Naslov
Tema Muke u hrvatskoj dramskoj književnosti
(Theme of Christ's Passion in Croatian Drama)

Autori
Pulišelić, Zrinka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
06.11

Godina
1998

Stranica
33

Mentor
Senker, Boris

Ključne riječi
hrvatska drama; kultura; mit; dogma; kazalište; citatnost; prototekst; podtekst; Muka; srednjovjekovlje; barok; moderna; ekspresionizam; suvremena drama; Ivan Antun Nenadić; Miroslav Krleža; Tito Strozzi; Ivan Bakmaz
(Croatian drama; culture; myth; dogma; theatre; citation; prototext; subtext; Christ's Passion; Middle Ages; Baroque; Modernism; Expresionism; conteporary drama; Ivan Antun Nenadić; Miroslav Krleža; Tito Strozzi; Ivan Bakmaz)

Sažetak
Tema Muke (muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista) obrađuje se u hrvatskoj dramskoj književnosti, gotovo bez prekida, od samih početaka. Razlog je jednostavan: ona pripada mitu, štoviše u središtu je mita na kojem počiva kultura prostora kojem pripada i Hrvatska. Mit je pokušaj čovjeka da si objasni svijet oko sebe i svoje mjesto u tom svijetu te da postavi etičke norme potrebne za opstanak zajednice kojoj pripada; objašnjenjem početka uklanja ili barem odgađa strah od kraja. Dok god mit nije poljuljan, sve su njegove prezentacije u funkciji afirmacije tog smisla. No, i kad se poljulja vjera u njega, općenitost i otvorenost mita omogućuju da se traženjem novih napetosti u arhetipskim, mitom postavljenim odnosima proizvode nova značenja. I kad se osporava mitski podtekst, to se radi pomoću njegova prototeksta. Upravo su vrste citata mita pokazatelj odnosa prema takvoj temi. Nijedan od pet ovdje analiziranih tekstova (Muka Spasitelja našega anonimnog autora, Prikazanje muke Jezusove Ivana Antuna Nenadića, Legenda Miroslava Krleže, Ecce homo Tita Strozzija i Šimun Cirenac Ivana Bakmaza) nije mitsku temu tretirao na isti način. Letimičan pregled detalja vezanih za temu Muke (prikazan u tabeli) pokazuje razlike među dramama koje u ovoj prilici, obzirom na tematiku, sve nazivamo prikazanjima. Gotovo je svako razdoblje na svoj način ponovno ispisivalo tekst Biblije, a analiziranih pet tekstova pokazuje kako svaka kultura ima svoj tip citatnosti te kako odnos prema mitu određuje vrstu citata.Svako nas novo ispisivanje stare priče vraća na prototekst i opet ga čitamo na nov način. Podjela Dubravke Oraić-Tolić na ilustrativnu i iluminativnu citatnost, na citatnu imitaciju te citatnu polemiku i dijalog, kao i Flakerove zahvaćanje teksta Biblijom i zahvaćanje Biblije tekstom, u potpunosti se poklapaju s analiziranim primjerima. Apsolutno povjerenje u mit vodi prepisivanju - ilustraciji, dok sumnja i osporavanje, tj. preispitivanje daju iluminaciju. Za prvo je najreprezentativniji primjer srednjovjekovlje, a za drugo avangarda.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA