Naslov
Linearne i nelinearne značajke dinamike psihomotornoga sustava
(Linear and nonlinear characteristics of dynamics of psychomotor system)

Autori
Nikolić, Matilda

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
19.12

Godina
2012

Stranica
176

Mentor
Proroković, Ana

Ključne riječi
psihomotorika; dinamika; linearni i nelinearni parametri; EKG; EEG
(psychomotor system; dynamics; linear and non-linear parameters; ECG; EEG)

Sažetak
Do sada su rađena brojna istraživanja kojima se nastojalo utvrditi dinamiku psihomotornoga sustava. Osnovni nedostatak ovih istraživanja je to što nije utvrđeno da li su te karakteristike zajedničke za više aktivnosti, odnosno da li su one karakteristika pojedine psihomotorne aktivnosti ili psihomotornog sustava u cjelini. Stoga se u ovom istraživanju koristio veći broj zadataka različite vrste i složenosti kako bi se moglo doći do odgovora na ovo pitanje. Pretpostavka da bi se specifična dinamika koja se javlja za vrijeme obavljanja jedne psihomotorne aktivnosti mogla pojaviti i za vrijeme obavljanja nekih drugih psihomotornih aktivnosti u skladu je s osnovnim postavkama teorije determinističkog kaosa i njoj srodnih teorija. Paralelno sa promjenama u psihomotornom sustavu, pratile su se temporalne promjene u živčanom i kardiovaskularnom sustavu. Također se pretpostavilo da će se dinamika ispitivanih sustava razlikovati kod sudionica s različitom bazalnom funkcionalnom razinom ispitivanih sustava. U skladu s tim osnovni cilj ovog istraživanja bio je pokušati identificirati zajedničke karakteristike dinamike psihomotornih aktivnosti različite vrste i složenosti kod ispitanika različite bazalne funkcionalne razine. U ispitivanju je sudjelovalo 40 sudionica, dešnjakinja, približno iste dobi. U predispitivanju su sudionice obavljale jednostavan tapping zadatak, a u glavnom dijelu ispitivanja su obavljale zadatke Fittsovog tappinga, zadatak izborne psihomotorne reakcije (kongruentni i nekonfruentni uvjeti), te jednostavan repetitivan zadatak u uvjetima slobodnog ritma rada. Deset minuta prije te za vrijeme obavljanja zadataka, pratila se srčana i neuralna aktivnost. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na to da psihomotorni i kardiovaskularni sustav imaju odlike kaotičnih sustava, tj. da ih karakteriziraju nelinearne promjene determinističke prirode. Također je utvrđeno da se kompleksnost ovih dvaju sustava miijenja ovisno o složenosti zadataka. Kada je riječ o zadacima Fittsovog tappinga s povećanjem njihove složenosti kompleksnost sustava opada, što je najvjerojatnije posljedica smanjenja efekata nekontolabilnih faktora, o odnosno dominantnijeg utjecaja samog mentalnog opterećenja na njihovu dinamiku. Kod zadatka izborne reakcije smjer promjena je obrnut, s tim da je efekt težine zadatka značajan kada je riječ o psihomotornom sustavu, dok kod kardiovaskularnog možemo govoriti samo o trendu povećanja kompleksnosti sustava s povećanjem težine zadatka. Uzrok tome je najvjerojatnije u vrsti zadatka kod kojeg se težina mijenja na način da se dodaje jedna nova dimenzija (spacijalna nekompatibilnosti mjesta podražaja i reakcije u nekongruentnoj situaciji) koja se reflektira u povećanju korelacijske dimenzije. Stupanj determinizma koji je prisutan kod kardiovaskularnog sustava je uglavnom stalan, tj. niti vrsta niti složenost obavljanog zadatka nije utjecala na njegovu veličinu, dok se kod psihomotornog sustava on mijenja u funkciji vrste zadataka, ali ne i njegove složenosti. Kako je jedna od pretpostavki ovog istraživanja bila da će se obrasci promjena dinamike ispitivanih sustava razlikovati kod sudionica s različitom bazalnom funkcionalnom razinom, sudionice su podijeljene uzimajući u obzir indirektno procijenjenu bazalnu razinu funkcioniranja triju promatranih sustava i to za svaki sustav posebno. Kriterijske varijable za podjelu sudionica (u dvije grupe) bile su sljedeće: zastupljenost alfa ritma na Pz elektrodi za vrijeme mirovanja zatvorenih očiju (živčani sustav), veličina LFn parametra također za vrijeme mirovanja (kardiovaskularni sustav), brzina i varijabilitet obavljanja jednostavnog tapping zadatka (psihomotorni sustav). Utvrđeno je da se dvije kategorije sudionica za vrijeme obavljanja zadataka uglavnom ne razlikuju u većini parametara dinamike psihomotornog i kardiovaskularnog sustava, dok se najčešće razlikuju s obzirom na zastupljenost eeg valova (alfa, beta, theta). Vrsta i složenost zadataka imali su efekata na dinamiku živčane aktivnosti (beta i theta ritam ; s povećanjem složenosti povećava se zastupljenost ovih ritmova) i psihomotorne aktivnosti (aritmetička sredina, standardna devijacija, indeks varijabiliteta, nagib pravca – motorna komponenta, korelacijska dimenzija), dok ti efekti nisu bili značajni kada je riječ o kardiovaskularnom sustavu. Iako rezultati ovog istraživanju upućuju na zaključak da je kardiovaskularni sustav neosjetljiv na promjenu vrste i složenosti zadataka moguće je da je to zapravo posljedica načina praćenja kardiovaskularne dinamike preko registriranja R-R intervala. Naime, njihovo trajanje je predugo u odnosu na trajanje radnih ciklusa kod jednostavnijih zadataka, pa je pitanje da li bi isti ishod dobili i da smo dinamiku ovog sustava pratili preko nekih kraćih intervala koji su također sastavni dio srčanog ciklusa, ili preko promjena u amplitudi signala koje bi se registrirale značajno češće u odnosu na registriranje R-R intervala. Kada je riječ o funkcionalnoj razini psihomotornog sustava sudionice su se podijelile s obzirom na promjenu u brzini izvođenja zadataka u odnosu na izvođenje jednostavnog tapping zadatka, pa razlikujemo sudionice koje su usporile i ubrzale svoju izvedbu. Paralelno s promjenama u brzini izvođenja zadataka dogodile su se i promjene vezane za regularnost njihovog izvođenja. Kod skupine sudionica koje su usporile izvedbu, došlo je do relativnog povećanja varijabiliteta u izvođenju zadataka, odnosno do smanjenja regularnosti izvedbe i obrnuto, tj. kod sudionica koje su ubrzale izvedbu došlo je do smanjenja varijabiliteta. U predispitivanju se ove dvije grupe sudionica nisu razlikovale u regularnosti izvedbe. Kod sudionica koje su usporile izvedbu, tj. nisu ulagale dodatni napor kako bi održale učinak na konstantnoj razini, nije došlo do promjena u kardiovaskularnom sustavu, dok se kod sudionica koje su ubrzale izvedbu taj dodatni napor reflektirao na povećanje kompleksnosti ovog sustava (pozitivni relativni indeksi promjena korelacijske dimenzije). Sudionice kod kojih dolazi do relativnog usporavanja izvedbe zadataka karakterizira manja kortikalna pobuđenost u odnosu na sudionice koje su ubrzale svoju izvedbu, te se može pretpostaviti da je upravo razina kortikalne pobuđenosti uzrok boljeg odnosno lošijeg učinka kod ove dvije kategorije sudionica. Rezultati ovog istraživanja također ukazuju da se dinamika psihomotornog i kardiovaskularnog sustava može dobro opisati sa tri latentna faktora (deskriptivna i linearna dinamika, kompleksnost i determinizam) i to bez obzira na vrstu psihomotorne aktivnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA