Naslov
Kockanje adolesenata u Hrvatskoj
(Adolescents' gambling in Croatia)

Autori
Ricijaš, Neven

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Ovosnost o igrama na sreću: Između bolesti i osobne-društvene odgovornosti / Franjevački institut za kulturu mira, Organizacijski odbor simpozija - Split : Franjevački institut za kulturu mira, 2012, 29-33

Skup
Ovosnost o igrama na sreću: Između bolesti i osobne-društvene odgovornosti

Mjesto i datum
Međugorje, Bosna i Hercegovina, 12.10.2012. - 14.10.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
kockanje; igre na sreću; adolescenti; rizična ponašanja
(gambling; games of chance; adolescents; risk behaviour)

Sažetak
Istraživanje „Navike i obilježja kockanja adolescenata u urbanim sredinama u Republici Hrvatskoj“ prvo je sustavno i sveobuhvatno istraživanje ove pojave na našim prostorima. Istraživanje su financijski i organizacijski podržali Hrvatska lutrija d.o.o., Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Agencija za odgoj i obrazovanje te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH. Istraživanje predstavlja središnju fazu šireg programa koji je započeo pilot studijom koja je imala za cilj utvrditi kockarske aktivnosti kod mladih te testiranje metodologije i instrumentarija. Sljedeća faza programa bit će osmišljavanje i implementiranje preventivnog programa u školskom okruženju temeljenog na empirijskim i znanstvenim spoznajama dobivenima u ovom istraživanju. Pod pojmom kockanje podrazumijeva se ulaganje nečeg vrijednog u događaj koji može rezultirati većim i povoljnijim ishodom, a čija su glavna obilježja postojanje rizika i slučajnosti u ishodu. Kockanje je u Hrvatskoj regulirano Zakonom o igrama na sreću (NN 87/09), koji navodi da se radi o igrama u kojima se za uplatu određenog iznosa sudionicima pruža mogućnost stjecanja dobitka u novcu, stvarima, uslugama ili pravima, pri čemu dobitak ili gubitak pretežito ovisi o slučaju ili nekom drugom neizvjesnom događaju. Prema Zakonu, igre na sreću dijele se u četiri skupine: (1) Lutrijske igre, (2) Igre u casinima, (3) Igre klađenja i (4) Igre na sreću na automatima. Iako zakonska regulativa zabranjuje igre na sreću osobama mlađim od 18 godina, iskustveni podaci, klinički rad, podatak da je u posljednjih 15 godina broj registriranih prodajnih mjesta priređivača igara na sreću na području RH porastao gotovo 5 puta te medijska izvještavanja jasno upućuju na raširenost ove pojave te na pristupačnost i dostupnost kockarskih igara mladima. Podaci inozemnih studija također svjedoče o zastupljenosti kockarskih aktivnosti u populaciji mladih, kao i o zastupljenosti štetnih psihosocijalnih posljedica koje narušavaju njihovo osobno i socijalno funkcioniranje. Stopa takvog, „problematičnog“, kockanja među adolescentima se, prema inozemnim istraživanjima, kreće se od 4 do 8%, u usporedbi s 1 do 3% u populaciji odraslih osoba. Treba napomenuti da su to maloljetnici s već razvijenim ozbiljnim adverzivnim, kompulzivnim i problematičnim obrascima kockanja. U riziku za razvoj problema je čak 10 do 14% adolescenata, što je također skupina mladih koja zahtjeva stručnu intervenciju s ciljem smanjivanja rizika. Cilj našeg istraživanja bio je dobiti uvid u prevalenciju kockanja adolescenata u urbanim sredinama RH, odnosno u njihove navike kockanja, te utvrditi udio adolescenata koji su u riziku razviti, ili su već razvili, probleme s kockanjem. Dodatni cilj bio je identificirati neka psihosocijalna obilježja adolescenata koji su razvili probleme s kockanjem, s naglaskom na rizične čimbenike povezane s većom ozbiljnošću tih problema. Podaci su prikupljeni na uzorku od 1.952 srednjoškolca iz Zagreba, Rijeke, Splita i Osijeka, od prvog do završnog razreda gimnazijskog, četverogodišnjeg strukovnog i trogodišnjeg strukovnog srednjoškolskog programa (ukupno 88 razreda iz 24 škole). Radi se o slučajnom (probabilističkom) uzorku adolescenata reprezentativnom za srednjoškolce iz regionalnih, urbanih sredina RH, koji omogućuje generalizaciju rezultata na ovu populaciju. Osim toga, korišten je provjeren instrumentarij, dobrih metrijskih karakteristika, te pouzdan i valjan upravo za ispitivanje kockarskog ponašanja i s njime povezanih pojava. Za procjenu rizičnosti kockanja adolescenata korišten je, po prvi puta u Hrvatskoj, Kanadski upitnik kockanja adolescenata (Canadian Adolescent Gambling Inventory – CAGI ; Tremblay i sur., 2010). Ovaj instrument konstruiran je ciljano za populaciju adolescenata i prevladava ograničenja u prikupljanju i interpretaciji podataka dosadašnjih instrumenata u ovom području. Istraživanje je pokazalo da je 83% srednjoškolaca barem jedanput u životu kockalo. Oko polovine adolescenata je igralo jednokratne srećke i kladilo se u sportskim kladionicama. Uz navedeno, polovina adolescenata već ima iskustva u internet kockanju bez novčanog uloga, što može predstavljati ulaz u rizičnija ponašanja povezana s kockanjem. Čak trećina srednjoškolaca okušala se u igrama na sreću kao što su loto, TV Bingo i igre na automatima, a njih također trećina međusobno karta za novac te igra biljar i/ili fliper za novac. Različite vrste igara na sreću koje se igraju u casinu, klađenje na rezultate izbora te internet kockanje za novac probalo je manje od 10% adolescenata. Srednjoškolci se najčešće (jednom tjedno ili češće) klade u sportskim kladionicama (njih 19, 0%) te na internetu, ali bez novčanog uloga (22, 8%). Na trećem i četvrtom mjestu po učestalosti su igre na automatima (6, 2%) te virtualne utrke (6, 1%), dok je biljar/fliper za novac na petom mjestu (5, 1%). S obzirom da je dio srednjoškolaca u trenutku ispitivanja zakonski bio punoljetan, dodatno smo nalaze provjerili i na poduzorku srednjoškolaca do 17 godina starosti (njih 1.457). Dobiveni rezultati gotovo su isti. Neku od igara na sreću probalo je njih 81, 7%. Njih 18, 2% jednom tjedno ili češće posjećuje sportske kladionice, dok njih 23, 6% kocka na internetu bez novčanog uloga. Virtualne utrke (6, 2%), igre na automatima (5, 8%) i biljar/fliper za novac (5, 3%) ponovno su na trećem, četvrtom i petom mjestu po učestalosti. Muški adolescenti češće igraju one igre koje su rizičnije za kasnije probleme povezane s kockanjem (npr. sportska kladionica, automati, rulet, kartanje za novac, klađenje na virtualne utrke i sl.). U odnosu na dob sudionika, od 15 različitih igara, razlike su utvrđene samo za dvije – jednokratne srećke i Internet kockanje bez novca, na način da ih mlađi sudionici češće igraju. U usporedbi s gimnazijama, u kockarske aktivnosti češće se upuštaju učenici strukovnih škola. Nisu utvrđene razlike u učestalosti kockanja među srednjoškolcima iz različitih gradova. S obzirom na to u kojoj mjeri osjećaju nepovoljne psihosocijalne posljedice svojih kockarskih aktivnosti, adolescenti su razvrstani u tri kategorije rizičnosti (prema CAGI): (1) nepostojanje problema vezanih uz kockanje („zeleno svjetlo“) - 71% (na poduzorku do 17 godina - 72, 1%) ; (2) niska do srednja ozbiljnost problema („žuto svjetlo“) - 17% (na poduzorku do 17 godina – 16, 4%) ; (3) visoka ozbiljnost problema vezanih uz kockanje („crveno svjetlo“) - 12% (na poduzorku do 17 godina – 11, 5%). Podatak o gotovo 30% adolescenata koji su već razvili niže do visoko ozbiljne probleme vezane uz kockanje alarmantan je i zabrinjavajući, posebno ako tome pridodamo podatak da se u kategorijama „žutog i crvenog svjetla“ nalaze uglavnom muški adolescenti. Osim toga, radi se o mladima koji češće pohađaju strukovne škole, a zanimljiv je podatak kako ih najviše ima u Osijeku, a najmanje u Rijeci, dok u Zagrebu i Splitu udio tih adolescenata ne odskače od prosjeka cijelog uzorka. Podaci o kockanju članova obitelji, prema iskazu adolescenata, pokazuju kako očevi i majke podjednako igraju loto i jednokratne srećke (njih 20-30%), dok očevi znatno češće igraju sportske kladionice (oko 23%) što i jest aktivnost karakteristična više za muški spol. Ove igre na sreću adolescenti u nešto većoj mjeri igraju zajedno s roditeljima, te stoga ne čudi podatak da ih trećina navodi kako njihovi roditelji znaju da povremeno kockaju. Osim toga, srednjoškolci češće kockaju u društvu nego sami, a polovina mladih ima barem jednog bliskog prijatelja/icu koji svakodnevno ili nekoliko puta tjedno kocka u sportskim kladionicama, dok njih četvrtina ima bliskog prijatelja/icu koji svakodnevno/nekoliko puta tjedno igra na automatima i kocka na internetu. Rezultati upućuju na važnost društveno odgovornog priređivanja igara na sreću, pogotovo kod sportskih kladionica budući su one najzastupljenije kod adolescenata. dobiveni rezultati također neosporno ukazuju na potrebe društvenog djelovanja kroz razvoj preventivnih i tretmanskih intervencija koje će biti dostupne na nacionalnoj razini.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija, Pedagogija, Socijalne djelatnosti

POVEZANOST RADA