Naslov
Krautova kritika temeljnih postavki Aristotelove koncepcije čovjeka kao društvenoga bića
(The Kraut's Critique of Aristotle's Key-concept of man as social being)

Autori
Vidanec, Dafne

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
IV. Mediteranski korijeni filozofije

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 25.03.2010. - 27.03.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Aristotel; Richard Kraut; Nikomahova etika; Politika; dobročinstvo; vrlina; polis; Charles Taylor
(Aristotle; Richard Kraut; The Nicomachean Ethics; The Politics; welfare; virtue; polis; Charles Taylor)

Sažetak
Gotovo nijedan mislilac u povijesti filozofije nije 'zakomplicirao' filozofski diskurs o čovjeku, društvu i državi kao što ga je Aristotel. Iako se njegov sveukupni sistem mišljenja ekspliciran u njegovim najpoznatijim spisima, među kojima ovdje izdvajam Nikomahovu etiku, naizgled čini konzistentnom strukturom koju čine dva temeljna elementa: znanje i djelovanje (theoria et praxis), on to nikako nije, budući da obiluje raznovrsnim proturječjima koja se pokatkad odnose na samu strukturu misli, a pokatkad na koncepciju općenito. Eklatantni primjer potonjega je Nikomahova etika – spis oko kojega se već stoljećima vode polemike u smislu, sastoji li se njegova tendencija u tome da se pokaže kako je moguće misliti idealnu državu (polis) ili je pak Aristotelova tendencija bila opisati strukturu bîti vrline shvaćene kao pretpostavku čovjekove moralnosti? – Koju god tendenciju skriva i otkriva ovaj Aristotelov spis, suvremeni Aristotelovi komentatori poput Richarda Krauta smatraju da je Aristotel zagovarao socijalno-političku (dodajem i etičku) doktrinu koja više nema kredibilitet. U ovome radu autorica želi propitati na čemu počivaju Krautove kritičke postavke koje se referiraju na Aristotelovo učenje o čovjeku kao društvenom biću eksplicirano u Nikomahovoj etici i Politici. Aristotelova socijalna (prema Krautu „politička“) filozofija, smatra Kraut, „omogućuje način na koji bogato razumijevanje ljudskog dobročinstva može voditi prema poboljšanju svijeta u kojem je suglasnost među ljudskim dobrima rijetka, ako ju je uopće moguće postići.“ Za razliku od Krauta, Kanađanin Charles Taylor upravo vjeruje da je tu suglasnost moguće ostvariti, jer ljudi posjeduju kapacitet tzv. „snažne evaluacije“ ljudskih dobara.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA