Naslov
Ispoljavanje CD3 - zeta lanca T staničnog receptora i gena za citolitičke molekule u humanim decidualnim limfocitima
(Expression of CD3zeta of T cell receptor and genes for cytolytic human decidual lymphocytes)

Autori
Bedenicki, Ivica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
29.12

Godina
1999

Stranica
92

Mentor
Rukavina, Daniel

Ključne riječi
T limfociti; CD3zeta; Citolitičke molekule; Ekspresija gena; Humani decidualni limfociti
(T lymphocytes; Cytolytic molecules; Gene expression; Human decidual lymphocytes)

Sažetak
Danas većina istraživača vjeruje da se regulacija majčinog imunološkog odgovora odvija na lokalnoj razini, gdje se dotiču majčina i fetalna tkiva, odnosno između decidue i semialogenskog tkiva fetusa. Većinu stanica decidue čine limfociti porijeklom iz koštane srži. Najbrojniji među stanicama decidue su veliki granulirani limfociti (dLGL) fenotipa CD2+CD3-CD4-CD7+CD8-CD16-CD56bright+CD57-. dLGL limfociti čine preko 50% decidualnih limfocita dok T limfociti čine od 5% do 20%. dLGL imaju vrlo jak citolitički aparat u obliku granula čiji je glavni sastojak perforin. Pored perforina u granulama se nalaze i serinske esteraze. Zeta lanac je dio T staničnog receptora zadužen za provođenje signala s površine u unutrašnjost stanice, a osim u T limfocitima ispoljen je i u NK stanicama. Ispoljenost CD3 zeta lanca komponente TCR-a mjerili smo na protočnom citometru u T limfocitima periferne krvi i decidue prvog trimestra trudnoće. Regulaciju citolitičkih molekula perforina, granzima B i FasL na razini glasničke RNA proučavali smo uz pomoć RT-PCR-a i kvantificirali denzitometrijom. Prema srednjem intenzitetu fluorescencije, CD3zeta lanac bio je značajno niže ispoljen u decidualnim nego u limfocitima T periferne krvi žena koje nisu bile trudne (4,2 prema 5,5-logaritamska skala; p<0.05). Međutim, kada je uspoređena ispoljenost CD3zeta iz decidue i periferne krvi iste žene, srednji intenzitet fluorescencije bio je niži u decidualnim T limfocitima (razlika nije bila značajna (p>0,1). CD3zeta lanac nije bio sistemski značajnije nishodno reguliran, srednja vrijednost postotaka ispoljenosti CD3zeta lanca iz T limfocita periferne krvi nije se bitnije razlikovala od one u decidualnim limfocitima (p>0,2). CD8+ T limfociti bili su brojniji od CD4+ limfocita. Postoci ispoljavanja unutarstaničnog CD3zeta lanca, kao i srednji intenziteti fluorescencije, nisu se razlikovali u ovih dviju subpopulacija T limfocita. Glasnička RNA za citolitičke molekule perforin, FasL, i granzim B, nije bila ispoljena ili je slabo bila ispoljena (osim mRNA za GrB) u punoj suspenziji leukocita periferne krvi (LPK) i decidualnih leukocita. U nestimuliranim decidualnim limfocitima (dl) mRNA za granzim B bila je ispoljena skoro četiri puta jače nego u limfocitima periferne krvi (lpk). Kultivacijom bez adherentnih stanica mRNA za perforin i granzim B je nestajao iz dl i lpk. Nestajanje mRNA za granzim B moglo se spriječiti stimulacijom s ionomycinom (u dl slabiji učinak). Stimulacija s IL2 ili IL15 povećavala je ispoljavanje mRNA za perforin, granzim B i FasL kako u decidualnim leukocitima tako i u decidualnim limfocitima (neadherentne stanice). U leukocitima i limfocitima periferne krvi (neadherentne stanice) stimulacija s IL2 ili IL15 povećavala je ispoljavanje, odnosno suprimirala je, ili uopće nije djelovala na ispoljavanje mRNA navedenih citolitičkih i apoptotičkih molekula. Stimulacija s ionomycinom pojačavala je ispoljavanje mRNA za granzim B i FasL, dok stimulacija s IL2 je pojačavala ispoljavanje samo mRNA za granzim B. Izlaganjem neadherentnih DL staničnoj liniji K562 dolazilo je do potpunog gubitka i kasnijeg povratka mRNA za perforin, mRNA za granzim B pokazivao je sličnu dinamiku, samo što nikada nije dolazilo do potpunog gubitka mRNA. Rezultati dobiveni u ovom magistarskom radu pokazuju da decidualni T limfociti nemaju značajnije nishodno reguliran CD3zeta lanac, međutim ostaje nejasno da li malo sniženje srednjih vrijednosti ispoljavanja CD3zeta lanca može kompromitirati njihovu sposobnost aktivacije. Kako bi se ovo moglo odraziti na regulaciju ispoljavanja glasničke RNA ispitivanih citolitičkih molekula objašnjava se u raspravi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA