Naslov
Značajke biblijskog hebrejskog jezika u odnosu na spoznaju i interpretaciju
(The Characteristics of Biblical Hebrew in Relation to Cognition and Interpretation)

Autori
Rebić, Adalbert

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 74 (2003), 4; 631-648

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
hebrejski jezik; Torah;
(Hebrew language; Torah)

Sažetak
Hebrejski je jezik jedan od najstarijih jezika svijeta koji se još danas govori. U stvari to je jezik kojim su već u 4. tisućljeću pr. Kr. govorili Fenićani i Kanaanci. Taj su jezik u l2. st. pr. Kr. preuzeli od Kanaanaca Hebreji. Spada u senutske jezike, koji su se prostirali od Perzijskog zaljeva do sjeveroistoćne Afrike. Poput drugih semitskih jezika i hebrejski je imao vlastito pismo, Aramejsko kvadratno pismo, koje Hebreji još uvijek rabe. Hebrejski se čita s desna na lijevo i pišu se samo suglasnici, bez samoglasnika. Gotovo sve rijeći imaju tri slova (korijen) od kojih se onda, kao od neke "sirovine", pomoću prefiksa i sufiksa i promijenjenih samoglasnika grade nove rijeći. Tako dobivaju bezbroj novih riječi s novim značenjima. Hebrejski je kao komunikacijske i interpretativno sredstvo u usporedbi s drugim jezicima osebujan jezik. On odražava sasvim poseban način razmišljanja i govora koji ne poznaje ni apstrakciju ni spekulaciju ; nema apstraktnih pojmova pa zato ostaje kod konkretnih činjenica i individualnih podataka. Ne poznaje ni diskurzivno ni silogistićko razniišljanje kao npr. grćko razmišljanje. Zato poseze za siikama, simbolima i mitovima. Umjesto filozofskog načina razmišljanja i izražavanja prevladava mitsko razmišljanje i mitski naćin govora. U ovom kontekstu valja posebno spomenuti etíologiju. Kad Biblija opisuje povijest nekog prošlog događaja za koji nema podataka, opisuje ga pomoću događaja iz sadašnjosti koje prebacuje u prošlost i u njima onda vidi uzroke (grč. aíthia) sadašnjeg stanja. Takve etiologije susrećemo osobito u opisima stvaranja svijeta i prvotnog stanja prvih ljudi odnosno njihova grijeha (tipičan primjer u Post 3, l4~l9). Grijeh prvih ljudi opisuje se elementima uzetima iz kanaanskog kulta plodnosti (zmija, sveto drvo). Tako je povijest sasvim u službi teologije pa se o biblijskoj povijesti s potpunim pravom govori kao o spasenjskoj povijesti. Povijest je za biblijske pisce očitovanje (objava) i tumačenje veličanstvenih djela Božjih.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Filologija

POVEZANOST RADA