Naslov
Imati sreću umrijeti kod kuće. Doprinos sociologiji umiranja i smrti
(To be lucky to die at home. Contribution to the sociology of dying und death)

Autori
Markešić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Religije i sreća. Zbornik radova interdisciplinarnog i interkonfesionalnog simpozija održanog u Zagrebu 7. prosinca 2012.

Urednik/ci
Nikić, Mijo ; Lamešić, Kata

Izdavač
Filozofsko-teološki Institut Družbe Isusove

Grad
Zagreb

Godina
2014

Raspon stranica
243-261

ISBN
978-953-231-135-8

Ključne riječi
umiranje, smrt, bolnica, vlastita kuća, palijativna skrb, hospicij
(dying, death, hospital, house, palliative care, hospize)

Sažetak
Pojam sreće veoma je rastezljiv pojam. On je i društveno konstruiran. Što je za nekoga sreća (novac, imanje, vlast, moć), za drugoga je nesreća. Ni sve religije nemaju istu definiciju sreće. O sreći se svugdje govori, i svi o njoj govore. Svi žele biti sretni, ali rijetki su trenutci za koje bismo mogli reći da smo u njima uistinu sretni. Postoje, stoga, i različite okolnosti koje nas čine sretnima. Jedna od njih je, makar to zvučalo paradoksalno, i čin umiranja i smrti. Mnogi će reći da je prava sreća umrijeti prirodnom smrću u vlastitoj kući, u vlastitome krevetu, s pripremljenim ukopnim ruhom, okruženi prijateljima i članovima obitelji. I ne samo reći, nego i zaželjeti. Posebno oni koji su duže vrijeme bili hospitalizirani i koji „znaju“ što znači ležati u bolničkome krevetu. No, takvu «sreću» umiranja kod kuće nemaju mnogi. Umrijeti kod kuće postalo je prava rijetkost. U današnjemu vremenu ljudi umiru u staračkim domovima i bolnicama, okruženi profesionalnim osobljem i suvremenom tehnologijom, daleko od očiju i skrbi najbližih, bez ikoga svoga kome bi mogli kazati svoju patnju i strahove. Osim toga, ne umire se više jer je došao prirodni kraj, nego zbog neprirodnih procesa: zbog raka, infarkta, moždanog udara itd., čime je medikalizirana i dizajnira smrt u potpunosti potisnula prirodnu smrt. Autor u ovome članku traži odgovor na pitanje: može li se biti sretan u umiranju? U traganju za tim odgovorom on nastoji pronaći društvene uzroke medikaliziranog i dizajniranog umiranja u suvremenom društvu, ukazati na «nesretne» posljedice procesa individualiziranja - na raskidanje rodbinskih veza i prekid s tradicijom -, te pronaći odgovor na pitanje: jesu li, u tome smislu, hospiciji mjesta na kojima se termalnim bolesnicima u posljednjim danima njihova života mogu pružiti sretni trenutci – osjećaj sreće da neće umrijeti sami i ostavljeni? Dakle: sreća, ipak, dolazi na kraju! Međutim, kad dođe - nije uvijek svima ista.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija

POVEZANOST RADA