Naslov
Metaforika u pjesništvu Krakovske avangarde
(Metaphor in Poetry of the Krakow Avant-garde)

Autori
Rogić Musa, Tea

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
13.07

Godina
2009

Stranica
287

Mentor
Blažina, Dalibor ; Užarević, Josip

Ključne riječi
metafora; avangarda; Krakovska avangarda; književna skupina; funkcija; konstrukcija; riječ; rečenica; tekst; stilska formacija
(metaphor; avant-garde; Krakow avant-garde; literary group; function; construction; word; sentence; text; style formation)

Sažetak
U radu se tumači i obrazlaže metaforika u pjesništvu Krakovske avangarde, ključne smjernice njezina cjelovita poetičkoga sustava te njezino definiranje i funkcioniranje kao književne skupine. Tumačenje metaforike temelji se na općim teorijama metafore, primjena kojih je moguća u pristupu ranom opusu krakovskih avangardista, ponajprije pjesmama iz osam zbirki objavljenih u formativnom razdoblju djelovanja skupine. Obrazlažu se književnopovijesne okolnosti nastanka, zajedničkoga djelovanja i razlaza pripadnika skupine, njihov odnos prema prethodnim pjesničkim formacijama, prema suvremenicima te napose njihovo nasljeđe u doba prevlasti drugoga naraštaja poljskih avangardista, čime se zacrtava cjelovit uvid u poziciju skupine i njezine izvorne poetike u poljskoj književnosti međuraća. Iznose se temeljne odrednice književnoga programa koje su oblikovale teoriju pjesničkoga jezika, dio koje je i koncepcija o pjesničkoj metafori. Književnopovijesno pozicioniranje Krakovske avangarde provodi se prema stilskoformacijskom načelu koje razumijeva poetiku Krakovske avangarde kao dio zaokružene avangardne paradigme, unutar koje su koncepcija pjesničkoga jezika i metaforika jezgra stilskoga kompleksa koji skupinu izdvaja iz srodnih književnih pravaca na početku 1920-ih godina te osigurava pojedinačnim pjesničkim manifestacijama nedvosmislenu legitimaciju unutar kanonske poetičke struje koja se znatno podudara s programskim postavkama T. Peipera. Tumačenje metafora u pjesmi orijentirano je na semantičke modifikacije u tekstu, kompozicijska obilježja koja utječu na sintaktički ustroj metafore i programska načela koja determiniraju tematski opseg kojim se služe pripadnici skupine. Pritom se koriste klasične metaforološke metode, supstitucijska, poredbena i interakcijska, nadopunjene suvremenima spoznajama semantike teksta, koje omogućuju interpretacijsku strategiju rezultat koje je dvojak: na prvoj razini analizira se metafora u tekstu, s naglaskom na njezinoj semantičkoj jezgri, koja može biti riječ, rečenica i tekst ; na drugoj razini analizira se konstruktivizam kao gradbeno načelo koje proizvodi metaforu kao funkciju i metaforu kao konstrukciju, a obuhvaća sve jedinice na prvoj razini analize. Time se povezuju programska i svjetonazorska načela Krakovske avangarde s pojedinačnim metaforama u pjesmama i upućuje na metaforiku kao na središnji dio njezina poetičkoga sustava. Koncepcija gradnje metafora u pjesmi trajno je nasljeđe poljske pjesničke avangarde u cijelosti i kao takvo znatno je utjecalo na lingvistički orijentirane pjesničke pravce nakon Drugoga svjetskog rata. Isticanje formalnih obilježja i estetskih učinaka metaforike pridonosi prevrednovanju kadšto hermetičnih pjesničkih ostvarenja Krakovske avangarde. Primjena ustaljenih pristupa pjesničkoj metafori pridonosi njihovoj aktualizaciji na korpusu koji je programski istraživao mogućnosti metaforičkoga govora u pjesmi, čime se stvaraju preduvjeti i za primjenu najnovijih spoznaja semantičkoga pristupa književnom tekstu na građu završenih stilskih paradigmi. Semantičke preinake u pjesmi koje uzrokuju metafore rekonstruiraju se na temelju spoznaja o književnom programu, nakon čega se pojedinačne realizacije nastoje integrirati u opće hipoteze o naravi metaforičkoga govora u pjesništvu Krakovske avangarde. Hipoteze se izvode na osnovi sintaktičke strukture metafore u pjesmi, interpretacijskoga modela koji se na metaforu primjenjuje te individualnih razlika među pjesnicima u prihvaćanju i apliciranju zajedničkoga književnoga programa. One omogućuju zaključno sumiranje specifičnosti Krakovske avangarde kao književne skupine te artikuliranje sintaktičko-semantičkih obilježja metafora u odabranoj pjesničkoj građi, što upućuje na uzajamnu uvjetovanost povijesnopoetičke perspektive u razumijevanju književnoga teksta, koja je rekonstruirana posredno kroz programske spise, i semantičke analize kojoj prethodi izravan uvid u pjesničku građu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA