Naslov
Utjecaj vrste pripovijedanja na strukturu priče djece s posebnim jezičnim teškoćama
(The influence of narrative type on story structure in children with specific language impairment)

Autori
Vdović, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
25.02

Godina
2013

Stranica
44

Mentor
Kuvač Kraljević, Jelena

Neposredni voditelj
Hržica, Gordana

Ključne riječi
posebne jezične teškoće; pripovijedanje; vrste poticaja; struktura priče
(specific language impairment; narrative; elicitation type; story structure)

Sažetak
S obzirom na to da je pripovijedanje razvojno prva i najčešća pragmatička sposobnost u predškolske djece te značajno utječe na kasnija akademska postignuća, veoma je važno poznavati pripovjedne sposobnosti djece pred polazak u školu. S druge strane, važno je znati koje su najpouzdanije metode njihove procjene. Stoga je cilj ovoga rada utvrditi utjecaj vrste pripovijedanja na strukturu priče djece s posebnim jezičnim teškoćama (nadalje PJT) i djece urednoga jezično-govornog razvoja (nadalje UJR) te vidjeti kako se struktura priče na dvije različite pripovjedne mjere razlikovala među skupinama. U istraživanju je sudjelovalo dvadesetero ispitanika s PJT-om i dvadesetero ispitanika UJR-a kronološke dobi između 5 ; 6 i 7 ; 6. Ispitanici su ispitani na dvije pripovjedne mjere – samostalnom pripovijedanju na temelju niza od šest sličica i prepričavanju na temelju usmenoga modela priče i niza od šest sličica. Sličice i snimke modela priče stavljene su u Microsoft PowerPoint prezentaciju te su ispitanicima prezentirane na računalu. Ispitanici su tijekom izvedbe snimani, a snimke su transkribirane. Potom je provedena analiza gramatike priče prema modelu razvijenom u sklopu projekta Language Impairment in a Multilingual Society (BI-SLI, COST ISO804 – nadalje BI-SLI). Rezultati su pokazali kako su ispitanici UJR-a bili značajno bolji na obje mjere u odnosu na ispitanike s PJT-om. Unutar skupine ispitanika UJR-a nije bilo značajne razlike između strukture priče na dvije mjere. Skupina ispitanika s PJT-om imala je značajno bolju strukturu priče na mjeri prepričavanja nego li na mjeri samostalnoga pripovijedanja. Dakle, utjecaj vrste pripovijedanja zabilježen je samo u skupini ispitanika s PJT-om. Suprotno očekivanjima, rezultati ovoga istraživanja pokazali su kako prepričavanje ne razlikuje bolje od pripovijedanja djecu s PJT-om u hrvatskome jeziku. No, zbog manjeg broja ispitanika, ne možemo donositi neke općenitije zaključke o cijeloj populaciji s dijagnozom PJT-a.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA