Pregled bibliografske jedinice broj: 635402
Oganj u vodi kao indoeuropska mitska tema
Oganj u vodi kao indoeuropska mitska tema // Književna smotra, 44 (2012), 166 (4); 81-90 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 635402 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Oganj u vodi kao indoeuropska mitska tema
(Fire in Water as an Indo-european Mythical Theme)
Autori
Ježić, Ljudevit Fran
Izvornik
Književna smotra (0455-0463) 44
(2012), 166 (4);
81-90
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
oganj u vodi ; mit ; mitologija ; indoeuropski ; Apām Napāt ; apąm nap
(Fire in Water ; myth ; mythology ; Indo-European ; Apām Napāt ; apąm nap)
Sažetak
Ovaj rad propituje starinu, oblik i značenje mitske teme o ognju u vodi polazeći od obrade te teme u Malloryjevoj i Adamsovoj Encyclopedia of Indoeuropean Culture te u Puhvelovoj Comparative Mythology. On nanovo ispituje je li ta mitska tema indoeuropske starine ili samo indoiranske. Svoju provjeru zasniva na izboru navoda iz najstarijih tekstova na indoeuropskim jezicima, na građi iz staroindoarijske vedske predaje, iz staroiranske avestičke predaje, iz keltske staroirske predaje, iz italske latinske predaje, germanske staronordijske predaje, te anatolijske hetitske, staroarmenske, starogrčke i baltičke litavske predaje. Pristupa im najprije filološki, a zatim i lingvistički. Mitski se motiv ognja u vodi može pouzdano potvrditi u obliku jezične formule za indoiranski, a samo vjerojatno na osnovi sadržajnih podudarnosti za indoeuropski. To se najvjerojatnije može tumačiti tako da su najbliži možebitnomu ie. značenju za “oganj/vatru kao potomka/sina voda/mora” izrazi: ved. Apām Napāt i av. apąm nap „potomak Vódā“ te značenjska stnord.usporednica sœvar niðr „sin mora“. Druge indoeuropske grane daju nam dodatne sadržajne usporednice govoreći o rađanju Sunca iz mora (hetitska predaja, staroarmenska, starogrčka), povezanosti Sunca i voda (litavska), povezanosti ognja i groma (starogrčka), rađanju ognja iz bilja (staroarmenska). Najcjelovitiju sliku povezanosti ognja sa Suncem, s gromom i s vatrom na zemlji (u bilju i kamenu) daje staroindoarijska vedska predaja te nam time najviše pomaže da uklopimo fragmentarnija svjedočanstva u drugim predajama u semantički sustav. Taj sustav posredno potkrjepljuje vjerojatnost da je tema o “ognju u vodi” u širem smislu bila prisutna u indoeuropskoj starini. U dodatku radu razmatraju se različite moguće odredbe mitologije: kao pripovijedanja mitova u starini, ili kao suvremena znanstvena pristupa tumačenju mitova. Suvremeno se pak tumačenje može utemeljiti kao bajoslovlje koje u mitovima vidi bajalice kojima su njihovi tvorci i kazivatelji nastojali steći obrednu moć nad prirodom i vezu s natprirodnim. Takav je pristup svojstven radovima od kojih sam pošao u obradu teme. No, moguće je filološko tumačenje mitova utemljiti i kao gonetoslovlje koje će tražiti značenje i smisao pjesničkih, metaforičnih i zagonetnih mitskih izričaja, te ih nastojati uklopiti u skroviti obuhvatni semantički sustav koji prožimlje neku cjelovitu mitsku predaju. Rad nastoji slijediti taj pristup.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija, Filologija
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Current Contents Connect (CCC)
- Web of Science Core Collection (WoSCC)
- Arts & Humanities Citation Index (A&HCI)
- SCI-EXP, SSCI i/ili A&HCI