Naslov
Propovjednici u Starom zavjetu
(The preachers in the Old testament)

Autori
Višaticki, Karlo

Izvornik
Diacovensia : teološki prilozi (1330-2655) 17 (2010), 3; 445-458

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, ostalo

Ključne riječi
Stari zavjet; Knjiga Propovjednikova; Salomon; sinagogalna služba; Mojsije
(Old Testament; Ecclesiastes; Solomo; sinagogal service; Mose;)

Sažetak
Riječ „Propovjednik“ je „terminus technicus“ i označava biblijsku knjigu koja se klasično pripisivala kralju Salomonu, ali čiji on nije autor. Ista riječ označava službu ili funkciju čovjeka, osobe, koja ima točno određenu zadaću unutar židovske, sinagogalne, a kasnije i kršćanske zajednice. Prilog donosi najprije leksikografsko značenje riječi u hrvatskom jeziku prema klasičnim rječnicima, a zatim lingvistički nalaz prema Velikoj biblijskoj konkordanciji. Ova se riječ pojavljuje u nominalnim i verbalnim oblicima kako u starozavjetnim, tako i u novozavjetnim tekstovima. U Starom zavjetu se nominalni oblici pojavljuju 7 puta, a verbalni 11 puta. Prilog u daljnjem donosi nekoliko primjera konkretnih propovjednika iz Staroga zavjeta. To su prije svega klasični proroci, čija je zadaća prenositi riječ, riječ Božju, konkretnim adresatima, bilo da se radi o pojedincima, zajednici, svećenicima, službenicima kraljevskoga dvora, kralju… Prije nego što netko prenosi riječ Božju, mora biti za tu službu od Boga pozvan. Nadalje se govori o pozivu proroka Elizeja, zatim o pozivu Mojsija i njegova brata Arona, te o pozivu proroka Izaije, Jeremije, Amosa i Jone. Svi su oni u službi riječi i u širemu smislu propovjednici. Osim njih kao propovjednici u starozavjetnim tekstovima nastupaju roditelji, učitelji mudrosti, te poosobljena mudrost koja propovijeda. „Sitz im Leben“ propovijedi je sinagogalna služba Božja u vremenu egzila odnosno u postegzilskomu vremenu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA