Naslov
Plakanje, suzdržavanje i raspoloženje
(Crying, inhibition and mood)

Autori
Zupčić, Marina ; Šimić, Mia ; Šantek, Maja ; Gračanin, Asmir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
REPSI - Riječki dani eksperimentalne psihologije - sažeci priopćenja / Bajšanski, Igor ; Domijan, Dražen - Rijeka : Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2012

ISBN
978-953-6104-88-8

Skup
REPSI - Riječki dani eksperimentalne psihologije

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 20.09.2012. - 21.09.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
plakanje; suzdržavanje; raspoloženje
(crying; inhibition; mood)

Sažetak
Istraživanja temeljena na dosjećanju u kojima su ispitanici izvještavali o promjenama u raspoloženju nakon epizode plakanja, pokazala su da dolazi do smanjenja negativnog i povećanja pozitivnog raspoloženja nakon epizode plakanja. Nasuprot tome, eksperimentalna istraživanja u kojima je ispitanicima inducirano plakanje u laboratoriju konzistentno pokazuju povećanje negativnog i smanjenje pozitivnog raspoloženja nakon plakanja. S ciljem utvrđivanja uzroka navedenih nepodudarnosti provedeno je laboratorijsko istraživanje u kojem je plakanje izazivano pomoću skraćenih igranih filmova. Raspoloženje je mjereno u više navrata te je u obzir uzet podatak jesu li ispitanici uopće imali potrebu plakati. 72 ispitanika, od čega 46 ženskih i 26 muških, pogledalo je jedan od 2 prilagođena igrana filma za koje je predistraživanjima utvrđeno da pouzdano izazivaju plač u oko 50% slučajeva. Prije prezentacije filma, neposredno nakon te 90 minuta nakon prezentacije ispitanici su ispunili upitnik raspoloženja. Neposredno nakon prezentacije su također za svaku od scena koje potencijalno izazivaju plač izvjestili o potrebi za plakanjem te o tome je li do njega došlo. Na osnovu tih odgovora ispitanici su podijeljeni u tri grupe. U prvu su grupu svrstani ispitanici koji nisu imali potrebu plakati, u drugu oni koji su imali potrebu, ali nisu plakali, a u treću oni ispitanici koji su plakali. Utvrđena je interakcija vremena mjerenja i grupe na kompozitnu varijablu omjer pozitivnog i negativnog raspoloženja. Ispitanici koji nisu imali potrebu plakati imali su najpozitivnije raspoloženje tokom sva tri mjerenja, oni koji su plakali imali su nagli pad u raspoloženju, ali i poboljšanje raspoloženja pri odgođenom mjerenju. Ispitanici koji su imali potrebu, a nisu plakali zadržali su lošije raspoloženje do kojeg je došlo nakon gledanja filma. Ovo istraživanje je prvo koje objedinjuje prednosti različitih metodologija iz prethodnih istraživanja odnosa plakanja i raspoloženja i time omogućuje integraciju do sada nekonzistentnih podataka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA