Naslov
Epileptični status – klinička slika, dijagnostika i liječenje
(Status epilepticus – clinical features, diagnosis and treatment)

Autori
Crnjac, Klara

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
01.07

Godina
2013

Stranica
35

Mentor
Petelin Gadže, Željka

Ključne riječi
epileptični status; dijagnoza; liječenje
(epileptic status; diagnosis; treatment)

Sažetak
Epileptični status (ES) je hitno stanje u neurologiji koje prati visoki mortalitet i morbiditet. Definira se kao stanje produljene epileptičke aktivnosti ili kao ponavljajući napadaji između kojih ne dolazi do oporavka svijesti, a traju 30 minuta i više uz napomenu da postoji tendencija skraćivanja ovog vremenskog perioda (u kliničke svrhe koristi se vremenski interval od 5 minuta) zbog dokazane učinkovitosti ranijeg početka liječenja. Vodeći etiološki čimbenici epileptičnoga statusa su preniska razina antiepileptičnih lijekova u krvi te akutni moždani udar. Napadaji su generalizirani u 9 do 33% pacijenata i fokalni u njih 25 do 75%. Mortalitet se kreće između 8 i 39% i ovisi o postojećim bolestima i o razlikama u početku liječenja. Na procjenu stope mortaliteta utječu i mnogobrojne razlike u definiciji i klasifikaciji epileptičnoga statusa. Epileptični status može se klasificirati prema kliničkim manifestacijama, prognostičkim čimbenicima, terapijskom protokolu, epidemiološkim podacima ili patofiziološkim mehanizmima. Dijagnoza se temelji na anamnezi, kliničkoj slici, elektroencefalogramu te opsežnim laboratorijskim i radiološkim pretragama koje su indicirane ovisno o etiologiji epileptičnoga statusa. Važno je prepoznati epileptični status te brzo i adekvatno reagirati. Cilj liječenja je prestanak napadaja te prevencija ponovnoga napadaja i razvoja komplikacija. Ovo stanje zahtijeva brzu primjenu antikonvulzivnih lijekova u odgovarajućim dozama. Kliničke studije ukazuju na manju mogućnost neurološkoga oštećenja i farmakološke rezistencije ukoliko se liječenju pristupi ranije stoga se liječenje ne smije odgađati radi obavljanja dijagnostičkih pretraga. Lijekove korištene u liječenju epileptičnoga statusa možemo podijeliti u tri skupine: benzodiazepini za brzu kontrolu napadaja, antiepileptici za rane rezistentne stadije ES i za dugotrajnije djelovanje te opći anestetici za refraktorni ES. Studije pokazuju kako epileptični status nije stanje, već proces koji se razvija na staničnoj razini. Upravo je poboljšano razumijevanje temeljnih mehanizama ovog patološkog procesa dovelo do promjena u terapijskom alogoritmu. Naglasak je na ranom i agresivnom početku liječenja, kako u hitnoj službi, tako i prehospitalno. Potrebne su kontrolirane kliničke studije kako bi naše razumijevanje ovog kliničkog entiteta, a time i njegovo liječenje, bilo bolje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA