Naslov
Uloga IL-15 u regulaciji citolitičke aktivnosti decidualnih limfocita
(The role of IL-15 in the regulation of cytolytic activity of decidual lymphocytes)

Autori
Štrbo, Nataša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
23.12

Godina
1999

Stranica
117

Mentor
Rukavina, Daniel

Ključne riječi
Citotoksičnost; Decidualni limfociti; IL-15; Perforin; Th1; Citokini
(Cytotoxicity; Decidual lymphocytes; IL-15; Perforin; Th1; Cytokines)

Sažetak
Decidualne NK stanice spadaju u skupinu neklasičnih NK stanica budući da je samo 2% CD56+ stanica ujedno i CD16+ (u krvi 77%). Decidualne NK stanice veliki su granulirani limfociti (LGL) gotovo u potpunosti (91%) perforin pozitivne, tako da njihov fenotip opisujemo kao CD3-CD16-CD56bright+Pbright+. Iako veliki granulirani limfociti imaju velik broj molekula perforina po stanici, svježe izolirani ne ubijaju stanice ekstraviloznog trofoblasta. Ako se međutim stimuliraju s IL-2 postaju citotoksični i liziraju trofoblast učinkovitošću LAK stanica. Međutim situacija in vivo isključuje ovaj mehanizam regulacije u normalnim trudnoćama, budući da na mjestu implantacije nema IL-2. Upravo cilj istraživanja koji se opisuje u ovom radu vezan je uz ispitivanje uloge IL-15 na ispoljavanje citolitičkog proteina perforina i citolitički potencijal decidualnih limfocita i limfocite periferne krvi prvog trimestra trudnoće. Naime IL-15 dijeli mnoštvo bioloških aktivnosti s IL-2, a uz široku distribuciju, izrazito je ispoljen u placenti. Broj perforin pozitivnih stanica u suspenziji decidualnih limfocita smanjuje se tijekom kultivacije in vitro, a ovaj se pad može spriječiti kultivacijom s decidualnim adherentnim stanicama ili njihovim supernatantom. Fenotip decidualnih adherentnih stanica otkriva da je riječ o heterogenoj staničnoj populaciji u kojoj dominiraju decidualne stromalne stanice (80% EGFR pozitivnih stanica), a 10-20% otpada na makrofagnu populaciju stanica (Ber-Mac 3 pozitivne stanice). Supernatant decidualnih adherentnih stanica ima jednako važnu ulogu u ushodnoj regulaciji perforina u decidualnim limfocitima kao i same adherentne stanice. Njihovi učinci mogu se spriječiti monoklonskim protutijelom protiv IL-15. Budući da decidualne adherentne stanice ostvaruju svoje učinke putem IL-15, na smrznutim serijskim rezovima postoji ista distribucija Ber-Mac 3 pozitivnih stanica i IL-15 pozitivnih stanica. IL-15 ovisno o koncentraciji ushodno regulira perforin u decidualnim limfocitima, dok IL-2 ima isti učinak samo pri visokoj koncentraciji od 1000 UI/ml. Usprkos snažnom perforinskom poticaju, IL-15 ne podiže citotoksičnu aktivnost decidualnih limfocita protiv NK osjetljive stanične linije (K562) u dvosatnom testu citotoksičnosti. Decidualni limfociti pokazuju drugačiji obrazac citolitičke aktivnosti pod uplivom Th1 citokina od limfocita periferne krvi. Naime IL-2 u koncentraciji od 1000 UI/ml i IL-12 povisuje citolitičku aktivnost decidualnih limfocita. IL-15 može povisiti citotoksični potencijal decidualnih limfocita jedino u kombinaciji s IL-2 i IL-12. U raspravi se iznose hipoteze o mogućim mehanizmima kojima ostali Th1 citokini reguliraju ispoljavanje perforina u decidui.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA