Naslov
Aktivno odgađanje i odugovlačenje u akademskom kontekstu: Uloga motivacijskih aspekata samoreguliranog učenja
(Active delay and procrastination in academic context: The role of motivational aspects of self-regulated learning)

Autori
Zelić, Tereza

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
11.02

Godina
2013

Stranica
61

Mentor
Rončević Zubković, Barbara

Ključne riječi
akademsko odugovlačenje; aktivno odgađanje; samoregulirano učenje
(procrastination; active delay; self-regulated learning)

Sažetak
Akademsko odugovlačenje je nepotrebno odgađanje akademskih aktivnosti i zadataka do mjere da kod studenta izaziva emocionalnu nelagodu. Karakterizira ga povezanost s neadaptivnim aspektima samoreguliranog učenja pa se definira i kao greška samoregulacije. Aktivno odgađanje je oblik odgađanja kojeg karakterizira namjerna odluku odgađanja zadatka, zbog motivacije za rad pod vremenskim pritiskom što rezultira obavljanjem zadatka prije krajnjeg roka i postizanjem zadovoljavajućeg ishoda. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati jesu li akademsko odugovlačenje i aktivno odgađanje odvojeni konstrukti, na temelju njihovog odnosa s komponentama modela samoreguliranog učenja. Osim toga, cilj je bio ispitati povezanost ponašanja odgađanja s navedenim varijablama i utjecaj navedenih varijabli na akademski uspjeh. U istraživanju je sudjelovalo 158 studenata diplomskog studija, od toga 37 muškaraca i 117 žena. Ispitivanje se sastojalo od ispunjavanja upitnika samoprocjene – Upitnik motivacije za samoregulacijom, Upitnik metakognitivnih strategija, Upitnik aktivnog odgađanja i Upitnik odugovlačenja te od prikupljanja podataka o ponašajnoj mjeri odgađanja i mjeri uspjeha. Rezultati su pokazali da ciljne orijentacije i metakognitivne strategije objašnjavaju značajan dio varijance odugovlačenja. Specifičnije, orijentacija na izbjegavanje rada je značajan pozitivan, a korištenje metakognitivnih strategija značajan negativan prediktor odugovlačenja. Nadalje, rezultati su pokazali da samoefikasnost i interes objašnjavaju značajan dio varijance aktivnog odgađanja, pri čemu samoefikasnost ostaje značajan pozitivan prediktor aktivnog odgađanja i nakon uvođenja ciljnih orijentacija i metakognitivnih strategija u model. Osim toga, rezultati su pokazali da je samoprocjena odugovlačenja, ali ne i aktivnog odgađanja, značajan prediktor ponašanja odgađanja. Ponašanje odgađanja je značajan negativan prediktor uspjeha, a samoprocjena aktivnog odgađanja i odugovlačenja se nisu pokazali kao značajni prediktori uspjeha. Razmotrene su implikacije i prijedlozi za buduća istraživanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA