Naslov
Politički um u kontekstu globalizacije kod Otfrieda Hoeffea
(Political mind in work of Otfried Hoeffe in the context of Globalization)

Autori
Čović, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
14.06

Godina
2009

Stranica
31

Mentor
Oslić, Josip

Ključne riječi
globalizacija; demokracija; etički modeli; ljudska prava; moral; komunikacija
(Globalization; Democracy; ethical models; human rights; morale; communication)

Sažetak
Platon, Aristotel i Toma Akvinski kreću od pretpostavke kako je čovjek sam po sebi političko biće koji svoje interese i konflikte zbog nedostatka u sigurnosti svojega instinkta rješava komunikacijom i dijalogom, prvenstveno zbog latentnog rata i bijega od sigurne smrti. Hoeffe rukovođen tom idejom, razrađuje strukture o praktičnoj filozofiji, kategoričkom imperativu i teoriji sreće. Kroz povijest filozofije svoju ideju o pravednosti provodi i temeljno opisuje. Racionalnost, odlučnost i praktično razmišljanje su teme rasprave i kategorije prema kojima trebamo posezati. O. Höffe se pita koji su najbolji oblici vladavine, koji bi oblik vladavine bio najpravedniji i koje su strategije vladavine najbolje. Globalizacija je za njega društvena paradigma koja se odnosi na gospodarstvo, politiku, modernu tehniku i znanost. Različiti narodi u stanju su da ne žive izolirano sami za sebe, nego da su upućeni i usmjereni jedni na druge. Prema sudu Otfrieda Höffea „kooperacijsko društvo“ s etičkog stajališta treba samo tumačenje, ali ne i opravdanje. Pojam "općeg dobra" nije samo razvijan u kontekstu socijalne etike nego i u kontekstu utilitarizma. Ako etička teorija zahtjeva "opće dobro" cijeloga društva, onda bi takva teorija trebala pokušati izgraditi jednu socijalnu gramatiku u kojoj bi trebao doći do izražaja " pravni ugovor". Prikazana su ljudska prava koja se u mnogo čemu znaju kršiti, te principe moralnosti, solidarnosti i supsidijarnosti koji kao takvi trebaju biti pravedne vertikale današnjeg društva. Mnogo puta se te moralne vertikale zapostavljaju i zanemaruju kako bi se domoglo boljem i profitabilnijem ekonomskom rastu, stoga imamo mnogobrojne „moderne ustanke“ kao što su štrajkovi radnika, produljivanje radnog vremena i vijeka kao i odmak od obitelji zbog neprirodne radničke etike. Otfried Höffe upozorava na opće dobro koje ne smije sadržavati ideološke tendencije, te nastoji izraziti pravednost kao temeljnu vrednotu, pita se je li moralno-pravedna komunikacija u teoriji moguća, daje li nam ona smjernice i koliko je u današnjem suvremenom društvu demokracija i politika kao takva pravedna. Koliko se ta pravednost provodi u praktičnom i svakodnevnom životu običnog čovjeka koji svojim radom nastoji osigurati i ostvariti obitelj kakva je kršćanski, etički i sociološki prihvatljiva.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA