Pregled bibliografske jedinice broj: 629779
Le Maréchal Marmont, protecteur des Franciscains en Dalmatie (1808-1811)
Le Maréchal Marmont, protecteur des Franciscains en Dalmatie (1808-1811) // Hrvati i Ilirske pokrajine (1809.-1813.) – Les Croates et les Provinces illyriennes / Šanjek, Franjo (ur.).
Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), 2010. str. 635-652 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 629779 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Le Maréchal Marmont, protecteur des Franciscains en Dalmatie (1808-1811)
(Marshal Marmont, a protector of the Franciscans in Dalmatia (1808-1811))
Autori
Šinko-Depierris, Đurđa
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Hrvati i Ilirske pokrajine (1809.-1813.) – Les Croates et les Provinces illyriennes
/ Šanjek, Franjo - Zagreb : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), 2010, 635-652
ISBN
978-953-154-935-6
Skup
Hrvati i Ilirske pokrajine (1808.-1813.) – Les Croates et les Provinces illyriennes
Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska; Zagreb, Hrvatska, 01.10.2009. - 03.10.2009
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
Napoléon Ier; Dalmatie; Marmont; Franciscains; Provinces Illyriennes
(Napoleon I; Dalmatia; Marmont; Franciscans; Illyrian Provinces)
Sažetak
U francuskoj književnosti postoji duga tradicija memoara kao književne vrste koja počiva na povijesnom svjedočenju da bi se kasnije, s Chateaubriandom, u memoarima tijesno povezali povijesni s biografskim elementima. Tu novu formulu, koja u isto vrijeme pripada ljetopisu i ispovijesti, preuzet će mnogi francuski književnici XIX. i XX. stoljeća, pa i maršal Marmont za svoje "Memoare". S obzirom na složeni stav Napoelonove uprave prema Crkvi u Dalmaciji, u radu se analizira jednan vid Marmontove osvajačke taktike: zadobiti naklonost dalmatinskih franjevaca koji su uživali veliki ugled među narodom. S jedne strane, nastoji se definirati mišljenje koje je Napoleonov vojni zapovjednik Dalmacije imao o franjevačkim redovnicima kada je imenovan njihovim zaštitnikom. S druge se pak strane utvrdilo u kakvom se stanju danas nalaze Marmonotovi pokloni J. Glunčeviću, provincijalu franjevačke provincije presv. Otkupitelja, koji se analizira kao materijalne dokaze o vjerodostojnosti onih stranica "Memoara" gdje maršal razlaže svoje odnose s franjevcima. Marmont je 1808. god. preuzeo čast njihova zaštitnika, što je bilo u skladu s njegovom (i napoleonovskom) doktrinom “umijeća vladanja bez tiranije”: “Otkriti gdje se nalazi snaga jedne zemlje i zavesti je.”. Vjerovao je da je time ojačao vlastiti autoritet nad dalmatinskim seljaštvom mnogo uspješnije nego kao zapovjednik mnogobrojne vojske. „Njihov zaštitnik i zagovornik pri vladi“ (Knjiga Jedanaesta, 1808.-1809. sv. III.) Marmont je darovao franjevačkim samostanima po jedan Napoleonov portret, dokaz koji ide u prilog tvrdnji da je car, od samog početka svoje karijere, znao vješto iskoristiti širenje ikonografije među narodom u korist vlastite propagande.
Izvorni jezik
Fra
Znanstvena područja
Filologija, Povijest
