Naslov
SOCIJALNA KONVERGENCIJA NOVIH ZEMALJA ČLANICA EUROPSKE UNIJE (EU12) - PREDUVJET EKONOMSKE I SOCIJALNE KOHEZIJE EU
(SOCIAL CONVERGENE OF NEW EU MEMBER COUNTRIES (EU12) - PRECONDITION OF ECONOMIC AND SOCIAL COHESION IN THE EU)

Autori
Cvečić, Igor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Ekonomski fakultet Rijeka

Mjesto
Rijeka

Datum
19.07

Godina
2012

Stranica
260

Mentor
Kandžija, Vinko

Ključne riječi
socijalna konvergencija; Europska unija; nove zemlje članice; socijalna politika; ekonomska i socijalna kohezija
(social convergence; European Union; new member countries; social policy; economic and social cohesion)

Sažetak
Procesi socijalne integracije u Europskoj uniji odvijaju se kroz različite oblike, odnosno tipove. U određenim područjima socijalne politike došlo je do harmonizacije (usklađivanja) politika ili do aproksimacije (približavanja) zakonodavstva, ali i do stvaranja jedinstvenih područja (npr. unutarnje tržište rada). Socijalna konvergencija je praktički spontani proces uvjetovan sličnim problemima, izazovima i trendovima u pojedinim članicama, ali i pojačanim oblicima suradnje ili učincima spill-over-a, što je utjecalo na proces pojačane integracije i omogućilo realizaciju sličnih ishoda. Poduzete reforme u sustavima socijalne zaštite tijekom posljednja tri desetljeća naročito su utjecale na sustave zdravstva, mirovina i naknada za nezaposlene, koji postaju sve sličniji. Dakle, područje socijalne konvergencije u EU karakteriziraju pojačana sličnost socijalnih politika i/ili socijalnih sustava država članica, ali uglavnom bez zajedničke regulative. Socijalna konvergencija neizostavno se veže uz proces realne konvergencije, odnosno procesa gospodarskog povezivanja i/ili ujednačavanja, što se najčešće mjeri promjenama u BDP-u po stanovniku. Međutim, politike, trendovi i indikatori mogu konvergirati bez realne integracije, kao jednostavan rezultat aktivnosti poduzetih u pojedinim zemljama ili kao rezultat neupravljanih socijalnih trendova. Ekonomska istraživanja najčešće socijalnu konvergenciju proučavaju kroz prizmu smanjenja razlika u rashodima za socijalnu zaštitu između pojedinih zemalja. Iskustva su pokazala kako se socijalna konvergencija ne mora ostvarivati istovremeno s realnom konvergencijom, ali to ovisi prvenstveno o korištenim instrumentima ostvarivanja integracije, odnosno konvergencije u socijalnoj sferi. Nadalje, novija istraživanja pokazuju kako je velika vjerojatnost održavanja određenih specifičnosti pojedinih zemalja, što ukazuje na postojanje različitih stacionarnih stanja. Dakle, različite zemlje ne moraju konvergirati jednakoj ravnotežnoj točki. Na temelju provedene analize, može se tvrditi kako je među novim zemljama članicama EU-a doista ostvaren određeni pomak u socijalnoj konvergenciji prema zemljama EU15, iako je učinak neujednačen kada se promatraju pojedine zemlje. Intenzitet konvergencije posebno je pojačan ulaskom tih zemalja u Europsku uniju i provođenjem zajedničkih politika i ciljeva, iz čega proizlazi kako članstvo u Uniji tim zemljama doista predstavlja način ostvarivanja ekonomske i socijalne kohezije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA