Naslov
Die deutsche Sprache im 16. Jahrhundert und Luther. Der Kampf um eine überregionale deutsche Sprache
(The German language in the 16th Century and Luther. The struggle for a national German language)

Autori
Tomislav Talanga

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Germanistik im Kontaktraum Europa II

Urednik/ci
Karmen Teržan Kopecky, Teodor Petrić

Izdavač
Oddelek za germanistiko, Pedagoška fakulteta Univerze v Mariboru

Grad
Maribor

Godina
2003

Raspon stranica
125-133

ISBN
86-80693-72-3

Ključne riječi
Luther, Meißnisch, Gemeines Deutsch

Sažetak
Studija ima dva dijela, od kojih prvi dio općenito rešešira stanje na njem. jezičnom prostoru oko 1500. godine, dok drugi valorizira doprinos Martina Luthera postavljanju temelja njem. standardnog jezika. Zanimljivo je da oko 1500. god. još ne postoji neki nadregionalni njem. jezični idiom nego dominiraju prostorno omeđeni regionalni pisani idiomi. Osim toga tu je i latinski jezik koji u potpunosti drži sve važnije poluge kulture, znanosti, najviše upravne vlasti i diplomacije. Ipak se naziru dva njem. pisana idioma koji u mnogočemu pokazuju nadregionalne tendencije i uživaju mnogo širi ugled nego što je to njihov prvotni strogo omeđeni prostor. Prvi je pisani idiom carske kancelarije u Beču koji nosi ime das Gemeine Deutsch (‘zajednički njemački’) i preko političkog ugleda cara, osobito Maximiliana I., širi svoj utjecaj prema zapadu i sjeveru. Zanimljivo je da kancelarija cara Maximiliana I uz latinski, osobito za interne carske dokumente Njemačkoga carstva, gotovo ravnopravno s prvim, koristi i njemački jezik bavarsko-austrijske provenjencije (das Gemeine Deutsch). Drugi pisani idiom kvazi-nadregionalnoga značaja poznat pod imenom Meißnisch jest onaj Gornjosaske kancelarije u Leipzigu koji ima utjecaj na njemački pisani jezik na zapadu i što je vrlo znakovito na krajnjem sjeveru njemačkoga jezičnog područja gdje još živi poseban pisani idiom hanzeatskih gradova s donjenjemačkim temeljima. Kada 20-tih godina 16. st. započne Lutherova vrlo utjecajna reformatorska djelatnost, koja se gotovo isključivo služi njemačkim a ne latinskim jezikom, događa se nešto vrlo zanimljivo. Luther naime polazi načelno od pisanoga idioma kancelarije u Leipzigu ali preuzima niz jezičnih osobina carske kancelarije u Beču, a što je najzanimljivije on se u mnogome, osobito sintaktički udaljava od oba idioma, koji su pod velik utjecajem latinskoga jezika, i približava se izražajnim mogućnostima njemačkoga pučkog jezika. Upravo to vrlo vješto korištenje izražajnih mogućnosti njemačkoga pučkog jezika će u sljedećih 150 godina postati uzorom i na sjeveru i na jugu, iako treba napomenuti da se katolički jug, osobito u krugovima bliskih crkvi, dugo ali bezuspješno opirao Lutherovu jeziku.

Izvorni jezik
Ger

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA