Naslov
Konstrukcija rodnih uloga u hrvatskim povijesnim dramama u devetnaestom stoljeću
(Gender role building in Croatian historical plays of the 19th century)

Autori
Badurina, Natka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
27.02

Godina
2012

Stranica
292

Mentor
Nemec, Krešimir

Ključne riječi
hrvatska povijesna tragedija; sublimno; rodne uloge
(Croatian historical tragedy; the sublime; gender roles)

Sažetak
U ovom se radu rodne uloge u hrvatskim devetnaestostoljetnim historijskim tragedijama proučavaju metodama feminističke teorije, književne povijesti i književne antropologije, a pri tome vezivnu nit čini estetički pojam sublimnog (u opreci s lijepim), i njegova primjena u barem tri ključna područja: u raspravi o tragičnom žanru (tragedija je najsublimniji od svih žanrova), u definicijama rodnih razlika (sublimno i lijepo od samog su početka rodno obilježeni ; Yaeger 1989, Lokke 1990, Mellor 1993), te u teoriji historiografije, u smislu shvaćanja stanovitog odnosa prema prošlosti kao sublimnog (White 1982). Polazna je teza da povijesna tragedija pokušava održati na životu sublimni odnos prema nacionalnoj prošlosti u okolnostima opće desublimacije građanskog društva i znanosti tijekom 19. stoljeća (Steiner 2005, Eagleton 2003, Reitani 2003). Usto, pretpostavlja se i da sublimni odnos prema prošlosti sa sobom nosi specifičnu podjelu rodnih uloga: izraziti patrijarhalizam (Yuval Davis 2004) i svođenje žene na prirodnu, a ne kulturnu (Ortner 1972, Čale Feldman 2001) ; privatnu, a ne javnu, te lijepu, a ne sublimnu sferu života. S obzirom na ideološke konotacije povijesne tragedije, u radu se posebna pažnja posvećuje navodnoj reakcionarnosti tragedije i njezinoj mogućoj vezanosti za radikalne nacionalističke ideologije u dvadesetom stoljeću (Banti 2011). Korpus na kojem se ispituju ove polazišne teze odabran je po kriterijima »muževnog teatra« (Zeitlin 1993), i okuplja tragedije s temom iz nacionalne prošlosti, najčešće petočinske i u stihu, sa staleškom klauzulom, u kojima se junak suočava s nezasluženom i neobjašnjivom nesrećom, te svršava najčešće tragično i uz obećanje budućeg iskupljenja i nagrade za čitav nacionalni kolektiv. Obuhvaćena su ukupno 33 dramska teksta sljedećih autora: Ljudevit Farkaš Vukotinović, Ivan Kukuljević Sakcinski, Dimitrija Demeter, Matija Ban, Mirko Bogović, Franjo Marković, Ante Tresić Pavičić, Higin Dragošić, Dragojla Jarnević, Marija Jurić Zagorka, Ida Fürst, Nina Vavra. Istraživanje je pokazalo kako rodnu diskriminaciju provode podjednako tragedije utemeljene na nacionalnointegracijskoj ideologiji, kao i one pisane s drugih ideoloških polazišta – socijalističkih i liberalnih, pa je dakle ta diskriminacija više vezana za temeljnu strukturu sublimnih »ideja bez riječi« (Jesi 2011a) no za njihovu sekularnu političku obilježenost. U toj su ideološkoj homogenosti ipak tijekom istraživanja pronađeni zanimljivi odmaci i pokušaji ostvarenja raznih tipova ženskog sublimiteta, i to u Demetra, Bana, Dragojle Jarnević, Zagorke i Ide Fürst. U radu se bavljenje mitskim interpretacijama nacionalne prošlosti autokritički smješta u psihološkom području između fascinacije i suzdržanosti, a završna je misao, na tragu Ide Fürst, upućena optimalnoj projekciji obrtanja rodno označene dihotomije prirode i kulture, odnosno uspostavljanju ženske kulture (Katunarić 2009) kao miroljubive i konstruktivne osnove za nacionalnu autopercepciju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA