Naslov
Religija i intelektualna eudajmonija
(Religion and Intellectual Eudaimonia)

Autori
Renić, Dalibor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), ostalo

Skup
Religije i sreća

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 07.12.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
epistemologija; religija; etika; epistemička vrijednost; epistemička normativnost
(epistemology; religion; ethics; epistemic value; epistemic normativity)

Sažetak
Uobičajilo se u novije vrijeme govoriti o religiji kao zapreci znanstvenom i općenito intelektualnom napretku. Ovo izlaganje branit će stav o pozitivnom doprinosu religije kao krajnje motivacije u razvitku i primjeni dinamizma ljudske spoznaje, slijedeći teoriju ljudske intencionalnosti Bernarda Lonergana. Svoju autentičnost ljudski subjekt postiže kroz samo- nadilaženje na različitim razinama intencionalnosti, od empirijske, preko inteligencijske i refleksivne, do etičke, da bi vrhunac postigao u sebedarju koje je odgovor na ponudu apsolutne afirmacije bivovanja što se događa u religijskoj shemi svijesti. Stoga, prvo, nema čistog razuma koji bi bio sposoban djelovati bez vodstva vrijednosti i odgovorne odluke razumnog subjekta. Intelektualno samo-nadilaženje je podvrsta moralnog samo-nadilaženja, a moralno je ovisno o samo-nadilaženju u odnosu s apsolutnim vrijednostima. Drugo, intelektualna vrijednost ne može biti u samom stjecanju istinitih iskaza. Važan, pa i ključan aspekt vrijednosti znanja jest doprinos znanja intelektualnoj eudajmoniji, tj. sreći. Intelektualna sreća je jedan aspekt cjelovite ljudske sreće, čiji je vrhunski cilj realizacija kroz samo-nadilaženje na religijskoj razini intencionalnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija, Filozofija, Teologija

POVEZANOST RADA