterizira gubitak prednjeg h: Horos-Oros. Proces gubitka po etnog h u neku ruku oslikava i naziv Hrus-Rus, srodno sa Hurus-Horus. Podudarnosti i razlike u imenima Hor-Rus-Horvat'Rusin o igledno kazuju da su to u stvari varijante nekog srodnog pojma. Stoga se moramo upitati mogu li spoznaje o imenu Ros-Rus rasvijetliti ime Hrvat? Kao ato je gore re eno pitanje podrijetla imena Ros-Rus u znanosti je staro i problemati no kao i imena Hrvat. Sli nost je o ita i u rezultatima traganja za praizvorom: i ime Ros iz istoga je iranojezi nog kruga, a Slaveni su ga preuzeli u istim ukrajinskim prostorima. Takoer postoje sli ne naznake o iranojezi nom posredniatvu tek kao jednom od etapa tog imena koje potje e iz mnogo starijih vremena i udaljenijih prostora. Neki su suvremeni istra~iva i korijene tog imena prema etnojezi noj liniji vidjeli kod prastarih Indoeuropljana iz vremena neolita i mezolita. Oni vode genetsku liniju tog imena sve prema nostrati noj zajednici gornjopaleolitskog doba, odnosno 20. - 15. tisuljee p.n.e.42 Takva se datiranja mogu razumjeti uzmemo li u obzir prastari svjetonazorni, politi ki i etni ki kompleks o kojemu smo govorili i kod imena Hrvat. Dakle ta dva imena, Hrvat i Rus, upuuju na prastari indoarijski kult vrhovnog bo~anstva koji je sli nim tokovima i procesima iz istoga pravca donijet u ukrajinske stepe. Na prvi je pogled teako uspostaviti fonetsku i etimoloaku srodnost ta dva imena. Joa je te~e povezati zna aj tih imena uz neki srodan kultni pojam jer je arhai ni svjetonazor bio obilje~en sinkretizmom, nije znao za strogu, egzaktnu diferenciranost. Prastare religije nisu imale stabilne dogme mada je kultna praksa bila strogo fiksirana ali sa zna ajem koji nije bio strogo odreen. Naime, jedan se obred mogao tuma iti na razli ite na ine.43 To se o ituje u srodnosti i istovremeno u razlikama plemenskih naziva fiksiranih u ukrajinskim stepama. Sva su ta iranojezi na plemena (Alani, Aorsi, Roksolani, Rusi, Hrvati i dr.) pripadala istoj jezi noj i ritualnokultnoj makroobitelji. Meutim, ritualna sli nost i jezi no zajedniatvo, odnosno nazivi plemena nisu se obvezno morali podudarati. Pripadajui istom svjetonazornom mitoloakom krugu, nazivi Hrvat i Ros-Rus mogli su biti razli ite varijante imena srodnih bo~anstava, ato je bilo zakonitost s obzirom na ogromni prostor s kojeg su potjecala plemena slijevajui se u drugu prapostojbinu indoeuropskih naroda - u stepe, odnosno aume danaanje Ukrajine. Ona je zna ajan izvor za rekonstruiranje prastare mitologije koju su Slaveni preuzeli od iranojezi nih plemena i sintetizirali s bogatim slojevima prijaanjih kultura. Dakle, u osnovi imena Ros i Hrvat treba tra~iti isti pojam vezan uz naziv vrhovnog nebeskog bo~anstva solarnog kruga. Naziv Ros-Rusj kao ime indoarijskih plemena Pricrnomorja blisko je staroindijskom rukaa ato zna i svijetao, blistav, jasan. S tim se nazivom povezuju i nazivi Aorsi, Roksi od ega je proisteklo i Rusj.44 Solarni kult sna~no je pro~imao kulture arhai nih naroda odjekujui u nizu pojmova vezanih za ritual nebeskog bo~anstva i u tako va~nim pojmovima kao ato je podrijetlo odreenog etnosa. Prema genealoakom praslavenskom mitu, podrijetlo se etnosa povezivalo sa solarnim mitologijama. Naime, iz braka nebeskog boga Svaroga, koji je kasnije bio zamijenjen njegovim sinom Da~bogom i Boristenovom keri Dnjipro nastao je odreeni skitski rod. Prema toj genealoakoj legendi u prastarim se vremenima u dnjeparskim aumama i stepama rodio tamoanji prvi ovjek koji se zvao Targitaj. On je u genealoakim mitovima bio tipi an lik praoca, kultnog junaka. Imao je tri sina: Lipoksaja, Arpoksaja i Kolaksaja. Njihova imena pripadaju joa pretskitskom lokalnom stanovniatvu ali su zavraeci tih imena bliski iranskim. Od najmlaeg Kolaksaja, kojega zbli~avaju s Carom Suncem (Da~bogom), potje u Paralati - voe i etnos Praslavena - Skoloti. Tom se mitu lokalnog podrijetla, iako ima sli nosti s mitovima iranojezi nih plemena, ne mo~e porei originalnost i posebnost. Meutim, ono ato je najva~nije i tipoloaki srodno je povezivanje nastanka roda sa Suncem. Ve smo rekli da su nazivi za nebeska bo~anstva kod Slavena imali svoju hijerarhiju koja se mogla naslojavati jedna na drugu. Slavenska su bo~anstva bila sli na bo~anstvima njihovih indoiranskih susjeda. Svarog je bio bog neba, otac boga Sunca - Da~boga i ognja -Svaro~ia. Predstavljao je izraz sakralne vlasti, a njegovo je ime imalo zajedni ki korijen s groznim indoarijskim bogom nebeske vatre Varunom i najstarijim gr kim bogom Uranom (nebo). Etimoloaki se njegovo ime podudara sa staroiranskim "Svaroga'9 (nebo). Njegova je uloga sli na ulozi nebeskog boga Indoarijaca - Mitri. ak se da usporediti s iranoarijskim prototipom zoroastrijskoga Ahura Mazde. Da~bog je u panteonu Slavena vrhovno bo~anstvo podnebeskoga svijeta - Sunce koje sja. On se povezivao s idejom velikosvjetske administrativne vlade. Njemu su bili srodni Surja i Helios i hetsko bo~anstvo Sunca. Meutim, slavenskom je Da~bogu najbli~i iranski bog Mitra. Iza Svaroga i njegovog sina, cara Sunca Da~boga bio je bog Perun, pobjednik zmaja, zatim Svaro~i koji je predstavljao realiziranje nebeskoga svjetla - ognja (svjetla kao takvog). Ta su bo~anstva kod Praslavena bila utjelovljenje odreenog ognjenog principa iji su nazivi varirali. U toj je hijerarhiji, kako se pretpostavlja, Svarog bio povezan s visim nadnebeskim svijetom. Svarog se kod zapadnih Slavena nazivao Tvarog i Rarog, a kod ju~nih Svjatovit, Jarojvit, Rujevit, Porovit i sl. Rodbinska povezanost Svaroga i njegova sina Da~boga morala se odraziti na one koji su zapravo projektirali na nebesa tu i takvu rodbinsku povezanost. Refleksije su prisutne u hijerarhiji plemena u ukrajinskim stepama, u aumskim stepama od Dona, preko Dnjepra pa sve do Karpata. Razli ita plemena mogla su imati neka viae-manje srodna nazivlja ali opet povezana sa solarnim kultom. Vodea plemena, lideri smatrali su vrhovno bo~anstvo svojim dok su se druga, ne tako jaka plemena morala zadovoljiti manjim bo~anstvima, priznajui na taj na in svoju podreenost ja em plemenu. Ono ato je bilo dominantno, a ato mo~emo rekonstruirati iz akrtih izvora je povezanost naziva plemena s nebeskom simbolikom koja je rezultirala slo~enim kombinacijama plemenskih imena. Odjeci povijesnog pamenja kozmogonijskih mitova prisutni su u starokijevskoj srednjovjekovnoj knji~evnosti. Tamo se izmeu ostalog spominje i Oganj-Svaro~i kao mitoloaki prvopredak. U poznatom kijevskom spjevu "Slovo o pohodu Igorovu" spominju se Rusii, dakle oni koji su se u vojsci nazivali Da~bogovljevim unucima, odnosno Svarogovim praunucima. Ako smo konstatirali da su Rosi-Rusi bili u svom postanku vezani uz Hrvate, (bile su to plemenske formacije u ju~noukrajinskim stepama, dakle u istim prostorima i uvjetima) onda je logi no konstatirati da su ovi zadnji, odnosno Hrvati morali ostaviti tragove svog postojanja i u glavnom centru starih Rusa, odnosno u Kijevskoj dr~avi. Kijev Kijev je (ukrajinski - Kyjiv) od prastarih vremena bio zna ajno srediste razli itih kultura koje su se pronosile po ukrajinskom prostoru, koje su tu nestajale i ponovno nastajale. Toponimske legende, pisani i drugi izvori upuuju na veliki zna aj ovoga centra na uzviaenim obroncima Dnjepra, gdje su se na raskri~ju strana svijeta susretale razli ite tradicije. Kao centar dnjeparskog puta, poznatog kao "put iz Varjaga u Greki", Kijev je povezivao nordijsku i ju~nu stranu povijesnih tijekova. Njegova je isto na strana bila otvorena stepi s njezinim brojnim narodima koji su se ovdje preko Kijeva susretali s narodima aumskih prostora. Rosi-Rusi i Hrvati morali su dolaziti u dodir na kijevskim terenima kao centru tog prostora. Ti su se etnosi pro~imali ili konfrontirali u procesu postupnog pokratavanja plemenskih saveza, njihovih ujedinjenja i raspadanja i borbi za prevlast. Dodir slavenskoiranskih tradicija i svjetonazora na ovom prostoru osjeao se ve u njegovu nazivu. Ime glavne ukrajinske rijeke Dnjepar (ukrajinski Dnjipro) u starokijevskim nazivima poznato joa u 4. stoljeu, tuma i se povezanoau s iranskim, sjevernoosetinskim don u zna enju voda i avestinskim zna enjem  zadnji, najudaljenij.45 Ta je interpretacija srodna onoj o zna enju Anta u Ukrajini (dakle, onih koji su na kraju). Na taj bi na in Dnjepar u iranojezi nim orijentacijama tog ogromnog iranojezi nog prostora bio najudaljenija vodena granica Skitije. U neku je ruku Dnjepar predstavljao i liniju razgrani enja, odnosno pro~imanja plemena s dominiranjem iranske, odnosno slavenske komponente. U tom su procesu Slaveni postupno preuzimali kulturu iranojezi nih prostora. Naime, iranojezi ni su Rusi prenosili svoju kulturu Slavenima i tako se formirala slavenska Rus'. Smatra se da je taj proces po eo u 1 tisuljeu n.e. i rezultirao formiranjem Kijevske dr~ave, odnosno tvorevine u kojoj su se srela dva naziva - Kijev i Rosi, Kijevska Rus' (ukrajinski: Kyjivska Rusj). Ta toponimska sintagma sadr~i veliku povijesnu injenicu vezanu za Rus'. Ime Rosi-Rusi povezuje se sa srednjim Nadnjeprovljem u kojem je koncentrirano najviae slavenske toponimije s korijenom Ros. To su ve spomenuti nazivi rijeke Rosj i njezinih pritoka: Rosjka Rostavica, Rotok, Rosava. Ovi su prostori bili jezgro budue dr~ave Slavena, Rus'. Prema tome, Rosi-Rusi nastali su pro~imanjima srednjodnjeparskih Slavena i Sarmata-Roksolana, odnosno njihovih slaveniziranih potomaka. Daljnja sudbina imena Ros- Rusj vezana je za slo~ene procese plemenskih socijalnih diferenciranja. Prema arheoloakim podacima dvije su mogue etape socijalnog razvoja kod isto nih Slavena. U prvoj su etapi, koja obuhvaa razdoblje od 5. do 7. stoljea, bili vezani za zemljoradni ku tradiciji u rodoobiteljskim opinama. Viaa su kategorija tog druatva vojnoplemenski savezi iji su elnici imali funkciju vojskovoa. Drugu etapu ine plemenske kne~evine ija je federacija temelj staroruske dr~ave.47 Hrvati i Kijev Mnogobrojni arheoloaki, antropoloaki podaci potvruju hipoteze ukrajinskog povjesni ara M. Gruaevskog (1913. g.), ruskog lingvista A. `ahmatova (1915. g.) i ukrajinskog etnologa A. Krimskog (1922. g.) da je po etak formiranja pojedinih isto noslavenskih etnosa vezan za doba raspadanja slavenskog zajedniatva od 6. do 8. stoljea. Te su zajednice bile konglomerat srodnih i dosta bliskih dijalekata iji su nositelji bili i sli ni i razli iti. Imali su svoja glavna i lokalno diferencirana srediata. Funkciju glavnog centra u tim zajednicama imala je utvrda gorodia e - gorod, oko koje se kupila plemenska, odnosno interplemenska zajednica. Tradicija stvaranja odreenih gradia, utvrda, odnosno "grada" vjerojatno se po ela intenzivno airiti posebice od sredine 6. stoljea, a naro ito je bila izra~ena u cijelom ju~nom dijelu slavenskoga svijeta. Na mjestu utvrda, odnosno "gorodiaa". u vremenu od 6. do 8. stoljea, formiraju se manje kne~evine s vojnim dru~inama i s knezom na elu. Taj proces obuhvaa veliki prostor kojim su se airili Slaveni. Neposredno se u aumsko-stepskoj Ukrajini stvorio odreeni sustav ranopoliti kih slavenskih ujedinjenja, kne~evina s utvrdama-gorodia ima koja su bila u njihovu srediatu i imala funkciju glavnog centra. Tipovi takvih formacija prisutni su od Dnjepra do Jadrana, od Kijeva pa sve do Dubrovnika i Poljice gdje su bile razvijene vojne dru~ine u slu~bi kneza. Ta su srediata bila sjediata administrativne, politi ke, gospodarske i kulturnokultne funkcije. Ovdje su bile i rezidencije sakralnih osoba tih ujedinjenja. To su mogli biti ~reci-prvosveenici (sveenici), li nosti u funkciji "svetoga kralja", cara. U njihovoj su im slu~bi na raspolaganju bile dvije glavne druatvene kategorije: ratna snaga i slu~itelji kulta. Veliku ulogu centralnog grada na isto noslavenskom prostoru imao je Kijev. Uz taj su grad vezane brojne legende, a one o njegovom osnutku upuuju na izniman zna aj te lokacije. Prema arheoloakim podacima proces neprekidnog doseljavanja na tlo suvremenog Kijeva zapo inje sredinom 1. tisuljea n.e.48 No, taj je prostor bio naseljen, i to prili no gusto, joa prije postanka prvih kijevskih gorodia a. Potvruju to ranoslavenska zarubinecko-kor evatska kultura (naziv prema lokaciji nalaziata) te nalazi rimskoga novca. Poznati su spomenici koji pripadaju kamenom dobu, dobu bakro-bronce, ranoga ~eljeznog doba itd. Krajem 3. tisuljea p.n.e. podru je suvremenoga Kijeva bilo je naseljeno sto arima, ovdje su pronaeni tragovi prastare kulture. Slavenski Kijev s kraja 5. st. bio je isto noslavenski plemenski centar dnjeparskih Poljana u ijem su susjedstvu bila druga slavenska plemena. U legendama o osnutku slavenskoga Kijeva dominira ona iz pisanja ljetopisca Nestora. Ta legenda govori da je slavenski Kijev poniknuo na mjestu ve postojeih prapovijesnih naselja, predstavljajui tako slavensko razdoblje stabla koje vu e korijene iz mnogo starijih vremena. Analogan je takvoj povijesnoj sudbini Kijeva primjerice Dubrovnik, ije slavensko ime oslikava tek gornje vremensko razdoblje dubinskih slojeva tog mjesta o emu e biti govora u iduem poglavlju. Ime Kijev neki povjesni ari povezuju s realnom osobom, s knezom Kijom. Meutim ime Kijev u sebi nosi tragove predslavenskog razdoblja i tadaanje svjetonazorne predod~be koja je bila u osnovici tog imena. Mitoloaka osnova naziva ima odjeka i u praslavenskom mitu, rekonstruiranom na bazi srednjodnjeparske pripovijetke o Kozmi i Damijanu, dvojici junaka koji su pobijedili zmaja ato je napadao grad sa strane Crnoga mora. Kozma i Damijan bili su kova i i ora i. Izradili su prvi plug, u koji su kasnije i upregnuli zmaja.49 Taj slavenski odjek jedne mitoloake predod~be tek je varijanta prastaroga kozmogonijskog mita o nebeskom kova u za kojeg su vezane legende o osnutku Kijeva. U imenu su tog grada i tragovi solarnog kulta naroda tog prostora. No, to zahtijeva posebno obrazlo~enje ato nije tema naae studije. Na te prastare osnove imena Kijev naslojavale su se legende slavenskoga doba koje su takoer u sebi nosile odreenu mitoloaku, odnosno folklornu memoriju. Jedna od legendi o osnutku Kijeva navedena je i u spisu ljetopisa Nestora. To je tipi na genealoaka legenda sa stalnim elementima. Prema njoj su u zemlji Poljana bila trojica brae. Jedan se zvao Kij, drugomu ime bilo `ek a treemu Horiv. Imali su sestru koja se zvala Labud (Lybid'). Prema legendi "... sjedio je Kij na gori gdje je sada uzvoz Bori iv, dok `ek sjedio na gori koja sada se zove `ekavica, dok je Horiv na treoj gori koja se zove Horevica...". Potrebno je istai da su ispod tih brda, na kojima s vjerojatno bili smjeateni bogovi, postojale i rijeke, koje su nazvane prema brdima. Spominje se potok Lybid' i Bori iv Tik. Osim toga su u prostoru Kijevske dr~ave i grada Kijeva poznati i hidronimi s osnovom hor. Taj suodnos visine (brda), tog ritualnog mjesta poklanjanja bogovima, i vode (dolje) odgovarao je kozmogonijskom mitu i predod~bama Slavena o mjestima na koja se treba naseljavati, odnosno stvarati mjesta kulta. Uzvisice su morale biti srediatem poklanjanja bo~anstvima s dominacijom starijeg glavnog plemenskog voe. Nestor je napisao: "...i stvoriae grad u ime brat svojeg najstarijeg i dali su njemu ime - Kijev...". Nastanak tog grada odgovarao je principima mitologiziranja zemljopisa: Bijaae uokolo grad-gora i bor velik, i bijahu lova ke zvijeri, bijahu mu~evi mudri i smialjen. Nazivali su se Poljanima, od njih pak i nastadoae u Kijevu Poljani sve do dana danaanjega.50 U ovoj je legendi opisano povijesno tlo na kojem s ja ale i uzdizale se slavenske grupacije.51 Prema nekim interpretacijama, iz gore navedenih imena ove legende stoje braa, kne~evi poljanskih rodova odnosno tadaanjih plemena. Povjesni ari dopuataju da je Kij bio realna osoba. }ivio je krajem 5. i po etkom 6. stoljea. Meutim, teako je povjerovati da bi naziv za takvo povijesno mjesto kao ato je Kijev bio povezan samo s jednom osobom, u ovom slu aju s knezom Kijem. To je ime najvjerojatnije imalo kultno podrijetlo. Naime, imena bo~anstava koje su atovala ta tri dominantna plemena i kojima su se poklanjali na brdima reflektirala si se u njihovim imenima. Dakle, u nazivima spomenutih brda, sjediatima trojice brae, sadr~ane su rodoplemenske predaje o hijerarhiji plemena. Dominacija brata Kija oslikava prastare korijene mita o poklanjanju nebeskom kova u, kao sastavnici solarnog kozmogonijskog mita. Dva su druga imena mogla simbolizirati neke prastare imenske skupine od kojih je najpoznatija, a za nas i najzna ajnija, ona s imenom Horiv. Plemenska formacija koja je nosila to ime naslijedila ga je od svojih predaka koji su sa svoje strane to ime povezivali s odreenom svetinjom. Dakle, "brat Horiv" koji je "sjedio" najednom od kijevskih brda u proalosti je bio kultno mjesto gdje se jedno od starokijevskih (poljanskih-antskih) plemena poklanjalo svom bo~anstvu. Takav slavenski Kijev bio je osnivan (ili je unosio novi duh u odavno postojee naselje, centar stare kulture koja je gasnula) otprilike prije doba koje je prethodilo antskobizantskom ratu 30-ih godina 6. stoljea. Ovdje treba spomenuti joa jednu od verzija poznate kijevske legende. Ona je opet vezana za jedan od stalnih elemenata legendi-brai, ali spominje i veliku plemensku skupinu, Poljane, koji su: "...~ivjeli svako s rodom svojim, na svojim mjestima, vladajui rodom svojim...". U Poljanima su takoer trojica brae: Kij, `ek i Horiv. Imali su sestru Lybid'. A po ovoj brai zapo elo je kne~enje kod Poljana. U ovoj se drugoj verziji spominju antski vladari, povijesno realne li nosti. Anti-Poljani nisu nad sobom imali neke uobi ajene monarhisti ke vladare. }ivjeli su u velikim, odvojenim rodovima u kojima su se izdvajali oni bogati kao neka vrsta aristokracije. Iz te su elite, koja je svoje ime povezivala s odreenim bo~anstvom, svojim pokroviteljem, bili i predstavnici plemenske vojnopoliti ke formacije koja je bila vrh plemena. Ta su se plemena koncentrirala oko Kijeva kao glavnog ritualnog centra, a sli nu je ulogu imao i u prijaanje, predslavensko doba. U oba je slu aja to rezultat iznimno povoljnih zemljopisnih odlika. 0 brdima kao o mjestima koja su imala ritualan zna aj i bila stjeciata duhovnosti govori se i u usmenoj tradiciji. `iroka zastupljenost toponima s osnovom kij~kijev u slavenskom je svijetu, takoer i u Hrvata, rezultat raseljavanja slavenskih plemena koja su sa sobom nosila i svoje predod~be, svetinje, bo~anstva. Jedno od najraairenijih svakako je ime njihovog nekadaanjeg kultnog centra Kijeva, onog na Dnjepru. Vjerojatno otuda potje e velika zastupljenost razli itih varijanti tog toponima airom slavenskog svijeta, na Balkanu, pa tako i na prostoru Hrvatske. Zanimljivo je da je na tim lokacijama pronaena arheoloaka graa bliska antskoj kulturi, ato je primjer airenja Anta koji su dolazili u dodir sa Slavenima. U ovom su kontekstu posebno zanimljivi podaci arapskih i perzijskih zemljopisaca 9. i 10. stoljea o trima ruskim dr~avnim grupama: Kujaviji, Slaviji i Artaniji, odnosno o postojanju tri glavna grada: Kujava, Slavija i Arta (Arsa). ak ako i sumnjamo u pouzdanost arapskih izvora ipak ne mo~emo mimoii naziv Ars u sklopu Rusa, kao imena jedne od vodeih grupa. Kijevsko jezgro imalo je konsolidirajui zna aj. Bio je to centar dr~ave koja se sastojala od mnogobrojnih plemena od kojih su najva~niju ulogu imala ona koja su uspjela nametnuti svoju elitu, ato se odrazilo u legendi trojici brae: iza svakog od njih stoji ime plemenske grupe. Prema istra~ivanjima G. Lovrijanjskog, kod svih je Slavena u prijedr~avnoj etapi razvoja postojala dvorazinska teritorijalnopoliti ka struktura. Onu viau koja se podudara s velikim plemenom, ruski arheolog Boris Ribakov naziva plemenskim kne~evinama. Ni~u formaciju predstavljala su mala plemena koja se formiraju od teritorijalnih susjednih opina, koje su se u starokijevsko vrijeme zvale ~upe. lako taj naziv potje e iz starokijevske dr~ave, u ukrajinskom s prostoru kasnije izgubio ali su ga zato Hrvati o uvali. Vrhovni organ vlade uprave takvih opina, odnosno plemena i nadplemenskih zajednica predstavljalo je vijee, (ukr.: vie). Taj se naziv takoer izgubio u ukrajinskom jeziku, ali je opet o uvan kod Hrvata. Vijee su sa injavali slobodni ljudi koji su birali kneza i rjeaavali najva~nija druatvena pitanja. Takve forme uprave susreemo i kasnije. od koza ke tvorevine Zaporoake Si pa sve do Dubrovnika i Poljice. Vodeu su ulogu u druatvenom ~ivotu imala vlastek predstavnici aristokratskih rodova a taj je status bio nasljedan. U ukrajinskom jeziku ta se druatvena kategorija zvala znatj (od rije i znatan) i nju su u stvari sadr~avala i predstavljala spomenuta imena trojice brae. Bio je to na in isticanja tih vodeih plemena iz velikih plemenskih zajednica. Imenima tih hegemonisti kih plemena o uvala se uspomena na prastari mit iji su nositelji bili elitisti ki predstavnici roda. Rosi i Horosi kao predstavnici prastare antske skupine spadali su u tu grupu vodeih, najja ih plemena. Oni su i o uvali ulogu lidera plemenskih skupina. Poljski kroni ar Jan Dlugo (10. st.) zapisao je da su poslije smrti Kija, `eka i Horiva naslijedili njihovi sinovi "i mnogo godina gospodarili kod Rusa" (sve do sredine 6. st). Ako prihvatimo tezu da iza imena Horiv stoji naziv jednog od plemenskih konglomerata - Hrvata, onda su ovi zadnji bili jedno od triju hegemonisti kih plemena ija su bo~anstva bila u panteonu glavnih bo~anstava Kijeva. Ime Hrvat kako je ve bilo re eno imalo je etnomitoloaki zna aj i direktno je vezano, u jednoj od svojih varijanti, za glavni kozmogonijski mit Kijeva. Osim toga, a ato je najva~nije, to je bilo ime plemena koje je imalo itekako zna ajnu ulogu na svojim prostorima. U protivnom, ono ne bi bilo ni spomenuto u legendi kao ato je slu aj s nizom drugih, manje bitnih plemena ija imena poznajemo ali ne iz legendi u kojima se ni ne spominju. Dakle, u legendi o osnutku Kijeva slavenskoga doba itamo naziv plemenske skupine Hrvata vezanih za bo~anstvo Horiv. Konstrukcija Horiv sadr~ava korijen hor i sufiks iv. U tom je sufiksu izra~en tipi no ukrajinski ikavski refleks jata. Dakle, ime Horiv srodno je ukrajinskomu Kyjiv, gdje prvi dio zna i ime, dok je -iv posesivni sufiks: Hor-iv. Osim imena bo~anstva kijevskog panteona poznatog iz kasnijih plemena s osnovom hor (dakle Hors), na prisutnost tog imena u ukrajinskim prostorima upuuju i ve spomenuti hidronimi i toponimi s osnovom hor. Na njih nailazimo u staroukrajinskim ljetopisima a neki su se sa uvali i do danas.53 Na osnovi toga pretpostavljamo da je plemenska skupina s imenom Horvat bila ne samo jedna od vodeih, ve i sastavni dio formiranja ukrajinskoga etnosa i bezuvjetni dio, subjekt njegove kasnije povijesti vezane za nastanak i funkcioniranje jezgra staroukrajinske dr~ave. Hrvati u Kijevskoj Rus' Kao ato je ve re eno Rus' je bilo ime samo srednjodnjeparskih Slavena. Tijekom konsolidiranja isto noslavenskih plemena i stvaranjem Kijevske dr~ave naziv Rus' se proairio na sav teritorij ove dr~avne formacije.54 Kijevska Rus' je bila polietni ka dr~ava, ujedinjavala je viae od dvadesetak iranogovornih naroda. Ti su se narodi ili suprotstavljali ili pokoravali Kijevu, odnosno vladajuoj kijevskoj eliti. Dakle, ta se Kijevska Rus' nije sastojala od jednog etni kog sustava, odnosno jedne cjelovite staroruske narodnosti iz koje su kasnije izrasla "tri bratska naroda": Rusi-Moskovi, Ukrajinci i Bjelorusi, kako je to tvrdila sovjetska historiografija. Ta je dr~ava obuhvaala ogroman prostor, etni ki veoma aarolik. U Nestorovom ljetopisu ne spominju se kao zaseban narod Rusi iz ukrajinskih stepa, gdje su bili u dodiru s Hrvatima. Na teritoriju Ukrajine nema nikakvih tragova o materijalnoj kulturi ruskog naroda, kao zasebne etni ke zajednice. Njihovo su ime i tradicija okrenuti Kijevu, dok su etni ko jezgro Kijevske Rus' inili oni koji su poznati iz Nestorovog ljetopisa kao Poljani. Prema ljetopisnim podacima kod isto nih Slavena prije formiranja Kijevske Rus' postojalo je 14 velikih plemenskih grupa: Poljani, Drevljani, Volinjam, Dulebi, U~ani, Uli i, Tiverci, Horvati, Severjani, Vjatii, Radimii, Dregovii, Krivii i Iljmenski Sloveni. Ti su plemenski savezi zauzimali veliki teritorij. U savezima je bilo blizu desetak posebnih plemena ija su imena kasnije zaboravljena. Uglavnom se o uvalo samo zajedni ko ime tih skupina koje je bilo ili ime dominirajueg plemena ili neko posve novo ime. Najzna ajniji su u tim plemenima bili Poljani. Zauzimali su prostor izmeu Dnjestra i Dnjepra gdje su bili poznati od kraja 1. tisuljea p.n.e. do vremena izmeu 1. i 4. stoljea n.e. Bili su rasprostranjeni u aumskostepskoj Ukrajini. Tamo su i nastali kao davnoslavenska etni ka zajednica poznata pod imenom Poljani, Poli. Bili su nasljednicima skitskopraslavenske dr~ave Velike Skitije. Poljani su tvorili kne~evinu u srednjem Podnjeprovlju, jezgro Kijevske Rus'. Od Poljana potje e niz poznatih kne~eva Kijevske dr~ave. Ljetopisac Nestor govori o njima kao o mudrim i pametnim ljudima. Njihova je duhovna kultura prethodila osnutku slavenskog Kijeva. Zajedno s imenom Poljani pojavljuje se i skraeni oblik Poli, blizak jednoj od grupa potomaka Skita - Palijima. Najviae su se oko Kijeva kao centra naseljavali Poljani s desne obale Kijevske zemlje. Preuzimali su brda i uzviaice s kojih su ne samo kontrolirali putove ve su im to bili i centri njihovih ritualnih kultova. Ve spomenuta legenda o osnutku Kijeva govori da su u zemlji Poljana bik tri brata koja su osnivala Kijev, ato joa jednom potvruje da su etni ku sliku konglomerata koji se zvao Poljani tvorila raznovrsna plemena. Ta su plemena bila u sklopu Kijevske zemlje kao jednog nadplemenskog jezgra. Dakle, od tih mnogobrojnih etni kih skupina u sastavu Poljana isticala su se ona tri koja se skrivaju iza imena Kij, `ek i Horiv. Na jugu Podnjeprovlja tijekom perioda od 6. do 8. stoljea, areal Poljana je zahvaao blizu 200.000 km255 U ju~nim se predjelima taj prostor airio sve do rijeke Rosj u ijem je bazenu obitavalo mjeaovito slavensko i neslavensko stanovniatvo. U toj su regiji, kao ato smo ve spomenuli, mogli neko vrijeme biti i Hrvati. Tijekom slo~enih etnogenetskih procesa Poljani su se pretvorili u veliki etni ki konglomerat. Prema sintezi podataka iz ljetopisa Poljani su mogli predstavljati veliki savez plemena koji se s vremenom raspao. Prema nekim interpretacijama oni koji su bili uz Dnjepar, na isto noj granici slavenstva, kasnije su postali Ukrajinci, a oni uz rijeku Vislu mogli su utjecati na naziv poljske nacije, dok su plemena na Dnjepru, oko Kijeva, predstavljali osnovicu velikog etni kog kompleksa koji se zvao Kijevska Rus'. Ve smo rekli da je pojam Rusj u starim izvorima povijesno imao razli it zna aj. Kao Rusa, Rusj, Rusjka zemlja on se ispo etka vezivao samo za Kijev i njegovo podru je. No, s vremenom se po elo nametati susjednim podru jima ak i u okviru sadaanje Ukrajine. Ime Ukrajina pojavljuje se. kao ato je ve spomenuto, paralelno s nazivom Kijevska Rus'. Oni koji su se nazivali Kijevska Rus' kao da su te~ili istaknuti svoju iznimnost, elitizam u odnosu na prostore kojima su vladali. Sve oko Kijeva bilo je pokrajina, krajina, dok je Kijevska Rus', odnosno Kijev srediate, svetiate s kaptolom, stolni grad. On je centar vojne organizacije, vojne elite Rusa s prastarim imenom bo~anstva rata, onih Orosa, Rusa ato su vladali prostorom koji se airio na sve strane. S formiranjem dr~ave Kijevske Rus', naziv centra se sve do 11. i 12. stoljea nametao odreenim regijama sjevernih i isto nih zemalja. U ljetopisnim se izvorima isti e kako Novgorodci "idu v Rusj", dakle u Kijev, u ernjigiv, u Perejaslav i druge starokijevske gradove. U Rus' putuju iz zemlje Suzdaljske (koja je pored Moskve) a takoer iz zemlje Galicke (na zapadu Ukrajine). Pleme Drevljani naziva kijevskog kneza Igora "rusjki car", nadreujui ga svojem drevljanskom knezu. Rus' - to je dakle Kijev izvan kojega su drugi, podreeni gradovi: Novgorod, Vladimir, Gali, Rjazanj, Smolensk, koji su bili u razli itim vezama s jezgrom Kijevske Rus' tj. sa srednjim Podnjeprovljem, dakle Kijevom te ernjigovom i Perejaslavom.56 Kijevska Rus' ispo etka nije airila svoju vlast na sve Poljane - Ante, ve samo na onaj njihov dio koji je obitavao u kijevskoj regiji. No, s ja anjem vojnopoliti ke vlasti pojedinih predstavnika aristokratskih rodova u brojnim osvaja kim pohodima tijekom stoljea, situacija se ve od druge etvrti 6. stoljea postupno mijenja, da bi se krajem 8. i po etkom 9. stoljea Kijevska Rus' formirala u monu dr~avu ranog srednjovjekovlja. Kao jedna od najveih i najmonijih dr~ava srednjovjekovne Europe Kijevska Rus' je bila sve do 30-ih godina 13. stoljea, odnosno do tatarskog razaranja Kijeva. Dakle, ve se u starokijevsko doba ime Rus' proairilo na njoj podreene teritorije: Novgorod, Zalisja, Galie, Tmutarakanj itd. Nastavai u ukrajinskim zemljama etnonim Rus je u vremenu od 6. do 9. stoljea postao prvim nazivom Praukrajinaca. Rus' je naziv podru ja koja su naseljavali ti razli iti narodi, njihove prve dr~ave nastale u srednjem Podnjeprovlju.57 Poslije tatarske navale 1240. godine i pada Kijeva, odnosno Kijevske Rus', rasprsnula se poput mozaika i ta ogromna tvorevina nikada u stvari nije ni bila neka opa, jedinstvena, monoetni ka, ruska zajednica, kako su to na silu htjeli u povijest upisati sovjetski povjesni ari. Bila je to polietni ka tvorevina. Kijevska elita Rus' je nestala, no njezino se ime odr~alo kao obilje~je elitizma pojedinih gradova, regija i kne~evina. Tako je u karpatskim predjelima nastala Galicka Rus', na zapadu Bijela Rus' a kasnije se pojavila i Moskovska Rus'. Meutim se pojam Rus' u zapadnim srednjovjekovnim i kasnijim izvorima vezivao samo za Kijev i zemlje Ukrajine. Identificiranje Ukrajine (kao paralelnog naziva za Rus') sa starokijevskom dr~avom o uvalo se u zapadnim izvorima koji su razlikovali Rutene i Rusine, dakle narod Ukrajine od Moskovita kao naroda Moskovske Kne~evine, dr~ave koja je nastala kasnije od Kijevske. No, prave poteakoe pojavljuju se u 17. stoljeu, kada Bogdan Hmeljnicki svoju preporoenu dr~avu imenuje kao Rus', Rusjku Kne~evinu, a sebe samodracem rusjkih. Ukrajinci su se zvali Rusima joa od elitisti kih krugova kijevskih intelektualaca kasnobaroknoga doba sve do 18. stoljea kada se to ime postupno gasi u njihovoj svijesti. Ono se o uvalo samo kod zakarpatskih Rusina udaljeni od Moskve. 0 tome smo ve govorili no ovdje ponavljamo kako bismo istaknuli elitisti ki zna aj Kijevske Rus'. Vidjeli smo da je ime Rus' ve od svog za etka imalo slo~enu sudbini. a razli ita razdoblja davala su mu i druk ije sadr~aje - od naziva vojne eliti Indoarijaca, preko iranskih pa sve do slavenskih, odnosno ukrajinskih prostora. Na kraju su to ime uzeli oni s podru ja Moskovske dr~ave gdje se ono transformiralo u naziv Rosija. Postojanost tog imena u odnosu na druga mnogobrojna plemenska nazivlja koja su nestala s etni ke mape treba povezivati s dubokim zna ajem pojma koje je ono sadr~avalo, odnosno s druatvenim zna ajem ljudi koji su ga o uvali prenosei ga s koljena na koljeno, s jedne socijalne i povijesne strukture na drugu. Ve smo rekli da su imena Rus i Hrvat bila vezana za mitoloaki obojenu, prastaru kultnu tradiciju slavljenja nebeskog bo~anstva. Taj se kult njegovao u vojnom, elitnom sloju druatva. Vojnopoliti ke promjene sustavno su se odra~avale i utjecale na sva druatvena polja: kulturu, jezik, djelovale su na airenje jednih i smanjivanje drugih jezi nih areala. Tako je i airenje imena Rus' i Hrvat bilo vezano za vojnopoliti ke okolnosti i promjene. Sigurno je da su se ta imena zajedno razvijala na predslavenskom, iranskom i prediranskom prostoru. No, poslije pada Kijevske Rus' putevi im se razilaze. Na njihov daljnji razvoj i sudbinu utjecala je kompaktna organizacija druatvenih stale~a koji su imali vojnoorganizacijsku dominaciju. Kijevska Rus', o emu svjedo i i njezina povijest, formirala se i odr~avala upravo na kultu snage, na osvaja kim uspjesima. Bila je to zakonitost svakog imperija ranog srednjovjekovlja. Vidjeli smo daje kao dr~ava nastajala u direktnoj vezi sa svijetom mediteransko-prednjoazijskih civilizacija od kojih su tijekom mnogih tisuljea, sve do klasi nog srednjovjekovlja dominirala dva druatva. Druatveni organizmi Europe i euroazijskih stepa stalno su prihvaali njihova najzna ajnija dostignua. Iz centara koji su prednja ili u razvoju migrirale su u ukrajinske stepe mase stanovniatva. Bio je to rezultat ratova kao dominirajue politi ke, ideoloake forme egzistiranja arhai nih druatava. Tako na ukrajinske prostore pristi~u plemenske skupine donosei sa sobom vlastiti gospodarskokulturni tip: razvijeni kompleks ranoskitske kulture, kulturu jaha a u kojoj dominirajuu ulogu ima vojna elita. Tradiciju alanohuritske vojske tvorilo je elitisti ko ratno plemstvo. Huratile iz iranskoga carstva stvorili su najraniju i najja u konjicu koju je predvodila vojna elita i koja je utjecala na prihvaanje imena etnosa. Socijalna rekonstrukcija praslavenskoga druatva ukazuje na sli nu funkciju vojne elite (ato se vidi i kod Herodota) Skita-ora a i Skita-carskih koji su zahvaljujui sna~noj jaha koj tradiciji potla ili lokalno zemljoradni ko stanovniatvo. Formirajui se u slavenoiranskoj simbiozi Praslaveni su postajali dio vojne aristokracije da bi kasnije, s asimiliranjem arhai nih iranojezi nih etnosa, iz svoje sredine sami stvorili takvu aristokraciju. Rituale rata kao vodeeg vojnopoliti kog odnosa druatvenih slojeva, te primjere mode skitskih careva prihvatili su vazalni kne~evi kao sastavnicu cjelokupnoga modela airenja inoetni kih inovacija. Lideri i iranojezi nih i neiranojezi nih vojnih organizacija prihvaali su elemente materijalne i duhovne kulture jaha a. Kod sudionika prednjoazijskih pohoda koji trajno ostaju u granicama carstva Aakuza formirala se nova kultura u kojoj su glavnu ulogu imali praskitski i prednjoazijski elementi. U vojsci carstva Aakuza bili su i predstavnici mjesne vlastele, Praslaveni, u prvom redu aristokratska omladina orijentirana na skitske obrasce i, etalone. Od polovice 7. do po etka 6. stoljea p.n.e. srednjodnjeparski su kne~evi u povratku s vojnih pohoda u svoje krajeve donosili sa sobom i usvojene ratne rituale koji su bili uzor eliti. Rat je bio stalnost, praiskonska struka jaha a koji su kasnijoj rodoplemenskoj eliti bili najviaa kategorija druatva, pa ne udi ato je ta elita bila jedan od glavnih uvara i nositelja jaha ke kulture. U takvom kontekstu, kao izraz srodnih jaha kih tradicija nastaju imena Rus' i Hrvat. Ime Rus' pokrivalo je pojam politi ke zajednice, a od druge polovice 6. do sredine 8. stoljea to je bio naziv za vojnu konfederaciju nasljednika Anta. Rusi su bili stvaraoci dru~inske, antske kulture koja je kao specifi an dru~inskoviteaki tip mentaliteta bila prenesena i u Kijevsku Rus', koja je bila jedno od najzna ajnijih mjesta transformiranja, prenoaenja kulture jaha a od indoeuropskih vojnih tradicija pa nadalje. Kijevska je etapa kulta vojne elite airoko zastupljena u razli itim izra~ajima starokijevske kulture, imala sna~an odjek u kasnijim, ve neposredno ukrajinskim razdobljima. Smjeatena kao tampon zona na granici izmeu zapadnoeuropske civilizacije i uvijek agresivne isto ne stepe, Kijevska je Rus' sve do koza kog doba Zaporo~aca sna~no uvala mentalitet viteza-branitelja. To se o ituje i epskoj tradiciji, u epskim pjesmama kijevskog ciklusa, u ukrajinskim epskim pjesmama - dumama. Zemljopisni polo~aj Kijeva uvjetovao je druatveni kategoriju viteza-branitelja, ato je vjerojatno utjecalo na karakter, mentalitet i kulturu ukrajinske nacije.58 Dru~inska tradicija Kijevske Rus nastavila je ~ivjeti i u zaporoakom kozastvu kao zadnjem odjeku prastarih indoeuropskih, starokijevskih tradicija. Oni erkezi koje spominje Juraj Kri~ani u svojim putopisnim dojmovima od Lavova do Moskve preko Ukrajine (1659. g.) i koje identificira se Zaporoacima, Dnjepranjima, odnosno Ukrajincima, bili su samo jedno od imena "ljudi oru~ja", kako se u adigejskoj kavkaskoj tradiciji nazivaju predstavnici vojnih slojeva. Vojna elita i ratovanja nisu bili prioriteti ukrajinskih, kijevskih prostora. No, odigrali su itekako va~nu ulogu u nastanku i migraciji imena Rus" koje se prenosilo i u vraivalo zajedno s dominacijom vojne elite u centrima kakav je bio Kijev. Poslije propadanja Kijeva tu funkciju preuzimaju drugi vojni centri: Karpati, Bijela Rus' a kasnije i Moskva (Moskovska Rus'). U tim uvjetima razvijenog kulta rata, s Kijevom kao centrom ratne elite, dominiraju Poljani. Usporedo s njima svoju sudbinu do~ivljava etni ka skupina Horvati. Pokuaali smo pokazati da je ukrajinski prostor bio podru je airenja hrvatskog imena cijelom Ukrajinom. Pomjeravao se taj etnos od ju~nih stepa pa sve do Kijeva. Ako se ime Rus' postupno sirilo od zapadnih, karpatskih granica dose~ui na sjever sve do Bijelorusije i na istok do Moskovije, ime Hrvat kao da prolazi ju~nim prostorima sadaanje Ukrajine od stepa na jugu Dnjepra prema Kijevu ato se vidi ne samo u legendi o osnutku Kijeva ve i u funkciji te ogromne tvorevine. Va~no je joa jedanput napomenuti da na uklju enost i mjesto prastarih Hrvata u ~ivotu Kijeva kao jezgre zemlje Poljana, i njihovu ulogu u daljnjem druatvenopoliti kom ~ivotu Kijeva upuuje panteon mnogobo~a kih Slavena. Dakle, taj kijevski kontekst omoguuje razumijevanje hrvatskog imena plemenske skupine s posebno izra~enim ratnim obilje~jima. Analogno imenu Rus', kreui se prema zapadu i ime Hrvat postupno napuata prostor Ukrajine. Hrvati i Hors Iz Nestorove povijesti saznajemo da su "Poljani ~ivjeli po brdima" uz Dnjepar.59 U sklopu Poljana kao skupnog naziva plemenskog konglomerata, posebno se isti e pleme koje je nosilo ime jednog od trojice brae - Horiva. Njegovo lociranje na jedno od kijevskih brda pokazuje da je to vjerojatno bilo kultno mjesto tog plemena koje je tu imalo oltar svog bo~anstva Horiva, Horsa, koji je pripadao panteonu poganskih bogova koji su se grupirali oko centralnoga bo~anstva u Kijevu. Takva hijerarhija bo~anstava starokijevskog panteona poznata je iz Nestorova ljetopisa. Nestor kazuje kako je knez Vladimir 980. godine, nedugo kako se ustoli io, u Kijevu stvorio panteon poganskih bogova: "I postavio je kumira na brdu, iza tremskoga dvora drvenoga Peruna sa srebrnom glavom i zlatnim brkovima." Perunov kult ima staro podrijetlo (o emu je bilo i bit e joa govora). Perun je sli an indoarijskom bo~anstvu Indri i vezan je za kozmogonijski mit u kojem Gromovnik, centralni lik, pobjeuje zmaja. On vodi u boj plemensku vojsku, u prvom redu njihova vou - kneza i odred njemu odanih mladia - dru~inu ili kne~evu gardu koja je inila vojnu elitu. Prema svojoj mitoloakoj funkciji Perun se da usporediti s Apolonom, babilonskim Mardukom, huritskim Teaubom i Mitrom koji su pobijedili vola i sl. Perunov je kult bio vezan za kneza i njegovo vojno okru~je. Glavni Perunov ~rtveni oltar u poljanskom Kijevu, koji vjerojatno potje e iz 5., 6. stoljea, pronaen je na jednom od kijevskih brda koje se danas zove Starokijevsko. Kako se pretpostavlja, bio je to glavni oltar u Kijevu, simbol vrhovnog bo~anstva s kojim je bio povezan kult prvopretka Kijeva, ije je centralno bo~anstvo bio gromovnik Perun. Porast kulta Gromovnika tuma i se rastom ideologije vladajuih krugova i socijalno se nadovezuje na kne~evsko-dru~insku politi ko aktivnu kategoriju druatva. U tom je kontekstu od posebnog zna aja redoslijed bo~anstava iza Peruna kao glavnog, osobito onoga koji je bio odmah poslije njega u tom poganskom panteonu kneza Vladimira: "Blizu Peruna stajao je Hors, veliki bog, dok je iza njega Volos - uvar stoke i pokrovitelj trgovine a joa dalje Da~dbog i Stribog koji su u svojim rukama dr~ali nebo i vjetar..." . Postavlja se pitanje nije li u ovom poretku panteona s kraja 10. stoljea, uo i slu~benog prihvaanja kraanstva (988. godine) na staroukrajinskom podru ju, oslikana tadaanja socijalna hijerarhija. Naime, odmah iza kneza, poglavara dr~ave vojna je dru~ina. A iza Peruna je Hors, iranojezi no bo~anstvo koje je simboliziralo rat. Tek je iza njega bio Volos koji je simbolizirao zna ajnu druatveni sloj slu~itelja kozmogonijskog mita, ~reca. Starokijevski izvori, u prvome redu Nestorov ljetopis i podaci, o hijerarhiji bo~anstava u kijevskom panteonu govore u prilog tome da su sklopu plemenskih zajednica koje su se poklanjale bogu Horsu bili i jedni od osniva a slavenskog Kijeva. Na osnovi toga mo~emo bar hipoteti ki ukazati na prisutnost konkretne plemenske skupine koja se zvala Hrvatima i govorit o njezinom zna aju u ~ivotu prastarog Kijeva. Na prisutnost Hrvata u sklopu Kijevske Rus' upuuje i kijevski ljetopisac Nestor, no on locira Hrvate zapadnije i daleko od Kijeva, kao da oslikava njihovo kretanje na povijesnoj magistrali od istoka prema zapadu - sve za suncem, na osnovi ega zaklju ujemo da su u odreenom povijesnom razdoblju u Kijevu ~ivjeli Hrvati kreui se tijekom vremena prema zapadu ali sve u sklopu Kijevske Rus'. Hrvati su bez dvojbe bili prisutni u sklopu te ogromne Kijevske dr~ave. Meutim, kijevski pisani izvori konstatiraju njihovu prisutnost tek na krajnjem zapadu Ukrajine. Karpati Za istra~ivanje etnogeneze Hrvata Karpati su iznimno zna ajni i nezaobilazni. Jesu li Hrvati doali s Karpata? Odgovor na to pitanje, koji le~i u vremenu odlaska Hrvata s ukrajinskog na prostor suvremene Hrvatske ujedno ukazuje na zna aj Karpata u migracijskim procesima. U selidbi Hrvata s istoka prema zapadu, odnosno jugozapadu, Karpati su bili najzapadnija granica njihova prisustva na ukrajinskom prostoru. S druge strane Karpati su bili zna ajno stjeciate prastarih kultura koje su i prije Slavena sudjelovale u interetni kim migracijama, sintezama razli itih etnosa. Za to je razdoblje vezana i uklju enost Karpata u stari migracijski put: Karpati-Jadran, dakle formiranje predslavenskog supstrata hrvatskog i drugih etnosa - sve do Balkana. Stoga treba razlikovati Karpate predslavenskoga razdoblja i njihovu povezanost sa starom migracijskom mararutom sto arskih nomada - od istoka, preko Panonskih nizina i sve do Jadrana, te Karpate slavenskog doba. Karpati kao stara regija obiluju arheoloakim nalazima najstarijeg doba. Jedan od najzanimljivijih primjera svakako je arheoloaka iskopina Koroleve. nazvana tako prema danaanjem naselju u Karpatima. Tu je pronaen jedan od najzna ajnijih spomenika aaelomustjerskoga doba, ato potvruje daleku prisutnost ljudske civilizacije na tlu Karpata. Odreene su regije u Karpatima bile prenapu ene. Najednom etvornom kilometru ~ivjelo je 90, 100 pa i viae ljudi, primjerice u Bukovini. Pitomost Karpata s njihovim paanjacima, aumama i bistrim rijekama odigrala je veliku ulogu u o uvanju mnogih etnokulturnih zna ajki arhai noga doba. 0 tome svjedo e i brojni spomenici prastare ernjahivske kulture koja potje e iz prve polovice 1. tisuljea n.e.6' Karpati su riznica regionalnih, dijalektalnih osobina Gucula, Lemki, Bojki, Rusina i mnogih drugih, koje su danas sastavnice zapadnoukrajinske karpatske grane ukrajinskog genetskog stabla. `umovite planine bile su sigurno uto iate tih etni kih grupa i odigrale su va~nu ulogu u razvoju gospodarstva. Zemljopisne osobine Karpata utjecale su na njihovu kulturu u kojoj se obvezno razvijala prastara mitoloaka duhovnost s obredima i kultovima magijskog sto arskog zna aja.62 Karpati su akumulirali najrazli itije kulture tokove od prastarih vremena, bili su stjeciate razli itih tradicija, zna ajna zona onoga povijesnog puta s istoka prema zapadu i na osnovi toga i va~na izvorna baza za prou avanje etnogeneze Slavena, posebice onih koji su bili uklju eni u mararutu istok - zapad. Ve je odavno zamijeeno da je stanovniatvo karpatske antropoloake regije imalo niz zajedni kih crta koje zbli~avaju tu granu ukrajinskog etnosa s ju~nim Slavenima, odnosno Hrvatima. U prou avanju etnogeneze Hrvata karpatski su izvori zna ajna baza podataka koju dijelimo u dva dijela. U prvoj su grupi razli iti pisani izvori koji konkretno upuuju na neposrednu povezanost s Hrvatima, to nije Bijelim Hrvatima u vremenu od njihova dolaska kao prvih Slavena u Karpate pa sve do odlaska s te regije. U drugoj su grupi podaci koje hipotetski povezujemo s etnogenezom Hrvata, dakle oni koji su vezani za predslavensko doba i koji se odnose na prastare migracije Karpati - Jadran, u prvom redu podaci iz lingvistike, etnologije i usmene knji~evnosti. Arhai nost i u jednu ruku konzerviranost te grae zahtijeva komparativna tipoloaka istra~ivanja kulture ukrajinskih Karpata i kulture Hrvata, u emu je karpatski bazen u svim svojim fazama zna ajan i nezaobilazan. Jedan od najstarijih pokuaaja tuma enja etnonima Hrvat povezuje ga s imenom Karpata. Naime, neki su autori vidjeli zajedni ki korijen rije i karpi (stijena), koji je sa uvan u albanskom jeziku, i imena Hrvata. Karpi su ime jednog plemena o kojem emo joa govoriti, a fiksiranje njegova imena jedan je od primjera slo~enog tijeka sinteze u naseljavanju Karpata Slavenima i njihovu stapanju s autohtonim stanovniatvom. Proces postupnog pomicanja Slavena u Karpatima, s istoka na Prikarpatje i Zakarpatje, trajao je sve do po etka 2. tisuljea n.e. i imao je nekoliko etapa. Ispo etka su Slaveni naseljavali karpatsku regiju u manjim grupama. Odabirali su obradiva zemljiata, smjeatena u prirodno zaatienim lokacijama, uglavnom ravnice uz rijeku Tisu i na ju~ne obronke Karpata. Tijekom 6. stoljea, poslije upada Avara, Slaveni su naseljavali regije gornjeg Dnjestra i rijeke Prut. Ljetopisni izvori spominju velike plemenske saveze isto nih Slavena. Ta su plemena, poato su proala karpatske prolaze u gornjem Potisju, ovdje pronalazila ostatke naselja s originalnom kulturom koju su prihvatili ve u drugoj polovici 1. tisuljea n.e. Slo~eno je i diskutabilno pitanje etni kog sastava gornjeg Potisja gdje su se najviae koncentrirali Slaveni. Arheoloaka graa svjedo i o odreenom utjecaju Kelta i Daka na kulturu te regije u vremenu od 3. do 1. stoljea p.n.e., te o utjecaju Huna i drugih raznovrsnih nomadskih plemena sa sjevera. O ~ivotu na Karpatima doznajemo na osnovi istra~ivanja pogrebnih humaka, tzv. kurgana, 30-ih i 60-ih godina ovog stoljea. Potje u iz 7., 8. stoljea, a pronaeni su u oblasti raseljavanja Slavena i to onih koji su se zvali Hrvati. Istra~ivao ih je ukrajinski arheolog S. Penjak i 1968. godine objavio rezultate. Kasnije, 1980. g. ukrajinski arheolog I. Rusanova objavljuje rezultate istra~ivanje joa jednog kurgana. Bile su analizirane i bezkurgane grobnice. Arheolog E. Timofejev okarakterizirao je te grobnice kao hrvatske jer su sve smjeatene na podru ju koje su naseljavali Hrvati. Prema znanstvenoj koncepciji sjeveroisto no Prikarpatje naseljavale su grupe isto nih Slavena s imenom Hrvati, tzv. Bijeli Hrvati. Jedan od prvih istra~iva a povijesnog zemljopisa isto ne Europe, M. P. Barsov, pisao je da se ime tog plemena promijenilo na obroncima Tatranskih Karpata koje do dan-danas gali ki Rusini zovu Gorb (Hrb, Hripi). Ovaj istra~iva  iz proalog stoljea smatra da su Hrvati naseljavali veliki teritorij na jugoisto nim Karpatima - od rijeke Prut na istoku do Visloka na zapadu. Poznati istra~iva i L. Niederle i O. Braun dopuatali su mogunost postojanja leksi ke veze izmeu starog naziva planina Karpati i imena Hrvata. Smatrali su da je putem fonetskih promjena k u h nastalo Harvate, etnonim stanovniatva karpatskog podru ja. Odavde se pretpostavilo da se naziv prikarpatskih plemena Karpi, koje spominju gr ki izvori, mogao promijeniti na staroslavensko Horvate, Harvate, Hrvate. L. Niderle i drugi znanstvenici takoer su smatrali da su sva ta imena, i ona iz starokijevskih ljetopisa, i ona koja navode starogr ki izvori, oznaka za isti etnos s Karpata. Materijalna kultura slavenskih plemena Zakarpatja bila je tijesno povezana s kulturom isto noslavenskih plemena s desne obale Dnjepra. Vidljive su sli nosti u zemljoradnji, u topografskom smjeataju naselja, u tipu kua, karakteru keramike, njezinim oblicima, ornamentiranju, u pogrebnim ritualima, u vjerovanjima, u ideologiji i u svjetonazorima. Svi ti spomenici isto noslavenskog areala potje u iz druge polovice 1. tisuljea naaeg doba.63 Rezultati istra~ivanja spomenika 8. i 9. stoljea obogatili su spoznaje o materijalnoj kulturi ovoga razdoblja, ato je dopuatalo povezivanje odreenih spomenika s konkretnim savezima plemena koja se spominju u kijevskim ljetopisima. Suvremena analiza arheoloakih, povijesnih, lingvisti kih i drugih podataka o plemenskoj pripadnosti slavenskih spomenika podru ju Zakarpatja iz druge polovice 1. tisuljea n.e. razlog su tvrdnji o naseljavanju Gornjeg Potisja od sredine 1. tisuljea n.e. isto noslavenskim plemenima iz meurije ja Dnjestra i Dnjepra. Prva su istra~ivanja pokazala da su plemena koja su polo~ila temelje slavenskom naseljavanju Zakarpatja bila stara hrvatska plemena, ato potvruju arheoloaki i pisani izvori u gornjim regijama Dnjestra i Pruta. Poslije tu dolaze druga isto noslavenska plemena koja su zajedni ki formirala starorusko stanovniatvo Zakarpatja. Grupe naselja i grobnica ne samo Zakarpatja ve i Prikarpatja takoer su povezivali s Hrvatima. Hrvati - Karpi U suvremenoj ukrajinskoj znanosti prihvaeno je mialjenje da su stanovnici sjeveroisto nih Karpata, dakle i gornjeg Potisja, u 1. tisuljeu naaeg doba bili preci Hrvata, a zatim i sama hrvatska plemena. Prili no je veliku diskusiju izazvalo pitanje podrijetla, lokaliziranja i mjesta Hrvata u slavenskoj povijesti. No, pokazalo se da su Hrvati na sjeveroisto nom podgorju Karpata bili prastaro stanovniatvo. Njihove korijene treba tra~iti u meurije ju gornjega Pruta i Dnjestra, gdje je u prvim stoljeima naaeg doba ~ivjelo pleme Karpijana, o kojima govori Ptolemej u svojoj "Geografiji".65 Rimski izvori navode da su Karpijani ~ivjeli po etkom naaeg ere, odnosno prije dolaska Slavena. Ime Karpi, Karpidi, Karpijani susree se sve do 4. stoljea. Etni ku pripadnost Karpa istra~ivali su brojni znanstvenici. U tom se kontekstu spominjalo pleme iz skitskog doba - Kalipidi ije su ime povezivali s Karpidima navodei promjenu karakteristi nu za iranske (skitske) jezike po kojoj r prelazi u l. Bilo je mialjenja da su Karpi, kao jedno od hetodakijskih plemena, zajedno s drugima upadali u rimske provincije Dakiju, Iliriju i Meziju. No, na osnovi istra~ivanja arheolozi su najskloniji tuma enju plemena Karpa kao prethodnika slavenskih, upravo hrvatskih plemena. Naime, ve je Ptolemej Karpe smjestio tamo gdje su mogli biti samo Slaveni, a podudarnosti imena Karpi - Hrvati dopuata govoriti o njima kao o hrvatskim precima. Karpi se kao ime moglo nadovezivati na Karpate. Korijen kar opr upuuje na prili no staru univerzalnu konstrukciju ije se zna enje povezalo s nizom toponimskih i etnologijskih pojmova na airokom eurazijskog prostoru prastarih arijskih migracija. Karpatska je regija od pradavnih vremena bila stjeciatem najstarijih kultura u kojima je traga ostavila i bogata mitologija arhai nih naroda. Hrvati poznati iz isto noslavenskih, odnosno starokijevskih izvora, bili su u doba staroruske, (starokijevske) dr~ave locirani u istoj regiji gdje su bili i Ptolemejevi Karpi. Relacija Karpi-Hrvati u znanosti je razli ito tuma ena. Arheoloaki podaci dopuataju mogunost genetske usporedbe i povezanosti slavenskih grobnica druge polovice prvo tisuljea (koje su sli ne arheoloakim iskopinama kod naselja erveneve Znjaceve - hrvatskim lokacijama) s mnogo ranijom kulturom karpatskih humaka (kurgana), iji su nositelji bili, kako se pretpostavlja, Karpi.66 Na osnovi tih arheoloakih podudarnosti karpatskih kurgana i slavenske kulture pretpostavlja se da su Karpi bili supstrat ili preci karpatskih Hrvata. Arheoloaka graa potvruje i pretpostavku o po etku slaveniziranja stanovniatva kulture karpatskih kurgana ve u ernjahivskom razdoblju prvog tisuljea naae ere. Tijekom 6. i 7. stoljea Slaveni postupno naseljavaju razli ite oblasti karpatskih planina, a srednjovjekovni izvori potvruju obitavanje isto noslavenskih plemena Hrvata na tim prostorima. Govorei o suodnosi isto noslavenskog plemena Hrvata i plemena Karpa mo~emo pretpostavit sljedee: u Karpatima je ~ivjelo pleme koje se nazvalo imenom Karpi po mjestu svog ~ivljenja, ato govori o prastarim svjetonazorima koje potvruje i primjer mitologiziranja zemljopisa. Naime korijen kar u etnonimu i u nazivu planina vezanje za mitologijsku skupinu kar, kor, hor. Pleme Karp pripadalo je jednoj od mnogobrojnih populacija koje su se stvarale u sintezi migracijskih i autohtonih procesa. Karpi su dolazili u dodir sa slavenskim plemenima meu kojima su u toj regiji dominirali Hrvati koji su postupno asimilirali starosjedioce. Nova arheoloaka istra~ivanja ukrajinskih znanstvenika potvruju rezultate njihovih prethodnika glede Bijelih Hrvata na podru ju Karpata. U argumente spada i injenica da je upravo na teritoriju kojeg su prije Hrvata naseljavali Karpi, tijekom prve polovice 1. tisuljea naae ere postojao isti pogrebni ritual, o emu svjedo e kurganske grobnice karpatskog tipa. Takvi podaci upuuju na genetsku povezanost Karpa i Hrvata. Novija su arheoloaka istra~ivanja identificirala kulturu karpatskih kurgana s Karpima. Pokazalo se da su tom kulturom dominirale zna ajke slavenskih starina. Meutim, sve to nije bilo dostatno za tvrdnju o neposrednom porijeklu Hrvata od Karpa, kao ato su tvrdili neki istra~iva i pozivajui se na arheoloake podatke.67 Prema njima Hrvati su na sjevernom podgorju Karpata bili prastaro mjesno stanovniatvo, a njihovi su korijeni u meurije ju gornjega Pruta i Dnjestra gdje je u prvoj polovici naaeg doba ~ivjelo pleme Karpiana. Takvo glediate ima i ukrajinski arheolog S. Penjak, prema kojemu su Hrvati ~ivjeli na sjeverozapadnim granicama Kijevske Rus' i naseljavali teritorij koji se protezao od nomadskih Pe enega na istoku, dakle od ukrajinskih stepa, pa sve do Visle.68 Bijeli Hrvati Ve smo u prethodnim izlaganjima pokazali da su Hrvati bili jedno od antskih plemena koje se formiralo u arealu ernjahivske kulture koja je bila polietni ka i airila se od Kijeva prema zapadu. Hrvati su bili raaireni po cijeloj Ukrajini. Zapadno, karpatsko podru je u odnosu na centar, na Kijev, izvor je formiranja tzv. Bijelih Hrvata. Neki su autori pretpostavljali da su preci isto nih, "rusjkih" Hrvata, mogli biti samo plemena kulture karpatskih kurgana. Dakle, Hrvate su povezivali isklju ivo s Karpatima.69 Meutim, prevladava mialjenje o migracijama Hrvata s istoka prema Karpatima, tijekom kojih su Hrvati airei se na velikom prostoru dolazili u doticaj s razli itim etni kim grupama s kojima su sklopili veliki plemenski savez koji je nosio ime Hrvata kao dominirajueg plemena. Diskusija o tome jesu li preci Hrvata isklju ivo s Karpata ili su Hrvati rezultat procesa migracije s istoka prema zapadu zasnivala se na nepotpunim arheoloakim materijalima. Naime, tada se nije znalo za grau isto ne regije Kijevske Rus'. No, kasnija su istra~ivanja upuivala na podudarnost kulture karpatskih Hrvata i slavenskoga istoka, tj. Kijeva kao njegova centra. Postojea informacijska grada pokazuje da u materijalnoj kulturi karpatske regije dominiraju ope isto noslavenske crte s lokalnim osobitostima. Osnovni su tipovi naselja tih regija karpatskih Hrvata pravokutne, upola ukopane tzv. "srubne" i "stubne" konstrukcije za stanovanje koje su zagrijavane uz pomo penica. Sa strane mjesta ukopa bile su polukurganske grobnice u kojima se obavljalo kremiranje. Kao i u drugim isto noslavenskim zemljama, u kerami koj proizvodnji dominirali su konusni i okrugli upovi, dok je za Zakarpatje karakteristi na okrugla forma. Lokalne kulturne osobine odreenih regija koje su naseljavali isto ni Hrvati izra~ene su u tzv. gorodiaima, odnosno utvrdama. Za njihovu je izgradnju u sjevernoj Bukovini koriatena kamena graa. Naime, kamenom su se izvana oblagali drveni zidovi. Upravo su se po tome razlikovale graevine karpatskih Hrvata od onih u Kijevu. Osim toga, gorodiaa (kaatele, utvrde) u hrvatskokarpatskoj regiji eae su negoli na istoku. Postoje neke razlike kod hrvatskih plemena u Zakarpatju, u sjevernim i ju~nim predgorjima ukrajinskih Karpata. Ovdje treba istai da su u srednjem Podnjeprovlju neke grobnice tijekom 11. i 13. stoljea bile pokrivene kamenim plo ama (tzv. poplo ne grobnice). Ukrajinski arheolog E. Timofejev ove grobnice takoer pripisuje Hrvatima.70 I drugi su arheolozi te grobnice s kamenim plo ama smatrali hrvatskim, no isticali su i mogui utjecaj susjednih plemena Tiveraca, pa se govori o hrvatsko-tiverskim grobnicama. Koncentriranje tih grobnica u Podnjestrovlju povezuju s procesom odstupanja slavenskog stanovniatva s donjega Dnjestra prema jugozapadu zbog pritiska nomada. Tako ih nalazimo na podru ju Gali ke Kne~evine u 13. stoljeu u kojem Kijevska Rus' prestaje postojati. Istovremeno to je zadnja arheoloaka informacija o prisustvu Hrvata u sklopu isto noslavenskih plemena. Pretpostavljamo da su Hrvati bili u sklopu Kijevske Rus' sve do njezinog pada 1240. godine pod Tatare, kada napuataju njezin prostor. No, dotada su Hrvati iali prema Karpatima razli itim putovima, ovisno o regiji koju su naseljavali. Prema brojnim podacima Hrvati su bili najmasovnije stanovniatvo u Karpatima i naseljavali su gotovo sve njezine najzna ajnije regije.71 U Galiciji (ukrajinski - Hali ina), zna ajnoj karpatskoj regiji, spominju se Hrvati. Taj povijesni teritorij obuhvaa zemlje sredianjih oblasti kao ato su danaanja Ivanofrankivska, Ljvivska, Ternopiljska i ernjivci. Galicija, ta iskonsko ukrajinska regija koju su naseljavale etni ke grupe ukrajinskoga naroda, obuhvaala je isto ni prikarpatski i zapadni zakarpatski dio. Ve Porfirogenet povezuje Bijele Hrvate s tim prostorima. On spominje Bijele Hrvate koji su naselili Dalmaciju i tvrdi da su pokrateni dalmatinski Hrvati nastajali od nepokratenih koji su ~ivjeli pored Maara s drugim nepokratenim Slavenima. Prema tome, nije novost tvrdnja da se oblast iz koje se doselio dio Hrvata nalazi u Galiciji, odnosno u Prikarpatju, ato bez dvojbe potvruje i poznati ruski lingvist A. `ahmatov.72 Prema `afariku Hrvati su doali iz isto ne Galicije ili iz Crvene Rus' koja je nastala kasnije, i to ne iz Lu~ica koje su u eakoj, ve iz Galicije. Zemlju Bojka koju spominje Konstantin Porfirogenet, `afarik opet vidi u susjednoj isto noj Galiciji gdje ~ive Ukrajinci koji su sebe nazivali Bojkama. Drugi su eaki istra~iva i takoer povezivali Bijele Hrvate, za koje su tvrdili da su sarmatskoga podrijetla, sa Zakarpatskom Galicijom.73 Ukrajinski su arheolozi razli itih vremena bili zajedni kog mialjenja da se teritorij suvremene Galicije podudara s podru jem obitavanja hrvatskih plemena i Tiveraca kao ranijih (prvih) Slavena koji su doali u te karpatske predjele.74 Bojkiva ina, jedna od zna ajnih ukrajinskokarpatskih regija, takoer je znala za Hrvate. S tom su regijom vezane gorskoukrajinske etni ke grupe: Bojki, Lemki, Guculi. Prezime Bojko je tijekom 14. i 15. stoljea bilo airoko zastupljeno airom Balkana, u Poljskoj, Prikarpatju i Nadnjeprovaini - u centralnoj Ukrajini. Zemlju Bojka, koju spominje Konstantin Porfirogenet u vezi s Bijelom Hrvatskom, povezivali su s Prikarpatjem u kojem su ~ivjeli Bojki. Tuma enja su njihove etnogeneze razli ita. Tako postoji mialjenje da su Bojki u stvari Kelti koji su ~ivjeli u centralnoeuropskim regijama u vremenu od 3. do 1. st. p.n.e. U tom se kontekstu spominje Bojska pustinja u bazenu rijeke Tise u 1. stoljeu p.n.e. Smatra se da su se Bojki povla ili prema Karpatima pred Hetima i Dakima. Slaveni koji su ovamo doali kasnije, asimilirali su lokalno stanovniatvo i primili naziv Bojki, Boji. To je prezime i danas u Ukrajini vrlo esto. Bukovina je takoer regija u kojoj se spominju Hrvati. Prema grai prikupljenoj u ukrajinskoj znanosti, u prvome redu u toponimiji i arheologiji, u raseljavanju Hrvata bukovinsko je Prikarpatje nezaobilazno. Specifi ne crte arhai nih spomenika ove regije razlog su tuma enju granica Hrvata u okviru ernjivecke oblasti uz rijeku Prut. Zapadno od ove rijeke smjeatene su zna ajne utvrde Hrvata, ostacima kojih pripadaju gorodiaa u naseljima Revno, Crvena Dibrova i dr. S Hrvatima 8. i 9. stoljea istra~iva i povezuju arheoloake spomenike sjeverne Bukovine, smjeatene zapadno od rijeke Prut. To su naselja Kodin, Bila, `iroka Poljana, Kloku ka, Grobnica, Revno. U ukrajinskom Zakarpatju pronaena su i druga hrvatska velika naselja: ervenovo, Orosijevo, ervone, U~gorod i dr.75 Konkretiziran je i put Hrvata od istoka prema odreenim karpatskim regijama. U Gornje Potisje hrvatska su plemena iala preko karpatskog grla, odnosno poznatih putova kroz karpatske visine: Vereckij, U~ockij, Jabloneckij, Lupkovski perevali. To je bio prastari put, poznati most izmeu isto ne centralne Europe. Postupno napredujui prema Karpatima hrvatska su plemena zauzimala areal gornje Nadnjistranjaine, odnosno gornjeg Podnjestrovlja, ato je zapadno od rijeke Zbru . Zatim su se selili u meurije je gornjeg Prute Dnjestra i naseljavali sjeverni i ju~ni dio isto nog Prikarpatja, pa sjevernu Bukovinu, dio suvremenoga Zakarpatja. Bio je to teritorij plemena Karpi Karpijana, ali je podru je koje su naseljavali Hrvati bilo aire od onog na kojem su Karpi obitavali. Naravno, Hrvati nisu bili jedini Slaveni u Karpatima, ali je utvreno da su bili prvi i najbrojniji. Taj hrvatski mikrokozmos u Karpatima, kako ga je nazivao poznati ukrajinski povjesni ar i prvi predsjednik Ukrajine Mihajli Gruaevski (imajui na umu srodnost s drugim etni kim skupinama Kijevske Rus'), predstavljao je etni ku sintezu, slo~en kompleks koji se sastojao od razli itih slavenskih grupa - ato je bila tipi na pojava slavenskih tvorevina Poljana, Siverjana itd.76 Zakarpatje su postupno naseljavala razli ita isto noslavenska plemena Dulibi, Uli i, Tiverci ato potvruje i aarenilo zakarpatskih dijalekata.77 Prema odjecima hrvatskog imena u toponimiji pretpostavlja se da su Hrvati bili jugozapadni susjedi Dulibima i Volinjanima, koji su zauzimali dio teritorija Anta, odnosno gornje Podnjestrovlje. To isto no Prikarpatje sada ulazi u teritorij Ukrajine, Poljske, Slova ke i Ugarske. U 10. su se stoljeu poslije nomadske navale na zemljama Bijelih Hrvata pojavili Tiverci ato je rezultiralo naslojavanjem kulture Hrvata na kulturu Tiveraca. Tako se formira hrvatsko-tiverska arheoloaka kultura. Osim arheoloake i lingvisti ke grae za rekonstruiranje slike o karpatskim Bijelim Hrvatima nezaobilazan je Nestorov ljetopis. Da podsjetimo starokijevski ljetopisac i redovnik u kijevsko-pe erskom samostanu Nestor (godina roenja nepoznata, godina smrti 1113.) prema mnogim istra~ivanjima bio je autor i prireiva  poznate kronike "Povesti vremenskih let" kako u suvremenom ukrajinskom jeziku glasi naslov tog djela, ato je ujedno i prva re enica kojom taj ljetopis zapo inje. To je do danas najstariji od o uvanih ljetopisa. No, djelo nije do nas doalo u izvornom obliku. Naredbom kneza Volodimira Monomaha djelo je dva puta redigirano: 1116. i 1118. g. O uvano je u redakciji iz 1118. g. Pojedini su fragmenti rekonstruirani na osnovi razli itih izvora uklju ujui i kasnije novgorodske spise, ato je rasvijetlilo taj originalni, va~ni i u mnogo emu jedinstveni izvor saznanja o isto nim Slavenima i Kijevskoj Rus' od prvih stoljea naaeg doba pa sve do po etka 12. st. U svom ljetopisu Nestor Hrvate spominje tri puta. Najprije ih nabraja u sklopu isto noslavenskih plemena: "I ~ivjehu u miru Poljani i Drevljani i Siverjani i Radmi i, Vjati i i Hrvati...".78 Prema mialjenju znanstvenika ta plemena nisu konkretni narodi ve veliki savezi iji po etak formiranja pada najkasnije u period od 6. do 7. stoljea. Nestorov ljetopis upuuje na dugu prisutnost i airoku rasprostranjenost Hrvata na ukrajinskim prostorima. Ma koliko bio diskutabilan glede autenti nosti i vjerodostojnosti sadr~aja taj je ljetopis va~an kao prvi i glavni izvor za rekonstruiranje isto noslavenskih plemena, u naaem slu aju Hrvata. Vrijeme prisutnosti Hrvata na ukrajinskom teritoriju obuhvaa period od osnutka Kijeva (smatramo da se u legendi o nastanku Kijeva reflektira ime Hrvat) pa sve do karpatskih predjela, gdje se spominju Bijeli Hrvati. Za nas je zna ajno da upravo u Karpatima nailazimo na prvo spominjanje Hrvata u sklopu ostalih isto noslavenskih, odnosno kijevskih plemena. Nestorova povijest kao da razlikuje Hrvate. Ona zna za Hrvate "svoje", odnosno "rusjke" smjeatene izmeu Vjati a i Duliba. Prema Mihajlu Gruaevskom to je "rusjko pleme Hrvata" - ono koje spominju Konstantin Porfirogenet kada govori o Bijelim Hrvatima i Nestor koji izmeu "rusjkih naroda" vidi i Hrvate (naravno pod "rusjkim narodima" podrazumijevamo suvremenu Ukrajinu). Uz to treba dodati da se sintagma "Hrvatska Rusj" spominje izmeu mnogih zemljopisnih naziva za Rus'. O isto noslavenskim Hrvatima govore i drugi izvori, primjerice arapski pisac Alj Masudi. Piaui o zna aju isto noslavenskih plemena tijekom 10. stoljea, Nestor joa dva puta spominje "svoje, rusjke" Hrvate. Prvi put u vezi s tako zna ajnim dogaajem kao ato je vojni pohod pod vodstvom kijevskog kneza Olega na Bizant, u emu su sudjelovali i Hrvati. Starorusjki knez Oleg (umro 912. g.), s ijom vladavinom zavraava proces stvaranja Kijevske Rus' kao mone srednjovjekovne dr~ave, iz plemena je Varjaga koji su u Kijev doali iz normanskih predjela. Godine 882. osvojio je Kijev, a 907. zapo eo je pohod na Bizant: "Uzeo je bezbroj Varjaga i Slovina, i udi, i Krivi a, i Meri, i Poljane, i Sivere, i Drevljane, i Radimi e, i Hrvate, i Dulibe, i Tiverce...". Dakle, sve one koje su Grci nazivali Skitima. Sa svim tim vojnicima "krenuo je Oleg na konjima i na brodovima a bilo je brodova brojem dvije tisue".80 Hrvati su bili u mornarici, konjici i pjeaaatvu te ogromne kijevske vojske koja je iala na Bizant. Taj zapis potvruje postojanje Hrvata u sastavu staroruske, odnosno starokijevske dr~ave. Kao dio Kijevu podreenog isto noslavenskog plemenskog saveza Hrvati, koji su obitavali u granicama Kijevske dr~ave, bili su obvezni sudjelovati u njegovim vojnim akcijama. No, to ne zna i da su naredbe te vrste Hrvati slijepo sluaali i da nisu imali svoju volju. Kao i Vjati i odupirali su se sekundarnosti svoje pozicije. Uostalom, bili su poznati po svom aktivnom udjelu u politi kom ~ivotu isto ne Europe. S obzirom da su ~ivjeli u jugozapadnim pokrajinama Stare Rus', u blizini Bizantskog Imperija i da su u nekim pohodima na Bizant bili na strani kijevskih kne~eva, knez Oleg im se obratio kao onima ije je ime povezano s bo~anstvom rata, Sunca, s Horsom, a koje je bilo samo potvrda njihovih ratnih sposobnosti. Sklopio je s njima vojni savez protiv Grka i obeao im u slu aju pobjede bogat plijen.8' To ato je Oleg tra~io savez s Hrvatima zna i da nisu bili u direktnoj podreenosti Kijevu. Naravno, taj stav Hrvata nije se sviao Kijevu koji je poprijeko gledao na te nepokorne Hrvate. Hrvati se ponovno spominju u Nestorovom ljetopisu, a njihovo je ime opet povezano s ratnim akcijama i istaknutom li noau kijevskih dr~avotvornih procesa - kneza Volodimira (umro 1015. g.). Taj od 980. g. veliki kijevski knez, koji je doaao do prijestolja poslije svae izmeu njegove brae Olega i Jaropolka, istjerao je Varjage iz Kijeva i ujedinio sve kijevske zemlje. Najpoznatiji i za daljnju povijest Kijevsku Rus' sudbonosni dogaaj zbio se 988. godine, kada Volodimir slu~beno uvodi kraanstvo kao dr~avnu religiju stare Ukrajine. Volodimir je vodio ratove za povratak svojih zapadnih" zemalja na kojima su bili i Hrvati, o emu govori "Povest' vremenskih let": "U ljeto 992. g. Iaao je Volodimir na Hrvate..." Odmah je po povratku iz tog rata, otpo eo nove ratne akcije protiv Pe enega, turkijskih nomada u dnjeparskim stepama.82 Prema M. Gruaevskom ovi su Hrvati takoer bili iz Zakarpatske regije. Prema nekim istra~iva ima pohod Volodimira Svjatoslavovi a na karpatske Hrvate bio je izazvan separatisti kim tendencijama njihove vlastele. Hrvati su se suprotstavljali kijevskom centralizmu, sve su viae ~eljeli biti neovisni i Volodimir ih je morao kazniti.83 Prema drugim tuma enjima Volodimir Svjatoslavovi  je krenuo na hrvatske zemlje kako bi ih oslobodio od poljskoga kralja Boleslava Hrabrog.84 Bez sumnje je u pitanju bio i jedan i drugi razlog. Odgovarajui na upade Poljaka u zapadne predjele Kijevske Rus' knez Volodimir je vjerojatno istovremeno htio korigirati ponaaanje nepokornog hrvatskog plemena u tim regijama. A imao je razloga za nezadovoljstvo. Naime, uvoenje kraanstva kao slu~bene religije prijelomni je dogaaj kako u duhovnom tako i u socijalno-politi kom ~ivotu Kijevske Rus'. To je zna ilo odbacivanje svega onog ato je prije toga zna ilo svetinju i glorifikaciju za koju se upravo Volodimir najviae pobrinuo. Prema Nestorovom ljetopisu godine 980., dakle 8 godina prije slu~benog uvoenja kraanstva, Volodimir je dao podignuti svojevrstan panteon poganskih bogova pored svoga dvorca: "I postavio i kumire na brdu iza svog dvora, drvenoga Peruna sa srebrnom glavom i zlatnim brkovima, do njega - Horsa, Da~boga, Striboga, Simargla i Mokoac i prinosili su njima ~rtve nazivajui ih bogovima." Smatralo se daje u tom panteonu knez unificirao dr~avnu hijerarhiju i kult bogova. Na prvom je mjestu, o emu smo ve govorili, bio bog Gromovnik, a to je u stvari bio knez. Do njega je stajalo prastaro i najpoznatije bo~anstvo iranskog podrijetla koje su preuzeli Slaveni - Hors. Vjerojatno je s tim bo~anstvom svoj ime poistovjetio veliki plemenski savez Hrvata, koji su se u doba Volodimira koncentrirali u karpatskim regijama, dalje od Kijeva. Ta je lokacija Hrvatima pru~ala veu mogunost za osamostaljenje od centra. Hors je bio smjeaten odmah do Peruna, ato govori o velikom zna aj' tog bo~anstva, ali i o njegovoj podreenosti glavnom. Po aaeni takvim statusom oni koji su se nazivali prema tom bo~anstvu, dakle Hrvati, imali su kasnije razloga i za otuenje, osamostaljenje i udaljenje od Kijeva emu je pogodovao njihov smjeataj, a uvoenje kraanstva vjerojatno su do~ivljavali kao uvredu svojoj duhovnoj kulturi, svojoj mitologiji. Ve je proglaaenje Peruna bo~anstvom centra, glavnim bo~anstvom u odnosu na druge pru~alo razlog za razjedinjenje. Oni koji su se poklanjali Horsu imali su dakle razloga za nezadovoljstvo. Kijev je uvidio da je potreban neki drugi cementirajui sistem, zajedni ka svijest, zajedni ka religija koja bi ujedinila plemenska srodstva koja su sve viae te~ila osamostaljenju. U uvoenju kraanstva kijevski knez Volodimir vidio je rjeaenje. Pripreme za uvoenje kraanstva u pogansku zemlju Kijevsku Rus' bile su popraene svim onim ato je tipi no za to doba: ratovima i borbama za opstanak vlade, suprotstavljanju i rivalstvu s Carigradom koji je morao blagosloviti crkvu u Kijevu, za ato se uskoro ukazala dobra prigoda. Godine 986. bizantski se car Vasilije obratio monom kijevskom knezu Volodimiru. Trebala mu je podraka u borbi protiv pobunjenih lokalnih magnata. Knez nije odbio ali je postavio uvjet - ~enidbu sa sestrom bizantskoga imperatora, Anom. Vasilije je prihvatio tra~ei da se Volodimir krsti i uvede u Kijevsku Rus' kraanstvo bizantskog obreda. Sli nost religije otvarala bi mogunost sna~nijeg utjecaja Bizanta na nemirnu i monu susjednu pogansku zemlju. Kijevskog je kneza upravo ta religija privla ila jer je po bizantskom obredu crkvena hijerarhija bila podreena vladaru dr~ave. Daljnji razvoj dogaaja odvijao se prema svim normama bizantsko-kijevskog rivalstva. Knez Volodimir poslao je monu vojsku u Carigrad zahvaljujui emu je Vasilije pobijedio neprijatelje ali je prevario kijevskog kneza i nije mu dao svoju sestru za ~enu. Volodimir je tada opkolio grad Herson (u blizini danaanjeg Sevastopolja), centar krimske kolonije Bizanta, glavne bizantske ~itnice. Volodimir je osvojio Herson, a Vasilije je tamo ~urno poslao svoju sestru. Razmijenio je nju za kruh. Volodimir se u tom ju~noukrajinskom stepskom gradu pokrstio i o~enio s Anom. S njegovim je povratkom u Kijev zapo elo uvoenje kraanstva. Sruaen je centralni panteon, sva su bo~anstva ba ena u Dnjepar ato je puk, prema ljetopisnim podacima, do~ivljavao kao tragediju. Ljudi su tr ali uz Dnjepar kojim je plovio drveni Perun i pozivali svoga boga da se vrati na kijevsku zemlju, gdje su se na mjestu poganskih kaptola gradile crkve u novom, staroukrajinskom puku nepoznatom bizantskom stilu. Zapo elo je masovno i nasilno pokratavanje. Najprije su u Dnjepru pokrateni stanovnici Kijeva. Nova je religija bila tua i neshvatljiva, i suviae elitna za nepismen puk koji je radije vjerovao svojim nagonima i poganskim ritualima nego slo~enim, apstraktnim pojmovima koji su duhovnost stavili iznad prastarih nagona na kojima je po ivala poganska mitologija. Bilo je mnogo lakae ubiti nego shvatiti da zbog ubijanja bli~njega svoga prijeti Bo~ja kazna. Stoga su poganski svjetonazori i dalje bili prisutni, a prihvaanje kraanstva na prostoru te velike zemlje rastegnulo se na nekoliko stoljea. Naredbe o uniatenju starih bogova, poganskih idola, i njihovoj zamjeni tuim, pristiglim iz neprijateljske zemlje tradicionalnog rivala, iz Bizanta, nisu mogli radovati ni vlastelu, odnosno voe plemenskih saveza koji su bili pod injeni Kijevu. Ako je knez imao razloga primiti kraanstvo i za nagradu se srodio s bizantskim imperatorom, poglavari plemenskih saveza nisu imali razloga radovati se. Vijesti o promjenama u Kijevu stizali su i do Karpata. ulo se za naredbu o uniatenju starih idola i njihovu zamjenu s novim i tuim. Bio je sruaen bog Hors. On je nestao u Kijevu a prema naredbi Kijeva i kneza morao je biti oboren i na karpatskim kaptolima smjeatenim na vrhuncima planina na kojima se od pamtivijeka slavilo to bo~anstvo vatre i rata. S tim se bo~anstvom mo~da joa u praslavenska i prahrvatska vremena, u migracijama Arijaca i drugih starih naroda, povezivao naziv Karpata, iji je korijen imena sli an korijenu imena Hrvata. Ime tog naroda podudara se dakle i s nazivom tih planina gdje su se koncentrirali Hrvati slavenskoga doba, podudara se s nazivom njihova roda, nazivom predaka. Hrvati su imali razlog buniti se a Kijev ka~njavati nepokorne. Dok centar te~io centralizaciji, pokoravanju periferije, pokrajine su mogle odvojiti se ili, ukoliko se ne uspiju suprotstaviti monom kijevskom knez napustiti predjele njegove dr~ave. Hrvati koji su bili u Karpatima, na rubu Kijevske dr~ave, imali su nekoliko razloga za napuatanje. Ponajprije su bili vanjskopoliti ki razlozi - kroz povijest su Karpate napadale razli ite snage, te niata manje zna ajni unutraanji motivi. Hrvatska plemena nisu ni prije ~eljela pokoriti centru, a sada su to trebala u initi i ideoloaki, odnosi religijski. Tako se formira opozicija Karpati-Kijev. Predod~ba o postojeem putu prema jugozapadu o ito je odavno bi prisutna u povijesnoj memoriji plemena koja su naseljavala Karpate. Bio to prastari put kojim su ve odavno otiali oni koji su bili srodni onima koji su ostali ~ivjeti u Karpatima. Te su planine kao svojevrsni etnogenetski vulkan: s vremena na vrijeme izbacivale bi etnose koji su se s njegovih obronaka spuatali na sve strane. Emigrirali su i prema jugu i prema sjeveru takoer i putem Sunca. Prastara mararuta planine-more, Karpati-Jadran odavno je bila prostor raseljavanja, prostor migracije Kelta, Ilira, Karpa i drugih, ubrzo nestalih etni kih skupina. Dinamici kretanja s Karpata prema zapadu pridonijele su u vrijeme predslavenskog i slavenskog razdoblja intervencije iranskih i turkijskih plemena koja su upadala u ukrajinske stepe sti~ui i dalje od Karpata. I prije azijske navale, poslije koje je joa bila turska, taj je put Hrvata prema moru ve dugo bio poznat. Napuatanje Karpata i pomjeranje prema jugozapadu, odnosno zapadu, bio je sna~an i dinami an mehanizam interetni kih kretanja unutar Karpata i izvan njih. Hrvati su kao prva slavenska etni ka komponenta u Karpatima morali biti uklju eni u taj proces ve od svog dolaska i prvih dodira sa starosjediocima. Ve sama injenica da su upravo Hrvati bili jedno od prvih isto noslavenskih plemena koja su s isto nih predjela Ukrajine doala u zapadne, Karpate, govori o prirodi hrvatskog etnikuma. Kao da su bili voeni nekim svojim unutraanjim zakonima, nekim motom, opsesijom kretanja za suncem, s istoka prema zapadu. Tako su pristigli do Karpata koji su bili samo jedna od postaja na njihovom putu, a tako su ih i napustili akumulirajui se u svojim jadranskim regijama. Kretanje Hrvata prema zapadu i njihovo napuatanje ukrajinskog prostora trajalo je stoljeima i vrailo se u valovima, ali je imalo svoj po etak i svoj zavraetak. U odnosu na centar, na Kijev, Hrvati su zauzimali zapadna podru ja Kijevske Rus' predstavljajui jednu od okosnica tih predjela. Tragove migracijskog procesa Hrvata od Dona preko Kijeva do Karpata, nalazimo i u sintagmi plemenskog naziva tog etnosa - Bijeli Hrvati. Kolor je imao odreenu simboliku vezanu za arhai ne tradicije donesene upravo iz isto nih svjetonazora. Istra~ujui kineski i iranski kozmogonijski sistem, poznati lingvist proaloga stoljea F. de Seaussure zaklju io je da su Iranci kao i Kinezi odredili strane svijeta ne prema suncu ve prema simbolici boja: crno - sjever; crveno - jug; bijelo - zapad; zeleno ili plavo - istok. Kasnije su starokinesku, odnosno staroiransku simboliku strana svijeta preuzeli Turci koji su more na zapadu, dakle Sredozemno more, nazivali Bijelo, a ono na sjeveru Crno more. Prema toj simbolici postojalo je i Crveno najugu.85 Slaveni su preuzimajui svjetonazorne pojmove od iranskih plemena i sintetizirajui ih sa svojima preuzeli i simboliku koloristi kog opredjeljenja svijeta koja se airila prostorima kretanja nositelja slavenoiranske simbioze. Tako je na zapadu postojala Bijela Rus' i Crvena Rus' na jugu. U tom kontekstu i Bijeli Hrvati, koji se spominju u starokijevskim ljetopisima i drugim izvorima, takoer ozna avaju zemljopisnu lokaciju odreenog etnosa u odnosu na Kijev kao centar. Naziv Bijeli Hrvati koristila su isto no-slavenska plemena za definiranje svojih zapadnih susjeda kakvi su bili i karpatski Hrvati.86 , Prema istra~ivanjima ukrajinskih arheologa predstavnici kulture karpatskih kurgana, za koje se smatra da su bili prethodnici onih Hrvata koji se spominju u starokijevskim ljetopisima, imali su arhai ni karakter zemljoradnje. Upravo je takav tip gospodarstva bio osnovna grana ekonomije isto noslavenskoga druatva. Ta se injenica tuma i kao dokaz da su Hrvati dolazei s istoka prema Karpatima postali zapadni, Bijeli Hrvati. Takvi su pojmovi doneseni i na tlo budue hrvatske domovine, gdje je takoer prisutna sli na opozicija: Bijela Hrvatska - Crvena Hrvatska. Bijeli su Hrvati bili vezani za sjevernodalmatinsku regiju i mogli su tim nazivom zadr~ati zna aj koji su imali u prapostojbini kao karpatski migranti, dok je ime drugih odgovaralo njihovoj lokaciji u ju~nodalmatinskoj regiji. Velika Hrvatska `to je onda Velika Hrvatska? Ponajprije treba istai da su Hrvati, sudei prema svemu, bili razli iti. Starokijevski ljetopisi kao da znaju za raznovrsne Hrvate. Oni govore o "svojim, rusjkim" Hrvatima tzv. Hrovate Bili i Horutane, ali i o onim drugima "koji su svi Slaveni" i koji su vjerojatno bili izvan Starokijevske dr~ave. Prema tim su izvorima na jugu i jugozapadu zemlje Bu~ana-Volinjana, u gornjim regijama Dnjestra i Visle ~ivjeli Bijeli Hrvati, koji su se zvali Hrovate, Hrvate, Hovrate. Osim njih o igledno su postojali i neki drugi, Crni Hrvati, mo~da. Ljetopisac upuuje na srodnost Bijelih Hrvata s Hrvatima Podunavlja. Prema Lavrentijskom ljetopisu sjevernokarpatski Hrvati potje u s juga. Osim ovih Bijelih Hrvata i njihovih ju~nih susjeda morali su joa postojati i trei, sjeverni Hrvati. To su vjerojatno Hrvati iz suvremenih zapadnoslavenskih regija - iz eake, Slova ke i Silezije (Poljske). Ova je mnogobrojna hrvatska plemenska grupacija morala imati neki centar svog ishodiata. Prema mnogim poznatim istra~iva ima Karpati su mogli biti to jezgro. Hrvati su prema Niederleu ispo etka zauzimali Predkarpatje, dakle isto ni dio Karpata a zatim su se raseljavali, airili po Karpatima. Na novim su mjestima do~ivljavali odreene jezi ne utjecaje i tako se mijeaali s tamoanjim stanovniatvom. Osim "Povesti vremenskih let" postoje i drugi spisi u kojima se govori o isto noslavenskim plemenima s Kijevom kao njihovim centrom, no u njima se Hrvati viae ne spominju, kao da su napustili Karpate i viae nisu bili u sklopu Starokijevske dr~ave. Naravno, to nije moglo biti neko masovno iseljavanje. Selili su u prvom redu oni koji su predstavljali okosnicu socijalne strukture: vojna elita, dru~ina koja je atovala svoga boga Horsa i kojoj viae nije bilo mjesta u Kijevskoj Rus'. S njima je naravno odlazio i dio puka. Nekrateni Hrvati i njihova elita koja se poklanjala poganskom bogu Horsu, ti uvari kulta mogli su ii dalje prema zapadu gdje su se stoljeima prije njih selili oni koji su nosili isto ime. Vijesti o mjestu i na inu ~ivota tih njihovih prethodnika airile su se u procesu slavenskih migracija. Hrvatska dijaspora bila je na razli itim stranama stvarajui tako predod~bu o Velikoj Hrvatskoj. O postojanju Velike Hrvatske govore razli iti izvori. Prema Konstantinu Porfirogenetu zemlje Velike ili Bijele Hrvatske bile su smjeatene sjeverno od Turaka (Ugra). S Francima i Lu~i kim Srbima, koji su im bili susjedi, Hrvati su bili u stalnim sukobima. Osim toga, morali su trpjeti i napade Nijemaca, Turaka (Ugra) i Pe enega, onih turkijskih nomada koji su dolazili sa stepe. Te su invazije utjecale na raseljavanja Hrvata. Zapadne bi se granice Velike Hrvatske otprilike mogle odrediti na osnovi djela Alfreda Velikog (871. - 901. g.) i njegova opisa Njema ke. Prema njemu je na istoku Morave podru je Visljana, sjeveroisto no od Moravlja ~ive Dalemanci, a isto no od Dalemanaca Hrvati. Na Veliku Hrvatsku upuuju i neki arapski izvori 9. i 10. stoljea. Oni Hrvatsku karakteriziraju kao veliku slavensku tvorevinu nazivajui je Chordab, Dzravat, Chravat, Churedab. Na osnovi iznesenog mo~emo rei da se disperzija Hrvata iz karpatskog jezgra vraila stoljeima i to u razli itim pravcima i pod utjecajem razli itih faktora. Oni su mogli biti vanjski (upadanja nomadskih hordi) ili pak unutraanji (stalno osjeanje srodstva s drugim plemenima u neku je ruku utjecalo na plemenska premjeatanja, ~elju za odlaskom u druge regije). U rezultatu takvih migracija hrvatski su tragovi ocrtavali odreeni prostor na osnovi kojega se stvorila predod~ba o Velikoj Hrvatskoj. Takva je formacija mogla predstavljati neku vrstu rasprostranjenog plemenskog saveza, opet polietni kog, u kojem su vlast imali oni koji su u razli itim regijama predstavljali elitu i poklanjali se Horsu, tom bogu rata i snage. Oni su znali nametnuti svoje ime i ostalim prostorima u koje su dolazili. Prema razli itim se izvorima Velika Hrvatska ocrtavala sve po Karpatima sa sjevernokarpatskim regijama, uz gornji Dnjestar i Zakarpatje, ato govori o disperzivnosti Hrvata. Meutim, pitanje lociranosti Hrvata tra~i posebna istra~ivanja. No, nas u prvom redu zanima ukrajinska genetska linija Hrvata, a s obzirom da ona nije i jedina zna i da hrvatski etnos treba tra~iti i izvan ukrajinskih Karpata. Predod~ba o raspraenosti Hrvata prisutna je i u staroj znanosti gdje su poznati slavisti razli ito ocjenjivali taj, uvjetno govorei, hrvatski prostor tj. predod~bu o Velikoj Hrvatskoj. Rekli smo da je L. Niederle povezivao Hrvate s Karpatima pretpostavljajui da je u Prikarpatju neko bilo jedinstveno pleme Hrvata. Ono je imalo poludr~avnu formaciju s centrom u Krakovu, no poslije njezina raspada dio Hrvata prelazi u Dalmaciju. Meutim, prema Niderleu u 10. stoljeu jedno od hrvatskih plemena joa ~ivi u Galiciji.87 Ve smo spominjali da je ruski lingvist A. `ahmatov, takoer locirao Hrvate u Karpate, u Galiciju, a njihov glavni grad nazvao je ervab. Prema jednom drugom ruskom slavistu Hrvate takoer treba povezati samo s Galicijom u kojoj su oni bili razlog sporu izmeu Kijeva i Poljaka.89 Povjesni ar Ljudmil Hauptmann takoer povezuje Bijelu Hrvatsku sa Zakarpatjem pozivajui se na bizantske, anglosaksonske, arapske, kijevsko-ruske i eake izvore. Prema Hauptmannu dio Hrvata je prebivalo u eakoj na sjeveru rijeke Labe. Kako se pretpostavlja neka su plemena Bijelih Hrvata ~ivjela u Zakarpatju i u isto no eakim zemljama u susjedstvu s esima, Dulibima i drugim plemenima odigravajui zna ajnu ulogu u etnogenezi eakog naroda.90 Zna se i za Bijele Hrvate koji su ~ivjeli na Gornjoj Visli. Izmeu eakih plemena koje nabraja praaki episkop u svojim dokumentima 1108. godine, s obadvije strane Orli kih planina ~ivjeli su i Hrvati. U povelji Henrika II od 1108. godine govori se o Hrvatima na Zaali blizu Merzeburga. Arapski pisac Abdul Hasan Ali Masudi spominje Hrvate koji su ~ivjeli izmeu Morave i ehine, ato potvruju i drugi isto ni izvori. Poljski povjesni ari razlikuju zapadne ( eake) ili Bijele Hrvate i ju~ne, isto ne ili Ruske Hrvate. Oni takoer Hrvate lociraju u Bukovini. Poznato je da su s Bijeli Hrvati grupirali oko Krakova i u jugoisto noj eakoj. Tragovi vezan za ime Hrvata o uvani su ne samo na podru ju Poljaka, eha, Slovaka Slovenaca, Lu~i kih Srba ve i u drugim regijama ju~nih Slavena - sve do Gr ke. Ta i druga lociranja Hrvata poznata slavisti koj znanosti izazvala su trajne diskusije. Tom su se temom bavili mnogi istra~iva i pa tako i poznat ukrajinski povjesni ar Mihajlo Gruaevski. Prema njemu "hrvatsko je pleme sjedilo negdje izmeu Labe i Odra". Polazei od priopenja o ruskim Hrvatima i od toga da su Bijele Hrvate napali Pe enezi, Gruaevski pretpostavlja da je Hrvatska (vezana za ju~ne Hrvate) obuhvaala prostor uz karpatsko predgorje od bazena Labe pa sve do gornjeg Dnjestra. Stoga se on pitao o mogunosti postojanja jednog tako velikog naroda zaklju ujui: "Iz svih tih raznovrsnih podataka proistje e ovakvo jedno udo: ... na ovom su mjestu sjedila jedan uz drugoga tri istoimena naroda koja su pripadala trima osobi tim, individualnim grupama - eakoj, poljskoj i ruskoj (ukrajinskoj), . uklju ujui i ju~ne emigrante koji su tu sjedili dobivamo neki hrvatski mikrokozmos u koji su ulazili narodi razli itih slavenskih grana." Dakle prema Gruaevskom prostor Velike Hrvatske obuhvaao je razli ite slavenske grupe koje su imale zajedni ko ime - Bijeli Hrvati, a bile su u sastavi ukrajinskog, eakog i poljskog etnosa.9' Koji je razlog takvoj raairenosti imena Hrvat, sli noj proairenost toponima Kijev, u itavom slavenskom svijetu? Je li dominirao konkretan narod ili pak pojam, tradicija koja je bila toliko sna~na da se mogla nametnuti razli itim etni kim skupinama? Sve su to pitanja za daljnja istra~ivanja Ovdje smo samo pokuaali ukazati na zna aj ukrajinskog prostora u prou avanju etnogeneze Hrvata, ato je samo jedan od aspekta te slo~ene problematike. Na osnovi svega mo~emo zaklju iti da je ime Hrvat najtjeanje povezano s arhai nom kulturom Ukrajine - Rus' i da se najranije fiksiralo upravo na njezinom podru ju. Tipoloaki je to ime povezano s leksi ki srodnim staroukrajinskim etnonimom Rus i najvjerojatnije je pripadalo iranogovornom krugu. Postanak i razvoj imena Hrvat i Rus vjerojatno imaju niz srodnih druatvenih i svjetonazornih determinanti. Prvu etapu daljnjih istra~ivanja vidimo u traganju za etnogenezom nositelja tih imena u predslavenskom razdoblju. Druga bi obuhvaala period slavenoiranskih pro~imanja, trea je vezana za povijest Kijevske Rus'. Sva su ta istra~ivanja vezana za danaanji ukrajinski prostor i onaj izvan njega. Zanimljiva je i injenica da zastupljenost imena Rus' na cijelom prostoru Starokijevske dr~ave, od Kijeva do Karpata, ne zna i i prisutnost konkretnog naroda - Rusa. Glavnu je ulogu u etni kom formiranju Kijeva kao centra dr~ave odigrala velika polietni ka skupina Poljana. Hrvati su za razliku od Rusa imali konkretnu arheoloaku dokumentaciju koja je potvrivala njihovo postojanje kao etni ke skupine od isto nih do zapadnih predjela Kijevske Rus', ato je razlog hipotezi o stoljetnom kretanju hrvatskog etnosa s istoka prema zapadu. Prema nekim pisanim izvorima taj je migracijski proces obuhvaao vrijeme od 2. i 3 stoljea (Don) pa sve do 10. stoljea (Karpati). Prema drugim je izvorima mogao potrajati i du~e, sve do pada Kijeva (1240.) odnosno Gali ke Rus' 1241.g. Prihvaanje takve hipoteze upuuje na pretpostavku da su etni ke migracije s ukrajinskog na hrvatski prostor bile trajne i ostvarivale su se u viae navrata. One se nisu obvezno morale obilje~avati imenom Hrvata kao nekog kompaktnog etnikuma, ve su obilje~ene razli itim etni kim upadanjima  od slavenskih do onih neslavenskih. Nije do kraja jasno jesu li sva ta obilje~ja vezana za korijen hor, odnosno jesu li vezana zajedan te isti narod, ili se pak radi o jednom pojmu koji varira na airokim prostorima slavenskih i neslavenskih migracija. To je pitanje u neku ruku srodno problemu identificiranja naziva Rus' s odreenim narodom. Danas vidimo da je tvrdnja koju su razvijali sovjetski autori o postojanju neke cjelovite "staroruske narodnosti" iz koje su se razvila "tri bratska naroda" neodr~iva jer su na teritoriju Kijevske Rus' postojale raznovrsne etni ke skupine, ato potvruje i prisutnost Hrvata koji su bili samo jedan segment velike makroetni ke zajednice. U drugoj polovici 1. tisuljea naaeg doba za isto ne je Slavene karakteristi na visoka razina druatvenog razvoja, ato je vodilo formiranju dr~avnosti. Osnivaju se konglomerati razli itih plemena koji sudjeluju u vojnim pohodima. S vremenom ta ujedinjenja prerastaju u kne~evine. Iz Nestorovog ljetopisa poznato je 14 takvih imena, iako je na tim prostorima bilo blizu stotinu manjih slavenskih plemena. Nestor je nabrojao tek najzna ajnija velika plemenska grupiranja koja su se, kako se smatra, po ela formirati od 6. stoljea. Ime Hrvat spominje se mnogo ranije, doduae ne u sklopu slavenskih grupacija. To ime spada u grupu najstarijih etni kih skupina fiksiranih na ukrajinskom prostoru, odnosno izvan nje odakle su prodirali na njezin teritorij. Hrvati su bili samo jedan od velikih plemenskih saveza formiranih u isto noj Europi, dio su velikog etni kog konglomerata poznatog kao Kijevska Rus', a uz slavenska u sastavu te dr~ave bila su i neslavenska plemena. Hrvati nisu bili monoetni ka masa. Prema Nestoru sva su plemena imala vlastite obi aje i "zakone predaka svojih, i testamente svatko svoje je imao".92 Prema pisanim izvorima Hrvati su pripadali jugozapadnoj grupi plemena koja su tvorila jedan od triju plemenskih saveza Kijevske Rus'.93 Plemenski su savezi ujedinjavali oko pedesetak plemena ija su imena kasnije zaboravljena. Naime, obi no se o uvalo samo zajedni ko ime koje je bilo ili posve novo ili preuzeto od nekog plemena unutar saveza. Takav je vjerojatno bio slu aj i s plemenskom skupinom koja se imenovala Hrvatima. To se prastaro ime o uvalo nadovezujui se na neku socijalnu komponentu koja je sadr~avala svjetonazorne pojmove. A to je, rekli smo, mogla biti vojna dru~ina, militantna komponenta druatva koja je predstavljala njezinu okosnicu. Taj je druatveni sloj uvao tradiciju, mit i pojmove koji su ujedinjavali rod svijeau o pripadnosti istoj religijskoj i etni koj skupini, te ih prenosili i na druga srodna plemena. U tome su Hrvati nalikovali Rusima (Rusiima), naime pripadali su sli noj makroetni koj zajednici sa srodnom ritualnokulturnom praksom. No, bez obzira na navedene sli nosti plemena su te~ila o uvanju svoje individualnosti. Arheoloaki su podaci potvrdili bliskost kulture jugozapadnih isto noslavenskih plemena. Naime, tijekom perioda od 8. do 10. st. na podru jima koje su naseljavali Poljani, Drevljani, Volinjani, Uli i, Tiverci i Hrvati formirala se zajedni ka arhai na kultura. Meutim, Poljanska je Kne~evina dominirala u Srednjem Podneprovlju, jezgri Kijevske Rus'.94 Poljani su predstavljali veliki polietni ki savez ujedinjen pojmom Rus' koji se airio samo na odreeni teritorij, ispo etka u blizini Kijeva. I Hrvati su bili svojevrstan konglomerat koji se razvijao tijekom povi- jesnih procesa konsolidiranja razli itih etni kih plemena, od kojih su se stvarale razli ite narodnosti. Tijekom vremena kod Hrvata se razvio teritorijalni polietni ki savez dr~avnoga tipa. Posve je logi no da su oni mogli dolaziti u sukob s drugim savezima. Kada su se poslije slo~enih etnogenetskih procesa Poljani pretvorili u veliki plemenski kompleks, preuzeli su ime Rus' i iz svoje jezgre formirali vojnu elitu, dru~inu. Hrvati, koji su mogli obitavati na tom teritoriju, premjeatali su se dalje prema zapadu. U stimuliranju tog migracijskog procesa svoju je ulogu vjerojatno odigralo suparniatvo plemenskih saveza. Meutim, o Karpatima je ve postojala predod~ba kao o zoni koja je od prastarih vremena bila vezana za one koji su se na centralnim i ju~noukrajinskim zemljama imenovali Hrvatima. Kako smo ve rekli Hrvati su se u Karpatima akumulirali od prastarih vremena. Arheoloaka grada potvruje da je po etak slaveniziranja kulture karpatskih kurgana (kultura Karpa) bio ve u periodu ernjahivske kulturne tradicije, dakle u prvoj polovici 1. tisuljea naae ere. Predstavnici kulture karpatskih kurgana bili su preci Bijelih Hrvata. Tijekom 6. i 7. stoljea to je uzajamno pro~imanje dovodilo do postupnog naseljavanja Slavena na one karpatske regije u kojima je prema srednjovjekovnim izvorima postojalo isto noslavensko pleme Hrvata.95 Ovi su "rusjki Hrvati" bili prvi Slaveni u Zakarpatju, stigli su tamo joa prije osnutka Kijevske dr~ave i asimilirali lokalno stanovniatvo. Njihov je dolazak na taj teritorij bio etapa trajnih migracija sa strane jugoistoka Ukrajine, stepa i Kijeva - prostora s kojima karpatske Hrvate povezuje srodna arheoloaka kultura.96 Karpatski su Hrvati bili va~na etni ka komponenta u formiranju davnoruskog stanovniatva Zakarpatja koje se razvijalo na bazi ranoslavenskog stanovniatva. Ti su rani Slaveni tijekom stoljea neprestano podr~avali etni ke i kulturnopoliti ke veze s isto noslavenskim zemljama. U svojim su daljnjim migracijama Bijeli Hrvati prenosili te tradicije isto noslavenskog korpusa na svoja nova obitavaliata, sve do Jadrana. Zato su Karpati bogata riznica za rekonstruiranje jednog od razdoblja i prostora hrvatske etnogeneze. Nije isklju eno da su se s Karpata poslije Bijelih Hrvata na podru ja danaanjih Hrvata doseljavali i drugi Slaveni. Prisutnost jednog dijela Hrvata u sastavu Kijevske Rus' zna ajan je period u ranoj povijesti Hrvata. Formirajui se na prostorima isto noslavenskih plemena, Bijeli su Hrvati bili ravnopravni u savezu plemena iz doba konsolidiranja. Kao i druge skupine, Hrvati su imali svoje kne~eve, teritorij, duhovne i gospodarske centre. Njihov se jezik razvijao prema dijalektalnim osobinama razli itih areala. Sudjelovali su u vojnim akcijama Kijeva kao zna ajan vojni kontingent. Sve su te osobitosti Bijelih Hrvata odigrale zna ajnu ulogu u formiranju Starokijevske dr~ave. Prisutnost Hrvata u sklopu Kijevske Rus' potvruje da je Kijevska Rus' nastala upravo kao rezultat konsolidiranja srednjonadnjeparskih isto noslavenskih plemena na kraju 8. - 9. stoljea. S vremenom se teritorij vladavine proairio i Kijevska se Rus' pretvorila u jednu od najveih najmonijih dr~ava srednjovjekovne Europe. Potrajala je do 30-ih godina 13. st. i pokrivala prostor i izvan granica suvremene Ukrajine. Osnovna s njezina plemena bila okosnica daljnjem razvoju ukrajinskog naroda. Hrvati su bili sastavni dio Kijevske Rus' i imali su utjecaja u etnogenezi ukrajinskih narodnosti kao ato su i Ukrajinci imali u etnogenezi Hrvata. Od triju naroda koji su se pojavili na isto noslavenskom prostoru, Ukrajinaca, Bjelorusa i Moskova (kasnije "Velikorusa"), Hrvati su ponajviae bili vezani za ukrajinski prostor i stoga su nizom svojih osobina najbli~i Ukrajincima, razlog je u dubokim korijenima njihove povijesne uzajamnosti. Napuatajui Ukrajinu Hrvati su, kao jedno od najstarijih plemena tog prostora, nosili sa sobom tradiciju koja ih je povezivala s tim prostorom, ato potvruju arhai ni rudimenti u njihovoj folklornoj memoriji. Stoga su o uvane hrvatske starine va~ne za rekonstruiranje staroukrajinske kulture i obrnuto. Na ulogu i mjesto koje su Hrvati imali u povijesti i na njihovu snagu o uvanja tradicije upuuje i jedna zna ajna, ali rijetko isticana injenica. Od svih 14 isto noslavenskih plemena koje nabraja Nestor njih je 12, 13 nestalo tijekom povijesnog razvoja. Samo zahvaljujui ljetopisu znamo da su postojali Drevljani, Tiverci, Radimi i itd. Jedan od rijetkih etnonima koji se o uvao je onaj hrvatski. Ta su plemena postala okosnica hrvatske nacije. Kijevska je Rus' s gubitkom svoje elite, vojne garde koja ju je odr~avala i uvala izgubila ak i svoje ime, a u meuvremenu su i Hrvati napustili njen teritorij. Ve smo rekli da su Hrvati napustili Ukrajinu - Rus' zbog razli itih razloga. Ponajprije zbog vanjskih upada Avara i drugih plemena. Osim toga oja ana je vlastela Bijelih Hrvata te~ila oslobaanju od vlasti kijevskih kne~eva, ato je primoralo kneza Volodimira Svjatoslavovi a na ve spomenuti organizirani vojni pohod 992. godine s ciljem iskorjenjivanja separatisti kih te~nji hrvatskih kne~eva. Zanimljivo je da se poslije toga Hrvati ne spominju u kijevskim ljetopisima. Postali su sastavni dio naroda Kijevske dr~ave, ato ih je mo~da i potaknulo na kona ni odlazak s Karpata. Bio je to joa jedan u nizu prijaanjih migracijskih valova nakon kojega su, vjerojatno sve do pada Kijevske Rus' pod Tatare, slijedili i drugi. Veliki se plemenski savez u jugozapadnim predjelima Kijevske Rus raspao. Dio Hrvata krenuo je prema jugu, neki u srednju Europu, a dio je ostao u Prikarpatju i koncentrirao se u ju~nom predjelu Karpata zajedno s drugim etni kim skupinama. Bilo kako bilo, Hrvati su sastavni dio ukrajinske etni ke kulture i ukrajinske povijesti. 3. NAPU`TANJE KARPATA Hrvati u velikim migracijama Raseljavanje Hrvata pratilo je cjelokupnu povijest etnogeneze Slavena. Premjeatanje, migracije, doseljavanja bili su zakonitost, dinamika formiranja etnosa. Zato se prou avanje etnogeneze, traganje za tzv. postojbinama odreenih etnosa ili praslavenstvom suo ava s nizom poteakoa. Slaveni su, kao jedna od najveih grupacija staroeuropskog stanovniatva, u tim pokretima bili sli ni drugim etni kim grupama. To no vrijeme izdvajanja Slavena iz indoeuropske zajednice joa uvijek znanosti nije poznato, iako je o tome kao i o traganju za pradomovinom indoeuropskih naroda mnogo pisano. Povijesni izvori bilje~e Slavene tek od sredine 1. tisuljea naae ere, s njihovom pojavom kao mnogobrojne etni ke zajednice na povijesnom tlu Europe. U to se doba odigravaju njihova najintenzivnija raseljavanja. Znanstveno lociranje slavenske pradomovine ovisilo je o koncepciji njezinih autora, pa se u vezi s tim govori o etiri teorije. Prva i najranija, tzv. karpatsko-dunavska koncepcija, povezuje se s imenom ljetopisca Nestora, a obrazlagao ju je i `afarik. Iako kritizirana i danas ima svojih pristalica. Drugu, vislo-odersku teoriju poljskih autora Kost~evskog i Rudnicka podr~ao je poznati istra~iva  Ler-Splavinski te neki ruski istra~iva i (Sedov). Niederle, Fasmer, `ahmatov i niz suvremenih znanstvenika Slavene smjeata na teritorij izmeu Dnjepra i Visle u sjevernoaumskoj ili ju~noaumskoj stepskoj regiji, ato je trea i najprihvaenija koncepcija. etvrta koncepcija vezana je za 50-te godine ovog stoljea i arheoloake radove Ribakova, Tretjakova, Genselja i drugih u kojima su oni pokuaali proairiti mogue granice lociranja starih Slavena od Dnjepra sve do Odra. Mialjenja da su Slaveni (Praslaveni) od vremena svog izdvajanja iz indoeuropske zajednice u 2. tisuljeu naae ere pa sve do ranog srednjovjekovlja, kada su ih evidentirali pisani izvori, mijenjali svoje lokacije ukazuju na neminovnost daljnjih traganja. Prema suvremenim ukrajinskim znanstvenicima slavenska je etnokulturna zajednica prije velikih raseljavanja zauzimala ogroman trokutast prostor: od Balta na sjeveru sve do ju~nog Buga; od Bijelorusije, uz rijeku Desnu, aumsku stepu na jugoistoku; od Podnjeprovlja do rijeka Prut i Buga pa do Visle na zapadu. Arheoloaka istra~ivanja pokazuju da je upravo na tom prostoru postojala tradicija trajnog preuzimanja materijalne kulture supstratnog stanovniatva i to ve od donje vremenske granice, od 1. tisuljea naae ere, pa sve do ranog srednjovjekovlja, a zbog razli itih vanjskih unutraanjih razloga bilo je tu i razli itih smjeatanja, pregrupiranja, razdvajanja i upadanja tuih etni kih grupa. Sve to rezultiralo je nastankom novih kulturnih pojava. No, do 1. tisuljea naaeg doba sve su arhai ne kulture ove regije postale stabilne i u ranom su srednjovjekovlju bile osnovica slavenskoj kulturi koja je dominirala jugoisto nom i srednjom Europom. Tim su prostorima, prema ve spomenutim ljetopisnim i arheoloakim izvorima pripadali i Hrvati.97 Najnovija su arheoloaka istra~ivanja pokazala da se na teritoriju jugoisto ne Europe krajem i tijekom 1. tisuljea odvijao slo~en etnokulturni proces i neprekidan razvoj slavenskog stanovniatva koje je uz elementi materijalne kulture starosjedilaca prihvatilo i kulturu koju su sa sobom donijeli iranojezi ni, trakijski, germanski, baltski a kasnije i turkijski valovi stanovniatva. Arheoloaka graa bilje~i uzajaman odnos i pro~imanje gospodarskih, politi kih interesa supstratnog i pridoalog stanovniatva. Poslije otkria slavenskih spomenika iz 5. stoljea u grani nim zonama aumskostepske i aumske regije jugoisto ne Europe - od gornjeg djela rijeke Sejma i Psla u centru danaanje Ukrajine do gornjeg dijela zapadnog Buga i Dnjestra, ukrajinski su istra~iva i priznali ovaj teritorij regijom formiranja ranosrednjovjekovnih slavenskih kultura, tj. slavenskom pradomovinom. Istra~ivanja ukrajinskih autora bazirana na dobro prou enim kompleksima kulture iz 5. st. osnova su teoriji o formiranju isto noslavenskih ranosrednjovjekovnih kultura na prostoru od Kurskoga bazena (suvremeni jug Rusije) srednjeg dijela rijeke Desne do gornjih regija Dnjestra i Pruta. Odavde je u doba velike seobe naroda prema sjeveroistoku i jugozapadu po elo raseljavanje slavenskih plemena. Ako je to tako, onda su predslavenski Hrvati ~ivjeli izvan te slavenske postojbine, a doaavai na praslavenski prostor do~ivjeli su sudbinu sli ni roskoj-ruskoj. Bila je to tipi na situacija mijeaanja etnosa i kultura u kojoj se formi-raju nove tvorevine koje su prebivale u dinamici, etni kim sintezama i seobama. Na ju~nim granicama slavenskih, kasnije kijevskoruskih postojbina isto ni su se Slaveni sukobljavali s mnogobrojnim nomadskim plemenima, koja su poslije propadanja, odnosno sintetiziranja iranskih plemena, uglavnom bila turkijska. Doba velikih seoba naroda postavilo je isto no slavenstvo u stanje kontragenta mnogim lutajuim etni kim grupacijama koje su u ju~noukrajinskim stepama jedna drugu smjenjivale kaleidoskopskom brzinom (Huni, Avari, Hazari, Polovci, Pe enezi). Te su se etni ke grupe ili topile u slavenskoj masi ili je vukli za sobom da bi kasnije nestali ustupivai mjesto na povijesnoj pozornici upravo Slavenima. Zadnji je val isto nog udara sa strane stepe bila tatarska navala poslije koje je Kijevska Rus' bila uniatena, a ukrajinski narod, koji se dugo nakon toga borio za dr~avu, izgubio je svoju glavnu dr~avotvornu okosnicu - kne~evsku vlast i vojnu elitu. Nomadska su kretanja uglavnom imala isti pravac s istoka prema zapadu. Tom su prastarom povijesnom trasom dolazili i do podru ja budue Hrvatske dr~ave - od Avara u 7. st. do Tatara u 13. st. U tim su stoljetnim nomadskim upadima Slaveni mogli biti ili saveznici ili su ratovati protiv te vojske osvaja a. Migracije Hrvata tekle su u pravcu zapada, mararutom Don-Kijev-Karpati. Istodobno ta su se raseljavanja vraila prema sjeverozapadu i prema jugu u dubinu Balkana. Tijekom velikih seoba od 5. do 7. st. Slaveni su se raseljavali prema jugu u Podunavlje, na Balkan i gore uz Dunav, na zapad i u meurije je Elbe i Zaale, a u novim su regijama uspjeli o uvati svoju kulturu.98 Prema arheoloakim podacima nove seobe ve isto noslavenskih plemena, tijekom 8. i 9. stoljea, bile su u pravcu donjih regija Dunava i djelomi no prema rijekama Prut i Dunav. Najsna~niji su potoci slavenskih migracija prema jugu, u pravcu Dunava i granicama Bizantskog Imperija. Kartografija slavenskih naselja pokazuje da se u Podunavlje i prema Balkanu raseljavalo slavensko stanovniatvo iz srednjeg i gornjeg Podnjestrovlja, gornjeg Poprua (praaka grupa) te gornjeg dijela ju~nog Buga i srednjega Dnjepra (penjkivska grupa). Spuatali su se uz rijeke Prut, Siret i pritoke Tise donosei sa sobom u Podunavlje praaki i penjkivski tip keramike i specifi na etverokutna kuiata s ognjiatem. Ta su se kuiata zvala kamenka. Ve su raniji pisani izvori spominjali Slavene - Venede u sjevernom Podunavlju (Pevtingerove tablice iz 4. ili kraja 3. st.). Prema njima, Venedi su smjeateni izmeu donjeg Dnjestra i Dunava, pored Sarmata, Hepida. Daka, Heta. Kasniji izvori spominju Slavene, odnosno Sklavine praake kulture i Ante penjkivske kulture u sjevernom Podunavlju u prvoj polovici 6. st. Prema Jordanu su Slaveni-Sklavini ~ivjeli ju~no od Dnjestra i u gornjim regijama Visle.99 Drugi su izvori fiksirali Slavene u 6. st. u meurije je Dnjestra i Dunava. Prokopij bilje~i Slavene na sjevernoj obali Dunava, spominje Sklavine i Ante smatrajui ih istim narodom.100 Prema procjeni ukrajinskih istra~iva a ovi izvori iz polovice 6. st. oslikavaju pomjeranje Slavena u Podunavlje u prvoj polovici 6. a mogue ve i od kraja 5. st. Ova se svjedo enja tuma e kao dvije vremenski bliske ali ipak razli ite etape u povijesti raseljavanja slavenskih plemena premajugu.101 Nova arheoloaka istra~ivanja ne samo da potvruju ve i konkretiziraju podatke pisanih izvora koji se odnose na Slavene sjevernog Podunavlja. Ona povezuju po etak naseljavanja ove regije Slavenima s dobom Huna. Uz to se ne pobija mogunost infiltriranja Slavena na ova podru ja ve u prvoj polovici 1. tisuljea naaeg doba. Ve se u 6. st. Slaveni pribli~avaju obalama Dunava. Neke su slavenske grupe i preale Dunav i kreui se uz njegovu obalu sti~u do Slova ke i Moravije, meurije ja Elbe i Zaale. Njihov je polazni teritorij bio gornje i srednje Podnjestrovlje i Poprue.102 Ako prihvatimo tezu da je upravo ta karpatska regija bila polazna u raseljavanju Slavena onda to direktno upuuje na etni ki identitet tih Slavena. Iz gore navedenog vidi se da je to bio savez antskih plemena pod zajedni kim imenom Bijeli Hrvati koji su i dalje nastavili svoja kretanja i raseljavanja. Po etkom 7. st. etnonim Anti nestaje sa stranica pisanih izvora. U doba vladavine imperatora Justijana (518. - 527.) i Justinijana (527. -565.) Slaveni, Sklavini i Anti ve su upadali na teritorij Bizantskog Imperija i prelazili Dunav.103 S Avarima ili bez njih U centralnim karpatskim regijama Slaveni su do~ivljavali brojne napade razli itih plemena, no udarac koji su im zadali Avari potaknuo je njihov put prema Jadranu. No, kao ato smo ve vidjeli, taj se put ostvarivao i prije avarskog upada. Jesu li Avari koji su iali s istoka imali u svom sastavu neke vojne formacije koje su nazivali Hrvatima, izvan slavensko-karpatskog sastava, joa uvijek je diskutabilno. Avari su, kao ato je ve re eno, iali s uralskokaspijskih stepa. S Poljanima su ratovali ve 559. g. Dospjeli su s azovskocrnomorskih stepa u kojima su odranije bili iranogovorni Hrvati. Avari su mogli povui ova plemena koja su ve jednim dijelom bila stadiju stapanja sa Slavenima, odnosno mogli su ih uklju iti u svoja osvajanja. Hrvati su im bili podreeni, ali su bili cjelina koja je uvala svoj tradicije i iransko podrijetlo u odnosu na turkijsku kulturu Avara. Ovi s zadnjim tijekom desetljea prenijeli svoj centar u srednje Podunavlje, gdje su ve bili Hrvati - Slaveni. Avari su se jednim dijelom kretali kroz ju~ne stepe Ukrajine uvajui svoj etni ki identitet. Drugo je njihovo krilo sna~no udarilo po slavenskoiranskoj simbiozi Anta smjeatenoj u centru Ukrajine u Dnjepar. Oni su razbijali antskopoljansko ujedinjenje u sklopu kojeg su bili slavenski Hrvati. Politi ka cjelovitost antske konfederacije nestaje. Dolazi do promjena u okviru ujedinjenja Sklavina, te 658. g. oni se raspadaju u pojedine grupe ali uvaju svoje izvorne etnonime, ato je slu aj i etnonimom Hrvat. Poljanska se skupina raseljava: jedan dio se kree do Moravije, drugi u centar Poljske gdje kasnije sudjeluje u formiranju jezgra budue Poljske dr~ave, a trei dio ide sve do Balkana i stapa se s tamoanjim etni kim grupama. Avarski udarac nije mogao uniatiti ogroman slavenski konglomerat. dalje su postojali potomci Roksolana - Rosi koji su u meuvremenu stali na elo jugoisto ne grupe Slavena, kijevskih Poljana. Oni koji su u svom imenu o uvali taj simbol vojne elite otpo inju doba Rosa - Rusa, doba koje e prerasti u doba Kijevske Rus'. Oni su predstavljali osnovicu socijalne strukture Kijevske dr~ave. Kada se raspalo antsko ujedinjenje Hrvati su se masovno preseljavali iz jugoisto nog Prikarpatja u gornje Potisje ili su iali u pravcu Balkana. Prema Konstantinu Porfirogenetu u 7. su se stoljeu, poslije rata s Avarima Hrvati preselili s karpatskih oblasti u pravcu Balkana i sklopili savez Bizantom. Pretpostavlja se da je dio Hrvata, poato su im Avari presjekli ju~ni put, krenuo ne prema Dunavu ve prema Savi. Oni su preali preko karpatskih prijevoja, gornjeg Potisja i doali u Zadunavlje. Tamo su se ujedinili s ranije pridoalim istoplemenskim stanovniatvom, ali su sa uvali svoj plemenski naziv - Hrvati. Sve te migracije ne zna e da su Hrvati u cijelosti napustili svoju zakarpatsku postojbinu. Nije isklju ena mogunost da je dio Hrvata tijekom raseljavanja prema jugu, ostao ~ivjeti u gornjem Potisju.""' U razdoblju 10. i 11. stoljea u sklopu Kijevske Rus' i dalje su bili Bijeli Hrvati. To su oni ve poznati sudionici pohoda kijevskog kneza Oleg na Bizant 907. g., odnosno oni na koje je iaao kijevski knez Igor krajem 10. st. Oni pak Hrvati koji su doali s Avarima ili oni koji su iali svojim putem bez njih, kao i njihovi prethodnici bili su jedan od nekoliko migracijskih valova prema sadaanjoj Hrvatskoj. Takoer su postojali razli iti putevi prema podru ju sadaanje Hrvatske. Osim karpatskoukrajinskog pravca doseljavanja, kasnije su se plemena tamo mogla doseljavati i iz pravca zapadnih Slavena kamo su se raselili i ranije. No, bez obzira na razli itost migracijskih putova oni su sa sobom nosili ono ato je bio sastavni dio njih samih, dakle duhovnu i materijalnu kulturu, tip izgradnje, stvari za svakidaanji ~ivot i naravno, ono najva~nije - svoje ime. Ta mararuta izmeu Karpata i Jadrana, kao etapa velikog puta Hrvata, mora biti objekt posebnih komparativnih istra~ivanja na razli itim razinama: arheoloakim, lingvisti kim, etnoloakim itd. pri emu je ukrajinska graa zna ajna izvorna baza jer omoguuje primjenu metode komparacije i time identificiranje one kulture koju su karpatski migranti nosili sa sobom. Ta bi se graa mogla svrstati u nekoliko grupa. Najzna ajnija bi bila arheoloaka, a obuhvaala bi airok krug spomenika na mararuti Karpati-Jadran. Niz ranije uo enih analogija na toj razini ukazuje na airoke mogunosti komparativnih istra~ivanja u tom smjeru. Ve je hrvatski arheolog Z. Vinski skrenuo pozornost na prisutnost antskoiranskih tradicija na podru jima s kojih se raseljavalo u doba avarskog upada. Njegova promatranja osnivaju se na arheoloakim nalazima (izmeu ostalog ovamo spada i srebrni nakit u adavici na donjoj Dravi, te bron ane matrice iz okolice Knina). Ovi predmeti datiraju krajem 6. i po etkom 7. st. i povezuju se s martinovskom kulturom iz Ukrajine.105 Da takva kompariranja mogu pru~iti mnogo aire i uvjerljivije rezultate pokazao je i hrvatski arheolog Boris Graljuk koji je usporedio niz pojava materijalne kulture, ponajprije nauanica, u mararuti hrvatskih migracija od Ukrajine, preko Maarske sve do hrvatskoga prostora. Opazio je niz analogija u toponimiji na ukrajinskom, karpatskom i hrvatskom prostoru, o emu e biti govora u slijedeem poglavlju.106 Toponimi su zna ajan refleks duhovne kulture Slavena koji su kroz zemljopisne nazive izra~avali svoje svjetonazore. Ti su svjetonazori imali veliku povijesnu tradiciju i sna~an su izvor rekonstruiranja etnogeneze Hrvata. Pogani Hrvatska su plemena iala u razli ita vremena i razli itim pravcima prema svojoj buduoj domovini, Hrvatskoj, nosei sa sobom monu svjetonazornu mitoloaku kulturu. Na Jadran, odnosno airom hrvatskoga prostor dolazili su predstavnici sna~ne pretkraanske kulture koja je svojom tradicijom, te~inom, ukorijenjenoau u svijesti njezinih nositelja bila mnogo vraa i ja a od kraanske kulture koja je tek puatala korijene na prostor njihove nove domovine. Pet ili sedam stoljea kraanstva, koliko se ono moglo razvijati na tim prostorima prije dolaska Hrvata na prostor suvremen Hrvatske, bila su prili no malo u odnosu na donesenu kulturu - onu mnogo bo~ja ku, pogansku kulturu koja je postojala tisuljeima prije pojave kraanstva. Poganstvo je predstavljalo sna~an svjetonazor jer je bilo vezano za snagu, za osvaja ki i obrambeni rat kao normu ~ivota. Preseljavanja osvajanja novih zemljiata, gradova, naroda zna ilo je kult oru~ja i moi odgovarajuim sistemom koji se morao izraziti u materijalnoj i duhovnoj kulturi. Predod~be o poganstvu prenosile su se uglavnom preko kasnijih kraanskih interpretacija koje su se, posve logi no, suprotstavljale toj kulturi nekraana. Kraanski su izvori pokuaavali negirati i negativno predstaviti taj kraanskim svjetonazorima duboko stran duh pridoalica. U sudaru s kraanstvom koje je ve pustilo korijene na jadranskom podru ju, svjetonazorne su se predod~be osvaja a starog pretkraanskog doba postupno gasile. Poganstvo viae nije moglo biti legalnom dr~avnom ideologijom. Meutim, ono nije nestalo odjedanput. To je duga borba koja traje i tijekom dva tisuljea postojanja kraanstva. Na samom po etku naj eae je pobjeivalo poganstvo. Kraanske norme, u prvom redu "ne ubij", nisu mogle u po etku zaustaviti one koji su dolazili s posve suprotnim dogmama i koji su upravo snagom i ubijanjem sami sebe potvrivali. Svi si pisani dokumenti naglaaavali upravo tu izra~enu svjetonazornu osobinu doseljenih Hrvata. Svi oni naglaaavaju da su ti pridoalice bili pogani. To i takvo akcentiranje viae se moralo bazirati ne na razlici u vjeri ve u naglasku na snazi izra~aja poganstva. Ono je u prvom redu predstavljalo, osim mnogoboatva, kult moi, vojnu organizaciju i poklanjanje bo~anstvu rata ije je ime ve bilo ukorijenjeno u samom etnonimu Hrvata. Oni koji su se doseljavali stvarali su svoja mjesta kulta, podizali su oltare i ruaili vjeru na koju su naiali. To je bio prastari zakon osvaja a: ako ~elia pobijediti neprijatelja moraa uniatiti njegov oltar! Zato je posve logi no da su pogani ruaili kraanske oltare. S vremenom se situacija izmijenila: na mjestima poganskih podignuti su kraanski oltari. Sna~no izra~eno poganstvo doneseno je iz bivae domovine, iz sjediata poganstva, iz Karpata. Raznovrsni su pisci naglaaavali mitoloaku kulturu Hrvata. Tako u 9. stoljeu Atanazije bilje~i da su Hrvati pogani. Porfirogenet je pisao da dalmatinski Hrvati potje u od nekratenih Hrvata koji se zovu Bijeli a ~ive s one strane Turske (Maarske) i naglaaava: "Velika Hrvatska, zvana takoer i Bijela do danas nije kratena."107 Da dolazak u kraansku zemlju nije nimalo zna io odricanje od mnogobo~a ke stare religije potvruju i stari izvori prema kojima u Kraljevstvu Hrvata (1074. - 1081.) "Sve a bihu vazeli pogani...". Pop Dukljanin piae o Hrvatima kao o onima koji ne prihvaaju kraanstvo: "Ratimir bi neprijatelj kraanskog imena od djetinjstva te je po eo mjere progoniti kraane."108 Tip kulture nekratenih Hrvata odgovarao je kulturi takoer poganske nepokratene Ukrajine, gdje je kraanstvo uvedeno mnogo kasnije  tek 988. g., ato opet nije zna ilo daje s uvoenjem kraanstva zauvijek nestala prijaanja poganska kultura. Ta je tradicija i dalje ~ivjela u razli itim skrivenim, izmijenjenim formama. Zato je ukrajinski prostor izvorna baza za rekonstruiranje duhovne kulture Hrvata pretkraanskoga razdoblja. Kao ato smo ve rekli, u nekad mo~da postojeoj slavenskoj zajednici koja je razli itim korijenima vezana za ukrajinski prostor, Slaveni su imali zajedni ke pojmove u duhovnoj kulturi. To su najprije bili tipovi kulta religije: idolski hramovi, kapiata, trebiata - kako ih nazivaju staroukrajinski izvori. Na~alost malo je arheoloakih potvrda njihovih postojanja. Jedan je kapitol pronaen po etkom ovoga stoljea u Kijevu, na Starokijevskom brdu, na mjestu gdje se nalazio mnogobo~a ki panteon kneza Volodimira, s Perunom, Horsom i drugim bo~anstvima.109 Nova su arheoloaka istra~ivanja pokazala da su Slaveni imali posebna mjesta za molitve. To su potvrdile iskopine airom centralnoukrajinskih i zapadnoukrajinskih regija, u oblasti }itomira, Bukovine, Podnjestrovlja, gornjeg Dnjestra, zapadnog Volinja, dakle, airom Anta gdje su bili prisutni i Hrvati. S obzirom da su Slaveni svoja kultna mjesta uglavnom povezivali s prirodnim okoliaem koji je odgovarao mitoloakim predod~bama, ona nisu imala niata zajedni kog s kraanskim kamenim crkvama. Poganska su svetiata bila vezana za brda, dubrave, vodu, ato je ote~alo njihov pronalazak. No, olakotna okolnost potvrena mnogim istra~ivanjima je injenica ato su starokraani svoje crkve podizali na mjestu poganskih svetiata. Konfrontacija kraanstva i mnogoboatva bila je dominantom duhovnog i politi kog ~ivota pogana pridoalih na suvremeni hrvatski prostor tijekom njihova postupnog pomijeranja prema jadranskoj obali, koja je bila svojevrsna linija fronte izmeu dvije kulture, dvije svijesti, ranokraanske i kasnopoganske. U poganskom je svijetu ruaenje neprijateljskih oltara bio zakon i osvaja ima i onima koji su se branili. Stoga ne ude od poganske ruke sruaena stara romanska naselja uz more. Ona su naprosto nestajala u toj navali snage koju je osjetio i Bizant, pa je teako povjerovati tvrdnji da su pridoali Slaveni bojali mora i ~ivjeli u planinama. Slabi ne bi izazivali strah na granicama monog Bizantskog Imperija, ne bi ruaili neprijateljske oltare na njihovu mjestu podizali svoje poganske kapitole. Osim toga, pri poganskih Slavena, joa u ratni kim migracijama "naroda mora", tim su istim putem iali i drugi osvaja i. Uz rezultate tih i takvih upadanja i valovitih migracija, isto nojadranska vertikala, odnosno primorska regija hrvatskog prostora, podru je je slo~enih prepletanja razli itih etnokulturnih pojava. U tom je prostoru ranokulturnih naslojavanja zapo elo novo doba sa za eem kraanske tradicije koja se sna~no razvijala uz mone poticaje svog centra Rima. Poganstvo je neminovno moralo nestati. Meutim, ono je i dalje raslo iz tog tla, iz tog humusa nasienog stoljetnim tradicijama pretkraanskih poganskih naroda: Kelta, IIira, Dalmata, Elina, Romana i najzad Slavena i svih njihovih prethodnika. Meutim, kraanstvo je strpljivo nastojalo uz ono stablo koje je raslo na tom humusu prastare poganske tradicije oplemenjenom kraanskim cjepivom. Tako dolazi do svjesnog, usmjerenog kultiviranja poganskih tradicija u kraanskim vrtovima. Upute za to daje Rim. Tako primjerice papa Grgur I. Veliki, u svojoj buli povodom poganskih kapitola tradicionalno smjeatenih na brdima uz Jadran, savjetuje: "Ne uspinjemo skokom na vrhunac jedne gore, nego malo-pomalo... U prvom redu treba izbjegavati ruaenje svetiata idola, dovoljno je sruaiti idole a onda svetom vodom poakropiti ta mjesta i u njih staviti svete moi... Ako su svetiata dobro graena, dobra je i korisna stvar da prijeu iz slu~be demonizma u slu~bu pravoga Boga, jer e narod vidjevai ih preobra~ena, po svojoj naravi biti sklon dolaziti onamo poatovati pravoga Boga..."110 U rezultatu takvog kultiviranja prastara se pretkraanska kultura Karpata i airih prostora transformirala u kraansku koja je uspijevala u poganskim bo~anstvima pronai odgovarajue likove. Ponekad su se ak imena pretkraanskih poganskih bo~anstava podudarala s imenima kraanskih svetaca. Tako se idol Svantevid pretvorio u svetog Vida, Volos u Vlaha, sveti Ilija i Ivan Krstitelj ekstrapolirali su se na odgovarajua poganska bo~anstva, pretvarajui "Ivanske kresove" u Iliju Gromovnika itd. Na mjestima atovanja bo~anstava pretkraanske mitologije pojavljivale su se kapele i svetiata svetog Mihajla Arhanela, Jurja Zmajoborca kao pobjednika avla, bivaeg zmaja. Takva su svetiata na mjestu poganskih kaptola pronaena airom Dalmacije, na otocima, u Sloveniji i takav izraz kraanstva promatramo sve do Kijeva. Proces pokratavanja poganske mitoloake kulture nije zahvatio samo Hrvate koji su doali na prostor suvremene Hrvatske. I oni koji su ostali na Karpatima, neato kasnije, krajem 10. st, do~ivljavaju istu sudbinu. Tako su se nepokrateni Hrvati naali izmeu dva ognjiata kraanstva, Rima i Kijeva. Rim je mnogo ranije pokratavao pridoale poganske Slavene od Kijeva, koji je tek 988. g. primio kraanstvo. Odatle se ono airilo sve do Karpata gdje su Bijeli Hrvati i dalje uvali svoje poganske tradicije. Zbog toga a i zbog traganja za boljim ~ivotnim uvjetima Bijeli Hrvati napuataju svoja ognjiata i slijede svoje prethodnike. Kao pogani dolaze na ve pokratene hrvatske teritorije, ruae kraanske oltare i na njihovu mjestu podi~u svoje. S vremenom i oni primaju kraanstvo. U tom slo~enom spletu kraanskih i pretkraanskih tradicija mo~emo rekonstruirati kulturu Hrvata pretkraanskoga doba koristei ukrajinske izvore. Kraanstvo je na ukrajinska podru ja doalo 988. godine. Iako je poduzimalo mjere protiv poganstva, podjednake onima na hrvatskom podru ju, mnogoboatvo se ipak kod Ukrajinaca viae o uvalo. Osim toga, kijevsko je kraanstvo imalo pristup sli an rimskom, iako nije u pitanju zajedni ka strategija. I na ukrajinskim su podru jima poganska svetiata pokratena i stoga starokraanski ukrajinski spomenici takoer uvaju tragove poganske kulture. Bizant, s kojim je na ukrajinskim podru jima zapo elo kraanstvo, imao je sli ne metode pokratavanja ili adaptiranja poganske tradicije. Kao ato je kijevski knez Volodimir 988. g. sruaio svoj panteon da bi na njegovu mjestu podigao kraanski hram, tako su i najstarije kijevske crkve dobivale imena prema poganskim prethodnicima. Na mjestu kaptola Gromovnika Peruna podignuta je jedna od najstarijih kijevskih crkava sv. Ilije, a poganski Volos je pokrten u sv. Vlasija. Takve su se tendencije irile na starokijevskom prostoru prema sjeveru sve do Novgoroda gdje takoer promatramo procese pokratavanja prethodne pretkraanske kulture. Na takav je na in Kijev prenosio svoje ju~no kraanstvo na sjeverna podru ja svog imperija gdje e se kasnije osnovati Moskovija, ta budua Rusija, koja je bila tek jedan od pravaca airenja kulture iz kijevskoukrajinskoga prostora. Drugi, mnogo stariji i sna~niji prostor je jugozapad, odnosno prostor suvremene Hrvatske. Ve je odavno uo eno da se hrvatska materijalna kultura u mnogo emu podudara s ukrajinskom. Naime, u vjerskoj su tradiciji panonskih Hrvata zabilje~ene zna ajne crte materijalne kulture koje su ponekad airokim korespondencijama s ukrajinskom kulturom."2 Posebne su analogije zabilje~ene u nekim obi ajima i vjerovanjima Ukrajinaca koji se podudaraju s onima kod Hrvata u primorju i hercegova kom zaleu."3 Usporeivanje prastare duhovne kulture Ukrajinaca i Hrvata tra~i sistematsko istra~ivanje, a kona ni rezultat mo~e biti cijeli niz novih saznanja. Jedna je od metoda takvih istra~ivanja u ekstrapolaciji saznanja o sastavu i sadr~aju prastare kulture Ukrajinaca na hrvatski prostor. Putem kompariranja mo~emo u novom svjetlu sagledati niz ve ustaljenih pojava na razli itim hrvatskim regijama, ato upuuje na pokuaaj odreivanje moguih pravaca podudarnosti ukrajinske i hrvatske kulture. III. ODJECI STARE VJERE 1 VEZA NA HRVATSKOM PROSTORU PREDSLAVENSKO RAZDOBLJE RAGUSE (pokuaaj rekonstrukcije toponima) Zna aj toponimije Prou avanje duhovne kulture Hrvata tra~i naizmjeni ni povijesnogenetski i arealogi ki pristup s obzirom na raznovrsne faktore koji se odnose na ovaj slo~eni problem. Va~an uvjet za rekonstrukciju pretkraanskog sistema predod~bi Hrvata u njegovim razli itim formama (obrednim, etnoloakim, socijalnim, umjetni kim i drugim) je kompleksno komparativno istra~ivanje uz sintezu razli itih znanosti za stvaranje modela ~ivota starih Hrvata.2 Najnovija istra~ivanja svjedo e o plodnosti rekonstrukcije prahrvatske duhovne kulture u kontekstu prastarog sistema mitoloakih predod~bi predaka suvremenih indoeuropskih naroda. Genetsko i tipoloako usporeivanje slavenske i indoeuropske tradicije razlog je sagledavanju slavenskog folklora u nekim njegovim fragmentima, ili pak djelomice, u opoj strukturi, kao najbli~im granama opeindoeuropske osnove. Slavenska duhovna kultura valorizira se kao ona koja je sve do naaih dana sa uvala ~iv nastavak indoeuropske tradicije.3 Izmeu takvih radova spomenimo hipotezu V. V. Ivanova i T. K. Gamkrelidze o zapadnoazijskoj pradomovini indoeuropskog prajezika, protokulture i prapovijesnih migracija indoeuropskih dijalekata.4 Roman Jakobson taj je rad nazvao onim koji istinski odgovara vrhunskim pretpostavkama suvremene teoretske misli i koji e pru~iti impulse ne samo istra~iva ima jezika, ve i etnolozima, povjesni arima kulture i arheolozima.5 U tom nam je radu posebice interesantna rekonstrukcija mararuta indoeuropskih plemena, posebice preko sjevernog Pricrnomorja, odnosno suvremenih ukrajinskih stepa sve do Jadrana. Ova je povijesna trasa naro ito zna ajna jer u izvjesnoj mjeri pru~a mogunost sagledavanja supstrata slavenskih raseljavanja. Slavenska plemena kao da su iala ve prijeenim putovima svojih prethodnika od Dona i Dnjepra sve do Jadrana. Uz to kao da se vrailo naslojavanje kultura ato se moglo reflektirati u razli itim spomenicima kulture, pa tako i u zemljopisnim nazivima. U ovoj mararuti izmeu Jadrana i Dnjepra pa Dona, nas najprije interesiraju toponimske refleksije predslavenske i slavenske kulture, kao dokazi zajedniatva i originalnosti duhovne kulture Slavena pretpismenog razdoblja. Naglasak na lingvisti kim aspektima, koji se tuma e u kompleksu s etnoloakim, povijesnokultumim i drugim faktorima, mo~e se objasniti poteakoama vezanim za izvornu bazu jer je fragmentarnost i pomanjkanje izvora potrebnih za njihovo rjeaenje jedan od problema rekonstruiranja duhovne kulture Slavena, u naaem slu aju Hrvata pretkraanskog doba. Rezultati u lingvisti koj rekonstrukciji indoeuropskih i praslavenskih starina pokazali su veliki zna aj jezi ne baze u oslikavanju onih perioda povijesti za koje ne postoje direktni izvori. Lingvisti ki podaci nerijetko garantiraju sa uvanost od razli itih "upada", svjesnih promjena, ponekad dopuataju da se razotkriju mnogo stariji slojevi nego oni poznati iz pisanih izvora. U tome su posebice zna ajne toponimske obavijesti kao samostalne jezi ne izvorne baze za rekonstrukciju proalosti. Toponimi su ne samo lingvisti ke ve i povijesne pojave, jer su zemljopisni nazivi svakog naroda sastavni dio njegove povijesti i kulture. Kao takvi esto su motivirani potrebama kolektiva i odraz su njihova na ina mialjenja i pogleda na odreenoj razini razvoja. Shvaanje toponima kao druatvene pojave, kao fenomena koji u svojoj osnovi sadr~i povijesnu motivaciju, stavlja zemljopisne nazive zajedno s drugim spomenicima materijal-ne i duhovne kulture u podjednako va~ne izvore za rekonstrukciju duhovne kulture.6 Jezi na obilje~ja osnovnih elemenata pejza~a, gradova, rijeka, planina, trava itd., pro itana u kultumopovijesnom kontekstu svjedo e o njihovoj tijesnoj povezanosti s etnogenezom, pogledom na svijet, povijeau i putovima raseljavanja Slavena.7 Povijesni zemljopis starih Slavena va~no je svjedo e-nje duhovne kulture tog razdoblja u kojem je mit bio jedan od osnovnih na ina poimanja svijeta. Istra~ivanja na velikim podru jima od Dona na istoku do Dunava, Karpata i Jadrana na jugozapadu, svjedo e o izrazito mitologiziranoj ranopovijesnoj tradiciji Slavena. Sustavni i va~an dio povijesnog zemljopisa s izra~enim toponimskim tragovima mitoloakih imena hrvatska je isto nojadranska toponimija, koja zna ajno proairuje i obogauje cjelovitu sliku airenja i transformacija stare mitologije. S glediata sa uvanosti poganskih relikata, koji razli ito koegzistiraju kako s novijim, tako i s kasnijim komponentama ova je graa od posebnog zna aja. Takvi toponimi pretkraanskog razdoblja va~ni su i stoga ato daju izvjesne osnove za njihovo uklju ivanje u opeslavensku bazu poganstva jer su se, kako znamo, Slaveni raseljavali prije pokratavanja. S obzirom na slo~enu i raznovrsnu kulturu supstrata i adstrata tragove poganskih predod~bi koji se oslikavaju i koji su djelomice sa uvani u hrvatskoj toponimiji neminovno je valorizirati u airokom kontekstu - od opeindoeuropskog i opeslavenskog do lokalnog. Isto nojadranska toponimija posebno je interesantna u usporednom prou avanju slavenske i predslavenske mitologije. Prema zapa~anju P. `imunovia "Toponimi su autenti ne, nepatvorene slike daleke zbilje, teako uhvatljive (kada je rije  o mjestu, vremenu, jezi noj pripadnosti i sadr~aju njihove pojavnosti) retrovizorima drugih disciplina.8 Pokuaat emo hipoteti ki otkriti i pro itati koliko ta imena opravdavaju tragove pretkraanskih predod~bi putem "prepariranja" toponima Ragusa kao supstrata slavenskog Dubrovnika. Ovo "prepariranje" putem retrospekcije tragova predslavenske kulture neophodno je zbog sljedee i osnovne etape istra~ivanja - pokuaaja rekonstrukcije tragova slavenskog poganstva u kulturnom pejza~u Dubrovnika. Ovaj objekt istra~ivanja nije slu ajno izabran. Dva imena jednog grada prema naaoj hipotezi tijesno su povezana s mitoloakim predod~bama njegovog prastarog stanovniatva. Dubrovnik-Ragusa prema naaoj pretpostavci kao da je model slo~enog procesa interferencije kultura razli itih etnosa i njihovih mitologija na hrvatskome tlu. Ova nas prijadranska regija zanima i kao jugozapadna granica slavenskih odnosno hrvatskih migracija. to su ponijeli sa sobom Slaveni prilikom tog procesa, kako se dozivaju njihove kulture na irokom prostoru od sjevernog Pricrnomorja do isto nojadranske obale - ova i druga pitanja dio su pokuaaja kompleksnog istra~ivanja prastarih ukrajinsko-hrvatskih kulturnopovijesnih veza na konkretnoj povijesnoj mararuti uvjetno obilje~enoj "izmeu Dona, Dnjepra i Jadrana". Prilikom rekonstrukcije poganstva u Dubrovniku koristit emo kijevski poganski panteon polazei od odavno zapa~enih podudarnosti u poganskim vjerovanjima ukrajinskog i hrvatskog povijesnog tla. Naravno, pri tome treba uzeti u obzir da je sam proces pronala~enja tragova mitopoetskog razdoblja u duhovnoj kulturi ovog grada ote~an. Duhovna je kultura sposobna evoluirati i transformirati se. Klasi an primjer tog procesa su imena Ragusa i Dubrovnik, a pokuaat emo u njima otkriti utjecaje razli itih razdoblja. Ponajprije u njima sagledavamo predslavenski (romanizirani) poganski sloj koji je i prije Slavena i za njihova doseljavanja uvao ostatke svojih poganskih vjerovanja, bez obzira na pritisak kraanstva. Drugi, slavenski poganski sloj bio je osnovno obilje~je prilikom doseljavanja Slavena, i najzad danas vidljiv sloj koji u svom kulturnom pejza~u, romansko-kraanskom da ga tako uvjetno nazovemo, uva tragove krsaniziranog poganstva ili pak izvorno poganskog. Ovaj posljednji sloj, odnosno danaanji Dubrovnik, zna ajan je izvor za rekonstruiranje putem retrospekcije onih pretpostavljenih poganskih slojeva koje u sebi uva taj grad kao jedan od prili no rijetkih primjera o uvane relativno "neprekrojavane" urbane strukture, vezane prema naaim promatranjima za svjetonazore njegovih stanovnika u dalekoj proalosti. Sto arski kult Polazei od nekih gore iznesenih pretpostavki, predla~emo da se imena Ragusa i Dubrovnik sagledaju kao mitoloaki zemljopisni nazivi s tragovima mitoloakih vjerovanja. 1 jedan i drugi toponim klasi an su primjer te situacije, jer prema rije ima Romana Jakobsona "bez obzira na nestanak kulta mjesto kulta uporno uva svoje ime".9 Predla~emo dakle da se i jedno i drugo interpretira kao obilje~avanje prastarih naselja sa sna~no razvijenom mitoloakom kulturom koja je pripadala razli itim razdobljima i razli itim etnosima. Jezgro toponima Ragusa pokuaat emo ovdje povezati s mitoloakim predod~bama stare sto arske kulture koja je tradicionalno postojala u ovoj regiji. Toponim Dubrovnik je vise "providan" i sadr~i mitoloake nazore Slavena neato kasnijeg zemljoradni kog razdoblja. U osnovi toponima Ragusa vidimo zoomorfni kod, u osnovi slavenskog imena - vegetativan. Oba su simbola povezana s mitoloakom, privrednom djelatnoau stanovniatva prastarih perioda. Mada su ova imena, kao i simboli u njima, pripadali razli itim etnosima, njihovi su mitoloaki sistemi mogli biti tipoloaki sli ni, kao oni koji su pripadali opoj indoeuropskoj kulturi i koji su, mo~da, u ovo podru je doali u razli ito vrijeme ali istim putovima preko "druge pradomovine", Indoeuropejaca, kroz sjeverno Pricrnomorje. Primjer tom procesu mo~e biti toponim Ragusa koji emo pokuaati pro itati u indoeuropskom jezi nom kontekstu. Prijadranski areal jedan je od najstarijih ~ariata civilizacije u Europi. Kultura te regije obilje~ena je tragovima prili no slo~ene i prastare religije koja je, prema mialjenju nekih istra~iva a, tipoloaki i genetski sli na izmeu ostalog i bliskoisto nom kulturom arealu i predstavlja rani ogranak prednjoazijskog ognjiata civilizacije. Na tu arhai nu kulturu naslojavaju se migracijski valovi nositelja indoeuropskih dijalekata koji idu takoer iz opeindoeuropskog areala na Bliskom Istoku.10 Mitoloaki sistem naroda ovog areala tijesno je bio povezan sa sto arstvom koje je utjecalo na kulturni razvoj pa ak i na etnogenezu pojedinih naroda, uklju ujui i jugoisto nu Europu." Mitoloaka simbolika balkanskih sto ara, neki fragmenti kozmogonijskih mitova jako su bliski razvijenoj mitologiji naroda Bliskog Istoka, posebice pastirsko-nomadskih plemena Male Azije. }ivot, privreda sto ara-nomada legli su u osnovi najstarije kulture mediteranskog prostora, a to zna i i jadranske obale. Sto arstvo je tradicionalno dominiralo u privredi isto nog Jadrana, ato se nastavljalo i u doba dominacije "zemlje teladi", odnosno Rimskog Imperija u kojem je sto arstvo takoer igralo veliku ulogu. Proces romanizacije isto nojadranske obale stimulirao je razvoj sto arstva i nije presjekao prastaru tradiciju. Ilirik je bio poznat po svojim mnogobrojnim stadima koja su se kretala od planinskih paanjaka do primorja i natrag. Kultura Kelta, Ilira, Grka, Trakijaca i drugih starobalkanskih grupa bila je usko vezana za sto arstvo, kult kojega je rasprostranjeniji od podru ja Mediterana i analogan prednjoazijskoj kulturi, odnosno centrima indoeuropskog jezika. Lokacija Raguse takoer pripada regiji razvijenog sto arstva koje se airilo uz jadransku obalu obuhvaajui Dalmaciju. Joa nadbiskup Guilelmus Tyrius (o. 1127 - o. 1190.) u djelu "Belli sacri historia" ka~e da je Dalmacija prostrana zemlja naseljena divljim narodom koji poglavito ~ivi od sto arstva.'2 To su bili stari pastirski narodi koji su tu obitavali davno prije Hrvata. Kult sto arstva imao je razli ite refleksije u mnogim sferama duhovnog ~ivota, ato zna i i u mitologiji. Rituali ~rtvovanja stoke, njihova sahranjivanja, nekropole bikova i druge stoke svjedo e o njihovom iznimnom zna enju u sakralnoj sferi, o mitoloakoj ulozi stoke kao sudionika mita. }ivotinje su ovdje objekt obo~avanja, organski dio antropomorfnih likova. U vezi s tim ritualom kulta stoke, neki osnovni kultni centri mogu se nazivati po imenu obo~avane ~ivotinje. S transformacijom mitoloakih predod~bi nastaju promjene i u kultu, ali njegovi se prastari tragovi i nadalje uvaju u nazivu naselja. U takve toponime, ije je podrijetlo u ritualu obo~avanja stoke, predla~emo da se svrsta ime Ragusa. U osnovi je ovog toponima zoomorfni element kao jedan od varijanti mitoloakog koda. Ovaj naziv kao da u sebi sadr~i objekt obo~avanja totemskog pretka predstavljenog odreenom kultnom ~ivotinjom. Pronala~enje totema naro ito je zna ajan zadatak jer omoguuje povezivanje odreenog kolektiva s konkretnim prostorom. U kojoj su se mjeri tragovi totema mogli odraziti u analiziranom toponimu? Bik Totemski preci obi no su predstavljeni konkretnim vrstama ~ivotinja ili posebnim zoomorfnim stvorenjima. Kult ovih ~ivotinja odigravao je zna ajnu ulogu u ideologiji prastarih naroda. S obzirom na veliki zna aj sto arstva u spomenutoj regiji upitna je povezanost imena Ragusa s karakteristikom grupa domae stoke prema principu rogatosti u prastaroj indoeuropskoj tradiciji, u kojoj su pojmovi rog, rogat posvjedo eni u svim indoeuropskim dijalektima. Zato obratimo pozornost na nazive ~ivotinja s kojima je povezana razvijena ritualno-kultna funkcija. Najprije su to ~ivotinje ritualno bliske ovjeku, kao ato su bik, krava, velika rogata stoka: staroindijsko gauh (bik, krava); avestijsko gaua (bik, krava, velika rogata stoka), perzijsko gdv (krava), osetinsko gug/gog (krava). Od posebnog su zna aja nazivi bika u sljedeim osnovama: vallych, gotsko auhsa, staroindijsko ukfa, avestijsko uxsdn. Zna ajno je takoer indoeuropsko s izvornim zna enjem rogat: hetsko karaur (rog), avest. sru (rog), gr ko xepa6{ (rogat). Valorizirajui toponim Ragusa u kontekstu stare sto arske kulture koja se tradicionalno razvijala na isto nojadranskom terenu, posebno moramo istai staru formu koja se odnosi na naziv bika, rogate stoke u altajskim jezicima - oh(g)uz (ogyz). Glede fonetike ova forma spada u najstarija preuzimanja iz indoeuropskih jezika,13 a njezino izvorno, prvobitno zna enje je bik openito, dakle bik-proizvoditelj, mu~jak-bik. Tragovi ove prastare forme sa uvali su se u turkijskim i altajskim jezicima, kod kojih upozoravamo na sljedee forme: atir ogys (bik) u jakutskom, u mong. gu (kobila), kirgisko kunan oguz (tele), tuvinsko hunan biza (tele). U turkijskim jezicima oguz zna i bik, vol, adzerb., turkmen., baakirsko ugez, gagausko jokuz; kazaako, karakalpaksko, nogajsko ogiz; kirgiako, kumiksko, tursko oguz, tatarsko iigez, uzbeksko hukiz, uzb. dijalektno havkuz. Ovi su jezici kao ato je re eno sa uvali ono ato je izgubljeno u drugim jezicima. injenica da su se ti oblici sa uvali u altajskim i turkijskim jezicima joa jednom upuuje na starinu izvornog oblika. Od navedenih primjera valja posebno izdvojiti one posljednje, u kojima je na po etku prastare osnove dodan suglasnik. Ti su suglasnici rezultat inkurzije, ato je slu aj i s oguz. Rotacijska podvrsta ove rije i, prisutna u uvaakom jeziku, reflektira podjelu starih turkijskih jezika na dvije velike dijalektalne grupe, grupu R grupuZ. Od 10. do 11. stoljea ova se rije  u turkijskim jezicima su~avala kao rezultat preuzimanja ili obnavljanja posebne rije i za oznaku pojma bik-proizvoditelj, a takvo su zna enje sa uvali baakirski, nogajski i uvaaki jezici Od forme ohuz, oguz u dijalektima se formiraju razli ite forme deminutiva. Ova je osnova prisutna i u formiranju etnonima. Recimo, staroturkijska plemena Oguza (Oguzi) centralne i srednje Aziji odigrala su zna ajnu ulogu i etnogenezi Turkmena, Azerbajd~anaca i drugih. Kao kasniji odjek predod~be o heroju praroditelju u mitologiji Oguza javlja se Oguz-kan (Ogus-kagan) koji ima sve crte kulturnog heroja. To je mitoloaki lik koji se smatra osniva- em civilizacije odreenog plemena itd. Prema ujgurskom rukopisu iz 15 stoljea ve je u mladosti Oguz-kan pobijedio straano udoviate koje je po~deralo krda jednoroga. U slikanju vanjskog izgleda ovoga junaka ima detalja koji upuuju na odjeke totemskih predod~bi starih turkijskih naroda To je, izmeu ostalog, usporeivanje junaka s bikom: "noge su njegove.. sli ne nogama bika..." (kao ato ima niz analogija u mitologiji suvremenih turkijskojezi nih naroda).15 U Skitiji je postojao etnonim Gauvarga - on koji se poklanjaju stoci (gaq-). U staroiranskom jeziku i religiji avesti esto su nazo ne gau \ hau  koji nastupaju zajedno kao glavne figure ~rtvovanja Neposredno je s kultom stoke vezan naziv Tauroj (oni koji poatuju bika Bikovi) kao klasi an primjer samonaziva plemena prema ~ivotinji koja im;. posebnu ulogu u njihovim mitoloakim predod~bama. U ukrajinskim stepama poznatim kao Taurija (Bikovska polja) postojao je ve spomenuti etnonim iranskog podrijetla Rosi, Rus'. Nositelji tog imena povezivali su sebe Taurima, Tauroskitima, dok je kijevski knez Svjatoslav bio poznat kao vol Tauroskita. Naveli smo primjere iz altajskih i turkijskih jezika s formom ohuz, rk s ciljem povezivanja ovih jezika s idejom njihovog sudionitva u formiranju' toponima Ragusa, ve kao potvrdu duboke arhai nosti ove fonetske osnove koja pripada indoeuropskom podrijetlu i nastavlja svoj ~ivot u sa uvanim formama koje smo gore naveli. Te bi forme mogle slu~iti kao kontekst za prou avanje toponima Ragusa kao imena s moguom prastarom formom. U pokuaaju rekonstrukcije toponima Ragusa u svjetlu drevne sto arske kulture skrenut emo takoer pozornost na nazive bika, velike rogate stoke u arhai nim kulturama isto ne Azije s karakteristi nom mjeaavinom zna enja krava i kobila u altajskim jezicima: mand~ursko geo, evenkijsk gey, goy mongolsko gegun. Posebno je u ovome kontekstu zanimljiva povezanost starih osnova sa sumerskim gud (bik, velika rogata stoka). Forma gu(d) u sumerskom se tuma i fonetski kao gu i definira kao prednjoazijski migracijski termin koji obuhvaa airok areal. U formi ng3w (vrsta bikova s duga kim rogovima, posebna vrsta ~rtvene i teretne stoke) ovaj je izraz karakteristi an i za egipatsku kulturu ve u doba Starog Carstva. Kasnije je posvjedo ena forma gw kao vrsta bika. Ovca U ovome su kontekstu podjednako va~ne prastara fbrma *houi u zna enju ovca kod nekih indoeuropskih dijalekata i oblici nastali od staroga korijena *p1' ekh, od kojeg nastaje osnova na -u- sa specifi nim zna enjem stoka uope, velika i mala rogata stoka kao domae ~ivotinje u cjelini. U ovom opem zna enju indoeuropska forma *-p'' ek71' prelazi u centralno-azijske jezike pa tako i u altajske: staro-turkijsko: okuz (bik, vol), uzbeksko, mongolsko uxer (velika rogata stoka), uxer ~il (godina bika), tungusko-mand~ursko hukur (bik, stoka). Prema opa~anju lingvista od korijena *phekhlu nikla su dva razli ita oblika s osnovom na -u- u smislu stoka uope, velika i mala stoka, a takoer povezan s ovim pojmovima i pojam pokretna imovina i niz rije i sa zna enjem ovca, runo, vuna, dlaka (uz paralelno *houi u zna enju ovca). Takva su promatranja urodila pretpostavkom da je izvorni naziv pojma stoka uope (velika i sitna) bio formiran u pra-indoeuropskom prema nazivu ovce. Preobra~aj suodnosa ope-indoeuropskih naziva stoke (velike i sitne) s ovcom promatra se u iranskim dijalektima. Forme koje proistje u od indoeuropskih osnova k" ou (krava, bik), a takoer *f''auro (divlji bik") dobivaju rodovski zna aj velika rogata stoka: avestijsko gav (stoka), gaus urvansko (duaa stoke), gao-dayah - onaj koji pazi stoku. U ovome je kontekstu naro ito potrebno naglasiti identifikaciju rogate stoke s bogatstvom, novcem. Kao ato smo ve rekli, od drevnih se osnova *houi u zna enju ovca, nastalih od korijena *p/i'i/ekh stvaraju osnove na -u-sa specifi nim zna enjem stoka uope, velika i sitna rogata stoka, ovca, ovan, cjelokupnost domae stoke, a takoer vuna ato se u cjelini povezuje sa zna enjem imovina, novac. Stoka je od prastarih vremena bila mjerom bogatstva, blagostanja. U Homerovoj "Ilijadi" vrijednost nagrada dobivenih u pobjedi mjerila se koli inom stoke. Neke gr ke obitelji imale su nadimke koji su upuivali na bogatstvo, na posjedovanje stoke. Neki su rimski imperatori u svojim rodoslovima voljeli spominjati legende prema kojima je njihov rodoslov vodio podrijetlo od ov ara, dok se stari Rim nazivao Zemlja teladi, u kojem je osnovna nov ana jedinica bila stoka. Ovdje treba napomenuti daje naziv Dalmacija bio povezivan s ilirskim delia (ovca), delmuar (ov ar).'6 U sjevernoruskim jezicima rije  rogato zna ila je bogato, ato potje e od raga (novac) iz finsko; raha kao analogija prema bogato, ato se dalje mijenjalo pod utjecajem rije  roga Primjera koji potvruju istozna nost pojmova stoka, mnogo stoke bogatstvo, imovina, vlasniatvo, novac moglo bi se navesti i viae.18 Tu spadaju i mnogobrojni hrvatski primjeri, gdje stoka ozna ava; blago. U ovom je kontekstu od zna aja injenica da su se u staroj Ragusi Dubrovniku bogate obitelji takoer esto nazivale po imenu stoke (Ov arii npr.) kao i po ulozi bogatstva, vune u ve bli~oj proalosti Dubrovnika. Stoka se nazivlje blagom i do danas. Valorizirajui toponim Ragusa u kontekstu fonetskih formi koje si povezane sa sto arskom kulturom i bogatstvom, zabilje~eno je takoer iz socijalne terminologije ope-indoeuropske osnove *hop/h/-r/n koja se rekonstruira u zna enju blago, bogatstvo, imovina, a takoer kao rezultat ovih pojmova - trgovina. Od posebnog je interesa stara indoeuropska osnova reh(i) u zna enju imovina, svojina: staroindijsko rayi (blago), latinsko res, rei (stvar, imo vina, bogatstvo); avestijsko raevant (bogat)19. Takoer skrenimo pa~nju n. termin *rek ope-indoeuropskog podrijetla i starine u zna enju predvoditelj kralj: staroindijsko rdjan (kralj, predvoditelj), latinsko rex (kralj), regu. (kraljevski), staro-irlandsko ei, rig fkralj), gotsko reiki (kraljevina, dr~ava) staroisto nonjema ko rihhi (kraljevina, dr~ava).20 S tog je aspekta takoer zanimljiva sli nost rituala koji se odnosi m svetog kralja i kraljevsko svetiate Regia u Rimu (konj oktobarski) s obredom ~rtvovanja konja u indijskoj i iranskoj tradiciji. Konj je, kao ato je poznato imao poseban zna aj u razli itim mitologijama. U keltskoj tradiciji, gdje je konj naro ito zapa~en, pored prastare indoeuropske osnove za obilje~avanje konja (st. irl. ech) posvjedo eno je i Mars. U Rimu carski obred ~rtvovanje konja posveen je bogu Marsu koji je u stara vremena bio bog pokrovitelj bog osvajanja novih zemalja. Konj je bio posveena ~ivotinja kod svih ratni konomadskih naroda.21 Najstarije ritualno pokapanje konja kao totemskog bo~anstva pronaeno je u stepama Ukrajine, prekretnice migracija indoeuropskih naroda. U vezi s konjem zanimljivo je opa~anje J. Horvata, prema kojem je i joa do danas u Turopolju pokraj Zagreba sa uvan obi aj blagoslivljanja konja na dan Sv. Stjepana Mu enika".22 0 pretapanju poganskih kultova u odgovarajue kraanske obrede joa emo govoriti.23 Lik svetog cara *rek, simbola druatvenog jedinstva i blagostanja, bio je ritualno povezan sa ~rtvovanjem stoke (bika, ovce, konja i dr.) u carskim svetiatima, ato potvruju razli ite povijesne tradicije Indoeuropejaca. Epitet Kriane bio je Gopala, Govinda, gdje je Go zna io bik. Uputimo takoer na dijalektalne nazive kralja, vladara, pobjednika. U gr koj tradiciji takve funkcije ima rije  wa-na-ka, gdje se car tuma i kao pobjednik, gospodin, poglavar dr~ave. U toharskom je pojam kralj povezan s osnovom walo, wala. Isto zna enje imaju sli ne osnove u keltskom i njema ko-balto-slavenskom: gotsko waldan (upravitelj), staroisto nonjema ko " waltan (upravitelj), litvansko valdyti (upravljati), staroslavensko vlada (gospodarim, vladam). U vezi s tim od posebnog je zna aja ime slavenskog 'mitoloakog bo~anstva Volosa (Velesa) kao pokrovitelja stoke. Mit Spomenuta domaa stoka, bik, vol, konj, ovca poznati su kao esto prisutni likovi mitoloakih predod~bi kod Pra-indoeuropejaca i kod drugih naroda. Mnogobrojne injenice potvruju prastarost kultne i privredno-prijevozne uloge bika. Tragovi obo~avanja bika ve u ranom neolitu pronaeni su na airokom prostranstvu od Zauralja do Europe, ato reflektira proces domestikacije bika (Bos tauros). Osnovni areal odomaivanja bika je europski, gdje su preci bika bili zubri (Bos primigenius) i zapadnoazijski s podvrstama kratkonogog bika (Bos brachygenius). Uz to treba dodati da se zapadnoazijski areal smatra izvornim osnovnim ~ariatem te domestikacije. S Balkanom su povezani najstariji pronalasci velike rogate stoke, u trajnom odomaivanju u kome su mogli sudjelovati raznovrsni etnosi. Time se tuma i rasprostranjenost naziva, terminologije, neograni enih okvirima jezi nih jedinstava, odnosno migracijske osobine naziva divljeg \ domaeg bika, na ato upuuju i gore navedeni primjeri. Najstarije slike ~ivotinja n*Pnt**Z+++,44J4BB"jh0JUh BG5H*\jh00JU h BG] h BG\jhSB0JUjh@/0JU h BGH* h BG6] h BG6h BG h BG5 h BG5\ h BGCJ>&(*PRTnp,.z|V+X+Z+++99BBB p#$`a$d`d$a$ & FrBCCFFKKPPUUUUUcc,h.huuuuuu}}$a$$`a$$a$$`a$.țʛ̛jln$a$`$0`0a$d$`a$$a$&(.0  &( $1$`a$$1$a$1$$a$ p#`$`a$028:@"B"j/22AAVCXCHHzQ|Q(V d1$`d1$ $1$`a$$`a$$a$$1$a$ $1$`a$>"@"*Q,Q0Q2Q a aNgPgRgVg||||t~~~~~~~ԅօț4468:αб>Z< P hzvjhZ:0JU hO\jhO0JUjhlU0JUjhLa0JUjht0JU h BG5 h BG\ h BG] h BG6jh*H0JU h BG5\h BG h BGH*;(V*V\\^^e eTgVg,k.kvlxlnnzr|rDxFx$1$a$ $1$`a$d d`gd$`a$ $x^x`a$$`a$$a$ d1$`$`a$Fxԅօ(*ěƛț4:<Աֱd$1$a$ $X1$`Xa$ $1$`a$$1$a$1$ $1$`a$FH  h $1$`a$gdzv$1$a$1$ $1$`a$ $1$`a$hjhj    xzTV $1$`a$1$ $1$`a$$1$a$P     n z   *df((P3355>@d@__cccLmNmHL~ȁBեjhko60JUjh!}>0JUh!}>jh 0JU h BG5jh90JU h BG5\jhh0JU h BG6]hZ: h BG6 h BG\ h BGH*jhhE0JUjh8B0JUh8B h BG]h BG2V68df^ ` b%d%l,n,..11J3L3N3P333335 $1$`a$1$$1$a$$(1$^(`a$`$1$a$ $1$`a$5588:@<@>@d@f@CCNNTT:a$1$a$ $1$`a$BD&($<@\^t~*JLRV^`<24NBDjh!s0JUhxjhx0JUjh2|0JUjhT0JU h BGH*jh a0JU h BG6] h BG6jhaP0JU h BG] h BG5jhbR0JU h BG\h BGhko68O"$<@ΣУ~bd`bbdƶȶֹع^$1$a$1$ $1$`a$^`prt~  H`$1$a$1$ $1$`a$ $1$`a$HJ. 0 $$$$$&&**00000000`1$ $1$`a$$1$a$$$L%n%&&('0''''**Z-.1j1p111R?B@ GGJGlGGGH HHHHI"J0JfJzJ~JJJJJKJPSVVeessxx| }b}h}p}v}}} h BGaJ h BG5\ h BG5 h BG6 h BG] h BG6] h BG\h BG h BGH*Q011111 1 1111j1l1n1p111111;;B@D@C $1$`a$1$$1$a$ $(1$^(a$ $(1$^(a$`CCFFHFKKJPLPSSvZxZfchceeee6k8kpp\u^u $1$`a$ $1$`a$1$`` $1$`a$$1$a$^u&z(z|t||| }"}DFDF $01$`0a$ $1$`a$ $1$^a$$1$a$ $1$`a$FTz|μм  .0rt$1$a$$`a$0d`0d$a$$0`0a$tx:> ȼ̼  lpt$>D`d4V*n** +669999DV^Vccqq$s(sybzNbLP2vڻ޻ *vz"&T\ h BG] h BG: h BG5\ h BGH* h BG6]h BGh BG6H*]T@Bfh68  *,^`6'8'//1$$1$a$ $1$`a$/T:V:T?V?EEIINNRRTTWW\\bbvdxdhhzk|k*s1$$1$a$ $1$`a$*s,s8t:tvvww~~<>ڝܝ "ήЮܿ޿1$$1$^`a$` $1$`a$$1$a$ "*,RT(*Z\(*bdfh$1$a$1$`$1$a$ $1$`a$lhX\l     4Lp v ,!8!>!J!,,00t1x1z1|122F2L2P2X233337"8;;*\]h BG h BGH*N^`(!*!,!H!J!D#F#X'Z'..z1|13$a$ $01$`0a$ $1$`a$$1$a$3366;;FF JJJMLMSSVVZZL`M`N`\`]`eef $1$`a$ p#1$ $1$`a$$1$a$ffmmttxxV}X}f~h~NP՜֜ $1$`a$$`a$$a$$1$a$ $1$`a$rҜԜ (0h HphFH VXZЯԯ*,26:JLRT@B0624¾ľ\z h BGCJ h BG5\ h BG6] h BG6 h BGH*h BG h BG]UFH¾ľ>@np H0 $1$`a$$1$a$$a$ $1$`a$02TVPRTrtFH<>!!$$..T:V:<$a$ $1$`a$$1$a$@FHTJNPr!!&(.*4*6*,z-..//D0H077=$>LERETE^EQQVVdVVW`WLYNYbbbbbFcNcccc$d(dddeelfpfh hhhhhjjo h BGCJ] h BG5\h BG56\]h BG56>*\] h BGCJ h BG] h BG6] h BGH* h BG6h BGJ<<IILLR\T\xazarftfhhhhhhhhjjvqxqn$a$ $1$`a$ d1$` $1$`a$$1$a$opDH .2 :dx|  4H((((**T/X/6777F;Z;;;>>>>BBIIOOdPjPnPtPxP~PPXX\X[[[\``vozovvvv h BG6 h BGCJ h BG5\ h BG6]h BG5\] h BGH*h BG h BG]Rnp:<"$ ֯د*,46 d1$` $1$`a$ $1$`a$$1$a$6df <>jlPR&(1$ $1$`a$$a$$1$a$ $1$`a$"$  | ~ xzf#h#++Z/\/6667$a$ $01$`0a$ $1$`a$1$$1$a$77DBFBII[[[\\``*e,e|o~ovv||JL"$hj$a$ $1$`a$$1$a$v||DH "<J\jz|DHhnRVZx~FH^LP4>"$:    ! !&7p7DDGGJJKKnRR\U>XYYkkrr$s|th BGPJ^Jh BG56>*\ h BGCJ h BG5\ h BG6]h BG56>*\] h BG] h BGH*h BGKJLBD\^ުDFLRTPR $X1$`Xa$ $1$`a$$1$a$R4624$&(*j l >?%& $1$`a$$1$a$d1$ $01$`0a$:<"#$#00336 6p7r7==@@DDG GJJYY $1$`a$ $1$`a$$1$a$$a$Y<]>]b`d`bbLkNkVpXp|t~t:v ? ? ? DD D F F f[ ^ ^ ^ v v Ly Ny ~z z ~ r ڂ ܂ h BG] h BGCJ h BGH* h BG6]h BG h BG5\h BGCJOJQJ^Jh BGCJOJPJQJ^Jh BG6CJOJPJQJ]h BGCJOJPJQJBċŒrtZ\ ΪЪvx  >@B|~d1$1$$1$a$ $1$`a$ $1$`a$$1$a$~@Bھܾxz$a$$a$$`a$1$$1$a$ $1$`a$ d1$`zbd fh02`b  @ B   , . $ $ $ 1$$1$a$ $1$`a$$ ,$ .$ V. X. 3 3 8 8 B< D< "? $? F F vL xL S S ^ ^ 2e 4e bl dl v v $1$`a$ $1$`a$$1$a$v Py Ry T~ V~ Z~ ~ ~ ~  J L N r t F H   $da$ $d`a$1$ $1$`a$ $h1$^ha$ $ & F1$a$$1$a$ $1$`a$ B D ֜ ؜ H h F J  " ~    T \ z ` l | p t  , d h  $ ~ . 8 L Z l x  4 < h BG] h BG6] h BG5\ h BGH*h BGZ v x D F H f h | ~ h j L N N P d $d`a$$da$ $0d`0a$ d e ( *    ( * x z   v x d`d $d`a$d$da$<     @ H ^ n   . 4 z    z   ( * P T V b " b j < F         0 r    N l v   & 0 $ . V `    0 h BG5\] h BGH*] h BG5\h BG56\] h BG] h BGH*h BGS0 B R       4 J       , 2 d   " r          J V n |       d l  8 p x     t" " " # N# `# # # # $ *$ 2$ X$ h$ $ $ $ $ &% .% % % % % && ,& @& L& & & & & ' "' N' V' ' ' ( 4( h BGH* h BG]h BG` T' V' 5 5 6 6 6 6 6 $; &; = = $ & , . J L   h 0d`0d`d4( * * 2, 6, . . P/ T/ v/ / 1 &1 61 V1 h1 l1 1 2 f2 x2 2 2 2 2 3 (3 N3 d3 4 4 \4 j4 4 4 4 4 6 6 6 D= h= >  & Ŀ ҿ  $ p  & < 4 @    & h BG6]U h BG5\h BG56\] h BGH* h BG]h BGUa stijenama kao dominantni si~ei prvobitne umjetnosti, interpretiraju se kao svetiata s nacrtanim mitoloakim, poganskim kanoniziranim likovima.24 Bikovi su na tim slikama ponekad predstavljeni sa solarnim znacima na rogovima, ato upuuje na arhai ne predod~be o ~ivotinjama kao simbolima materijalnih i duhovnih principa, kao izraza snage, moi i bogatstva. Simbolika bika koji utjelovljuje kozmi ki po etak nastavak je sli nog koriatenja simbola bizona, koji karakterizira neolitsku kulturu Male Azije u 7.  6. tisuljeu p. n. e. U ritualima obo~avanja bika na velikom prostoru od Zauralja pa sve do Europe promatraju se osobine sli ne indoeuropskoj mitologiji. Tragovi kozmi kog ~rtvovanja, koje se odnosi na solarni kult vide se u Rigvedi u kojoj figurira bik posveen suncu Agha i u ast kojeg se kolju dva bika pod zvije~em Agha {aghdsu hanyante gavo). Bik, tur nastupa kao vladar nebeskoga svjetla, topline. On se bori sa zmajem, gospodarom vode i podzemnog svijeta. Solarni kult nadovezuje se na lik bika u mnogim zemljoradni kim tradicijama. Sli an kult raairen je i u anatolijskoj tradiciji ato je zabilje~eno izmeu ostalog u obredima - bufonijama, na primjer kao u blagdanima obrednog ubojstva svetog bika u starogr koj tradiciji ili u obredu tavromahije na Kritu. Kult bika poznat je u drevnim kultovima Male Azije. Arhai ne predod~be o biku kao o kozmi kom bo~anstvu imaju odgovarajue potvrde u egipatskoj, sumerskoj, drevno-semitskoj mitologiji. Kult bika je bio rasprostranjen airom Mediterana. Na tom je prostoru cirkulirala kultura naroda mora vezana s anatolijsko-isto nomediteranskom tradicijom, sa sjeverno-crnomorskim stepama i kulturom Male Azije joa iz doba neolita. U rudimentarnoj je formi taj kult doaao do naaeg doba u izgledu apanjolske koride. Smatra se da je suvremena korida odjek drevnog kulta bika u Maloj Aziji i modifikacija mediteranske tradicije sakralne igre s bikom koja se zavraava njegovim ~rtvenim klanjem. S tim je kultom bio povezan i mit o borbi nebeskoga boga - Bika sa zmajem, drakonom zbog ~ene, koja simbolizira plodnost prirode. Tragovi obo~avanja bika poznati su i u mara-ruti koja nas interesira u migracijama drevnih naroda od sjevernog Pricrnomorja do Jadrana. Na mjestima tripiljske kulture odnosno u iskopinama naselja na obalama rijeke Rosj u Ukrajini pronaeni su modeli svetiata od gline okieni rogovima bikova. Ovi su se pronalasci usporeivali s kulturnom ulogom bika, bikovskih rogova i maski u kulturama Balkana 5-4 tisuu godina p. n. e. Sto arska kultura Kelta, Ilira, drevnog stanovniatva Balkana sna~no je pro~eta magijskim obo~avanjem bika, tura. Prastari obi aj slavljenja bika ili tura fiksiran je u folkloru Slavena pa tako i onih ju~nih. Slavenski obi aj ~rtvovanja bikova u ast tvorca munja, o emu govori Prokopij (4. st. n.e.), proistje e iz stare opeindoeuropske mitologije, izmeu ostalog iz staroindijskih i starogr kih predod~bi o bogu oluje (Indri, Zeusu) kao o biku. Kod isto nih Slavena ovome obi aju odgovara obred klanja ilinskog bika za Ilijin dan, koji je zamijenio starog poganskog boga. Ve smo rekli daje ov arstvo bilo podjednako va~no kako u domainstvu tako i u mitologiji. Najstariji areal pripitomljavanja muflona (ovis aries musimon) prostire se od Krita i Male Azije do Irana. Drevne europske ovce proizlaze od muflona i povezane su s bliskoisto no-kavkaskom grupom ovaca, gdje je ov arstvo bilo razvijeno od davnina. Na jugu se isto ne Europe vrijeme pojavljivanja domae ovce podudara s pojavom krupne rogate stoke. U mitoloakim sistemima ovca ima simboli ni zna aj. Pored bika i konja ona je jedna od osnovnih ~rtvenih ~ivotinja posveenih bogovima. Da je ovca esto ~rtvovana bogu Sunca i ognja potvruju razli iti hetski pisani izvor i rimska tradicija u kojoj je ouis posveena Kvirinu, pokrovitelju domainstva. U mitologiziranom umjetni kom slikarstvu ovca je esto zamijenjena oblakom. Brojni su sibirski i centralnoazijski narodi smatrali ovcu ~ivotinjom koja donosi sreu - ongan. Ov ja se vuna upotrebljava u razli itim ritualima, izmeu ostalog posveena je drvetu ~ivota. }rtvovanje ovce povezivalo se s bogatstvom i snagom. Bik i ovca kao obo~avane ~ivotinje povezane su simboli nim zna ajem rogova. Rog je esto atribut velikih bo~anstva plodnosti. U gr koj tradiciji rogovi su simbol Apolona, u keltskim predanjima oni simboliziraju duhovnu mo. U kozmogonijskim mitovima rogovi ovce imaju solarni zna aj, a rogovi bika lunarni. Simboli no obilje~je imaju rogovi bika `ive. Kod Kelta rog svojom vrstoom simbolizira mo, zaatitu. U hebrejskoj i kraanskoj tradiciji rog asocira na snagu, svjetlost, munju (u Bo~joj ruci sijevaju lu i svjetla). Rog je takoer zaatita od zlih snaga, utjelovljuje veli anstvo, bogatstvo i uspjeh kraljevske vlasti. Semanti ki zna aj krune na glavi vlastodraca treba povezati s mnogo starijim zna enjem rogova, koji svojom simbolikom se~u sve do prastare sto arske kulture. Ragusa Na osnovi navedenih primjera pretpostavljamo da je Ragusa bila va~an centar sto arstva koje je od prastarih vremena bilo poznato u ovim krajevima. U toponimu su se odrazile arhai ne indoeuropske forme, koje se odnose na nazive domaih ~ivotinja, velike i sitne rogate stoke, i koje imaju zna enje ne samo bogatstva, blagostanja i trgovine nego i mitoloakih svjetonazora. Prastarost sto arske kulture i mitoloakog sistema koji se bazira na njoj dokaz su postojanja naselja na mjestu danaanjeg Dubrovnika joa od davnih vremena. Arheoloaki nalazi s ovog podru ja svjedo e o pretpovijesnom dobu njihova postanka, a i najstarija toponimijska svjedo anstva isto nog Jadrana pripadaju praindoeuropskim i indoeuropskim jezicima. U svjetlu gore izre enog mo~e se pretpostaviti da ime Ragusa pripada upravo takvim nazivima koji su nastali kao rezultat migracija naroda-nositelja najstarijih indoeuropskih jezika. Toponim vjerojatno sadr~i u sebi predod~be davne sto arske mitologije koja se~e u kulturu Indoeuropejaca. S obzirom da je ve predslavensko stanovniatvo isto nog Jadrana, izmeu ostalih Iliri i druge etni ke grupe, kultiviralo najprije sto arstvo, Ragusa je vjerojatno bila privredno i sto arski va~na lokacija, koja je na po etku funkcionirala kao privredni i sto arski tor u koji su se spuatali s planinskih paanjaka u tradicionalnoj mara-ruti, planine  primorska obala, sto ari s mnogobrojnim krdima. Postupno, Ragusa se pretvarala u trgovinski i kultni centar u kojem se obo~avao zoomorfni totem. Na taj na in kao da daljnje fonetske transformacije imena reflektiraju tradicionalnu kulturu, obi aje i vjerovanja nekada sna~nih i monih naroda Mediterana, u ovom slu aju naroda pred-romanskog razdoblja kojem i pripada ime Ragusa. U funkciji bo~anstvenog lika kao totemskog pretka mogla je biti karakteristi na ~ivotinja od bika do ovce. Osim konkretne ~ivotinje dopustivo je postojanje zooantropomorfnog bia kojem su se posveivali obredi upueni totemu. Obo~avanje stoke koja simbolizira bogatstvo, povezano je s trgovinom. Zato su u Ragusi, kao prastarom trgova kom centru morali postojati obredi kulta, upuenog na dominantan zanat, na onu radinost koja je donosila bogatstvo, novac, blagostanje. Motivi takvog kulta pretvaraju se u sastavni dio itavog mita u kojem dominira djelatnost duha - pokrovitelja, domaina, sublimiranog u bo~anstvenom liku. U takvim mitovima i ritualima element animalizma reprezentirao se u prisnoj vezi s osnovnim predmetom zanata, privrede, a takoer s bo~anstvom ili duhom - pokroviteljem, odnosno ~ivotinjom i subjektom zanata - likom ovjeka sa zoomorfnim crtama. Mo~e se pretpostaviti daje u obredima drevnog stanovniatva Raguse postojao, poznat kod Indoeuropejaca, lik svetog pokrovitelja *rek, koji bi atitio stoku kao bogatstvo i simbolizirao jedinstvo i blagostanje cjelokupnog druatva s njegovim kultnim centrom Ragusom. Taj totem, pokrovitelj, mogao je biti predstavljen zoomorfnim likom bika, vola, pa i ovce ato se reflektiralo i u nazivu kultnog centra koji sadr~i u sebi odjeke tih prastarih fonetskih formi sa zoomorfnim kodom. Pokuaali smo uputiti na takve mogue fonetske forme povezane sa sto arstvom, odnosno sto arskom mitologijom. Tradicija osnutka grada u vezi s kultom bika poznata je u starim kulturama, izmeu ostalog u Iranu. Na to upuuje legenda o postanku prve korezmijske dinastije, iji su osniva i Sijavua i njegov sin. Ukrajinska toponimija sadr~i mnogo naziva s korijenom tar-tor-tur = bik. Poznat iz "Slova o polku" grad Tmutarakanj, smjeaten na Azovu gdje je fiksirano ime Hrvata, takoer se tuma i kao grad Crnoga bika. Krimska lokacija Sivaa takoer se imenovala Bik, dok su se ju~ne stepe imenovale Tavrija - od bikova (tavra) na tim stepama. Identificiranje bika s carem, a grada sa sjediatem cara-bika takoer je poznato u starim tradicijama od Irana prema Ukrajini i dalje. U imenima prastarih baktrijskih careva prisutna je komponenta key, u kojoj neki istra~iva i vide paralelu s imenom poljanskog kneza Kija, kao legendarnog osniva a Kijeva. Staroiransko Key prvotno je zna ilo ~rec, kralj, car. Dinastija Kejanida povezivala se s junakom - kova em, koji se zvao Kova. Taj kova  po imenu Kova borio se sa zmajem Zahhako. U epu "`ahnane" Kova poziva za sobom narod Kara. Ti su elementi analogni s kijevskom legendom o kova u koji je pobijedio zmaja i spasio Kijev. Taj je heroj poznat kao ko~ar koji je znao pobijediti bikove." S bikom razli iti eposi naj eae usporeuju vojnike, junake, careve, vrhovna bo~anstva. Takva je usporedba uobi ajena u indijskom i iranskom epu. U staroukrajinskom spjevu "Slovo o pohodu Igorevom" esta je usporedba vitezova kao jar-tur, bujtur sa Suncem. U turkijskoj, mongolskoj epskoj tradiciji i u sumerskoj mitologiji bik je vojnik junak, vitez. Kod poganskih Slavena ulogu bo~anstva stoke odigrao je Volos-Veles, poznat u staroruskim izvorima kao skotij bog (bog stoke). Taj bog ve svojom etimologijom upuuje na predslavensko podrijetlo, imajui airoke paralele u indoeuropskoj tradiciji. Sli an tom u pretkraanskoj kulturi poznatom bo~anstvu mogao je biti pokrovitelj i u poganskoj pretkraanskoj Ragusi predromanskog, kasnije romaniziranog i kristijaniziranog stanovniatvu koje se ovdje od starih vremena bavilo sto arstvom. S dolaskom Slavena, koji su bili pogani, ta tradicija koja se ve gasila pod pritiskom kraanstva kao da se revitalizirala. Funkciju pokrovitelja stoke, novca i bogatstva preuzeo je na sebe slavenski Volos - Veles, tipoloaki sli an mitoloakim predod~bama predslavenskog naselja Raguse. On se pretvorio u pokrovitelja naselja dok se s postupnom krsanizacijom takvo pogansko bo~anstvo transformiralo u svetog Vlaha, to takoer ima prili no airoke analogije u slavensko-neslavenskom svijetu. Ali o tome detaljnije povodom rekonstrukcije toponima Dubrovnik, kao mitoloako-zemljopisnog naziva. Dakle, u tuma enju imena Raguse kao prastarog naziva koji potje e od nositelja indoeuropskih jezika iz vremena velikih migracija, polazimo od toga da je to naselje postojalo joa prije dolaska Slavena. To zna i da je verzija o nastanku Raguse poslije ruaenja Epidaura sumnjiva. Epidaur Kao i Ragusa, Epidaur je mogao biti jedan od primorskih centara povezan s dominantnim djelatnoau, sto arstvom u prvom redu, i primjer mitoloakog zemljopisnog naziva. Ali, prema podrijetlu on je mogao pripadati nekom drugom etnosu, starogr kom najvjerojatnije, koji se naslojavao na kulturu prethodnika, tipoloaki takoer indoeuropsku. Naaa pretpostavka zasniva se na pokuaaju povezivanja toponima Epidaur s indoeuropskom osnovom ^ auro u zna enju divlji bik, tur: gr ko tauros latinsko Bos tauros (vol, bik), staronjema ko stiuri, novonjema ko siere (bik, vol). U II. stoljeu naae ere u Rim je dospio maloazijski mit taurobolija. Kult te ~ivotinje (tavros, tur) poznat je i u praslavenskim obi ajima - kod Kelta (Kelti-taurijski), koji su se klanjali keltskoj Velikoj Majci (Rhiaunon-Epona). Taj je kult bio povezan sa ~rtvovanjem crnog i bijelog bika. Predod~be o bikovima, bijelom i crnom, o njihovoj meusobnoj borbi od koje su zavisile razli ite meteoroloake pojave poznate su i kod Hrvata isto nojadranske obale, u Dalmaciji, Istri i drugdje.26 Rekli smo da je kult bika, vola, utjecao na toponimiju. Jedan od pri-mjera refleksije imena bizon u zemljopisnim nazivima mo~e biti toponim Vesontio (prijaanje ime Besanona) koje se povezuje s mitologijom Kelta.27 Postanak zemljopisnih naziva od takvih imena prisutan je i u slavenskoj toponimiji, pa tako i u ju~noslavenskoj gdje promatramo niz naziva s osnovom tur. Konkretni se elementi zoomorfnog koda mogu ujedinjavati u itave komplekse: ~ivotinja - bilje - nebesko svjetlo - bo~anstvo itd.28 0 povezanosti kulta bika, vola s kozmogonijskim mitovima, pa tako i simbolikom stabla, duba, joa emo govoriti. Ovdje bi htjeli skrenuti pozornost na ope-indoeuropski naziv drveta: staroiransko daur, genitiv daro (dub), daurde (lirastovina), hetsko taro, staroindijsko dauru, daru (stablo drveta). Opeindoeuropski naziv stabla u nekim dijalektima predstavljen je zna enjem dub i izra~en je osnovom s alternacijom *te/oru-/ */ me/ou. Takvo je zna enje prisutno u dijalektima dva razli ita areala - u keltskom a takoer i u starogr kom, makedonskom, albanskom. Odavde ova zna enja postuliraju opeindoeuropsku osnovu. S izvornim zna enjem rije i drvo, dub povezuje se i zna enje ^a^, vrst (latinsko durus u zna enju vrsti, sna~an, moan). Obilje~je ja ine prenosi se na itav kompleks pojmova: siguran, vrst, pouzdan: gotsko triggus, staroirl. ti'vggr.29 Na takav se na in mo~e pretpostaviti da ime Epidaur akumulira u sebi razli ite pojmove povezane najprije s mitoloakim zna enjem i obo~avanjem tura, bika kao simbola moi, snage, sigurnosti. Sastavna je komponenta takvih vjerovanja i obo~avanja drveta kao va~ne sastavnice kozmogonijskih mitova. Sli nu povezanost kompleksa drvo - dub - bo~anstvo - bik/vol promatrat emo i u Dubrovniku. U ovom je slu aju va~na pretpostavka o zna aju zoomorfnog koda, taurosa u formiranju toponima Epidaur, koji je u mnogobrojnim latinskim tekstovima bio obilje~avan kao Epitaurum. Takva interpretacija joa jednom potvruje ulogu sto arske tradicije u ovom podru ju i njezin odlu ujui zna aj u formiranju toponima Ragusa. Ta dva isto nojadranska toponima pripadaju onima koji oslikavaju razvijen sistem privrednih i mitoloakih svjetonazora razli itih naroda, koji su u razno doba naseljavali ovu regiju. Ako je Epidaur - mitoloaki naziv koji je ovdje odigrao ulogu sli nu ulozi Raguse, onda se mo~e pretpostaviti da su ova dva lokaliteta pripadala razli itim etnosima, ali da su ipak bliska ato se ti e mitoloakih predod~bi, jer su vezani kultom sto arstva. Epidaur, kao ato smo rekli, bio je viae romaniziran, starogr ki ato se ti e podrijetla i stanovniatva, dok je Ragusa kao ime pripadala nekom starijem narodu, i nastala je kao rezultat prastarih sto arskih migracija koje su iale u ovome pravcu iz razli itih smjerova. To je ime moglo nastati u mediteranskom krugu naroda mora ali i drugim putovima. Novo naslojavanje mitoloakih kultura pristiglo je iz zakarpatskoga pravca, ato je izra~eno u imenu Dubrovnik koji sadr~i podatke o duhovnoj kulturi novih osniva a grada. Prilikom takvog istra~ivanja neminovno je uva~iti ulogu supstrata, ato smo ovdje i pokuaali iznijevai pretpostavku o starim indoeuropskim korijenima toponima Ragusa, koji je mogao postati kao rezultat prastarih migracija naroda iz pradomovine indoeuropske kulture. Ova mara-ruta osim drugih, mogla je prolaziti i preko sjevernog Pricrnomorja, Karpata - sve do Jadrana. Istom povijesnom trasom tijekom sljedeih stoljea stizala su ovamo slavenska plemena, ato izmeu ostalog potvruju i neke analogije u poganskim predstavama Hrvata i njihovih prethodnika. Te analogije mo~emo vidjeti prilikom rekonstrukcije duhovne kulture pretkraanskih Hrvata, koja je zabilje~ena u imenu Dubrovnik. MITOLO`KI KORIJENI DUBROVNIKA Etimoloake dileme Pokuaali smo pokazati da je jadranska toponimija kao riznica pretkraanske kulture Hrvata bila zna ajan element u planu rekonstruiranja duhovne kulture Hrvata pretkraanskoga razdoblja. Jedan od primjera je i toponim Dubrovnik, ija etimologija i danas izaziva diskusije povezane s najranijom povijeau grada skrivenom u legendama i predajama. U velikoj znanstvenoj literaturi o postanku Raguse - Dubrovnika nailazimo na verziju djelomice izgraenu na podacima Konstantina Porfirogeneta prema kojem je Ragusa osnivana poslije ruaenja Epidaura (izmeu 612. i 614. g.), smjeatenog 12 km ju~nije od Dubrovnika. Prema toj su se verziji stanovnici Epidaura, spaaavajui se od slaveno-avarskih upadanja u Dalmaciju, nastanili na kamenitom otoku Lave. Bio je to po etak Raguse, koja se s doseljavanjem Slavena pretvorila u Dubrovnik.' Oslanjajui se na tu hipotezu znanstvenici su na razli ite na ine tuma ili podrijetlo toponima Dubrovnik, ali su se diskusije uglavnom svodile na tvrdnju o slavenskoj ili neslavenskoj prvoj osnovi imena. Poznati lingvist, romanist P. Skok povezivao je naziv grada s osobinama podru ja, gustom hrastovom aumom koja je neko opkoljavala romansko naselje Ragusu, prema emu je nastao slavenski dpbroven (Dubroven) sa zna enjem grada u aumi.1 Godine 1961. u enik P. Skoka romanist }. Mulja i iznio je tezu o romanskoj prvoosnovi toponima Dubrovnik. Prema analogiji s mnogobrojnim primjerima pu kog osmialjavanja romanskih naziva u Dalmaciji on je tvrdio da je ime Dubrovnik nastalo kao rezultat slaveniziranja izvornog romanskog, to nije vulgarnog romanskog naziva Kaatelu (m) de Epidauro novo u zna enju nova Epidaurova tvrava koju je slavensko stanovniatvo, polazei od drvene grae u toj tvravi nazivalo Dubrovnik.3 V. Putanec, takoer romanist i u enik P. Skoka, 70-ih godina izjasnio se protiv slavenske prvoosnove Dubrovnika i vidio u njoj romanski supstrat - ojkonim Epidauru(m), kojeg su prenijele izbjeglice iz svog poruaenog grada, da bi se u rezultatima pu ke etimologije taj naziv transformirao u Dubrovnik.4 Novu verziju romanske teorije iznio je lingvist D. Aleri . On se kriti ki osvrnuo na svoje prethodnike: pori e prisutnost kako praslavenskog termina Dobrova i pridjeva dgbroven tako i romaniziranog gr kog ojkonima Epidauros i gore predlo~ene sintagme. U imenu Dubrovnik D. Aleri  vidi: "skriveni romanski apelativ: zbijeni skup kua, opasan zidinama grad" i smatra da je s obzirom na postojee prirodne te~nje ka pojednostavljenju mogue da se u ojkonimu Dubrovnik zajedno s apelativom skriva i pridjev. Poslije pregleda razli itih fonetskih promjena koje autor dopuata u takvoj transformaciji, on zaklju uje da se u slavenskom imenu grada Dubrovnik sakriva romanska toponimijska sintagma "Ad orbe nova" u gore spomenu-tom zna enju. Takav su naziv, pomalo im neprirodan, Slaveni preina ili u Dubrovnik, tvrdi autor.5 Spomenuti su istra~iva i u potrazi za romanskim utjecajima u kulturi Dubrovnika polazili od osnovnog zna enja ojkonima Epidaur, koji se smatrao najstarijim naseljem u okolici danaanjeg Dubrovnika. Etimologiju Epidaura poznati je povjesni ar G. Novak izvodio iz staroilirskog deuro (drvo, auma). Prema njemu je ilirsko epi zna ilo iza, dok je cijeli toponim zna io-iza aume, prema osobinama kraja, dakle, velike i lijepe aume koje danas nema a u dalekoj je proalosti mogla biti na mjestu danaanjeg Cavtata, gdje su naeni ostaci Epidaura.6 Posebnu je poteakou predstavljao toponim Ragusa, o emu smo ve govorili, u kojemu se nisu mogli pronai romanski utjecaji. Zato se govorilo o izvornosti imena oto ia Lau, Lave, Laus od kojeg je moglo postati Raguza, Raus, Rauzium, Raguzium. Meutim, istra~ivanja zadnjih godina pokazuju da je naselje na mjestu Raguse postojalo joa prije no ato su Slaveni po et-kom 7. st. sruaili Epidaur, ato je izazvalo sumnje u verziju o stanovnicima Epidaura kao osniva ima Raguse. Joa je P. Skok zajedno s drugim lingvisti-ma upozoravao ne samo na niz prastarih isto nojadranskih toponima neromanskog stanovniatva ve i na injenicu da je po etak slaveno-romanske simbioze u romanskim gradovima teako odrediti, ato je slu aj i s toponimom Ragusa koji je nastao joa u razdoblju prije Rimljana i prije Elina.7 Na~alost daljnjih razrada te teorije nije bilo. Hrvatski su znanstvenici viae pa~nje posveivali traganju za romanskim slojevima u kulturi Dalmacije, odnosno Dubrovnika. Rekonstrukcija kulture predromanskoga doba suo ena je s nizom poteakoa, ponajprije izvornog plana. Toponimski podaci, koji u svojoj osnovi sadr~e povijesnu motivaciju i koji su kao takvi druatvena pojava, u rekonstrukciji stare kulture podjednako su va~ni kao i drugi izvori. Jezi na obilje~ja osnovnih elemenata krajolika, gradova, rijeka itd. (ako ih tuma imo u kulturno-povijesnom kontekstu) govore o njihovoj tijesnoj vezi s etnogenezom i svjetonazorom, povijeau prastarih naroda.8 Sastavni je dio povijesnog zemljopisa Slavena s izra~enim tragovima. mitoloakih imena i hrvatska toponimija. Istra~ivanja s velikih teritorija raseljavanja Slavena svjedo e o sna~no mitologiziranoj ranijoj povijesnoj tradiciji obogaujui sliku rasprostranjenosti i transformiranja starohrvatske mitologije. Osobit je zna aj te grade u o uvanosti poganskih relikata koji se n. razli it na in su~ivljavaju s ranijim i kasnijim komponentama. U hrvatskoj se znanosti ukazivalo na vezu pojedinih zemljopisnih naziva s mitoloakim predod~bama Slavena, ato su u nizu publikacija analizirali R. Kati i, F `imunovi i drugi autori. Zna aj toponimije u prou avanju daleke proalosti, koju je teako to ni odrediti kada je rije  o mjestu, vremenu, jezi noj pripadnosti i sadr~aju naglaaava P. `imunovi ukazujui na istou toponimskog bogatstva isto nog Jadrana koje postupno nestaje kao i drugi spomenici starine.9 Hrvatski toponimski materijal tra~i viae usmjerenog i sistematiziranog prou avanje u airokom opeindoeuropskom kontekstu. Ve smo naglasili da je u istra~ivanju etimologije toponimskog kompleksa Dubrovnik-Ragusa-Epidaur neminovno uzeti u obzir mogunost transformiranja svjetonazornih predod~bi prastarog stanovniatva, ato smo pokuaali pokazati na primjeru toponim. Ragusa-Epidaur. Kulturni krajolik Dubrovnika sadr~i niz elemenata pretkraanskoga podrijetla, koji su na svoj na in uklopljeni u njegov danaanji renesansno-barokni izgled. Utjecajem mitoloakih predod~bi obilje~ene su najstarije dubrova ke kronike. Na~alost, svemu tome istra~iva i nisu poklanjali dovoljno pa~nje iako su joa po etkom ovog stoljea hrvatski filolog N. Nodilo i kasnije psiholog V. Mati" iznijeli niz zanimljivih opa~anja u vez s duhovnom kulturom Dubrovnika pretkraanskog razdoblja. Pokuaat emo u toponimu Dubrovnik pronai tragove poganskoga kulta jer je on klasi an primjer situacije u kojoj se, prema opa~anju R. Jacobsona kult bez obzira na nestanak vrsto o uvao.12 Ve smo rekli da su u imenima Ragusa i kasnijem Dubrovnik tragovi prastarog centra sa sna~no razvijenom mitoloakom tradicijom razli itih epoha i etnosa. Jezgro toponima Ragusa pokuaali smo povezati s mitoloakim predod~bama tradicionalne sto arske kulture ove regije. Toponim Dubrovnik sagledat emo u kontekstu mitoloakih predod~bi Hrvata kasnijeg zemljoradni kog razdoblja. U osnovi toponima Ragusa zoomorfni je kod, a pretpostavljamo da je u osnovi hrvatskog imena Dubrovnik vegetativni. Oba su simbola bila povezana s mitoloakom i privrednom djelatnoau stanovniatva. Bez obzira na razli ita etni ka podrijetla ovih simbola njihovi mitoloaki sistemi mogli bi biti tipoloaki srodni, kao oni koji su pripadali opoj indo-europskoj kulturi i koji su u ovu regiju doali u razli ito vrijeme ali istom povijesnom trasom prastarih migracija kroz sjeverno Pricrnomorje, drugu pradomovinu Indoeuropejaca.13 Isto nojadranska je obala, s gradovima odavna uklju enim u razvijeni sistem trgovine Mediterana, bila jedna od regija migracije prastarih naroda. Arheoloaka istra~ivanja iz okolice Dubrovnika svjedo e o njezinoj nastanjenosti joa u prapovijesno doba.'4 Pojedini toponimi ove regije neromanskog podrijetla dokaz su duboke starosti tradicionalno razvijenih kultura na hrvatskim obalama. Valorizirajui toponim Ragusa u kontekstu kulture predromanskoga razdoblja pokuaali smo pokazati daje Ragusa jedno od najstarijih naziva isto nojadranske toponimije, nastalo tijekom migracija nositelja inoeuropskogjezika.15 Na Ragusu kao jedan od najva~nijih centara Dalmacije ukazuje i Konstantin Porfirogenet. Stanovnici Raguse od najstarijih su se vremena bavili sto arstvom. S ja anjem gr kog a zatim i rimskog utjecaja Ragusa postupno slabi, a Epidaur, koji je bio smjeaten u blizini, postupno preuzima funkcije tog nekadaanjega ritualnog i trgovinskog centra. Ovdje podsjeamo da etimologiju Epidaura takoer vezujemo uz tradicionalno razvijen kult stoke u prijadranskoj regiji. Na ovim su podru jima toponimi s po etnim taur raaireni, primjerice: Tauresion  danas Taor u blizini Skoplja, Taurunum - danas Zemun, Tauriuanum koji se spominje 1766. g. kao naselje na Kosovu, Tauris - otok koji se spominje u vezi s opsadom Epidaura 47. g. p.n.e. i kako pretpostavljaju danaanji otok ` edro (talijansko Toncola, Dorkola)7 Ovamo bi mogli spadati i nazivi za klisuru Taorsko, naselje Taor u Makedoniji i rijeka Tara u Crnoj Gori, gora Tara te drugi zemljopisni nazivi Tar, Taranj, Taras, Tar in i dr. Dakle, kao i Ragusa Epidaur je bio uklju en u razvijen sistem kulta stoke, ali kao trgova ki i ritualni centar mogao je pripadati drugom etnosu, najvjerojatnije starogr kom. Ragusa se kao starije naselje nekog arhai nog etnosa postupno helenizirala, romanizirala i gubila zna aj centra ove regije. Epidaur postaje novi centar bizantske vlasti sve do slavenskih upada. Dubrovnik Pri upadima u Dalmaciju Slaveni su naj~eae udarali na bizantske bedeme. Epidaur je bio poruaen a njegovi su stanovnici pronaali uto iate u postojeoj ali dekadentnoj staroj Ragusi, koju su, ponovno oja avai, vratili u ~ivot. Funkciju Epidaura preuzima Ragusa i zato kozmograf iz Ravene piae: "Epidaurum id est Ragusium". S dolaskom Slavena prastaro se naselje ponovno pretvara u va~an kultumrni i trgova ki centar. Da su Slaveni ovdje zasnovali svoje naselje i u njemu imali svoje kultne obrede govori ve samo ime njihova obitavanja - Dubrovnik. Pokuaat emo ga protuma iti u kontekstu duhovne kulture Slavena. Pomijeranje se Slavena u pravcu isto nojadranske obale realiziralo postupno, joa prije 7. stoljea. Prema Pentivgerovim tablicama, Jordanovim i Prokopijevim djelima i drugim anti kim izvorima, Anti i Slaveni su ve u 3. st. ravnomjerno iali u jugozapadnom pravcu. Zajedno s drugim plemenima u podru ju su Podunavlja i djelomi no Balkana ve u 3. - 4. st., gdje su se stapali s autohtonim stanovniatvom, a u vremenu od 5. do 7. st. veliki se migracijski val Slavena uputio u centralnu i jugoisto nu Europu odsjedajui naBalkanu." O tipu tog vala svjedo i i Joan Efeski. On 80-ih godina 6. st. piae da su Slaveni, munjevito preali cijelu Eladu, zemlje Fesalonike i cijele Trakije i pokorili mnoge gradove i tvrave. Pustoaili su, porobljavali, palili, osvajali i postali gospodari zemlje.'* Poznato je da su u slavenskoj kolonizaciji Balkana svoju ulogu odigrali nomadski Avari. Sredinom 6. st. Slaveni upadaju na Balkan s turkijskim sto arskonomadskim plemenima, ato je moglo ostaviti traga u toponimiji i kultnoj tradiciji osvojenih zemalja. Ve smo pokazali da u lirvatskoj toponi-miji, primjerice u isto nojadranskoj, postoji niz toponima koji se mogu povezati s tim isto nim pravcem, dok veza staroiranske i hrvatske toponimije zahtijeva posebno prou avanje. Postupno se Slaveni oslobaaju avarske dominacije. Avari nestaju s povijesne pozomice. Napomenimo da se premjeatanje Slavena ujugozapad-nom pravcu realiziralo povijesnom trasom starih migracija od sjevemog Pricmomorja preko Karpata prema Jadranu. Odreeni fragmenti ove mara--rute obilje~eni su tragovima Praslavena. Pretpostavlja se da su keltski, italski, ilirski i slavenski jezici joa u 2. tisuljeu bili dijalekti jedne te iste jezi ne zone sjeveme i srednje Europe. Od prastarih su vremena Iliri naselja-vali oblasti Karpata, odlazili su prema Dunavu, prema Balkanu jos od 2. tisuljea p.n.e. Dalmati, koji su se bavili ov arstvom kao tradicionalnim zanatom stanovniatva Karpata, imaju ilirsku podosnovu. Sto arstvo koje je bilo rasprostranjeno u tradicionalnoj mara-ruti pastirskih migracija, gorski paanjaci - primorje, stimuliralo je kontakte na airokom prostoru od Karpata do Jadrana. Prastaro je stanovniatvo na Jadranu o uvalo veze sa Slavenima. Na takav je na in mara-ruta Karpati-Jadran morala biti poznata slavenskim plemenima pa se kretanje Slavena ka bogatim trgova kim i kultnim centrima jadranske obale realiziralo povijesno uhodanim migracijskim putevima. Od sredine 6. st. raseljavanje Slavena nije viae bilo kaoti no, ve s odreenim ciljem osvajanja bogatih naselja.2 Meu Slavenima su cirkulirale vijesti o profilu odreenih zemalja, o kvaliteti ~ivota u njima. Oni koji su se prije 7. st. nastanili u prijadranskoj regiji odr~avali su vezu s osnovnom masom Slavena koja se nalazila u zoni Karpata i aire. Signalizirajui usmenim putem o mjestima svoga obitavanja i postojanja, Slaveni kao da su orjentirali svoje istoplemenike na osnovne puteve raseljavanja. U ovom bi kontekstu mo~da trebalo obratiti pa~nju na jednu od prastarih magijskih formula u staroruskoj tradiciji. Funkcija puta, pojam o dalekim zemljama i migracijama tamo se fiksiraju u sljedeem magijskom zaklinjanju: "Poi u ja u polje, s mora na more, kroz aume guste, kroz brda visoka, kroz doline airoke. S mojih vrata tri staze vode. Prva staza - u tamne aume, druga staza - u isto polje, trea staza - prema sinjem moru." Prvotna pomijeranja Slavena prema Jadranu joa nisu mogla odigrati tako bitnu ulogu kakvu je odigrala kolonizacija Slavena na Balkanu u slijedeim razdobljima. Bizantski izvori svjedo e o premjeatanju Slavena tijekom 5. - 7. st. i njihovu juriaanju na granice Bizantskog Imperija, ato govori i o njihovoj vojnoj moi. Anti i Sklaveni (Slavini) pristizali su kao velika vojnopoliti ka ujedmjenja plemena s razvijenom etni kom svijeau, sa sli nostima u obi ajima, jeziku i fizionomiji, ato potvruju i arheoloake iskopine.3 U isto se vrijeme o uvala predod~ba o snazi i veli ini slavenskoga svi-jeta ato je imalo poseban zna aj na slavensko-neslavenskom pograni ju. To se osjeanje kasnije reflektiralo u svijesti Hrvata gdje praslavenska antiteza mi - oni nije gubila svoje aktualnosti tijekom stoljea.4 Rezultat slavenske dominacije u oblasti jezika, materijalne kulture i vojnopoliti ke organizacije bio je postupno asimiliranje autohtonog stanovniatva, pojedinih grupa koje su bile potisnute u planine primorske Dalmacije i na jadranske otoke. Svojevrstan je model tog procesa refleksija slavensko-neslavensk simbioze u prijadranskoj regiji, toponimijski par Ragusa - Dubrovnik. Dopuatamo daje Ragusa u kretanju Slavena bila odreden cilj. Slavensk. su plemena odabirala mara-rute koje su vodile u siguma mjesta.5 Prastari s-Slaveni imali svoj mitoloaki zemljopis u kojem su osnovne elemente krajo lika povezivali s kozmogonijskim i etnogonijskim mitovima.6 Prilikom raseljavanja i nastanjivanja veliku je ulogu odigrala zemljo pisna osobitost kraja kojeg su odabrali za ~ivot. U cjelokupnoj etni ko povijesti zemljopisje imao osobit zna aj i bioje odlu ujui faktor u odabir mjesta ~ivljenja. Prema opa~anju etnologa Lj. Gumiljova svaki se etnos suod nosio sa svojim okoliaem u kojem je nalazio sve ono ato mu je potrebno za ~ivot. Gubitak tog specifi nog suodnosa izmeu etnosa i okoliaa bio jt nepopravljiv za etnos, vodio je iskrivljenju i okoliaa i etnosa.6" U svojim su selidbama stari Hrvati tra~ili mjesta za odr~avanje svo;. prastarog kulta. Topografski je smjeataj slavenskih svetiata uglavnom ovisi( o reljefu. Prema arheoloakim podacima poganska su svetiata obi no bila smjeatena na uzviaicama, na teritoriju s gorskim reljefom, na brdima. Ova s' uzviaenja morala dominirati cijelom okolinom. Takve su kriterije imali i on Hrvati koji su pridolazili s karpatskih predjela i birali svetiata od Hrvatsko^ zagorja do Jadrana. Na tim su uzviaenjima oni stvarali svoja naselja. Dubrovnik, njegov naziv i zemljopisne zna ajke blisko su povezani s. svjetonazorom tih starih Hrvata. Travunija, odnosno Tribunija kod Dubrov nika, 'sadr~i niz toponima mitoloakog podrijetla. Ragusa, smjeatena uz mon a pod planinom s hrastovim gajem svojomje zna ajnom lokacijom odgova rala mitoloakim predod~bama starih Slavena. Oni su u toj lokaciji vidjel mjesto za odr~avanje svoga kulta. Nije isklju eno da su u ovom prastaroir centru trgovanja stokom i kultnom srediatu vezanom s poganskim predod~ bama starog romaniziranog stanovnistva, Slaveni, koji su u odreenin-elementima imali sli an mitoloaki sistem, ~ivjeli i prije onog sna~nog migracijskog vala. Novi moni val Slavena koji su porusili Epidaur odredi je daljnju sudbinu tog prastarog naselja koje je postalo osnovnim ritualnin-centrom slavenskoga, tj. hrvatskoga stanovnistva u ovoj regiji. Pokazat erru to rekonstruirajui razli ite tragove mitoloakih predod~bi reflektirane i raznovrsnim reliktima, ponajprije u imenu grada. Mada je traganje za etimologijom rije i mitoloakog karaktera zbog dvozna nosti tih pojmova ote~ano, ipak je rekonstruiranje mitopoetskog modela svijeta uspjeano zahvaljujui posezanju za razli itim izvorima, ponajprije paleontoloakim, bioloakim, etnofolklornim, lingvisti kim, povijesnokultumim i drugim.7 Posebice su va~ni rezultati rekonstruiranja onoga sklopa prirodnih realija (V.V.Ivanov) na osnovi kojih se mo~e dobiti to na ekoloaka karakteristika prirodnog okoliaa s kojim su povezani vegetacijski i ~ivotinjski nazivi praslavenskog i opeindoeuropskog jezika. Dubrovnikje slavenski toponimijski tip vezan s osobitostima krajolika kojije oduvijek utjecao na povijesni zemljopis naseljenih punktova. Mada u okolici danaanjeg Dubrovnika nema hrastove dubrave, s kojom su tradicio-nalno povezivali njegov nastanak, onaje bez sumnje postojala u proslosti. Poznato je da okolia svojim osobitostima utje e na formiranje toponima, koji tako uva sjeanje na aume, rijeke i druge prirodne elemente kojih mo~da viae nema. Zajedno sa zemljopisnim osobitostima i svjetonazomi su aspekti nezaobilazni u povijesnoj genezi naziva kao rezultata ne samo osobitosti pros-tora ve i druatva koje tu ~ivi i imenuje svoje obitavaliate. Stoga u analizi i rekonstruiranju etimologije odreenog toponima moramo uzeti u obzir i na in socijalnogospodarskog razvoja kao prvog zakona toponimije.8 Pokuaat emo rekonstruirati skup prirodnih realija reflektiranih u nazivu Dubrovnik. Trava Vegetativni prizvuk u osnovici imena Dubrovnik stavlja ga u red vrlo starih, ranih naziva. Toponimi s takvom osnovicom prili no su rasprostranjeni u slavenskom svijetu, od donjega Zavol~ja na istoku pa sve do Jadrana. U hrvatskoj su toponimiji lokaliteti s imenom Dubrava prili no brojni.91 u Ukrajini ih je poznato viae od stotinu s osnovom dub, ato se prenosi i na hidronimiju,10 te vise od 150 naziva mjesta s osnovom gaj, u zna enju auma, gaj,dubrava." Toponimi Dubrova, Dubrovica, Dubrovka itd susreu se u Ukrajini, Bjelorusiji, Moldaviji, Hrvatskoj itd., dakle na airokom slavenskom prostoru. U slavenskoj se zemljopisnoj terminologiji ova rije  povezuje s pojmom listvena (mala ista auma, gaj, hrastov gaj, dubrava). U isto je vrijeme u dijalektima taj naziv povezan s travom. Naprimjer, u bjeloruskom Polisju to je trava u aumi, u uralskoj dijalektologiji to je pokos u aumi, (krave dubrave pojele blizu kue i legle). U srednjouralskim dijalektima sinonim za dubravu je sijeno, dubrovna auma (auma s bogatim paanjacima), dubrave su aumski pokosi oko kojih su osamljena stabla ili aumarci.'2 Od iznesenih zna enja dubrave najva~nije je bilo ono s osobinom dohre trave^ i paanjaka uz sumu ili gaj. Analizirajui hrvatski toponim Dubrovnik s aspekta njegovih zemljopisnih osobina moramo naglasiti da taj prastari grad smjeaten ispod vapnenaste planine ato i ne pogoduje rasi guste, bogate aume. Stoga je za nase istra~ivanje bitna trava koja se zcn dubrovnik (teukrium chamaedrys) a raste na stepskim predjelima, u listc padnim i borovim aumama, na aumskim istinama, na kamenitim i golir obroncima, na pijesku, dakle, na zemljiatu tipi nom i za Dubrovnik. Ta j trava zastupljena na prostoru cijele Ukrajine, na Krimu, Kavkazu i dalje d Zakavkazja.14 Kao ju~nomediteranski tip trave ona raste u relativno sli nir ekoloakim zonama od Jadrana do Kavkaza. Istovremeno, kao da obilje~av put prastarih migracija. Poznata je i u stepama Pricmomorja i na gomjir dijelovima Jadrana. Ta se biljka ispo etka zvala dubrovmk, ato je joa uvije uobi ajeno u suvremenom ruskom jeziku, dok je u ukrajinskom taj prastari slavenski naziv zamijenjen narodnim imenom samosil gajovij. U hrvatskom se jeziku ta biljka zove dubac, duba ac ato ukazuje na zajedni ku latinsk osnovu. Postanak toponima na osnovi vegetativnih osobina nadaleko je pozna" U isto nojadranskoj su toponimiji takvi nazivi vezani za najstarija mjest. slavenske kolonizacije, naj eae smjeatena u nizinama, ispod planina, gdj su nastajala prva slavenska naselja.'5 U istarskoj su usmenoj knji~evnost sa uvane legende o nastanku nekih zemljopisnih naziva s dolaskom Slavena,' koji mjesta za ~ivot, izmeu ostalog, odabiru i prema plodnostoi zemlje.17 Va~no mjesto vegetacije u ljudskom ~ivotu odrazilo se i na mitoloaki sistem. One su dio mitologije i to po injui od zemlje - materinskog prvo po etka i ~ivota pa sve do meteoroloakih faktora koji utje u na vegetaciju.'8 U svim kulturama postoji kult vegetacije s razli itim obrednim aktiv nostima vezanim uz kozmogonijske mitove. Biljka mo~e biti simbol, oznak;. bo~anstva. U mnogim je tradicijama biljka izomorfna ovjeku, vezana je . mitoloakim likovima i ima konkretno zna enje u ceremoniji izbora poglavara. a odreene su biljke ponekad povezane s djelatnoau tzv. kultumog heroja. junaka. U nizu se mitoloakih si~ea kult vegetacije identificira s pojmon-plodnosti, boljitka, bogatstva. Mnoge se biljke, cvjetovi, plodovi suodnose s obredima muakog i ~enskog djetorodnog po etka, dakle s pojmovima geni-talija. Konkretni elementi vegetativnog koda, kao i zoomorfiiog, mogu tvoriti cijele komplekse: bo~anstvo - nebesko svjetlo ili pojava - ~ivotinja - vege-tativan simbol itd. Ove i druge osobine vegetativnoga kulta imaju brojne ilustracije l hrvatskim narodnim obi ajima.'9 Poznata je veza izmeu bo~anstva grome Peruna i perunike (iris germanika). Hrvati taj cvijet joa nazivaju cvit nebeski, bogiaa, zastitnik ku e. U okolici su Dubrovnika "taj cvit sadili na njivama da bi ondje atitio polja od nevremena". Govorei o razli itim tragovima mito-loakih predod~bi u okolici Dubrovnika, hrvatski mitolog N. Nodilo ukazuje na biljku vidac, vidovu biljku koja je rasla "upravo u Dubrovniku" i koja figurira u narodnim Ijubavnim pjesmama s motivima oplodnje u kojima Nodilo vidi tragove kulta poganskog boga Velesa.20 Ideja vje nog ~ivota i plodnosti mo~e se realizirati u sintezi pojmova, ukupnosti biljaka i drugih simbola. Biljka simbolizira bogatstvo, stablo je simbol nebeskog boga plodnosti, izobilja, ato je povezano i sa sto arstvom. Zato su zemljopisni nazivi rezultat kompleksa pojava. Oni sintetiziraju vegetativne i ~ivotinjske simbole, nebesko svjetlo, bo~anstvo itd. Tako se u staroarmenskoj predaji iz 7. st. naaeg doba govori da su se osniva i Kijeva popeli na goru koja se zvala Karkeja. Tamo su naali prekrasno mjesto s istim, prohladnim zrakom, prostor za lov s izobiljem trava i drvea. Stoga su tu osnovali naselje i postavili svoja dva idola.21 Ovdje treba spomenuti da se u jednom od tuma enja etimologije toponima Kijev spominje i mjesto obraslo travom i trskom. Toponim Ragusa sadr~avao je kompleks pojmova u kojima je uz zoomorfni prisutan i vegetativni kod. U razli itim se izvorima spominje lug, mo vamo polje izmeu kamenitog oto ia Lausa i priobalne zone. Na ovom je mo vamom lugu kasnije podignuta Crkva sv. Vlaha. U isto nojadranskoj toponimiji lug zna i aumu na mo varnom terenu, trstik, dubravu.22 U vezi se s Ragusom spominje i trstik, rogoza koja je ovdje rasla, mo vama trava. Razli iti nazivi trstika i sli nih biljaka govore o njihovom simboli kom udjelu u ritualanim obredima. Naime, naziv air (ukrajinski narodni naziv gair, tatarsko zelje, javorov korijen, jar i dr.) prema legendi donesenje u Ukrajinu na kopitima tatarskih konja. Tatarski sujaha i korijen te biljke smatrali svetim znakom i s njim su posveivali vodu. Osim toga korijen su te biljke stavljali u ko~ne vree s vodom kako bi je osvje~ili.23 U narodnoj se veterini air koristio u lije enju stoke, koju su vodili na pojilo na obalu obraslu tom trskom. Lije enje stoke kupanjem u moru biloje raspros-tranjeno i u sto arskoj tradiciji prijadranskih paanjaka.24 `irom se Ukrajine na blagdan Svetog Trojstva air unosio u kue. Zanimljivi su nazivi za rogoz (visoka, priobalna biljka, trska) u razli itim jezicima: ukrajinskom rogiz, palo nik, kijatina, palka, kijahi, rekogiz, rog, aka , kuga, perdun; eakom rohoz; poljskom rogozije; njema kom Rohrkolbe; francuskom rauchesf, estonskom hundi kurikad.24 U hrvatskomjeziku rogozje ime biljke koja raste na mo vamom zen-Ijiatu; rogoa jejarac ili ovan s velikim rogovima; rogoaa je koza s duga kir rogovima25 (sli na onoj u hrvatskim maakarama). Praslavensko *rogoz nastal je od *^" ogl(l S tim se nazivom povezuje i postanak nekih toponima: hrvatsk Rogoznica, ukrajinsko Rogoziv, rusko Rogozov i dr. Latinski naziv za trsti je chaerophyllum, a u imenu vrste ptice koje obitava u trstiku acerocephali. o itje fali ki simbol. U hrvatskom se ta ptica naziva rogo~ar. Narodni nazh razli itih biljaka nose u sebi odjeke prastarih rituala u ijem su sklopu bile. Dakle, utjecaj biljke dubrovnik u formiranju istoimenog toponim sasvimje mogu, ali njezin zna aj ne isklju uje utjecaj stabla. Ime biljk dubrovnik ukazuje na njezinu tijesnu povezanost s gajem, odnosno rijetkor aumicom (ruski dubrovnik borovij, ukrajinski samosil gajovij). Veza stablo - trava ne iscrpljuje se samo osobitostima flore, zahvalj'L. jui kojoj mo~e nastati ime nekog naselja. Najvjerojatnije se ta povezanoi tuma i ulogom odredenog vegetativnoga koda u mitoloakim predod~bam starih Slavena, odnosno Hrvata, gdje se simbolika biljke nerijetko poveziva! sa simbolikom drveta ~ivota.27 Gaj Raairenost toponima s osnovicom dub, dubrova u slavenskom svijet govori o osobnom zna aju objekta toponima i njegovom nadila~enju okvir osobitosti okoliaa. U osnovici je takvih toponima simbol kulta svetog gaji. Potvrda o postojanju kulta svetog gaja i pojedinog drvea kod Slavena drugih naroda ima mnogo. `uma, u svom prirodnom stanju, u mnogim j tradicijama svetiate: sveta auma kod Kelta, Grka. Podrijetlo imena neki germanskih plemena vezanoje za nazive drvea ili gaja kojeg su atovali ka svetinju.28 Kijev je prema Ijetopisnim izvorima nastao na mjestu gdje je bil auma i veliki bor. Da je sveti gaj kao manja auma koju ne sijeku bio dobr poznat u slavenskoj mitologiji potvrduju i mnogi toponimi koji su nastali o imena drvea. Karakteristi no je da su takvi nazivi rasprostranjeni u kraje vima s razvijenim sto arstvom, u mjestima s crkvom podignutom na pogar-skim svetiatima. Daje Slavenima aumovita uzviaica bila itekako bitan faktc u odabiru mjesta za stanovanje svjedo i i istarska usmena knji~evnost. 1 jednoj se od takvih pri a kazuje da su prastari Slaveni (stari Slovinci) doa kada ovdje nije bilo kua. Bilaje saina auma. Na brdu Stari Buj, pored Buja, zaustavili su se i rekli: "Ovdje emo i biti." Takoje i bilo. Kmetovi su tamo otkopali kameno posue, upove, stare monete. Naa je slavenski svijet odvaj-kada u Bujama.29 Kod Dalmatinaca koji ~ive na otocima na akrtoj zemlji kult majke hraniteljice posebno je izra~en u ritualima. Raatrkane i donekle obradive zemljiane parcele nazvane su, primjerice na Bra u, po drvetu (dub, orah), izvoru, po svecima iza kojih, kako pretpostavljamo, stoje poganska bo~an-stva (Ilija, Juraj, Mihovil) ili s otvoreno poganskim imenom (Vid).30 Prema lingvisti kim istra~ivanjima u praslavenskom je jeziku viae nego u svim drugim grupama indoeuropskih jezika o uvan indoeuropski sistem stabla.31 U opeindoeuropskom je jeziku rekonstrukcijom izdvojena grupa rije i sa zna enjem gora, zidina, uzviaica sa osnovom *p/'/er, l^/u - gora, gorska hrastova auma, s atributivnom funkcijom visok, moan.32 U hrvatskom jeziku rije  gora ozna ena je i uzviaica i auma, sumara je visoka gora; u ruskim dijalektima dubravaje uzviaica obrasla travom.33 Na gori u svetom gaju obi no se nalazio objekt obo~avanja - idol ili pogansko svetiate, drugi simbol vezan s vrhovnim bo~anstvom. Izra~ajem takvog bo~anstva osim idola mogloje biti odreeno stablo, naj eae hrast. Dub Ime Dubrovnik ponajprije u sebi ima vegetativni kod u osnovi kojegje obilje~avanje stabla, jedinstvenog vegetativnog lika koji utjelovljuje univerzalnu koncepciju svijeta, drvo svijeta.34 Motiv drveta ~ivota raairen je u mitovima razli itih naroda. Korijen obo~avanja duba u slavenskim obredima u ritualnim je po ecima mitova, u kojima bitan zna aj ima simbolika drveta svijeta raznovrsno predstavljenog u hrvatskoj narodnoj kulturi. Stablo hrasta, duba osovinaje svijeta, to je ~iliate boga, vrata kroz koja se on pojavljuje. Dub je va~an element indoeuropske mitologije, on je centar i drvo svijeta. Praindoeuropska pradomovina je aumovita, a u njoj je dub najzna ajnije drvo. Zato su naselja s imenom u ijoj je osnovici dub (kao Dubrovnik) spomenici od neprocjenjive vrijednosti i globalnog sadr~aja. U Hrvata kao i u drugih naroda dub je sveto drvo. Na Kavkazu dub i gora su mjesta gdje se daju zakletve, donose va~ne odluke. S dubom je povezan niz viaih eti nih predod~aba prastarih naroda: mo, snaga u duhovnom i materijalnom smislu. 1 Prokopij za slavenska plemena vezuje poseban kult stabla, duba. Kod Hrvata je na urevdan kad se pale krijesovi bio obi aj da jedan momak i djevoj ica -jurjasi - skupljali darove novom proljeu.35 Prema J. Horvatu taj s obi aj susree joa i danas u neposrednoj blizini Zagreba, u Turopolju i nekim selima kraj Karlovca. S dubom je povezana predod~ba o nastanku roda. U mnogih je europ skih naroda poznato vjerovanje da Ijudi uzimaju malu djecu ispod stabala kojima ~ive duae predaka (motiv Bo~jeg glasa). U vezi s tim upozoravam' na predaju o nastanku toponima Dubci u Istri. Prema toj su predaji u samon po etku tri obitelji doale na ovo mjesto gdje je prema kazivanju bio stari veliki, u sredini prazan dub. Tamo su stavili dijete, dje aka, kako mu ne b bilo hladno i pjevali: "Bura vije, snijeg mete, mali dubac iz duba diae. Prema tom su dubu oni nazvani Dubci. Jednaje obitelj tamo ostala. Dmgaj? krenula u Krasicu, a trea u Novu Vas. Zato i tamo postoje Dubci.36 Ve smo rekli da su oko Kijeva rasli dubovi. Bio je to njihov sveti ga kojem su se poklanjali. Daje dub bio povezan s bo~anstvom potvruje ponaj-prije do~ivljavanje duba kao dobroga, o emu svjedo i toponim Dobri DuP pod Kijevom i u Bjelorusiji, te onoga koji ne umire, koji je vje no zelen zimzelen kao ato ka~u Hrvati. Kada su bizantiski poslanici pokratavali poganc najprije su naredili da se posijeku dubovi, jer se njima poklanjalo lokalnc stanovniatvo.37 Tradicija poklanjanja dubu bila je poznata u Kijevu ak sve do u 18 st., kada ukrajinski prosvjetitelj Feofan Prokopovi kritizira poganstvo zabranjuje "pred dubovima molebne pjevati". Dub pronaen 1909. g. na drn. rijeke Desne u blizini Kijeva okarakteriziran je kao ritualni dub poganskot doba. Njega su poslije uvoenja kraanstva 988. godine bacili u rijeku. Nc dubu pronaenom 1975. g. u blizini Kijeva otkriveni su tragovi ritualnosti, i. znanstvenaje analiza potvrdila njegovu pripadnost pretkraanskom dobu.38 U nekim je balkanskim selima nepostojanje crkve nadomjeateno posve-enim dubom, koji je imao zna aj svetiata. Obi no se nalazio na uzviaenon: i vidnom mjestu, a za lokalnoje stanovniatvo sveenik ispod duba obavljac crkvene obrede. Obi aj da se na Badnjak tek posje ena hrastova cjepanica polo~i na ognjiate, u Dalmaciji raairene gomile u ijem je srediatu nekad raslo stablo hrasta te druge injenice upuuju na poseban zna aj duba l narodnim predod~bama Hrvata. Sakralni obred obo~avanja i poklanjanja dubu sastavni je dio kozmo-gonijskih mitova vezanih s meteoroloskim pojavama. Karakteristi no je dc. su toponimi s osnovom dub smjeateni u krajevima koja imaju odgovarajui ulogu u prastarom mitoloakom scenariju, primjerice kod vode ili na gori, a njihovi nazivi takoer ponekad imaju osnovu dub, npr.: Dubno na uau rijeke Dubna pokraj Moskve, ukrajinski grad Dubno pokraj rijeke Ikva, Dubovka na Volgi; moldavijski grad Dubosari na Dnjestru; Dubrovica na rijeci Gorinj. U hidronimiji Ukrajine mnogi su nazivi s osnovom dub, npr.: Duba ivka, Dubec, Dubice, Dubovec, Dubrivka, Dubrovka itd. Sli ne pri-mjere mo~emo pronai i u Hrvata.39 U narodnim magijskim formulama i izra~ajima zajedno s dubom pone-kad figurira i more, naprimjer u bjeloruskom: "Na moru, na kijanu (oceanu) stoji dub Prokuron." Navedene osobitosti podru ja s odgovarajuim toponimijskim mate-rijalom karakteriziraju i Dubrovnik, o emu svjedo e i hrvatski izvori. U sa uvanim Milecijevim heksametrima, kojeg smatraju prvim dubrova kim Ijetopiscem, postanak Dubrovnika takoer se povezuje sa slavenskim poj-mom dubrave, "jerje ovo mjesto gdjeje sada bilo (neko) dubrava".40 Na primjeru prepariranja toponimije otoka Bra a R. Kati i je ukazao na tragove bogate pretkraanske kulture Hrvata. Onje upozorio da se hrvatska toponimija, razmotrena s glediata novih spoznaja o mitu i kultu pretkraan-ske kulture Hrvata, o ituje u nizu bra kih toponima poganskog podrijetla (Dubrava, Dubrovo, Dubrave, Dubrovice itd.). Autor je pokazao da izmeu najstarije slavenske i indoeuropske sakralne i zemljopisne terminologije nema oatre granice, teje istaknuo va~nost daljnjeg istra~ivanja u tom pravcu: "Nema razloga sumnjati da e rezultati biti bogati i da e naplatiti istra~iva ki trud, osobito kada se tragovi slavenskog poganstva, ato se raspoznaju u bra koj toponimiji, uklope u airu sliku."41 Prastaru Ragusu, smjeatenu kod vode i pod planinom obraslom dubo-vim gajem, Slaveni su izabrali za svoje ~ivljenje pronaaavai u njoj sve ono atoje odgovaralo njihovim mitoloakim predod~bama, prije svega mjesto kulta bo~anstava povezanih s kozmogonijskim mitom i njegovim glavnim likom -Gromovnikom. Perun Dub je sveto drvo vrhovnog nebeskog bo~anstva Gromovnika, centralne li nosti indoeuropske mitologije. On biva na nebu, gori, zidini, stablu a u nizu su jezika neki od ovih pojmova ujedinjeni u zajedni ku rije  srodnu imenu Gromovnika. Rekonstrukcija putem komparativnog usporeivanja s drugim indoeuropskim mitoloakim sistemima ukazuje na indoeuropske izvore slavenske mitologije, u kojoj je prema nekim istra~iva ima osnovni mit onaj o borbi boga oluje i munje Gromovnika s demonskim protivnikom. U po ei noj varijanti mita bore se mitoloaka bia Perun i Volos (Veles).42 Prema naaim analizama u kulturi Dubrovnika o uvane su neke crte to mita, ponajprije tragovi kulta Peruna. Na cijelom prostoru raseljavanja Slavena, od Baltika do Cmog mora Jadrana, rasprostranjeni su toponimijski tragovi obo~avanja Peruna. Ope slavenski bog munje i groma *Perkunii tradicionalno je vezan s dubom gorom. Postojanje Pemnova duba na gori potvruju pisani izvori razli itih vremena, izmeu ostalog i u toponimiji, hidronimiji i folkloru ju~nih Slaven od Istre i Slovenije do Makedonije i Bugarske. Ovdje treba spomenuti daj za pohoda na Carigrad 860. godine, u kojem su kasnije sudjelovali i Bijel Hrvati, knez Oleg prisegnuo svojoj dru~ini, oruzju, Perunu i bogu stoke Vc losu, iz ega se vidi daje Perun bio kne~ev bog i srodne mu elite, a vqjsk& kojaje bila iza dru~ine, prisezalaje svome bogu stoke, Volosu. U hrvatskc su se toponimiji o uvali nazivi uzviaica i naselja s imenom Peruna. U Istr ju~no od U ke, nalazi se brdo Perun visoko 381 m, a kod Gradiaa u sre dianjoj Istri postoji brdo Perunkovac. Jedan polo~aj u Bosni kod Kraljev Sutjeske zove se Perun.^Na hrvatskom prostoru postoji klisura Perunica a nazivi kao Peruna, Perunsko. Starohrvatska je Crkva sv. Juraja na Perun skom iznad Stra~anca. Gromovnik ima i vegetativnu simboliku.44 To je ve spomenuta perunika koja se u prijadranskoj zoni zove i "cvit nebeski, uvar kua, bogiaa", a postoje i drugi vegetativni elementi s osnovom grom, osobit naziv duba, grm - hrast.45 Odjeci slavenskih kozmogonijskih mitova osjeaju se i u usmenc knji~evnosti Istre i Dalmacije za kojuje karakteristi na tema o borbi bijele cme sile te u obredima "brgulje" koji se ostvaruju na vrhuncima gora o' kojih su neke o uvale pogansko ime Peruna. Ranokraanske crkve, od kojih neke nose ime sv. Ilije, kao po pravil su podignute na uzviaicama, izmedu dubovih gajeva i s razlogom se tuma  kao tragovi kraanizacije poganske tradicije.46 U toponimiji Dalmacije o uvali su se i nazivi kao Svevid, Vidovice Vidova gora koji upuuju na njihovo podrijetlo. Toponimi s osnovom n. treb-, trib; (Trebinje u blizini Dubrovnika, Trebiate u Istri) povezuju se sa ~rtvenicima poganskih kapitola. Jedna istarska predaja toponim Triban objaanjava dolaskom "putnika Slavinaca" koji su tra~ili "dobru zemlju dobru paau".47 Na postojanje idola upuuju nazivi Bovan, Bovaniate, Borova Glava, Kapiate i dr. Polo~aj mjesta s takvim nazivljem primjer je za mitoloake predod~be Slavena karakteristi nu opoziciju "gore - dolje". Primjerice, u Istri se Trebiste nalazi pod gorom Perun; u Poljicama selo Dubrava takoer je smjeateno u podno~ju gore Perun. Usporeujui hrvatsku Perun-Dubravu u Poljicima s toponimom Perunov dub u Ukrajini joa je Natko Nodilo pretpostavio mogui kultni zna aj naselja s takvim imenom.48 Toponimija u okolici Dubrovnika svjedo i o sna~no izra~enoj mito-loakoj tradiciji ove regije. Neposredno iza planine Srd nalazi se Trebinje s rijekom Trebianjicom koja presijeca Trebinjsko polje. Visoravan Volujak bogati je paanjak, a njezina najviaa to ka je aumovita Velika Vlasuljana. Rijeka Trebianjica koja te e ispod gore Vlainja presjeca Popovo polje (o zna enju rije i "pop" joa emo govoriti) i djelomi no se ulijeva u Rijeku Dubrova ku. Plodno Gacko polje dijeli se na Gomje i Donje, ato takoer ima svoju mitoloaku predod~bu. U blizini Dubrovnikaje i Turovo polje iji naziv mo~emo povezati s kultom vola. itavo je dubrova ko zalede, otkuda su kako se pretpostavlja u Ragusu doali stari Hrvati, od davnina poznato po zemljoradnji i sto arstvu. Naziv naselja i rijeka s osnovicom treb-, tuma i se polo~ajem svetiata iji su tragovj na vrhovima planina ememo i Troglav, ije ime takoder ima mitoloako zna enje. Gacko polje, zmijoliko ispresje-cano rijekom, bogato jezerima i peinama na svoj je na in bilo pozomicom " prastarih mitova o gomjem i donjem svijetu, o zmaju i borbi s njime. Pretpostavlja se da su se ovdje nalazila svetiata sa ~rtvenicima starih Hrvata, zemljoradnika i sto ara. Etimologija Gackog polja (Gata ko polje) toponim Gacko povezuje s misterijima, gatanjima, proro anstvima. U predgrau Gackog nailazi se na spomenute gomile ili glavice na koje pastiri i daiias ve tradicionalno bacaju kamenje, a raairene su i na dalmatinskim otocima, u Hercegovini i Dalmatinskoj zagori.49 Neki ih istra~iva i poistovjeuju s pogan-skim hramovima, iako pretpostavljaju da oni imaju neslavensko podrijetlo (gr ke gomile). este su na vrhuncima planina, oblikom su sli ne polumje-secu ili stogu, a pretpostavlja se daje u njihovu srediatu, raslo kultno drvo. Gomile su imale funkciju okupljaliata na kojima su se donosile va~ne odluke. (zboma gomila).50 Sli ne gomile s drvetom u srediatu susreemo i na Kavkazu. U neposrednoj blizini Dubrovnika takoer se sreu toponimi s osnovom dub. Tako su se na jednoj od uzviaica pokraj Stona, na kojoj je smjeatena Crkva sv. Mihajla joa iz predromanskog doba, do danas sa uvali nazivi Perunov potok i Perunovo polje. U Dubrovniku su se takoer o uvali nazivi crkava s tragovima poganskog, kasnije kraaniziranog podrijetla. Jedna se od uzviaica u Dubrovniku zove Ilijina glavica. 0 zna aju osobina krajolika u mitoloakim predod~bama Slavena, odnosno Hrvata, mo~da ponajviae govori planina Sr (412 m.). Na vapnenom je podno~ju Sra smjeateno prastaro naselje Ragusa  Dubrovnik. Tradicionalno se naziv Sra povezuje s ime-nom sv. Sergija, ali je bez dvojbe to tek etapa u procesu transformiranja naziva pretkraanskoga doba. Pretpostavlja se da je i prije dolaska Slavena Sr imao odreenu funkciju u kozmogonijskim mitovima prastare Raguse koju, s nekim promjenama, ima i u po etnoj etapi slaveniziranja Dubrovnika kada se slavenske mitoloake predod~be pro~imaju s prethodnom mitoloakom kulturom. Gora Meu Slavenima koji su poruaili Epidaur i osnovali svoje novo naselje Dubrovnik najzna ajnija je bila vojna funkcija s kojom se joa u indoeuropskoj tradiciji povezivao bog munje i oluje, taj pokrovitelj dru~ine, vojske i njihova voe. Perunov smjeataj na uzviaenjima simbolizira njegov vrhovni zna aj. Gromovnik Perun kod Slavena kao da asocira na visoke zidine, mono stablo iz kojeg izlaze munje.51 To je bog na konju ato je urodilo i odgovarajuim ritualima obo~avanja konja. Simbol konja prisutan je u kozmogonijskim mitovima koji pripadaju gomjim i donjim polovima kozmosa. Konj je vezan i s vodom i s ognjem, onje poznat kao solami nebeski simbol.52 Razli ite rituale vezane za konja susreemo airom slavenskog prostora, pa tako i u Hrvata. Veze kulta Peruna s konjem potvruju arheoloake isko-pine Perunova ~rtvenika primjerice u Novgorodu na rijeci Perinji.53 Na sjeveru se Hrvatske u prosincu obilje~ava blagdan sv. Stjepana - pokrovitelja konja. Brojne su analogije izmeu sv. Stjepana, kojemje bila posveenajedna od prvih crkava u Dubrovniku, i sv. Ilije - Gromovnika. U Dubrovniku su i danas poznate procesije maakara u kojima su bile i maske kobilje glave na izdu~enom dlakavom vratu i s velikim zubima, a zvale su se turice. Procesije s kobiljim maskama, tzv. voenje kobile, poznate su i kod drugih slavenskih naroda. S obo~avanjem konja vezani su i starorimski listopadni blagdani, koji takoer se~u u vojnu funkciju ritualne ~ivotinje. Voenje kobile, mas-kerade s konjskom maskom (turicom) u Dubrovniku vjerojatno predstavljaju ostatke rituala koji su se odnosili na kozmogonijske mitove iji je jedan od glavnih likova bio Gromovnik na konju. S kultom Peruna ili Gromovnika kojije bio smjeaten na uzviaenju u lirastovom gaju o itoje povezano i ime dubrova kog brda Srd, kojeje kasnije prealo u planinu sv. Sergija. U hrvatskoj su toponimiji este planine i uzviaice koje su bile mjesta obo~avanja odreenog bo~anstva, a njihovoje pogansko podrijetlo sadr~ano u njihovu imenu, primjerice Vidova gora i Velebit a izvan hrvatskog prostora poznati su Baba, Babina Greda, Vitorog, 'Vitoaa, Volujak, Konjavska Planina, Pirin, Pobijenik, Treskavica, Triglav, Troglav itd. Tu osobinu ima i brdo Sr ije se ime povezuje s gnjevnim, srditim bo~anstvom kakavje u mitologiji bio recimo jedan od likova Sra - Zlopogle-a, Strahor. U ovoj vezi moramo ozna iti etimologiju rije i srditi: ukrajinski -seru; crkvenoslavensko - srditi; bugarsko - s'brrd'a; hrvatsko - srditi se. Taj se pojam povezuje s pojmom srca: drevno rusko - srce; staroslavensko -sr'bdce, hrvatsko - srce. Ispo etka je taj naziv imao *srd-/!l!srdb koje je srodno: litvansko  sirdis (srce), latiako - sirdis (srce, odvaga, gnjev), devnoprusko - syir (srce), *seiird. Valja takoer usporediti konstrukciju forme sr~: ukrajinsko  stri~enj (srce drveta), rusko crkvenoslavensko - str-b~enj, hrvatsko - str~, sr. Neki su znanstvenici zbli~avali osnovno zna enje pojma sr s poljskim -sijerdzen 'i eakim srden. Ta je forma *serd mo~da postala i s razlogom metateze stre~en > ster~enj.'"1 Dubrova ko brdo Sr svojim je imenom u potpunosti odgovaralo staro-hrvatskim predod~bama o mjestu svetiata i zadovoljavalo je njihov osnovni kriterij - dominaciju nad okolicom. Odabir tog mjesta nad Ragusom i mie-novanje naselja slavenskim imenom klasi anje primjer iskoristavanja krajo-lika i njegove uloge u izboru mjesta kulta. Sr i Dubrovnik objedinjavali su dvije va~ne zna ajke kulta - uzviaenje i gaj. Poznato je koliko je bogatu i duboku simboliku imala planina u mitoloakim predod~bama mnogih naroda. To je srediste kozmosa, centar u kojem nebo dodiruje zemlju i podzemni svijet. U Dubrovniku se upravo takva vertikala da promatrati: gora - Volos, kamen - voda. Kozmi ki je planina (brdo, gora) ozna avala mjesto prebivanja nebeskih bogova. Ime Sr kao da u sebi sadr~i to obilje~je, a ime boga - gnjevnog i srditog - odgova-ralo je mjestu njegovog kulta. Kako se pretpostavlja upravo su zbog toga ritualne grobnice nekih kultura krajem 1. tisuljea n.e. obi no bile smjeatene na uzviaicama, ato je karakteristika prostora od jugoisto ne Europe pa sve do Jadrana. U mitoloakoj je fimkciji brdo Sr4 moglo biti varijanta drugog simbola, ato je poznato u mitologiji drveta svijeta, kao utjelovljenje pojma "osovine svijeta", osovine prema gore i kao organizirajui po etak u urbanc semantici grada Dubrovnika, ijaje geometrija klasi an primjer utjelovljenja binamih opozicija tipi nih za mitologiju Slavena, o emu emojoa govoriti Kao ime koje upuuje na mjesto prebivanja gnjevnog boga, brdo Sr kao da korespondira s imenima gore spomenutih mitoloakih likova. Boga Strahora Strahila (poznat kao straani junak) N. Nodilo je usporeivao sa starogrckoir personifikacijom straha-ratobomim Aresom. U imenu Strahor kao da odjekuji poznata folkloma dozivanja "Oj, Straore, Straore!", "Oj, javore Straore!.." "Ustaj, ustaj Straore", " ujem, ujem nebore." U ovoj pjesmi osluakujemc odjeke mnogo starijih predod~bi povezanih s kozmogonijskim mitovima "Oj, Straore, Straore!", "Umre, umre Straore! - Dozov'te mu teticu i o iiu sestricu nek donese tamjana i struk bijela bosiljka da okadim Straora.' Biljka bosiljak (ukrajinski vasilki, bazilikum u latinskom) zna i i smrt Ijubav a citirana pjesma koju navodi N. Nodilo, fiksira buenje ratobomog boga i njegovu smrt. Natko Nodilo je u hrvatskoj mitologiji upozorio nc. kozmogonijski mit u kojem se sa svetim Vidom bori Strahor, kojega sl Hrvati nazivali Sra Zlopogleaf, tj. gnjevnim bogom koji probada svojiir-pogledom, ratobomim bogom, kasnije poznatim kao Ilija Gromovnik. Na takavje na in poganski bog preaao u kraansku tradiciju. Dubrova ki povjesni ar Apendini takoerje u maskama dubrova kog kamevala vidio odjek sjeanja na poganske bogove. Tura ili turicu onje iden-tificirao s Marsom, germansldm Torom i Vodanom, slavenskim Svetovidom i Da~dbogom tj. s viaim predstavnicima poganskog panteona koji aalju oganj, grom s nebesa, s planine itd.55 Postojanje takvih likova i u hrvatskoj mitologiji potvruju i drugi primjeri toponimijskog folklomog karaktera u kojima figurira gnjevan, srditi lik, tipoloaki srodan Gromovniku. "Peruna je mnogo" govori starokijevski izvor, ato je potvrda njegovim raznovrsnim utjelovljenjima, od kojih je svako naalo svoje refleksije u samostalnom bo~anstvu, varijanti jednog te istog boga Gromovnika-Peruna. Gore navedeno razlog je uspostavljanju duboke veze izmeu imena brda Srd, na ijim je obroncima rastao dubov gaj i trava dubrovnik, i kulta Peruna kao pokrovitelja one vojske koja je doala u osvajanje Raguse, boga vojne aristokracije i njihova voe, kneza. Akoje Sr Perunovo brdo, ondaje ime Dubrovnik nastalo u vezi s poklanjanjem svetoj gori i svetom dubu kao Perunovu oltaru. Prisutnost takvog bo~anstva u slavenskom poganskom Dub-rovniku dokazje postojanju i drugog, za Peruna tradicionalno vezanog lika. Volos  Veles Pored Peruna, predstavnika viae razine slavenske mitologije, zna ajan je i praslavenski religioziiomitoloaki lik *Veles koji ima opeslavenski karak-ter. Brojni toponimi prisutni na cijelom prostoru slavenskog raseljavanja, nazivi sela, planina, rijeka, gajeva itd. s korijenom vol-, vel-, svjedo e da se radi o visokoatovanom opeslavenskom bo~anstvu. Kada su Slaveni doali u Dubrovnik Volosje bio bog cijele Kijevske Rus'. Podjednakje zna aj imao i u ju~nih Slavena u ijoj su onomastici imena s osnovom vel; vol-, u njihovim fonetskim promjenama iznimno raairena. Toponimijske su reflek-sije tog naziva brojne. Ponekad su se takvi nazivi povezivali s etnonimom VJah, etimoloaki kompliciranog zbog njegove neistovjetne upotrebe u razli itim krajevima i vremenima. Ime Vlah prenosilo se i na Slavene i na neslavene. Slavenska etimologija imena Volosa, Velesa i vezanog s njima etnonima Vlaha ima duboke indoeuropske korijene. Petar Skok je smatrao daje praslavensko Vlah preuzeto od starogermanskog Walhos, ali je dopua-tao vezu s "keltskim ili ilirskim plemenom koje su nazivali Venedi".56 Suvremena istra~ivanja pokazuju da je izvoma osnova imena Volos (Veles) indoeuropski korijen uel. Staroindijsko - valo, vrla; litovsko - velnias, vielona; latiako - vens, vels; staroslavensko - veles, volos. Opeindoeuropsko uel (u prvotnom zna enju paanjak, lug, polje) govori-o povezanosti bo~anstva sa sto arskom tradicijom. Prema nekim arheoloakim podacima o Volosovim svetiatima rije je o prastaroj, predslavenskoj tradiciji ovog kulta koji se sa uvao i kasnije.57 Dakle, Volos, Veles nije neki kijevski, odnosno samo slavenski bog i nisu ga donijeli isklju ivo nekrateni Slaveni. Njegovo je podrijetlo mnogo starije. On pripada joa prastarim narodima indoeuropskog jezi nog kruga koji su joa prije Slavena migrirali u ove krajeve. To je bo~anstvo pustilo korijenje u kulturama sto arske mitologije koju su preuzimali i Slaveni. Na duboku arhaiku kulta tog bo~anstva upuuje i njegova veza s medvjedom koji je bio "hazain", poglavar ~ivotinja i aume. Rasprostranjenost takvog kulta kod Slavena razlog je pretpostavci o njegovoj bliskosti s odgovaraju-im kultom u euroazijskom arealu. Zemaljsko podrijetlo tog slavenskog bo~anstva identificiranog s medvjedom potvruju istra~ivanja od Zavolzja, dakle od Volakih stepa sve do Balkana.58 Tamo se kult medvjeda kao pokrovi-telja stoke usporedivao s kultom Volosa (Velesa). U staroruskim se izvorima Volos spominje kao bog stoke. Postoji viae svjedo enja o njegovoj pripad-nosti razli itim hrvatskim sto arskim tradicijama, ato korespondira s isto noslavenskim, odnosno staroukrajinskim tradicijama. U jugozapadnim regijan poznati su obredi zvani "volovska bogomolja" - obredi iaenja ognje stoke i Ijudi od bolesti i zlih snaga. Obo~avanje je stoke u Kijevskoj Ru bilo posebice izra~eno na tzv. Vasilijev dan.59 Kod nekih je ju~nih Slaver sv. Sr poznat kao volujski svetac. Na Srevdan kao i na druge blagdar rogate stoke "Ijudi ne rade zbog zdravlja stoke". Sli no kao kod isto n Slavena etvrtak je kod Hrvata bio poseban dan: skup obreda i zabrar uprezanja volova u jarm. "Zeleni etvrtak" za koji ka~u da postoji kal "tu a ne bi pobila njive", ta "gozba ora a" u kojoj dominira atovanje vo kao da ukazuje na tragove tog kulta na ovom prostom. U nekim je regijarr bio obi aj da na Badnjak ovjek tzv. pola~enik vodei vola obilazi kue. Z vola i pola~enika na Bo~i i Novu godinu pekao se poseban kola . U Bos; su volu prilikom takvih obilazaka polijevali rogove vinom, nabadali na nj-kola e i na njima palili svijee. U kola s pokojnikom obi no su upreza volovejer "dobrog ovjeka oplakuje i stoka". Kod isto nih Slavena Volos t slavio od 6. sije nja do 11. velja e. Na jugoisto nim je prostorima 1 velja e bio blagdan volova, tzv. Vlasovdan. Tada su se pekli kola i i dav& volovima. U selima pokraj Vlasenice seljaci bi se za velikih kiaa s planir obraali svecu kojeg su atovali kao onog koji aalje olujne oblake i tu u molili ga: "Vrati svoje krave iz naseg sela." Naime, vjerovalo se da krave volovi dozivaju duae urnrlih koje sa sobom nose oblake i tu u. Obo~avanje boga stoke ima i astralnu simboliku, primjerice u naziv zvije~a Plejade. Kultu Volosa blizak je i kult slavenskog boga prolje. Tura, koji se ponekad identificira s Volosom. Imenom tur nazivali su r-samo divljeg ve i domaeg bika. Domaeg bika i zvije~e Bika Litavci s nazivali tauras, Rimljani taurus, Grci tavros. S obzirom na nazive kao ato " primjerice Volotur (nazivjezera u nekadaanjoj Tulskoj oblasti u Rusiji), ko ujedinjuju vola i tura pretpostavljamo da se ime tur prenosilo i na zvije~  Teleta. Postoji viae naziva u kojima je o ita povezanost Volosa sa zvije^ em Vola i Teleta. Jedan od dvaju dijelova zvije~a Plejade nazivao se ko Slavena imenima nastalim od Volosa: npr. Voloso~ari, Vlaso~elje, Vlaso~fc laati, Vlaso~iliati, Vlaso~ilia e, Vlaaii, Vlasii, Vlasi, Vlasa itd. To je potvrc o Plejadi kao sastavnici Volosa, dokje Volos iz najstarijeg razdoblja utjelc vljenje teleta. Na opravdanost takvog zaklju ka upuuje i srodnost naziv bika sa zvije~em Teleta, primjerice kod starih Indijaca Vrisan (Vrsan) i-Versius kod Latiaa. Nije slu ajna sli nost imena Volos s imenom indijsko boga bika Varune. Slovenci zvije~e Plejade nazivaju Vlastovci, Vlastovici. Hrvati Vlaai i, Rusi i Ukrajinci Babe, Volosozari. Imena nekih zvijezda primjerice Voloso~ar zvu e kao Vole i Voleta ato se usporeivalo s imenom Volosa. Da ovo ime potje e od naziva vola, upuuje i zvijezda Volarica, Volujarica (Sirijus) na jugoisto nom prostoru. S pojavljivanjem te zvijezde seljaci su iali tra~iti svoje volove ili bi ih pak tjerali na paau. Vol, cmi i bijeli, esti su likovi u dalmatinskoj usmenoj knji~evnosti, ima ih dosta na otoku Bra u. U tim se pripovijetkama razli ite kozmogonijske pojave u prirodi povezuju s borbom cmog i bijelog vola. Navedeni primjeri ukazuju na sli nost hrvatskih i ukrajinskih obreda vezanih s volom iji su po eci u obo~avanju poganskog bo~anstva Volosa -Velesa, a kult pokrovitelja stoke vezan je joa za predslavensko razdoblje. Ve smo rekli da je ime Ragusa nastalo prema kultu stoke, kao simbola bogatstva, novca, vlasniatva. Meutim, narod koji je obitavao u Ragusi joa je prije dolaska Slavena imao analogan obred atovanja vola, bika, ovce i pokrovitelja stoke. Ovaj je zadnji imao funkciju sli nu onoj slavenskog Volosa u Ragusi, kojije osim atoje bio pokrovitelj stoke predstavljao bogat-stvo i nekretnine a njegov je simbol zlato i nova. U Kijevu Volos nije bio na brdu s bogovima dru~ine ve je bio smjeaten dolje, u Podolju, u trgo-va ko-obrtni kom dijelu grada blizu rijeke Po ajne. `tovali su ga kao pokrovitelja sto arstva i trgovine. Stokaje simbolizirala novac i bogatstvo, a od rije i stoka nastala skotnica u starokijevskom zakoniku zna ila je blagajnu, blago i naziv prve nov anejedinice. Osim s materijalnom Volos se identiflcirao i s duhovnom djelatnoau, imao je istu funkciju kao Apolon kod Grka. Apolon, bog svjetla i Sunca, uvar ~ivota i poretka, nepogreaiv strijelac koji je osam godina u Tefaliji morao biti obi an pastir, prvobitno je bio zaatitnik stoke. Lira tog za etnika harmonije i Ijepote bilaje napravljena od volove ko~e i ~ila.60 Sli ne osobine pripisuju i slavenskom Volosu iji kult, kako pretpostavljaju, se~e u prastaru aamansku pjesni ku tradiciju poklanjanja stoci. Za taj je kult karakteristi no pjevanje ato naglaaava ulogu tog bo~an-stva u razvoju prastare umjetnosti. Kod Slavena je Volos ostvarivao vezu izmeu neba i zemlje. Onje bio pjesnik i bard, prorok i vizionar. Stoga se u "Slovu o pohodu Igorovom" prorok Bojan predstavlja kao Velesov unuk.61 Strune na guslama prastarih Slavena takoer su se izraivale od volovih ~ila a pjevanje je bilo sastavni dio rituala atovanja stoke u kojem su posebnu ulogu imali ritualni ~reci tzv. volhvi.62 U pu kom je stvaralaatvu Hrvata, posebice u prijadranskoj regiji pastirstvo zauzimalo va~no mjesto. Bogata folkloma tradicija s tragovima prastarih mitoloakih obreda i rituala, kojima je Ragusa u dalekoj proalosti bila srediste, osnova je dubrova kog renesansnog pastoralnog pjesniatva. `tovanje boga Volosa, pokrovitelj. stoke, bogatstva i umjetnosti i njegovog predslavenskog prethodnika iz dob;. Raguse dio je poganskog pretkraanskog razdoblja, tog plodnog tla ni kojem se kasnije razvijala dubrova ka kultura i umjetnosti. Povezanost Volosa (Velesa) kao ~reca, proroka, vizionara s onostranim zagrobnim svijetom podudara se s opeindoeuropskim predod~bama o zag-robnom svijetu kao o paanjaku, ato je potvreno nizom komparacija. Oc indoeuropskog *uel u prvotnom zna enju paanjak, lug, polje a zatim zagrobni svifet formira se naziv za profesionalnog pjesnika koji je bio uz vou, npr.: staroirlansko - fili, a u staroruskom u "Slovu o pohodu Igoro-vom", prorok i pjesnik Bojan predstavlja se kao Velesov unuk.63 Prema razli itim izvorima Volosova su svetiata tradicionalno bik smjeatena u nizinama kod vode. Tako ga u Jaroslavlju, gradu starokijevskog doba, nalazimo u tzv. Volosovoj nizini, gdje su prema obi aju dovodili stoki. na ispaau. U Kijevu su Volosovi tragovi naeni na Podolu, donjem dijeli. grada kod rijeke Dnjepra, gdje se na lugovima napasala stoka. Mjesto ispaae u Dubrovniku bilo je izmedu kamenitog oto ia i priobalnog polja u nizi-nama gdjeje bio mo vami lug s idolom sto arskog bo~anstva. Kasnijeje na ovom mjestu podignuta Katedrala sv. Vlaha koji je od poganskog bo~anstva postao kraanski svetac. Smjeataj dubrova kog Volosa kod vode, kod mora i kamena nije bio slu ajan. On je ponajprije odgovarao htoni kim Volosovim osobinama. Naime, to je bo~anstvo u cijelom slavenskom svijetu povezano sa svijetom ne iste sile, s vragom, pa ne za uuje ato su Volosa esto prikazivali dlakavim. U ruskim dijalektima kod grada Kostrome naziv jols (vrag) potje e od poganskog Velesa. Kod Latiaa avo je vels, veles i identificiranje s pojmom diva. U Ukrajinaca je div isto ato i vrag (to vidimo i u "Slovu o pohodu Igorovom"). U istra~ivanjima tabu rije i naroda isto ne Europe i sjeverne Azije, ruski etnolog D. Zelenjin ukazao je na tijesnu povezanost vraga i Volosa. Vrijeanje usporedbe ukrajinski naziv za stoku hudoba i slovenski za vraga hudi . Dlakavost kao zajedni ka osobina vraga i stoke odrazila se i u predod~bi o turici, tom kosmatom liku dubrova kih kamevala. Osim toga Volos je povezan i sa svijetom mrtvih. U staro eakom izrazu "k Velesu za more" o ito je da se Veles shvaa kao onaj koji je vezan za onostrani svijet koji se, kako su smatrali, nalazio s druge strane mora. Takoer se u ruskim zagovorima, odnosno magijskim formulama protiv bolesti, neprijatelji stoke tjera tamo, "za more". Poimanje mora kao ne ega ato ozdravlja, ato odjeljuje i dijelei atiti od nepoznatog i opasnog poznato je i u sto arskim ritualima jadranske regije. U Boki Kotorskoj su stoku, ili kako tamo ka~u marvu, kupali u moru da bi bila plodna i zdrava.64 Ali kao i svugdje, u hrvatskim je narodnim predod~bama zna aj vode ambivalentan. Osim ato o iauje voda je i mjesto gdje ~ive i sakrivaju se demoni. U ovoj se regiji vjerovalo da se za grmljavine posude s vodom moraju zaklopiti kako se u njih ne bi sakrili avoli koji se plaae groma. U bosanskoj stihovanoj legendi Rade Neimar istoimeni lik nije mogao izgraditi most na Drini u Viaegradu sve dok po savjetu vile nije razmahnuo sabljom po vodi koja se zacrvenjela od krvi pobijedenog demona. Postoje dobri i zli demoni vode. Uo i blagdana proljea (Jurjevdana), 23. 4. - 6. 5., na ovim su se prostorima vodom akropile staje i stoka da bi se zastitila od bolesti. Za ~ivotinjskih bi epidemija stoku obi no provodili kroz vodu. Poslije zalaska sunca voda se nije smjela unositi u kuujer se smatrlo da bi s njom unijeli i avole, a akoje uistinu u tim nonim satima postojala silna potreba za vodom, onda se njome pomalo akropio oganj da bi se o istila od demona. Da bi stoka davala ato viae mlijeka, zorom bi na Jurjevdan pastirima polijevali vodu oko vrata. Za suaa bi prolijevanjem vode i akropljenjem izazivali kiau ili bi ispred kue polijevali tzv. doflolu, odnosno djevojku koja je bila glavno lice u obredu dozivanja kiae. Volosov (Velesov) ambivalentan zna aj, njegova identifikacija s dobrim i zlim silama izra~enaje u liku zmaja kao jednog od njegovih glavnih utjelovljenja. Zmaj Prema rekonstrukciji glavnog mita, kako ga nazivaju mski istra~iva i Ivanov i Toporov, Gromovnikov neprijatelj ima obli je zmaja. U indoeurop-skoj mitologiji postoji niz zmajolikih udoviata s donjeg svijeta povezanog s vodom i kaosom. U isto su vrijeme to bia donjega mira i simboliziraju plodnost, bogatstvo, ~ivotnu snagu. Donji svijet obilje~en je i plodnoau i korespondira s donjim djelovima Ijudske strukture. Ambivalentnost Volosa, njegov simboli ki zna aj smrti ali i izobilja prisutanje i u slavenskim tradi-cijama, gdje Volos objedinjuje najrazli itije lokalne simbolike. Kao zmaj koji donosi bogatstvo Volos ima sli nosti s kultom trakoelinskog Hermesa. Da podsjetimo, mitski heroj Epidaura - Iliros prikazivao se u liku zmije. Svetac Hilarion spaljuje zmiju Boas koja je pustoaila Epidaur i okolicu. Okosnica je kijevske legende borba kultnog heroja s Volosom, odnosno zmijom. Na sna~nu prisnost Epidaura s mitoloakom kulturom ukazao je joa G. Novak govorei da se u Epidauru nije naalo ni natpisa, ni bilo kak\ drugog traga o kraanstvu.63 U cijelom je svijetu zmaj mitoloaki lik. U isto noslavenskom svije kod Ukrajinaca zmaj grabi stoku. Kod njihje, kao i kod eha, Veles ider ficiran sa zmajem, ato se tuma i arhai nim predod~bama o zmaju kao o pi rovitelju. Opairan folklomo-etnografski materijal govori o hrvatskim dualn predod~bama o zmaju. On je istovremeno atienik roda, domae obitelj? vatre ali i onaj koji nosi zlo. U hrvatskoj narodnoj tradiciji raairene predod~ o zmaju razlikuju se od regije do regije. One ovise o lokalnoj tradiciji i va. skim utjecajima, no mo~emo ih ugrubo podijeliti u tri grupe: zmaj koji usporeuje s kozmogonijskim pojavama, zmaj- ovjek i zmaj-a~daja, drakc No, zajedni ko svim tim zmajevimaje da oni u biti nisu zla bia, ato ukazi najako staru simboliku zmaja podrijetlom iz prastarih vremena. U Hrvata zmaj ne samo metafora ve i ~ivi simbol bo~anstva. Joa je poznati dubrovat povjesni ar Mavro Orbin govorio da je u Slavena zmija bila dio bo~anst" Ljudi su ih u kuama hranili i uvali.66 Te su tradicije bile prisutne i na ukrajinskom prostoru kao i u starc Rimu. Natko Nodilo ukazao je na sli nost ovih vjerovanja u litvanskom i hrvatskom folkloru, gdje se zmija kao uvarica domaeg ognjiata identificira s ognjem nebeskim. U narodnim se zagonetkama sa zmajem obi no usporeuju domai i nebeski oganj: "Dva dola suvodola, meu njima zmaj le~i, gdje zmaj le~i tu trava ne raste" (oganj meu dve gradele), "Jedna guja prei bijela svijeta" (munja). Vjerovalo se da je suaa (nebeski oganj) stoga ato "negdje u blizini pao zmaj". U usmenoj se knji~evnosti kajkavskog dijalek zmaj naziva pozoj, dakle, onaj koji ispuzi iz zemlje, leti po zraku, izazi' munje, bure i grad.67 U istarskoj se mitoloakoj predaji pri a o domae zmaju kojeg treba hraniti i pojiti, a onoga koji to ne ini grom e pogoditi im doe do hrasta.68 U drugim predajama zmija uva blago do kojeg nemogue doi ukoliko se ne rijeai zagonetka, a nju se mo~e odgonetm-samo zahvaljujui stablu visokom "kakvog nema u cijelom svijetu". Sli  su modeli prisutni i u ukrajinskom folkloru. U nekim se narodnim pripovje kama pri a o domaim zmajevima uvarima "~ive vatre" i o tome kako "none zmije" koja umire s izlaskom sunca izraste ogromno drvo.69 Ovi i drugi motivi sadr~e odjeke prastarih predod~bi o zmaju, o drvetu svijeta i o nebeskoj vatri. U narodnoj pripovijetki Sedmero Vlaai a odjeci su kozmogonijskih predod~bi. Sedmorica brae bore se sa sedmoglavom zmijom i oslobaaju sestru. Kao zvjezdano jato njih sedmorica putuju nebom c ureva do Vidovdana.70 Zmaj-zmija kao simbol sila donjega svijeta koje su blagotvomo utjecale na plodnost i izobilje identificiranje s idejom plodnosti i izobilja. Predod~be o zmaju u Hrvata kao i u mnogih drugih naroda, usko su povezane s razli itim obredima za umno~avanje i o uvanje stoke kao osnovnih ciljeva sto arskog druatva.71 Razli iti su kultovi te vrste bili raaireni meu Vlasima, nomadskim sto arima starobalkanskog podrijetla, koji su vjerovali daje zmija sposobna oploditi stado i o uvati stoku.72 U narodnim se pripovijetkama otoka Bra a spominje "jedna zmija s nogama, kravoaac" koja nije otrovna.73 U Dalmaciji znaju za zmiju koja nije otrovna ali koja proganja stoku i hrani se mlijekom. U istarskoj predaji o zmiji uvarici blaga pripovijeda se kako je jedan ovjek istjeravai kravu na paanjak po~elio uzeti blago, ali dodir sa zmijom nije mogao izdr~ati i poginuoje. Sli ne modele pronalazimo i u Ukrajini.74 U Hrvata kao i u drugih naroda sto arske tradicije, va~na sastavnica kompleksa predo~aba o zmajuje i ~ivotinjska dlaka, vuna. Prema mitoloakim predajama iz dlake koja padne u vodu ponii e zmaj. Uju~noj epskoj tradi-ciji zmaj ~ivi pokraj vode, rijeka, mora. On vlada vodenom olujom, vodenim nemirom, onje cuvar izvora.75 Kult zmaja bio je poznat i u mitologiji Ilira i to upravo na lokaciji Epidaura i Dubrovnika.76 U Slavena su u liku zmaja objedinjene osobine ptice, puzavca i ovjeka. Na taj je na in zmaj u simbolici drveta svijeta predstavljen kroz te tri razine utjelovljavao gomji, srednji i donji svijet. Na nekim su podru jima ju~nih Slavena postojala vjerovanja da zmaj nastaje od ribe, ovna ili neotrovne domae zmije. esto su ga identificirali s orlom, pijetlom, meteoritom. On ~ivi u aupljini stabla u blizini aumske vode ili u samoj vodi, bori se sa zlim zmajem, donosi kiau, tu u ili suau. Medvjed U mitologiji mnogih naroda zamjetna je odreena ekvivalentnost semantike likova zmaja i medvjeda vezanih s kultom Volosa kao prvopretka. Na taj na in Volos ujedinjuje u sebi prirodu (medvjed, zmaj) i kulturu (donosi novac i pokrovitelj je izobilja). esto je zmaj vladar voda i donjega svijeta, a medvjed auma. "Medvjedi ciklus" u folkloru takoer potje e od ideje plodnosti. U gr kotrakijskoj mitologiji medvjed se suodnosi s likom junaka koji pogine i uskrsne. U slavenskoj je mitologiji raairena tema o zmaju koji otme ~enu, ona mu rodi sina kojiju oslobaa i ubija zmaja.77 Brojne narodne pripovijetke ija se radnja odvija kako u realnom tako i u fantsti nom svijetu svjedo e o mitoloakim korijenima. U jednoj se takvoj pri i pripovijeda o junaku Meedoviu, sinu ~ene i medvjeda, roenom u peini i silno sna~nom. Ja i od Meedovia bio je Brko, a od Brke samo neki sija  njiva, takoer gorostas. Svi ovi likovi usmenog narodnog stvara-laatva ju~nih Slavena spominju se i u vezi s Dubrovnikom kao njihovim prebivaliatem, o emu emo joa govoriti. Antropomorfne crte imao je i tzv. Ognjeni zmaj. Kao ato je u starokijevskom stvaralaatvu prisutan Volh Vseslavovi, za epiku ovog prostora karakteristi an je tzv. Ognjeni vuk i drugi likovi koji su u stvari mladii pretvoreni u zmaja. Na takav je na in identifikacija boga stoke Volosa - Velesa sa zmajem potvrena u folkloru i kasnijoj kulturi Hrvata. Tragovi kulta Volosa prisutni su i u Dubrovniku, a posebice su izra~eni u kozmogonijskom mitu vezanom za sadr~aje o borbi dvaju svjetova. Mit o borbi gornjeg i donjeg svijeta Ostvarena na airokom indoeuropskom tlu semanti ka istra~ivanja rije i s korijenima vol, vel rezultirala su zaklju kom o sli nosti etimologije ovih rije i s imenom demona Vala u indijskoj mitologiji u kojoj se protiv njega bori Indra. Najstariji kozmogonijski mit o borbi Gromovnika i zmaja ima razli ite paralele u mitologiji naroda indoeuropske obitelji (indoiranske, staroskandinavske, starogr ke i dr.). Na tragove tog mita nailazimo u Maloj Aziji, na Kavkazu, na Balkanu i na cjelokupnom prostoru Slavena.78 Na osnovi komparacije opeslavenskog *Vels, *Vols sa srodnim sli nim imenom boga zagrobnog svijeta Velesa, i s genetski srodnim likom demona Valu u vedijskoj mitologiji, pretpostavlja se da je i u slavenskoj mitologiji Volos bio protivnik Gromovnika-Peruna.79 Moskovski istra~iva i V. Ivanov i V. Toporov ukazali su na direktan suodnos slavenskih mitoloakih likova Peruna i Volosa s najstarijim indoeuropskim mitom o borbi boga groze i munje, odnosno boga oluje Gromovnika sa zmajem. Na osnovi opairnog materijala rekonstruiran je slavenski mit iji osnovu tvori spomenuti opeindoeuropski mit o sun anom bogu koji se bori sa zmajem i pobjeuje snage donjeg svijeta. Taj mit prema mialjenju V. Ivanova i V. Toporova ima uvjerljive slavenske i balkanske paralele. U osnovici je mita motiv vladanja stokom i bogatstvom. Uz to su Perun i Veles, budui glavni likovi tog scenarija, blisko povezani u svojim djelovanjima zbog ega razli iti toponimski i drugi izvori naj eae potvruju obveznu prisutnost jednog od likova mita i javljanje drugog. Dakle, ako u mitu nastupa Gromovnik onda se esto javlja i Volos. Prema rekonstrukciji V. Ivanova i V. Toporova bog oluje Perun koji prebiva na nebu, na vrhuncu planine u hrastovom gaju, dubravi, proganja svog zmajolikog neprijatelja koji ~ivi dolje, na zemlji, pokraj vode. Razlog njihovog neprijateljstva je Velesovo otimanje stoke, ljudi a ponekad i Gromovnikove ~ene. Veles se skriva pod drvetom, kamenom, pretvara se u ovjeka, konja, u kravu. Borei se s Velesom, Perun esto udarcem rascijepi drvo, razbije kamen i odaailje svoje strijele. Perunova pobjeda ozna ena je kiaom koja donosi plodnost.80 U sadr~aju ovog mita o borbi Gromovnika i njegovog neprijatelja spomenuti su istra~iva i vidjeli skraen model svijeta. Razli ite su varijante mita prisutne u indoiranskom, prastarom skandinavskom, starogr kom, anadolijskom i drugim izvorima, u Maloj i Isto noj Aziji, na Kavkazu i na Balkanu.81 Utjecaj mita na njegove suvremenike ogleda se u opoziciji smjeataja Peruna i Volosa prema shemi gore-dolje, u mnogobrojnim ritualnim obredima i aktivnostima, u ~rtvovanju vola u ast Gromovniku ato je joa Prokopij spominjao. Sli no tome se u sjevernoruskim obredima na Ilindan ~rtvovao ilijinski bik, u Makedoniji u okolici Velesa na dan sv. Ilije na odreenom mjestu kojeg su zvali obro iste klao se vol, ato je tradicija i drugih ju~nih Slavena.82 U Rodopima ~rtvu su prinosili na visokoj uzviaici obrasloj hrastovima koju su zvali sv. Ilija, u emu nije teako prepoznati kraanizirani lik Peruna. U slavenskoj pu koj poeziji ri ui vol (tur) na brdu oli enje je groma i munje. Motiv vola reflektiran je i u toponimima. Turova bo~ica koja se spominje u kijevskom ljetopisu iz 1146. g. nalazila se u Kijevu na obali rijeke Po ajne, gdje je kako pretpostavljaju stajao idol Volosa.83 U hrvatskoj etnologiji postoje brojne potvrde postojanja kulta vola: u predajama, u pjesmama, u toponomastici, ato se objaanjava raairenoau onih koji su obo~avali tura.84 Pretpostavlja se da je s mitoloakim kompleksom Perun - Veles povezana i simbolika vegetativnih toponimskih naziva. Biljka dubrovnik u jednoj se hrvatskoj varijanti naziva dubac, u drugoj duba ac ili petrovac. Umjesto ovog zadnjeg esto se upotrebljava naziv turica, ato je ujedno i naziv konjolike ili bikolike maske dubrova kog kamevala. Osnovna zna ajka prirode Turopolja u Hrvatskoj bile su hrastove aume koje su neko ovdje rasle i u kojima su ~ivjeli bizoni (turovi). Petrova gora u Hrvatskoj takoer je pokrivena aumama, uglavnom hrastovim. Nad prastarim je gradom Petrovcem u jadranskom primorju uzviaica ureva gora, a najviaa to ka Petrova kog polja u Bosni je planina Grme . Kompleks hrvatskih ritualnih obi aja s ciljem o uvanja usjeva od tu e i oluje te obreda koji su se uglavnom obavljali etvrtkom, govore o njihovoj posveenosti poganskom pokrovitelju oblaka i groma. Poznati primjeri atovanja Gromovnika u etvrtak naali su mjesto i u hrvatskim obredima. Zajedno s Perunom u etvrtak su slavili i atovali krupnu rogatu stoku - vola i bika, ato se objaanjava uzajamnom povezanoau Gromovnika i boga stoke u kozmogonijskom mitu. Ritualno klanje vola bilo je opeprihvaeno u obredima na airokom prostoru od Makedonije do Dalmacije. Neke su razlike u ovim obredima nastale uslijed orijentalnih i romanskih utjecaja, ato ilustrira ritualni ples mladia, sa sli nom koreografijom u razli itim krajevima. U Dalmaciji se taj ples zvao kumpanija, u Makedoniji rusalje. Kor ulanske su kumpanije posebno ekspresivne, u njima je "ponekad i krv tekla". Bio je to rezultat ritualnog ~rtvovanja bika, lunarne ~ivotinje, ato je simboliziralo pobjedu Sunca.85 Karnevali u kojima figuriraju maske rogate stoke i danas ~ive u Dalmaciji. Oni nemaju religijsko-magijske funkcije ali njihova popularnost, raznovrsnost, odjea govore o ukorijenjenosti tradicije i dubokoj povezanosti s proalim ritualima. Prema tipu razlikuju se gradski i seoski karneval. U prvom je izra~en odnos ovjek-druatvo, a drugi ukazuje na povezanost sa sto arskim tradicijama, prastarim kultovima plodnosti i stoga je u njemu viae zoomorfnih maski. Obvezni su rogovi a ne zaostaju ni drugi arhai ni rudimenati.86 Odjeke borbe meu bogovima nalazimo u dalmatinskom usmenom stvaralaatvu, u legendama i predajama u kojima su se isprepleli motivi kraanstva i poganstva s iskonskim mitoloakim predod~bama o kiai, munji i gromu. Takve su poznate legende o Rudici koja ~ivi u oblacima i na koju bog aalje grom i munje, o bijeloj i crnoj vili i posebice o borbi tzv. vis una predstavljenih crnim i bijelim bikovima, a od ishoda njihove borbe ovisilo je na ije e podru je pasti tu a, itd. Osnovicu predaja o via unima znanstvenici tuma e arhai nom tradicijom koja se~e u aamanstvo, u kojem su postojali ljudi s funkcijom lokalnih rodovskih zaatitnika. U usmenom su stvaralaatvu razli itih ju~noslavenskih, posebice hrvatskih krajeva oni preuzeli i elemente drugih funkcija i razli ita imena: Krsnik u Sloveniji, Istri i Hrvatskom primorju ; obilnjak, Brgant, Kombal, Vedomac u razli itim regijama Slovenije ; Mog u Turopolju ; Ved u Bilogori; Vrimenjak, Vremenjak u Lici i Dalmaciji Nevjerun, Vetrenjak u Dalmaciji ; Via ak, Via un, `trigun, nagromant i sl. u Dalmaciji ; Vedogon, Zduha  u Crnoj Gori itd.'7 Svi se ovi likovi pretvaraju u razli ite domae ~ivotinje i bore se u zemlji ili u zraku, a od ishoda borbe ovisi na ije e polje pasti kiaa ili tu a. Recimo u Dalmaciji vis un - bijeli bik bori se u oblacima s crnim bikom via unom tjerajui olujne oblake u Italiju ili druge krajeve. Na otoku Bra  legende o borbi crnog i bijelog vola izraz su borbe dobra i zla. U jednoj od oto kih legendi pri a se o mladiu koji je vraei naredbu svog gospodara, personificiranog bijelim volom, u moru ubio crnoga vola nakon ega su zvonila zvona koja su govorila o smrti zlog ovjeka. Istra~iva i smatraju da su ove legende odjeci dualisti ke predod~be karakteristi ne za Hrvate u vrijeme njihova doseljavanja na otoke u pretkraansko razdoblje.88 U folkloru se spominju i strijele koje su za tu e "neki davni ljudi" odapinjali u via une. Nekolicina navedenih primjera svjedo i o raairenosti na hrvatskom podru ju karakteristi nih elemenata osnovnog mita: borbe njegovih glavni junaka predstavljenih u razli itim likovima, varijantama Peruna i Volosa, ato se na svoj na in odrazilo i na Dubrovnik. Dubrovnik kao mitoloaka pozornica Ve navedeni mitoloaki elementi ukazuju na povezanost Dubrovnika s mitom. Ponajprije se to o ituje u podudarnosti dvaju osnovnih likova - Gromovnika iji su tragovi kulta reflektirani u iskonsko slavenskom imena naselja i njegova neprijatelja i - Volosa-Velesa iji kult u Dubrovniku im duboke korijene. Pozicija antagonista odgovara shemi gore-dolje, gdje je bog oluje Perun smjeaten na brdu s odgovarajuim imenom Sr, kraj drveta svijeta-duba, dok je njegov protivnik dolje, kod vode, kamena, itd. Mitologizacija zemljopisa u Dubrovniku s opozicijom brdo-dol analogna je kijevskom smjeataju Peruna na Kijevskom brdu i Volosa na Podolu, kod vode. Kamen U rekonstruiranju tragova prastarog kozmogonijskog mita u kulturi Dubrovnika, posebnu emo pozornost obratiti simboli kom zna aju kamena kao ritualnog mjesta obo~avanja boga stoke. Prema mitu Gromovnikov se neprijatelj sakriva negdje dolje, iza zidine, kod kamena. Kao ato smo rekli, ime Ragusium u znanosti su pokuaavali povezati s nazivom kamenog oto ia Lau. Nazivi lau, laus, lauza, labez, lave, laba, lava razli ito se tuma e no naj eae su se javljali u zna enju kamena. Podrijetlo tog naziva variralo je od predlatinskog u zna enju kamen, predindoeuropskog - peina ili romejskog - strmina. Dakle, sve je vezano za kamen. Romansko-dalmatinski apelativ lau (latinsko labes) prema hrvatskim lingvistima zna i strmovitu zidinu, ato je kako pretpostavljaju predrimskog podrijetla i vezano je s Lausa, gr ko laaz - kamen. Smatra se da je taj naziv, kao i drugi s podru ja Jadrana (gri~a - zidina, strmovito brdo; gripa - strmovita zidina, kamen, apilja; akrapa - pukotine u kamenu; lau, petra  kamen), predromanskog ili romanskog podrijetla i da su rano uali u leksiku onih Slavena koji su naselili Jadransku obalu.89 Kamen je ovdje postojao stoljeima i bio je autljivim svjedokom svima onima koji su dolazili ovamo prije Hrvata ili s njima i inili od njega svoje ritualno mjesto, nasljedujui na taj na in prastari kult kamena, svakako jednog od najstarijih mitoloakih simbola sa zna ajnom ulogom u uzajamnim odnosima neba i zemlje. Kod altajskih naroda simboli ki zna aj kamena suprotstavljen je simbolici stabla. Nepromjenljiv od vremena kada su njega ustanovili preci, kamen je vje iti simbol stati nosti ~ivota dok je stablo podvrgnuto ciklusima ~ivota i smrti. U Mand~uriji, u regijama uz Kinu i Mongoliju, atovali su ogromna stabla i kamenite stupove kao dva arhetipska aspekta ~ivota: stati ki i dinami ki.90 Vjerovalo se da kamenja groma, munje koje aalje Gromovnik mo~e privui grom ili zaatititi od njega. Kamenje kiae smatralo se staniatem duaa predaka, junaka, zaatitnika koji ja aju duhovnu snagu, simboliziraju oplodnju. Njima se prinosila ~rtva u vrijeme suae i bile su im upravljene molitve za berbe jer oni upravljaju oblacima.9' U Mongoliji postoji vjerovanje da se u utrobi jelena, ptice, zmaja ili vola krije kamen koji utje e na kiau, snijeg i sl.92 Kamen (Lapis) imao je ritualni zna aj u kultu rimskog Jupitera - Gromovnika. Karakteristi ni su i ruski magijski zagovori: "Na moru, na oceanu, na otoku, na Bujanu, ovdje je le~ao bijeli kamen, na ovom kamenu sjedi zmija akorpija."93 Spomenuti istra~iva i V. Ivanov i V. Toporov povezuju ukrajinski naziv zmijovi valy (vijugave zemljane zidine) s Kijevom. Tu oznaku za davno nastale visoke grede uz Dnjepar povezuju s mitom prema kojemu je zmaj upregnut u plug orao korito po kojem je potekao Dnjepar. Smatraju da su te grede imale obrambenu funkciju ato potvruje i korijen *vel, - *vol ( od Veles, Volos). Taj isti korijen istra~iva i pronalaze u nazivima pragova kamenja i pliaka na Dnjepru i u nekim skandinavskim nazivima gdje se spominju elementi koji se daju usporediti sa avedskim bora (uzviaica. zidina, brijeg) i voln (prag). U Istri se susree rije  vala u zna enju klisure tjesnaca, doline (vela uvala - kao veliki zaljev). U vezi sa starokijevskim mitom o zmajevim valovima posebno su interesantne istarske predaje koje govore o ora u rijeke Mirne u Istri. Tamo figuriraju veli ljudi (divovi): "Jedan je ora zdolu po vali za pokazat ljuden kako se dela. On je stori brazdu, da e vodu skalivat van, pa to je priala rika Mirna." Dakle, ovdje su prisutni sli ni elementi kao u legendi o postanku rijeke Dnjepar: spominju se veliki ljudi. Jedan od njih je orao da bi pokazao ljudima kako se ore, a postanak rijeke Mirne povezuje se s tim ora em. U Istri, u sjevernoj Hrvatskoj i u Sloveniji poznate su predaje o ogromnim ljudima koje su se nazivali div, did, ato opet nalikuje ukrajinskim sadr~ajima. U ovim se predajama opa~aju odjeci predod~be o predslavenskom naselju koje su nazivali hajdi, ajdi (pogani). U ovim se legendama govori da su divovi ~ivjeli na vrhuncima planina. Bili su rogati i sna~ni, upali su dubove s korijenjem. Tijekom izgradnje pronaene su kosti, kosturi, rogati crjepovi, itd.94 Ovdje treba spomenuti za ova podru ja karakteristi an naziv za kamen - ostenjak, ato se tuma ilo kao skamenjen ovjek. Legendarni lik Sra-Zlopogleda okamenio bi svoje neprijatelje. U Istri i Dalmaciji ima viae kamenja androida koji se nazivaju Veli. Na osnovi navedenih podudarnosti u korijenima *vel, *vol, njihove povezanosti s kamenjem, zidinom, kamenjem na potocima, s obrambenim izgradnjama, kao i na temelju samog mitoloakog zna aja kamena pretpostavlja se daje kameniti oto i Lave, Laus, Lau u Ragusi, koji se zatim stopio s kontinentom, imao ritualnu funkciju ~rtvenika. Kamen je bio va~na komponenta mitoloakih suprotnosti, binarnih opozicija: brdo-dol, stablo-kamen, Gromovnik-njegov protivnik. Dakle, zidina, kamen ili peina vezani su u kozmogonijskom mitu s motivom skrivanja stoke i bogatstva pod zidinom, u kaateli. Usporedba slavenskog materijala s indoeuropskim upuuje na niz analogija u motivima stoke koju hoe oteti zmaj, s vedijskim mitom o borbi Indre i demona Vale, gdje figuriraju stoka, krave, voda. Posebno su sli ni motivi dvorca (ili kaatele), tvrave koja pripada vlasniku stoke. U vedijskom mitu esto se spominje kamenito skroviate, zidina, forteca, u kojoj su zatvorene krave. Posebice se esto spominje kamen u kojemu se sakriva zmajoliki Gromovnikov neprijatelj.95 Na taj su na in kamen u Ragusiumu - Dubrovniku i kameniti oto i Lave kao va~ne komponente kozmogonijskog mita mogli imati ritualni zna aj. Mit o zmaju U mitologiji Ragusiuma osim Peruna i Volosa va~na je i predod~ba o zmaju. Slaveni su mitologizirali kraj u kojem su osnivali svoja naselja. U duhu starih tradicija raairenih u slavenskom svijetu osnutak grada u vezi je s motivom borbe sa zmajem. U hrvatskom folkloru ima motiva o izgradnji koju ko i neko zlo. Grad ima neprijatelja, zmaja koji je prepreka njegovoj izgradnji. No, redovito se pojavljuje junak koji pobjeuje neprijatelja i postaje zaatitnik i pokrovitelj grada. Klasi an je primjer motiva o zmaju i borbi s njime starokijevska povijest. Da je kod Slavena koji su se raseljavali izmeu Dnjepra i Jadrana bilo po mnogo emu sli nih predod~bi dokazuju brojni analogni motivi o zmaju i borbi s njime. Nalazimo ih u Dubrovniku i njegovoj okolici. Na tragove takvih predaja u starim dubrova kim kronikama ukazuje Natko Nodilo. U jednom od svojih djela govori da je u prva vremena grada Dubrovnika ogroman zmaj pustoaio krajeve, pro~dirao ljude i stoku. Zmaj se nalazio u peini pokraj morske obale, blizu Epidaura.96 Prema ljetopisu nepoznatog autora iz 15. st. u Dubrovnik je 789. godine s istoka doaao zmaj, nastanio se u peini kod Epidaura i inio mnogo atete nadaleko i naairoko. Godine 802. doaao je s istoka hodo asnik Ilarion i ubivai zmaja utvrdio u Dubrovniku kraanstvo. Godine 813. u Dubrovnik dolazi sveti ovjek koji je uvijek pratio sv. Ilariona, a graani ga u iniae ~upnikom Crkve sv. Vida. On je bio Arbanas i zvao se Dum Sr (Dum Sergij). U Crkvu sv. Stjepana koja se po ela graditi, za sveenika su uzeli srodnika Dom Sra, Stojka. Sagradili su mu i kuu za stanovanje u kojoj je on molei se ostao do kraja ~ivota. Poznata je takoer legenda prema kojoj je sv. Ilarion posjetio 365. g. Epidaur i ubio tamo straanog zmaja Boasa, kojeg su Epidaurani joa kao pogani atovali. O tome piae i Cvjetkovi u Povijesti Dubrova ke Republike. Ma koliko kritizirani glede autenti nosti ovi i drugi zapisi kao da u sebi nose reminiscencije mita kojeg je Dubrovnik o uvao u razli itim formama. F. `iai  koji je kritizirao povjesni are i njihove "izmialjotine" zapravo nije vidio tragove mita o zmaju. U ovim je sadr~ajima uo ljiv proces prepletanja usmenih pripovjedaka mitoloakog podrijetla s kraanskim legendama. lako je mit ve sna~no deformiran uo ljivi su ostaci nekad razvijenog mita borbe sa zmajem: junak koji ubija zmaja, njegov partner, kultni heroj itd. Postupno se ta tradicija transformira u kraansku. Pojava izbavitelja, osloboditelja, u ovom slu aju sv. Ilariona, o igledno je dubrova ka etapa kraanizacije poganskog mita. Francuski putopisac F. Cicle slikajui svoje putovanje izmeu Dubrovnika i Mostara 1658. g. piae kako je od svojih suputnika uo o nekoj mo vari u kojoj je bio ogroman zmaj, koji je svake godine pro~dirao ljude i konje, napadajui ih pokraj puta. Na ovoj je istoj lokaciji u zaleu Dubrovnika, pored Gackog, postojala peina i vodeni prostor koji se zvao Zmajevac. Prema predaji tu su ~ivjeli drakoni, letei zmajevi, ato je takoer potvrda mitologizacije zemljopisa vezanog za kult zmaja. Dubrova ke su predaje o zmaju, udoviatu, koji pro~dire stoku i ljude, bliske kijevskim i u slijedeoj etapi mita - u sadr~aju borbe sa zmajem. Prema scenariju mita zmaj grabi rogatu stoku i skriva ju u peini iza zidina. Bog oluje na konju, u bojnim ko ijama, svojim bi oru~jem (mlat, palica, strijela ili munja) udarao po stablu i pretvarao ga u pepeo, udarao je po kamenu i rascijepao bi ga. Tako je proganjao tamo skrivenog neprijatelja i oslobaao stoku i ljude. Zmaj se mo~e pretvoriti u razli ita bia, skriva se pod stablom, pod kamenom u "donjim vodama". Na kozmogonijski zna aj ovog si~ea u staroindijskoj tradiciji upuuje himna Indre koji je oslobodio krave iz mraka Vale, oslobodio je sunce i zoru, a sruaio je i ogroman kamen, zidinu koja se zatvarala oko krava.97 Odjeke sli nih motiva kao da varira u svojoj "Dubravki" i Ivan Gunduli. Motivi borbe sa zmajem raaireni su u narodnoj tradiciji Hrvata. Borba sa zmajevima u epu povezana je s potrebama kolektiva. Magijski smisao ove borbe ispoljava se u ubijanju zmije ato bi moralo sprije iti suau i neplodnost zemlje. Borba sa zmajem je borba za vodu koju mora poslati Gromovnik.98 Istovremeno je to borba s tamnim, zlim snagama, nesreama, koje utjelovljuje zao zmaj. U ju~noslavenskom folkloru zloga zmaja, a~daju pogaa gromom i munjom sveti Ilija, proganja zmiju sv. Stefan, a to zlo pobija sv. Georgij. Kraanski motivi borbe sa zmajem raaireni su u kulturnoj tradiciji Hrvata. Zemljopisne osobine Bra a neke legende objaanjavaju tragovima konja sv. Jurija koji je "skoknuo na otok". Prastare su bra ke crkve posveene kraanskom borcu protiv zmaja.91' Motiv bitke sveca sa zmajem prisutan je i u kraanskoj kulturi Dubrovnika - (npr. bareljef na Crkvi sv. Mihajla, borba sa zmajem u slikama poznatog dubrova kog slikara 16. st. Nikole Bo~idarevia i sl.). U red najstarijih i u ovom kontekstu posebno zna ajnih refleksija mita o borbi sa zmajem spadaju kapiteli Kne~evog dvora u Dubrovniku, koji su svojevrstan citat prastare dubrova ke duhovne kulture i tradicije koja je od davnina ~ivjela u zidinama ovoga grada. Svojim stilom i podrijetlom ovi su kapitoli mnogo stariji od renesansno-baroknog ansambla Kne~evog dvora obnovljenog poslije potresa. Dubok simboli ki sadr~aj ovih kapitola demonstrira vezu dubrova ke vlastele s prastarim rodom koji je sezao svojim korijenjem u pretkraansku proalosti Slavena i njihove svetinje. Upravo su zato tijekom obnavljanja Kne~evog dvora poslije potresa u 17. st. prastar kapiteli bili iskoriateni u reprezentativnom dijelu dvora kao amblem, kao prastari znakovi i sjeanja na veli anstvenu proalost, koja se uvala i o uvala kao svetinja. Na jednom kapitelu predstavljena je borba heroja sa zvijeri i kojoj su prepoznali medvjeda, na drugom junak izvodi iz donjeg svijeta zvjero ovjeka. Na treem, junak s palicom i atitom u rukama bori se s mitoloakim biem - drakonom ili zmajem. Poslije imena grada kapiteli Kne~evog dvora najstarije su svjedo enje o davnom ~ivotu mita na ovom prostoru istodobno potvrda o postojanju kulta junaka, zaatitnika i branitelja od zmaja Svi navedeni elementi ukazuju na duboke korijene mitoloake tradicije u Dubrovniku. Kao ato smo rekli kult Volosa, pokrovitelja stoke ima predslavensko podrijetlo i se~e u kult medvjeda. Joa u 3. i po etkom 2. tisuljea p.n.e. na airokom su se prostoru isto nih stepa od rijeke Volhov i dalje raseljavala se neolitska plemena tzv. volosovske kulture. Iskopine su pokazale poseban zna aj medvjeda u ovoj kulturi. Osim kostiju ~rtvenih ~ivotinja, pronaene su lubanje zmija i eljusti medvjeda. Pored toga mjesta nalazila se kamenita plo a koja je imala funkciju ~rtvenika. U svetiatu je pronaena antropomorfna figurica, a objaanjava se realizacijom predod~be ovjeka-medvjeda.100 Poznata je ekvivalentnost simbolike likova zmaja i medvjeda, njihov suodnos s idejom plodnosti, vode i aume, donjega i gornjega svijeta, o emu smo ve govorili. Junak na kapitelima Kne~eva dvora u Dubrovniku vjerojatno se suodnosi s legendarnim junakom Meedoviem, s mitom o zmaju koji je uvao zlato, riznicu i za ~rtvu tra~io ljude, a kojeg je pobijedio Meedoviev sin.'01 U legendama o tom mitoloakom heroju i njegovim prijateljima spominje se i Dubrovnik u kojem je postojala predod~ba o Meedoviu, o gnjevnom Sru, o nepoznatom sija u. Prikazi na kapitelima potvruju sna~no prisustvo mita o Meedoviu na ovom prostoru, a pretpostavlja se da se sastojao od ciklusa pjesama o junaku pobjedniku, u kojima se reflektirao iskonski kozmogonijski mit o ubijanju udoviata, o pobjedi viaih snaga. Kozmogonijski aspekt dopuata povezivanje ovog junaka s kultom Svaroga, Meedovieva oca, koji je postojao joa u totemskom razdoblju. Ve smo govorili o mogunosti postojanja kulta totema u Ragusi kao i o sli nosti Volosa i medvjeda. Sve to pokazuje duboku arhai nost mitoloake tradicije u Dubrovniku i njezinu o uvanost, ato ilustriraju spomenuti sadr~aji kapitela. Lik heroja-zmajoubojice, zaatitnika i pokrovitelja naselja koji je postojao joa od prastarih vremena u Ragusi-Dubrovniku, u rezultatu evolucije mitoloake tradicije postupno se komplicirao, preuzimao na sebe funkcije i simbole razli itih drugih likova i bo~anstava. Razvoj je mitologije u Dubrovniku od po etaka bio spiralan. Jedna od preobrazba tog heroja bila je njegova identifikacija s Gromovnikom koji je slao kiau, zbog ega su mu se posveivale posebne ceremonije. Primjerice, u hrvatskom su folkloru dodolske pjesme odraz takvih rituala. Obred U ritualima obo~avanja, poklanjanja bogovima i dozivanja kiae koji su opeindoeuropskog podrijetla, veza s prirodnim okru~enjem imala posebnu ulogu. Obredni dozivatelji kiae obraali su se bogu smjeatenom gore. Dubrovnik je u ovom smislu primjer iskoriatavanja krajolika u klasi noj mitoloakoj opoziciji "gore-dolje": bog oluje i kiae Perun bio je smjeaten na brdu Sr, dakle gore, dok su ga oni odozdo molili za kiau. Najrasprostranjenije su bile verbalne forme obreda. Tako su dodolske pjesme ili prporuae bile poznate u Dubrovniku i u cijeloj Dalmaciji. U Dubaanjici na otoku Krku, momak ili djevojka tzv. dodoli s ov jim zvoncetom za pojasom, okieni cvijeem i zelenilom pjevali su obredne pjesme i zazivali kiau. Narod je vjerovao da e kiaa pasti trei dan poslije prporuae.102 U Bugarskoj i Makedoniji poznata je peperuna, a njezini su nazivi joa dodole, dudole, dudle, dudolejke itd. Bile su to Perunove zaru nice.103 Pojedini folklorni elementi u pjesniatvu dalmatinskih pjesnika govore o postojanju obrednih pjesama zazivanja kiae i u Dubrovniku. Poslije pobjede nad neprijateljem Perun oslobaa vodu, stoku, svoju ~enu i aalje kiau koja je kao gornja voda, simbol plodnosti i o iaenja i domena meteoroloake funkcije boga oluje, padala na zemlju i vezala se sa zemaljskim, donjim vodama u kojima se skrivao zmaj. Sastavni je dio mita u Dubrovniku bilo proslava pobjede. Jedan od odjeka te sve anosti su i karnevalske maske poznate kao turice. Naziv i ikonografija maske kao da sinteziraju osnovne elemente i likove mita: Peruna s konjem, Volosa s volom, turom i zmaja u njegovom ambivalentnom zna aju. Turica je predstavljena konjskom glavom i dlakavim korpusom. Joa je Apendini usporeivao taj lik s Marsom. Slavenska tradicija povezivanja Gromovnika s konjem sli na je mnogim primjerima predslavenskog i predgr kog razdoblja Balkana, ija je kultura uala u slavensku tradiciju kao supstrat i adstrat.104 Slavenski se Perun mo~e usporediti s kulturom trakijskog jaha a Herosa ili sli nog bo~anstva kao najraairenijeg u praslavenskom razdoblju, a njegova su svetiata, kao i Perunova, bila smjeatena na uzviaici, u blizini vode. Stoga joa jedanput naglaaavamo daje i prije Slavena brdo pod kojim je bila smjeatena Ragusa bilo dio mitoloakog kompleksa predslavenskog stanovniatva koje je obo~avalo konja kao jednog od najstarijih mitoloakih likova. Simbol konja obuhvaao je oba pola kozmosa - gornji i donji. U donjem svijetu on je utjelovljivao oganj, zemlju i vodu, u gornjem je bio povezan sa zrakom, ognjem i vodom. Brojna su istra~ivanja pokazala da kult konja potje e iz pretpovijesne epohe, a u simbolici ga od svih bestijarija naroda svijeta nadilazi jedino zmaj. U mitologijama svih kontinenta on je veza izmeu donjeg i gornjeg svijeta. Voda, kojoj su posveena ova dva kozmogonijska lika, zajedni ka je konju i zmaju. Binarni lik konj-zmaj nije samo njihov spoj u jedan mitoloaki simbol, ve je to i izraz borbe dobra i zla u kojem konj ima pozitivan zna aj, a zmaj kao simbol zla bie je koje treba svladati, ato je sadr~ano u mitu o borbi s njim.105 Povezanost konja i vola (tura) u maskama (turicama) dubrova kog karnevala, kao da reflektira prastaru simboliku ovoga binarnoga lika. Uraloaltajski su narodi suodnos zemlja-nebo prikazivali opozicijom bijeli konj-sivi vol. U Dalmaciji se kozmogonijske pojave atributiraju bijelim i crnim volom, u Istri crnim i aarenim volom ili parom drugih bojama kontrastnih ~ivotinja. lako je maska turica konjolika, osim imena s bikom je povezuje i kao kod medvjeda dlakavo truplo. Joa je Milan Reaetar vidio u turici simbol bika pretpostavljajui da je tur dospio ovamo s migracijom prastare kulture iz azijskih predjela.106 Na daleku prisutnost ovog lika u Dubrovniku upuuje i pojavljivanje ove maske na zimskim karnevalima koji se obilje~avaju i kao blagdan medvjeda. Usporedba lika turice na Apendinijevim gravirama s bareljefima na kapitelima Kne~evog dvora rezultira njihovim analogijama, na osnovi ega se pretpostavlja da je turica bila kompozitan totem-zmaj.107 Joa su raniji sakuplja i folklora zabilje~ili da je prosti narod u Dubrovniku joa uvijek vjerovao da je ~ivotinja turica uistinu nekada postojala i daje ubijena. Na povezanost s kultom stoke upuuju i prikazi drugih likova dubrova kih maakarata koje navodi Apendini. Uz djevojku okienu cvijeem koja je predstavljala vilu to su i maakare zvane oroje i Bembelj. Pokrivene su dlakavim krznima. oroje u rukama dr~i biljku, a Bembelj zmije. Ovi likovi potvruju iskonsko slavenske korijene dubrova kog mita, s moguim refleksijama predod~be o Vidu, i dokaz su naslojavanja slavenskih mitova na neke stare neslavenske, pa ak i na nekad ovdje prisutne neelinske predod~be. Konj je u Slavena bio vezan s Vidom. U Dubrovniku su na Vidovdan palili svetu vatru i skakali kroz nju jer se vjerovalo da to o iauje od vade.108 U ukrajinskom jeziku vada zna i manu, nedostatak, neato negativno. Vila je u dubrova kim maakaratama vjerojatno odraz ~enskog po etka u kozmogonijskom mitu izra~enom, izmeu ostalog, i u Perunovoj zaru nici-dodoli. Na prvi dan proljea, u svitanje i uo i novog mjeseca djevojke su se plaaile da zmaj ne bi progutao Sunce. Znak predstojee borbe zmaja i Sunca bio je snijeg. Nakon ato bi zasnije~ilo digla bi se bura a iza planine pojavio bi se zmaj nosei sa sobom mrak109. Djevojke su istr avale i gledale borbu zmaja i Sunca, poslije ega bi u igrama i vilovanju slavile svoju slobodu i likovale zbog pobjede Sunca nad zmajem. Velika svetkovina u Dubrovniku bila je a i danas je karneval sv. Vlaha. Dubrova ka bratovatina trombunaaa u odjelima izvezenim zlatnim crvenim aarama, amblemima bratovatine u kojima je figurirao lik zmaja pucali bi iz starinskih puaaka i udarali u bubanj ato je bio na in istjerivanja demona.110 Uz to su turica, oroje i vila igrali uloge koje su demonstrirale dramati nost sukoba izmeu snaga svjetla i mraka. Pretpostavlja se da se radilo o ritualnom ubijanju zmaja u nekom gaju.111 Ove su dubrova ke uli ne maakarade s vremenom poprimile crte stiliziranih karnevala koji su uz predslavenske upijali i elemente novih romanskih maakarada. Uz to ato je bio pozornicom kozmogonijskog mita, ato potvruju svi navedeni mitoloaki elementi (Perun, Volos, zmaj, borba sa zmajem, kamen. dodolske pjesme, itd.), Dubrovnik je istovremeno bio svojevrsni model evolucije mitoloakog sistema, ato je logi an proces u uvjetima razvoja interetni kih veza. Interferencija mita U po etnom su razdoblju ovoga procesa Slaveni kao sna~ni ratnici bili oni koji su diktirali svoju kulturu, no postupno su u procesu interetni kih veza preuzimali lokalne tradicije. S obzirom da su dolazili kao osvaja i, ato potvruju mnogi izvori, druk ije nije moglo ni biti. Da podsjetimo, Joan Efeski je joa 80-ih godina 6. st. pisao da su Slaveni "munjevito proali cijelu Eladu, zemlju Fesalonike i cijele Trakije, pokorili mnoge gradove i tvrave, pustoaili ih, palili, porobljivali i postali gospodari. Bili su vlasnici na zemlji bez straha.112 Prema nekim istra~ivanjima tijekom samo jedne migracije Slaveni su doali na Jadransku obalu i bili su inferiorni u odnosu na gradsku kulturu uglavnom romanskog podrijetla. Tako se tuma i i podrijetlo toponima Dubrovnik. Stanovnici su Raguse u okru~ju upola poganskih Slavena bili na viaoj kulturnoj razini od novopridoalica i postupno su ih pou avali. Postupno su se Slaveni zbli~ili s tim bjeguncima iz Epidaura zainteresiranim za mir i preuzimali su njihovu tradiciju, a od njih su, kako tvrdi jedan istra~iva , preuzeli i sintagmu "Ad orbe nova" i preina ili je u Dubrovnik.213 Pokazali smo da postoji viae potvrda o poganskom sloju Dubrovnika kojeg su ugradili Slaveni sa svojom sna~nom i bogatom duhovnom i ratni kom kulturom koja se ispoljavala, izmeu ostalog, u mitoloakim predod~bama. Oni su imali razvijenu etni ku samosvijest, sli ne jezike i pripadali su velikom slavenskom svijetu. Kolonizirajui Balkanski poluotok i jadransku liniju Slaveni su asimilirali lokalno trakijsko i ilirsko stanovniatvo potiskujui ih dijelom u planine primorske Dalmacije, na jadranske otoke, ali su se i stapali s romaniziranim stanovniatvom, s Vlasima. Dolazilo je do procesa slo~ene interetni ke simbioze koju je pospjeaivala i sli nost religijskomitoloakih predod~bi Slavena i lokalnog starobalkanskog stanovniatva. Osim zemljoradnjom Slaveni su se od starih vremena bavili sto arstvom koje je u osvajanju Balkana pospjeaivala sto arska tradicija autohtonog stanovniatva koje je pripadalo opeindoeuropskom sistemu. Transformirajui se u slavenskoj pu koj religiji, predslavenska je sto arska kultura u nekim svojim paleobalkanskim obi ajima imala podudarnosti s obi ajima i predod~bama drugih naroda sve do Kavkaza.114 Mada je lokalno balkansko stanovniatvo etni ki bilo strano Slavenima, ipak su njihovi religijsko-mitoloaki sistemi imali neke ope zajedni ke pojave koje su pospjeaivale razvoj zemljoradni ko-sto arskih tradicija, koje na neki na in prezentiraju toponimsko-kulturni model Ragusa - Dubrovnik. Slaveni koji su uniatili Epidaur i osnivali svoje naselje s iskonskim slavenskim nazivom Dubrovnik, bili su dio velikog vojnopoliti kog ujedinjenja slavenskih plemena koja su juriaala na granice Bizantskog Carstva. O organizacijskoj ra~ini Slavena govori ve samo ime njihovog Dubrovnika koje je zna ilo kult Peruna, Gromovnika kao vrhovnog bo~anstva socijalne elite, dru~ine i njihova voe. Imajui nad sto arskim naseljem Ragusom, smjeatenom na kraevitu i sitnu poluotoku, veliku nadmo i dominaciju u vojnopoliti koj organizaciji, jeziku, materijalnoj kulturi, Slaveni su mogli diktirati svoje uvjete tamo gdje se kraanska tradicija joa nije mogla oduprijeti tada joa sna~nijoj i bogatijoj poganskoj svijesti. Prastare dubrova ke kronike svjedo e o Slavenima kao o sna~nom, bogatom i razvijenom druatvu kojima su se Ragusinci morali pokoravati, stupati s njima u rodbinske veze, davati im svoje keri za ~ene itd. Stanovnike Dubrovnika, Slavene, neslavensko je stanovniatvo nazivalo Vlasima, dok su Slaveni tako imenovali starobalkansko stanovniatvo. U ovom slu aju promatramo naslojavanje pojmova u vezi s razvojem interetni kih veza - od opozicije prema interferenciji. Za romansko naselje prijadranske regije Vlasi su bili svi koji su dolazili s kontinenta gdje su se Slaveni stapali s lokalnim sto arskim plemenima. Slaveni pak tim imenom prvotno zovu inorodce, kako romanizirano starobalkansko stanovniatvo tako i romansko. Po etna je etapa interetni kih veza u Dubrovniku morala biti konfrontacijska, kao tipi no ispoljavanje praslavenske antiteze mi-oni, karakteristi ne za slavensko-neslavensko pograni je. Svojevrsnim je razgrani enjem Slavena u Dubrovniku i neslavenskog stanovniatva Raguse bila i danas postojea ulica Prijeko, koja je dijelila grad na dva dijela. Funkciju etni ke granice Prijeko je o uvalo i kasnije. Po etno je to bila granica slavensko-neslavenske komunikacije prema opoziciji "mi-oni", razgrani enje etnosa razli itih u etni kom i kulturnom smislu. Kasnije, s postupnim spuatanjem Slavena prema dolje ta je ulica postala socijalna granica. Dijelila je bogatije od siromaanijih. Slaveni su se na po etku nastanili na obroncima Sra, bli~e svom ritualnom mjestu, Dubravi, a preko puta nekad sto arske Raguse, sada ve romanizirane i s naznakama budueg kraanskog centra. injenica da je izgradnja slavenskog Dubrovnika po injala od po etka planine Sr kao da ukazuje na mararutu njihovog naseljavanja i to sa strane zalea - iz Travunije (Tribunije). Na to upuuje smjeataj njihovih kua u blizini glavnog svetiata. Centar njihova kulta bio je na uzviaici gdje se nalazio sveti gaj povezan s dominirajuom ulogom ratnih bogova, kakav je u svojoj po etnoj etapi bio Perun kao bog osvajanja, ratova, dru~ine, socijalne elite. Dominirajui zna aj Peruna u Dubrovniku bio je sli an socijalnoj funkciji bogova Kijeva ili primorske grupe Balti kih Slavena, kod kojih su isti takav zna aj imali Svantevit, Svaro~i, Jarovit. Budui da je bio vrhovno bo~anstvo dru~ine Perun je imao i proro ansko-pravnu funkciju. On je utjecao na izbor strategije, na ponaaanje kolektiva u budunosti. Odavde njegova dominacija i smjeataj na uzviaici, u svetom gaju, ato se reflektiralo u mnogobrojnim toponimima. I ime Dubrovnik kazuje da je u po etnoj etapi slavenske Raguse dominirala vojna elita, dru~ina na elu sa svojim predvodnikom knezom. No, socijalna se struktura slavenskih osniva a Dubrovnika time ne iscrpljuje. Za suprotstavljanje "gore-dolje" (Dubrovnik-Ragusa) (karakteristi no i za starokijevski mitoloaki sistem povezivanje) zna ajno je i konfrontiranje Peruna i Volosa. Kao ato je u panteonu kijevskog kneza Volodimira, Perun bio bog socijalne elite, a bog cijele Rus', itavog puka bio je bog stoke, tako je u Dubrovniku pored Peruna kao utjelovljenja vojne funkcije, Volos imao gospodarsko-prirodnu funkciju. Osim toga Volos je kao pokrovitelj sto arstva i sto ara bio bog veine, jer ga je osim Slavena atovalo i autohtono stanovniatvo Raguse, u kojoj je vjerojatno otprije postojao sli an kult vola, bika. Takva je tipoloaka srodnost poganskih bogova stimulirala ja anje interetni kih veza. U po etnom razdoblju slavensko-neslavenskih odnosa u Dubrovniku-Ragusi, kada se mit smatrao svetim i bio pravilom, tajnom, vlasniatvom roda ili frakorije, plemenska je zatvorenost bila velika. Ona je spre avala uzajamne utjecaje koji su se, prema opa~anju Sir Richarda Francisa Burtona mogli ostvariti samo s "potocima krvi" ("blood streams")."5 Sa vremenom ulica Prijeko postupno gubi zna aj etni ke granice. Socijalni je vrh Raguse te~io oroivanju s ratobornim i monim Slavenima, dok su se obi ni slavenski slojevi sjedinjavali sa socijalno sli nim neslavenskim stanovniatvom Raguse. Taj je proces u Dubrovniku dio ope tendencije u Primorju: "Ta se dva druatva stapaju u svojevrsnu ekonomiku, ija je posljedica bila ubrzano druatveno raslojavanje Slavena, zapo eto ve u fazi vojne demokracije"."6 S ja anjem interetni kih veza preplitala se i duhovna kultura ato je rezultiralo interferencijom mitoloakih sistema, slavenskog i onog prije njega, bez obzira na prisutnost ranokraanske crkve. Jedan je od rezultata toga procesa mogao biti postupno gaaenje kulta Peruna kao boga vojne dru~ine, koja je kao aristokracija predstavljala manjinu u odnosu na veinu, na puk i njegovog boga Volosa. Suprotnosti izmeu velikih i malih, dru~ine (ratnika-doaljaka) i sto ara (autohtonog stanovniatva), mogle su imati i karakter otvorenih sukoba kao ato je to bilo u Kijevskoj Rus', gdje se socijalnim razlikama tuma i zastupljenost i brojnost zemljopisnih podataka o Perunu, koji je bio vezan za velike administrativne centre i o kojem ima malo obavijesti jer se vojna aristokracija postupno ugasila, i o Volosu poznatom po cijelom sjeveru Kijevske Rus'. Potiskivanje imena Peruna kao bo~anstva munje i olujne nebeske snage i njegovog kulta, o ijem postojanju kasnije svjedo i samo toponim, bilo prili no raaireno. Za razli ite je tradicije karakteristi an daljnji proces transformiran mita: mijenja se ime Peruna i njegovog neprijatelja, niveliraju se po etne suprotnosti, prvotna se shema mita uslo~njava razli itim naslojavanjima i transformacijama, mit postaje inverzivan. U Dubrovniku u procesu mitoloake interferencije ja a uloge supstrata i njegova kulta sto arske tradicije, dote dominirajui bog Gromovnik zamjenjuje se Volosom. Toj su inverziji godile neke promjene u socijalnoj strukturi Slavena. S ukorjenjivanjem u Dubrovniku Slaveni prestaju osvajati nove teritorije, ato su ina e inili u procesu svojih postupnih migracija prema Jadranu, im kult boga dru~ine gubi svoj zna aj. Slavenska aristokracija koja se postupno sjedinjavala sa supstratnom vrhuakom, nije viae bila okupirana vojnom djelatnoau ve trgovinom stokom i vunom, ato je itekako bilo profitabilno. S uklju ivanjem u gospodarsku djelatnost Raguse, Dubrovnik ju je sve viae slavenizirao, ali je s etni kim mijeaanjem i preuzimao njezine tradicije. Prastare kronike kazuju da su se Vlasi koji su ~ivjeli u Ragusi dijelili na. uzgajatelje krava, konja i ovaca. Meu bogatim se obiteljima spominje obitelj Ov arevi ija je kula stajala u centru grada.117 Dakle, ve je u toj fazi zapo eo proces druatvenog raslojavanja Slavena. U dodirima s romanskom civilizacijom slavenski su plemenski voe kao posrednici medu etnosima postupno u vraivali svoje gospodarsko stanje. S daljnjim je razvojem trgovine stokom ja ao i zna aj slavenskog zaatitnika stoke Volosa iji se kult naslojavao na prethodni kult sto arsko bo~anstva Raguse. Uz funkciju zaatitnika gospodarske djelatnosti koju je imao joa u praslavensko doba, Volos je postao pokroviteljem bogatih obitelj aristokracije, trgovaca, cijelog naselja, grada. Volosove su se kozmogonijske odrednice uslo~njavale: u njegovu su se imenu ujedinjavala razli ita bo~anstva i odreen sloj mitoloakih bia. Kao i u drugim tradicijama dubrova ki Volos preuzima funkcije razli itih bogova, a u njegovo se ime slijevaju i lokalne tradicije u kojima je kult zmaja zauzimao iznimno va~no mjesto. Ambivalentnost dubrova kog Volosa u kozmogonijskom mitu izra~ena je njegovim ulogama. On je zaatitnik bogatstva, a kao utjelovljenje htoni kih snaga on je i gospodar voda. Pobjednik je u borbi sa zmajem, ato je prije njega bio Perun od kojega je i preuzeo tu funkciju i u odnosu na kojega je u prvoj postavi mita bio na suprotnoj strani bojianice. Ja anju kulta Volosa u Dubrovniku doprinijeli su i predstavnici duhovnih obreda takozvani volhovi (~reci) koji su vjerojatno postojali i ranije u poganskoj Ragusi a bili su prisutni i u strukturi slavenske socijalne hijerarhije. Vol je joa u iranskoj tradiciji bio tijesno povezan sa slu~iteljima kulta: aamanima, ~recima itd., a da su ih imali i Slaveni dokazuje, izmeu ostalog, raairenost sna~no mitologiziranog zemljopisnog nazivlja s obilje~jima rituala ~rtvovanja. U staroruskoj su se terminologiji oni zvali ~recima, volhvima. U poganskom Dubrovniku s razvijenim kultom sto arstva takve su strukture imale sna~ne pozicije. Ti su duhovnjaci postupno uzurpirali ranije dominantne pozicije vojne dru~ine. Funkcije predstavnika kultnih obreda obi no su povezane s planinom, brdom, uzviaicom. Stoga pretpostavljamo daje dubrova ko brdo Sr, u po etku kultno mjesto boga dru~ine Gromovnika, postalo mjesto obreda posveenih bogu stoke Volosu. Vjerojatno je posljedica te transformacije mita i Jurjevdan (7. listopada), na koji je zabranjeno raditi s volovima u polju jer je sveti Sr volovski svetac i treba ga atovati. U tome su o iti prastari odjeci ~rtvovanja bika gnjevnom Gromovniku ili Sru Zlopoglei, idolu s brkovima (Brko). Sve vea uloga volhova u poganskom Dubrovniku - Ragusi povezana je s prastarim kultom zaatitnika stoke Volosa, ato se odrazilo i u etimologiji za Dubrovnik karakteristi ne rije i vlastela. U nekim su prastarim zajednicama nastali dijalektalni termini za obilje~avanje upravljanja, vladanja i dugo su koegzistirali s novijim istozna nim nazivima.118 Upravo u takve termine spada i rije  vlastela ije je ishodiate u poganskim volhovima, slu~iteljima kulta Volosa koji je s vremenom postao sv. Vlaho. Na raairenost hrvatskih osobnih imena sli nih imenima likova poganskog panteona ukazao je i Natko Nodilo navodei nekoliko takvih imena: Vladislav, Vladimir, Vladun, Vladoje, Vladeta, Vlatko, Vlaako, Vlado, Vla , Vlaj, Vlada Vlaho itd.119 Potiskivanje boga dru~ine i njegova zamjena bogom ~receva, vlastele i puka nije zna ila i potpuni zaborav prijaanje mitoloake tradicije koja je u razli itim oblicima i dalje ~ivjela u Dubrovniku. injenica da su Slaveni zadr~ali ime svoga grada najvea je potvrda tome. Iako su razli iti oblici suparniatva izmeu Dubrovnika i Raguse bili dugovjeki, uslijed dominacije slavenskog etnosa o uvalo se ime Dubrovnik. Slavensko ime koje je nosilo u sebi reminiscencije na bivau vojnu elitu koja je atovala Gromovnika, o uvalo se kao izraz etni ke samosvijesti Slavena koji su bili originalni, posebni i sna~no neovisni kako za slobode tako i pod tuom vlaau. Na navedeni je na in razvoj interetni kih slavenskih veza s lokalnim romaniziranim stanovniatvom utjecao na uslo~njavanje izvorne sheme mita. O snazi ovih tradicija svjedo i i njihovo prelamanje u kulturi kraanstva. Kraanizacija mita Ve su u prvim godinama osvajanja prijadranskih naselja Slaveni osim s etni kom bili suo eni i s drugom vrstom konfrontacije: poganstvo-kraanstvo. Prema tipu religije bli~e im je bilo poganstvo autohtonog sto arskog stanovniatva smjeatenog izmeu gorskih paanjaka od religije romanskih primorskih gradova. U po etku su dubrova ki Slaveni uvali poganske tradicije koje su tipoloaki korespondirale s mitoloakim predod~bama neromanskog stanovniatva Raguse. I Gunduli govori o takvom tipu dijaloga etni kih polova: slavenskog i neslavenskog, takoer poganskog. Razvijene su susjedne dr~ave bitno utjecale na socijalno-gospodarski razvoj grada koji je postao objekt politi kih interesa monih dr~ava. Jedan je od na ina politi kog podreivanja pridoalih Slavena bio ruaenje njihove stare vjere i nametanje svoje. No, poganska je tradicija u Dubrovniku-Ragusi bila toliko sna~na da se Crkva odlu ila na kompromise, na postupnost, ispo etka kraanizirajui najglavnije oblike slavenskog poganstva, ponajprije njihovo vrhovno bo~anstvo, zahvaljujui emu je taj kraanski sloj u kulturnoj dimenziji Dubrovnika vrijedan izvor za rekonstrukciju duhovne kulture pretkraanskog doba. O uvanost mitoloakih elemenata bila je rezultat ne samo navedenog crkvenog kompromisa ve i zakonitosti transformacije mitoloakog sistema kao etape njegove evolucije. Novo nije odmah potisnulo staro, ve se naslojavalo na njega ato potvruju raznovrsni primjeri poganstva na razli itim kontinentima. O uvanost prastare religije pretkolumbovskog Meksika u katoli kim kultovima rezultat je novog kodiranja prastarih bogova. Sli na je situacija u azijskoj i drugim religijama svijeta.120 Poganstvo uobli eno u novi, kraanizirani izgled kroz razli ite oblike nastavlja ~ivjeti u starokijevskom srednjovjekovlju i hrvatskoj kulturi. Mada je sve ja e kraanstvo, koje su Hrvati prihvatili prije Kijevske Rus', postupno oslabljivalo mitoloake predod~be ono se ipak, makar fragmentarno, o uvalo u razli itim elementima. Dalmacija je zajedno s Dubrovnikom bila zona sudara bizantskih i rimskih politi kih interesa i borbe za prevlast. Bizantski utjecaj na ovu regiju do 1205. g. i nakon njega utjecaj Venecije reflektirali su se na slavensku kulturnu tradiciju. Zajedni ki je cilj obiju politi kih snaga bio kraanizacija poganske tradicije. Dva glavna kultna mjesta Dubrovnika - brdo i njegovo podno~je dobivaju imena kraanskih svetaca: Sr postaje sv. Sergije, a Volos sv. Vlaho. injenica da brdo Sr nije nazvano po sv. Iliji, ato je ve bila tradicija na Gromovnikovim svetiatima, joa jedanput potvruje pretpostavku o prije-nosu Volosova kulta na dubrova ko brdo kao posljedice interferencije mitova. Ali to ne zna i da je s kraanstvom Gromovnik zauvijek nestao. Da ga je samo zahvatila metarmofoza dokazuje i uzviaica u blizini staroga grada nazvana Ilijina glavica na kojoj se nalazi Kapela sv. Ilije. Proces zamjene poganskih bogova kraanskim svecima zamjetan je u prijadranskoj toponimiji, o emu smo ve govorili ali nije naodmet podsjetiti. Glede ukaza pape Grgura Velikog kraanske je crkve trebalo graditi na vrhuncima, dakle na mjestima poganskih kapitela a poganska je bo~anstva valjalo zamijeniti fonetski srodnim imenima kraanskih svetaca.121 Prema njegovim uputama poganska se svetiata nisu trebala ruaiti, bilo ihje dovolj-no poakropiti posveenom vodom i pretvoriti ih u kraanske crkve. Takoer nije trebalo zabranjivati poganske gozbe vezane uz obrede i ~rtvovanja, one su se mogle sprovoditi i dalje ali u slavujqdinome Bogu a u svoju korist.'22 Prema tome, kraanizacija nije zna ila istrebljivanje, pokoravanje i tla enje ve je to bila evolucija i u njezinu sklopu sinteza staroga i novoga: stara je osnova dobivala novi smisao. Uostalom, pokrateni primorski Hrvati podizali su prve starohrvatske crkve na mjestima na kojima su prije obavljali poganske obrede, ostajui na taj na in povezani sa svojim starim obi ajima, lokacijama, jezikom i kulturom.123 Proces napuatanja starog i prihvaanje novog kao povijesnu zakonitost Hrvati su pro~ivjeli bez veih poteakoa o uvavai pritom bogatu duhovnu riznicu prastare pretkraanske tradicije. No, putem kraanizacije a u svrhu ostvarivanja svojih politi kih ciljeva Hrvatima su se nastojali nametnuti bizantinski diplomati i politi ari. Naravno, reakcije nisu izostale, osobito tamo gdje se diralo u hrvatsku nezavisnost. Ponekad su Slaveni, naro ito oni koji su kolonizirali gradove, bili objekt religijskog nametanja emu su se suprotstavljali. Jedna od istarskih predaja kazuje da je Republika dala "naaim precima" (starim Slavenima) zemlju za naseljavanje. Prema uputama jednog slijepog starca koji je dodirujui biljke znao procijeniti plodnost zemlje, Slaveni su izabrali mjesto za ~ivot. No, ono je ve bilo naseljeno, zbog ega su Slaveni bili primorani tajno slu~iti svoje liturgije jer su im starosjedioci to branili.124 Mo~da ta predaja reflektira konflikte poganskih pridoalica i kraanskog mjesnog stanovniatva. No, bez obzira na otpore neizbje~an je bio tijek procesa "spuatanja" slavenske kulture s planinskih visina prema moru i postupno stapanje iste u svojevrsnom daljnjem nastavku te opozicije "gore--dolje". Prema tome, na planinama gdje su se nalazili staroslavenski kapiteli nastajale su starohrvatske, a u nizinama uz morsku obalu staroromanske crkve. Oni gore, u planinama spuatali su se nosei sa sobom pretkraanski supstrat i naslojavajui svoju starohrvatsku na staroromansku tradiciju. Primanje kraanstva joa nije zna ilo potpuno potiskivanje i odricanje od tradicija starijih od kraanske kulture. Pokratavanje je bilo dug proces i kako opa~a jedan istra~iva  ak i u najpovoljnijim uvjetima kraanstvo nije uspijevalo "sve glave jednog tako slobodarskog i svojevoljnog naroda okrenuti na jedan put kao po nekoj vojni koj zapovijedi. Pokratavanje Hrvata u smislu primanja kraanskog nauka i shvaanja i u smislu napuatanja poganskog shvaanja i poganskih obi aja trajalo je dugim stoljeima za kojih su postojala vee ili manje skupine u raznim krajevima onih koji su i dalje ostali pristaae stare poganske vjere."125 Starohrvatske su gradnje zna ajan putokaz u traganju za postojeim pretkraanskim kapitelima. Logi no se pitamo zaato je to stanovniatvo, u Polji kom primorju primjerice, svoje prve crkve podizalo na gotovo nepristupa nim planinskim vrhovima. Na to ih je tjerala sna~na tradicija koja je kontinuirano ~ivjela u njima samima, neki jak i nevidljiv genetski kod.126 Arheoloaka bi istra~ivanja na takvim mjestima morala uroditi konkretnim nalazima. Ispod tih su se starohrvatskih crkava ili u njihovoj blizini morali nalaziti tragovi prethodne, novim slojem prekrivene kulture, one iste koju svojim imenom simbolizira Dubrovnik ispod ijeg se kraanskog barokno-renesansnog sloja nalazi romanski, pod kojim bi morao biti sloj bizantske kulture koja po iva na poruaenim poganskim kapitelima starih Slavena koji su ih podigli na obrednim mjestima nekadaanje ragusanske poganske tradicije. To i takvo naslojavanje bilo je zakon osvaja a, prema kojemu ako ~elia uniatiti neprijatelja moraa sruaiti njegov oltar i na njegovu mjestu podii svoj. Svojevrsni je model kulturno-religioznih naslojavanja u Dubrovniku Katedrala Gospe Velike. Slaveni su bili pod grcko-bizantskim utjecajem, a od Bizanta su i preuzeli kult Gospe kojeg su uskoro modificirali u duhu poganskih predod~bi u kult o ~eni praroditeljici, bo~anstvu plodnosti. Karakteristi an je bio tijek obreda: u ~ensku odjeu odjevenu lutku ili neku figuru koja je predstavljala bo~anstvo topili su u vodi ili spaljivali, ato je simboliziralo umirue i ponovno uskrslo bo~anstvo. Bogorodica i Petka pomagale su obitelji, one su bile pokroviteljice roda. Odjecima kristijaniziranja prastare poganske tradicije, izmeu ostalog, smatraju se i crkve sv. Petke rasprostranjene u isto nojadranskoj obalnoj zoni zajedno s crkvama sv. Ilije. Sakralna Bogorodi ina crkva u Dubrovniku dobila je svoju danaanju formu 1713. g. Pod baroknim korpusom skriva se romanski koji je nestao u potresu. Prema legendi ta je katedrala bila podignuta odlukom engleskog kralja Rikarda Lavljeg Srca, iji je brod za sna~ne oluje ba en na otok Lokrum. Na osnovi ove historiografski nepotvrene legende osnutak se ove katedrale vremenski smjeatao u 12. stoljee. No, tijekom restauracije 1981. g. pronaene su bizantske freske koje su kako se pretpostavlja iz 7. stoljea, ato navodi na pomisao da je dubrova ka katedralna crkva objedinila u sebi bizantsku i staroromansku.127 No, nije isklju ena mogunost postojanja i poganskog sloja. Jedna je od prvih kijevskih kraanskih crkava, Desetina, podignuta na poganskom kapitelu gdje je, kako pretpostavljaju, bio Perunov ~rtvenik. Zadarska najstarija Crkva sv. Donata podignuta je na poganskim temeljima rimskog doba. Dalmacija obiluje sli nim primjerima. Podizanje crkve na mjestu svetiata pokorene religije bio je simbol pobjede. Stoga je Bizant na mjestu poganskih kapitola gradio kraanske crkve. Kasnije su s istom funkcijom na mjestu bizantskih crkava rimokatolici podigli svoje. Ali poganska tradicija kao da je prorastala kroz naslojavanja gr ko-bizantinskog ili rimskog utjecaja ato najizrazitije ilustrira geneza kulta sv. Vlaha, pokrovitelja grada - Republike. Pod Bizantom su takvu funkciju imali bizantski sveci Sergij i Bahus, u ijim su imenima odjeci prijaanjeg kulta Sra (Gromovnika) i Vlasa (Volosa). S ja anjem rimskoga utjecaja bizantske svece potiskuje kult sv. Blazijusa, dubrova kog sv. Vlahe koji je nastavljao tradiciju prijaanjeg bo~anstva Vlasa, Volosa, Velesa iji je kult u Dubrovniku bio toliko sna~an da ga kraanska crkva nije ni mogla sasjei, nego ga je modificirala u kult sveca sa suzvu nim imenom, u kult sv. Vlasiha koji se tako u Dubrovniku nazivao sve do kraja 19. stoljea. Ime sv. Sergija kao tueg rimskoj tradiciji u Dubrovniku se nije ukorijenilo. Transformiranje Volosa u Vlaha nije jedinstven slu aj u dubrova koj kulturnoj povijesti. Taj proces ima svoje analogije na airokom prostoru gr ko-bizantskih utjecaja. Primjerice u Gr koj postoji naselje Volos pored grada Larisa. Od samog je nastanka kulta Volosa u indoarijskim sto arskim prostorima zapo eo trajni proces naslojavanja razli itih etni kih kultura povezanih sa sto arstvom: od Praslavena preko slavensko-iranskih stapanja u ukrajinskim stepama, pa do pro~imanja pretkraanske slavenske kulture i kulture romaniziranog autohtonog stanovniatva na Balkanu, kamo su se doseljavali Slaveni. Vidljivo je to na airokom prostoru dominacije Bizanta, od Soluna nadalje. Recimo u legendi o udesima sv. Dimitrija s tog se podru ja navode etiri slavenska plemena: Droguvite, Sagudate, Velejzite i Berzite. Pleme Velejzita povezuje se s lokacijom Velestina u Tesaniji. Prema tradiciji Slaveni na Vardaru zovu se po ovoj rijeci. Kod Prokopija Vardarje Rihijos, otkudje i pleme Rihinini u ijem imenu kao da odjekuju tragovi sto arskih tradicija. Uz ova slavenska plemena ili pomijeaani s njima ~ivjeli su i balkanski Romani. Tako su prema Petru Skoku Rihinini predstavljali neku sintezu Slavena i lokalnog stanovniatva Vlahorihina. 12S U daljnjem se povijesnom razvoju ime bo~anstva stoke Volosa, Velesa nastavlja transformirati. Donesen iz poganskih tradicija predslavenskog razdoblja uklopljen je u slavensku pogansku kulturu a vjerojatno i raniju pogansku kulturu neslavenskog stanovniatava, primjerice onog u Ragusi. Potom se modificira u bizantskog sveca s funkcijom zaatitnika grada (kao sv. Dimitrije u Solunu) da bi potom bio zamijenjen kultom sveca rimske tradicije - sv. Vlahom od tada do danas zaatitnikom grada. Dakle, u kraanskoj je epohi na bizantskom teritoriju Volosa asimilirao sv. Vlasije u emu je odreenu ulogu odigralo i fonetsko suzvu je tih imena. Kod bizantskih se Grka sv. Vlasij smatrao zaatitnikom bikova. loan Heometar naziva tog sveca "velikim uvarom bikova".'29 Isto ni Slaveni formu Volos-Veles zamjenjuju oblikom Vlas koji je kao i sv. Vasilije bio zaatitnik stoke. Na podru ju sjeverne Rus' (u okviru Kijevske Rus') Volos postaje sv. Vlasije. Novgorodske i stare sjevernoruske ikone na kojima je prikazan sa stokom, kao i molitve upuene sv. Vlasiju dokaz su njegove povezanosti sa stokom, ato opet ponire u kult poganskog Volosa. U Kijevu, Novgorodu, Jaroslavlju ve su u 11. st. na mjestu poganskog obo~avanja Volosa podignute crkve sv. Vlasija. U Novgorodu je Volosova ulica vodila do te crkve. U gradu Pskovu Vlasijeva crkva stajala je na torgu odnosno trgu gdje je, kako se pretpostavlja, stajao idol Volosa. U Kijevu se nad Podolom (donjim gradom) uzdizala tzv. Volova gora, dok je Volosov kapitol bio smjeaten dolje na lugu. S prihvaanjem kraanstva na tom je mjestu podignuta Vlasijevska crkva, spaljena poljskom intervencijom 1651. g. Prema toj crkvi vodila je i danas postojea Voloaka ulica koju povezuju s prastarim sjeanjem na Volosov kapitol.130 Ilustracija je procesu kraanizacije poganstva staroruski spomenik Skazanje o izgradnji grada Jaroslavlja gdje se spominje i poganski Volos i njegov nasljednik sv. Vlasij. U tom se Skazanju govori i o ritualima protiv sto nih bolesti koje su se tuma ile Volosovim gnjevom koji se pretvarao u zlog duha i izazivao bolesti i ljudske i ~ivotinjske. Da bi se oslobodili toga zla prema episkopovoj su naredbi na mjestu gdje je stajao idol izgradili crkvu u ast sv. Vlasija, Gospodinova ugodnika koji je uvao i atitio stoku od bolesti.131 Arheoloake su iskopine ostataka ~rtvenih ~ivotinja potvrdile postojanje poganskih ~rtvenika na mjestu kasnije izgraenih kraanskih crkava. Prema pisanim je izvorima u ju~nih Slavena, u Hrvata koji su ranije od Ukrajinaca primili kraanstvo, sudbina poganskih graevina bila sli na. Idoli su se ruaili, a na njihovim su mjestima podignute crkve. Meutim, poganska je tradicija sustavno davala nagovjeataj svog postojanja. Kao ato smo ve rekli Hrvati su na dan sv. Vlasa posebice atovali stoku, ato su inili i Rusi na Vlasijev dan i na Volovsku bogomolju oni s ju~noslavenskog podru ja. Stari su Vlasi junakom godine proglaaavali pastira koji bi pobijedio u borbi na dan sv. Vasilija. Jedna od najstarijih crkava u Dubrovniku je ona sv. Vlaha, pa se pretpostavlja daje podignuta na mjestu gdje se nekad nalazio ~rtvenik i idol bo~anstva, na lugu koji se zatim pretvorio u trg na kojem je 1715. godine podignuta, na mjestu stare romanske potresom poruaene crkve, i danas postojea dubrova ka katedrala. Zaatitnik i pokrovitelj grada sv. Vlaho prisutan je u cjelokupnoj dubrova koj povijesti. Ako su kne~evi podizali crkve u Republici onda su one obvezno bile podignute u ast sv. Vlahe. Prastara crkva na Gorici posveena mornarima zvala se njegovim imenom. Njegovi su inicijali bili na sve anoj korugvi Republike, lik je njegov bio na pe atu, crtao se na monetama sve do 18. st. kad ga pod francuskim utjecajem zamjenjuje lik ~ene koja je simbolizirala slobodu (libertas). Mada crkva o sv. Vlahi govori kao o isklju ivo kraanskom svecu i mu eniku koji je bio u Dubrovniku u 10. st., prema nekim je podacima njegovo mjesto u kraanstvu zavrana etapa razvoja mita ije je podrijetlo u dalekoj proalost poganskog Dubrovnika - Raguse. Stare dubrova ke kronike sadr~e odjeke davnih mitoloakih predod~bi na koje se naslojavaju ranokraanska vjerovanja. Mitoloake su prirode i motivi u legendi udo sv. Ilarijona. Prema jednoj je verziji te legende sv. Ilarijon doaao u Epidaur s istoka, prema drugoj sa Sicilije. Sagradio je dom blizu mora i propovijedao kraanstvo. Meutim, tamoanji je narod bio ustraaen drakonom Boasom koji je ~ivio u peini kod Epidaura i gutao volove i djecu. Sv. Ilarijon nagodio se s njima: oslobodit e ih zmaja, zbog ega gaje Krist i poslao, ukoliko prime kraanstvo. Poslije njihove suglasnosti sv. je Ilarijon isplovio u amcu na morsku pu inu iz ije je dubina izronio zmaj koje ga je sv. Ilarijon upregnuo i provozao po moru a zatim spalio na otoku Lavi. Po naredbi kralja Stjepana, a u ast Ilarijonove pobjede nad zmajem, podignuta je u zidinama Raguse crkva mu eniku Stjepanu.132 Ova legenda. vu e korijen iz starih sadr~aja o borbi sa zmajem, karakteristi nih za slavensku i predslavensku mitoloaku kulturu, koji su pro~ivljavali promjene u duhu vremena i prelazili iz poganskog u kraanski repertoar. I u starokijevskim se legendama susree niz sli nih motiva: peina, drakonove ~rtve, junakov dolazak, zauzdavanje zmaja i njegovo spaljivanje na obali mora, zna aj otoka Lave kao mjesta spaljivanja. Motiv osloboditelja u liku kraanskog sveca i prihvaanje kraanstva kao uvjet spasa srodni su spomenutoj jaroslavskoj legendi koja isto reflektira proces kraanizacije mita. Vrhunac je tog procesa u Dubrovniku kult sv. Vlaha ije ime takoer nalazimo u dubrova kim legendama. Blagdan sv. Vlaha, 3. velja e, kulminacija je atovanja tog sveca. Noae-nje njegovih relikvija (glave, kosti iz grla, desne i lijeve ruke), koje su Dubrov ani tijekom stoljea uspjeli pribaviti, asocira na prastare misterije i kultne ceremonije. Prema mialjenju S. P. Novaka koji aludira na povezanost s prastarom mitoloakom tradicijom postoji neato morbidno u procesiji koja nosi ovo rastrzano tijelo i koja budi sjeanja na starogr ke rituale trganja bogova.133 Pretpostavljamo da su i druge stare dubrova ke crkve u odreenoj mjeri inkorporirale zna ajke poganskih obo~avanja. Ve smo govorili o nepostojanju jasnih funkcija kod slavenskih bo~anstava kao i o svojevrsnoj raspodjeli jedne te iste funkcije kod razli itih bogova.134 Starinski se Volos mogao transformirati u razli ite kraanske svece: IIiju, Georgija, Mihajla, Nikolu itd. U ruskim je narodnim predod~bama sveti Nikola kao milostivi zemaljski zastupnik bio suprotnost Iliji proroku kao groznom nebeskom bo~anstvu. Ruski je istra~iva  Boris Uspenski pokazao da se iza ruskog nacionalnog sveca Nikolaja Merlikijskog skrivao poganski Veles. Takva ujedinjenja imaju opeslavenske korijene.135 Joa je Natko Nodilo ukazivao daje sv. Nikolaj zamjenio Velesa kojega identificira sVidom.136 Takvo podrijetlo sv. Nikolaja potvruje i ukrajinski i hrvatski folklomi materijal. Dubrova ke stare kraanske graevine su crkve sv. Nikole, sv. Stjepana, sv. Luke, (7. - 8. st.), a sakralni objekti povezani sa sv. Ilijom i sv. Stjepanom ovdje se sreu i po dva puta.137 Crkva Sv. Stjepana bila je centralna i najstarija u Ragusi. Kronika Jurja Rastia (druga polovica 15. st.) daje naslutiti daje najstarija crkva ovdje pripadala osniva u Dubrovnika i daje kasnije bila pregraena. Toponimi na isto nojadranskoj obali stvoreni uz ove i neke druge svece kronoloaki su najstariji, a prema lingvisti kim istra~ivanjima nastali su kao rezultat povi-jesnih odnosa izmeu poganskih bo~anstava i kraanskih svetaca. Sv. Stjepan kao zaatitnik konja (turice) povezan je s kultom Peruna s kojim su se osim Ilije identificirali i drugi kraanski sveci, ponajprije na osnovi borbe sa zmajem. U takav skup spada i arhaneo Mihajlo kojega su u nekim hrvatskim krajevima atovali kao zaatitnika volova. U okolici su Stona na Perunovom polju, kod Perunova potoka, smjeatene ranokraanska crkve sv. Mihajla, bazilike sv. Stjepana, sv. Blazije, sv. ura, sv. Georgija. Na portalu dubrova ke Crkve sv. Mihajla prikazana je arhanelova borba sa zmajem, a pobjeda sv. Mihajla ovjekovje ena je i u prastarom grbu Kijeva. injenica da u simbolici motiva borbe sa zmajem u Dubrovniku dominira sv. Vlaho, a u Kijevu sv. Mihajlo, govori da su njihova imena zastupljena na teritorijalno udaljenim prostorima ali zbli~enim zajedni kim sna~no izra~enim tragovima kozmogonijskog mita, karakteristi nog za airoko prostranstvo od Dnjepra do Jadrana. injenicu da su se crkve sv. Juraja (Georgija) obi no podizale na uzvisicama istra~iva i objaanjavaju nasljedovanjem poganskoga kulta.'38 Da podsjetimo, u Poljicama se crkva sv. Jure nalazi na Perunskom u blizini Glavice. Kod Crkve sv. Jurja koja je smjeatena pored kraanskog groblja pod polukru~nom su gomilom naeni grobovi, ato je bio uobi ajen na in pokapanja u staroj poganskoj tradiciji.139 Jadranska obala obiluje nazivima koji reflektiraju sna~nu duhovnu kulturu Hrvata pretkraanskog razdoblja. Samo je u sjevernom dijelu Primorja s pripadajuim otocima ime sv. Ilije fiksirano 90 puta, sv. Juraja 70 puta, sv. Vida 46 puta, sv. Mihaela 43 puta, sv. Paraskeve 5 puta, a crkve posveene *' " w " " " iiin njima na uzviaenim su mjestima. Poganstvo je bez obzira na aktivnost crkve i u mjestima udaljenim od gradova i dalje ~ivjelo, ato potvrduju i mnogobrojni pisani izvori. Tako je u 13. st. Toma Arhiakon iz Splita pisao da Hrvati joa uvijek ~ive nomadski, lutaju po aumama i brdima kao sto ari. U Bosni su se molili pod drveem, u aumama i brdima "kao vukovi i zvijeri". Ima podataka o njihovu obo~avanju "dubasvetoga"itd.141 Slaveni u unutraanjosti kontinenta, sklonjeni po brdima i aumama razlikovali su se od Slavena u gradovima gdje je proces krsanizacije bio daleko intenzivniji. Ovi se potonji uklju uju u romansku kulturu ato i Dubrovniku ilustrira proces transformiranja likajunaka, borca protiv zmaja. Romanizacija mita Sa slabljenjem bizantskog gospodarstva u 11. stoljeu, Dubrovnik dobiva sve veu samostalnost, a bez obzira na svu podraku koju je Bizant davao neslavenskom stanovniatvu Raguse ja a proces slavenizacije stanovniatva. Intenzivira se etni ko, socijalno, religiozno pro~imanja Slavena i romaniziranog stanovniatva u emu su veliku ulogu odigrale i tipoloake srodnosti njihovih mitologija.'a Postupno se grad uklju ivao u razvijenu mre~u mornarice u mediteranskom bazenu kao posrednik u pomorskoj trgovini. No, uskoro se Dubrovnik morao suo iti s monim suparnikom, s Mlecima koji su te~ili monopolu u pomorskoj trgovini Jadrana. U uvjetima nesmanjene konkurencije raslo je ne samo zna enje lokalne tradicije veli anja jedinstvenosti hrvatstva, odnosno slavenstva, ve i potreba heroizacije vlastite povijesti. Dubrova ka vlastela isticala je svoje prastaro podrijetlo pri emu se realnost preplitala s mitoloakim predod~bama. Dubrovnik kojega je u doba njegova procvata, 15.-16. st., i dalje karakterizirala simbioza slavensko-romanske kulture, poprimio je oblik tipi no mediteranskoga grada ali s jakim sjeanjem na slavenstvo, ato je ponajprije vidljivo u njegovu dvojnom imenu - Ragusa s kojim je koegzistiralo i ime Dubrovnik. Renesansa je poticala o uvanje mitoloakih rudimenata. Meutim, kao i sve ostalo, tako se i oni mijenjaju u duhu novog doba emu je svojevrsna ilustracija jedna od dubrova kih legendi, prema kojoj je u prastara vremena Dubrovniku zaprijetila velika opasnost. Mle ani su opkolili grad, ali ga nisu uspjeli osvojiti zahvaljujui velikoj nebeskoj vojsci na ijem je elu stajao njihov kapetan, starac sijede brade i s palicom u ruci. Bio je to sv. Vlaho kojem su zahvalni Dubrov ani po savjetu sveenika Stojka, podigli u mo varnu lugu prvu crkvu s Orlandovim stupom.143 Podrijetlo je motiva ugro~enosti grada i izbavljenja uz pomo zaatitnika i nebeske vojske u pretkraanskom dobu na koje se s povijesnim smjenama naslojavaju i novi elementi, u ovom slu aju Mle ani, Francuz Orlando, sveenik Stojko i prva crkva posveena sv. Vlahi koji je u dubrova kom dijalektu sve do kraja 19. st. nosio ime sv. Vlasih, sto ar.144 injenica da je sv. Vlaho u ovoj legendi kapetan, ina e raairen lik dubrova ke usmene proze, govori o novoj tradiciji povezanoj s morem kao srediatem dubrova kog gospodarskog ~ivota i udaljenosti od izvornog mita. U vezi s tim interesantne su analogije u tradicijama balkanskih sto ara. Jedna od njihovih legendi kazuje da je sv. Ilija bio moreplovac i da je ~ivio vrlo slobodno. No, s vremenom se umorio od takva na ina ~ivota i odlu io je ostaviti taj posao i nastaniti se tamo gdje ljudi ne znaju za more. Hodei razli itim krajevima s veslom na ramenu pitao je ljude da mu ka~u ato to on nosi na ramenu, a na njegovu veliku ~alost svi su to no odgovarali. Tako je doaao i u planine gdje mu prvi ovjek kojeg je sreo re e da je na njegovu ramenu pastirska palica. I tako sveti Ilija ostade medu pastirima. Ova legenda kao da ukazuje na prastare migracije, nomadska putovanja, na mararutu planine - more, paanjaci - trgova ka naselja kamo pripada i Dubrovnik - Ragusa. S vremenom je grad sve viae zaboravljao na sto arstvo, zemljo-radnju, plug i volove i okretao se moru i moreplovstvu. Ta je tendencija naala izraz i u jednoj dubrova koj izreci prema kojoj su brod i vesla kao volovi i plug, a more koliko se god ore svejedno se ne mo~e izorati.'45 U navedenoj se dubrova koj legendi spominje stara crkva koja je vjerojatno bila podignuta na mjestu ~rtvenika boga stoke Volosa gdje se, kako pretpostavljamo, nalazio i njegov idol. Ako znamo da se crkva obi no gradila na mjestu poganskih kapitela a da je Dubrovnik nastojao sa uvati korijene svojih tradicija moramo se upitati nije li smjeataj Crkve sv. Vlaha i Orlandova stupa bio obilje~avanje mjesta prastare kultne tradicije, sada ve u ruhu romanske, renesansno-barokne kulture. Mo~emo li kult Orlanda u Dubrovniku smatrati posljedicom trajnih etapa transformiranja kultnog heroja - od mitoloakog lika do heroja romanskoga epa, u ovom slu aju posljedicom romanizacije kulture? Nije li mo~da Orlandov stup svojevrstan refleks glavnoga stupa, refleks idola koji je joa od poganskih vremena prebivao u Dubrovniku da bi se potom transformirao u taj izrazito romanski primjer kulture? Vjerojatno su na Orlandovu mjestu u vrijeme slavenskog poganstva bili Perun i Volos, sli no kao u starokijevskoj tradiciji. Iako su podaci o ovim kumirima minimalni, poznato je da je Perunov idol u Kijevu bio drveni sa srebrnom glavom i zlatnim brkovima, dok je Velesov u Novgorodu bio od kamena. Vjerojatno Ilijina glavica u Dubrovniku upuuje na jedno od smjeataja idola Peruna, dok je neposredno u centru naselja bio idol zaatitnika, branitelja stoke Volosa koji je imao opeplemenski zna aj. U arheoloakim su iskapanjima novgorodskog svetiata na rijeci Perini naeni ostaci hrasta i tragovi ~rtvenog prinoaenja ~ivotinja sli ni onim "rogatim kosturima" naenim u kamenitim gomilama ili gromadama. Stoga je logi an zaklju ak i o postojanju svetiata u Dubrovniku. Osvaja ki orijentirani Slaveni u svojim su migracijama morali potla iti one koje su zatekli, uniatiti im oltare i na njihovu mjestu podii svoje. To je trajalo sve do kraanstva koje asimilira poganska svetiata i na njihovim mjestima podi~e svoje crkve posveene svecima koji su preuzeli funkcije poganskih bo~anstava, ato bi zna ilo da se ispod dubrova kih crkava nalaze ostaci poganskih oltara. Arheoloake iskopine slavenskih svetiata iz vremena od 6. do 13. st. svjedo e o postojanju prili no razvijene i stabilne kultne arhitekture i atributike, ato govori u prilog postojanja duboke tradicije u izgradnji posebnih molitvenih i ~rtvoprinosnih mjesta kod Slavena.146 U kolikoj je mjeri ta semiotika svetiata mogla odjeknuti u dubrova koj tradiciji ija je arhitektonska simbolika itekako vezana za stare svjetonazore? Na itavom su prostoru hrvatskih migracijskih mars-ruta tijekom cijelog prvog tisuljea naaeg doba morala postojati svetiata. Prema arheoloakim istra~ivanjima dijelimo ih u dvije grupe. U prvoj razlikujemo tri podgrupe. U prvu podgrupu spadaju najranija svetiata - ~iliata, neposredno vezana za kue u kojima se nalazio oltar. Drugoj podgrupi pripadaju svetiata otvorenoga tipa, dakle ona koja su bila neposredno u naseljima ili u njihovoj blizini. To su najkasnija svetiata u kojima su bili jedan ili nekoliko idola s kompleksima ritualnih graevina. Treu podgrupu ine svetiata - ~rtvenici (tzv. trebiata) ili oltari, a podizani su neposredno u naseljima. Na trgovima poplo enim kamenjem bio je ~rtvenik za svakodnevna ~rtvovanja. Poznati su i u spomenicima anti ke kulture u sjevernom Pricrnomorju, ato je jedan od dokaza da su Slaveni imali svoje oltare na mjestima svojih prethodnika. Novu etapu u razvoju pretkraanske kulture ine svetiata druge grupe iz vremena 9. i 10. stoljea. To su tzv. gradovi (gradiata) koji su kao poganska srediata zahtijevali i posebne slu~itelje sakralnih akcija. Bili su to ~reci koji su obavljali sve ato je bilo povezano s molitvom i ~rtvovanjem. Takva su svetiata bila posveena najautoritativnijim glavnim bogovima: Perunu, Da~dbogu, Horsu, Velesu itd. Upravo su takva svetiata sakralni centri velikih plemenskih grupa. Primjerice u Kijevu su glavna svetiata bila ona na kojima su stajali spomenuti Perun, Hors i druga bo~anstva. Istu ulogu duhovnog srediata imao je Dubrovnik. Naime, Hrvati koji su se postupno u svom migracijskom putu spuatali prema moru izabrali su ga za svoj ritualni centar prvenstveno zbog prirodnih osobitosti samog mjesta, a koje su odgovarale njihovim predod~bama. Sr je dominirao i simbolizirao njihovu pobjedu nad onima koje su pokorili i koji su bili dolje. Bilo je to svetiate s odgovarajuim ~rtvenikom (trebiatem) na ato upuuje toponim Trebinje. Na Sru, u Dubravi, na obroncima a i u samom naselju bilo je i drugih svetiata ato potvruju neki toponimski tragovi. Toponimski podaci dubrova kog zalea takoer govore o postojanju brojnih, tipoloaki razli itih svetiata. Osim glavnog svetiata, koje je moglo biti u Dubravi kao svetom Gaju, gdje su se uz odgovarajue rituale prinosile ~rtve, morali su u blizini ili u samom naselju postojati i oltari za svakidaanje ~rtvovanje. Pretpostavljamo da je takvu funkciju imala uzviaica Glavica smjeatena u blizini staroga grada. Sli na su opinska svetiata od davnina poznata u Slavena. Bez obzira na vrstu svetiata su uglavnom imala istu arhitektonsku formu. Bili su to manji okrugli ili poluokrugli trgovi opkoljeni zemljanim nasipom. U udubinama (jamama) i na nasipima lo~ila se vatra, dok je u srediatu trga bio idol. Vatra je bila simbol ~rtvenih prinosa Perunu, kao ato je to re eno u jednom starom ljetopisu: "Njemu kao bogu ~rtvu donosiae i oganj neugasavajui iz dubova drva neprekidno paliae."1'17 Postojala su svetiata s kutovima orjentiranim prema stranama svijeta. U starome su se Dubrovniku s pridoalim poganskim Slavenima airili takvi obredi sve dok na mjestima obo~avanja boga Vlaha i njemu posveenih ~rtvenika nisu podignute ranokraanske crkve, ija se arhitektura tijekom vremena mijenjala sve do danas vidljivog barokno-renesansnog stila. Pretpostavljamo da se u blizini svetiata poganskog Volosa u Dubrovniku nalazio stup, idol koji je imao podjednako sakralan zna aj kao mjesto gdje je sada Crkva sv. Vlaha i gdje je Orlandov stup. U vezi s tim posebno je interesantan ve spomenuti pop Stojko iz dubrova ke legende. Stojan, Stojko raairen je lik u hrvatskom folkloru, s implicitno izra~enim tragovima mitoloakog junaka. U pu kim je pjesmama oslikan kao vitez odjeven u zlato, sa zlatnom strijelom i zelenim ma em. On je Stjepanov sin, preziva se Popovi, ponekad Vlahovi. Zbog svoje zaru nice Zlate bori se s udoviatem koje mo~e biti ili Tur in, ili Mle anin ili legendarni Ledan-ban, kojega u jednoj od bosanskih pjesama zamjenjuje mladi sin Vu i, vuk naoru~an kopljem s medvjeom glavom. No Stojko pobjeuje svog neprijatelja uz pomo zelenog ma a. Borili su se na gori i spuatali ka "aumi Popovia". Stojanov simbol je kunica Zlatka (u staroruskim obrednim pjesmama tzv. gomostaj - ~ivotinja sli na kuni  je u korijenima drveta svijeta) te "svibanjska buba", odnosno proljetna buba koju u Dubrovniku nazivaju pop-zlatar, pob-buba a u nekim regijama zlatni pop. Ta se buba smatra vjesnikom proljea, simbolom "nebeskog popa" s kojim se zaklinju: "Tako mi popa nebeskog!" U predjelu Velebita postoje Popine za koje je vezana hrvatska legenda o borbi dvaju popova nakon koje grmi. Proljetni grom se tuma  pobjedom Stojana Popovia nad njegovim zimskim neprijateljem. Ime Stojan, Stojko joa je Natko Nodilo povezivao s pretkraanskim periodom, potkrepljujui tvrdnju njegovim spominjanjem u dubrova koj legendi o borbi s Mle anima. Prema legendi kralj Stjepan postavio je popa Stojka iznad tadaanje Crkve sv. Stjepana, koja je prema Nodilovoj verziji pretvorena u Crkvu sv. Vida, a potom prema zapisima nepoznatog dubrova kog ljetopisca u Crkvu sv. Vlaha. U svim ovim nazivima Nodilo vidi izvorni Vidov kult kojega zamjenjuje Veles, kasnije modificiran u sv. Vlasija ili Vlaha. Na temelju starih pisanih izvora Natko Nodilo upuuje na Stojkovu srodnost s kraljem Stjepanom, Vlasijem i Vitom. Naime, kralj Stjepan je postavio Stojka koji je slu~io Vlasiju i bio povezan s "popom Srem iz Crkve sv. Vida.'48 Sve to zajedno potvruje pretpostavke o bliskosti imena Sr - Volos u Dubrovniku s kozmogonijskim mitom koji je kasnije do~ivio razli ite transformacije. Dubrova ke kronike razlog su mialjenju da je Stojko transformacija junaka koji se borio sa zmajem, kumir iji je stup postojao u Dubrovniku joa prije Orlandova. Ve samo ime Stojko govori o vertikalnom stavu, a njegovo esto spominjanje u narodnim pjesmama i legendama kao zaatitnika od nevolja, bolesti i drugih vrsta zla ukazuje na sakralno-mitoloake korijene.149 Drveni ili kameni stupovi u mitoloakom arsenalu Hrvata utjelovljenje su idola-zaatitnika. Toponimi Stup, Stupovi i sl. odnose se na naselja, uzviaice, izvore, a bili su posveeni zlom ili dobrom bo~anstvu. Zlostup je bio religiozna antiteza dualisti kog stupa dobra kojeg su zamijenili kraanski simboli - crkva ili kri~. Joa je Konstantin Porfirogenet spominjao stup u centru Raguse.150 Mogao je to biti ~rtveni stup ali i simbol "osovine svijeta". U keltskim je predajama stup kao izraz osovine svijeta bio blizak pojmu drveta svijeta. Istovremeno se stup identificirao s metaforom koja je komparirala junake ili vojnike sa "stupovima bitke", na sto upuuje naslov irskog epa Bitka u dolini stupova. Natko Nodilo spominje pisani starodubrova ki izvor koji kazuje da se ispred Dubrovnika nalazio Smradov stup postavljen nasuprot Orlandovu, i pretpostavlja da su na takav na in u Dubrovniku slavili pobjednika "nad duhovima smrada" te ukazuje na neke analogije u kultu Pemna i Velesa u Kijevu i Novgorodu. Korijeni su simbolike stupa i heroja koji se asociraju s njim u mitoloakim legendama o borbi s udoviatem, kasnije modificirane u povijesne predaje o borbi s konkretnim neprijateljem. Tako je kijevska legenda ispo etka bila vezana za mitoloakog heroja Kirila ili Mikitu Ko~emjaka (onoga koji gnje i ko~e volova). Herojevo se ime ovdje nadovezuje na kozmogonijski mit o borbi sa zmajem a onda i s konkretnim, u povijesti poznatim neprijateljem. Taj se kijevski heroj ve 993. g. bori s Pe enezima koji su ugro~avali Kijev sa strane stepa. Pe enezi su bili nomadski, turkijski, agresivan plemenski skup. Kijevski heroji koji su se ranije borili sa zmajem sada to ine s Pe enezima i pobjeuju ih. U toj ve evoluiranoj kijevskoj legendi i dalje postoji pojam zla, kojeg je prije simbolizirao zmaj od ije se predod~be ovdje o uvalo samo obilje~je zla izre eno u opa~anju da je Pe eneg bio "prevelik, jak i straaan".1-'" I drugi narodi poznaju takve evolucije, a poznaju ih i dubrova ki Hrvati. Ovdje je ikonografija junaka evoluirala od ritualnog stupa odnosno idola-zaatitnika, preko borca sa zmajem odnosno branitelja zemlje od udoviata, potom njegova pojavljivanja u liku sveca u kraanskom dobu do uklju ivanja u povijesnu predaju o obrani rodnoga kraja od konkretnog, u povijesti poznatog neprijatelja. Kao ato je kijevski junak u jednoj evolutivnoj etapi branio grad od nomada, osvaja a Pe enega, tako se u Dubrovniku taj zaatitnik pretvorio u Orlanda koji je branio grad od Saracena. Danaanji je Orlandov stup vjerojatno fiksacija evolucije kulta junaka u Dubrovniku. Joa je Natko Nodilo dopuatao mogunost srodnosti Orlandova stupa u Dubrovniku s praizvornim idolom, s ritualnim stupom.152 Tu je ideju poslije Nodila razvijao i istra~iva  V. Mati .153 Stoga pretpostavljamo da je ovu prastaru funkciju idola u Dubrovniku nastavio Rolando, lik poznat u razli itih europskih naroda, junak francuskog epa i vitez talijanskih poema koji se nije slu ajno naaao u Dubrovniku. Osim konkretnih politi kih okolnosti i utjecaja, tome je godila i duga tradicija kulta junaka u Dubrovniku - Ragusi. Ozna eni proces transformiranja lika zaatitnika zajedni ka je tendencija razvoja razli itih indoeuropskih mitoloakih tradicija, ato je rezultiralo stvaranjem genealoakih heroja. Sveti Vlaho i Orlando u Dubrovniku kao da zavraavaju dugotrajnu evoluciju od terijomorfnog bo~anstva preko borca sa zmajem i kraanskog sveca do lika romanskog epa. Ovaj kult branitelja roda u Dubrovniku sli an je kod Slavena raairenom kultu mitoloakog pretka koji je svojom genealogijom sezao sve do antropomorfnih prabo~anstava kao ato su Vis un, Vivenik, Zduha , Vilenik i drugi likovi kozmogonijskih mitova. U mnogobrojnim folklornim elementima airom Hrvatske prikazani su kao borci, esto u ~ivotinjskom obli ju, a o ishodu njihove borbe ovisile su meteoroloake pojave. Metamorfoza Zduha a u ovjeka rezultat je ciklusa trajne transformacije: zmaj - vol - heroj- ovjek. Magijske sposobnosti Zduha a prenosile su se na ljude koji su prkosili bogovima, koji su se borili i pobjeivali zle sile, drakone s planina. Njihova je pobjeda donosila kiau, plodnost, jam ila je bolji ~ivot. Takve se predod~be reflektiraju u bra kom, istarskom folkloru te u drugim hrvatskim regijama. Za Hrvate karakteristi an tip zmaja podrazumijevao je i pretvorbu u mladia-heroja, u "ognjenog junaka". Sudei prema svemu u Dubrovniku je takav bio Meedovi, borac sa zmajem, zaatitnik roda koji je sjedinjavao tradicije razli itih vremena i kultura, sve dok se ovaj proces nije zavraio Orlandovim likom. Romanska legenda o Orlandu naiala je na plodno tlo u Dubrovniku, u ijoj je usmenoj tradiciji Orlando za~ivio kao pobjednik nad saracenskim gusarom Spucentom koji je neko ugro~avao Dubrovnik. Rolando koji se bori s divom tipoloaki je srodan dubrova kom borcu sa zmajem. Na osnovi Rolandovih karakternih osobina, divinatornosti, misti nosti, silne snage tog epskog heroja te njegove tipoloake bliskosti s Ahilom i Gilgameaom, zaklju ujemo o njegovoj genetskoj srodnosti s arhai nom tradicijom koja svojim korijenima ponire u lik kulturnog heroja, ije tragove nose junaci razli itih epova (Ramajana, Geser, Beovulf) koji tradicionalno atite ljude od demona i udoviata. Sam motiv Orlandove pobjede nad Saracenima na ijem je stijegu drakonov lik, potpuno se podudarao s moralnom i politi kom klimom Dubrovnika koji se joa uvijek ~ivo sjeao prijeteih turskih nasrtaja, likovno identificiranih s demonom, drakonom. U staroruskoj tradiciji zmaj je imao crte dr~avnog neprijatelja, a u hrvatskoj se tradiciji zlo utjelovljivalo u nizu likova: od zmaja do Mle ana ili Osmanlija a bilo je i drugih likova - protu-tipova zmaja koji se povezuju sa susjednim neprijateljem.154 Stogaje Orlando, kao jedan od izraza romanizacije slavenske kulture, zamijenio poganskog idola, slavenskog heroja koji je ~ivio u sjeanju Dubrovnika. Da je to sjeanje joa uvijek bilo ~ivo i intenzivno potvruju i stare kronike prema kojima je na samom po etku Orlandov stup bio drven i obojen u crveno (ovdje podsjeamo na drveni Gromovnikov idol u Kijevu). Navedenim su injenicama stare dubrova ke kronike izazvale sumnju istra~iva a koji su upuivali na razvijenu tradiciju kamenite skulpture u gradu.155 Meutim, stari su Slaveni joa uvijek imali i svoje drvene idole. S razvojem dubrova kih politi kih odnosa s drugim zemljama ovaj je lik sve viae poprimao tradicije neslavenskog podrijetla. Tako je recimo u 15. st. Dubrovnik bio pod zaatitom Sigizmunda, kralja maarskog, eakog a zatim i njema kog. U njema kim je zemljama Orlandov stup bio veoma raairen. Uz to treba dodati da su istra~iva i pojam roland, primjerice u njema kim gradovima, poistovjeivali s drvenim stupom ritualnog zna aja, sli no slavenskim idolima.1''6 Danasnjije Orlandov stup postavljen 1419. g. Ovisno o politi kim okolnostima premjeatali su ga i okretali na razli ite strane, no naj eae prema istoku odakle su prijetili osmanlijski osvaja i. Smjeaten na trgu kod Crkve sv. Vlaha, Orlandov stup i danas kao da vjen ava taj trajni proces razvoja i evolucije mita na dubrova koj pozornici, od zoomorfnog totema do romanskog heroja odjevenog sli no sv. Vlahu u renesansno-barokne odore. Slu ajno ili s refleksom prastare simbolike, skulptura je junaka s ma em i atitom u rukama okrenuta licem prema brdu Sr, kao da prijeti zmaju, zlu, neprijatelju. U starovedijskoj Rigvedi Indra je ma em ubio drakona s planine, a svakako treba spomenuti i Jarovitov atit i koplje sv. Georgija kao arobne, magijske elemente koji poma~u u borbi protiv zla, koja u Dubrovniku ni u nemitoloako doba nije izgubila svoj zna aj. U Dubrovniku vitez Orlando postaje simbol nezavisnosti i slobode, on je u isto vrijeme zaatitnik trgovine a njegova je desna ruka s ma em postala mjera za poznato dubrova ko platno. Ali osim pragmati nog zna aja Orlando je i spomenik prastare pri e o borbi s gnjevnim bogovima, s olujama i s politi kim zlom. Osim svog imena o uvana do danas, urbana struktura starog Dubrovnika vrijedan je izvor daljnjoj rekonstrukciji hrvatske duhovne kulture. Analizirajui elemente prastare religije u Dubrovniku pokuaali smo prikazati semantiku imena Dubrovnik u airokom etimoloakom kontekstu, s tragovima arhai ne duhovnosti implicitno prisutne u "vidljivom" kulturnom sloju. Taj toponim sadr~i u sebi vrijedne obavijesti o duhovnom ~ivotu osniva a grada. Interpretirano u kontekstu njegovih realnih zna ajki (osobine okoliaa, faune i flore) i u kontekstu staroslavenske mitologije, ime Dubrovnik potvruje pretpostavku o svom prvorazrednom zna aju u mitologiji kao jednom od izvora koji dopuataju prosudbu cijelog mitoloakog sistema. Mitoloaki kontekst omoguuje tuma enje toponima kao refleksa daleke realnosti koju je teako uhvatiti retrovizorima drugih znanstvenih disciplina. Dubrovnik je iskonsko slavensko ime nastalo ne kao parafraziran refleks romanske osnove po etnog naziva, ve kao izraz mitoloakih predod~bi njegovih slavenskih osniva a - najprije sakralnog obreda poklanjanju dubu, hrastu kao simbolu vrhovnog bo~anstva. To ime svojim vegetativnim kodom signalizira o arealu raairenosti imenskog tipa s osnovom na dub-, o arealu rasprostranjenosti etnosa i kozmogonijskog mita od Kijeva do Jadrana, gdje se odrazio prastari mit o Gromovnikovoj borbi sa zmajem. Poput Kijeva i Krakova, i Dubrovnik svojim imenom reflektira veli anstvenu sliku duhovne kulture Slavena pretpismenog razdoblja, svjedo i o njezinom opegenetskom karakteru, o izvjesnoj srodnosti starokijevske i starohrvatske kulture, govori o snazi koja probija naslojavanja kasnijih razdoblja. Ime Dubrovnik obasjava raniju povijest slavenskih naseljavanja prijadranske obale. Ono svjedo i da je grad bio jedan od najstarijih praslavenskih kultnih centara ove regije. U isto vrijeme Dubrovnik je nastavljao prastare mitoloake tradicije Raguse, on je primjer slo~enog procesa slavensko-neslavenskih komunikacija. Kao svojevrstan model razvoja hrvatske kulture s njezinim trovjerjem - kraanstvo (rimsko i bizantsko), iskonsko poganstvo praslavenskog razdoblja i poganstvo neslavenskog podrijetla, Dubrovnik demonstrira otvorenost hrvatske kulture razli itim dostignuima drugih etnosa i razdoblja. Lingvisti ke, folklorno-etnografske i druge spoznaje ukazuju na neminovnost trajnog kompleksnog istra~ivanja starohrvatske kulture u airokom indoeuropskom kontekstu kao va~nog obavijesnog izvora hrvatske kulture pretpismenog razdoblja.157 Ukrajinski je kontekst u tom smislu samo jedan od moguih prilaza. Toponim i o uvana gradska struktura plodno su tlo daljnjim istra~ivanjima. 3. MITOLO`KA POETIKA DUBROVNIKA Osnovni je problem u traganju za hrvatskom pretkraanskom kulturom pronala~enje i identificiranje izvorne baze. Dubrovnik kao da ilustrira ono ato je na Sveu iliatu u Kijevu govorio njegov po asni lan, doktor i akademik Josip Ham. Prema njegovim rije ima mi esto prolazimo uhodanim stazama i ne obaziremo se na poznate nam ve predmete. Mislimo da je to obi no kamenje. Ali, ako se ponekad sagnemo, uzmemo ga i prinesemo suncu, ono e zasjati kao vrijedan dragulj. Dubrovnik je riznica takvih vrijednosti, zna ajan izvor za rekonstruiranje arhai ne hrvatske kulture. Dokaz tome je i njegova urbana struktura koju treba rasvijetliti u semanti kom kontekstu ranosrednjovjekovnog grada. Jedna od analiti kih metoda je povijesno tuma enje i rekonstruiranje od vidljivog kulturnoga sloja do onog skrivenog u povijesnim dubinama, jer je Dubrovnik poput prastare kamenite knjige u kojoj su utisnute ve zaboravljene predod~be njegovih stanovnika. U itanju tog arhai nog gradskog teksta, u traganju za arhetipom grada, istra~iva i moraju pronai svjetonazorne komponente onih koji su stvarali grad, otkriti zakonitosti komponiranja grada i na ina njegova slaganja. Te elemente treba povezati s odreenim povijesnim razdobljima, odnosno sa svjetonazorom graditelja, i tijekom rekonstruiranja duhovne kulture izdvojiti one supstance na kojima je izgraen taj duhovni hram.2 Rekonstruiranje duhovne kulture po iva na metodi retrospekcije koja se suo ava sa slo~enom hijerarhijskom strukturom razli itih razina duhovnih svjetonazora. Dubrovnik je kao arhai ni grad rezultat naslojavanja tih raznovrsnih socijalnih, etni kih, vjerskih planova. Sa semanti kog aspekta grad ima cijeli niz kodova koji sadr~e odreene obavijesti i svojevrstan su arhetip gradskoga teksta, u ijem bi se itanju morali osloboditi postojeih stereotipa koji se povezuju s tradicionalnim izgledom grada. U interpretaciji gradskoga teksta polazimo od injenice da materijalne strukture gradnje i prostora koje on organizira sadr~e obavijesti o socijalno uvjetovanom ponaaanju i prakti nim navikama ljudi. Te su obavijesti ne samo dio svjetonazorne predod~be ljudi odreenih razdoblja, ve su i most koji povezuje razli ite generacije i epohe u jednu cjelinu, u kolektivnu memoriju grada.3 Dubrovnik je vrlo rijedak i zna ajan urbani spomenik koji nosi u sebi tragove zakonitosti ranosrednjovjekovnih gradova i iznimno va~an fenomen shvaanja svijeta kroz prizmu mitsko-poetske simbolike. Osniva i, stvaratelji grada osim pragmati kih ciljeva rukovodili su se i svjetonazornim principima uklopljenim u kulturu grada, u njegovu strukturu. Vidljiv dokaz, odnosno renesansno-barokni Dubrovnik, kao da u sebi skriva mnogo stariju strukturu vezanu za svjetonazore daleke proalosti. Prva stranica Dubrovnika kao stare kamenite knjige pri a o mitoloako-poetskim svjetonazorima njegovih stanovnika arhai nog doba. S obzirom da taj mitoloako-poetski model svijeta nije pojam empirijske razine njegovo je rekonstruiranje slo~en zadatak. Nositelji takve tradicije mogu biti i nesvjesni modela svijeta u njegovoj sveobuhvatnosti. Meutim, prisutnost takvih svjetonazornih pojmova bila je norma, obvezni stav u odnosu ovjeka prema prostoru. Mitoloako do~ivljavanje prostora diktiralo je planiranje i detalje arhitektonske izgradnje, ato je bilo karakteristi no i u starija vremena, primjerice to je bitna zna ajka iranske mitologije kao i drugih mitologija starih naroda. Svijet u mito-poetskoj recepciji suodnosa ovjeka i okoliaa. Stvara se vizija svijeta koja se realizira u razli itim semiotskim utjelovljenjima, meusobno koordiniranim u jedinstvenom univerzalnom sistemu u kojem mo~emo vidjeti strogu podreenost tih i takvih semiotskih utjelovljenja. Mitsko-poetski je model svijeta uvijek orijentiran na maksimalnu kozmologiziranost bia uz obilje~avanja najsakralnijih i kozmogoniziranih to aka "centra svijeta" kao i njegovih apstraktnih i konkretnih likova, odnosno tzv. "svetih mjesta", svetinja.4 Prema svjedo enju strukturalne antropologije takve su predod~be raairene i tipoloaki su srodne u kulturama razli itih naroda.5 Osniva i i stvaratelji Dubrovnika morali su se pridr~avati svjetonazornih principa kojima su se rukovodili i prilikom odabira mjesta svoga naselja, naglaaavajui u prvom redu funkcije kulta. Ti su principi bili odlu ujui i pri izgradnji njihova naselja. To zna i da je izgradnja bila strogo podvrgnuta osnovnim dominantama arhai nih mitoloakih vjerovanja. Meutim, te su se predod~be starih Slavena, odnosno Hrvata, naslojavale na kulturu supstratnog stanovniatva, koju povezujemo s etimologijom imena Ragusa. U srednjem je vijeku ta mitoloaka kultura joa uvijek o uvana, ali naravno bez prvotnog mitoloakog zna enja. I za danaanji su Dubrovnik karakteristi ni tragovi tog starog supstrata u kojem je sadr~an na in arhai nog mialjenja. Kulturno podru je staroga grada iznimno se uklapa u mitoloaki kontekst prastarih vjerovanja, odgovara principima modeliranja prostora prema mitoloakom sistemu Slavena, ato je posve logi no jer je grad bio sakralizirani mezokozm koji je morao odgovarati mitoloakom modelu svijeta kako ga zamialjaju njegovi stanovnici. Kao da su se u kulturnu domenu grada reflektirale sve predod~be o svijetu, sve kategorije modeliranja prostora u njihovom sistematskom i operacijskom aspektu. Magijska simbolika arhai ne strukture grada morala je biti prakti no usmjerena. Osim toga ato je bio kultni ritualni centar sa svim ritualnim atributima, grad je morao biti i siguran. Zna aj obrane dominira u strukturi Dubrovnika kao i deklariranje snage, moi, vlasti. Sve je u gradu moralo ulijevati sigurnost u odnosu i na mo prirode i na vanjskog neprijatelja. Magijska je struktura morala osigurati povjerenje i optimizam stanovniatva. Na nizu magijskih pojmova i njihovoj hijerarhijskoj strukturi, od snaga donjega sloja prema gornjem, arhai ni je ovjek deklarirao svoju tijesnu povezanost s univerzalnim snagama, ~elei ih pokoriti, podvrgnuti sebi, ubla~iti ih. Takvo je konstruiranje naselja tijesno povezano s psihologijom druatva i posebice se isti e tamo gdje nema uvjeta za posve mirnu egzistenciju, ato je bilo karakteristi no tijekom stoljea i za Dubrovnik. Ta je te~nja za zaatitom i magijskim suodnosom s okoliaem i nemirnim susjedstvom postupno utjecala na strukturu grada-tvrave. Postupno su s razvojem Dubrovnika kao Republike ti prastari magijski simboli evoluirali i preali u srednjovjekovnu kulturu. Mada je vrijeme korigiralo gradsku strukturu, konfiguracija se staroga grada, koju moramo do~ivljavati i kroz utjecaj prastarih predod~bi, postupno mijenjala ali je i dalje uvala crte sakralnosti. U prvom redu to se odnosi na funkciju kruga ili neke srodne okrugle likove. Ve su najranija poznata naselja naj eae predstavljena koncentri nim krugovima s obveznim kulturnim epicentrom. Naj eae je to stup vezan za ritual obo~avanja odreenog totema. Mogao je to biti prvopredak koji je ponaj eae predstavljen likom odreene ~ivotinje: bika, vola, teleta, vuka itd. Nomadski narodi cikli no podi~u svoje gradove i u njima se postupno kristaliziraju odreene figure. Prema prastarim vjerovanjima, gradovi su morali imati oblik kvadrata kao simbola stabilnosti, dok su nomadski logori naj eae imali kru~ni oblik koji kao da podsjea na kota , na vje iti pokret. Koncentri no je jezgro prastarih naselja redovito vodilo prema isticanju etverokuta u krugu, sto je takoer imalo svoju zakonitost i svjetonazornu opravdanost. Naj eae je u strukturi grada to povezano s isticanjem strana svijeta, ato je karakteristi no i za strukturu svetiata orijentiranog upravo na etiri strane svijeta. Spomenici prastare indoeuropske tradicije redovito su imali tu osobinu. U prvom redu to je etverokutna graevina koja je simbolizirala, zajedno s krugom, jedinstvenu cjelovitost, etiri strane svijeta, kao sreenu beskona nost svijeta. Dvojni simbol - krug i etverokut - sa zajedni kim centrom, karakteristika je pogrebnih obreda Arija i njihovih iranskih, indijskih potomaka. Taj model " etverokutne vjere" odrazio se u skitskim i germanskim predod~bama, u pogrebnim ritualima starih Slavena airom Ukrajine. Poznati je slavenski idol Sventovit imao etiri glave, ato omoguuje usporedbu njegova etverostupnog hrama s etvero lanim modelom svijeta: sjever - jug, zapad - istok. etvero lanost ima paralele u kijevskom kapitelu, gdje je pronaen oltar Gromovnika-Peruna. Pretpostavlja se Sventovitova duboka srodnost s njegovim prethodnikom, bogom groma Perunom. U svijetu simbola, uz krug naj eae se susree etverokut. Zajedno s pojmovima srediata, kruga, kri~a, etverokut je jedan od najzna ajnijih simbola. To je izraz opreke izmeu neba i zemlje, simbol stvorenog univerzuma.6 Primjerice, u Kijevu je 1908. g., u najstarijem dijelu grada, na Starokijevskom brdu, prilikom arheoloakih iskapanja pronaen ~rtvenik datiran u vrijeme od 5. do 8. st. n.e. Uz eliptoidnu formu imao je sa etiri strane po jedan kamen. Bio je to etverokut povezan u kolo, s kutevima usmjerenim prema odgovarajuim stranama svijeta.7 etverokut je prisutan u osnovici izgradnje poznatih spomenika pretkraanstva na Jadranskoj obali, najprije u starorimskoj kulturi, u anti kim spomenicima, u izgradnji gradova ili pala a. Klasi an je primjer Dioklecijanova pala a, graena kao strogo izra~eni etverokut. Sakralnost imena Ragusa-Dubrovnik objaanjava izgradnju tog prostora s etverokutnim oblikom upisanim u krug. etverokutni oblik naj eae imaju osnovni sakralni prostori, ~rtvenici, hramovi, gradovi, vojni ki logori.8 Izgled starog Dubrovnika opkoljenog bedemima, kako ga vidimo danas, kao da upuuje na izra~enu sakralnu strukturu viae-manje obilje~enog kruga s istaknutim stranama svijeta. Tu zakonitost u gradnji starih gradova, odnosno funkciju isticanja strana svijeta u etverokutu upisanom u "dubrova ki krug" imaju poznate tvrave na koje upuuju i stare ilustracije grada. Te tvrave danas poznate kao Min eta, sv. Kate itd. kao da reflektiraju prastaru sakralnu osnovicu gradske strukture - krug u koji su upisane odreene geometrijske forme koje isti u etiri strane svijeta. Prema legendi iz Dukljaninova ljetopisa grad Dubrovnik osnovao je hrvatski vladar Pavlimir. Ta opaska upuuje na sna~no sjeanje na slavenske doaljake koji su kreirali naselja prema svojim svjetonazorima. Prema tim kanonima u gradu bi se morali obvezno isticati krug i etiri strane svijeta. Krug je imao magijski zna aj i funkciju zaatite, upravo sna~no izra~ene u strukturi Dubrovnika. Osnovu magijskog rituala tvorila je polarizacija dobra i zla, te zaatita od ovog potonjeg. Ogromna etnografska graa svjedo i da se ne samo u Slavena zaatita od vanjskoga zla, nemira, ugro~enosti i svega stranog povezivala sa simbolikom kruga. arobni je krug u prastarim vjerovanjima mnogih naroda atitio od zlih demona. Te su se predod~be odrazile na neki na in i u Gogoljevoj pripovijetci u kojoj glavni lik Vij, da bi se zaatitio od zlih duhova, ucrtava oko sebe krug. Slavenska rije  obli (poljski obeacie, ukrajinski obistja) zna i mjesto koje treba ocrtati krugom. Tako se gradilo imanje, takav su oblik imala prastara naselja, a karakteristika je i ne samo tripiljske kulture s ukrajinskog podru ja. Arheoloaka rekonstruiranja tih naselja upuuju na magijski ritualni zna aj njihove strukture. Istu semantiku ima i okrugli obredni kruh kao izraz magijskog kulinarstva. Stari su se Slaveni nastojali ograditi od opasnosti. Oni su se poklanjali vodi i aumi, ali su se i ograivali od njih sakralnim krugom iza kojeg je bilo ono izvan. Rije  vani usporeuju s indoeuropskim vanam - auma od koje se treba ograditi. Slaveni iz ukrajinske i bjeloruske regije Polisja, Polia uki, koji su radili u aumama ili na mjestima okru~enim aumom obi no su oko sebe ucrtavali krug. Okruglost kao osnovicu prastarih naselja potvruju i arheoloaki podaci. Takva odanost krugu, izra~ena osim u magijskoj funkciji i u socijalnoj strukturi druatva koje je odgovaralo tipologiji ranoslavenskog druatvenog ustroja, projicirala je izgradnju onih zajednica za koje su bila tipi na naselja okrugla oblika. Ovdje je zanimljiva rekonstrukcija naziva prastarog zna aja izra~enih kroz praslavenske forme obr-tio (opi); eako -obl^, obli - okrugli.9 Socijalna struktura naselja s kuama smjeatenim u obliku kruga ima i mnogo dublji smisao, vezan za specifikum ljudske svijesti pa ak i ljudske fiziologije. Prema moskovskom istra~iva u Vja eslavu Ivanovu najsli nija su horizontalnom presjeku ljudskog mozga naselja primitivnih plemena. Indijanci Bororo u Brazilu svojim kolibama formiraju krug koji je na periferiji pre nikom podijeljen napola, na dvije polovice plemena, dok je u centru mjesto plemenskih susreta obje strane."'0bi no se u tom centru nalazila tzv. muaka kuca, odnosno muaki centar. Taj je muaki po etak uglavnom izra~en kultom jake muake osobnosti, od sna~ne ~ivotinje do idola - bo~anstva rata i u daljnjoj evoluciji do kulturnoga heroja, vojnika kakav je primjerice Orlando u Dubrovniku. Na takav na in Dubrovnik kao da reflektira u svojoj povijesti skrivene tragove podijeljenosti tog kruga na dvije polovice u ijem je centru mitski kip junaka (Orlando), odnosno svjetovni kip (Vlaho), o emu emo joa govoriti. Bez obzira na sve promjene oblika grada koje je vrijeme nosilo sa sobom, a koje su se najviae odrazile u stilu, osnovne se linije stare urbane strukture joa uvijek mogu prepoznati i u kasnijim naslojavanjima, primjerice u dualisti koj organizaciji prostora kao osnovici gradnje naselja prastarih civilizacija. Tragovi dualnog organiziranja promatraju se u strukturi naselja starih naroda na svim kontinentima." U starom Egiptu i u nekim drugim afri kim druatvima sa uvale su se crte dualisti kih organiziranja. Stari apanjolski izvori navode da su se u dr~avi Inka gradovi dijelili na dva kvarta. Ove su gradske etvrti obi no podijeljene airokom cestom ili trgom. Prema istra~ivanjima takva je raspodjela upuivala na povezanost s odreenim ritualom, na religijsku ulogu fratorija ato je bilo karakteristi no za centralnu Ameriku. Poznati ruski etnolog A. Zolotarev navodi primjere dualnog organiziranja "~ivog etnografskog muzeja" naselja isto nog Timbira. Krug formira smjeataj tih etverokutnih koliba s izlaznim vratima prema centralnom trgu. Cijelo se pleme dijeli na dvije matrilineame egzogamne polovice, od kojih je jedna nazvana prema ljudima Sun anog Istoka, a druga prema ljudima Sun anog Zapada. Dvije polovice plemena dijele i sve prirodne pojave: Sun anom Istoku pripadaju istok, Sunce, dan, sun ana sezona, oganj, zemlja, crvena boja, a Sun anom Zapadu zapad, mjesec, no, kiana sezona, drvo za dobivanje ognja. Dualisti ka crta kao bitna osobina slavenskoga svjetonazora i kao indoeuropsko nasljee, prisutna je u arhai nim naseljima na ukrajinskom prostoru. Upravo takvu strukturu razdijeljenog kruga esto imaju gradovi poznate tripiljske kulture. Koncentri nu strukturu naselja s dualisti kom organizacijom prostora usporeuju sa sistemom dvojnog klasificiranja, ije tragove mo~emo o itovati i u strukturi Raguse  Dubrovnika. O uvana okrugla forma vidljiva u starom gradu svjedo i o dubokoj starini naselja. U ovome kontekstu valja spomenuti hrvatsku imenicu tor vezanu za sto arsku tradiciju i u zna enju ograenog prostora za stoku. Na taj su na in neki istra~iva i pokuaali protuma iti i etimologiju toponima Kotor.12 U rezultatu naslojavanja i uslo~njavanja sistema tijekom vremena dualisti ki princip ve nije tako jasno izra~en. Meutim, taj sistem dvojnog klasificiranja tipi an za prastara naselja, u Dubrovniku je kao izraz dualisti kih religijskih recepcija starih stanovnika tog grada dobro o uvan. Svijet u slavenskoj mitologiji uglavnom je predstavljen sistemom osnovnih dvojnih suprotstavljanja, smatraju istra~iva i slavenske arhaike. Najkarakteristi nija za mitopoetski do~ivljaj svijeta su dvojna suprotstavljanja kao sistem dvojnih oznaka i univerzalni na in slikanja semantike svijeta. Mnogobrojni primjeri na prostoru od Novog do Staroga svijeta svjedo e daje bez obzira na maksimalnu geografsku udaljenost u sistemima tog prostora prisutna uglavnom srodna skupina dvojnih klasifikacijskih obilje~ja i simbola. Takav emo skup simbola pokuaati sagledati u urbanoj strukturi Dubrovnika - Raguse. U geometriji Dubrovnika kao da se o ituje sistem suprotstavljanja karakteristi an za stara religijska vjerovanja. Prisutno je u dualisti koj strukturi gradskog izgleda, u ozna enoj prepolovljenosti starogradske jezgre na dva dijela, a posebice u izra~enosti suprotstavljanja u prostoru s naglaaenim pravcima. etiri strane svijeta ozna ene su kulama, dok centralna linija kao da presijeca relativno vidljivu krugolikost u pravcu sjever-jug. Polazei od danas vidljive strukture grada pokuaat emo izdvojiti razli ite konfrontacije tradicionalno prisutne u slavenskom i ne samo slavenskom svjetonazoru. Najprije upozoravamo na ve spomenutu zakonitost isticanja strana svijeta raairenu u slavenskom folkloru, posebice u ritualu suprotstavljanja, i karakteristi nu za geometriju starog Dubrovnika. etiri su strane svijeta reljefno izra~ene u urbanoj jezgri Dubrovnika, u formi svetiata Sventovita, u ritualima i magijskim formulama. U staroslavenskim magijskim izrekama esto figuriraju etiri strane svijeta, a u jednoj od njih "I posmatrah az, rab Bo~ji, na sve etiri strane svijeta, i jeste na isto noj strani Okijana mora stoji hram" posebice se isti e suprotstavljanje istok-zapad koje je u slavenskoj grai eae od sukrajnosti sjever-jug jer je s istokom povezan izlazak Sunca koje je bilo i glavni orijentir u migracijama starih naroda, pa tako i Hrvata koji su se voeni Suncem kretali prema jadranskoj vertikali s isto ne strane. To je dualisti ko suprotstavljanje utjecalo na vjerska shvaanja ljudi i reflektiralo se u urbanisti kim konstrukcijama. Dubrovnik kao da je strogo podijeljen na isto nu i zapadnu stranu. Gora i sveti gaj na isto noj su strani, dok je dolje, pored mora i kamena, smjeaten Gromovnikov oponent - Volos, a tu je i grad-oponent onih koji su bili naseljeni sa strane svete Dubrave. Stari su narodi uvijek isticali pozitivan zna aj isto ne, sun ane strane. Gradei crkve primorski, balti ki Slaveni okretali su ih prema istoku, a takav se smjeataj crkve spominje i u magijskim tekstovima. Razlog tome je u shvaanju istoka kao izvora ~ivota, otuda su dolazila bo~anstva svijetla, topline i ~ivota, dok su na zapadu obi no bila bo~anstva tame i hlada, odnosno smrti. U staroslavenskim se magijskim zagovorima posebno isti u upravo te suprotnosti. Tako se u jednom staroruskom zagovoru ka~e: "Lea u okrenuti zapadu, lice istoku i krenut u sa zapada na istok." Okrenuti prema istoku mole se, na isto noj su strani sveta zlatna vrata, odnosno Sunce, glavno bo~anstvo ratobornih naroda. Funkcija istoka kao strane na kojoj se rada Sunce, kao strane ~ivota i svakog napretka naglaaena je u Gundulievoj Dubravki koja u sebi nosi odjeke dubrova kih mitoloakih vjerovanja. Isto ni pravac dominira u obrednim povorkama, pa tako i u Dubrovniku - sa sjeverozapada put bi vodio k jugoistoku gdje su smjeatene osnovne kultne graevine s moguim prastarim ritualnim mjestom koje se kasnije pretvorilo u Crkvu sv. Vlaha, odnosno Orlandov stup. Starobo~anski kult isto ne strane svijeta prenesen je i na kraanstvo koje se takoer obraa prema istoku, odnosno Bogu, ato u Dubrovniku reflektira i smjeataj glavnih crkava, u prvom redu one sv. Vlaha. Joa je u staroj tradiciji pretkraanski kri~ zna io bo~anstvo dobra i svakog napretka, a njegovo je mjesto obi no bilo na isto noj strani. Odavde i obraanje vjernika kraana prema istoku, u puku nazvanom kri~nom stranom, tj. onom gdje je Bog i Sunce, ije se ime u prastarim nazivima takoer podudaralo s Kristovim imenom, odnosno kri~em. Taj se Bog Sunce javlja s istoka gdje mora biti brdo, gdje mora biti sveti gaj, dakle sa strane dubrave, kako je u Dubravki naveo Gunduli. Ta se tradicija nadovezuje na vjerovanja sto ara koji se jutrom na planini Vlaai nisu kri~ali ve su ekali izlazak sunca. Kad se ono pojavilo oni bi okrenuti licem prema istoku airili ruke i govorili: "Pomozi nam ~arko sunce!" Sli ne su tradicije i u drugim arhai nim ritualima, primjerice ukrajinskim. Tamo se stare tradicije reflektiraju u knji~evnosti sve do kasnih vremena. Recimo `ev enko se u jednoj od poznatih pjesama naslanja na pu ku tradiciju koju je dobro poznavao pa razmialjajui o sudbini Ukrajine govori: "Da se nisi mo~da joa pred svit sunca bogu molila?" itd. U jednoj se zdravici iz okolice Dubrovnika ka~e: "K suncu se u istok okrenuo, kri~em se prekri~io, Bogu se pomolio!" U slavenskoj su se mitologiji dan i svjetlo poistovjeivali s istokom i jugom, a no sa zapadom i sjeverom.13 Zanimljivo je da su upravo u jugoisto nom dijelu Dubrovnika smjeateni glavni sakralni i simboli ki objekti, u prvom redu ve spomenuta Katedrala sv. Vlaha, Orlandov stup i druge crkve najstarijeg podrijetla. 'Ksajnost jug-sjever i istok-zapadu kozmi kom je planu struktura prostora u odnosu prema Suncu. Pojam gore povezuje se sa Suncem, s bo~anstvom, dok sjever i zapad asociraju na more, na ugro~enost koja dolazi izvana. U simbolici prirodnih snaga istok se takoer podudara sa zna ajem stabla, odnosno dubrave smjeatene na istoku Dubrovnika, koja na taj na in odigrava svoju sakralnu funkciju. ak su i u pu koj orijentaciji pojmovi vrh i gore zna ili istok, dok su se dnb, donji, dolje povezivali sa zapadom. Takvo se tuma enje povezivalo s kretanjem Sunca.14 U kulturi Dubrovnika mo~emo promatrati za prastaru i opeljudsku predod~bu svijeta, za religijske sisteme karakteristi nu, tipi nu binarnu opoziciju u kojoj dominira dvojno suprotstavljanje poznato kao opozicija gore-dolje. Ta vertikala, vezana za tro lanu vertikalnu sliku svijeta podrijetlom iz prastarih vremena, o uvana je u kasnijim etapama povijesnog i kulturnog razvoja, naprimjer u europskom srednjovjekovlju, gdje vidimo tri okomita dijela svijeta, poznata kao pakao, zemlja i raj. Ta je okomica vezana s arhai nim predod~bama o strukturi svijeta, s pojmom stabla svijeta i njegovom tro lanom strukturom: korijen, trupac, kroanja. U vertikali Dubrovnika da se vidjeti najkarekteristi nija konfrontacija koja je o uvana u svjetonazorima starih naroda joa od indoeuropskoga doba - to je konfrontacija nebo-zemlja, (gore-dolje). Nebo, odnosno "gore", povezuje se s mjestom na kojem ~ivi Bog, s prostorom odakle dolazi kiaa. Tamo se nalazi planinski vrh, sveto drvo, oltar bo~anstva, tamo je i kroanja svetog drveta. Dakle, na vrhu su obi no bila smjeatena vrhovna bo~anstva. Njihova je suprotnost ono ato je povezano s pojmom dolje. U ritualnom se planu to realiziralo smjeatajem bo~anstva i njihovih svetiata, obi no Gromovnika, na uzviaici, (npr. u Kijevu je na brdu bio Perun, a dolje Volos). Da spomenemo i Krakovsku goru i poznati Vaveljski bunar u Krakovu ili svetiate najednom od tri vrha Triglava; Bijelobog i ernobog kod Lu~i ana vezani su za dva brda, a dolje su bili njihovi protivnici. Centralno brdo u Ljubljani takoer nosi tragove kulta bo~anstva joa od predslavenskog doba, a odjeci kulta zmaja s kojim se sukobljava vrhovno bo~anstvo odrazili su se u ornamentici grada. Opozicija gore-dolje, bliska nizu pojmova mitoloakog i socijalnog karaktera, utjecala je na geometriju prastarih naselja. U Polji kom primorju dva su niza starohrvatskih crkvica koje su doista, kako ka~e A. `kobalj, kao dva bojna reda postavljena jedan naspram drugog. `kobalj to tuma i povezanoau s dva suprotna smjera, latinskim i pu kim.15 Gornja pozicija tih dvaju nizova starohrvatskih crkvica mitoloaki je uvjetovana, jer su vjerojatno podignute na mjestu pretkraanskih ~rtvenika. Stoga bi se u tom i u sli nim razmjeatajima mogao osluakivati odjek prastarih opozicija gore-dolje, gora-kamen, nebo-voda. Spomenici smjeateni dolje ranije su izgubili pretkraansku funkciju, ranije su se kraanizirali, odnosno romanizirali, dok su oni gore mo~da i zbog svoje nepristupa nosti du~e uvali svoju prvotnu funkciju da bi se potom pretvorili u simbol ne eg davnog, iskonskog, vlastitog, vezanog za prastaru tradiciju borbe sa zmajem. To potvruju i imena mnogih crkava gornjeg reda, primjerice u Polji koj su regiji to crkve sv. Juraja poznatog po borbi sa zmajem. Prema zakonitosti takve binarne opozicije, sli nu funkciju mo~emo promatrati i u mitoloakoj vertikali Dubrovnika. Ni~e od Sra je Ragusa s ritualom vezanim za kamen, za vodu, dakle za ~rtveni ritual, dok je u gornjem dijelu ~ivot odreen obredom upuenim vrhovnom bo~anstvu, Gromovniku, smjeatenom u dubravi. To se odrazilo i u socijalnoj konfrontaciji: gore je smjeatena vojna elita, dru~ina, vlada, slu~itelji kulta, a dolje je obi an puk, sto ari, trgovci i sl. Sli an je socijalni razmjeataj i u urbanoj strukturi gradova tzv. mitoloakog trokuta na prostoru Kijev-Krakov-Dubrovnik, gdje je socijalna elita obi no locirana u blizini mjesta kulta, na uzviaicama s ritualnim mjestima odreenih bo~anstava, dok je puk sa svojim bo~anstvom obi no bio dolje. Svojim zemljopisom Dubrovnik je odgovarao obo~avanju onih prirodnih snaga koje su prema Moainjskom bile glavne u mitologiji Slavena: voda, oganj, zemlja, vjetar. Prema pu koj kozmogoniji, kako ju izla~e i Natko Nodilo, suha je zemlja na vodi, voda je na ognju, a ognju je podreeno duhovno ognjeno bie Zmaj-Oganj.16 U dubrova koj gradskoj vertikali izdvajaju se tri razine: donja, sredianja i gornja. S pojmom dolje oduvijek je bila srodna funkcija vode s vlastitom opozicijom: gornje vode (kiaa) - donje vode (rijeke, jezera, more). Svjedo enja o obo~avanju vode o uvala su se u starih Slavena u razli itim i mnogobrojnim izvorima. Naj eai objekt atovanja je voda u zdencu, kianica i rosa. Postoje raznovrsni obredi i rituali u kojima se voda tuma i kao pozitivan odnosno negativan po etak. Nastavljajui tradiciju svojih prethodnika Slaveni su svoja svetiata uvijek gradili uz vodu. To potvruje i Ragusa u kojoj se na predslavensku sto arsku tradiciju naslanjao tipoloaki srodan kultni Dubrovnik. Ono ato posebice razlikuje kult vode u Dubrovniku od kulta vode drugih Slavena je hrabro pribli~avanje moru. Neki su istra~iva i tvrdili da su se Slaveni, osvojivai predjele danaanje Hrvatske, distancirali od mora smatrajui ga stranim i opasnim te su se stoga viae zadr~avali na kopnu. Doista, more je uvijek bilo pojam ne eg negativnog. Smatralo se izvorom zla i nesree. ak ni primorski Slaveni ni kasnije nisu razvili tradiciju povezanu s morem i o itovanu, recimo, u folkloru. Hrvati su mo~da jedini slavenski narod koji ima razvijenu pomorsku svijest ekspliciranu u pomorskoj tradiciji. Oni su se zbli~avali s morem ve u ranom srednjovjekovlju, u onim prvim valovima isto nih, mo~da predslavenskih migracija, dok se kasnije izrazito slavenski migracijski valovi istim putem pribli~avaju moru, dakle onim putem prijaanjih migranata koji su mo~da proali i ju~nim ukrajinskim stepama, ak i morem (Crveni Hrvati?). Ve su oni u moru vidjeli va~an mitoloako-organizirajui objekt koji je privla io tzv. narode mora, odnosno Sunca. Mogli su to biti sudionici indoeuropskih migracija koji su nazivali otoke imenom Sunca (Hvar, Krk itd.) da bi ta imena kasnije bila bruaena i prekrita vremenskim valovima. Mo~da od tih prijaanjih migranata voenim Suncem, potje e ime Jadran, koje bi se moralo podudarati s imenom bo~anstva sve do Indre. U tim je vremenima i nastalo prastaro ritualno naselje na obali mora, Ragusa, gdje kasnije dolazi i slavenski mitoloaki val. Binarni se par Ragusa-Dubrovnik u svome kompleksu simbola koji se podudaraju s instrumentarijem mitoloakih rituala nadovezuje na sna~nu i zna ajnu komponentu kao ato je more. Ve smo rekli da bi u suvremenom nazivu Jadrana mo~da trebalo tra~iti odjek nekog arhai nog naziva vezanog za mitoloake predod~be tzv. naroda mora. Mnogobrojna nazivlja mora u drevnih Indoeuropejaca govore o velikoj mitoloakoj ulozi mora u indoeuropskoj tradiciji. Na osnovi rekonstruiranja davnih kultura pretpostavlja se da se more do~ivljavalo kao zatvoren vodeni bazen, veliko slano jezero nad kojim je vladalo i uvalo ga bo~anstva neba, odnosno bo~anstvo voda. Kozmogonijska je uloga mora velika. U sakralnim pisanim i usmenim izvorima, more se do~ivljavalo kao prirodna snaga koja obuhvaa itav svemir. Te su predod~be imale analogije u staroindijskim spjevovima u ast bo~anstva Varune.17 More kao opi simbol vode prisutno je u keltskim shvaanjima svijeta, stari su mu Grci i Rimljani ~rtvovali konje i bikove kao simbole plodnosti. Na neki su na in sli ne predod~be karakteristi ne za svjetonazor starih Slavena, pa i drugih indoeuropskih i neindoeuropskih naroda. U mitologiji isto nih Slavena more je prisutno viae kao metafora, dok su se Hrvati su~ivljavali s morem i obo~avali ga. lako su se Ukrajinci dr~ali dalje od mora, i nisu ga prihvatili kao pozitivan pojam, ipak ono kao ritualni pojam esto figurira u njihovim mitoloakim pri ama. Ta se prisutnost mora u ukrajinskim mitoloakim izvorima tuma i kao ostatak prastarih predod~bi kozmogonijskih mitova u kojima je more kao neato iskonsko iz ega sve proizlazi zauzimalo zna ajno mjesto. U ukrajinskom su folkloru prisutne ritualne pjesme, koljadke, s motivima stvaranja svijeta. U njima je opozicija gore-dolje izra~ena u distinkciji mora i dna mora. U tim pjesmama o stvaranju svijeta more figurira kao prvo, kao iskonsko poslije kojega tek dolaze nebo i zemlja.18 Posve je logi no daje Dubrovnik iz vremena Raguse, iji je zemljopis potpuno odgovarao predod~bama naroda predslavenskog i slavenskog doba koji su u svojim migracijama iali za Suncem preko ukrajinskih stepa i planina sve do suvremenog hrvatskog prostora, itekako odgovarao svjetonazorima pogotovo onih posljednjih slavenskih migracijskih valova. Taj Dubrovnik odgovara i drugoj konkretnoj opoziciji more-oganj, voda-vatra, tipi noj za mitoloake predstave starih naroda. Kult ognja karakteristi an je za sve narode ove mara-rute, od mjesta obo~avanja Indre do obo~avanja Jadrana. Kult ognja kod Slavena razlikuje nebeski oganj, Gromovnika-Peruna, i zemaljsko domae ognjiate. Opozicija oganj-voda esto je prisutna u ritualnim formulama. Primjerice, u jednom se staroruskom magijskom tekstu (zagovoru) izmeu ostalog ka~e: "Okolo tebe oganj, zid kameniti. Sluga Bo~ji ide, iza sebe sinje more presje e, kako sinjem moru oganj pokorava.19 U ovom su kontekstu za daljnja istra~ivanja posebno zanimljiva imena bo~anstva predslavenskog podrijetla: Da~boga - kao nebeskog ognja, Horsa - kao varijacije naziva nebeskog svjetla, Sunca kao "gornjeg ognja", dok se Svarog srodio s "donjim ognjiatem", ognjem koji ima ritualni zna aj i za stoku, (dakle oganj pod ovnom, kova ev oganj, oganj u ognjiatu). U tom je smislu binarna opozicija Ragusa-Dubrovnik odgovarajua onoj gore-dolje nebeski oganj (Dubrava) suprotstavljena je ognju, ognjiata i stoke u Ragusi. Takoer se poklapa sa socijalnom opozicijom gornjih (vojni kih, ratni slojeva, zapravo elite, Hrvata u njihovom slavenskom zaposjedanju) i donjeg sloja - sto arskog, prastarog, predslavenskog. Takoer se i opozicija mitoloakih predod~bi voda-zemlja, more-kopno, vla~an-suh, mo~e o itovati u semantici Dubrovnika. Takvo suprotstavljanje u mitoloakim predod~bama nerijetko ima pozitivan i negativan zna aj. U Slavena je vrlo esta predod~ba o moru kao o onom ato donosi nesigurnost nesreu jer je obitavaliate mnogim negativnim likovima, ono je ~iliate smrti i bolesti i nemira. Takvom moru oponira kopno, zemlja kao pozitivan pojam. Dubrovnik odgovara toj predod~bi: more je na zapadnoj, "opasnoj" strani dok je kopno i pojam "gore" (s uzviaicom, s gajem) na isto noj strani. Postoji i obrnuti primjeri. Recimo kod balti kih je naroda more na isto noj strani s koje dolazi Sunce i stoga se ta strana do~ivljava kao svetinja s pozitivnim po etkom kojem odgovara i more. U Dubrovniku je zapadna, morska strana s koje su kasnije i dolazili neprijatelji od Saracena do Mle ana, posebice zaatiena ponajprije kamenom. Va~no obilje~je lika grada suodnos je semiotskog zna aja zgrada s materijalom od kojeg su napravljene. Obi no je kamen glavni element i izgradnji, a on je joa iz arhai nog doba imao sakralnu funkciju i bio simbol moi i vje itog postojanja. Kult kamena je bio rasprostranjen i u ranom srednjovjekovlju. Medutim, Dubrovnik se nije "obla io" u kamen isklju ivo zbog zaatite ili zbog nasljedovanja ope-europskog mediteranskog stila gradnje s posebnom upotrebom kamena u oblikovanju gradova. Bio je to rezultat i sna~ne reminiscencije na prastare ritualne komplekse. Da je kamen ovdje kao prirodni element figurirao i prije potvruju nazivi iz prastarog doba otoka Lave Lausa. Mada su Slaveni ponajviae bili vezani za kult stabla, drveta, oni si mo~da pod utjecajem sna~ne predslavenske tradicije koju su donijeli migranti iz kamenitih zakavkaskih prostora, prihvatili kult kamena koji je odavno postojao na Jadranskoj obali i konkretno u podru ju Raguse. Takav se kult podudarao s prastarim kultom vrha, obilje~avanog kamenom, ato je veoma raaireno na prijadranskom prostoru. Odjeci su tih vjerovanja steci koji su se razvili iz nadgrobnih gomila. U Poljicama recimo, na planinama 5 imenom Peruna, starohrvatske su crkvice nastajale na vrhovima, tragovima. kulta kamena. Te su crkvice obi no smjeatene u blizini steaka, gomila, i ukazuju na obredni zna aj tih mjesta obilje~enih kamenom. U Dubrovniku je kamen kao sastavni dio rituala uklju en u binarnu opoziciju more-kopno, odnosno voda-kamen. On je uklju en u pojam "dolje" i bio je zna ajan dio prastare ritualne pozornice kakvom je bila Ragusa. S pojmom kopna, zemlje povezan je cjeloviti okrugli oblik grada. Ve smo pokuaali istai prisutnost upravo te konfiguracije koja formira urbanu cjelinu Dubrovnika s naglaskom na funkciji elipse, u kojoj su na neki na in izra~ene strane svijeta, a ato je u cjelini srodno formi ~rtvenika. To povezivanje krug- etverokut uvijek upuuje na opoziciju nebo-zemlja, takoer sastavni dio mitoloake simbolike.20 Pojam kruga podijeljenog na dva dijela povla i za sobom i opoziciju desno-lijevo, sveprisutnu u mitoloakim sistemima od Novoga do Staroga svijeta. On se vidi u australskoj mitologiji, kod plemena Nove Gvineje, u kulturi Melanezijaca, Oceanije, u Indijanaca Sjeverne Amerike itd. Dualno organiziranje kruga, o emu smo ranije govorili, determiniralo je itav hod ~ivota prastarih naroda. Obi no se krug dijelio na dva dijela odreenom ili zamialjenom linijom koja je ritualno prolazila od jugoistoka prema sjeverozapadu.21 U dubrova koj strukturi kao da itamo sli nu skrivenu prastaru zakonitost kruga rasje enog na dva dijela strogom linijom s jugoistoka prema sjeverozapadu. Tvrdnje o nemogunosti druk ijeg komponiranja Dubrovnika mogu biti osporene usporedbom s drugim primorskim gradovima koji nisu bili tako sna~ni ritualni centri kao Ragusa-Dubrovnik zbog ega i njihova arhai na memorija nije tako jako izra~ena. Razdioba na desnu i lijevu stranu strogo je univerzalan princip izgradnje i takve su parne oznake poput lijevo-desno morale figurirati u ritualnosti Dubrovnika. U razli itim se kulturama lijeva strana smatrala sretnom, dok je desna imala suprotan zna enje. Naravno, taj je smisao mogao imati i posebne zna ajke skrivene u opem kompleksu dubrova ke simbolike. Grad je obvezno morao imati srediate. Taj je pojam uz krug i etverokut bio jedan od temeljnih simbola ritualnih centara. Sredina predstavlja harmonizirajui element, ona je izvor kozmi ke harmonije, neki embrion svemira. Karakteristi na je crta prastare kozmografije polo~aj prostora na kojem ~ivi odreeni narod: smjeataju ga u srediate svemira, dok je uokolo nereguliran kaos ijim otjelotvorenjem nastaje voda koja opkoljava kopno. Sredina svijeta koncentrira predod~bu o njezinoj harmonizirajuoj ulozi u kozmosu. Mitoloaki se objekt podudara s centrom svijeta, a sli nu funkciju imaju mitoloaki likovi, slu~itelji kulta, koji su izvor socijalne, kultne regulacije kolektiva.22 U mitoloakom modelu svijeta kategorija sredine do~ivljava svojevrsnu diobu, raspodjelu. Svaki sakralizirani mezokozm ima svoj centar. On je slu~io svakom konkretnom ritualu koji je bio jedinstven i u isto vrijeme imao ulogu "kozmi ke sredine", svojevrsne sr~i, osovine svijeta. Takva je konstrukcija odgovarala cjelovitom modelu u kojem dominira pojam srediata. U srediatu je svijeta Sveta gora, ondje se susreu nebo i zemlja, svaki grad svaki hram izjedna en je s jednom svojom "svetom gorom" kao srediatem svijeta. Centralni hram ili sveti grad se tuma i kao spoj neba, zemlje i pod zemnoga svijeta. Iz srediata se svijeta di~e i stablo ~ivota.23 Shvaanje odreenog naselja kao srediata svijeta poznato je u anti koj kulturi. Smatralo se da je takvo naselje slika nebeskog poretka od kojega prihvaa utjecaje. Takvi su bili Helikopolis Salem, Luz i druga centralna ritualna naselja. U Galiji pojam srediata fiksiranje u toponimu Mediolanum, u irskoj pokrajini Midheje zna io srediate, u Ukrajini odnosno Kijevskoj Rus' centar je Kijev dok se sve dalje od tog prostora zvalo Ukrajinom (kraj, prostor, ono ato je izvan sakralnoga svijeta). Dubrovnik je vjerojatno imao sli nu funkciju i takve su predod~be morale ~ivjeti u svijesti njegovih stanovnika. U tom kontekstu posebice je zanimljiva jedna pri a isklju ivo povezana s Dubrovnikom. U njoj se razvija ideja sukobljavanja izmeu Dubrovnika i Mletaka. Naime jedan je Dubrov anin morao odgovoriti na pitanje: "Gdje je srijeda svijeta?" Njegov mu je sluga nastojao pomoi i u jednom je trenutku odlu no kazao: "Dubrovnik je srijeda od svijeta, tko ne vjeruje neka izmjeri iznova."24 U toj se pripovijetci reflektira ne samo suparniatvo izmeu Dubrovnika i Mletaka ve i prastara predod~ba o svome gradu kao srediatu svijeta, a u tom je kontekstu kao ato je pravilno opazio T. ubeli: "vrlo izrazit lik sluge Vlaha".25 Taj bi sluga mogao reflektirati onaj etni ki sloj autohtonog stanovniatva ije ime nije ni slu ajno povezano s indoeuropskim bogom sto arstva Volohom, Volosoir. Posebno je interesantna u ovoj pri i i pjesma koja svjedo i da su Dubrov ani ve ostavili "rala i volove" te se prihvatili morskog zanata. Pri a kao da fiksira evoluciju tog prostora od sto arske Raguse s njezinom kultnom' funkcijom do Dubrovnika koji se ve tada bavio pomorstvom. Srediate svijeta esto predo uje prisutnost uzviaenog mjesta, poput gore bre~uljka i stabla. To srediate nije jedino na zemlji, svaki narod ima svoj srediate koje smatra svetim.26 U Dubrovniku je to zasvjedo io stari sluga Dubrov anin u ijoj je svijesti ~ivjela viaestoljetna tradicija o zna aju svoga grada, Sra i svetog drveta na njemu, duba u Dubravi kao srediata svijeta To brdo i stablo bili su jedan od simbola srediata kojim su vladali odreeni slu~itelji kulta - volhvi (~reci). Oni su regulirali kultne predod~be cijele etni ke skupine. Kao ato su Delfi rukovodili cijelom Eladom u duhovnom i kultnom ~ivotu i dominirali nad svim plemenima sredianje imperije, ato je inio i Kijev i njegovi Rusii u staroukrajinskoj imperiji, tako je i dubrova ka skupina koja je bila najbli~a kultu Horsa, dakle Hrvati, dominirala nad drugim plemenima ovog prostora nametnuvai im na taj na in i svoje ime. Osim planine, u strukturi grada funkciju srediata imali su sakralni objekti povezani s idejom centra. To je kameniti ~rtvenik i stup idola koji su kasnije evoluirali i kona no se pretvorili u Crkvu sv. Vlaha, odnosno Orlandov stup. Hram s oltarom glavnog mjesta bo~anstva morao je imati funkciju centra opinskog mezokozma. Takvu je ulogu igrao ~rtvenik Gestije u Delfima, kao srediate Elade i Zemlje uope. U Dubrovniku se "sr~ svijeta" uklju ivala u itko izra~enu vertikalu koja se podudara s opozicijom gore-dolje. To je srediate pronicalo iz grada - od ritualnog kamena, hrama, stupa prema planini, stablu svijeta, odnosno, brdu svijeta. U tom je smislu Dubrovnik rijetko sa uvan spomenik koji je sa uvao na prvi pogled nevidljivu ali postojeu sredianju vertikalu koja se da promatrati odozdo prema gore. U semantici zemljopisnog prostora funkciju sakralnoga srediata imao je Orlandov stup. Ve je sama odrednica stup vezana za prastari pojam srediata svijeta, osovine svijeta. Stup, ~rtveni kamen ima kozmi ku i duhovnu simboliku, povezuje nebo i zemlju, podupire ono ato je gore i komunicira s onim ato je dolje. U gr ko-rimskoj tradiciji stup je evocirao ovjekovu zahvalnost bo~anstvu i divinizaciju slavnih ljudi. Na njegovom vrhu ~rtvuje se ~ivotinja. Prema Platonovim opisima, u obredima u ast boga na stup bi vodili ~rtvenog bika i zaklali ga na njegovu vrhu. Takav se stup doimao poput svete osovine druatva. U kijevskom je kaptolu tijekom 6. i 7. st. postojao veliki masivan stup oko kojeg je pronaeno mnoatvo ~ivotinjskih kostiju i lubanja, u prvom redu domaih ~ivotinja. Obi no je takav sredianji stup bio ograen, a kako je okru~ivala sveto mjesto ograda je imala zaatitni, sakralni zna aj. Svojevrsnu sliku jednog takvog ritualnog mjesta daje jedna ukrajinska koljadka. (Da podsjetimo obi aj kolede, sakralnih pjesama pripada airoj etnografskoj oblasti skitsko-sarmatske tradicije). U sadr~aju je te koljadke sljedea slika: Oj, dopusti nama gospodaru Da i koljadku izgovorimo, Uokolo tvoga dvoriata Pa i ~eljezne su ograde. Usred tvojega dvora Stoji stup zlatni. A na tome stupu Sjedi ptica orao.27 Sveto mjesto zahtijeva i uzviaenu lokaciju. Ono je srediate i osovina svijeta, ono je povlaateno mjesto, mjesto teofanije, bogoslu~ja. U Dubrovniku je tu funkciju, (osim "donjega stupa" - osovine u gradu) imalo brdo Sr koje je, kao ato smo ve rekli, sastavni dio mitoloakog rituala i zemljopisne semantike Dubrovnika. Ta va~na komponenta mitoloako-poetskoga sistema ima raznovrsne mitoloake funkcije. Planina, brdo, gora esto se do~ivljava kao slika svijeta, kao model kozmosa. Obi no je smjeateno u centru svijeta i nastavak je osovine svijeta. Osnova brda tuma i se "pupkom zemlje". Na vrhu su planine bogovi (Meru, Olimp, Everest), a u njezinu podno~ju zli dusi koji pripadaju krugu smrti. U sredianjem dijelu, na zemlji, ljudski je rod. Ta se geometrija planina - grad - kamen (more) reflektirala i u semantici Dubrovnika. Predod~ba o brdu svijeta (prisutna u svim arhai nim tradicijama) ovdje je podudarna realnom brdu koje se uklapa u zemljopisnu semantiku dubrova kog mita. To je brdo joa u doba Raguse i njezinog starog sto arskog predslavenskog stanovniatva moralo imati onu istu sakralnu funkciju kakvu su imale vee ili manje uzviaice na prostoru odakle su prema jadranskoj vertikali tekle migracije. Primjerice, u hinduisti koj mitologiji klasi an je tip gore svijeta Meru. Ta je planina u centru zemlje, okru~ena je oceanom, ispod nje je Kraljevina Asur, a iznad bogovi u iju ast volhovi (ritualni starci) vrae obrede. Interesantnu sliku svetog mjesta daje jedna staroruska pjesma koju su pjevali prigodom ritualnog kru~nog oranja oko sela kako bi zaatitili stoku od bolesti. Na strmoj gori visokoj Kipe kotlovi vrui. U tim kotlovima vruim Gori ognjem vje itim Svaki ~ivot podnebeski. Uoko kotlova kipuih Stoje starci stari, Pjevaju starci stariji O ~ivotu, o smrti, O cijelome rodu ljudskom, Prori u starci stariji Cijelom svijetu ~ivote duge.2' Dakle, prema mitoloakoj semantici pojma gora, na vrhu su gore svijeta (Meru, Olimp, Everest) bogovi, u donjem su dijelu zli dusi koji pripadaju krugu smrti, a u njezinom je sredianjem dijelu, na zemlji, ljudski rod. Ta linija gora svijeta (bogovi) - grad (ljudi) - donji dio (kamen, more) karakteristi na je i za dubrova ku mitoloaku vertikalu svijeta. Gora se u mitoloakim tradicijama podudara s ve spomenutim pojmom drveta svijeta, poznatom i u hrvatskoj folklornoj tradiciji. Na slikama je esto prikazana povezanost drveta i gore svijeta kao jednoga. U hrvatskom jeziku gora objedinjuje aumu i brdo, a ti su pojmovi zbli~eni zajedni kim korijenom. Ovdje su posebno zanimljive stare dubrova ke gravire koje prikazuju grad kao krug okru~en ogradom dok je gora pokrivena upravo rijetkom aumicom, dubravom. Stablo svijeta jedan je od najpoznatijih simbola svijeta i ozna uje rast grada, naroda, narodnosti, izra~ava kontinuitet tradicije. Stablo koje je u osnovici imena Dubrovnik govori o njegovoj srodnost s predod~bom o kozmi kom stablu, stablu predaka, onoga koji je uklju en u poimanje bogova. Prema tome, ime Dubrovnik vezano je za univerzalni simbol prisutan u svim civilizacijama. Modeliranje prostora u Dubrovniku najtjeanje je uklju eno u drvo svijeta, u taj simbol srediata svijeta. Vertikalna raa lamba simbola ukazuje na tri razine, tri elementa prirodnih snaga: oganj-zemlja-voda. Na taj se na in pojam drveta svijeta uklju uje u sljedeu binarnu opoziciju: gora-nebo, zemlja-voda. Slika Dubrovnika podudara se s predod~bama opozicije voda-oganj, u kojoj su nebeske vode-kiae suprotstavljene vatri. Poznati ritualni obredi dozivanja kiae u dubrova koj tradiciji (spomenute dodolske pjesme, prpo-ruae), upuuju na opoziciju suho-mokro, ato je naj eae povezano s drvetom, u prvom redu s hrastom. Vla~an hrast ima pozitivan zna aj, simbolizira ~ivot i zdravlje, o emu svjedo e i karpatske obredne pjesme koje su dio pogrebnog rituala. U njima se spominje vla~an, mokar, zelen dub i s njim se identificira zdravlje i ljudska snaga: "Kako je to stablo zdravo tako i mi bili zdravi." Sli ne su usporedbe zdravlja i hrasta u hrvatskoj frazeoloakoj konstrukciji. Zanimljiva je podudarnost rije i drvo i zdravlje, npr. indoeuropsko deru i sdoru.29 Pozitivna uloga opozicije vla~an-suh povezana je i sa zaatitom od suae, emu je najbolja potvrda ve spomenuta dubrova ka obredna tradicija polijevanja sebe vodom s ciljem dozivanja kiae. Bugari su takve osobe zvali peperuae, preperuge.30 U staroruskim magijskim tekstovima s dubom je naj eae povezan pojam vla~nosti: "Blizu tog prijestolja stoji drvo suhovrho, na tom drvetu suhovrhom sjedi ptica. Poi na dub i na suho drvo na kojem nema grana." Opozicija suhom dubu je vla~an dub, siroj : "Stoji ovdje sir-dub, pod timje sir-dubom grobnica."31 Stablo svijeta podrazumijeva trojnu strukturu svijeta karakteristi nu i za Dubrovnik u kojem smo istaknuli postojanje pojmova brda, sredine i donjega sloja grada. Ta podjela upuuje i na socijalnu opoziciju, ato se podudara s raspodjelom iz ranog dubrova kog srednjovjekovlja. S gornjom se razinom grada povezivalo vrhovniatvo, potom slu~itelji duhovnih obreda u ast boga Gromovnika i vojna masa kao potpora poglavaru. Donji je dio mjesto trgova ke mase i sto ara. Trijada i razumijevanje svijeta kao trojne vertikalne konstrukcije karakteristi no je za mnoge stare narode, pa tako i za one iz doba predslavenske Raguse. Kelti, primjerice, imaju tipi nu trijadu: gornji sloj predstavlja Taronis - gromovni bog, najviai, onaj koji udara, bog duba, hrasta. Drugu razinu simbolizira Esus, on je dobar, genij, gospodin. Trei je sloj boga plodnosti i smrti, Teutatesa, simbola plemena, naroda.32 Sli no je trojstvo prisutno i u mitologiji Germana, Balta i drugih starih naroda. Trojna se struktura svijeta o ituje i u Skita, kod kojih je na svakoj razini smjeatena posebna druatvena klasa s odgovarajuim totemom. Gornji svijet ini nebo koje simboliziraju kraljevi, a ratnici su predstavljeni pticom, naj eae orlom. Srednji sloj ini svijet ljudi i slu~itelja kulta, a simboliziraju ga kopitari (krave, konji). U donjem dijelu, sloju zemlje i vode, smjeateni su zemljoradnici i sto ari, predstavljeni zmajevima, ribama, ponekad fantasti nim udoviatima htoni kog tipa.33 Takvi likovi ili oni srodni trojnoj razini bogova skriveni su u prastaroj strukturi Dubrovnika, ato joa jednom upuuje na bogate mitoloake kulturne tradicije bliske onima skitsko-iranskog, odnosno ukrajinsko-slavenskoga prostora. Kad govorimo o binarnim opozicijama u urbanoj strukturi Dubrovnika ne mo~emo ne uo iti dvojnost imena grada. Imena Ragusa i Dubrovnik sakralna u svojoj suatini i razli itog etni kog podrijetla obvezno su morala uroditi suparniatvom u kojem su odjeknule prastare opozicije, stariji-mlai, predak-potomak, glavni-sporedni. Ragusa koja je ve postojala i imala svoj kult koji se na svoj na in suprotstavljao po ecima kraanstva ukazuje da je ve tada postojala binarna opozicija poganstvo-kraanstvo, koja se s dolaskom ratobornih Slavena, a zatim i karpatskih Hrvata obnavljala kako na razini mita tako i na razini etni ke protivnosti: poganstvo-kraanstvo, Slaveni-prethodnici Slavena. Kult bo~anstva stoke u Ragusi morao se prema vremenskim socijalnim kriterijima suprotstavljati onom ato su sa sobom donosili Slaveni. Vremenski je poganski bog bikova Volos, Veles pripadao starijem ciklusu mita skrivenom u dubrova kim povijesnim dubinama. Glede opozicije "glavni-sporedni" dominirajua uloga bo~anstva odreena je ve u samom panteonu: glavni je bog onaj na brdu, a sporednije dolje. Prema Prokopiju ratoborni poganski Slaveni imali su jednog glavnog boga, Gromovnika-Peruna, a njemu je bio podreen Volos kao sporedni bog. Suodnos glavni-sporedni, karakteristi an za slavenski religiozni sistem, potvren je i folklornim primjerima, npr. u epskom pjesniatvu koje reflektira tu opoziciju i u socijalnom kolektivu. Binama protivnost Perun-Volos ima svoje korijene joa u iranskom dualizmu. Taj se utjecaj realizirao u vremenima slavensko-iranske interakcije, koja se lokalizira u jugoisto nim predjelima Ukrajine. Dublje se u tome prepoznaje dualisti ki princip indoeuropskog druatvenog organiziranja airoko prelomljen u ritualima i mitologiji, a korijen mu je, kako pretpostavljaju, u saznanju o dvojici plemenskih voa, ato se airilo u indoeuropskoj tradiciji. Prisutnost dvojice voa sna~na je potvrda dubokoj arhai nosti sredina u kojima se ta dualnost opa~a. Takva protivnost mo~e imati i socijalne korijene vezane za binarnu opoziciju gore-dolje. Pretpostavlja se daje opozicija Perun-Veles prema stranama svijeta, u nekim svetiatima povezana s razlikovanjem "manjih" i "veih", odnosno socijalne elite i puka. Perun kao bo~anstvo nebeskih voda nosi u sebi funkciju onoga koji prebiva gore i stoga je pokrovitelj onih dolje. Njemu odgovaraju monici od ije volje ovisi sudbina podreenih. Govorei o socijalnom faktoru o kojem je ovisila dominacija odreenog imena grada, valja imati u vidu joa jednu zna ajnu kategoriju koja odgovara trojnom modelu socijalne strukture konkretiziranom u Dubrovniku. Naime, osim bogova koji su gore i onih dolje, postoji i zna ajan broj duhovnika, ~reca, slu~itelja kulta. Oni su kao mona i utjecajna kategorija bili svojevrsna veza izmeu onih gore i onih dolje. Prema G. Dumezilu funkciju slu~itelja kulta imala su dva boga - Varuna i Mitra. Varuna je ~rec, vlastelin i vladar. Mitra je ~rec i organizator pravog poretka u socijalnom smislu. U isto noj su se tradiciji slu~itelji kulta nazivali volhvi. Iako su se bavili duhovnom djelatnoau imali su zna ajan utjecaj na vladu. Prema opa~anjima arapskih putopisaca vladarima starokijevske dr~ave vlast su ograni avali vjeataci, ~reci, odnosno volhvi koji su imali iransku genetsku tradiciju. Na srodnost njihovog imena (volhv) s imenom sto arskoga boga Volosa-Velesa ukazivali su poznati istra~iva i: Jacobson, Toporov, Ivanov, Uspenski, etimolog Vasmer i drugi.34 Na istoku su se Volhovi kao uvari svete Gromovnikove vatre odr~ali i poslije primanja kraanstva sve do 13. st. Nije isklju eno daje sli na kategorija druatva postojala i u Ragusi-Dubrovniku, gdje su ~reci imali glavnu ulogu u dozivanju kiae i odr~avanju duhovnog ~ivota. Odjeci druatvene prisutnosti duhovnika osluakuju se i u mitoloakim pri ama, izmeu ostalog u Istri (npr. u pri i "Pop ini grad" iz zbirke "Zakopano blago"). S gubitkom mitoloake tradicije ova se druatvena kategorija sna~no odrazila u semantici naselja, primjerice u Dubrovniku u kultu sv. Vlaha koji je obilje~io urbanisti ku strukturu grada. Dakle, binarna opozicija bogova Gromovnika i Volosa determinirala je i dvojnost imena naselja u kojem su skrivene protivnosti gore-dolje, glavni-sporedni. Ime Dubrovnik dolazi odozgo, od onih koji su bili gore, od monih pridoalica koji su u mitoloakom i socijalnom smislu predstavljali vojnu elitu, ato je joa od prastarih vremena kao pojam prisutno i u jezgri imena Hrvat. Oni koji su nosili ime Dubrovnik samo su obnavljali u slavensko-karpatskoj varijanti kult Gromovnika, nebeskog bo~anstva skrivenog u imenu Hrvat, koji je iznimno zna io onima koji pripadaju bo~anstvu Horosu, kao i onim drugim Slavenima koji su bili "Velesovi unuci". Ovdje treba podsjetiti da se u starokijevskim izvorima navodi zaklinjanje s Velesom, dok je u Hrvata zanimljiva zakletva "Sunca mi", "Sunca ti?" Pretpostavljamo da se u tome reflektiraju dvije sna~ne kategorije druatva: sto ari - Velesovi unuci i njima nadreeni ratnici, Horovati, sinovi Peruna Gromovnika, ato je jedna od varijanata slo~enog procesa transformiranja, interferencije nebeskog bo~anstva. Ime Dubrovnik bilo je nadmono jer je pripadalo pojmu "gore", Sru, svetom brdu u Dubravi gdje je bilo svetiate onih koji su atovali novo ime - Dubrovnik. U svetoj Dubravi bilo je srediate ratobornih slavenskih pridoalica, sna~nijih od sto arske Raguse. Ta je dvojnost izra~ena u sakralnom zna enju toponima koji sadr~e prastara sjeanja na izgubljeni ritualni i mitoloaki sadr~aj. Prema tome, toponimi Ragusa-Dubrovnik imena su dvaju bo~anstava ija je etimologija podrijetlom joa iz doba indoeuropske zajednice. Dvojnost je naziva naselja odredila opozicije koje osluakujemo u Ragusi-Dubrovniku: glavni-sporedni, stariji-mlai, vei-manji. Ti su se pojmovi tijekom povijesnih promjena zamjenjivali: Ragusa je starija i sporedna u odnosu na Dubrovnik koji je mladi i glavni. Odr~avanju imena Ragusa pridonijela je i njegova uklju enost u morsku cirkulaciju, jer je morski prostor u airokom mediteranskom bazenu, obilje~enom u toponimskom ali i u mitoloakom planu, u migracijama tzv. "naroda mora", stimulirao prisutnost naziva Raguse i na drugim prostorima, primjerice na prostoru suvremene ju~ne Italije. Geneza te analogije ukazuje na sli nu sto arsku tradiciju koja se prenosila s migracijom "naroda mora". Uklju enost u morsku komunikaciju podupirala je postojanje imena Raguse, koje se stoga viae odr~alo na prostorima mediteranskog bazena gdje je o uvanija i uspomena na prastaro predslavensko nazivlje. Meutim, da su u toj Italiji znali da je Dubrovnik Ragusa bilje~i i kozmograf iz Ravene. Uklju enost naselja u pomorsku kulturnu tradiciju opa~a se i u primjerima kasnijeg doba, npr. u kulturi kraanskih kultova: sv. Vlaha ili sv. Nikole. Zemljopisne su osobine Dubrovnika u kojem konstatiramo dodire kopnene i morske kulture determinirale razvoj dvije zone: kontinentalne, one staroslavenske i primorske zone vezane za sistem morske, trgovinske, kulture. Naravno te su se zone u procesu daljnjeg razvoja povezivale, preplitale se, ato ilustrira i lik sv. Nikole. U mediteranskoj, gr koj tradiciji dominirala je uloga sv. Nikole kao pokrovitelja mornara, pokrovitelja brodova. Gr ki je mornar u njemu vidio pomonika i zaatitnika. Meutim, to je interetni ki zaatitnik mornara, prisutan i u Dubrovniku. Lik sv. Nikole prisutan je i u usmenoj tradiciji. Polisemanti ki lik sv. Nikole ima ilustracije u pretkraanskim predod~bama poganskoga doba, u analogijama s pokroviteljima pu kog podrijetla, od sto ara do mornara. Dakle, u Dubrovniku imamo podrijetlom veoma starog sv. Nikolu koji je takoer lik kraaniziranog bo~anstva iz poganskoga doba. U dvojnosti imena Ragusa-Dubrovnik reflektira se joa jedna prastara binama opozicija, svoj-tui, koja se o ituje na razinama etni ke sakralne oporbe, ato je utjecalo na urbanisti ku konstrukciju naselja. Dva su imena upuivala na logi nu konfrontaciju, podjelu na dva dijela, na mitoloaki ritualni i socijalni sloj koji je pripadao jednom druatvu, i na analogan sloj drugog etni kog sklopa, a sve je to izra~eno u semiotici grada. Model neprijateljstva, ritualno rivalstvo, natjecanje dualnih fratorija izra~eno je u najstarijim kulturama razli itih naroda. Taj je model predlo~en kao alternativan na in izobrazbe starih kultura u dualnoj organizaciji. U Dubrovniku kao mjestu sinteze razli itih tradicija, logi no je moralo doi do sudara razli itih prastarih svjetonazora, odnosno etni kih grupa, od kojih je svaka imala vlasti religijski ritual. Sa slavenskim upadima moralo je doi do antiteze mi - oni, svoj - tui, poznate kod isto nih, balti kih a i ju~nih Slavena. Ta konfrontacija u povijesnoj sudbini Dubrovnika imala je razli ito zna enje, izmeu ostalog i etni ko: Slaveni-neslaveni ; religijsko: pogani-kraani ; tradicijsko: bizantska-rimska, odnosno slavenska tradicija itd. Na religijskoj, mitoloakoj razini je i konfrontacija bo~anstava s odgovarajuom socijalnom diferencijacijom. Na postojanje konfrontacije upuuje vjerojatno i grani na ulica Prijeko s izra~enim oporbenim pojmom. Ono je moglo zna iti i socijalno-religijsku opoziciju dva dijela druatva - onih "od Dubrave" dakle od Gromovnika i onih dolje, pu anstva nad kojima je dominirao Volos, Veles. Pojam svoj-tui u svakom je druatvu, imao vlastiti zna aj: svoj kod vojne elite, dok je kod onih "prijeko" svoj, odnosno tudi Volos i obrnuto. Takva konfrontacija poznata je i Kijevu, gdje je Perun - svoj bog Vladimirovoj dru~ini, dok je dolje, na Podolu, bio tui Volos. S mijenjanjem mita i dominacijom onih koji su bili uz Volosa, uz novac, uz trgovinu, te spuatanjem elite u grad, granica Prijeko dobiva posve drugi zna aj. Takav je proces interferencije logi an i odgovara svim zakonitostima konfrontacije koja ne isklju uje prihvaanje tuega boga. Postoje brojni primjeri u religijama velikih druatvenih grupiranja o postojanju i tuih bogova u panteonu. To smo ve objasnili kada smo govorili o integraciji slavenskih i neslavenskih bogova na ukrajinskom prostoru, ato se ostvarivalo joa u prethistorijsko doba. Slavensko-iransko zbli~avanje bilo je popraeno asimiliranjem nekih iranskih bo~anstava u starokijevski panteon. Ragusa-Dubrovnik upravo je izrazit mikromodel makroprocesa koji se ostvarivao na ogromnim prostorima od Karpata pa nadalje prema istoku. Proces oporbe a potom stapanja obilje~io je i urbanu strukturu dubrova kog prostora. Pokuaali smo obilje~iti neke tipi ne osobine stare mitoloake kulture, prisutne u urbanoj strukturi Dubrovnika. Analiza konkretno povijesnih crta semantike dubrova kog prostora dopuata interpretaciju njegove povijesti u novom svijetlu. Dubrovnik predstavlja strukturu koja sadr~i u sebi viae informativnih razina: etni kih, povijesnih, kulturno-religijskih. To je prostor na kojem se dogaao susret razli itih sistema, od etni kih do religijskih, i na njemu se uspjeano ostvarila interferencija tih pojmova, koja se harmonijski povezivala u uzajamnu cjelinu. Kao grad interetni kog formiranja Ragusa-Dubrovnik se ve od svoje daleke proalosti uklju io u dinami ni sistem interakcije karakteristi ne za gradove mora. Suvremena arhitektonska kompozicija Dubrovnika, zahvaljujui o uvanosti, svojom kulturom reflektira kategoriju strukturu prastarih svjetonazora sa simboli kim obilje~avanjem njihovih koordinata. Polazei od gore izlo~enih osobina semantike grada, uvjetno mo~emo predlo~iti sljedei model mitoloake strukture urbanog jezgra Dubrovnika, s obilje~avanjem onih na povijesnom dnu skrivenih ali uo ljivih koordinata. 4. SVJEDO ENJE IVANA GUNDULIA Sna~na mitoloaka tradicija usaena u hrvatsko tlo logi no se morala odraziti u pisanim izvorima. `iroka prisutnost raznovrsnih odlomaka. fragmenata pretkraanske kulture izrazita je crta starohrvatske knji~evnosti. Bogatstvo tih elemenata u vremenskoj i prostornoj dimenziji pisane rije i u Hrvata, opet je potvrda plodnog tla na kojem je izrasla hrvatska knji~evnost. Ona se mora analizirati i kao izvorna baza koja bi pru~ila va~ne podatke za pripremanje zbirnog svoda hrvatske mitologije. Nije slu ajno da se upravo u Hrvata, meu prvima u Europi, konstatira fiksiranje usmene knji~evnosti koja je izazivala pozornost joa od hrvatskih humanista. Opa~anje hrvatskih latinista od Jurja `i~goria pa nadalje o bogatstvu usmene knji~evnosti na hrvatskom tlu upuuje na njezinu ~ivu prisutnost na tom prostoru. Razno-vrsna svjedo enja daju i pisci kod kojih osluakujemo odjeke trajno prisut-noga mita, posebice onoga o nastanku Dubrovnika ili o mitoloakim biima. Zna ajna su izvorna baza za rekonstruiranje hrvatske mitologije svjedo enja glagoljaaa, irilovaca, latinista i drugih predstavnika stare knji~evnosti. Potvrde o postojanju mita u Dubrovniku, posebice o njegovom osnutku, pronalazimo u Dukljaninovom ljetopisu. Korijene dubrova ke povijesti vidio je u ranim slavenskim elementima Naljeakovi, dok Vetranovi govori o vlaakoj Sibili, Ma~ibradi - o Znaharici. Predod~be o slavenskim poganskim bo~anstvima odjekuju kod Zlataria i Palmotia, za taj panteon zna i Ka i-Mioai kao i niz drugih pisaca koji su tretirali pogansku mitologiju ne samo zato ato je to bilo determinanta duha vremena, odnosno stil knji~evnosti njihova doba, ve i zbog nekih svojih spontanih refleksa duboko usaenih u povijesnu memoriju u kojoj se osluakuje glas proalosti. Vladimir Nazor sa svojom osebujnom mitoloakom opsjedanoau tek je jedan od kasnijih izrazitih primjera u galeriji hrvatskih pisaca koji su reflektirali mitologiju u hrvatskoj kulturi. Stara i nova hrvatska knji~evnost s mitoloakom predispozicijom joa tra~e posebna istra~ivanja koja bi analiti kim retrovizorima vadila s dna proalosti dragocjene podatke o postojanju i sustavu mita airom hrvatskoga prostora, a posebice u Dubrovniku. Jedan od onih koji svojim djelom "Dubravka" evocira bogate uspomene na mit u Dubrovniku je Ivan Gunduli. Kao ovjek baroknog doba, ali u onom specifi nom dubrova kom stilu, pisac iznimnom osjetljivoau osluakuje ono ato je bilo bitno i karakteristi no za duh njegova grada. On osluakuje mit i shvaa ga kao izraz nacionalne osebujnosti. Upravo zato on gradi svoju "Dubravku" na onome ato je uo i osjeao u svome gradu. Stoga "Dubravku" mo~emo uz odreenu distancu tuma iti i kao svojevrsno svjedo enje prisutnosti mitske svijesti u Dubrovniku baroknog doba, Gundulieva doba. Osim usmenim putem pisac je mogao saznati o postojanju mita i iz pisanih izvora. Ve od prvog dubrova kog ljetopisca Milecija koji ka~e: "Ovako pri aju stara pisma...", znamo za postojanje prastare legende o nastanku grada.35 Pisani izvori iz 14. st. govore da se u Dubrovniku o uvala "zdrava jezgra tradicije o postanku grada".36 Istovremeno, ato je posve logi no, postoji i tendencija negiranja, osporavanja folklornih tuma enja i legendi o gradu, ato je bilo karakteristi no za jedan vid literature tog doba. Potvrdu postojanja takvih tendencija nalazimo kod Dubrov anina Ludovikusa Tubera (15. st.), koji odlu no izjavljuje da u svom izlaganju o postanku Dubrovnika nee slijediti izmialjene bajke.37 Ivan Gunduli spada u grupu onih domoljuba koji su cijenili folklornu tradiciju i ~ivi je svjedok postojanja takve tradicije u svom baroknom dobu. Potvrda tome je i posveta "Suza sina razmetnoga" gdje je istaknuo da po "vianjoj milosti naaa sloboda neocrkvljena vee od tisuu godiata uzdr~ala se i sahranila"38. Gundulievoje poimanje slobode kao o uvanje osebujnosti nadovezane na staru pretkraansku, dakle "neocrkvljenu" tradiciju. To osjeanje projektira se i u "Dubravki", djelu iz kojega emo pokuaati izdvojiti neke elemente koji upuuju na sna~nu prisutnost mitoloake svijesti. U ovom se djelu Dubrava reflektira kao sakralno mjesto, kao sveti gaj u kojem su se vraili rituali. To nije gusta auma, ve upravo dubrava kao simbol, kao hram uvanja rituala. Ta dubrava je "plemenita", ona je mjesto obo~avanja, oltar gdje se uva svetinja, nacionalna originalnost vezana u prvom redu za pojam slobode. Prema rije ima Ribara "Dubrava sama ova vlada se po sebi". U Dubravi postoji "svetiliate i sva ina (...) svetkovina", svjedo i Radmio. U tom se svetiatu poklanja bo~anstvu, jer je tamo "vladalac vianji s nebi ima pomnju posobitu", odnosno, tamo je mjesto prastarog bo~anstva kojem se posveuju ritualni obi aji. To je bo~anstvo "gore", dakle nad gradom Dubrovnikom gdje se i odigrava radnja. U toj je lociranosti "gore" sadr~an jedan od zna ajnih smjerova mitoloake akcije, pojam onoga ato je smjeateno na planini. U tom se kultnom mjestu vrae "obi aji (...) kom naae sej misto slavi se". Dakle, djelo govori o postojanju sna~ne uspomene na ritualne obi aje koji su u svijesti suautorovih suvremenika ve pripadali proalosti, kao obi aji djedova. To se proalo doba do~ivljava kao "zlatno doba", kao doba slobode, vrijeme boljitka. Takvo poimanje proalosti u cjelini odgovara modelu izgradnje socijalno-utopijskih legendi: neko davno ~ivo je bio bolji, slobodniji, u njemu je cvalo blagostanje. Simbol, oltar slobode je zelen gaj u kojem je bilo bo~anstvo i kojem su se poklanjali. Takva je vizija proalosti izra~ena preko Ljubdraga koji simbolizira vrline proalosti: U moje vrijeme narav ina i nauka bjeae od ljudi (...) Prije bijeljahu sva mjesta se naaim stadim bezbrojnima; sad dubrava sva ne pase ato u me doba jedan ima. Pomnja prije dobra opena u njoj vje nu zelen goji; sad s nepomstvom poruaena s povenutijem listjem stoji. Ovce voahu izdaleka s mekahnijem se runom prije; sad ... Sve to pjesnikovo sjeanje na proalost plod je ne samo tipi nog suprotstavljanja sadaanjosti onom proalom ve je to i sjeanje na mit u kojem odjekuju vremena sto arske tradicije s Dubravom kao mjestom rituala i blagostanja ("ovce voahu izdaleka"). itavi monolozi Gundulievih junaka prepuni su elemenata koji govore o Dubravi kao ritualnom svetiatu. Naime, autor kroz jednog od svojih junaka s izrazitim imenom Bratanko, svjedo i o cvjetanju starih obi aja na kojima je izgraena radnja u dubravi. Govori o obi ajima slavljenja boga, o "bo~ici slobodi", o zboru pradjeda oko Dubrave, o zna aju hrasta, o "kori dubovi". Sve su to sna~ni elementi mitoloakog razmialjanja: Lijepa ti je zaisto obi aj veoma kom naae sej misto slavi se, dru~bo ma, u strani da se ovoj dan tancim provodi posveen pri istoj bo~ici slobodi. Blistava je to ilustracija simbioze prastare tradicije pretkraanskog i novokraanskog razdoblja prenesenog u pjesni koj viziji baroknog umjetnika. U tom se odlomku osluakuje reminiscenca na arhai an mit koji je vjerojatno poslu~io kao jedan od izvora u izgradnji scenarija dramskoga djela. U osnovi je si~ea do ek dogaaja koji ima kozmogonijski zna aj. Autor viae puta naglaaava da se o ekuje neato zna ajno vezano za odreeno doba godine. Da se radi o ritualnom danu, to priznaje i sam autor koji ka~e daje to "dan koji se do ekuje i dolazi samo jednom godianje". Dolazak je tog dana obilje~en pojavljivanjem astralnoga znaka predstavljenog ovdje Danicom Slobodom. Na sve anost, ritualnost dogaaja upuuje esto ponavljanje "blag dan u Dubravi", "dan blag od slobodi". Prema opa~anju istra~iva a, taj se pojam ponavlja viae od etrdeset puta, viae od imena Dubravka.39 Takva dinamika ponavljanja mo~e se tuma iti i implicitno izra~enim poznavanjem samoga rituala s njegovom ritmikom dozivanja, koje dominira u glazbenoj, intonacijskoj strukturi djela. Od samog po etka pa sve do kraja, djelo je pro~eto neprestanim dozivanjem dolaska ne ega sakralnoga, zna ajnog ato je bit ritualnih obreda. To je dozivanje astralne, kozmogonijske pojave s kojom dolazi i o ekivani, odreeni dogaaj i promjena: Objavi, Danica, ah ve objavi }udeno tve lice u ovoj Dubravi. Te rije i kao da stiliziraju postojei ritual o ekivanja ne ega ato dolazi sa svitanjem, s pojavom odreene zvijezde. Na postojanje takvog rituala u Dubrovniku upuuje i Natko Nodilo. Prema njegovom opisu ritual se odvija po mraku koji e nastati s dolaskom "iz isto ci" astralnoga tijela - Sunca. Time je naglaaena joa jedna komponenta rituala - zna aj pravca "istok" kao strane dolaska Sunca. Zato neprestano ponavljanje "Objavi, Danice, jasni znak objavi" viae upuuje na autorovo poznavanje odreenih obreda nego na stvarala ku fantaziju. Nije slu ajno da taj refren ponavlja "skup" ato reflektira kolektivnost obreda kojem je svjedok mogao biti i sam pisac. Dolazak o ekivanog Gunduli uvjetuje odreenim dogaajem, koji kao da je preuzet iz scenarija arhai nog kozmogonijskog mita, pretvorenog tijekom vremena u bajku, pa u legendu. Te zadnje forme transformiranja mitske tradicije mogle su ~ivjeti u usmenim izvorima neposredno u Dubrovniku joa u autorovo doba, a on ih je prema knji~evnim normama tog doba stilizirao u svom djelu. Cjelovita se mitska kompozicija nije ni mogla o uvati u kolektivnoj memoriji grada, ali Gundulievo djelo kao da u sebi nosi neke njezine osnovne i najviae o uvane komponente. U prvome je redu to borba izmeu dviju strana koja zavraava otimanjem djevojke. Taj je si~e do~ivio svoje transformacije od Gromovnikove borbe za ~enu pa sve do raznovrsnih varijacija prisutnih u jadranskom folkloru (npr. kor ulanska ritualnost). Protagonisti su u Dubravki podijeljeni na one pozitivne, obvezne pobjednike i njihove negativne neprijatelje. Ove prve predstavlja Miljenko, u kojem kao da su sadr~ani odjeci sjeanja na kulturnog heroja, atienika, branitelja koji nastupa kao predstavnik kolektivne svijesti. Miljenko je ovdje predo en kao izabranik bogova, on ima snagu pobjednika, on je "slobodan u stijene proao sred zviri". U toj se aluziji na snagu heroja ne osluakuje samo kraanska legenda o onome koji pobjeuje zvijer, vezanom za "stijene", ve je taj junak, odnosno predod~ba o njemu, mnogo starijeg podrijetla, genetski vezana za kolektivnu svijest. Na to upuuje akcentiranje na rodbinskim odnosima, jer je taj junak "zet nami", odnosno svima u Dubravi. Da likovi iz neprijateljskog tabora takoer upuuju na mitsku genezu potvruju i njihova imena. Cjelovito, sistem likova iz "Dubravke", ve prema svojim imenima, aludira na prisutnost mitoloakog supstrata, za koji je autor imao konkretne predod~be. To se u prvome redu odnosi na sadr~aj imena kao ato su Dubravka, Bratanko, Pelinko pa satiri - Divjak, Goratak, Vuk i drugi. U njihovim je imenima prisutan i autorov domialjaj ali i poznavanje prototipa iz usmenih izvora. Likovi kao ato su Divjak, Vuk, Goratak kao da aludiraju na ono okru~je Dubrave koje je povezano s dalekom proaloau. U dijalogu izmeu Divjaka i Gorataka, koji vjerojatno reflektiraju staro, predslavensko stanovniatvo, odjekuju reminiscencije na neke prastare predod~be o zaboravljenim bo~anstvima i obi ajima njihovih atovanja. Spominje se u povijesnoj memoriji tradicionalno postojanje "zlatnoga doba", koje je imalo svoje bogove i svoje obi aje. Autor preko svojih likova jasno potvruje postojanje nekih obi aja koji su bili usmjereni prema onima "gore". Za te su gornje lokacije vezani obredi atovanja odgovarajueg idola. Vuk Satir kao da reflektira postojanje neke proale tradicije i njezina kulta odreenih bo~anstava koje su uniatili i sruaili doaljaci. U monologu je tog predstavnika starog, autohtonog stanovniatva uspomena na neku podjelu izazvanu upadom onih kojima se suprotstavlja Vuk Satir, a koji su predstavljeni izrazito slavenskim imenima (Radmio, Miljenko, Ljubmir, Dubravka i sl.). Na postojanje konfrontacije mi - oni, odnosno stari - novi, starosjedioci - doaljaci, neslaveni  Slaveni upuuje i dijalog izmeu Radmia i Ribara koji je nositelj neke druge, primorske tradicije, otuene od one koja je prisutna "u Dubravi". Ribaru je tu blagdan onih iz Dubrave, koji kao da su svojim dolaskom poremetili nekadaanji postojei red: Primorja naaa sva u niata sila zbi: Dubrava sama ova vlada se po sebi.... Ribar i dalje izra~ava svoje nezadovoljstvo prisutno od osnutka Dubrave. Njemu oponira predstavnik te Dubrave, Radmio u ijim je rije ima prisutna vedrina onih koji vladaju, koji su pokorili starosjedioce i iji je dolazak zna io novo doba za staro naselje i okolno stanovniatvo: Ti si do mudro obro, prijatelju, pod sjeni od mjesta gdi dobro gosti su primljeni; jer otkad najprije ni e ova Dubrava, i otkad se opstrije slobodnijem plotom sva, vjera u njoj krepak stan i nae i ste e, s kom je svak slobodan od sile najpre e. Tim rije ima Gunduli kao da budi neku staru uspomenu na one "koji su doali" i osnivali svoju Dubravu, napravili utvrdu, donijeli vlastitu vjeru, nadmono vladali i bili slobodni. Oni su utvrivali svoju dominaciju potiskujui starosjedioce, kako one iz Primorja (Ribar) takoer i one iz gorskih predjela (Vuk Satir). Ovaj zadnji koji utjelovljuje ideju suprotstavljanja predstavnicima Dubrave, kao da ~ali za tradicijom izgubljenom s dolaskom onih u Dubravi. Preko tog lika Gunduli izra~ava joa uvijek prisutnu opoziciju mi-oni, u kojem su starosjedioci izgubili svoje tradicije. Kakva je ona bila saznajemo iz ~aljenja Vuka Satira za proalim vremenima: Granice se od ljudi ne bijehu zabile, ni mjerom sve svudi otialo na dile. Blizu tijeh bremena davnjijeh od zlata gora u nas kamena hranjaae Brgata, - gora ka tada sva u dublju veliku gusta se dubrava viaae putniku. Brgat, ki stanova u gorskoj dubravi, zakona ci nova staroga ne ostavi; (...) A gori, u koj sta i kaje vrhu nas, od Brgata istoga Brgatje ime i danas. S tim likom koji je stanovao u "gorskoj dubravi" povezuje se i motiv otimanja blaga, stoke. Gunduli pojednostavljuje taj motiv, sada je to "kraa": Od Brgata ovoga, ki je krasti svud iao, po etak od moga traga je iziao. I djedu slobodnom unuk sam slobodni, vodei u rodnom Brgatu zlatne dni (...) Ja pljezim i lazim i ulagam svud ruke obilnos gdi pazim od stoke i muke. Vuk Satir kao da uobli uje onu snagu (planinsko bo~anstvo) koja izlazi "iz gora" upravo "na blag dan" - da bi otela stoku. U tome je prisutan tradicionalni mitski motiv o otima u stoke, o neprijatelju glavnoga junaka, s kojim e se suo iti upravo na "blagdan". U Gundulievoj su Dubravi dva druatvena sloja koja se razlikuju etni ki i vjerski. Njihovi su predstavnici njihovi lideri. S jedne je strane Miljenko, predstavnik slavenskog stanovniatva (Dubrave), a s druge njegov suparnik, otima  stoke, koji vjerojatno prezentira autohtono stanovniatvo (Ragusu). Njihovo se suparniatvo gradi na borbi za ~enu, ato na kraju zavraava brakom pobjednika i Dubravke. Autor koji dobro poznaje dubrova ku usmenu tradiciju i smatra je izrazom nacionalnoga identiteta, nastoji je o uvati u njezinoj istoj izvornosti, bez knji~evnih domialjaja. Njegova je Dubravka u prvom redu mitsko bie, a onda metafora slobode. Meutim, taje sloboda u neprestanoj vezi s kozmogonijskim do~ivljajem promjene i osloboenjem od mraka, ato zna i svitanje novog razdoblja i obnavljanje svega uokolo. To je najizra~enije ponajprije u slavljenju te "obnove", kao najzna ajnijeg dogaaja, a potom Dubravke kao ~ene. Ona je bliska si~eu o mitskoj zaru nici pobjednika nad donjim snagama, koja e donijeti preporod, sunce i proljee. Njezin je dolazak u Gundulievoj drami predo en kao ritualno o ekivanje dana koji se do ekuje i dolazi samo jednom godianje. O ito da je u autorovo doba sjeanje na taj blagdan bilo ~ivo i pisac ga je stoga prenio u svojoj literarnoj obradi kao svetinju svog zavi aja. Iako suparniatvo izmeu kultnog heroja i njegova neprijatelja, "grdnog pastira" nije neposredno prikazano u djelu, jedna bitna osobina opet upuuje na prastare predod~be. Pobjedi glavnoga junaka nad neprijateljem potpoma~e neko vrhovno bo~anstvo, koje treba prizvati. Te su scene dozivanja u Gundulievu djelu najbli~e mitoloakoj tradiciji, one svjedo e o zadivljujuem autorovu poznavanju arhai nih predod~bi prisutnih u njegovu druatvu. Gundulievo je djelo svojevrsno svjedo enje ~ivih sjeanja na neka vrhovna bo~anstva, smjeatena tamo gore, iznad Dubrave. To su Dolerija, Lero i Hoja ija imena asociraju na neke prastare tradicije koje ili su donijeli Slaveni, ili su one rezultat procesa slavensko-neslavenskih pro~imanja. Ta imena kao da izra~avaju prisutnost binarne opozicije gore-dolje u kojoj bi Dolerija bila povezana s bo~anstvom Lerom ili nekim vrhovnim bo~anstvom. Ime Hoja asocira na i do danas prisutnu folklornu tradiciju karpatskih Ukrajinaca, odnosno onih iz predjela nekadaanjih Bijelih Hrvata, na kojima je uz arhai ne pjesme est i refren "Hoja-Hojagoj". U tom sistemu Gundulievih bo~anstava ponaj eae se spominje Lero kao nekad najzna ajniji, a kroz Gundulieve likove saznajemo da su za njega bile vezane i neke sakralne vrijednosti "ato je njekada bog nam Lero prorokovao". Puk ga doziva "na pomo ovoga mjesta" uz ponavljanje zaklinjanja, o igledno folklornog podrijetla: "Ah, Lero, Lerjane, veliki bo~e naa!" U cijelom tom ritualu dozivanja bo~anstva Gunduli predo uje niz elemenata koji opet svjedo e o folklornom podrijetlu i povezanosti s mitskom tradicijom, poznatom u Dubrovniku. Naime, u scenariju su ritualnih djelovanja oni koji vrae obred (redovnici), mjesto obreda tj. sveti kaptol (Lerova crkva), obred dozivanja bogova i prinoaenje obredne ~rtve (jaganj i), o ekivanje feuda pred idolom (stup Lerov), pomo bogova kultnom heroju i najzad  pobjeda junaka nad neprijateljem. Svi ti elementi imaju prastaru genezu koja upuuje joa jednom na sna~nu prisutnost mitoloake tradicije u Dubrovniku. Monolozi Gundulievih likova svjedo e o zadivljujuoj o uvanosti mitske svijesti joa u autorovo doba. I monolog glasnika koji Dubravki prenosi dramati nost borbe, do arava ritualne scene: I redovnik bijeae tima u Lerovu crkvu uljezo, da bi od vjere meu njima vjekuvje ni vez zavezo. Svetiate on najprije po obi aj davnoj ini: "Hoja, Lero, Dolerije!" vapijaae vas puk ini. Potom pjesnik prikazuje poganske obrede, povezane s ritualom ~rtvovanja i prinoaenja darova: Jagan i se bez biljega u ~eravi ~ivoj spra~i i, ato raa zemlja, od svega prikaza se plod najdra~i. Gromovnikovo pojavljivanje kroz simboli ne i realne znakove u ritualnim obredima takoer promatramo u djelu: Ali na ognju plam potamni, pod nami se tle ustrese, crkva od groma bukom zamni, a stup Lerov znojaae se. Te kozmogonijske pojave popraene su opim udjelom stanovniatva u obrednom djelovanju: Na ovo udo vas puk stoja ko zapanjen, lje ne prista Dolerija, Lero i Hoja zvat na pomo segaj mista. U kriti nom trenutku "treanje, huda zlamenja" pojavljuje se junak-zaatitnik, iji je kult postojao u Dubrovniku od starina, utjelovljen kasnije u kamenitoj vertikali (idol) Orlanda. Gunduli prikazuje njegovo pojavljivanje kao pobjedu nad zlom: Na doaastje Miljenkovo prista treanja, gromnja umuknu, prosvjetljenje oganj novo uze i u is plamen buknu. I u Gundulievu djelu kao i u mitskim si~eima junaku poma~e vrhovno bo~anstvo da pobijedi neprijatelja: Bog razvedri Lero sliku i, da vidi mladi i stari nje lijepu ljubavniku u obraz jedan zrak udari. Svak to uze za zlamenj da vlas vianja to u ini, da Miljenko sadru~en je lijepoj Dubravci a ne ini. Tim vaskolik puk se uzbuni i zavapi u sve glase da se volja bo~ja ispuni, do im lijepu lijepa da se. Junakova pobjeda nad suparnikom (Grdanom) zakonitost je mitskoga scenarija, ato zna i autor, koji kao da citira to prastaro vjerovanje: (...) da vladalac vianji s nebi ima pomnju posobitu. Da se on danas ne nadkloni vrh Dubrave ove naae, po tle idahu svi zakoni, sloboda se satiraae. Poznavanje prastarih obi aja, folklorne kulture, arhai ne tradicije koja se uvala u Dubrovniku kao izraz ne ega autenti nog, izrazito nacionalnog, predstavljalo je nacionalnu vrlinu, vrednotu koja se identificirala sa slobodom. U zaklju nom dijelu pjesnik iznosi zadnji obvezni akt mitskog rituala - slavljenje braka popraeno opim veseljem. Kao ato se i u maakarama poslije podjele na dva suparni ka druatva sve zavraava zajedni kim veseljem, tako i Gunduli, o ito poznajui scenarij tih obreda i tradicija, poziva: Na pir, na pir hod' svak hrlo, spravi trbuh, isti grlo, da se ije, da se pije, Hoja, Lero, Dolerije. Ponavljanje u svakom refrenu zadnjega retka u kojem se doziva bo~anstvo, joa jednom ukazuje na dobru autorovu upuenost u obredne obi aje, u sam ritual, o ito o uvan i u baroknom dobu. U zavranim prizorima Gunduli prikazuje ope slavlje, u kojem je od posebna interesa uloga "redovnika". Taj lik ni izdaleka nije kraanski crkvenjak, ve je to pripadnik slu~itelja obreda koji su joa u prastara vremena bili glavni uvari kulta, predstavnici duhovniatva, poznati kao volhvi, ~reci. Taj redovnik poziva pastire na slavlje blagdana, u biti ritualne akcije, "sto init ostaje pod vedrijem nebesi". Ljubavni dijalog bra noga para, ~ene iz Dubrave i junaka iz grada, odjekuje ritualnoau slavljenja kozmogonijskog dogaaja - obnavljanja u prirodi, ato je obi no popraeno erotskim aluzijama, prisutnih i u Gundulia: (...) hod'mo na ato srca ~ude, -na ljuvene, na razblude, na celove, na radosti! Zavrana proslava slobode ima sve oznake ritualnoga do eka osloboenja prirode, preporoda, sublimacije. To je u Gundulia o igledna uspomena na dogaaje mitske prirode, na dan koji se slavio u Dubrovniku joa u dalekoj proalosti i za koji se posebno ureivalo odreeno mjesto u Dubravi koje se smatralo svetim, da bi se na tom sakralnom, plemenitom mjestu: dostojno se im slaviti danaanje e svetkovina. Slavlje po inje rano, joa za mraka, uz neprestano nagovjeataj o ekivanog svitanja koje e se zavraiti sve anom proslavom dolaska Sunca i isto ne strane "koja se jasni" s dolaskom Danice. Taj dolazak istodobno simbolizira promjene, obnavljanje, preporod u prirodi. esto figurira pojam zelenila, bujne mlade vegetacije. Na taj se dan kiti cvijeem jer "Dubrava ova slavna svudi opet zelen svu je primila opet se razgojila". itavo je djelo pro~eto glavnim motivom  slavljenjem proljea kao osloboenja i potpune slobode. Na povezanost s arhai nom tradicijom upuuje i ritualnost donoaenja darova bo~anstvu, ato je tipi na obredna zna ajka. Taj in sprovodi Redovnik koji poziva pastire da svak redom dar ovdi ki ima najdra~i sad naaoj slobodi estitoj prika~i. Donoaenje darova, posebice u prigovaranjima pastiria, nadovezuje se na magijske rituale, zagovaranja bo~anstva prigodom darivanja: Slobodo, i ovi kosi i  pun krijesa medu inijem darovi od mene izmijeaa, a to, er u ja ufati da mi od tebe pomo do e (...) Darivaju svi, ak i prijaanji neprijatelji. Autor je na taj na ini dao jedan scenarij slavlja, obreda i karnevala u kojem su sudjelovali graani njegove Dubrave. O prisutnosti te tradicije u Dubrovniku govore i razli iti kasniji izvori, primjerice Apendini koji donosi i ilustrativni materijal dubrova kih maakara s obilje~jima mitskih elemenata. Dubravka Ivana Gundulia sna~no je svjedo enje o bogatstvu mitske tradicije u Dubrovniku. To je knji~evno djelo izgraeno na bogatoj dubrova koj folklornoj tradiciji koja je sna~no funkcionirala i u barokno doba i kasnije. Pomalo modificirana najviae je ~ivjela u usmenim izvorima. Ma koliko ju je autor stilizirao u njegovu je djelu niz obilje~ja koja upuuju na duboku arhaiku i genezu koja vodi sve do ranijeg razdoblja prvih slavenskih upada na dubrova ko tlo. U rezultatu tog procesa trajno je prepletanje, sudaranje kultura u slavensko-neslavenskom pro~imanju kao sna~nog mehanizma hrvatske etnogeneze. U svojim je interakcijskim procesima ona trajno zastupljena u interetni kim akcijama, u kojima je svoje mjesto zauzimao i ukrajinski prostor, ato dokazuju i neke druge podudarnosti. 5. POLJICA Povijest Polji ke Kne~evine, Republike osnivane u okvirima Hrvatske dr~ave tijekom 11. - 13. st. sve do njezinog potpadanja pod mleta ku vlast, zna ajna je za istra~ivanje naaega predmeta. Sudbina, ustroj, neke tradicije koje su nastale i razvijale se na prostoru tog teritorijalnog trokuta, kao da su podudarne s nizom pojava na isto nim prostorima odreenih hrvatskih migracija u kojima su bili i oni Poljani koji su formirali Kijevsku Kne~evinu, kasnije monu dr~avu. Poljani su najmonija plemenska formacija na prostoru Kijevske Rus'. No s Kijevom kao centrom te dr~ave vezani su tragovi i druge velike polietni ke skupine - Hrvata koji su odigrali svoju ulogu u daljnjoj slavenskoj etnogenezi, ato dokazuje i airenje toponima Kijev kao naziva za kultno mjesto, svojevrsnu svetinju koja se zajedno s drugim duhovnim vrijednostima prenosila airom slavenskih migracija. Areal airenja tog naziva (a i ne samo njegovog ako emo govoriti o toponimskim paralelama) obuhvaa i hrvatski prostor. S tatarskim ruaenjem Kijeva 1240. godine, Starokijevska se dr~ava ipak joa odr~ava u svojim udaljenim regionalnim formama. Jedna od takvih je Galicka Rus' koja je pokrivala prostor nekadaanjih Bijelih Hrvata. Ukrajinski Karpati mogle su u razli itim formama i nadalje odr~avati razli ite veze s prostorom danaanjih Hrvata. Sudbina Galicke Rus' srodna je sli nim hrvatskim tvorevinama. Kad se veina hrvatskih zemalja naala pod turskom i mleta kom vlaau (kao ato su se kasnije ukrajinske zemlje naale pod maarskom, odnosno poljsko-litvanskom vlaau), Poljica je, sli no kao i Galicija, joa nastupala kao predstavnica nekadaanje dr~avnosti. Mada su razli ite glede teritorijalnosti, njihove su povijesne sudbine u obrani nacionalnih vrijednosti u mnogo emu podudarne. Poljica kao i Galicka Rus' na istoku trpi pritisak Ugarske, dok od Mletaka Poljica do~ivljava ono ato i Galicija od sve monije Poljske. Ti su pritisci urodili logi nom te~njom za o uvanjem starih nacionalnih vrijednosti kao izra~aja nacionalnoga identiteta razvijenog u stalnom konfrontiranju "mi-oni". }ivei u neprestanoj obrani, transformirajui svoje kultne tradicije, odri ui se glagoljice, irilice, Polji ani su ipak i nadalje te~ili o uvanju svoje autenti nosti ato je bilo tipi no i za druge dr~avne formacije, Dubrovnik u prvome redu. Zahvaljujui takvim naporima, polji ka je kultura o uvala odreene fragmente koji upuuju na njezinu specifi nost u odnosu na druge susjedne forme . Svojom druatveno-gospodarskom strukturom Poljica se baa ne uklapa u dinarski okolia, na kojem je izrasla kao izrazita osebujnost. Njezina je samostalnost uvjetovala autohtonost razvoja glede obli~nje urbane i dinarske sredine. Polji ani su bili u prvom redu zemljoradnici sa sto arstvom kao sporednom granom gospodarstva, dok je kod dinarskog stanovniatva bilo obrnuto. Meutim, i jedni su i drugi imali sli ne osnovne karakteristike druatveno-politi kog ~ivota: patrijarhalnost, pridr~avanje surovih moralnih pravila, o uvanje obitelji i sli no.2 Arhaika i pomno uvanje druatvenih odnosa izgraenih na prastarim tradicijama izrazita je osobina polji ke tradicije. Mada je bila pod neprestanim vanjskim pritiskom, ato je dovelo do definitivnog gubitka neovisnosti, Polji ka Republika stvorena u teako pristupa nom okoliau, nastojala je o uvati svoje stare tradicije - jezik, obi aje, elemente patrijarhalne etike, ato je posebna vrijednost za istra~ivanje. Ukrajinska je znanost ve u proalom stoljeu naglaaavala zna aj polji kih izvora za rekonstruiranje nekih "tamnih mjesta" staroukrajinskih spomenika, posebice onih pravne prirode, shvaajui Poljice kao uvara zna ajnih vrijednosti "pou nu za nas okamenitost".3 Ta o uvanost srednjovjekovnih tradicija tuma i se kao prototip starohrvatske kulture, izraz hrvatskoga kulturnoga tipa koja pru~a odreenu mogunost za rekonstruiranje geneze te kulture, uspostavu njezine tipologije u odnosu na druge slavenske tradicije. Prema opa~anju Jo~e Horvata, ovdje u Poljicama kao da su se zaustavila stoljea starine - duhovne, druatvene, gospodarske. M. Peraje smatrao da je uslijed takve izoliranosti od ostalog slavenskoga svijeta polji ko druatvo o uvalo ne samo osebujnost staroga hrvatskog druatva, ve i slavenskih starina openito. U polji kim je kulturnim slojevima stanovit onaj manje zamijeen ali nazo an i zna ajan sloj genetski povezan s duhovnom kultom pridoalih Slavena, ali i njihovih prethodnika. Naime, polji ki teritorijalni "trokut" ima izrazitu trojnu podijeljenost predstavljenu odgovarajuim razinama - Donja Poljica, Srednja i Gornja. Na tim razinama, u prvome redu u Gornjim Poljicama a i drugdje prisutni su toponimi za koje mo~emo govoriti kao o refleksima mitologiziranja zemljopisa. U nastajanju pojedinih lokacija kao da odjekuje prisutna binama opozicija gore-dolje, koja odra~ava tipi an trojni sloj stare kulture: 1) obredna mjesta predslavenskoga doba, 2) slavenski mitoloaki spomenici, 3) starohrvatske crkvice kao rezultat kristijanizacije. Pojedini su sakralni objekti na gornjoj razini Poljica potvrda zna ajne duhovne kulture pretkraanskoga doba. To su toponimi s tragovima Perunova imena i njegovog transformiranja u odgovarajue svece iz kraanske tradicije. Tragove slavenske mitologije u polji koj su regiji istra~iva i uo avali i ranije. U tim su opa~anjima naglaaavani mogui odjeci kulta starovjerskog vrhovnog bo~anstva u nazivlju planinskih vrhova kao Perun, Peruni, Perunsko5. Prema P. Skoku naziv planine Perun o ito je u vezi s imenom glavnoga slavenskog bo~anstva Peruna. Izmeu argumenata je i taj da se naziv s tragovima Perunova imena odnosi upravo na planinski vrh, a ne na neki drugi lokalitet6. Takoer, A. `kobalj kao poznavatelj i istra~iva  regije, govorei o primorskoj kosini kod Poljica opa~a osobine toponimije te regije, izmeu ostalog i tri vrhunca nad rijekom }rnovnicom. Njihova osnova je perun-. Ime vee klisure Perunske i manje Peruni ovaj istra~iva  dovodi u direktnu vezu s bogom Perunom koji je bio "utjelovljenje klisura", sli no kultu uzviaica7. Na tragove pretkraanske kulture u Poljicama ukazivao je i Natko Nodilo, govorei o selu Dubrava smjeatenom u podno~ju planine Perun. Takoer se ukazivalo na neke paralele u arhai nim tradicijama Poljica i otoka Bra a, koji su imali svojevrsnu komunikaciju8. U hrvatskoj se znanosti postavilo pitanje daljnjeg prou avanja te regije. Rezultati bi takvih istra~ivanja, prema A. `kobalju, mogli pru~iti sigurne i znatne podatke o najranijoj kulturi Hrvata, o njihovom dolasku u nove krajeve, odnosu prema starosjediocima i drugim etni kim skupinama, njihovoj staroj religiji, upravo magiji, njihovom pokratavanju i uope odnosu kraanstva prema prethodnim vjerama.9 Kristijanizacija mitoloake kulture takoer se da promatrati na tom prostoru, sli no kao i na primjeru Dubrovnika. Prisutnost na prostoru Polji ke Republike niza starih sakralnih objekata sadr~i u sebi elemente koji govore o nekadaanjem starom kultu, bez obzira na njegov nestanak. Analiza gomila i gradina od kamena, razmjeatenih na uzviaicama i drugim predjelima, urodila je pretpostavkom da se radi o nekoj prijelaznoj etapi ranokraanskog razdoblja kad se na mjestu starovjerskih obrednih lokacija pojavljuju one koje e postati starokraanske crkvice. Izvori iz joa ranijeg srednjovjekovlja kazuju da su u Polji kom primorju istodobno ~ivjeli i kraani i pogani, odnosno privr~enici stare vjere, bez obzira na ve postojee kraanske crkve, ato je u biti bilo prili no raaireno. Taj paralelizam uo io je i Toma Arhiakon koji je u svojoj povijesti prikazivao Polji ane i Hrvate uope kao pogane odane magijskim obi ajima.10 Pronicanje najstarijih ~upnih crkava u Polji kom primorju ni slu ajno nije povezano s planinskim vrhovima. Te starohrvatske crkvice naj eae nastaju na mjestima prijaanjih gomila i gradina, koje ponekad takoer imaju oznake ritualnih graevina pretkraanskog razdoblja. Naime, na planini u ijem je imenu osnova perun-, pored ostataka obrednih gomila u obliku polumjeseca i zvijezda, kako svjedo i A. `kobalj, smjeatena je Crkva sv. Jurja, ije ime asocira na kristijanizirani mit o zmajoborcu. Ovdje je smjeateno i naselje u ijoj je osnovi imena Dubrava, ato opet govori za se. Mit o zmajoborcu airoko je reflektiran i u heraldici mnogih naroda. Na dan zaatitnika Poljica, sv. Juraja, (23. travanj) u Gradcu su birali kneza. Prema nekim prastarim tradicijama, koje su se uvale na velikom prostoru od koza ke Zaporoake Republike do Dubrovnika i Poljica, svake bi se godine izabirao poglavar. Odjeci stare vjere osluakuju se i u drugim toponimskim spomenicima polji kog okoliaa. Pored Gradca je Gata - mjestaace smjeateno pod visokom planinom i s crkvom polji kog zaatitnika sv. Jurja. Mjesto gdje se odr~avalo vijee zvalo se "zboriae", koje je u Polji kom statutu ozna eno kao okupljanje "na mistu obi ajnom pod Gradecom". Najstariji pe at Poljica (poznat iz 1488.) imao je zvijezdu i polumjesec. Kasnije, kada su se Polji ani suo ili s osmanlijskim osvaja ima, vratili su se pe atu s likom sv. Jurja koji pobjeuje zmaja. Ista je simbolika bila i na polji koj korogvi (zastavi). U usmenoj je tradiciji bio poznat i raairen genealoaki mit o trojici brae koji su doali u taj kraj i od kojih su nastali svi Polji ani. U etni koj su strukturi polji kog prostora komponente sli ne onima u Dubrova koj Republici. To je slavenska masa koja se naslojavala na prethodno stanovniatvo, tzv. Vlahe. Ovi su bili donji socijalni stupanj polji ke druatvene strukture - od vlastele do puka i sve do staroga autohtonog stanovniatva - Vlaaia. Taj naziv opet upuuje na etni ko podrijetlo predslavenskog kontingenta, vezanog za tradicionalno sto arstvo, koje je prethodilo zemljoradni koj dominaciji pridoaloga slavenstva. Vatroslav Jagi je nazivao tu kategoriju polji koga puka seljaci-pastiri. Drugi su istra~iva i s pravom upuivali na etni ko podrijetlo naziva Vlaaii, vidjeli su u njemu stanovniatvo Ilirije, Mezije, Trakije koje je ualo u slavenski korpus ali se nije u potpunosti asimiliralo. To je staro predslavensko stanovniatvo sto arskoga, pastirskoga usmjerenja imalo svoje sakralne objekte na koje se kasnije naslojavala slavenska obredna kultura. Kao i drugdje, uz postupno kristijaniziranje, te su dvije duhovne tradicije, starovjerska i ranokraanska, u ranom srednjovjekovlju egzistirale paralelno. Cjelovito je taj proces imao analogije na airokom prostoru analiziranog podru ja - od Dnjepra do Jadrana. Mo~da ne bi postojao razlog posebnog kompariranja starohrvatskih primjera sa starokijevskim da upravo u polji koj kulturi nije prisutan jedan zna ajan primjer koji upuuje na mogunost neposrednih ili posrednih komunikacija staroukrajinske i starohrvatske kulture. To je sadr~aj jednog od najzna ajnijeg spomenika starohrvatskoga prava - Polji kog statuta. U prou avanju staroga prava kod Slavena ve je odavno u znanosti kao jedna od naju inkovitijih metoda priznat komparativni pristup. Izvor takvom prou avanju je Polji ki statut. U ukrajinskoj znanosti i cjelovito u slavistici koja je pokuaavala protuma iti najzna ajniji staroukrajinski pa i opeslavenski spomenik pravnoga ustroja  Rusjku pravdu (Kijev, 11. st.), joa je od proaloga stoljea bilo izra~eno uvjerenje o potrebitosti usporeivanja tog izvora s Polji kim statutom. To se posebice odnosilo na znanstvene pokuaaje tuma enja takozvanih "tamnih mjesta" u starokijevskom spomeniku. Ve je 1868. godine jedan od prvih ukrajinskih istra~iva a hrvatskoga spomenika F. Leontovi  opazio da hrvatski izvor sadr~i podatke koji upuuju na duboku starinu i okarakterizirao je Polji ki statut kao "vrlo pou an za znanost okamenitost" svojega doba.11 Autorje na osnovi Polji kog statuta konstatirao da su u kulturi Dalmacije u slojevima novijeg doba i kulturna naslojavanja starijih vremena. U tom su spomeniku, pored kasnijih spisa i poglavlja iz mnogo starijeg doba. To se posebice odnosi na prva poglavlja, koja prema ukrajinskom istra~iva u "pripadaju starijoj, mo~da izvornoj njegovoj redakciji". Prema Leontovi evim opa~anjima u Polji kom je statutu i niz analogija s kijevskom Rusjkom pravdom. Da su takve srodnosti zamijetili i hrvatski znanstvenici, svjedo i i jedan od prvih istra~iva a Polji kog statuta V. Ma~urani. On je takoer vidio podudarnosti odreenih mjesta dvaju spomenika, meutim, kako je i sam priznao, nije ih znao odgonetnuti. Problem uo enih paralela u hrvatskim i ukrajinskim spomenicima bio je aktualiziran i u znanosti 20. stoljea. Brojni su znanstveni autoriteti sve do naaega vremena pokuaavali odgonetnuti opa~ene sli nosti. Poznati je moskovski medijevalist, akademik V. D. Grekov, posvetio Poljicima posebnu monografiju. On je priznao da se pridru~uje ve postojeim znanstvenim konstatacijama proalog stoljea o zbunjujuim i teako definiranim podudarnostima dvaju spomenika, te ponovno ukazao na potrebitost daljnjeg produbljenog prou avanja tih dvaju izvora. Ono sto je zbunjivalo moskovskog istra~iva a, na neki je na in zasnovano na uvjerenju o nemogunosti neposrednih kontakata Kijeva i hrvatske Dalmacije. Meutim, akademik V. Grekov ve je tada izrazio pretpostavku o mogunosti neke bliskosti u lociranju dvaju naroda "ruskoga" i hrvatskoga u dalekoj proalosti". Pod "ruskim" se podrazumijevala kultura s moskovskim centrom i Kijevom kao njezinim sastavnim dijelom. Mogunost komunikacije plemena starokijevske dr~ave s hrvatskim prostorom tada, u sovjetskoj znanosti 1948., kada je objavljena monografija, joa nije bilo dovoljno aktualizirana. Daljnji su politi ki procesi sna~no utjecali na znanost i sve viae udaljavali mogunost takvih produbljenih komparacija. Pitanje je povezanosti starohrvatske i staroukrajinske kulture takoer dugo bilo zaleeno u ukrajinskoj znanosti sovjetskog razdoblja. Na te se podudarnosti sredinom 20. stoljea ponovno vraa moskovski akademik J. Bromlej. On je opet konstatirao niz srodnosti dvaju spomenika i potvrdio tezu akademika V. Grekova o moguem postojanju komunikacija izmeu sredina u kojima su nastali ti spomenici. ak ih je i pribli~io govorei da su u stara vremena hrvatski i "rusjki" (Rusj) narodi ~ivjeli u nekoj bliskosti. U pokuaaju konstatiranja vremenske odreenosti te bliskosti znanstvenici su doali do zajedni kog zaklju ka da formiranje tih kontakata se~e u duboku proalost, mo~da ak u razdoblje koje je prethodilo seobi Slavena prema Balkanu.12 U kontekstu ve predo enog istra~ivanja vidimo da su takve komunikacije bile realne i odnosile su se na proces neprekidnih veza izmeu ukrajinskog i hrvatskog prostora, kojima su se prenosile razli ite vrijednosti sa zna enjem nekih zajedni kih, tipoloaki i kontaktno srodnih pojmova - od onih duhovnih do pravnih. Rusjka pravda kao prvi staroruski pisani zakonik, koji je sadr~avao norme graanskog prava nastajao je tijekom razli itih vremena i o uvanje u tri redakcije: kratki, raairen i skraen. Mada su najraniji spisi poznati iz doba procvata Starokijevske dr~ave, iz doba Jaroslava Mudrog kada se 30-ih godina 11. st. formira taj Zakonik, on u svojoj osnovi sadr~i norme iz vremena dominiranja rodoplemenskog ustroja. Zakon Rusjki je reflektirao vremena Igora Staroga, "Ustav zemljanij" odnosi se na vrijeme kneza Volodimira Svjatoslavi a. Najstariji je poznati Zakonik dao Jaroslav Mudri u Novgorodu 1016. godine. Dalje se taj Zakonik doraivao i kona no, pod nazivom "Sud Jaroslavlj Vladimeri " uvodi u vremenu od 1036. do 1037. "Pravda Jaroslavi evih" koju su usvojili kijevski kne~evi datira iz 1072. godine, dok je njezina redakcija nastajala od kraja 11. do po etka 13. st. Taj je dokument u razli itim spisima jedan od osnovnih izvora povijesti, dr~avnosti i prava Kijevske Rus'. On je bio temelj daljnjem formiranju ukrajinskog srednjovjekovnog prava. S padom Kijevske dr~ave bogata se praksa staroukrajinskog prava airila na susjedne prostore - na litvansko, bjelorusko, moskovsko pravno zakonodavstvo, a takoer i na poljsku pravnu tradiciju. Posve je logi no da je starokijevsko pravno umijee bilo prisutno na itavom prostoru Kijevske Rus', u ijem su sklopu bili i Bijeli Hrvati. U vrijeme postojanja Kijevske dr~ave, sve do sredine 14. st., Bijeli se Hrvati viae ne spominju u pisanim izvorima srednjovjekovne Ukrajine, ato ne zna i nepostojanje tog etni kog skupa na njezinom prostoru. Zakonski su pojmovi Rusjke pravde i dalje bili ovdje i mogli su se prenositi s migracijskim procesima. injenica da je taj Statut poznat u 100 razli itih spisa, nastalih u vremenu od 13. do 18. st., govori o dinami nosti i raairenosti tog spomenika. Stoga je logi na pretpostavka o mogunosti proairivanja pojmova i samog teksta Rusjke pravde sve do hrvatskih prostora. U migracijskim su se valovima mogli prenositi pojmovi koji su bili u sklopu Starokijevske dr~ave srodni, a i neke varijante samog Statuta koji je mogao poslu~iti daljnjoj uporabi prigodom uspostave Polji ke Republike. Polji ki je statut takoer nastajao u razli itim vremenima, a o uvan je u starohrvatskoj redakciji s ikavskim refleksom jata. lako je vremenska odreenost najranijih poznatih tekstova iz 1400. ili sredine 15. stoljea, nije isklju eno postojanje tekstova ranijeg razdoblja. Za naae je istra~ivanje zna ajna o uvanost podataka, o ito starijih od datuma pisanog izvora. Mnogobrojne promjene koje su se dogaale u polji kom druatvu dovele su do evolucije socijalnih pojmova. Brojni pojmovi i nazivi u hrvatskom dokumentu iz kasnijeg doba nemaju analogije u starokijevskim tekstovima, ato se objaanjava razli itim uvjetima druatvenog razvoja. Imajui mo~da zajedni ke korijene u staroj druatvenoj strukturi, ta su dva dokumenta nadalje reflektirala stanje vlastitih druatvenih struktura. Meutim, ono ato se odnosi na arhaiku ima ponajviae podudarnosti, ili pak odreene elemente koji upuuju na srodnost. Procijenjen kao "ogledalo druatvenoga ~ivota ove originalne Republike", Polji ki je statut od posebnog interesa ve i stoga ato, kako ka~e V. Grekov: "Jedva li se mo~e pronai u riznici srednjovjekovne Europe dokument koji bi nas toliko blistavo upoznavao s formama druatvenog odnosa, i gdje bi se s tako velikom naporima arhaika borila s novim zahtjevima ~ivota."13 Zbog te o uvanosti starina Poljica je nazvana minijaturnim svijetom koji je reflektirao sve ato se odigravalo u velikom svijetu. Nijedan od poznatih ranosrednjovjekovnih zakonika nije pru~io toliko grae za prou avanje druatvenih odnosa u staroslavenskom svijetu kao Polji ki statut. Taj starohrvatski dokument posebno rasvjetljava srednjovjekovne druatvene strukture. Kompariranje s Rusjkom pravdom upuuje na niz analogija u druatvenim odnosima, pojmovima, u jeziku, u socijalnoj terminologiji. U strukturi su oba druatva dvije glavne grupe - gospoda i puk. Prema gospodarskom ustroju dominirajua je djelatnost bila zemljoradnja kojom su se bavili kmetovi, a sto arstvom "vlaaii". Gospoda se dijelila na vlastelu i didi e. lako se razlikuju, te dvije kategorije socijalne elite u Statutu naj eae stoje jedna uz drugu. Vlastela je obi no ispred didia. Ovi su plemenitaai kmetovima bili bez-apelacijski suci, iz njihove su se sredine birali lanovi polji kog suda, imali su vlastita "zboriata", na kojima su donosile odluke koje su imale zna aj obveznosti. Ve se u 18. st. naziv didi gubi, ali se postojanje dviju elitnih grupa i nadalje potvruje u dokumentima. Funkcija i etimologija naziva elite zna ajna je u rekonstrukciji arhai nog druatva. Ve je Leontovi  opazio da je polo~aj kneza u Poljicama bio blizak statusu vinodolskih, novgorodskih i posebice dubrova kih kne~eva. Bez obzira na vremensku udaljenost kasnijih spisa Polji kog statuta, od razdoblja vojne demokracije u koje su Slaveni pridolazili na prijadranske prostore, ipak u tim spisima odjekuju odreeni pojmove arhai nog doba. Ovdje je zanimljivo istai da je po Statutu knez da bi izvraio svoje pravosudne obveze iaao prema gori. Upravo je tamo, "na mistu obi ajnom" knez redovito izvraavao svoje obveze. To bi "misto" moglo biti povezano s odreenim, prastarim ritualnim centrom. Prema nekim istra~iva ima didici su ime starohrvatskog rodovskog plemstva koje, navodno, potje e iz 12. stoljea. U akavskom i hrvatskom kajkavskom dijalektu didii su vrsta plemstva povezana s pojmom "dje ina" - nasljedstvo. Prema legendi, didii potje u od trojice brae, sinova kneza Miroslava, koji su naselili ovo podru je 949. godine. Pretpostavljalo se i baltoslavensko podrijetlo rije i didi. Etimologija i zna aj tog naziva diskutabilni su i tra~e daljnja objaanjenja. U naaem je kontekstu zanimljivo opa~anje istra~iva a Poljica M. Pera, prema kojem: "Polji ki su didii strukturu i organiziranje druatva u obliku bratstva, zajedno s ustanovom domaega zajedniatva i 'plemensine' donijeli sa sobom iz pradomovine kao svoje indoeuropsko nasljedstvo."14 Kasnije se didii imenuju seljacima-plemiima, a takve su kategorije postojale u zapadnoj Ukrajini, Poljskoj i u drugih Slavena. U pu koj etimologiji didi je starenik, korenik, dakle predstavnik roda koji nastavlja tradiciju. Didi je onaj koji je ukorijenjen, stalno naseljen i izaziva atovanje predaka. Ta povezanost s precima govori o izrazito hrvatskom podrijetlu te kategorije druatva, a ne ugarskom kako su neki pretpostavljali jer su didii upravo uvari izrazito domae, nacionalne tradicije. Polji ka druatvena struktura s tim imenom uvala je neke prastare uspomene arhai noga druatva, u kojem je odreena kategorija vodila sakralne obrede, uvara stare tradicije. Takva je socijalna kategorija prisutna u arhai nim druatvima sve do Kavkaza, poznata je i u Ukrajini, gdje se u starokijevskoj druatvenoj tradiciji spominju starci (didi). Bili su poznati i poativani kao stariji ljudi koji su poznavali i uvali zakone, ustavna pravila, na izvjestan su na in bili predstavnici pravne elite i vraitelji viaega suda.15 U svakom slu aju, traganja za etimologijom tog pojma upuuju na joa jedan detalj duboke arhaike koja ima svoje odreene tipoloake, a mo~da i genetske podudarnosti s ukrajinskim analogima. Postoje i druge kategorije interesantne za daljnja prou avanja. Osim genealoake legende o osnutku Poljica od trojice brae - Tiaimira, Kreaimira i Elema, prili no su raairene mitske tradicije s nizom paralela kod drugih naroda sve do starokijevske odnosno skitske tradicije. U tom je kontekstu posebno zanimljiva joa jedna druatvena skupina - bratstvo. Ono je obi no bilo osnovica zajednice koja je utjecala na polji ku kulturu i koja se ak imenovala kao "bratska kultura".16 Takva bratovatina stvorila je u Poljicama specifi an druatveni patriotizam. On je obilje~io cijelu zajednicu, bez obzira na heterogenost polji koga druatva koje se formiralo od razli itih, ponekad antagonisti kih slojeva. Polji ka su bratstva, naravno imala analogije kod drugih Slavena izmeu ostalog i u prili no sna~no izra~enoj formaciji bratstva u zapadno Ukrajini, koji su odigrali zna ajnu ulogu u o uvanju nacionalnog identiteta. Bratstva su zna ajna osobina ukrajinskog druatvenog ~ivota. Poznata joa iz srednjovjekovnog doba, nastajala su kao udruge za o uvanje duhovnih vrijednosti. U barokno doba bratstva su bila glavna ognjiata zapadnoukrajinske nacionalne svijesti. Bez obzira na socijalne rezultate ukrajinskog druatva ujedinjavala su razli ite stale~e, povezane osjeanjem srodstva u uvjetima religijske i nacionalne ugro~enosti. Ukrajinska su crkvena bratstva iz 16. st. tipoloaki u mnogo emu srodna bratovatinama u Poljicama, posebice u utjecaju na druatvene odnose, na konsolidiranje druatva u uvjetima vanjske ugro~enosti. Naravno, takva je djelatnost bratstava od Poljica do Lavova i Kijeva bila tipoloaki determinirana sli nim druatveno-politi kim uvjetima okupljanja pu anstva oko crkvenih centara i uzajamnog potpomaganja. Koliko se oni nadovezuju na neku zajedni ku prastaru tradiciju plemenskog konsolidiranja? Tipoloake podudarnost s drugima, npr. srednjovjekovnim gildijama te brojni arhai ni rudimenti ukazuju da zapadnoukrajinska bratstva i polji ke bratovatine vjerojatno potje u iz prastarih udru~ivanja. Polji ki statut utvruje "zakone i obi aje" koji reflektiraju norme ~ivote patrijarhalne zadruge. Dokaz je to postojanja osjeanja pripadnosti zajedni koj cjelini, kolektivizma koji je stoljeima trajao u Poljicama. U osnovici je druatvene strukture Poljica selo podijeljeno na rodbinsko-dvorske zajednice (krvne zadruge)17. Takve su se zajednice trajno uvale u polji kim selima. }ivjelo se prema odreenim normama koje je regulirao "gospodar", obi no najstariji i najugledniji lan zadruge18. O uvanost rudimenata sve do novijih vremena omoguila je rasvjetljavanje nekih "tamnih mjesta" starokijevske kulture, koja je u nekim pojmovima paralelna starohrvatskoj (polji koj) druatvenoj tradiciji. To se izmeu ostalog odnosi na interpretiranje pojma vervi u Rusjkoj pravdi, koji je izazivao mnogo nedoumica i trajnih znanstvenih diskusija. Tuma enje tog pojma, koji je nestao iz starokijevskog odnosno daljnjeg ukrajinskog leksika. Omoguila je tek usporedba sa starohrvatskim izvorima, najprije s Polji kim statutom19. Istra~iva i joa iz proaloga stoljea, spomenuti profesor Sveu iliate u Odesi, Leontovi , koji se 60-ih godina posebno bavio usporeivanjem dvaju spomenika te hrvatski istra~iva  V. Ma~urani, doali su do spoznaje o srodnosti tog pojma u kijevskim i polji kim izvorima20. Takoer su i poznati slavisti A. Miller (1866.), G. Blumenfeld (1884.), V. Vladimirski-Budakov, A. Presnjakov, bili skloni priznati njegovu sli nost u kijevskom i hrvatskom tekstu. I u novije su doba ruski povjesni ari, akademici M. Tihomirov i B. Grekov bili skloni zagonetni naziv "verv" iz Rusjke pravde tuma iti u kontekstu saznanja iz Polji kog statuta i nekih drugih starohrvatskih izvora. Na osnovi brojnih diskusija zaklju ilo se daje starokijevski i hrvatski pojam "verv" istoga podrijetla, odnosno prema rije ima moskovskog akademika J. Bromleja, sli nost kijevskoga pojma "verv" te hrvatskoga "vrvf' nije principijelno nemogua21. Semanti ka analiza te rije i u staroukrajinskom i staro-hrvatskom spomeniku ukazuje na postojanje sli nih pojmova u dvije sredine. S vremenom je taj pojam nestao s prostora Kijeva, ali se o uvao neato du~e na jugu i jugozapadu Kijevske Rus', odnosno u onim predjelima za koje znamo da su bili pod Bijelim Hrvatima. Na osnovi usporedbe podataka s hrvatskog podru ja i onih s prostora Ukrajine zaklju eno je da taj pojam ozna ava opinu, zadrugu, obiteljsku zajednicu kao glavnu druatvenu formaciju. Zajedni ko podrijetlo vezano je za daleku proalost u kojoj je vervj/vrva zna ilo krvno-rodbinsku zajednicu, koja je vodila kolektivno gospodarstvo. Polji ki izvori taj pojam karakteriziraju kao teritorijalnu, seosku opinu. Rekonstrukcija terminologije iz Rusjke pravde urodila je zaklju kom da je Kijevska Rus' u svome druatvenom razvoju uglavnom prolazila iste etape kao i Poljica, ali intenzivnije potiskujui arhai ne rudimente novim formama ~ivota, zbog ega su, prema Grekovu, prastare forme na kijevskome prostoru manje o uvane od onih u Poljicima.22 Tome treba pridodati da su podudarnosti prili no arhai nih druatvenih pojmova potvrda nekadaanje bliskosti i daljnjeg migriranja slavenskih masa sa starokijevskog, odnosno ukrajinskoga prostora prema jugozapadu sve do jadranske linije. U tom su se procesu prenosili stari, nekad zajedni ki pojmovi i predod~be. Njihova je o uvanost na hrvatskome prostoru zna ila i o uvanje pojmova nacionalnog identiteta, izraza etni ke osebujnosti, povezanosti s reliktima etnosa. Dok su se na jugoisto nom polu migracijskog pravca te predod~be gubile, na jugozapadnom su se uvale i zbog toga jer su bile hermetizirane u uvjetima konfrontacije mi-oni. Usporedbe dvaju spomenika, primjerice pojmova satnik i sotnik, rezultirale su i analogijama ranosrednjovjekovnih druatava na razini socijalnog statusa odreenih kategorija ljudi. Status tih druatvenih stale~a u oba druatva imao je zapanjujue podudarnosti, izmeu ostalog i u evoluciji te socijalne kategorije u staroukrajinskom odnosno starohrvatskom druatvu23. Na osnovi niza podudarnosti zaklju ilo se da su se i u Kijevskoj Rus' i u Hrvata u ranom srednjovjekovlju uvali ostaci satni ke (sotenne) izgradnje druatva, s korijenima u dalekoj proalosti. Podudarnosti su vidljive i u povijesno-pravnoj terminologiji, primjerice za zemljiane mjere: ~erebij u kijevskim izvorima, odnosno ~drib, ~ri, ~ribenica u hrvatskim. Cijeli niz drugih socijalnih, pravnih i drugih terminoloakih sli nosti Rusjke pravde i Polji kog statuta zbunjuje svojom leksi kom, fonetskom semanti kom podudarnoau, arhai nim podrijetlom koji ne pripada uvijek opeslavenskom leksi kom pojmovniku, ve joa jednom ukazuje na neku bliskost hrvatskog i starokijevskog druatva u dalekoj proalosti. Joa je i Ma~urani opazio nekoliko stotina leksi kih analogija, dok je B. Grekov konstatirao da u drugim starim spomenicima slavenskoga prava nema toliko za uujuih paralela kao u ova dva24. U toj su skupini, osim spomenutih, sljedei leksemi: vra~da, goveda, pravda, eljad, svaa, oven, bli~ni, rota, dru~ina, dim (podimni) i dr. Ukrajinskim su istra~iva ima posebno zanimljiv leksi ko-fonetske pojave Polji kog statuta koje odgovaraju ukrajinskom pu kom jeziku, primjerice: zbor, kova , kolmo, korist, kriv, krivo (nepravedno), kupno (svi zajedno), lis, litina (vro~aj, berba), list (dokument), medvid, mira mlin, naslidnik, nevira, opovid (protest), pivac, pravda, ri , svidok, svitc. (gornja odje a), svitovni, sica i dr. Te su sli nosti toliko velike da je joa Ma~urani iznenaeno konstatirao "Koliko je tijesna srodnost naaega starog jezika sa starim ruskim!"25. I bio je u pravu. Naravno, pod "ruskim" je jezikom podrazumijevao onaj s ukrajinskog prostora starokijevskog doba ali i narodni ukrajinski jezik, koji u odreenim primjerima sa suvremenim ruskim nema analogija. Stoga je problem kompariranja starohrvatskih izvora s ukrajinskim i dalje aktualan, jer se osjea potreba za rasvjetljivanjem stanja ukrajinskog pu kog jezika koji je egzistirao paralelno s onim knjiakim, odnosno staroslavenskim. Posebice su analogni leksemi koji sadr~e ikavski refleks jata, ato je norma ukrajinskog jezika. Stanovnici su pu kih kotora s podru ja Poljica govorili akavicom s ikavskim refleksom jata. Taj refleks. pa ak i upitna forma a bliski su ukrajinskom, gdje je ta upitna zamjenica izra~ena zamjenicom a o (ato se u neku ruku podudara s nazivom jadranskih Slavena - ` avoni. Ukrajinskom su pu kom jeziku bliski i takvi leksemi iz Polji koga statuta kao ato su vojvoda, gaj (auma), didi , lito, ovik, rika, jum(jim), ju (jih), toj (toj) vira (nevirstvo), lis, vi e, zbor Poljice, hotio i dr. Daljnja bi analiza trebala utvrditi jesu li Hrvati u svojim migracijama nosili sa sobom cijeli niz pojmova koje su uvali kao relikte svoje nacionalne osebujnosti i obilje~je svoje pripadnosti nekom monom slavenskom zajedniatvu kakvo se razvijalo oko Kijeva, ili je mo~da posrijedi bilo neato posve drugo. Gravitirajui prema jugozapadu Hrvati su na svom povijesnom "putu sunca" pomno uvali odreene tradicije, one iste koje su uslijed mongolskih napada nestale s kijevskog prostora. Stoga su hrvatski izvori iznimno va~na izvorna baza u rekonstruiranju kijevskih starina i obrnuto. Nisu se slu ajno ukrajinski istra~iva i u odgonetanju nejasnih mjesta "Slova o pohodu Igorovom", najzna ajnijeg spomenika ukrajinske srednjovjekovne knji~evnosti s kraja 12. st., okretali hrvatskome jeziku. S obzirom da je vojna opcija najvjerojatnije imala bitan zna aj u sadr~aju prili no polisemanti nih etnonima jednoga i drugoga naroda, posebno je va~no rekonstruiranje njihova vojnoga ustroja. Vojna se organizacija druatava (dru~ine sa svojom vojnom kulturom viteatva i natjecanjima u ratnim umijeima) o uvala u nekim tradicijama koje su danas viae poznate kao kulturno-tradicijske manifestacije (naprimjer Sinjska alka i sl.). U tu grupu spada i tradicija epskoga pjevanja kao izraz kulture elitarnoga, dvorskoga tipa. U ovom je kontekstu zanimljiv i folklor. Poljice su poznate po svojim besidama koje su karakteristi ne i za ukrajinski folklor, a nalazimo ih i u drugih naroda. Glede neposrednih podudarnosti sa staroukrajinskim tradicijama posebno je interesantan poznati polji ki obi aj "umicanja divojaka silom". Kijevski ljetopisac Nestor u svojoj "Povijesti" spominje daje ve u 10. st. postojalo otimanje djevojaka i ~ena. Nestor osuuje taj obi aj "umakanje devic" nazivajui ga barbarskim. Kod Slavena kao i kod nekih drugih naroda poznat je obi aj otmice nevjeste uz kasniju proanju i sklapanje braka. Meutim, polji ki je primjer mnogo arhai niji. On se~e u duboku proalost, ve u temelje ljudskog druatva, a rezultat je onog stadija patrijarhalnoga druatva u kojem je ~ena kao produ~iteljica roda imala poseban zna aj. Ovdje podsjeamo na jako izra~enu tradiciju kulta ~ene, oplodnje, ato je bilo razvijeno u arhai noj tripiljskoj kulturi u Ukrajini, a daljnja bi traganja dovela sve do Kavkaza. Karakteristi no je da obi aj otimanja djevojaka naveden u Polji kom statutu nije potvren u drugih ju~noslavenskih naroda. Nema izraza za taj obi aj s osnovom koja bi bila tako sli na onoj u hrvatskim ili ukrajinskim izvorima. To isto vrijedi i za ozna ivanje nekih druk ijih naziva ili identi nih elemenata tradicije, ato je stanje u hrvatskoj etnologiji26. Takav je obi aj po prvi put fiksiran u zapisima Polji kog statuta iz 17. st. (u lanku 113), a predod~be o tom obi aju, zadr~ane u druatvenoj memoriji sve do novijih vremena, svjedo e o stupnju o uvanosti arhai nih rudimenata. Kasnije je taj druatveni akt, fiksiran u Statutu, nestao. in otmice nevjeste modificirao se u odvoenje mlade, ato je prisutno i u drugim regijama. Meutim, njegovo davno postojanje i podudarnosti s kijevskim izvorima opet upuuje na mogue dodire u dalekoj arhaici. Takoer je zanimljivo ve samo postojanje te sna~no individualizirane, izolirane regije koja se opirala vanjskim nasrtajima, uvala neovisnost i hermetizirala unutraanji ustroj druatvenoga ~ivota i obi aje. Sli ne su tendencije, naravno, prisutne i u drugim kulturama, takoer i u ukrajinskoj. Joa je ukrajinski povjesni ar i etnolog proaloga stoljea Mikola Kostomarov isticao osobitost izgradnje Kijevsko-Rusjke dr~ave, u ijim je temeljima borba izmeu dviju tendencija. Prva je bila federativna, s ciljem regionalne samostalnosti uz vijee kao formu kolektivnog upravljanja. Druga je te~ila centraliziranom, monarhisti kom, jedino-dr~avnom upravljanju. Prema M. Kostomarovu, izrazom i predstavnikom federativnoga ustrojstva bila je druatvena svijest Kijeva, cjelovito ukrajinska narodnost, dok je monarhisti ka, jedinodr~avna te~nja bila karakteristi na za Moskvu. Ukrajinci su se prema tipu dr~avnosti razlikovali od Moskovljana ponajprije u psiholoakim osobinama, ato je utjecalo na povijesni razvoj ukrajinskoga naroda. Bitna je crta ukrajinske nacionalne svijesti, smatra Kostomarov, u dominaciji osobne slobode. Tu je i korijen prevladavanje takvih formi vlasti kao ato je parlamentarizam, jer su upravo Kijevljani na svome prostoru sve do Novgoroda uveli ustroj vijea. Takav je sistem kasnije nastavila i koza ka Zaporoaka Republika, koja kao da je reflektirala model postojanja nezavisnih tvorevina unutar jednog etni kog prostora, kao ato je to ranije bilo na prostoru Kijevske Rus' s gradovima - republikama, sli nim onima u Dubrovniku ili Poljicima. Nasuprot tome modelu Moskovljani su, ka~e Kostomarov, imali tendenciju koja je kasnije prevladala - centralizirani monarhisti ki ustroj, koji je potla io slobodarske le~nje27. Tipovi vojne demokracije kakve promatramo u Dubrovniku odnosno Polji koj Republici i analogije na kijevskorusjkom odnosno ukrajinskom prostoru sve do gaaenja Zaporoake Republike, morali bi postati predmet posebnih istra~ivanja u traganju za korijenima i razvojem starih druatveno-politi kih modela dvaju naroda. Da je takva graa specifi na i tipoloaki srodna u odnosu na neke druge kulture, govori i injenica da upravo ta dva spomenika, kijevski i polji ki, imaju ponajviae paralela - u leksi kim, fonetskim, terminoloakim, folklornim, druatvenim osobinama - u odnosu na druge susjedne kulture. Uo ena srodnost druatvene terminologije potvrena je i u jeziku, viae nego u usporedbi s drugim tradicijama. Ovdje treba podsjetiti da su hrvatska (polji ka) i srpska druatvena terminologija u srednjovjekovnim spomenicima bitno razli ite ato je, prema opa~anju istra~iva a, posebno uo ljivo u nazivlju za neposredne proizvoa e. Tu Hrvati imaju druk iju leksiku, nego recimo Srbi ili Bugari28. Analogije izmeu starokijevskih i starohrvatskih pravnih spomenika toliko su o igledne daje svaka slu ajnost isklju ena. Najvjerojatnije se radi o joa jednom primjeru dubokih veza koje su postojale na mararuti prastarih komuniciranja, a koje su funkcionirale tijekom stoljea od prvih migracijskih procesa pa sve do stvaranja i postupnog opadanja Kijevske dr~ave. Ukrajinsko-hrvatskim komunikacijama prethodile su predslavenske interakcije29. Kasnije, sa seobama Slavena taj se put odr~avanja veza obogaivao novim valovima migracijskih procesa. Hrvatsko-ukrajinski odnosi do~ivljavaju sna~an impuls u vrijeme procvata Kijevske Rus', jedne od najveih i najmonijih dr~ava Europe. Zahvaljujui migracijskim procesima na hrvatskom su se prostoru koncentrirale odreene arhai ne vrijednosti, donesene i s ukrajinskog prostora na kojem je ~ivio jedan od segmenata hrvatskog etnosa. Tijekom vremena mogli su se prenositi i odreeni druatveni pojmovi iz doba zajedniatva, ato se reflektiralo u pravnom ~ivotu. Osim toga, mogua su komuniciranja i u doba procvata Kijeva, posebice iz vremena Jaroslava Mudroga (11. st.) koji je airio svoje meunarodne veze na sve strane Europe. Nije bilo razloga da se u kolo komunikacija ne uklju i i jugozapadni pravac. Kako se airila na sve strane Rusjka pravda je u svojim razli itim varijantama mogla dospjeti i na hrvatski prostor. Mogla se prenijeti u jednom od valova isto nih migracija u kojima je nastala polji ka kultura. U svakom slu aju sve navedeno zahtijeva komparativno prou avanje ato potvruje i hrvatska znanost30. Kijevski je spomenik zavraio svoj razvoj u 12. st., dok se polji ki razvijao ak i u 17. st. Dok se Kijevska dr~ava gasila, a njezina kultura prelijevala na susjedne prostore, Polji ka je Republika i nadalje uvala svoju arhaiku, koja je zna ajan izvor za rekonstruiranje starina kijevske kulture i obrnuto, kao jedan od spomenika nekad bogatih i dinami nih komuniciranja izmeu dva naroda. I u kasnija je vremena postojala potreba za kulturnim komunikacijama, obilje~ena gubitkom dr~avnosti odnosno borbom za njezin povratak, ato je pridonijelo neprekinutosti ukrajinsko-hrvatskih kontaktnih i tipoloakih pojava tijekom stoljea31. Primjer iz ranog srednjovjekovlja mogu biti i stari spomenici glagolji kog pisma. Prema jednom od niza tuma enja o nastanku glagoljice kod Hrvata, to je arhai no pismo doneseno na slavenske prostore sna~nim tokovima koji su prolazili morskim i kopnenim mararutama. Kompariranje glagoljice i prastarog pisma s ukrajinskog podru ja tzv. erte i reze, sve do njegovog nestajanja uslijed bizantskih utjecaja, rezultira analognom genezom. To ato se glagoljica najviae o uvala kod Hrvata na neki na in potvruje da su upravo Hrvati ponajviae dr~ali do svojih rariteta, do amblematike nacionalnih specifi nosti. Tipoloaki tu arhaiku ine oni prastari elementi u Dubrovniku, od imena do mitoloakih predod~bi, ukalupljeni u baroknu predizgradnju zemljotresom razruaenog grada, odnosno u dramsko djelo Ivana Gundulia. I Poljica je gr evito uvala svoju arhaiku, koja je na drugim prostorima bila ve odavno izgubljena. U sklopu tih arhai nih vrijednosti hrvatske duhovne riznice glagoljica je najja i i najjasniji svjedok povijesnoga puta hrvatskoga naroda32. Upravo je u Poljicima glagolji ko pismo amblem prastarog identiteta. Izmeu glagolji kih tekstova koji potje u iz Poljica jedan je rukopisni glagoljaaki molitvenik preuzet iz izdanja, Propagande de Fide u Rimu, odnosno centra koji je bio orijentiran na slavenski istok, u emu je koristio ukrajinsku redakciju crkvenoslavenskoga jezika. Taj je rukopis imitacija tiskanih izdanja svoga doba. U Poljicu je pristigao molitvenik iz glagolji kih tekstova koje je u 17. st. obraivala rimska Propaganda u duhu i stilu ukrajinske redakcije crkvenoslavenskoga jezika. Taj je proces tipi na epizoda ukrajinsko-hrvatskih komuniciranja koje zadiru u barokno doba kao mono poglavlje u povijesti tih odnosa. U barokno su se doba na neki na in obnavljali prastari putevi kojima je proalo glagolji ko pismo, o emu je govorio joa V. Jagi. Sa uvao se jedan odlomak Kijevskih listi a, poznatog katoli kog sakramentarija, koji, iako nije pisan u Hrvatskoj, pokazuje kakve su bile crkvene knji~nice ato su krajem 9. i tijekom 10. st. kru~ile izmeu hrvatskih glagoljaaa33. Sudbina Kijevskih listia i doticaj hrvatskih pisaca s njima tuma io se s pozicija knji~evnih migracija, kao primjer knji~evnih cirkulacija tijekom srednjovjekovnog doba i nadalje. Tim su istim putovima mogli proi i tekstovi pravnog sadr~aja - od Rusjke pravde do Polji kog statuta, od Kijeva do Poljica. I najstarije se razdoblje, odnosno doba nastanka glagoljice i njezina airenja, ne mo~e istra~ivati bez podataka s ukrajinskog prostora, odnosno doba erla i reza. 6. OD ISTRE, PREKO ZAGORJA DO SLAVONIJE Navedene zemljopisne okvire treba prihvatiti uvjetno kao obilje~je prisutnosti cijelog niza pojmova u kontinentalnoj Hrvatskoj, ato tra~i daljnje kompariranje u airem kontekstu, uklju ujui i ukrajinski. Ovdje emo tek nazna iti odreene smjerove, perspektivne za daljnja znanstvena prou avanja. Mitoloaki je sloj zna ajna komponenta hrvatskog duhovnog i materijalnog ~ivota arhai noga doba, ato smo pokuaali i pokazati u gore navedenim primjerima. Joa je A. `kobalj, polazei od bogate grae jadranske regije opravdano zamjeravao akademskoj znanosti da zaobilazi te realne vrijednosti hrvatske baatine. Tragova te kulture nije toliko malo kao ato je mislio P. Skok. Naime, znanost im nije uspjela ui u trag jer su mnogi skriveni, odnosno evoluirali su u kraanski sloj - tvrdio je entuzijast takvih prou avanja1. Takve su teme po esto ostale izvan interesa hrvatske akademske odnosno sveu iliane znanosti i nerijetko su se njima bavili samoinicijativni entuzijasti, laici koji su znali naslutiti zna ajne teme ali ih nisu znali dovoljno argumentirano obrazlo~iti. Stoga je problematika mitoloakog sloja u hrvatskoj kulturi i nadalje izvan produbljenih fundamentalnih prou avanja. Bogatu grau i osobito zna ajne izvore o podrijetlu roda i naselja pru~a istrarski folklor s o iglednim tragovima mitoloake kulture. Tu spadaju raairene genealoake legende koje na hrvatskom tlu, izmeu ostalih, imaju analogije i u onoj krapinskoj. Sjeverna je Hrvatska svojim zemljopisnim osobinama po mnogo emu odgovarala principima mitologiziranja, ukorijenjenim u starim kulturama od predslavenskog do slavenskog razdoblja, koje su se ispreplele u slo~eni splet. Mada osporavana glede svoje geneze krapinska je genealoaka legenda tipoloaki bliska starokijevskoj, fiksiranoj i u Nestorovoj Povijesti kao i u drugim slavenskim legendama (naprimjer, o osnutku Krakova, odnosno Praga). Takve legende u kojima su trojica brae i sestra osniva i odreenog naselja se~u sve do kavkaskih predjela. Kijevska je legenda o trojici brae, Kiju, ` eku i Horivu te njihovoj sestri Ljibidj bliska staroarmenskoj, a poznata varijanta kijevske legende je Krapinska legenda. Takvu je mararutu pretpostavio i S.K. Saka  koji je polazei od N. Marra, usporedio kijevsku i armensku varijantu s krapinskom. Taj je hrvatski istra~iva  toponim Krapina pokuaao povezati s nekim prastarim prototipovima, pretpostavljajui postojanje odreenih mitoloakih svjetonazora. Na mjesto kulta upuuju i tragovi poganskih svetiata na jednoj od uzviaica, ispod koje te e potok Krapina, ato je bio obvezan kultni element u mitologiziranju okoliaa. Za tri je brda vezana i legenda o brai ehu, Lehu i Mehu s odgovarajuim etni kim tuma enjima, koja su mo~da dodana i kasnije - ve knjiakim putem, ili se pak ona nadovezuje na neku prijaanju tradiciju o brai kao precima tri roda. U armenskoj su legendi tri brata svojim imenima takoer simbolizirala tri roda - Kuar, Meltej i Horean. Ve je opa~ena odreena lingvisti ka bliskost tih imena u armenskoj i kijevskoj varijanti legende. ak se govorilo da se iza odreenih naziva kriju neki plemenski simboli i totemi. Komparacija i tipologija urodile su pretpostavkom o srodnosti krapinske legende s kijevskom, odnosno nazivanjem plemenskih grupacija imenima trojice brae. Njihova sestra u tim legendama takoer upuuje na kult ~ene, utjelovljene kultom potoka. Prema tuma enju S. K. Saka a, krapinska je lokacija bila kod poganskih Hrvata sakralno mjesto, "neko proro iate, a potok Krapinica i rje ica Krapina neka vrsta svetih voda" , a takav je kult postojao na isto nom prostoru od ukrajinskih Karpata i to joa iz vremena Karpa pa sve do Kijeva. Prema Saka u krapinska je pri a "prava domaa biljka, a samo je sjeme - isto nja ko, zaneseno vjetrom seobe naroda od Kijeva ak u Hrvatsko zagorje''. Autor zaklju uje da je ta nezaslu~eno odba ena krapinska pri a dragocjen izvor za rekonstruiranje etnogeneze Hrvata promatrane iz airoke perspektive isto noga prostora. U svakom slu aju, niz podataka potvruje duboku arhaiku krapinskog tla na kojem su ranoslavenske migracije naslojavajui se na prijaanje morale ostaviti tragove. Hrvatsko je zagorje bilo uklju eno u prastari komunikacijski put sve do Karpata, a Karpi kao jedna od komponenti hrvatske etnogeneze mogli su komunicirati sa Zagorjem koje je imalo sli an, mitologiziran okolia. Ova je tendencija mogla biti fiksirana i u toponimiji i u usmenim izvorima. Analiza tragova mitoloake kulture na hrvatskome tlu i njihova komparacija s drugim elementima, uklju ujui i ukrajinske, potpomogla bi rekonstruiranju tog realnog i zna ajnog sloja u hrvatskoj duhovnoj baatini, koji ima i svoje materijalne potvrde. Arheoloaki su podaci zna ajni putokazi migracijskih kretanja etni kih grupa, povezanih i s ukrajinskim tlom. Niz arheoloakih nalaza svjedo i o njihovoj podudarnosti na ukrajinskom i hrvatskom prostom. Ve je uo ena frapantna sli nost nekih starorusjkih nauanica kijevskog tipa i starohrvatskih, izraenih tijekom 9. i 10. stoljea u domaim radionicama2. Hrvatski su arheolozi postupno otkrivali odreenu srodnost pojedinih tipova arheoloake kulture s hrvatskog i ukrajinskog tla. Ve je Z. Vinski uputio na kijevski pravac geneze bjelobrdske kulture, smjeatene izmeu rijeka Drave, Save i Dunava3. U bjelobrdskim su nekropolama izmeu ostalih ukrasa i nauanice koje prema svojoj tipologiji pripadaju modelima fiksiranim u jednoj od zakarpatskih regija. To su nauanice volinjskoga tipa, odnosno one koje se~u joa dalje, prema centralnoj Ukrajini. Tipovi takvih nauanica pronaeni su na viae od nekoliko desetaka lokaliteta bjelobrdske kulture. Osim volinjskih nauanica pronaenih u Panonskoj Hrvatskoj, u Dalmatinskoj su Hrvatskoj pronaene nauanice kijevskoga tipa, identi ne nalazima iz kijevske regije. Na osnovi podataka iz hrvatskih nekropola u Dalmaciji zaklju ujemo da su nauanice kijevskoga tipa najtipi nija pojava starohrvatskog kulturnog blaga4. Aktualizirajui u najnovije vrijeme problem srodnosti arheoloakih podataka iz ukrajinskih i hrvatskih izvora, istra~iva i posve opravdano upuuju "na potrebu studioznije obrade korijena nositelja" te kulture kod Hrvata5. Zajedni ki projekt, odnosno timsko istra~ivanje ukrajinskih i hrvatskih arheologa zacijelo bi urodilo arheoloakim argumentima kao najzna ajnijim u istra~ivanju etnogeneze, ime bi se rijeaila mnoga pitanja. Onomasti ki argumenti svakako su najzna ajniji, ali su i diskutabilni jer su toponimske paralele u slavenskom krugu i izvan njega ponekad ugro~ene mehani kim uo avanjem fonetski sli nih nazivlja. Stoga je logi no tra~enje precizne argumentacije za svaki toponimski par s prostora te povijesne mararute. Ono ato je sigurno je realno postojanje velikog broja podudarnih naziva, ato isklju uje svaku slu ajnost, ali zahtijeva timsko istra~ivanje ukrajinskih i hrvatskih lingvista. Migracijski su procesi obi no popraeni prenoaenjem duhovnih i materijalnih vrijednosti, u kojima posebno mjesto zauzima toponimsko dubliranje, prenoaenje nazivlja s napuatenih prostora te stvaranje novih pod istim nazivom. Toponimijska je migracija va~an putokaz u rekonstruiranju etni kih kretanja. Ukrajinska onomastika, uostalom kao i hrvatska, reflektira tragove razli itih naroda koji su ~ivjeli na tim prostorima, ato ukazuje na bogata povijesna zbivanja joa u prastaro doba. Stoga je u jezik ovih naroda ulazio bogat i razvijen toponimski sistem arhai noga razdoblja. U rezultatu tijesnih veza s jezi nim sistemima Europe i Azije lokalni su nazivi u Ukrajini esto jako stari ato se posebice odnosi ne samo na imena naselja, ve i na imena rijeka i auma. Onomastika je u cjelini autljiv a mnogorje iv izvor, sposoban pru~iti bogatu informaciju o prastarim vremenima o kojima svjedo i toponimija, osobito u uvjetima kada su pisani izvori nestali, ali su ostala nazivlja. U ukrajinskoj se toponimiji daju promatrati procesi interetni kih prepletanja neslavenskog i slavenskog razdoblja. esto su u nizanju tih slojeva paralele s jugozapadnom odnosno hrvatskom graom. U nizu je etni kih slojeva ilirska etimologija pojedinih ukrajinskih naziva, kao ato su Medobori, Sambor, Beskidy, Duklja i sl. Podaci s kompariranih prostora svjedo e o funkcioniranju principa ponavljanja toponimskog podru ja, na ato upuuju mnogobrojni primjeri, kao ato je recimo Duklja i Belz u Prikarpatju te Doclea i Bulsinius u prijadranskoj Iliriji6. Iranska toponimija takoer odjekuje od etnonima do hidronima i drugih leksi kih kategorija. U tu grupu izmeu ostalog spadaju i leksemi u kojima je prva komponenta iranskog podrijetla, koji se dalje mogu slavenizirati, kao ato je slu aj s hidronimima Dnjepar, Don i dr., koji su doali u slavenski jezik preko dakijsko-trakijskoga podrijetla. Hidronimija joa jednom svjedo i o zna aju i ulozi ukrajinskog prostora u interetni kim procesima. Na to upuuje o uvanost prastarih iranskih naziva, uglavnom isto no od Dnjepra. Takoer su zabilje~eni ilirski, zapadno-balkanski nazivi u gornjem Podnjestrovlju, a potvreni su i isto no-balkanski (trakijski, dakijski) tragovi. U hidronimiji rijeke Pripjatj (bazen Dnjepra) prepliu se slavenska, ilirska, balti ka nazivlja kao refleks grani nih prostora i dodira razli itih etnosa i jezika. U tom sna~nom povijesnom potoku uo ene su leksi ke podudarnosti ukrajinskog fonda s ju~noslavenskim7. Posebno je zna ajna komparacija s hrvatskom graom, s nizom ekvivalenata u hidronimiji jugozapadne Ukrajine za koju je karakteristi an slo~en proces etni kih talo~enja, gdje su osim gornjeg slavenskog sloja prisutna naslojavanja turkijske, iranske hidronimije isprepletene s jugozapadnim (ilirskim), balti kim i germanskim izvorima. Hidronimski tragovi Ilira prostiru se do Dnjestra i srednjega Dnjepra. Uo ena je i hidronimija s komponentom horvat-. Onimnu grupu s tom osnovom fiksiraju na isto nim krajevima staroslavenskog svijeta, odnosno Ukrajine  to su predjeli na jugoisto nim prostorima danaanje Ukrajine odnosno u stepama Priazovlja, Meotida, uz rijeke Tanais (Don), uz Srednji Borisfen (Dnjepar) i Pogipanislje. Toponimi na horvat- fiksirani su na ukrajinskom prostoru od predjela Kijeva i }itomira (grada u blizini Kijeva) pa sve na zapad do rijeka Pripjatj te dr~avnih granica s Poljskom. Poznati su nazivi rijeke Horvatos u bazenu Tanaisa, Horvatka - pritok rijeke Vialjanka; njihove varijante su - Hovratka, Havratka, poznata su i naselja Horvatka, Hovratka na rijeci istoga nazivlja8. U izvorima iz 18. st. spominje se i rijeka Horvatka u predgrau Kijeva. Na zapadu Ukrajine, u okolici Ljvova na rijeci Gorynj poznato je naselje Hors. Od starijih emo tragova spomenuti u srednjem dijelu desne obale Dnjepra (Desnoobalska Ukrajina) nazive kao Hovrat // Havra  < Horvativ. Neka su stara imena kasnije promijenjena kao ato je recimo i ime naselja Harvati, koje je postojalo prije 1947. na krajnjem zapadu Ukrajine, promijenjeno u Nagirnij, a naselja Horvacke u Dru~nij. Mnogo je viae nazivlja hrvatskog ciklusa bilo ili ostalo ju~no od ukrajinskih Karpata. Tamo, u Transilvaniji postoje Horvati - naselje nad rijekom Bodva i blizu rijeke Krasne; Disnos-Hoi-vat je naselje smjeateno nad rijekom Suha; Erdo-Horvat je u regiji `aroa-Potoka i sl. Toponimski su tragovi s imenom Horvat prisutni i u drugim regijama, izmeu ostalog kod isto nih Slavena - na bjeloruskom i ruskom podru ju (naprimjer, u centralnoj Rusiji kod grada Orel, te u priuralskim regijama kod rijeke Oka)9. Valjalo bi istra~iti i postojee predod~be o o uvanosti arhai nih elemenata podrijetlom s ukrajinskih prostora. Naime, spominju se na neki na in "o uvane ukrajinske oaze" u Dalmaciji, primjerice otok Susak pored Malog Loainja s kulturnim elementima koji upuuju na staroukrajinske analogije i sl. Logi no je da cijeli niz naziva opeslavenskog leksi kog fonda ima odgovarajue podudarnosti na tome prostoru. U takvu skupinu spada ve i naziv Ukrajina. Neki ga povezuju s opeslavenskim krajinama i usporeuju sa sli nim nazivom kod Hrvata (Krajina), poljskim Krajna, zakarpatskim Krajina, Krajna (tako se prema svjedo enju ukrajinskoga pisca Jakiva Golovackog, iz prve polovice 19. st., nazivao dio prostora kod U~goroda u nekadaanjoj Ugarskoj). Krajinom se zvao i dio balti kog Pomorja itd. Neki pak istra~iva i u tim paralelama vide refleks migracijskih procesa s nekih zajedni kih prostora koje su tako imenovali. Nazivi pojedinih plemena koja spominje Nestor odjekuju i na hrvatskome prostoru. Bijeli su Hrvati bili pored drugih plemena, Neretvljana, Konavljana ili Dukljana. Naziv ovih zadnjih potje e od Duklje, a donesen je mo~da s Karpata gdje je i poznati Dukljanski prijevoj. Tragovi novih toponima u Hrvatskoj, nastalih od ukrajinskih Bu~ana i Volnjana mogui su onomasti ki odjeci drugih plemena10. Joa je S. Saka  ukazao na podudarnost hrvatskih naziva Duljebe i rje ice Dulepske s etnonimom Dulebi koje spominje Nestor. Niz onamasti kih paralela srednjovjekovne Kijevske Rus' i Dalmatinske Hrvatske u zadnje je vrijeme iznio hrvatski arheolog B. Graljuk11. Ukrajinski su istra~iva i ve odavno uo ili injenicu toponimskog i hidronimskog ponavljanja sirom Ukrajine, Hrvatske i drugih ju~nih prostora. Primjerice toponim Samobor ima svoje analogije u Ukrajini, gdje postoje dva sli na naziva - Sambor Stari i Novi u meurije ju Strvja~a i Dnjestra, odnosno u Pretkarpatju gdje su neko bili Bijeli Hrvati. Osim toga postoje joa dva Samobora (Veliki i Mali) u centralnoj Ukrajini, sjevernije od Kijeva, na prostoru ernigiva. Utvreno je da su ta dva naziva s Karpata ovdje donesena negdje u 14. stoljeu. Taj se naziv tuma i kao predslavenski: *Sam-bar, ato bi prema ilirskom zna ilo slijevanje, stijek. Mo~da je u formiranju tog naziva odigrala ulogu sekundarna adideacija na slavenskom prostoru kao i u nazivu hrvatskog Samobora koji se takoer da tuma iti u vezi s ilirskim *Sam-bar. Grad Sambor u zapadnoj Ukrajini smjeaten je u zoni najvee gustoe ilirske hidronimije, u gornjem predjelu Dnjestra12. Izmeu drugih hidronimskih analogija spomenut emo i rijeku Savu kao pritok rijeke Berezine. Podudarnost ukrajinskoga hidronima s hrvatskim takoer se ponekad tuma i kao rezultat migracijskih pokreta tijekom 5. - 7. st. Toponim Kijev poznat je airom slavenskoga svijeta pa tako i na hrvatskom prostoru gdje se sree u formama Kijevo, Kijani, Kijevci, odnosno u nazivlju dobro poznatom ukrajinskoj onomastici. Taj naziv povezujemo s prastarim kultom kozmogonijskog podrijetla, s mitom o nebeskom kova u i sa airokim krugom predod~bi iz kola solarnih mitova. Sakralni je zna aj bio valjda glavni pokreta  airenja i prenoaenja te toponimske svetinje tijekom migracijskih procesa. Ukrajinski prostor donosi i druga iznenaenja u dubliranju hrvatske toponimije. Naime, u svoje je vrijeme S. Saka  pisao: "Hrvatski Zagreb je jedan jedini na cijelom airokom svijetu"13. Meutim, na tom svijetu postoji Ukrajina i u njoj toponimski analog pored grada Vinnice (centralna Ukrajina). Baa tamo nailazimo na naselje Zagreb. Osim toga, fiksiraju se esta toponimska ponavljanja kao Zagreblja, Zagrebellja, Zagrebeline s kojima korespondira i hrvatski Zagreb. Ako svi ti nazivi i nisu reliktni, ove analogije ipak upuuju na moguu zajedni ku osnovu14. Od mnogobrojnih primjera drugih paralela spomenut emo samo toponimijska ponavljanja: karpatski i hrvatski Gali  (Gali ), nazivi Terebivlja (Trebovlje) i analog kod Ternopilja u Ukrajini, kod Lavova je poznata Jasenica (Jesenice), u Zakarpatju ima Rika, Rijeka, dok ukrajinski Vinnica, Brod, Ravno i dr. imaju analoge u Hrvatskoj. Niz drugih komparacija s ukrajinskog i hrvatskog prostora upuuju na zaklju ak da se ne radi samo o opeslavenskome fondu, ve o arhai nim tragovima, povijesno povezanim15. Zato taj pravac zapo etih istra~ivanja zaslu~uje daljnju pomnu razradu. Predo eni fond onomasti kih sli nosti ukazuje na povijesne procese koji govore o nekoj pripadnosti stanovniatva zapadnoukrajinskih regija sustavu koji e dalje migrirati prema zapadu. Istra~ivanja ukrajinskih autora pokazuju da je kod odreenog dijela karpatskoga stanovniatva ak prisutna predod~ba o pripadnosti Bijelim Hrvatima. Kako je pokazao suvremeni lavovski arheolog Orest Kor injskij te regije su o uvale arheoloake tragove ranosrednjovjekovne kulture, koja je pripadala Bijelim Hrvatima. Neki su ak hrvatski istra~iva i opa~ali da je skupina ukrajinskih Hrvata koji su ~ivjeli oko Dubna u Volinju (zapadna Ukrajina) o uvali svoje hrvatsko ime sve do polovice 19. st. Jezik, ukrajinski i hrvatski, posebice njihovi dijalekti zna ajan su i perspektivan pravac komparativnog istra~ivanja. To pitanje bilo je aktualizirano joa u znanosti proaloga stoljea i na hrvatskoj i na ukrajinskoj strani. U svoje vrijeme V. Ma~urani je bilje~io "teanju srodnost naaeg starog jezika sa starim rusjkim", imajui na umu jezik Ukrajine16. Istaknuti ukrajinski lingvist, proganjan i zabranjen zbog svojih pogleda, S. Smalj-Stockij esto je upuivao na tipoloake i genetske srodnosti dvaju jezika zbog ega je bio etiketiran kao "ukrajinski bur~oaski nacionalist". Meutim, znanstvenici su i dalje smatrali potrebitim kompariranje genetskih veza dvaju jezika. Akademik S. B. Bernatejn govorio je o jezi nim izoglosama dvaju naroda kao o pouzdanoj grai za daljnja istra~ivanja17. Prema ukrajinskom akademiku L. Bulahovskome jezi ne su paralele o igledne i zaslu~uju daljnje znanstveno tra~enje povijesnih korijena. Zamijeena je i genetska priroda nekih glagoljskih zavraetaka, ato je u usporedbi s drugim slavenskim jezicima izrazita osobina ukrajinskog i hrvatskog jezika18. Suvremeni istra~iva i takoer upuuju na cijeli niz primjera koji svjedo e o postojanju zajedni koga leksi kog fonda, analogija na morfoloakim i leksi kim razinama, u emu su posebice aktivni zagreba ki istra~iva i M. Popovi, R. Trostinska a takoder i V. Strehaljuk19. Meutim, taj bi problem mogao biti predmetom zajedni ke analize lingvista razli itih profila. Posebno je zanimljiva i zna ajna tema jezi nih povijesnih korijena dvaju naroda, koji se~u joa u doba zajedniatva Anta. Mo~da su iz tog razdoblja u leksi kom fondu dvaju naroda prisutni iranizmi, kamo spadaju i etnonimi Rus-Horvat. To zajedniatvo obuhvaa i praslavensko razdoblje u kojem su dva etnosa imala kontakte. Suvremeni ukrajinski jezik potje e od staroruskog (kijevsko-ruskoga) koji sadr~i niz analogija s hrvatskim, odnosno nadovezuje se na ranosrednjevjekovno razdoblje obilje~eno hrvatsko-rusko-slavenskom zajednicom. Ono ato ukrajinski jezik nizom osobina razlikuje i razdvaja od suvremenog ruskog i bjeloruskog, pribli~ava ga hrvatskom jeziku, ato se~e u genetsko razdoblje starokijevske zajednice. Prema nekim suvremenim ukrajinskim lingvistima, to se da tuma iti formiranjem ukrajinskog jezika na ju~nim narje jima plemena kao ato su Ulii, Hrvati, Poljani. To zajedniatvo plemena prije formiranja Starokijevske dr~ave u odreenoj je mjeri uvjetovalo nastanak nekih zajedni kih osobina, nastalih u krugu Poljana ali i obilje~enih upadima iranogovornih grupa. Odavde potje u zajedni ka preuzimanja iranizama koji su dospijevali sa aumsko-stepske zone, odnosno s prostora ju~nije od Kijeva. S vremenom se ta srodnost ponajviae koncentrirala u Karpatima, regiji najintenzivnijega kontaktiranja isto ih (rusko-rusinskih) i ju~nih (hrvatskih) Slavena. U dijalektima Zakarpatja, posebice na razini fonetike, gramatike, leksike o uvale su se arhai ne crte, kao primjer zajedni ke isto noslavenske jezi ne povezanosti. Lingvisti ki atlas ukrajinskih pu kih govora Zakarpatja svjedo i da se mnoge opeisto noslavenske inovacije iz 10. - 11. st. nisu proairile na zakarpatske govore. Ovdje su se o uvale pojave karakteristi ne za mnogo udaljenija, stara razdoblja. U leksici zakarpatskih Ukrajinaca uo eno je mnogo crta koje imaju zakarpatsko-ju~noslavenski areal: od Bijelih do jadranskih Hrvata. U tu grupu leksi kih podudarnosti spadaju takvi primjeri kao ato su: ad, igrati, zvur, poledica, gazda, gunja, komin, korisno, lagoditi, lajati, ljudstvo, napad, vatra, plahta, posluga, suknja, torba, akoda i sli no20. Neki istra~iva i smatraju da su se na osnovi dijalekata Bijelih Hrvata iz karpatske regije formirali zakarpatski i bojkivski govori ukrajinskog jezika. Odreeni elementi podudarnosti s hrvatskim jezikom promatraju se i kod karpatskih Hucula. Jedna od osobina ukrajinskog jezika je ikavizam kao cjelovita norma, ato je rezultat pretvaranja e u i, e. Taj proces ikavizacije otpo eo je u 10. -11. st. kada se ukrajinski govorni jezik odvaja od staroruskog. Mogue da su u vezi s tim, odnosno s migracijskim valovima istog razdoblja nastale "ikavske oaze" na hrvatskome prostoru, ato ilustrira i Polji ki statut pisan ikavicom. U svakom su slu aju odreeni primjeri potvrda sli nosti procesa u hrvatskom i ukrajinskom u prelasku e u i (ve e, greh, deti, les ). Naravno, to ne mora biti rezultat izravnog kontakta, ve sli nost koja ima svoje paralele kod dvaju naroda. Postoje i druge fonetske analogije, npr. promjena w  > u (udova. unuk, u lisi), o uvanost vokativa u oblicima vladiko, u ilelju, dru~e, brate, ~eno, knja~e, Petre ato bilje~i i starokijevski spjev "Slovo o pohodu Igorovom"; promjene g, k, h // z, c, s (na rece, u ruce); o uvanost korijenskih vokala u dativu zamjenica: meni, tobi (tebi), sobi (sebi) i dr. Zanimljivi su i mehanizmi formiranja osobnih imena koji su u pojedinim formama bli~i hrvatskim negoli isto noslavenskim oblicima. U nekim je modelima zajedni ka osnova arhai nog podrijetla, koje vodi sve do iranskih izvora. Ovih zadnjih modela hrvatski jezik ima viae od ukrajinskog. Potrebno je istra~iti imena i nazivlja sa zavraecima na -mir, -ko (Radomir, }itomir, ervonenko, ervenko i sl.). Da su podudarnosti prisutne na razli itim razinama potvruju i o uvani kalendarski nazivi za mjesece koji kod dvaju naroda, za razliku od veine ostalih, se~u u staroslavensko razdoblje i govore o odreenoj srodnosti u predod~bama: sije anj-si enj, velja a - ljutyj, o~ujak - berezenj, travanj  kvitenj, lipanj - travenj, srpanj - lypenj, kolovoz - serpenj, rujan - veresenj, listopad - ~ovtenj, studeni - listopad, prosinac - grudenj. Etnoloaka je graa bogat materijal koji sadr~i cijeli niz ve navedenih sli nosti u pu koj tradiciji dvaju prostora, a njezino bi prou avanje moglo nadopuniti saznanja o genezi, kontaktima, interetni kim prepletanjima u narodnoj tradiciji. Sto arstvo na hrvatskom i ukrajinsko-karpatskom terenu zaslu~uje komparativna istra~ivanja, posebice postojeih podudarnosti osnovica pojmova sto arske tradicije, organizacije ispaae, karaktera druatvene strukture sto ara, socijalnih odnosa, funkcija pojedinih osoba, obreda i mitoloakih predod~bi vezanih za stoku. Posebno su zanimljivi sli ni terminoloaki pojmovi, kao nazivi lanova pastirske zajednice: ov ar (yiv ar), jelo er, stadar, spuzor; zoonimi: jegnje, jagnje, jagnja, jegnjetsko (do pola godine); jer e, jero ka - od pola godine do godine; pravi baran - od dvije do tri godine; baran lun ak - poslije tri godine. Imena velike rogate stoke kod karpatskih Hucula sli na su hrvatskoj terminologiji (ato esto nije slu aj s drugim ukrajinskim regijama) - mar~ina, ~ivina; velik broj rogate stoke - marga; velika rogata stoka od pola godine - tele, male, mala; poslije pola godine -teli ka, bi ok; starija - telica; druga stoka - svinja, veper; do jedan-dva mjeseca: porose, poroseta; paanjaci: aumska aikara - egir, izgorjela auma -zgar, trava za kositi - kianica. Niz pojmova u tradiciji karpatske Ukrajine, posebice Hucula, u svojoj je terminologiji i obi ajima bli~i hrvatskom klasi nom fondu, pa ak ako usporedimo i neke lekseme s ukrajinskim knji~evnim analogijama npr. puaka (ruanica}, valovi (hvjli), vatra (vogonj). Treba dodati da je kult vatre postojao na svim gorskim paanjacima ukrajinskih Karpata. U nizu pojmova iz gospodarskoga ~ivota terminologija je takoer bliska hrvatskoj, kao ato je "dojenje krava": dojeti, ci~enje; kravu su dojili "konovki". Spomenut emo takoer da su se gospodarske graevine pokraj ov arskih torova zvale ku a, koliba, a graevina za gospodarstvo i stoku staja. Od sli nih pojmova spomenut emo naziv "mara" (duh umrloga). Ti nazivi nisu karakteristi ni za druge krajeve Ukrajine. Analogije s ukrajinskim i u nekim su elementima svakidaanjeg ~ivota. U odjei Hucula postoje "bili gati" (hla e od platna), one od vune su zvali "gai", a najraairenija je gornja odjea "gunja". Sastavni je dio odjee Hucula bio obojeni opasa , ukraaen metalnim okruglim inkrustacijama analognim onima u nekim hrvatskim regijama. Navedeni detalji iz ~ivota karpatskih Hucula imaju svoje analogije u ~ivotu hrvatskih sto ara Velebita21. Na osnovi opa~enih podudarnosti, netipi nih za druge regije, mo~e se pretpostaviti genetska povezanost tih tradicija, ato zahtijeva prou avanje migracijskih procesa izmeu Karpata i Velebita s tragovima joa iz ilirskoga doba. Sli ne su pojave opa~ene i u drugim regijama, ato ilustrira tradicija ribolova u rije nim i drugim hrvatskim vodenim prostorima, sa zna ajnim podudarnostima s ukrajinskom tradicijom. Brojne su analogije u razli itim domenama materijalne i duhovne kulture, druatvenog ~ivota, u folkloru. Najvea je sli nost u odgovarajuim gospodarsko-kulturnim zonama (Panonska Slavonija i aumsko-stepske ukrajinske zemljoradni ke regije). Posebno usmjerena zajedni ka istra~ivanja ukrajinskih i hrvatskih etnologa mogla bi uroditi mnogo veim saznanjima o materijalnom i duhovnom ~ivotu tih dvaju naroda. Zna ajna su istra~ivanja tipova kua i pokustva razli itih ukrajinskih i hrvatskih podru ja. Osim spomenutih analogija u tipu kua kod karpatskih Hucula, niz elemenata ukazuje na odreenu srodnost u tipu kua Hrvatskog zagorja i zapadne Ukrajine. Raairen u Zagorju tip kue hi~a-mazanka u centralnoj je Ukrajini predstavljen kao hata-mazanka, gdje promatramo i analogije kao krov-streha (striha), oghrada-ogoro~a, plot-plit, sobica-komorica (komirka, komir ind). Zanimljivi su i tipovi, na in, materijal izgradnje, a cijeli je niz sli nih naziva karakteristi an i za pokustvo. U genetskom smislu te kue sadr~e dosta arhai nih elemenata, ato potvruju nazivi, tehnologija, funkcionalnost. Ukrajinska pu ka arhitektura, posebice ku a-hata sadr~i elemente izgradnje joa iz doba Zarubinecke kulture (3. st. prije n.e. - 2. st. n.e.) Prema arheoloakim podacima, obi aj bijeljenja kredom, bijeljenje zidova iznutra i izvana u kuama-mazankama, bio je raairen joa u 2. st. p. n. e. kod stanovniatva zarubinecke kulture rasprostranjene od Polisja do dnjeparskih predjela ju~nije od Kijeva. Karkasne kue-mazanke kao osnovna forma pu kog graevinarstva jugozapadnih regije Ukrajine potje u joa iz zarubinjecke i ernjahivske kulture. One su karakteristi ne i za ukrajinsku hatu-mazanku, i zagorsku hi~u-ma~anku22. Nazivi pokustva, tehnologija njihove izrade, uporaba domaega alate u nizu primjera takoer sadr~e zanimljive podudarnosti. Opa~ena je ali i nedovoljno istra~ena izvjesna sli nost melosa hrvatskih narodnih meimurskih pjesama s odreenim ukrajinskim regijama. Ve uo ene srodnosti u odjei pojedinih regija Hrvatske i Ukrajine zaslu~uju posebnu pa~nju. Predmet komparativnih istra~ivanja mo~e biti odjea Panonske Hrvatske, njezina izrada, komponente - posebice ukrasi koji su najviae o uvali prastare crte. Preci suvremenih Hrvata, koji su dolazili na prostore Panonske Hrvatske ve u 6.  7. st. mogli su pronai zemljopisne osobine okoliaa, sli ne onima u njihovoj pradomovini. To je utjecalo na o uvanost gospodarsko-kulturne djelatnosti, na ina ~ivota, pa tako i tradicionalne odjee. U grupu srodnih tipova odjee spadaju koaulje sli ne tunikama, prsluk, na in ukrasa glave kod ~ena, pribor za glavu23. Pojedini se detalji ukrasa na odjei mogu usporediti sa sli nim motivima iz Ukrajine. Ovamo spada, doduae raairen motiv stabla ~ivota obi no prikazan na leima prsluka iz okolice Obrovca u sjevernoj Dalmaciji. Stablo ~ivota raaireno je i u ukrajinskoj pu koj ornamentici, u vezu, u aaranju posua, u izgledu pamleta na kojima je sa svake strane po jedna ptica. I taj je motiv poznat po cijeloj Dalmaciji, a opa~ena je tipoloaka srodnost sa sli nim motivom stabla na podru ju iranske kulture24. Antropoloska prou avanja takoer upuuju na povezanost dvaju prostora. Ukrajinski su istra~iva i isticali specifi ne osobine naroda u odnosu na antropoloake, etni ke crte sjeveroisto nog susjeda. U tom je kompariranju isticana vea bliskost ukrajinskog etnosa ju~noslavenskoj grupi. Poznati, ali esto zabranjivani ukrajinski istra~iva  V. Petrov, polazei od istra~ivanja }. Denikera, govori o postojanju dvaju osnovnih antropoloakih tipova kod Slavena - vislanskom i ju~nja kom. Vislanskom pripadaju Polabi, Poljaci, Bjelorusi te Rosijani (sadaanji Rusi). U dinarsku grupu spadaju Ukrajinci. Hrvati, Slovenci, esi. Prema tom istra~iva u, Ukrajinci i Hrvati pripadaju istoj grupi ato se potvruje odreenom sli noau antropoloakih crta25. Veina Ukrajinaca pripada dinarskom antropoloakom tipu, koji se formirao kao rezultat mijeaanja armenoidne rase s indoeuropskom ato se odvijalo tijekom 3. - 2. stoljea p.n.e. Smatra se da su kao predstavnici bliskoisto nog, prema podrijetlu, armenoidnoga tipa bili ve nosioci tripiljske zemljoradni ke kulture. Tijekom 4. - 3. stoljea tripiljsku su kulturu asimilirali indoeuropski sto ari. Prema nekim istra~iva ima, upravo je u tom procesu nastao dinarski tip, koji se smatra centralnoukrajinskim antropoloakim tipom i koji je dominirao na prostoru desnoobalske Ukrajine. Tome tipu pripada veina ukrajinskih narodnosti u njezinim glavnim regijama kao ato su Galicija, Volynj, Podillja, Srednje Podnjeprovlje, i to tijekom 10.-14. st. u koza koj (stepskoj) Ukrajini tijekom 16.-18. st. Dakle, taj tip ini korijenski autohtonsko stanovniatvo Ukrajine26. Na osnovi antropoloakih promatranja zaklju eno je da su autohtoni suvremeni Ukrajinci genetski povezani s pu anstvom ju~ne Rus' (u isto nolavenskoj vertikali) ime se razlikuju od veine Bjelorusa i Rosijana koji pripadaju inom antropoloakom tipu. Te se razlike baziraju na uo enoj pripadnosti antropoloakih podataka veine pu anstva ju~ne Rus', koza ke Ukrajine, jedinstvenom centralno-ukrajinskom ili dinarskom antropoloakom tipu. Taj je tip u svojim prvotnim crtama najbli~i jadranskom tipu - Hrvatima, zaklju uju neki suvremeni ukrajinski stru njaci, nadovezujui se u najnovijim istra~ivanjima na rezultate antropoloakih analiza svojih prethodnika27. Prema istra~ivanjima, stanovniatvo jugozapadne Europe, dakle i jadranske regije, prije nadolaska Slavena svojim je antropoloakim sustavom bilo blisko karpatskom tipu. Niz etni kih grupa u regiji pripadao je razli itim varijantama tog karpatskog tipa, koji se u svojoj osnovi formirao u zonama sjeverno od Dunava na iliro-trakijsko-keltskoj bazi. Tijekom raseljavanja Slavena prema jugu taj se karpatski tip airio prema jugozapadu i prostorima danaanje Hrvatske, ije je stanovniatvo imalo antropoloaki supstrat, blizak karpatskom. Opa~ene su karpatske crte kod Vlaha na ju~nim predjelima. Kasnije su one vidljive kod Rusina - Ukrajinaca Hrvatske kao zadnjega vala tradicionalnih i mnogovjekih migracijskih procesa28. Novac se u odreenim razdobljima evolucije kod jednog i drugog naroda odlikuje nizom podudarnosti. To se odnosi na onaj period ranoga srednjovjekovlja kada se u gospodarskoj razmjeni iz mase robe izdvaja ona vrsta koja izra~ava sve ostale. Zanimljivo je da i jedno i drugo druatvo karakterizira sli no nazivlje za vrijednosne jedinice, posebice u isticanju vrijednosnih ekvivalenata, ato se promatra u izra~avanju nekih zajedni kih pojmova - od stoke kao pojma blaga, ato je svakako univerzalna pojava, pa do konkretiziranja vrijednosnih jedinica kao ato je kuna u jednom i drugome druatvu, odnosno grivnja u Kijevskoj Rus' koja je bila poznata i kod Hrvata. Ime danaanjeg ukrajinskog novca - grivnja  u biti je povratak starog i tijesno je povezano s povijesnim, kulturnim i politi kim dogaajima na tlu Ukrajine. Naziv je vezan za srednjovjekovlje Kijevske Rus' i to iz doba njezinog procvata. Najstarije poznato ime nov ane jedinice na tlu Kijevske dr~ave pripadalo je razdoblju naturalne razmjene, kada se za glavnu jedinicu vrijednosti uzimala stoka. Zato se i prva poznata nov ana jedinica zvala "skotnica" od rije i "skot" (stoka) kao obilje~je sumarnoga bogatstva. Taj je naziv prisutan u Kijevu sve do 12. stoljea. Kod Hrvata pojam blago vezivao se za stoku, ovce. U meuvremenu se u Kijevskoj dr~avi pojavilo novo ime - kuna, kao izraz razmjene krznom, a podudarnost s nazivom nov ane jedinice u Hrvatskoj ne mora zbunjivati. To je samo jedan od dokaza da su odnosi izmeu staroukrajinske dr~ave Kijevske Rus' s hrvatskim prostorom sve do jadranske obale bili itekako intenzivni. Kuna kao naziv za skupocjeno krzno kojim se naplaivalo u Kijevskoj Rus' dugo je bila ekvivalent novcu. Izraz komuniciranja sa Zapadom, pa tako i s Venecijom, u emu su hrvatske zemlje mogle biti i svojevrstan posrednik, bila je pojava groaa u Ukrajini. Naime, 1192. godine mleta ki je don Anri Dondolo uveo denarij veliki, odnosno groaenu od koje su nastali i ukrajinski groai (novac). Poato je Kijev kao mona srednjovjekovna dr~ava razvijao intenzivne trgovinske veze, u opticaju su bile drahme, arapske dirheme, europski dinari itd. Tek je knez Volodimir Veliki u 10. st. uveo nacionalnu valutu koja je dobila ime grivnja. Njezinu etimologiju povezuju s nazivom odsje enog komada srebra a i s odgovarajuom ogrlicom. Dakle, glavni je novac Kijevske Rus' 12.-13. st. bila grivnja, ali je i dalje postojala kuna te vivjerica (ato se kao ime uskoro izgubilo iz ukrajinskog i mo~emo ga prepoznati tek u hrvatskom jeziku). Naziv grivnja bio je poznat u srednjovjekovnoj Hrvatskoj (kao i u Kijevu kuna). Prema nekim su svjedo enjima srednjovjekovni Hrvati taj naziv novca koristili kao vlastiti. O tome svjedo e primjeri obi ajnog pravnog postupka pri prodaji imanja u staroj srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Po tadaanjim pravnim obi ajima (joa u XV. st.) plaanje eventualne kazne ("zarokom") odreeno je u grivnjama, kao nov anim plate~nim sredstvom. 0 tome kazuje i jedan fragment iz starih izvora: "Po ispravi od 1. VII. 1447. godine dojdoae pred Tomu, kneza krbavskog, humskoga i nebljiakoga u Ri a  na Uni etrdesetorica plemenitih ljudi... na plemenskom sudu i skupatini, dopustili plemenitom Mikuli Gaaparovu, da uzme u zalog sav posjed njihova suca Dujma Vu ia... v Neblusih i v nebluakom kotari". Kao jamstvo tog zaloga odreena je kondicionalna kazna od "20 grivnji"29. Iz isprave sudbenog stola Lapa kog od 28.XI.1448. sa sijelom u Rmnju, u gomjem Pounju, kao jam evina za izvraenje kupoprodajnog ugovora navodi se kazna od "50 grivnja"30. Navedeni su primjeri tek nekolicina od onih mnogobrojnih koji svjedo e da su veze izmeu starih Hrvata i Ukrajinaca tijekom duge povijesti bogatije no ato bismo mi to i mogli naslutiti. UMJESTO ZAKLJU KA Pokuaali smo iz ukrajinske perspektive sagledati problem podrijetla stare duhovne kulture Hrvata. Rezultati promatranja izneseni tijekom istra~iva kog procesa upuuju na realnu trajnu povezanost u dubokoj proalosti hrvatskog genetskog stabla s Ukrajinom. Udio ukrajinskoga prostora u hrvatskoj etnogenezi uvjetovan je polo~ajem i ulogom Ukrajine kao zemlje-primatelja tijekom trajnih migracijskih procesa. Postojanje etnonima Hrvat u ukrajinskim zemljama da se ustvrditi na kontaktnoj, tipoloakoj te hipotetskoj razini. Ime je vjerojatno doneseno u Ukrajinu u jednom od mnogobrojnih migracijskih valova s iranogovornih prostora na koje je dospjelo iz nekih drugih sredina, najvjerojatnije onih koje su pripadale Arijcima. Etnonim je prili no arhai an i prema iznesenoj hipotezi identifikacija je njegovih nositelja s odreenim bo~anstvom solarnoga kulta sna~no glorificiranim u patrijarhatu, ato ne isklju uje njegovo postojanje kao izraza lunarnog kulta i u matrijarhatu. Etnonim je varijanta takvih prenoaenja mitoloakih predod~bi na odreeni etnos odnosno njegovu socijalnu elitu. Sli ne modele promatramo i u drugih naroda, izmeu ostalog i ukrajinskog s njegovim autenti nim nazivom Ros - Rusin - Rusi , koji je tipoloaki i genetski blizak staroukrajinskom etnonimu. Na ukrajinskim su se podru jima pro~imale iranogovorne te ine etni ke skupine s lokalnim stanovniatvom u formiranju slavenskih etnosa, koji preuzimaju imena od arhai nih kultura dajui im nov ~ivot. Etnonim Hrvat koji pripada takvim skupinama, tijekom stoljea pomicao se s istoka prema zapadu kao da je voen svojim povijesnim vektorom - putem za suncem. Prisutnost Hrvata na ukrajinskim podru jima upuuje ne samo na to da njihove veze s Ukrajinom spadaju u kategoriju najstarijih ve i na sudjelovanje hrvatskog etnosa u ukrajinskoj etnogenezi i obratno. Pomicanje je hrvatskog etnikuma s ukrajinskih prostora bio trajan proces, vjerojatno praslavenskog razdoblja. Kasnije istim putem u nekoliko navrata idu neposredno slavenski valovi koji su mogli potrajati sve do ruaenja Starokijevske dr~ave, kada na hrvatskim podru jima nastaju odreene oaze kasnosrednjovjekovnih slavenskih migracija s ukrajinskih prostora. Kultura Hrvata pretkraanskog razdoblja sna~an je i zna ajan dio duhovne riznice. lako jedan od mnogih, ukrajinski je kontekst zna ajan u prou avanju etnogeneze Hrvata, i kao takav zaslu~uje daljnja, obostrana, opairnija znanstvena istra~ivanja koja bi urodila novim saznanjima, a poticaj tome bila bi i osnovna svrha ove knjige. PAGE  PAGE 183 LITERATURA 1. UKRAJINSKI PROSTOR  @5AB !C1B5;L=89. #:@0W=0.AB>@VO. 8W2, 1991, A. 19.  M. Hrushevski. The traditional scheme of'Russia" History and problem ofa Rational Organization ofthe history ofthe Eastern Slavs. -Annals ofthe Ukrainian Academy ofArts and Sciences in the United States. 1952. N 2.  @5AB !C1B5;L=89. #:@0W=0. AB>@VO. 8W2, 1991, A. 60.  !5@3V9 (5;CEV=. #:@0W=0 - =0720 =0H>W 75<;V 7 =09402=VH8E G0AV2. -@030, 1936/1937. ( 5?@8=B. - @>3>18G, 1992).  <8B@> >@>H5=:>. 0@8A 7 VAB>@VW #:@0W=8. ">< 1. N=E5= -8W2, 1992,A. 19-20.  02;5=:> ... 5@54VAB>@VO 402=VE @CAV2 C A2VB>2><C :>=B5:ABV. -8W2, 1994.  @CH52AL:89 . !. 8W2AL:0 CAL, !0=:B-5B5@1C@3, 1911, :=.1, A. 4-6.  02;5=:> ... 5@54VAB>@VO 402=VE @CAV2 C A2VB>2><C :>=B5:ABV. 8W2, 1994, A. 29.  ;>G:> .. "0@>48 <>@O" B0 ?V2=VG=5 @8G>@=><>@'O. -@E5>;>3VO (8W2), 1990. ! 1.  02;5=:> ... 5@54VAB>@VO 402=VE @CAV2 C A2VB>2><C :>=B5:ABV. 8W2, 1994, A. 233.  "5;53V= . !5@54=L>AB>3V2AL:0 :C;LBC@0 5?>E8 <V4V. 8W2, 1973.  !<8@=>2 .$. !02@><0B8. 0==OO 8AB>@8O 8 :C;LBC@0 A0@<0B>2. >A:20, 1964,A.209.  !;02O=5 .3>->AB>G=>9 2@>?K. 852, 1990, A. 27.  Istarske narodne pripovjetke. Zagreb.  V2B>@0: . #:@0W=FV: 72V4:8 <8 V =0H0 <>20. 8W2, 1993, A. 39.  >B;O@ ., C;LG8FL:89 !. (;OE0<8 2V:V2. 8W2, 1993, A. 5.  02;5=:> .. . 5@54VAB>@VO 402=VE @CAV2 C A2VB>2><C :>=B5:ABV. 8W2, 1994, A. 210.  >AB@C10 ". 5@>4>B 7 0;V:0@=0AC. !:VDVO. 09402=VH89 >?8A #:@0W=8 7 V AB>;VBBO ?5@54 %@8AB><. 8W2, 1992.  02;5=:> ... 5@54VAB>@VO 402=VE @CAV2 C A2VB>2><C :>=B5:ABV. 8W2, 1994,A. 155.  !<VB:> . !0<0H:V ?>E>20==O. - 0B5@V0;8 V 4>A;V465==O 7 0@E5>;>3VW @8:0@?0BBO V >;8=V. 8W2, 1962, A. 4.  !54>2 . @>8AE>645=85 8 @0==OO 8AB>@8O A;02O=. >A:20, 1979, A. 98.   $0A<5@. MB8<>;>38G5A:89 A;>20@L. I, A.371.  "@C10G52 .. 8=328AB8G5A:0O ?5@8D5@8O 4@52=59H53> A;02O=AB20: 8=4>0@89FK 2 !525@=>< @8G5@=><>@L5. -- !;02O=A:>5 O7K:>7=0=85. VIII -8 564C=0@>4=K9 AJ574 A;028AB>2. >A:20, 1978,A.399-400.  !B@860: . !. 5B=>=V<VO B>;><5T2>W !:VDVW. 8W2, 1991, A. 34-54.  !54>2 . @>8AE>645=85 8 @0==OO 8AB>@8O A;02O=. >A:20, 1979, A. 124.  J. Rudnickyj. Etimological dictionary ofthe Ukrainian Language. L, c. 27.  !54>2 . @>8AE>645=85 8 @0==OO 8AB>@8O A;02O=. >A:20, 1979, A. 125.  >B;O@ ., C;LG8FL:89 !. (;OE0<8 2V:V2. 8W2, 1993, A. 8.  @CH52AL:89 . AB>@VO #:@0W=8 - CAV, B. 1. 8W2, 1991. h j > @ 4 6 & (     T V  dd`0d`0 J R > D l   H P x           6 D P d x          $ @ J \ d t           ! ! ! ! " " 2" <" T" " 2# B# X# h# p# & ' . . 5 6 6 26 ? ? ? @ @ B h BGH*] h BG]h BG56\] h BG5\ h BG6]h BGU         n# p# ' ' j0 l0 5 5 5 5 6 6 26 46 < < @ @ $ & Fda$dd`B B B "C C C 6F ' ( ( * * R. X. . . 3 3 3 3 &5 .5 6 6 h BG5\ h BG6] h BGH*] h BGH* h BG]h BGW    r t | ~ *" ," @' B' * * . . 0 2 2 7 7 9 9 ; ; $d1$`a$ $d1$a$1$$1$a$ $1$`a$6 7 7 ; ; dA hA C C FH JH *R .R ZS dS S S W $W :X RX Z Z ] ] i i zl ~l m m u u $x ,x $z ,z { { ~ ~     އ  8 J b x  4 B Ή ډ X ` r  b v   2 J Z f  ( Ԫ  4 h BG5\] h BG] h BG6] h BGH*h BGZ; jA lA C C C C LH NH "I $I S S U U &W (W Z Z ] ] l l t u u *x d1$ $d1$a$ $d1$`a$*x ,x *z ,z b d " @ B   8 : @ B Ԧ ֦ Ҫ Ԫ z  d1$ $d1$a$d1$ $d1$`a$4 " , t z 4 < ^ t Ĵ ڴ  > D * . B F \ j ~  " 8 F 4 b p d h < J N 0 8 b * 0 h r > F N V   X h ( 2 . 8 l t h BG6] h BG5\ h BGH*] h BGH* h BG]h BGW  ( *   x z p r D F  T V & ( 2 4 r t 4 d1$ $d1$a$ $d1$`a$t . 6   ! ! $ $ % % % % % 4' 8' ) ) + + + + P. X. \0 ^0 1 1 t5 5 5 : : A A B B E E 6F NF G G R R U "U ^W zW X 2X X X Z Z \ \ ^] f] ^ ^ ^ ^ ^ _ j_ x_ Za ^a h h h h dj nj n n t t t 6u |u u u u u u v 6v h BG5\ h BGH*] h BG] h BGH*h BGZ4 6 $ $ :' <' ) ) + + V. X. 0 0 1 1 r5 t5 5 5 : : ? ? A A A $1$a$ $d1$a$ $d1$`a$A A A E E G G R R U "U \ \ d] f] b b ^f `f lj nj n n w w } }   $1$`a$$1$a$6v Tv v v v w w | |    ܇ . & < H 4 @ N Z ދ . r Œ 2 6 X  ȕ ʕ Ȗ , D : B H \  & ĥ P T d f  ( * ( 0 v h BG6 h BG5\h BG56\]h BG5\]h BG56\ h BGH* h BG]h BGP    Ɩ Ȗ   ( * . 0  `  \ f T \ z B R & , 8 :   `f(.<z! !&F&''n(p(**----/ /78EFzFFZZB]H]``dHdrdd@rJr h BG6] h BG6 h BG5\h BG56\] h BG] h BGH*h BGT  d f Z \   6 8   |~##&`&&D&F&/ /88J:L:~EESSZZF]H]``zg|ghhllHrJrs`ss{{LNln"$JLDF֡ءtvҨԨ>@tv`Jr||Zz|:@DN$L<F4@lvd  t~   |,,..4467":(:E(EGGMMQQcch BG6H*] h BGaJ h BG5\ h BGH* h BG] h BG6h BGUhj68ln|~~  ,,..11446677&:(:&E(EGG`GQQXXcceell*o,ouuxxz|||~~“$1$a$cvvvv{{{{$Lt“Ė̖>ĢƢި\b޵HR`X^ nt`fd z **p-v-D1F1<<<<<<P?X?@@2A@AwPz`z 4z֍8NHJz~NXƲ.6vNb"*Tflp8 < <)D)7708 h BG6 h BG] h BG5\ h BGH* h BG6]h BGX~24ΛЛ&(LN,.`b46TV $1$`a$V  02`bDF>@(*HJ^` $1$`a$P R ''(J(x(((()B)D)5556>6h66667d^d$1$^`a$ $1$`a$7>7r7777::CCIIMMnUpU[[v`x`cc,k.kyyzz*dd^08:899999:(;F;DDxEEpGvGI&I,I>IdIlIrI~IIIIJJJ J6K\K^KbKHLXLxLLNMPMZM^MMM N*NTTHYLY[[>]]hhrr"v(vؗ2^֡Z^ "h BGmHsH h BGCJh BG5\] h BG6 h BGH* h BG5\ h BGH*] h BG6]h BG h BG]L*,02>@*,z|ئڦ̪Ϊ"$Z\^  $`a$$a$d "`b8tJL"$N  h] ^h h]^h  @] ^@  @d] ^@$`a$d`d48$8<RvLN v((./D0Z00D4DKKOOOO\\~\\bc(fPfop֌،XZ>@DFrzh h BG5\h BG5KH\h BG6KH] h BGKH h BG6] h BGH*h BGRN"t 24NP8:v $@]^@a$$`a$$a$ @<]^@$a$$`a$@^@  @] ^@&(PR(*rLB $]^a$ $@]^@a$$`a$$@^@a$$a$$0`0a$  Z> d f    &"("z""#X#Z####% $h]^ha$ $@@]@^@a$$`a$%%80:033AAAA2BbBBBBCCCCD0D $ ] ^a$$ ] ^`a$$`a$ $( ]( ^a$$`a$0DjDDDzE|EEEFNFPFFG4GjGGGGIII(J\J$`a$$a$ $( h]( ^ha$ $h]^ha$$0`0a$$T]^T`a$\JJJbKdKKKK&L(LVLLLL$MPMMMMNNO:O.B.//113355::8>>C"CHHJJ8MFMMMQQlRS>T$VJWNW\\]]]]]]X^R_8jHj6t:tvvvvx|vx h BG5\ h BGH*h BG h BG6]\v x `bn!p!++//T=V=@@"H$H|L~LMM]]`_b_e $( ^(` a$eeiipmrmnqpq>t@t x"x…ؒڒМҜܥޥ $( ^(` a$6^Xrƭ48βDtvZ\<>BD Td&RvTdf x   H ` j l DV h BG5\ h BG6]h BG h BGH*\>@@BDz|.0$`a$d1$$a$$a$ $( ^(` a$hjDF<>  r t !!~%%)$`a$& * !"&& (())***+++++,:,----33|6699<<@<X>\>NOOOPPPPQQQRfRhRnRpRtRxRRRjUlUrUtUV$WbWWWWXX|XYDYYY[\.]<]___`aadBeVeeeef0fbfzfggh h BG6] h BGH*h BG_))h.j.33? ?QQVVRYTYr\t\__aa,j.jnnrrNuPuy$`a$h hhhhhi4ibiiiiiij.jkkk4lm0mnn$o0oooppBqPqqqssuu zNz|,||||}* $`p@D"(X Ơ^bhrĪ̪$ԫ",԰ް.2Fdv h BGH* h BG5\h BG h BG6]\yyt~v~(*$&HJ&(ʠ̠fhln$`a$ķBV  nprt^`jl 8:68\ɽإjhhh a0JU hhh a hzvh ajhzvh a0JUhzvh aCJaJhzvh a5CJaJhqaGhqaG0JmHnHuh a h a0Jjh a0JUhzv h BGH*h BG h BG6]6:<nr$a$gdA h]hgd BG &`#$gd BG $d`a$$Y p&`#$+D.(/`'0$a$$`a$^j 86\@ vgd agdA $a$gdA \^>@BD  v羳z hOh2|h2|jh2|0JUhhT: hhThTjhT0JU hTh ahTh aCJaJ!jhTh a0JCJUaJ hOh a hgch ajh a0JUh a hhh ajhhh a0JU0v<Fgd a &4:<>@DFHJ˽˹h BGhqaG hhqaG hh!sh!sjh!s0JU hOhxhqmhx5\ hqmhxhxjhx0JU9 01h:p BGBP. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHD@D Heading 1$$@&a$ 5\aJN@N Heading 2$$(1$@&^(a$5aJD@D Heading 3$$1$@&a$5\N@N Heading 4$$d1$@&a$ 56\DA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List ROR FR1$1$7$8$H$a$5CJ\_HaJmHsHtHhB@h Body Text, uvlaka 2, uvlaka 3$da$aJ8 @8 Footer  p#aJNC@"N Body Text Indent$`a$aJHZ@2H Plain TextCJOJQJ^JaJtH XR@BX Body Text Indent 2$d1$`a$.)@Q. BG Page Number<+@b< @/ Endnote TextCJaJ>*@q> @/Endnote ReferenceH*>C}V%rVm,13<c?IVghj$wwxW{,`5 [5n2rZ4L16~ O `5 t()*78  uvwOP!!t$u$&&&&&--00666666::A<B<@@HIIIIIRRSRTRpRqR5W6W7WLWMWHcIcEeFeggjjkkDnEnopuuF}G}H}b}c}q~r~  !PQל؜ XYOP;<~=>"#սֽ׾ؾپ mno()uv}~YZ ./?@mnowx?@  OP[\GH]^56& '     <=YZ0123LM\][\## ' '(-)-i.j.k..._/`/Y2Z24353455i7j7990<1<<<f?g?AADDDDDGGJJ)J+J_L`LrNsNNNNNPPRR?Ͱΰ !>?IJab01}~;<yz67abcij@A+,x y ]^BC""!$"$,,..11#2$2%2&2'2(2K2L2#3$366==TAUA"G#GIIJJkPlPRRUU!Z"Z]]__bbtdud@fAfgg k kkkkkkooqqttSvTvww z!z"z*z+z}}Άφ˓̓VWXghѫҫӫop)*HIIJ|}tustlmAB ` s      OPjku v !!N#O#**,,1.2.W/X/33+6,6>8?89999;;`>a>@@@C`DaD9F:FII-L.LQQgShS;V?ABijUVnode <=  ; < ~%%&%&&))**4-5-D0E0F0M0N03 35577<<>>f?g?AABBCC*G+G@HAHBHJHKH~JJhLiLQQSS5X6XZZZZ[[[[V^W^``aaccOfPflhmhkk:l;l#n$nppuuuuUyVySzTz{{~~  stdestՓ֓ɔʔQRhicdmnRS   ݥޥcd`aFGHLMHISTnouvFG&'{|~jkijxy%%h,i,00f3g38696"8#8::*@+@EEEEIIMMaRbRSSTTUU+W,WnXoXXXZZZZ]]__`````bbccgihijjnnnnbqcq/s0s6u7uCwDw{{~~uv|}ކ߆cdNOޓߓ۟ܟ۠ܠ23noVW]^ "#%&HIno_`$%67  % & ij:;  i"j" % %'']*^*E-F-//4477<<==6@7@tAuALCMCGG{J|JKLLLZM[M`OaOrPsPAVBVFWGWXX[Z\Z{[|[[[]]bbcchhNlOlqqrrvvwwzzQ|R|=~>~XYqrr#$ЍэghstPQXY[\PQ]^ !xyMNde>?@Aab23_`ABNO !01[\}~67@AHIGH    IJ  HI&'""*&+&'')),,0010"1#155u6v6::;; ==/D0DHHJJNLOLzO{O(P)PSS T%TlmfgEFΚ`adeٰ %&@Ztı̱ͱDzȲo'(;[\9_`xy!Ktu-Rz 23W}~=^1F]u5OP'(.HI+D\wgh&@XnoSk67[(Mb&'    f g   h i   < = " # ^ _ 7 8 H" I" $ $ \( ]( * * - - 20 30 o1 p1 5 5 6 6 9 9 ; ; @ @ @ @ C C ;F f ?f f f n n o o r r t t v v x x z z | | † l m ߌ h i \ ] “ Ó u v w x ˚ ̚ C D = > ` a Ұ Ӱ ` a 4 5 y z P Q 9 : d e ^ _ 4 5 B C 9 :   Z [ : ;         y z e f 3 4           ! ! ! ! ! ! ! ! ! ' ' + + + + + + + + + + + + + /, - B- - . T. . . F/ / / .0 a0 0 0 1 ^1 1 2 2 2 2 3 ;3 3 4 R4 4 4 #5 ^5 a5  00000000000000000000000000w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w00H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}0H}00پ0پ0پ0پ0پ0پ0پ00000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 00o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o0o00M0M0M0M0M0M0M0M000000000000000k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0k.0D0D0D0D0D00J0J0J0J0J0J0J00N0N0N0N0N0N0N0N0N0N0N0N0N0N0N0N0N0N0N0N0N0N00Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb0Eb000000000000000000000000000000000Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ0Ǖ00ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ0ޯ00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z0"z00W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0W(0W0-0- 0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 00X0X00X0X0X00`0`00`0`00`0`0h0h0h0h0h0h00h0p00p0p00p0x0x0x0x0x0x0000x0000000p0000000000000000000000000000p00000000000000000000000000000000000000000000000000p00000000000p000000000000000000p0000000008000000000000000000p0000000000000000 0p0(0(0000000000080080p0@0@0@0@0@0@00p0H0H0P0P0P0P000000P0X0X0X0X80X0X00p0X0X0X0X0`0`00`0`00`0`00h0h0h0h0h0h0h00000p0p0p0p0p0x0x0x0x0x0x000000p00000000p000000000000p00000000000000000000000000p000000000000p00000000000000000000p000000000000p000000000000p000 0 0 000 00p0(0(0(0(0(0(00000080808080@0@0000p0@0@0H0H0H00H0H0H00P0p0P0P0P0P0X0X000X0X0X0X0X000`0`0`0h0h0h0h00p0p0p0p0p0p0p00x0x0x00x0x000000000000p000000000000p00000000000000p00000000000000000000p0000000000000000p000000000000p00000000p0000000000000000000000p0 0 0 0 0(0(0000000p0000000008008000p0@0@0H0H0H0H00000P0P0P0P0P0P0P000P0P0P0P0X0X00X00000X00X0X0X0X0X0X0000`0`00p0h0h0h0h0p0p0000p0x0x0x0x00000000p000000000000p0000000000p000000000000000000000000000000000000000000p0000000000000000000000000000000000000000000000p0000000000000000000000000000000000000000000 00000 0 00 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000p0000000000p000 0 0 00 000p0(0(0(0(000000000000p080808080@0@00@0@0@00p0H0H0H0H0P00P0P0P0P0X0X0`0`00p0`0`0`0`0h0h000p0p0p0p0p0p0x00x000x000000000000p00000000000000000p0000000000p0000000000p000000000000000000000000p000000000000000000000000000000000000000000p00000000000 000 0 00 0 0 0 0 @0I@0@0H@0@0My000䮡@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 @0@0 @0 @0 @00|R# >"P Brov|t < 0 4( B  6 4 t 6v JrcV08hh\&+/38=ADFKPVYZ\w y }  B(VFxhV5kO^H0C^uF/*s3f0<n67RYċ~z$ v  h  @  Ҭ   ; *x  4 A   &s~G“r~V7* N%0D\J?@BCEGHIJLMNOQRSTUWX[v x z { | ~ ! !!y>>>>>>:}D}H}Q}R}a}!%&)ƯQWY_`f &)*+7lsvyz}LWZ\]_\abdeq      vi,n,+32353<3&<.<1<4<5<<<=<A<<<<<<<Y?d?g?i?j?p?DDDDDDIIIIIIVVVVVVfg gggggggghhh"h#h$h1i4i6i:iRjVjjjjjjjw%w'w)w*w,wwwwwwwxxxxxxP{X{[{_{`{b{%-09:<ȋЋ1Behrx(,.46=?FHPR[óʳ̳ӳճܳ.5EIuxqsuvxy{|"(%'24EHN (#(K-N-[[z|} ^a\e:=?CEIPS[`bfHLNTejtz?AV_ (eihjsu-6=B'/2>W`cl #*4=lq})1pvGO1:<A         puv}  ;#C#E#L#O#W#########R%_%&&'') )))b+e+f+k++,=/?/////\\\ \9\D\G\O\n\q\r\|\\\\\]]]]]]eegghhjjloposoxoqqqqr)r}rrrrrrVs\sssssttx!x$x)x &/ϜӜԜڜ18<D֯MO=DMRbfhrsx ,024?GHMNR[cdijn&+-56;=@MSflX\^bCQ=Fqu&)OUgjmp#Xb #%./247BGDIKO]^#X_7; #     f j BCDE,/14=@S]^e $:CDFHKLR\aw035835| -/5NUtw!-  B F H N O W X \ !!$$u(z((())))))))++++++,,..;;=====>s>x>>>{????@"@R@Z@@@@@BB[CaC"J(J6J$+dhŊ#,ȎYd/9=G ,8ȕΕ&+O\ "'moԚݚCFhpΛԛ^efj$,ѝ֝џ۟Ӡ٠]efkx٢ݢzȤФϥڥ*@G}ǧéƩǩЩҩک۩ MRΪӪ +2oxŬ7Hy~ƭɭίկBK9?Աڱimnu%.PT^dfo'.28KPRXϴմxٸ '*EIȺ~ %2lo  '-6;FNZcpxɽѽҽսֽܽ޽ "gmwzþо׾߾DPRXY`/7sxyAJLP%ry Xcfklpuz,8(:C`fgkmtQVW[y~ -2168?UZfm,1vy V]AD,8#EM+4?E)-io#./;^i_c!,5CH:Bt{!#)<GZ`dl$ Y]sy7=bez7=>Eo|!$(+3JR*/1:JQ17ehs{"8?@H"( 3:OUjq]c/4 ~krxDGHN$*GQW^$'*_f$),0:@  "-2AEjqt|SVW^yv y             b e          # $ * 4 ; C K T \ l s u |         *13:JQU]joy|)/AJ`efl"-6gn#'(,-6AKhru~-:;Dlqru%&- "-sv=IQ`agpuvy/3;CFMOVX_bf>EW]em HNOT2 7 q s          !!!G!M!!!!! """c"k"""""######A$J$f$i$$$$$ %%%_%f%%% &&;&B&[&\&&&&&&&&&&''' ''';'='''''''''((:(@(G(Q(S(](_(g(o({(}(((((((((((((((()) ))))))))))))))*#*%*/* ++++W+;0J0g3335U5#8=8E8!:`::::::::j;;;;+@TA^AfA{EEJJoLLLQQQT%U4UgUUoXgYtYuYzY\\P][]]]^ ^^^r^x^C_G_H_S_``MaPac c#c'ccc d'deepgxggg?hGh;jGjkkkkllUl]lllmm-o6onouoooooopqq5q@qZq_q]tftut|ttttuvvxx-y6ylyuyIzOzzzzzzzzzzzzzzzz{{{{*{0{2{8{:{A{C{L{a{h{j{p{1|7|f|n|~~ci DŽ#UXZ_jw!*t{ÏƏǏ̏Џԏ*2imnxƓϔӔՔؔ>G{՗ޗip;>DGHN18mr}sxNVvƣ$irԩ۩pvʬҬKSboïfkձ߱1<#-ͷٷ߻%MS]f!)CIKQSXZc˿;Fz}?E^e?HGKLRacdh'N]*Zc(6_k&nxMUV^_f+9ZdblOW!JQ*1lvmv@IU[]dfm  H U        T\boERjwS$]$}$${%%&&(()),,,-{------.#.m.r.!/(/n/u/00x2222222222223333\3e3f3n3o3v3x333364>4z445566$7*7G7K7L7T738:888 99d9k9|99999999#:*:]:d:e:l:::&;-;[;b;;;;;;;;;<<%<-<n<w<<<==D=Y?^???,@4@BBACIC^CcCDDDD'E/EEEEEFFFFFGGGcGnGHHIIJ JMMmNuNNNNNNN(O/O0O8OvO~OOOPPSST$T8X?XMXVXXXXXXX5Y>YZZZ[d[|[[^^%c0cccccccgqqqqqrrtt}}}}}}~$~ځ߁ȂOUDŽȄЄT\_d͎ӎ؎ގߎ  ")nuԙۙ(QZ֜ #GOQXAKߣ^hƦͦݰ:D$5LZ]m%q{HQEQ(-4/7X_ls  T]3?@IwtR\6=#        G%O%W0a0a1h12288%@-@BCCCC C^ChC}CCFFGGGGJJKKMMMMMMMMP QHSPSSSTTUU W WYYYYZZ@[J[L[P[7\;\ee$f,fKQQX 9?TX#;@KOX]fo=@ADZ`ho%'7:V[ &U]_cfjFNjoFJKR{#'LQ$)/^bdhjru}    69#*PXdl{ $FIX\^bdlCIKP(7;FJKM-3SUvy}  ^ i {  9 A 8 ?     & -      $ J R                 # # $ $ % % % % ' ' @) L) #. *. ~. . / / 1 1 3 3 D3 M3 u3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 K4 Y4 > > AA MA A A A A GB MB 2C 7C C C 5D AD D D E E E E VF \F F F G G .G 4G G G G G |H H H H DI JI I I I I I I J !J J J L L M M M M xN N N N X X X X $Z )Z +Z 4Z [ [ [ *[ 7[ B[ C[ J[ O[ Y[ \ \ \ \ ] ] 4] 8] I] M] _ _ _ _ >a Ea c c Id Od e e e f f f f f f f f f ]i ai ci ii ki oi i i ,j 1j Uj Zj jj mj oj uj wj }j j j j j j j j j j j j j j j j j j k k k k k m m m n n n n n Ao Fo No So [o ^o _o bo io lo o o o o o o t t u $u u u v v w w | | | | q} w} ~ ~ Z d 0 = A C D H ۖ  g l ˡ ) , . 3 K P ã       ަ A J ֬  ? K ~ Q Y [ a c j l r    ! 3 9 < E H U ߼   ſ ˿ ο Կ h p   ) 1 3 ; 9 E [ a e k n v   * 2 5 < $ ( < A       ! s   G N P [ l t  " % - 8 C i n O U q y + 4 $ . j r _ e g m o v - 2 G P R ] _ j ^ c e j t ~   ) 0    $      G J T X Q Z H S 7 8 C G K O      % ' / + 1 = C N V b i t {   1 6 7 =  \ c e j v |      ` d s w  -    A E F M |  5 = C J              # ( m y [ o  " $ , X h                       Z ` j q   n u   7 B E J            z ! ! ! ! ! ! % % & & + + + + + + + + + + , , , , , (, ), 4, >, @, C, D, O, P, V, W, `, b, i, j, m, v, y, z, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , - - - - - $- &- -- /- 3- ;- <- D- J- K- R- T- [- ^- c- d- i- j- o- p- q- r- }- ~- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - . . . . . ". #. ). *. /. 0. 1. 2. ;. <. E. H. L. V. a. b. c. e. f. h. p. q. u. w. |. }. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . / / / / / / / / %/ (/ 2/ 4/ 8/ A/ B/ H/ P/ Q/ T/ V/ b/ c/ i/ j/ o/ p/ q/ r/ {/ |/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / 0 0 0 0 0 0 0 0 0 00 70 80 ;0 <0 E0 F0 L0 N0 R0 Z0 [0 t0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 %1 &1 ,1 -1 21 31 41 51 >1 ?1 H1 J1 N1 V1 W1 `1 h1 i1 j1 l1 s1 t1 u1 v1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 "2 (2 )2 *2 ,2 32 42 =2 A2 J2 K2 L2 M2 X2 Y2 Z2 [2 e2 f2 q2 r2 s2 t2 z2 |2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 3 3 3 3 3 $3 %3 .3 /3 :3 ;3 E3 G3 Q3 R3 S3 T3 \3 ]3 j3 o3 y3 z3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 4 4 4 "4 #4 $4 %4 +4 ,4 34 44 :4 <4 B4 J4 K4 W4 `4 b4 n4 o4 y4 z4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 5 5 5 5 5 5 5 5 5 %5 05 15 25 45 ;5 <5 C5 F5 J5 L5 M5 R5 V5 a5 '*68  twNP!!s$u$&&&&--006666::@<B<@@HHIIIIQRTRoRqR4W7WKWMWGcIcDeFeggjjkkCnEnopuuE}H}a}c}p~r~ !OQ֜؜ WYNP:<}<>!#Խֽ־پ lo')tv~|~XZ -/>@lovx>@ NPZ\FH\^46% '     ;=XZ/3KM[]Z\##' ''-)-h.k...^/`/X2Z233534455h7j799/<1<<<e?g?AADDDDGGJJ(J+J^L`LqNsNNNNNPPRR;S=SUUVVWWuYwY9Z;Z^^BbEbIbKbg ghhjjpp`sbsvvxxY{[{.0|~Չ׉k~ĕǕܢޢͦϦ.0ܯޯMO-.DEPQRTҾԾegDF02|~Z\  Y[:<&(xz\^  " $ !!\$^$R&T&E'G'((B+D+@.B../0/`1b1226677789888M<O<~AAHHKKOOZT\TZZ\\^^b_d_aac cdd]h_hn n p"pss?xAx}}}}}}"$؉ۉNJɊOQbdɚ˚ac+-֪ت=?̰ΰ!=?HJ~`b/1|~:<xz57`chj?A*,w y \^AC"" $"$,,..11"2(2J2L2"3$366==SAUA!G#GIIJJjPlPRRUU Z"Z]]__bbsdud?fAfgg k kkkkkooqqttRvTvwwz"z)z+z}}͆φʓ̓UXfhЫӫnp(*GI~HJ{}surtkm@B _ q     NPikt v !!M#O#**,,0.2.V/X/33*6,6=8?89999;;_>a>@@@@CC_DaD8F:FII,L.LQQfShS:V>e?g?AABBCC)G+G?HBHIHKH}JJgLiLQQSS4X6XZZ[[[[U^W^ ``aaccNfPfkhmhkk9l;l"n$nppuuuuTyVyRzTz{{~~  rtcertԓ֓ȔʔPRgibdlnQS  ܥޥbd_aEHKMGIRTmotvEG%'z|}~ikhjwy%%g,i,00e3g37696!8#8::)@+@EEEEIIMM`RbRSSTTUU*W,WmXoXXXZZZZ]]__````bbccfihijjnnnnaqcq.s0s5u7uBwDw{{~~tv{}݆߆bdMOݓߓڟܟڠܠ13 moUW\^ !#$&GIno^`#%57  $ & hj9;  h"j" % %''\*^*D-F-//4477<<==5@7@sAuAKCMCGGzJ|JJLLLYM[M_OaOqPsP@VBVEWGWXXZZ\Zz[|[[[]]bbcchhMlOlqqrruvwwzzP|R|<~>~WYprqr߉"$ύэfhrtOQWYZ\OQ\^!wyLNce=A`b13^`@BMO!/1Z\|~57?AGIFH    HJ  GI%'"")&+&'')),,/010!1#155t6v6::;; ==.D0DHHJJMLOLyO{O'P)PSS T T$T%T;TkmegDF͚Κ_aceذٰ  $&?@YZstñı˱ͱƲȲno&(:;Z\89^`wy !JKsu,-QRyz 13VW|~<=]^01EF\]tu45NP &(~-.GI*+CD[\vwfh%&?@WXmoRSjk57Z[~'(LMab%'    e g   g i   ; = ! # ] _ 6 8 G" I" $ $ [( ]( ~* * - - 10 30 n1 p1 5 5 6 6 9 9 ; ; @ @ @ @ C C :F _ a  Ѱ Ӱ  _ a 3 5 x z O Q 8 : c e ] _ 3 5 A C 8 :   Y [ 9 ;         x z d f 2 4           ! ! ! ! ! ! ' ' + + + + + + + + + + ., 1, - - A- D- - - . . S. V. . . . . E/ H/ / / / / -0 00 `0 c0 0 0 0 0 1 1 ]1 `1 1 1 2 "2 2 2 2 2 3 3 :3 ;3 3 3 4 4 Q4 T4 4 4 4 4 "5 %5 R5 ^5 a5 "?g?DDjj~`SSSDTTUUjVVWMX\YnYY$Z|[[cc &Aao9@3!W!M7MZZE@ZS-Qx5O'hnXn  V X ! ! + + + , ., , - - - - . . . A/ E/ / / / / 0 -0 a0 0 0 0 0 1 J1 ]1 1 1 2 2 |2 2 2 2 2 2 3 3 3 4 <4 Q4 4 4 4 4 5 "5 R5 ]5 a5 + + + a5 Jean-Pierre GolubiAlla PolishchukAlla PolishchukAlla PolishchukAlla PolishchukAlla PolishchukAlla Polishchuk'ܘlhzb)808^8`0o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.'lhz('          bRd>,@/ko69l9Z:!}>8BhE BGqaG*HaPlU aLa2|zv OT!sSBtBb hx0A @Q Q  4 0GHW} #49<ADGHIVfwxz #'-69G[g\\\\\\\\\\\+/15JRknpswy}څڒڞڥګڭڽھ .9QV\_imuv   `5 *,h,@"HVdx~ @@@   (.@Npz,@&X@.@FHJPprxh@>NVbtz 28 @HJVZ @bd @z~ @8 @(*.0<\dhp*BP\`$@ 6`v$ . < D @t v ~ \@ @       $ & ( 2 4 6 UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialG5  hMS Mincho-3 fg?5 z Courier New"1 q&ڬqFG2u2u!4d& &  3QH(? BGIJean-Pierre GolubiJean-Pierre Golubi  Oh+'0|  8 D P\dltIssJean-Pierre GolubieaneanNormaleJean-Pierre Golubi6anMicrosoft Word 10.0@j( @l4@z՜.+,0 hp  AAP-JPGu2& A I Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~  Root Entry F`!܍z Data  1Table WordDocument;tSummaryInformation( DocumentSummaryInformation8 CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q