Naslov
Definicija, podjela i metodologija geografije
(Definition, division and methodology of geography)

Autori
Šterc, Stjepan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, pp prezentacija, stručni

Skup
Ljetni seminar za nastavnike geografije osnovnih i srednjih škola, Hrvatsko geografsko društvo i Agencija za odgoj i obrazovanje

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 31.08.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
definicija geografije; znanstvena podjela geografije; metodologija geografije; geografski identitet
(theory of geography; scientific division of geography; methodology of geography; geographical identity)

Sažetak
Teorijski okvir razmatranja i izlaganja vezan je za samu bit geografije, tj. za filozofsko određenje njezinog bitka, kroz postojanost, opstojnost, sadržajnost, misaoni okvir, spoznaju itd., obzirom na složenost svega što bi geografija trebala razmatrati, spoznavati i predviđati iz odnosa prirode i društva u prostoru na Zemljinoj površini. Zato promišljanja u okviru teorijskog koncepta, geografiju identificiraju kao svojevrsnu filozofiju i logiku prostora, a njezine se discipline u okviru takvog identiteta izdvajaju prema jačini uvjetovanosti. Pri tome je vanjski predmet interesa ili objekt geografije fizička forma ili okvir, a unutrašnji predmet interesa je sadržajna bit u tom fizičkom okviru. Takva je podjela predmeta razmatranja velika posebnost geografije i njezina je prepoznatljiva identifikacijska forma, a jasno definiranje obje razine (forme, okvira i sadržaja) razlikuje geografiju od srodnih, susjednih, preklapajućih itd. polja, područja, grana i disciplina. Postupak identifikacije ili postavljanje, definiranje, određivanje, prepoznavanje, korištenje i prihvaćanje identiteta izvorno je, praćen kroz literaturu, vezan za društveni, kulturni, religijski, nacionalni, osobni, globalni i uopće izvan prostorni identitet. Sociologijski, psihologijski, religijski, antropologijski i ukupni društveni aspekti identiteta u teorijskom i koncepcijskom smislu su vrlo složeni, s različitim teorijskom stavovima i pristupima i brojnom empirijskom literaturom koja potvrđuje značenje identiteta na pojedinačnoj, zajedničkoj (kolektivnoj) i globalnoj razini. Geografski je identitet moguće dvojako shvatiti: a) kao identitet geografskog prostora (regije) sa svim obilježjima koja definiraju prepoznatljivost, posebnost i složenost prostora, i b) kao identitet geografskog znanstvenog, istraživačkog i obrazovnog područja po kojem je područje prepoznatljivo u društvu i definirano, određeno i etablirano u znanstvenom sustavu. Identitet geografskih disciplina slijedi iz identiteta geografije i osnovne prostorne uvjetovanosti jer su geografske discipline sadržajne kategorije ili sastavnice same geografije, predmetno nižeg reda veličine i jasno je da njihovo predmetno određenje ovisi, da je uvjetovano i slijedi teorijski, metodološki i predmetni identitet same geografije. Područna znanstvena podjela otkriva nam da nema područja koje bi objedinilo znanosti o prostoru (misli se na prostor na Zemljinoj površini kojeg smo nazvali geografskim prostorom), kao osnovnoj kategoriji i okviru razvijanja gotovo svih djelatnosti, kao temelju gotovo svih zbivanja, procesa i odnosa i kao osnovi svih planiranja. Novo bi se područje moglo zvati „Znanosti o zemljinim prostorima” i moglo bi biti inicirano upravo iz geografskih redova, a jedno od polja bi bila geografija sa svojim granama. Slijedeći logiku opće znanstvene identifikacije, primjere drugih etabliranih znanosti, potrebu za vlastitim određenjem i pozicijom u sustavima, osnovni teorijski koncept i autorsko promišljanje geografskog identiteta unutar polja geografija (ili zasebnog područja) moguće je i potrebno izdvojiti slijedeće samostalne grane: opća geografija, teorijska geografija, geografske metode i modeli, fizička geografija, društvena geografija, regionalna geografija, primijenjena geografija i metodika geografije. Geografske ili prostorne metode izdvojene su kao relativno samostalne u okviru općeg znanstvenog metodološkog sustava, stoga što su svojstvene primarno geografskom pristupu i geografskom predmetu interesa i zato jer su one neodvojivi dio geografskog identiteta. Primarno se tu misli na terensku metodu (anketiranja, intervjuiranja, promatranja, mjerenja, brojenja), metodu tematskog kartiranja, cijeli metodološki podsustav GIS-a i prostorno modeliranje i predviđanje koje bi u okviru geografskog pristupa istraživanju i obrazovanju trebalo najviše moguće razvijati i primjenjivati. Njihova je primjena relativno manja u fundamentalnim teorijskim istraživanjima, a znatno veća i nezaobilazna u svim specijalističkim empirijskim istraživanjima. Kako su upravo ovo specifične primarno geografske metode, a sekundarno mogu biti i opće metode kod drugih znanstvenih disciplina, polja, grana i područja, njihov je razvoj, kombinacija s drugim općim i posebnim metodama i tehnika primjene bitna razvojna pretpostavka geografije kao znanosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA