Naslov
Prvostolna crkva Srca Isusova - Sarajevska katedrala
(Sarajevo Arch-Cathedral devoted to Sacred Heart of Jesus)

Autori
Baotić, Andrea

Izvornik
Radovi Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost (1840-3328) 11 (2010); 57-78

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Josip Vancaš ; historicizam ; neogotika ; Gesamtkunstwerk ; arhitektonska dekoracija ; oltar
(Josip Vancaš ; historicism ; neo-gothic ; Gesamtkunstwerk ; decoration ; altar)

Sažetak
Prvostolna crkva Srca Isusova, sarajevska katedrala, predstavlja jedno od najreprezentativnijih arhitektonskih zdanja podignutih u Bosni i Hercegovini za perioda Austro-Ugarske uprave (1878.- 1918.). Nastala je s ciljem da se tek formiranoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji dâ dostojno sjedište, tako da je njenu gradnju, pored katoličke crkve i njenih vjernika, poticala i Zemaljska vlada. Zalaganjem najviših krugova vlasti je izrada arhitektonskih nacrta konačno bila povjerena Josipu Vancašu (1859.-1937.), tadašnjem učeniku Friedricha Schmidta sa Arhitektonskog odjela Akademije likovnih umjetnosti u Beču. Poštujući ondašnju arhitektonsku teoriju i crkvenu ideologiju, Vancaš je za sarajevsku stolnu crkvu dao nacrte u duhu rane gotike, oblikujući ne samo zdanje katedrale, nego i sve njene unutrašnje dijelove - vitraje, zidni oslik, oltare u glavnom i bočnim brodovima, klupe i ispovjedaonice, pa čak i liturgijski pribor. Na njihovoj izvedbi su surađivali i neki od najistaknutijih umjetnika u južnim dijelovima Monarhije, koji su se već potvrdili kroz ukrašavanje značajnih sakralih zdanja u Hrvatskoj. Zahvaljujući radovima Ludovica Seitza, Alberta Rohdena, Voltolinija i Betizze, te Dragutina Moraka, sarajevska katedrala je postala jedno od tipičnih ostvarenja razdoblja historicizma kod kojeg su neogotika i nazarenska umjetnost primjenjeni kao idealan stil koji odgovara duhu sakralne, katoličke umjetnosti. Sam Vancaš je nakon završetka gradnje katedrale postao i zvaničnim arhitektom Vrhbosanske nadbiskupije, uslijed čega je započela njegova velika graditeljska djelatnost u Bosni i Hercegovini. Zbog poštivanja principa jedinstva i čistoće stila kao temeljnih odrednica arhitekture historicizma pri njezinu oblikovanju, sarajevska katedrala se svojedobno mogla ubrojati među dobre primjere Gesamtkunstwerk-a. Do danas je usljed rekonstrukcija i restauracija sprovedenih tijekom tridesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, kao i ratnih zbivanja 1992.-1995. g. dosta pretrpjela i izgubila od izvornog izgleda, prvenstveno kada je u pitanju zidni oslik. Ipak, skulpturalna dekoracija kao i ostala unutrašnja oprema još uvijek mogu posvjedočiti o cjelokupnoj umjetničkoj obradi katedrale potvrđujući je kao plod arhitektonske misli Schmidtove škole i umjetničkih kretanja na području Austro-Ugarske Monarhije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA