Naslov
"Ohne Worte Dinge tun". Zu einer Theorie nonverbaler kommunikativer Akte
("How to do things without words". Toward a theory of nonverbal communicative acts)

Autori
Karabalić, Vladimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet u Münsteru

Mjesto
Münster

Datum
29.06

Godina
1994

Stranica
159

Mentor
Hundsnurscher, Franz

Ključne riječi
nonverbale Akte; illokutionäre Akte; Sprechakttheorie; kommunikative Akte; expressive Akte; Intentionalität; Konventionalität
(nonverbal acts; illocutionary acts; speech act theory; communicative acts; expressives; intentionality; conventionality)

Sažetak
Predmet su disertacije nejezična sredstva izraza koja se u govornom aktu pojavljuju paralelno s jezičnima ili namjesto njih: geste i tjelesni pokret, mimika, šutnja, (o)smijeh, uzdah, krik, i sl. Primjenom odnosno modifikacijom eksplikacijskog aparata teorije govornog čina postavljene su osnove za pragmalingvistički pristup navedenim nejezičnim supstitutima odnosno pratiteljima jezične radnje. Osnovno polazište i eksplikacijski predmet disertacije jest da govornici svoje komunikativne ciljeve pod određenim uvjetima mogu postići i upotrebom nejezičnih sredstava kao što su gore navedena. Time ova disertacija u sustavu podteorija koje su se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća razvile u njemačkoj lingvistici na osnovi klasične teorije govornih činova Johna L. Austina i Johna R. Searlea predstavlja prilog tzv. teoriji funkcionalno ekvivalentnih formi izražaja (Theorie der funktional äquivalenten Äußerungsformen). Prilog se dakle sastoji u eksplikaciji uvjeta pod kojima jedna nejezična akcija gore navedene vrste može značiti isto što i odgovarajući jezični izraz(i). Budući da jedan važan dio komunikativnog repertoara nejezičnih izražajnih sredstava obuhvaća izraz emocija, u disertaciji je (na str. 83-96) detaljno diskutirana problematika ekspresivnih činova, kako se u teoriji govornih činova naziva jedan od globalnih tipova ilokucije kojega je komunikativni smisao (illocutionary point) izraz emocija i drugih psihičkih stanja govornika. Težište diskusije leži u razgraničenju konvencionalnih od prirodnih elemenata jezičnog i nejezičnog izraza emocija. Eksplikacija emotivnog izraza s pozicija teorije govornog čina jedan od najvrednijih dijelova disertacije: i sami Austin i Searle izbjegavali su pobliže se pozabaviti izrazom emocija kod govora i ograničavali se uglavnom na eksplikaciju stereotipnih ekspresivnih činova kakvi su npr. isprika, izraz sućuti, čestitka, zahvala i sl. Striktno se držeći parametara koje su postavili klasici teorije govornih činova, autoru disertacije uspjelo je dopuniti Austina i Searlea u toj „duševnoj dimenziji“ govora.

Izvorni jezik
Ger

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA