Pregled bibliografske jedinice broj: 613613
Koncept vjerodostojnosti televizijske i internetske vijesti (informacije): kritička analiza
Koncept vjerodostojnosti televizijske i internetske vijesti (informacije): kritička analiza // Medijske studije, 1 (2010), 1-2; 184-196 doi:10.20901/ms (međunarodna recenzija, izlaganje sa znanstvenog skupa, znanstveni)
CROSBI ID: 613613 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Koncept vjerodostojnosti televizijske i internetske vijesti (informacije): kritička analiza
(The Concept of Credibility (Validity) in Television and Internet News Discourse: Critical Analysis)
Autori
Ružić, Boris
Izvornik
Medijske studije (1847-9758) 1
(2010), 1-2;
184-196
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, izlaganje sa znanstvenog skupa, znanstveni
Ključne riječi
medij ; novomedijska produkcija ; vjerodostojnost ; virtualnost ; ideologija
(medium ; new media ; production ; authenticity (credibility) ; virtual ; ideology)
Sažetak
Rad okreće tradicionalno postavljenu perspektivu medija (novina, televizije, radija) kao jednosmjernog agensa komunikacije od pošiljatelja prema primatelju prema novoj paradigmi unutar koje informacija nema hijerarhizirajući predznak. Novomedijska perspektiva i aproprijacija tehnologije (internet) promijenila je prirodu informacijske diseminacije, pa tako više ne možemo govoriti o vjerodostojnosti kao pojmu koji pretpostavlja govorenje “istine” ili “laži” korisniku nekog medijskog proizvoda. Naprotiv, današnji korisnik može sam provjeriti informaciju na nekoliko razina (komparacijom tradicionalnih medija ili istraživanjem na internetu, pritom osvješćujući prirodu informacije kao semiotički višestruke, dok s druge strane sam postaje medijem daljnje informacijske propagacije. Takvo “uzimanje iz sredine” naočigled je kaotično, ali zapravo “blokira” nekoliko zapreka koje tradicionalni mediji predstavljaju. Kulturalnostudijskom analizom autoritet “govorenja” postaje bitan. Dok se u dnevnim novinama ili na televiziji autor krije iz svoje medijske kuće, ili iza vela “opće” ili “istinite” informacije, novi mediji pružaju širu perspektivu gdje je korisnik ponekad istovremeno i autor, ali uvijek arbitar informacijske korisnosti. Kriza koja postaje očita u tradicionalnim medijima u smislu nedostatka nužne subjektivnosti izvjestitelja, na internetu postaje gotovo dominantan poredak. Autor koji sve zna (na televiziji ili u novinama) postaje autorom koji je istovremeno i korisnik, ali uvijek vješt skupljač i diseminator informacija na internetu. Ta mogućnost intersubjektivnosti koju mediji ne žele prihvatiti jer podrazumijeva dehijerarhizaciju, a time i poništavanje “istinosnog”, u njima postaje pokretačem novomedijske pismenosti gdje “zrcalna perspektiva” postaje dominantnim diskursom. To zrcaljenje zalog je za budućnost u kojoj vjerodostojnost medija neće biti pitanje globalnog kapitala koji falsificira govoreći “opće istine”, ili pak namjerno zavodi, već pitanje vjerodostojnosti nas samih koji, postajući medijem, postajemo intersubjektivni u svojoj biti – spremni na teret subjektivne analize i višeglasja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti, Filmska umjetnost (filmske, elektroničke i medijske umjetnosti pokretnih slika)
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Web of Science Core Collection (WoSCC)
- Emerging Sources Citation Index (ESCI)