Naslov
Nuštar: Dvorac Khuen-Belassy, Arhitektonska, povijesno-umjetnička, restauratorska i građevinska istraživanja
(Nuštar: Castle Khuen-Belassy, Architectural, Art-Historycal, Restauration Researches)

Autori
Vučetić, Ratko ; Haničar Buljan, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Institut za povijest umjetnosti

Grad
Zagreb

Godina
2012

Stranica
190

ISBN
978-953-7875-06-0

Ključne riječi
Dvorac u Nuštru; arhitektura; pov; umjetnička istraživanja
(Castle Nuštar; Architectural; Art-Historical Research020es)

Sažetak
Nuštar: Dvorac Khuen – Belassy, arhitektoska, povijesno – umjetnička, restauratorska i građevinska istraživanja, Zagreb, Institut za povijest umjetnosti, Konzervatorske studije i elaborati instituta za povijest umjetnosti, Knjiga 2, Mrežna izdanja Instituta za povijest umjetnosti, Knjiga 3, (koautorstvo s Ivanom Haničar Buljan), ur: Petar Prelog, (ISBN 978-953-7875-06-0) Knjiga je podijeljena na pet osnovnih poglavlja: Metodološke odrednice, Povijesni pregled, Povijesno – umjetnička i arhitektonska deskricija postojećeg stanja, Zaključak i Popis literature i izvora. Unutar pojednih poglavlja provedena je podjela na više pod poglavlja. Opremljena je nizom kartografskih prikaza (od povijesnih do onih koji prikazuju današnje stanje), tlocrta i drugih grafičkih priloga, te povijesnih i recentnih fotografija. Povoljan prometni smještaj na spoju naplavne nizine Vuke i Vukovarskog prapornog ravnjaka, te razdijelni položaj između dravsko–dunavske i savske doline uvjetovao je kontinuitet naseljavanja koji je moguće pratiti kroz arheološke nalaze. Za rimske vladavine područje Nuštra (pripadalo je ageru kolonije Cibala) imalo je izrazitu prometnu važnost, nalazeći se na raskrižju putova prema Mursi, tj. Dravi i prema Cornacumu (Sotinu), u smjeru Dunava. Ranosrednjovjekovni nalazi registrirani su na višeslojnom lokalitetu Zidina, zatim na Sajmištu i na parceli na kojoj je smješten dvorac Khuen – Belassy (jugozapadno od dvorca, na gradilištu nogometnog igrališta). Prvi pisani povijesni izvori iz 13. Stoljeća svjedoče o postojanju benediktinske opatije sv. Duha, osnovane vjerojatno u 12. stoljeću, locirane istočno od današnjeg naselja na dominantnom uzvišenju ponad Vuke, na položaju Zidina. Najveći uspon Nuštar dostiže tijekom 15. stoljeća za uprave Gorjanskih, kada stječe status trgovišta, u kojem se spominju župna crkva i kaštel, a tada je i obnovljen i benediktinski samostan. Položaj samostana precizno je ubiciran, no dosadašnja istraživanja nisu omogućila točnije određenje položaja srednjovjekovnog naselja sa župnom crkvom i kaštela. Provedenom prostornom analizom pretpostavljena je drugačija organizacija prostora, prema kojoj su određena dva srednjovjekovna prostorna žarišta, benediktinski samostan s crkvom sv. Duha istočno od potoka Ervenice, i zapadno od potoka srednjovjekovno trgovište s župnom crkvom (uz ili u blizini lokaliteta Crkvište) i kaštelom. Položaj kaštela pretpostavljen je na mjestu kasnije podignutog dvorca, dok se naselje nalazilo podno kaštela. Nakon konačne pobjede nad Turcima, upravu nad Slavonijom preuzima Dvorska komora. Razdvajanjem vojne i civilne vlasti, nakon 1702. godine, Nuštar je uključen u sastav vlastelinstva Ivankovo, da bi se 1703. ponovno našao u vlasništvu komore. Tada je posjed prodan udovici pukovnika Makara, anjezin sin imanje prodaje grofu Maximilianu Gosseau d Henefu. On u razdoblju između 1729. I 1737. godine podiže dvorac i kapelu (1737. kapela postaje župna crkva Nuštra), a nakon njegove smrti (1741.), posjed je prodan barunu Trenku (1746.). U razdoblju od 1746. do 1751., nuštar je ponovno pod upravom komore, a 1751., prodan je barunu Mihajlu Sándoru de Szlavnica. Rodbinskim vezama dio imanja 1782. godine prelazi u vlasništvo grofa Antona Khuena Belassya. Obitelj Khuen 1811. postaje vlasnik čitavog imanja, koje ostaje u njihovom vlasništvu do 1945. godine. Prema provedenim istraživanjima tijekom 18. stoljeća selo Nuštar smješteno je na zaravni, a u naselju se kao jedine zidanice spominju dvorac i crkva. U odnosu na naselje 18. stoljeća dvorac se nalazio zapadno, uz rub naselja, formiranog u tri paralelne ulice, koje se u smjeru istoka odvajaju od središnje postavljenog ljevkastog trga. U odnosu na okolni prostor dvorac predstavlja dominantu i komunikacijsko žarište. Analizom je potvrđena drugačija struktura naselja, od dosadašnjeg stava prema kojem je Nuštar oblikovan kao „dinamični križ“ u 18. stoljeću. Do prostorne transformacije naselja u formi križa dolazi u narednom radoblju, od kraja 18. stoljeća i u prvoj polovini 19. stoljeća. Tek u novije vrijeme naselje se širi prema zapadu uz put prema Vinkovcima, ali samo uz sjeverni rub ceste, nasuprot dvorcu. Prema dostupnim povijesnim izvorima i dosadašnjim istraživanjima gradnja dvorca u Nuštru pripisuje se grofu Maximilianu Gosseau d Henefu. U prvoj baroknoj fazi izgradnje (1726/29 do 1737.) sagrađeno je zapadno krilo dvorca i nasuprotno postavljena kapela, postavljene dužom stranom uz prometnicu, uz sam rub parcele. Barokni kompleks naglašen je središnjom neizgrađenom osi koja je vodila prema šumi – lovištu Zverinjaku. Južno od dvorca barokna os nastavljala se u ograđeni kultivirani vrt. U ovom razdoblju na parceli se nalazi i niz gospodarskih zgrada. Prelaskom imanja u vlasništvo porodice Sándor (1751.) dvorac se dograđuje, a tada je izgrađena i velika reprezentativna zgrada za čuvanje plodina. Do značajnijih promjena dolazi za zadnjih vlasnika dvorca, grofova Khuen – Belassy-a, izgradnjom južnog krila dvorca, kojim su ranije podignute zgrade povezane u cjelinu. Polovicom 19. stoljeća, na parceli dvorca sgrađena je zgrada paromlina, a početkom 20. stoljeća sagrađen je Mali dvorac, zgrada kojom je dovršena izgradnja nuštarskog dvorskog kompleksa. Početku dvadesetog stoljeća pripadaju i posljednje arhitektonske intervencije na dvorcu, a u skladu s tadašnjom modom i potrebama do četrdesetih godina na imanju se grade tenisko igralište, bazen, mali ribnjak... Dvorac Khuen – Belassy u Nuštru rezultat je niza dogradnji i građevinskih intervencija i prilagodbi s uvijek prisutnom težnjom ka ujednačavanju. Prema dosadašnjim istraživanjima prepoznaje se pet povijesnih faza izgradnje. Prva faza (1. polovica 18. stoljeća) – u ovom razdoblju podignut je zapadni dio podruma pod zapadnim krilom dvorca, prostorije u istočnom dijelu zapadnog krila i tri polja dvorske kapele, te prostorije na jugu istočnog dijela zapadnog krila. U drugoj fazi izgradnje (2. polovica 18. stoljeća), sagrađene su prostorije zapadno od glavnog stubišta i istočni dio podruma. U prvoj polovici 19. stoljeća u 3. fazi izgradnje, sagrađen je zapadni dio južnog krila i dio trijema, nadalje oko polovice 19. stoljeća (4. faza) dovršeno je južno krilo dvorca, organizirano oko središnjeg stubišta, te spojno krilo prema crkvi, a posljednja prepoznatljiva faza izgradnje pripisana je djelovanju arhitekta Istvana Möllera (5. Faza, početak 20. stoljeća). Tom razdoblju izgradnje pripada dogradnja istočnog dijela crkve sa svetištem i kriptom, te niz manjih zahvata.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA