Naslov
Postjugoslavenski antiratni pokreti kao rani primjer suvremenog transnacionalnog aktivizma
(Post-Yugoslav Anti-War Movements as an Early Episode of Contemporary Transnational Activism)

Autori
Janković, Vesna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Nacionalni kongres Hrvatskog sociološkog društva "Privatno, javno, zajedničko: sociologija i hrvatsko društvo danas"

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 22.03.2013. - 23.03.2013

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
antiratni pokret; transnacionalni aktivizam; transnacionalni identitet; transnacionalni društveni prostor
(anti-war movements; transnational activism; transnational identities; transnational social spaces)

Sažetak
Posljednja dva desetljeća, pod utjecajem procesa globalizacije i širenja novih komunikacijskih tehnologija, svjedočimo intenziviranju transnacionalnih mobilizacija aktivista/aktivistica za ljudska prava, mir, socijalnu pravdu i druge ciljeve od opće, globalne važnosti. Učestalost i masovnost tih mobilizacija govore u prilog znanstvenom tretiranju transnacionalnog povezivanja kao novog društvenog fenomena, tzv. transnacionalnih društvenih pokreta (transnational social movement/TSM). Paradigmatski i dobro istražen primjer transnacionalnog društvenog pokreta je pokret Zapatista, koji je odigrao veliku ulogu u inspiriranju suvremenog alterglobalizacijskog pokreta. Postjugoslavenski antiratni pokreti 1990-ih predstavljaju značajnu epizodu transnacionalnog aktivizma, koja je u međunarodnim znanstvenim krugovima ponešto zanemarena. U analizi temeljenoj na iskazima aktera antiratnih inicijativa, dostupnoj dokumentaciji i vlastitom sudjelovanju, fokusiram se na specifičnosti transnacionalnog aktivizma u postjugoslavenskom kontekstu, obilježenom ratom i nacionalizmom. Posebnu pozornost posvećujem konstituiranju lokalnih transnacionalnih aktera/identiteta/subjektivnosti. Iskazi aktivista/aktivistica potvrdili su tvrdnju S. Sassen o transnacionalnom identitetu kao obliku kolektivnog identiteta koji stoji u podlozi transnacionalnog organiziranja, a zasnovan je na osjećaju pripadnosti širem pokretu, te prihvaćanju zajedničkih vrijednosti s onu stranu granica nacije-države. Iako je većina veza s etabliranim međunarodnim mirovnim i ljudsko-pravnim mrežama uspostavljena početkom rata, pokazalo se da je tom intenzivnijem transnacionalnom umrežavanju prethodilo iskustvo i osobni i organizacijski kontakti uspostavljeni još tijekom 1980-ih, što dodatno potvrđuje tezu istraživača suvremenih transnacionalnih pokreta koji smatraju da su novi društveni pokreti direktni preteče TSM-a. Korištenje novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) jedna je od osobitih karakteristika novih transnacionalnih društvenih pokreta. Konstitutivan (i konstituirajući) element transnacionalnog aktivizma predstavljaju transnacionalni prostori, kao novi globalni politički prostori, velikim dijelom uspostavljeni „virtualnom“ transnacionalnom komunikacijom na globalnoj razini. Uspostavom elektroničkog komunikacijskog sustava Zamir Transnational Network, postjugoslavenski antiratni pokreti odigrali su pionirsku ulogu u strateškoj aktivističkoj upotrebi ICT-a. Osim „virtualnih“ društvenih prostora, u slučaju postjugoslavenskog antiratnog pokreta uspostavljeni su i fizički transnacionalni prostori. Zahvaljujući višegodišnjoj prisutnosti velikog broja međunarodnih mirovnih volontera/volonterki, uredi koje su koristile mirovne, ženske i ljudsko-pravne organizacije funkcionirali su kao mjesta interkulturalne razmjene i učenja, a same organizacije bile su male multikulturne i multietničke zajednice. Pokazuje se tako da je u vremenu dominacije isključujućeg nacionalističkog diskursa, transnacionalni karakter antiratnih inicijativa imao važnu korektivnu funkciju, omogućivši akterima 'pogled izvana'. Iskazi aktivista/aktivistica otkrivaju međusobno ovisnu prirodu odnosa transnacionalnih društvenih prostora i transnacionalnih identiteta. Živo iskustvo transnacionalne suradnje, koja se odvijala kako u virtualnim, tako i u fizičkim prostorima nadograđivalo je i osobni i organizacijski identitet. Tako se transnacionalni identitet aktera postjugoslavenskih antiratnih pokreta pokazuje kao dinamičan, a ne zadan. Transancionalizam kao oblik 'ukorijenjenog kozmopolitizma' (Tarrow) je i pretpostavka, ali i rezultat članstva u pokretu, a sami pokreti nadaju se kao mjesta transformativnog osobnog i kolektivnog iskustva. Antiratni aktivizam otvorio je novu dimenziju javnog djelovanja u hrvatskom društvu, inaugurirajući nove prakse i vrednote civilnog djelovanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija

POVEZANOST RADA