Naslov
Dijagnostičke vrijednosti seroloških postupaka za utvrđivanje Helicobacter pylori infekcije i evaluaciju učinaka liječenja
(Diagnostic values of serology tests for discovering helicobacter pylori infection and the evaluation of its treatment efficiency)

Autori
Marušić, Marinko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
13.06

Godina
2000

Stranica
124

Mentor
Presečki, Vladimir

Neposredni voditelj
Presečki, Vladimir

Ključne riječi
Helicobacter pylori; ELISA; CF metode
(H. pylori; ELISA and CF methods)

Sažetak
Ovim istraživanjem željeli smo odrediti osjetljivost i specifičnost istraživanih ELISA i RVK metoda u odnosu na invazivne metode, zatim njihovo mjesto i značaj kako pri otkrivanju infekcije H. pylori tako i prosudbi učinka antimikrobne terapije. Evaluacija osjetljivosti RVK i ELISA metoda provedena je testiranjem 276 uzoraka seruma bolesnika s dispeptičnim tegobama i u kojih je otkrivena prisutnost H. pylori u njihovim biopsijskim uzorcima sluznice želuca postupkom izolacije, CLO-testom i obojenim histološkim preparatima. Osjetljivosti seroloških metoda premašuju razinu od 90% ; osjetljivost ELISA metode je 94, 9% i veća je od osjetljivosti RVK metode (93, 1%). Specifičnost seroloških metoda je utvrđena testiranjem 227 uzoraka seruma osoba s tegobama u gornjem trbuhu (endoskopski nije verificiran ulkus/ožiljak) i bez dokazane prisutnosti H. pylori u biopsijskim uzorcima sluznice želuca. Specifičnost ELISA metode je 80, 1% i veća je od specifičnosti RVK (78, 4%). Analizom ukupnih seroloških rezultata testom proporcija nije utvrđena statistički značajna razlika između ELISA i RVK metoda, ali u odnosu na ukupne rezultate invazivnih metoda, osjetljivost ELISA metode je statistički značajno veća od ureaze i izolacije, a RVK metoda samo od postupka izolacije, U bolesnika s pozitivnom izolacijom, ELISA metoda se pokazala statistički značajno osjetljivijom od histologije i CLO testa, dok za RVK metodu nisu ustanovljene značajne razlike osjetljivosti. ELISA se pokazala osjetljivijom od histologije i izolacije i u onih bolesnika u kojih je dokazana aktivnost ureaze (CLO test pozitivan), za razliku od RVK koja je u ovoj skupini osjetljivija samo u odnosu na izolaciju. Obje serološke metode statistički su značajno osjetljivije od CLO testa i postupka izolacije u skupini bolesnika s histološkim preparatom pozitivnim za H. pylori. U 87 bolesnika, nakon provedenog liječenja i utvrđene eradikacije infekcije H. pylori, temeljene na negativnim rezultatima izolacije, CLO testa i histoloških preparata u svim kontrolnim pregledima, istovremeno su određivane razine specifičnih protutijela u kontrolnim uzorcima seruma bolesnika. Stupanj povezanosti dinamike indeksnih vrijednosti IgG protutijela, utvrđenih ELISA metodom, u kontrolnim serumima liječenih bolesnika, ukazuje na statistički značajan pad indeksnih vrijednosti tekar nakon 300 dana od provedene terapije. To ukazuje u prilog eradikacije infekcije. Mjerenjem stupnja povezanosti dinamike titra RVK protutijela utvrđen je statistički značajan pad titra u serumima nakon 30 dana (prvi kontrolni uzorak seruma) i 120 dana (drugi kontrolni uzorak) poslije terapije ; srednja vrijednost titra RVK protutijela seruma uzetih tijekom prvog endoskopskog pregleda je bila X=219, 31 ; dok je za serume prvog kontrolnog pregleda izmjerena X=91, 14 ; zatim je za serume druge kontrole iznosila X=30, 29, a u trećoj kontroli je pala na X=16, 41 ; to nam ukazuje na mogućnost serološke prosudbe eradikacije infekcije već od 30-tog dana poslije terapije. Razine protutijela su također praćene i u bolesnika (46) s učinjenim kontrolnim pregledom biopsijskih uzoraka sluznice želuca koji su još uvijek ukazivali na prisutnost H. pylori (najmanje jedan od tri invazivna postupka [izolacija, CLO-test, histologija] je bio pozitivan). Stupanj povezanosti dinamike indeksnih vrijednosti IgG protutijela i titra RVK protutijela, utvrđenih u kontrolnim serumima ove skupine liječenih bolesnika, pokazuje statistički neznačajan koeficijent korelacije. To znači da u niti jednom kontrolnom uzorku seruma nije utvrđen statistički značajan pad indeksnih vrijednosti IgG protutijela i titra RVK protutijela, što govori u prilog serološkog pokazatelja neuspješne eradikacije infekcije. Istina, srednje vrijednosti titra RVK protutijela se smanjuju od pregleda do pregleda, ali taj pad titra je znatno manji i statistički neznačajan od pada titra protutijela utvrđenih u serumima bolesnika s eradiciranom infekcijom. Istraživanje raširenosti infekcije s H. pylori provedeno je među dobrovoljnih darovatelja krvi (2492) grada Zagreba dobi 20 do 60 godina. Ispitivanjem je dobivena stopa seroprevalencije koja iznosi 64, 5% i veća je od prosječne stope prevalencije pučanstva Hrvatske (60, 4%). Starenjem dobrovoljni darovatelja krvi u Zagrebu rastu i stope zaraze. Kreću se od 52, 0%, utvrđene ELISA metodom, odnosno 36, 3% utvrđene RVK-om, u trećoj dekadi života do 77, 8 % (ELISA), odnosno 70, 5% RVK-om u šestoj dekadi. U testiranim serumima, svrstanih prema dobnim skupinama, X2-testom nije utvrđena statistički značajna razlika seroprevalencija H. pylori između ELISA i RVK metode. Međutim, testom proporcija je za ELISA metodu, a u odnosu na RVK, utvrđena statistički značajno veća seroprevalencija infekcije u svim dobnim skupinama. Ispitivanjem uzoraka seruma bolesnika (549) svrstanih prema dobnim skupinama, niti jednim analitičkim postupkom (X2-test, test proporcija) nije utvrđena statistički značajna razlika seroprevalencije H. pylori između ELISA i RVK metode.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA