ࡱ>   SbjbjVV .<<  !!!5558mLt5kK-CCCCIIIIIIIWMOPI!I!!CC%K;;;8!C!CI;I;;rETFC.5V. NFnI;K0kK\FIPt8IPFIP!Ft;IIF:lkKIP : Dr. sc. Lidija Bakota U iteljski fakultet u Osijeku Ulica cara Hadrijana bb, Osijek  HYPERLINK "mailto:lbakota@ufos.hr" lbakota@ufos.hr JEZIK I STIL SUVREMENOGA DJE JEG KNJI}EVNIKA VLADIMIRA BAKARIA Sa~etak U radu je dana jezi no-stilska analiza pripovjedne proze suvremenoga dje jeg knji~evnika Vladimira Bakaria. Istra~io se jezik i stil romana i pripovjedaka za djecu i mlade: Neato poslije ponoi & Tragom staklene mape, Tajanstvena vila, Moji grafiti, Stari grafiti, Opasna potraga, Ljubav koja ne mo~e pro', Nedovraena duga. Na fonoloakoj, morfoloakoj, sintakti koj i leksi koj razini potvruje se da je jezik Bakarieve proze gradski govoreni jezik, tj. da se razgovornim stilom pripovijedanja njegova proza ~eli ne samo tematski nego i jezi no pribli~iti mladoj itateljskoj publici kojoj je namijenjena. Klju ne rije i: proza Vladimira Bakaria, jezi no-stilska analiza UVOD Vladimir Bakari, Vinkov anin, suvremeni je hrvatski pisac za djecu i mlade. U biografiji koja je ponajprije namijenjena mladim itateljima navodi da voli mercedese, motocikle, nogomet, playstation i joa puno toga, da je veliki navija  Cibalije, ULTRAS od glave do pete. Ne shvaa ato je rije  dosada, jer njemu kroni no nikada nije dosadno. U Vinkovcima ~ivi, radi, vozi, piae, svira i igra nogomet, ali mu najbolje od svega ide Pro Evoluton Soccer na Playstationu 2! Neato  slu~benijim na inom predstavljanja isti e da je lan Matice hrvatske i Druatva knji~evnika za djecu i mlade  Kluba prvih pisaca. Veina romana i pripovjedaka  za djecu i one koji e to uvijek biti , kako isti e u podnaslovu svake svoje knjige, izdao je Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima u biblioteci za djecu i mlade Grafiti. Prva je knjiga Vinkov anina Vladimira Bakaria Neato poslije ponoi & Tragom staklene mape. Rije  je o dvjema pripovijetkama za djecu meusobno povezane glavnim likovima Tomicom, Medom i Nenom, njihovim dje a kim pustolovinama i Velikom kao mjestom radnje. Knjiga je u nepunih godinu dana do~ivjela i dva izdanja. Neato poslije ponoi & Tragom staklene mape uvratena je u obveznu akolsku lektiru. Roman Tajanstvena vila nastavlja se na Bakariev knji~evni prvijenac Neato poslije ponoi & Tragom staklene mape. Ovoga puta dru~ini Kamene glave  Tomici, Medi i Neni  pridru~uju se i Vinkov anke Jasna i Marina. Pustolovnu radnju prati i raanje ljubavi izmeu Tomice i Martine. I ovaj roman natopljen je autobiografskim lokalitetima  Vinkovcima i Velikom. Dobitnik je knji~evne nagrade  Mato Lovrak za najbolji dje ji roman na hrvatskome jeziku u 2006. godini Moji grafiti. Rije  je o tinejd~erskom romanu kao produktu trojice autora (Roberta Mlinareca, Ratka Bjel ia i Vladimira Bakaria), od kojih je svaki napisao svoju  dionicu , ato je prvi takav pokuaaj u hrvatskoj knji~evnosti za djecu i mlade. Knjiga je strukturirana kao novela napisana trima autorskim rukopisima. Roman prati do~ivljaje, zgode i nezgode maloga Ivana koji jednoga dana odlu i pobjei od kue, a za cilj svoga bijega odabire Split. Putem mijenja svoj plan i umjesto na more bje~i baki i djedu u Vinkovce. Roman Stari grafiti druga je knjiga u Biblioteci za djecu i mlade Grafiti u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima i druga knjiga nastala kao zajedni ki uradak trojice autora Roberta Mlinareca, Ratka Bjel ia i Vladimira Bakaria. Moji grafiti i Stari grafiti zasebne su cjeline, a povezuje ih glavni lik Ivan koji sa svojim prijateljima odlazi u nove pustolovine. Radnja se i ovoga romana jednim dijelom dogaa u Vinkovcima, a drugim dijelom u Nuatru. Kroz zanimljivu i napetu fabulu u kojoj Ivan i njegovi prijatelji ovoga puta otkrivaju tajne rimskih hodnika skrivenih ispod danaanjih Vinkovaca, mladi itatelji doznaju i poneato o Cibalama  rimskim ostatcima staroga grada. Opasna potraga pustolovni je roman za djecu i mlade koji prati grupu dje aka i djevoj ica - vlasnika  tajnih dokumenata . Radnja je romana smjeatena u Veliku. Geografski su opisi stvarni dok su svi likovi izmialjeni. Dvama svojim romanima Vladimir se Bakari obraa neato starijoj tinejd~erskoj itateljskoj publici. Rije  je o romanima Ljubav koja ne mo~e pro' i Nedovraena duga. Oba romana krasi zanimljiva avanturisti ka fabula pro~eta ljubavnom pri om te opisom ~ivota Vinkovaca u 80.-im godina 20. stoljea. Roman Ljubav koja ne mo~e pro' govori o navija ima vinkova ke Cibalije po emu roman dobiva autobiografske elemente. Autobiografski su elementi nazna eni i u romanu Nedovraena duga u kojem su protagonisti romana fanovi vinkova ke glazbene grupe Ramones. GRADSKI GOVORENI JEZIK BAKARIEVE PROZE ZA DJECU I MLADE Namijenivai svoja djela mladoj itateljskoj publici, Vladimir Bakari fabulu romana i pripovjedaka gradi brzom izmjenom radnji, intrigantnim dijalozima koji nerijetko prelaze u dulje dijaloake sekvence te razgovornim jezikom ime knji~evna djela postaju joa bli~a publici kojoj su namijenjena. Izborom leksi kih jedinica koje se odnose na imenovanje elemenata masovne kulture i pojavnica suvremenosti, poput filmskih glumaca, glazbenih sastava, omiljenih pjeva a, stila odijevanja, likovi se Bakarieve pripovjedne proze prepoznaju kao pripadnici mladoga naraataja iji se osobni identitet prepoznaje i na inom kojim govore. Rije  je o razgovornom jeziku mladih ili tzv. gradskom govorenom jeziku. Njihov je na in izra~avanja u suprotnosti spram pia eva odnosno pripovjeda eva jezika koji je standardizirani jezik ili jezik tzv. kanonizirane knji~evnosti. Gradski govoreni jezik pripadao bi substandardnom idiomu karakteristi nim za urbanu, gradsku sredinu, a nastaje u prostoru izmeu organskih idioma (idioma kojim se slu~e kao komunikacijskim kodom pripadnici odreene zatvorene i homogene (ruralne) etni ke zajednice) i standardnoga jezika (kodificiranoga eksplicitnom normom zapisanom u gramatici, rje niku i pravopisu). Budui da substandardnom idiomu pripadaju razgovorni jezik, ~argon i sleng, mo~e se rei da su upravo ta substandardna obilje~ja ujedno i glavna odrednica gradskoga govorenog jezika. Svi pripadnici mladih, tj. dru~ine i/ili klape govore istim jezikom. Ne mo~e ga se odrediti kao jezik vinkova koga kraja (npr. jezik romana Ljubav koja ne mo~e pro') ili zagreba koga kraja (npr. po etak romana Moji grafiti). Uvijek je rije  o jednom jeziku mladih. Sli an stil pripovijedanja pronalazimo u Flakerovoj (1983) odrednici jezika proze u trapericama u kojoj svi likovi omladinaca govore i nadalje jezikom jedne klape (bez obzira iz kojega podru ja Hrvatske dolazili). Jezik je mladih zapravo naglaaena stilizacija gradskoga govora, ali bez dijalektalnih osobina. ak i razli iti pripadnici iste generacije mogu govoriti istim jezikom: njihovi se jezici u biti slijevaju u jedan jezik  jezik mlade generacije, tj. u gradski govoreni jezik. Jedno od najprepoznatljivijih obilje~ja govorenoga jezika vidljiva je u njegovoj stilizaciji. Rije  je o spontanom, usmenom, neusiljenom govoru.  Na elo pribli~avanja usmenom spontanom govoru ostvaruje se tako ato se stilisti kim sredstvima nastoji stvoriti iluzija usmenoga pripovijedanja  dakle stilizacijom. U najveem broju slu ajeva ova se stilizacija kao postupak, dakako, ne spominje: italac treba da do~ivi nepatvorena, 'neusiljena' pripovijedanja, pripovjeda eve 'spontanosti' kojom se u biti oponira 'artificijelnosti', izvjeata enosti kanonskih modela. (Flaker, 1986:98). Potvrde se govorenoga jezika i usmene stilizacije pripovijedanja pronalaze u knji~evnim djelima za djecu i mlade Vladimira Bakaria i to na fonoloakoj, morfoloakoj, sintakti koj i leksi koj razini. Fonoloaka obilje~ja Kada autor gradi tekst na na elima govorena jezika, o ekivati je da su dijaloake (pisane) sekvence zasiene upravo tim (govornim) elementima, poput govornikova glasa, tj. njegove fonacije i specifi ne artikulacije glasova. U romanu Neato poslije ponoi naglaaena je govorna karakterizacija lika, Austrijanca Hermana Ulma, direktora firme ULMING Chemie iz Be a. Kao nevjeati govornik hrvatskoga jezika Herman Ulm glas[v] izgovara kao [f] prema njema kom izgovoru. & sfe saznati na frijeme! (44) Ofo mjesto idealno za naaa stfar! (44) Da ponofimo. (81) Govor Austrijanca Hermana Ulma ipak nije dosljedno zabilje~en u romanu. Austrijan evo fontsko zamjenjivanje glasa [v] u glas [f] izostaje u nizu primjera u kojima bi se o ekivao glas [f] a ne[v]: Kada se fratiti ponovno ovamo, ostati sfe dok ne obafimo posao. (45) Zafezati ovu dvojicu i ii izvui ba va! (105) Uhvatiti ja tebe! (104) Osobito je nelogi an standardnojezi ni oblik uhvatimo u posljednjem primjeru budui da je rije  o izgovorno vrlo zahtjevnoj suglasni koj skupini hv koju neizvorni govornik hrvatskoga jezika teako mo~e fonoloaki precizno artikulirati. Pisac u govoru Austrijanca Hermana Ulma bilje~i i brojne germanizme ato pridonosi govornoj karakterizaciji lika i prostorno ga odreuje kao stranca: Gut! (44), Nein! (45), Entschuldigung! (67), Also& (81), schnaps (83). Zabilje~eni su i primjeri srastanja i povezivanja rije i pri emu se pod utjecajem jezi ne ekonomije gubi i po nekoliko fonema pa nastaju znatnije deformacije prema prvotnim oblicima: di < gdje, nea < neea, 'aj' < hajde, mora < morati. 'Di 'oete. (Opasna potraga, 73), Di si prijatelju? (Moji grafiti, 89) Nea' vjerovat'! (Opasna potraga, 73) 'Aj' nastavi, Filipe. (Opasna potraga, 78) Mora' emo to na apage, pa razvui! (Ljubav koja ne mo~e pro', 89) Da bi naglasio jednu izgovornu cjelinu, koja se opire normama pisanoga teksta, u dijalozima likova autor pose~e za postupkom sraaivanja rije i. Govorna stilizacija prevladava nad pisanom pa izrazi postaju nestandardnojezi ni, ali autorski stilski prepoznatljivi: Vidiete ti i tvoja amizla. (Opasna potraga, 73) Nije mi ~ao, uostalom, bie sada baklji. (Ljubav koja ne mo~e pro', 93) Probudiemo ga. (Tajanstvena vila, 45) Redukcije su fonema vjerna zabilje~ba govorenoga jezika. Stoga su one o ekivane u romanima Vladimira Bakaria. Javljaju se sljedeim pozicijama: gubljenje zavranoga  i u infinitivu: & ne mogu disat'. (Tajanstvena vila, 35), Neato mora bit'. (Opasna potraga, 64), & ja u iza' i u' u neki kupe! (Moji grafiti, 41). gubljenje otvornika u muakom rodu jednine glagolskoga pridjeva radnog: Jesam rek'o& (Tajanstvena vila, 27), A nije ona kriva ato se Tomo izlaj'o. (Tajanstvena vila, 39). gubljenje otvornika  i u estici li: & Jel' ima opasnih? (Opasna potraga, 91), Jel' ima aanse? (Ljubav koja ne mo~e pro', 26), Je l' ti ~uria nekamo? (Tragom staklene mape, 22). gubljenje otvornika u prilogu kojim se izri e pribli~na sli nost po istom svojstvu: To ni k'o sat! (Opasna potraga, 85). gubljenje zatvornika u neodreenim i upitnim zamjenicama: & a ni'ko mi ne vjeruje. (Tajanstvena vila, 27), 'Ko zna ata nas eka. (Opasna potraga, 37), Kak' a frka? (Opasna potraga, 31). gubljenje zatvornika u usklicima za dozivanje: A e'o me. (Opasna potraga, 31), 'Ej, 'aj'& (Opasna potraga, 33). Morfoloaka obilje~ja Razgovorni stil pripovijedanja odlikuje se veom slobodom u odnosu na gramati ku i pravopisnu normu standardnoga jezika. I na morfoloakoj se razini u prozi Vladimira Bakaria prepoznaju odlike gradskoga govorenog jezika. Potvreni su, ranije navedeni, primjeri infinitiva glagola koji se u dijalozima u pravilu javljaju bez zavranoga  i. Rjei su primjeri standardnojezi noga bilje~enja infinitiva glagola: E i to bi volio vidjeti. (Tajanstvena vila, 83), Kako se mo~ea zezati? (ali i: Treba se zezat.) (Opasna potraga, 96), & a imam vam atoata za isrpi ati. (ali i: & imam puno toga za pri at') (Opasna potraga, 75, 72). Razgovornom jeziku pripadaju i nepotpuni oblici aorista pomonoga glagola biti u 1. licu jednine i u 2. licu mno~ine.  (Izjedna avanje oblika aorista glagola biti za sva glagolska lica i jednine i mno~ine ide u red pojava koje se mogu tuma iti uatedom, ekonomijom govornih napora.) Stoga se i upisanoj fiksaciji razgovornih dionica zrcale takva odstupanja. (Kova evi Badurina, 2001:72). & pa znaa da bi ti rekla. (Opasna potraga, 57) A volila bi znat' puno viae. (Tajanstvena vila, 28) Mogli bi polako& (Tajanstvena vila, 57) Kad bi iali? Kad bi krenuli? (Opasna potraga, 83, 84) Rjei su primjeri standardnojezi nog oblika aorista pomonoga glagola biti u 1. licu jednine: Ja bih tu kuu htjela vidjeti! (Tajanstvena vila, 69) Morala bih kui. (Opasna potraga, 71) Razgovorni oblik futura I. pisac bilje~i razli ito. Redukcije su glasova naj eae nazna ene apostrofom: Mora' emo to na apage, pa razvui! (Ljubav koja ne mo~e pro', 89) Sad ne znam ni ja, ali kad doe, zna' u. (Ljubav koja ne mo~e pro', 93) Ma razbi' emo one jazavce. (Ljubav koja ne mo~e pro', 100) Potvreni su i primjeri u kojima autor bilje~i apostrof u tvorbi futura ~elei naglasiti njegov izgovorni oblik. Budui da apostorfom Bakari naj eae ukazuje na namjernu redukciju fonema, tamo gdje je ta redukcija izostala, apostrof se smatra suvianim iako ga pisac bilje~i: Objasnit' u& Pero raairi ruke prema Tomici. (Tajanstvena vila, 15) Otrgnut' e nam se! (Tajanstvena vila, 25) Mo~e, dogovorit' emo se. (Tajanstvena vila, 45) Ranije su navedeni primjeri bilje~enja futura I. koji, zbog redukcije fonema i u nastojanju da se zabilje~i jedna izgovorna cjelina, postaju nestandardnojezi ni. Ipak, u nekim primjerima takvi nestandardnojezi ni govorni oblici postaju i nehrvatski oblici: vidiete (Opasna potraga, 73), bie (Ljubav koja ne mo~e pro', 93), probudiemo (Tajanstvena vila, 45). Ikavski se oblici javljaju u glagolskim oblicima kao obilje~je gradskoga razgovornog jezika slavonskoga kolorita: viditi < vidjeti, voliti < voljeti, po~elila < po~eljela. Nemamo tamo ata vidit'  iznenadi se Medo& (Tajanstvena vila, 74) A volila bi znat' puno viae. (Tajanstvena vila, 28) & jako sam vas po~elila! (Opasna potraga, 50) / & i ja sam tebe po~eljela! (Opasna potraga, 50) Navedeni su primjeri potvrda slavonskoga (naj eae vinkova koga) razgovornog jezika Bakarieve proze. U dijalozima upitno-odnosna zamjenica ato javlja se u obliku ata, no katkada i u standardnojezi nom obliku ato. Oblik ata razgovorni je oblik proairen i izvan Slavonije, ali je oduvijek bio vrst element slavonskih idioma. Kako ata? (Opasna potraga, 32) / Reci ato te zanima? (Opasna potraga, 67) `ta i?  pitao je Ivan? (Moji grafiti, 20) / `to sad? `to sad? (Moji grafiti, 33) `ta je, ata si& (Ljubav koja ne mo~e pro', 18) / Na ato mislia& (Ljubav koja ne mo~e pro', 13) Oho, ata je sad'? (Tajanstvena vila, 9) / Ma ato se mene ti e, mogu i njih dvije& (Tajanstvena vila, 42) Znate ato de ki& (Tragom staklene mape, 50) `to ti ka~ea Tomice? (Neato poslije ponoi, 59) Obilje~jima govorenoga jezika pripadaju i esti usklici u dijaloakim sekvencama: Pouskli ene rije i u funkciji su : - izra~avanja osjeaja i raspolo~enja. Ajoj, 'ko me tresnuo? (Opasna potraga, 98), Jupiiii! (Opasna potraga, 85) potvrivanja re enoga: Ahaaaa! (Opasna potraga, 31) izricanja nedoumice: Hm& (Opasna potraga, 98) uenja: Opla! (Opasna potraga, 79), Ups! (Opasna potraga, 74) dozivanja: 'Ej, jel' ti to mene zezeaa, ha? (Opasna potraga, 32). 'Ej, 'aj'& (Opasna potraga, 33), 'Alo, ljudi, mo~ete ato hoete. (Opasna potraga, 44). Sintakti ka obilje~ja Jedno od osnovnih obilje~ja razgovornoga jezika je pojednostavljena sintaksa. Konverzacijsku sintaksu ine ili potpune nezavisne re enice ili elipti ne re enice u linearnom slijedu. Prevladava dijaloaka forma izra~avanja u kojoj su esti vokativi, imperativi, pitanja i odgovori. Uo ava se tzv. sintakti ka parcelacija  raa lanjivanje re enica na manje sintagmatske cjeline kojima se oponaaaju pauze u usmenom govoru, pa se stvara dojam da iskaz nastaje onako kako te e misao  dakle spontanog pripovijedanja, (Ko~evnikova, 1970, prema: Flaker, 1986:102).  Govorna je re enica / iskaz ustvari iskaz u nastajanju, pa se stoga prekidi i razli ita ponavljanja u misaonom procesu uglavnom zrcale i u strukturi pojedinih iskaza. (Kova evi Badurina, 2001:51). Jesam, ovaj& hm& Pa& ovaj& hm& da& (Opasna potraga, 9) Poatapalice su u funkciji izra~avanja nespremnosti, tj. govornoga oklijevanja i tada se javljaju na po etku re enice, tj. na po etku govornoga iskaza. Ovaj& - po eaao se je Ivan desnom rukom po glavi. (Stari grafiti, 33) Ovaj& Danijel se po eaao po tjemenu. (Stari grafiti, 60) Dijalog u narativnom tekstu kombinacija je dvaju tipova diskursa: narativnoga i interaktivnoga,  tj. onoga koji je zasnovan na intenzivnijoj razmjeni replika , (Katni-Bakarai, 2006:223). U prozi Vladimira Bakaria dijalozi imaju obje funkcije: narativnu i interaktivnu, tj. verbalno interaktivnu. Narativni su dijalozi pokreta i radnje dok verbalno interaktivni dijalozi nemaju primarnu ulogu pokreta a narativnoga teksta nego su u ulozi uspostavljanja i odr~avanja komunikacije. Bakariu je stalo u dijaloakim sekvencama ostvariti tzv.  prirodni dijalog svakodnevne razgovorne konverzacije. U dijalozima dominiraju elipti ne re enice koje postaju stilogenima, tj. odlika su razgovornoga stila Bakarieve proze. Potpune, cjelovite re enice djelovale bi odviae  knjiaki , uko eno i nestvarno, tj. ne bi prenosile osobine neposrednoga ~ivog dijaloga. Elipti nost je iskaza dopustiva sve dok ne postane preprjeka u razumijevanju re enoga / napisanoga. - Hvala. - Hm& - Nika. - Molim. - Hm& - Filip, drago mi je. - Uh. (Opasna potraga, 34) - Ena? - Lara. - Ena je OK. (Opasna potraga, 34) - Filip, drago mi je. - Ena. fh      t v ˝vnvcXMEMEMh@CJaJh3h#CJaJh3hS1CJaJhL#h0lCJaJhL#CJaJhL#hL#CJaJhL#hc*CJaJ hnhc*0JCJOJQJaJhnhc*0JCJaJ#jhnhc*CJUaJhnhc*CJOJQJaJjhnhc*CJUaJhnh4/CJaJh4/CJaJhc*CJaJhnhc*CJaJ,h  v prp@( %$dh`a$gd1$dh`a$gdn$dh`a$gdD $dha$gdS1$a$gd4/ $dha$gdc* $dha$gdc*$a$gdc* 6 l :<Rnpr">@. BT^dƾ|peZRZh@CJaJhnh6CJaJhnh *CJaJhnhD6CJaJhnhbCJaJhnhDCJaJhnhc*CJaJhnhS1CJaJh3hS1CJaJh3h4/CJaJh4/CJaJhL#CJaJh#CJaJh3h3CJaJh3h#6CJaJh3h#CJaJh@CJaJ>,|P@*:& ( 4 N "" ":"#%%%%:&N&&&8':''''*(¶«««~~~sshnhV!CJaJhnhACJaJhnhv0CJaJhnhv06CJaJhnh$_CJaJhnh *CJaJhnh *6CJaJhnh1CJaJhnhCJaJhnCJaJhnh6CJaJh@CJaJhnh66CJaJ)%:'++,27<AC6CFGbGGGI $dha$gdeo $`a$gd4/ $dha$gd$dh`a$gdd$dh`a$gd $dha$gdS1$dh`a$gdn$dh`a$gd1*(\(b(()))**+6+B++++,l,,,.-L.01*1<1>1b1n1p1r1ƺƯƜƆ{{pdXdphnhg-6CJaJhnh6CJaJhnhg-CJaJhnhCJaJhnhm HCJaJhnhCJaJhnhdCJaJhnCJaJhnhS1CJaJhnhojs6CJaJhnhojsCJaJhnh6CJaJhnhCJaJhnhV!CJaJhnhV!6CJaJr1t1r22$3355555555 67777777 8R8888*999:<<\??hAjAAAAAAB`BBBBغ㍂wůhnh.LACJaJhnh 0CJaJhnhe[CJaJhnh>)CJaJhnhg-6CJaJhnhCJaJhnh1CJaJh@CJaJhnhS1CJaJhnhdCJaJhnhg-CJaJ!jhnhH0JCJUaJ.B CC4C6CCCC^DrDtD~DDDDDDDE0EEExFzF|F~FFFFFFFFFFǿǿǿǿǿǮǣ}}}q}qfZhnheo6CJaJhnhiCJaJhnheo6CJaJhnheoCJOJQJaJhnheoCJaJhnh6CJaJhnhCJaJ!jhnhsqX0JCJUaJh@CJaJhnhsqXCJaJhnh5CJaJhnhsqX5CJaJhnh 0CJaJhnh.LACJaJ"FFFF GGGGNGPGXG`GpGrG|GGGGlHnHpHrHtHvHHHHHHHHHHHHHHHII I IIIIFIHIIIIȍȍhnheo6CJaJhnheoCJOJQJaJhG6CJaJhnhG6CJaJhnhGCJOJQJaJhGCJaJhnheoCJaJh4/CJaJhnheoCJaJhnheo6CJaJhnheo6>*CJaJ2III0JLMO*PtPPRQTQdSSXTTTU W$ & Fdha$gd $dha$gdh $`a$gd4/$dh`a$gd $dha$gdvo $dha$gdeo$a$gd4/IIIIIIIIIJJJ"J0JJJRKVKLL2M:MHMRM`M~MMMMMMMNNN2O6O*CJaJ.~OOOOOOOOOOOP(P*P2PHPtP|PPPPQRQTQrQ~QQR4RRøøøynf[S[S[ShGCJaJhnhvoCJaJh4/CJaJhnhvCJaJhnhv6CJaJhnhv6>*CJaJhnh6CJaJhnh6>*CJaJhnhCJaJhnhvoCJaJhnhvo6CJaJhnhvo6>*CJaJhnhsqXCJaJhnhvCJaJhnhv6CJaJRRRS`SbSdStSSSSSSSTPTXTnTvTTTUUUUUUUV(V2V4V:VZVhVȽȽȲzznn`nzhnhh6>*CJaJhnhh6CJaJhnhvCJaJhpkCJaJh4/h4/CJaJh4/hv6CJaJh4/hv6>*CJaJh4/hvCJaJh4/hhCJaJh4/hh6CJaJh4/hh6>*CJaJhnhvoCJaJhGCJaJhnhhCJaJ"hV~VVVVVVVVVV WWWWWWW2X@XBXpXrXtXXXXXXXXõõڪ|ti]i]iO]hnhw6>*CJaJhnhw6CJaJhnhwCJaJhvCJaJh=CJaJhnh+)>*CJaJhnh+)6>*CJaJhnh+)6CJaJhnh+)CJaJhnh6>*CJaJhnh6CJaJhnhCJaJhnhvCJaJhnhv6>*CJaJhnhv6CJaJ WtXYZ@\ ]J]@^&b4eeeHffftgg0h2hi$a$gd4/ $`a$gd4/$dh`a$gdh $dha$gdh$ & Fdha$gdp)$ & Fdha$gdw$ & Fdha$gdvXYY.YrY|YYYY|Z~ZZZZZZZ[&[<[F[P[l[[[[[[\Ӵyk_WIh=h=6>*CJaJh=CJaJhp)hp)6CJaJhp)hp)6>*CJaJhnhv6>*CJaJhnhv6CJaJhp)CJaJhnhvCJaJhhw6>*CJaJhhw6CJaJhwhwCJaJhC0CJaJhwCJaJhnhw6CJaJhnhw6>*CJaJhnhwCJaJ\\>\@\\\\\\\\\\\] ]H]J]L]`]>^@^F^v^~^^^_۶㪜㑅|sh`hXM`X`MhnhhCJaJhpkCJaJh=CJaJh=h=CJaJh=5CJaJhvo5CJaJhnhh5CJaJhnh]SCJaJhp)hp)6>*CJaJhp)hp)6CJaJhp)h]SCJaJh]Sh]S6>*CJaJh]Sh]S6CJaJh]SCJaJhp)CJaJh=CJaJh=h=6CJaJ__|```````aa,a6ahaaaaaa$bbbbdcncd(e2e4eøyyqi]iUihpkCJaJhgXh=6CJaJh=CJaJhPJCJaJhnh6>*CJaJhnh6CJaJhnhCJaJhnh+)6>*CJaJhnh+)6CJaJhnh+)CJaJhnhCJaJhnh6>*CJaJhnh6CJaJhnhhCJaJhnhh6CJaJ4eLePebeeeeeeefffHfPfTfjfnfffffJgngvgε|n|n|f^SKShpkCJaJhnhhCJaJh4/CJaJhdCJaJhdhd6>*CJaJhdhd6CJaJhnhPJCJaJhnhPJ6>*CJaJhnhPJ6CJaJhCJaJhnhCJaJhnh6>*CJaJhnh6CJaJhnh'CJaJhnh'6>*CJaJhnh'6CJaJvg|gggggggh0h2hDhFhiiiJiiii$j*j@jZj\jjjjBklllõϭujujuuj_jWh~E)CJaJhnhRTCJaJhnhU?dCJaJhnhU?d6CJaJhnhU?d6>*CJaJhnhU?dCJaJhpkCJaJhnhCJaJh4/CJaJhnh'6>*CJaJhnh'6CJaJhnh'CJaJhnhhCJaJhnhh6>*CJaJhnhh6CJaJii"jjjlPmm nnp>rr.ssstxv wwtxFyy $`a$gd4/ $dha$gdpk $^a$gd4/ $dha$gdRT $dha$gdh$a$gd4/lll mRmbmdmjmxmmmmmmm nn8oNoopp p"pNpVpXpppppppp qFqHqзЯttti^hnh6CJaJhnhCJaJhnhRT6CJaJhnhRT6>*CJaJhnh66>*CJaJhpkCJaJhnhCJaJh4/CJaJhnh6CJaJhnh66>*CJaJhnhRTCJaJhnhRT6CJaJhnhRT6>*CJaJhnhRTCJaJ$HqNq`qbqqqqqqqqqqqrrr"r(r:r>r@r`rlrnrrrrrs.sJs\s`s÷÷ڢ}}qcWhnhU?d>*CJaJhnhU?d6>*CJaJhnhU?d6CJaJhnhCJaJhnh>*CJaJhnh6>*CJaJhnh6CJaJhpk6CJaJhnhU?d6CJaJhnhU?dCJaJhnh6CJaJhnhCJaJh~E)CJaJhnh6CJaJhpkCJaJ!`ssssssstttttu u2u8u:uuuuuxvvvvvvvv ww:whwnwzwwwwwûû˰wwwwihnh'6>*CJaJhnh'CJaJhnh'6>*CJaJhnh'6CJaJh~E)CJaJhnh'6CJaJhnh'CJaJhFTCJaJhpkCJaJh4/CJaJhU?dCJaJhnhU?d6>*CJaJhnhU?d6CJaJhnhU?dCJaJ&wwwwxx"x2xtx~xxxxxxyFyRyXyhyyyyyyyy4{>{^{{{{|Z|`||xj\h h 6>*CJaJhh 6>*CJaJh@h 6CJaJh@h 6>*CJaJh CJaJh4/CJaJhU?dCJaJhnhU?dCJaJhnhU?d6CJaJhnhU?d6>*CJaJhnhsqXCJaJhnh'CJaJhnh'6>*CJaJhnh'6CJaJ$yyyz{0|| }B~n~\„~ $`a$gd4/$dh^`a$gdFT$dh`a$gd.LA $dha$gd 0$ & Fdha$gd $hdh^ha$gd $dha$gd $`a$gd4/||||"}$}(}b}}}}}}~@~B~n~ VlʂFZ\괨Ꚏwogo\T\oToTHh;jhFT6CJaJhFTCJaJhnh.LACJaJhgXCJaJhKCJaJhnh 05CJaJh h CJaJh@h 6CJaJh@h 6>*CJaJhp)h 6CJaJhp)h 6>*CJaJhGh 6>*CJaJhGh 6CJaJh h 6>*CJaJh CJaJh=h 6>*CJaJ„T~Ć0X\ȉL˽yqiaiYiYiYiYNhBhfeCJaJhfeCJaJh~E)CJaJh.]jCJaJh4/CJaJh-CJaJhnh-6CJaJhnh-6>*CJaJhnh-CJaJhnh{1V6CJaJhnh{1VCJaJhnh{1V6>*CJaJhnh{1VCJaJhnh 0CJaJhFTCJaJhFThFT6CJaJh;jhFTCJaJfZ\fhj$dh$Ifa$gd! $IfgdmK$a$gdmK $`a$gdmK $`a$gdmK$dh`a$gd^FHN,:@ dfx~ƎȎΎ02>FTVd~ԏ 8J\jnչUh!hb~6CJaJhb~CJaJh!hb~CJaJhmK6CJaJhb~6CJaJh!hb~6CJaJhiCJaJhKCJaJh;jCJaJhFTCJaJhCJaJhBCJaJhBhBCJaJ4 - Filip, drago mi je. - Lana. - Filip, drago mi je. - Marko. - Filip. - Petar. - Filip. (Opasna potraga, 43-44) Uskli na se intonacija u dijalozima poja ava uzastopnim gomilanjem otvornika. Na primjer: Booook, Domagoj! (Opasna potraga, 11) Neeeeee. (Opasna potraga, 21) Domagoj, alooo! (Opasna potraga, 31) Ma neeee, vi ste naae goae. (Opasna potraga, 88) Nikaaa! (Opasna potraga, 59, 64, 81) A daaaj& (Opasna potraga, 88) Tiaeeee! (Opasna potraga, 61) Ajoooj!  ponovno zakuka Lara. (Opasna potraga, 93) Tako jeeeee! (Opasna potraga, 22) Supeeer! (Opasna potraga, 22) Brzooo! (Opasna potraga, 54) Udvostru eni se otvornici javljaju i kao poja ivai upitne re eni ne intonacije. Na primjer: Pa ataaa? (Opasna potraga, 73). Budui da je pisani jezik Vladimira Bakaria zapravo grafi ka zabilje~ba govorenoga jezika, pisac e posegnuti i za drugim mogunostima njegova bilje~enja. Dijaloake sekvence Bakari esto zavraava opisom geste i mimike koje imaju razli itu funkciju, i to: a) funkciju dopune izgovorenoga jer pokazuju emocionalnu dimenziju napisane/izgovorene rije i: Ivan mu je htio uzvratiti oainuv ga pogledom. I tek ato je namrgodio lice shvatio je da je Rale u pravu. (Stari grafiti, 7) Stisnuo je zube i povikao: -Pustite me na miru! (Stari grafiti, 30) De ki, imam sjajnu ideju!  vragolasto se smjeakao Crni trljajui pri tome dlanom o dlan. (Stari grafiti, 34) Vrijednosti! Mislia love? Zlata?  Bambusu su trenutno zasjale o i. (Stari grafiti, 47) b) funkciju potvrde izgovorenoga; ono ato se izri e govorom potvruje se neverbalnom gestom: Pssst!  Crni mu je dao signal da auti. (Stari grafiti, 7) Crni je duboko uzdahnuo. Zakolutao je o ima. (Stari grafiti, 58) He, he, zna se  vragolasto se osmjehne Nino i dotakne jagodicom ka~iprsta sljepoo nicu.  Ti si lud, a ne ja! Prosike Igor. (Stari grafiti, 68) Ja bih tamo gdje i Nino  polutiho odgovori Igor ugrizavai se za donju usnicu. (Stari grafiti, 78) c) funkciju zamjene za izgovorenu rije : Nino ih je sve nijemo pogledao u lice. (Stari grafiti, 7) Rale je duboko uzdahnuo oainuvai Ninu pogledom. (Stari grafiti, 25) Danijel je od muke stiskao aake. (Stari grafiti, 30) Ovaj& - po eaao se je Ivan desnom rukom po glavi. (Stari grafiti, 33) De ki su ga u uenju gledali. (Stari grafiti, 36) Crni je zakolutao o ima i odmahnuo rukom. (Stari grafiti, 43) Ivan je slegnuo ramenima. (Stari grafiti, 44) De ki su se pogledavali i odbrojavajui kimali glavama. (Stari grafiti, 45) Crni se samo osmjehnuo, a o i su mu se zacaklile. (Stari grafiti, 46) Ivan je stavio ka~iprst pred usne. (Stari grafiti, 46) Kada je bio siguran da je sve isto, Danijel je dao signal glavom da nastave hodati. (Stari grafiti, 49) Pokazao je pogledom glave na prozoru. (Stari grafiti, 49) Igor ga prestravljeno oaine pogledom. (Stari grafiti, 53) Crni mu se ponovno unio u lice. (Stari grafiti, 58) Ovaj& Danijel se po eaao po tjemenu. (Stari grafiti, 60) Crni zakoluta. ((Stari grafiti, 71) Iz navedenih je primjera razvidno da su gesta i mimika u funkciji karakterizacije likova i da dodatno prenose obavijest o atmosferi radnje i na inu komuniciranja. Iako se neverbalni elementi konverzacije javljaju u svim analiziranim romanima Vinkov anina Vladimira Bakaria, ipak neverbalni su signali najprepoznatljiviji u romanu Stari grafiti. Leksi ka obilje~ja Jezik Bakarieve proze zasien je slengom (~argonom) kao dominantnim obilje~jem jezika mladih. Na primjer: Ma nema frke, idemo napraviti koji ir po gradu pa orka. (Nedovraena duga, 25). U odnosu na standardnojezi nu normu rije  je o  ni~oj govornoj varijanti jezika u kojem zna enje rije i odstupa od opeprihvaene semanti ke vrijednosti. Takav je govor podlo~an pomodnosti, konkretizaciji i pojednostavljivanju. Upotrebom slenga i ~argona knji~evni se junaci govorno identificiraju kao pripadnici relativno zatvorene grupe. Jezik zasien slengom jedno je od dominantnih obilje~ja proze u trapericama:  Upotreba slanga gesta je prema ustaljenoj hijerarhiji vrijednosti, in je nepoativanja uperen protiv druatva, a ujedno potvrda vlastite pobune, utvrivanje vlastitog, nezavisnog, druga ijeg. (Flaker, 1986:119). Pripovjeda ev je jezik standardizirani jezik, tj. mo~e ga se odrediti kao jezik kanonizirane knji~evnosti. U romanu su potvreni sljedei ~argonizmi: cinkati (Opasna potraga, 46), cuga (Stari grafiti, 13), cugati (Nedovraena duga, 37), opiti (Tajanstvena vila, 18; Moji grafiti, 81), orka (Nedovraena duga, 25), drotovi (Ljubav koja ne mo~e pro', 61), ir (Nedovraena duga, 25), faca (Ljubav koja ne mo~e pro', 17; Moji grafiti, 49, 77, 101; Nedovraena duga, 8, 35, 51, 70), frajer (Tajanstvena vila, 26; Moji grafiti, 16; Stari grafiti, 14), fotka (Nedovraena duga, 72), frend (Ljubav koja ne mo~e pro', 63; Moji grafiti, 18), frendice (Ljubav koja ne mo~e pro', 86), frka (Ljubav koja ne mo~e pro', 17; Opasna potraga, 46; Moji grafiti, 49; Nedovraena duga, 25; Stari grafiti, 54), fulati (Moji grafiti, 93), furiti (Opasna potraga, 23), gimza (Nedovraena duga, 45), haklati (Stari grafiti, 8), kafi (Nedovraena duga, 9), kinta (Nedovraena duga, 100), kompa (Stari grafiti, 52), kompanjon (Stari grafiti, 97), kulja (Moji grafiti, 11), kulirati (Nedovraena duga, 78), ku~iti (Moji grafiti, 79), lova (Moji grafiti, 27), me ka (Nedovraena duga, 67, 95), murija (Ljubav koja ne mo~e pro', 41), ocinkati (Moji grafiti, 54), osnovnjak (Moji grafiti, 16), pare (Opasna potraga, 22), pljuga (Moji grafiti, 19; Nedovraena duga, 97), profa  (Moji grafiti, 9), profka (Nedovraena duga, 35), purger (Moji grafiti, 91, 93), raska (Moji grafiti, 7), sister (Moji grafiti, 19), sku~iti (Tajanstvena vila, 54, 56; Nedovraena duga, 41), spika (Nedovraena duga, 16), sprdati se (Stari grafiti, 21), aljaga (Nedovraena duga, 83), aljaker (Nedovraena duga, 56), anjofati, proanjofati (Stari grafiti, 73), akvadra (Moji grafiti, 11), amizla (Opasna potraga, 71), apreha (Nedovraena duga, 74), avorc (Nedovraena duga, 100), telka (Moji grafiti, 19), tekma (Stari grafiti, 18), tronjati  pri ati gluposti, gnjaviti, dosaivati (Nedovraena duga, 68), vatariti (Nedovraena duga, 63), zabedirati (Nedovraena duga, 59, 72, 78), zeka (Stari grafiti, 52), ~iku (Ljubav koja ne mo~e pro', 17; Nedovraena duga, 69, 78, 79). Jezik klape i gradskih 'frajera' esto je obilje~en vulgarnim leksikom. Rije  je o urbanom huliganskom slengu o ijoj se pojavnosti u knjigama za djecu i mlade mo~e, dakako, polemizirati. Iako su vulgarizmi jedno od obilje~ja razgovornoga jezika, jedan od na ina njihova izbjegavanja, kao i psovki ili tabu rije i, mogua je u njihovoj zamjeni eufemizmima. Ipak, prijelazi s vulgarizama na eufemizme ozna avaju i prebacivanje s jednoga stila na drugi, iz sfere neformalnoga na ina izra~avanja u sferu formalnoga. To bi ujedno zna ilo i napuatanje jednoga dijela razgovornoga stila izra~avanja. S druge pak strane, postavlja se viae odgojno a manje jezi no pitanje, trebaju li se iskoristiti sve mogunosti koje nudi jezik kako bi se izborom jezi nih sredstava  obogatio gradski jezik mladih? I zna i li njihova pojavnost u knji~evnosti namijenjenoj mladima ujedno i jedan od na ina podila~enja toj sitoj mladoj itateljskoj publici? Vulgarizmi su potvreni u sljedeim djelima Vladimira Bakaria namijenjenih djeci i mlade~i: Ljubav koja ne mo~e pro' (str. 16, 17, 18, 19, 43, 46, 6, 68, 69, 74, 80, 99, 107, 108), Moji grafiti (str. 10), Nedovraena duga (str. 11, 16, 17, 18, 23, 27, 28, 38, 69, 70, 73). Na leksi koj se razini u pripovjednoj prozi Vladimira Bakaria potvruje imenovanje predmeta kao dijela suvremene kulture i masovne potroanje. Sli na se pojavnost ogleda i u knji~evnim tekstovima proze u trapericama. Osim traperica  tog vrlo prepoznatljivoga odjevnog predmeta mladih  civilizacijskim kompleksima pripada  dakako, esta spominjanja kako odjevnih predmeta masovne kulturne potroanje  gramofona, magnetofona, tranzistora i drugog radio-pribora  tako i citiranje zabavne glazbe i njezinih 'zvijezda' (Flaker, 1986:136). Za jedan se dio leksi kih jedinica mo~e rei da su pomodnice  rije i koje obilje~avaju odreeno vrijeme, brzo dolaze u jezik, ali jednako brzo i nestaju. Izborom takvih leksi kih jedinica pisac ~eli prenijeti duh vremena o kojem piae. U romanu Ljubav koja ne mo~e pro' opisana je navija ka atmosfera na vinkova kom nogometnom stadionu u 80.-im godinama 20. stoljea. Vladimir Bakari opisuje prodava a bundevinih sjemenki iz Semberije  kraja oko Tuzle: Semberija sjeme, Semberija sjeme!  vikao je ovjek koji je pred sobom imao monta~ni stol i na njemu bundevine sjemenke pakirane u male kartonske fiaeke. (43). Joa jedan roman za tinejd~ere Vladimira Bakaria pomodnicama prenosi duh vremena o kojem govori. U romanu Nedovraena duga nazivima frizura (npr. dugokosi pankeri koje pisac naziva kosijanerima), nazivima odjevnih predmeta, glazbenih grupa i pjeva a pisac prenosi stil ~ivota Vinkov ana u 80-im godinama 20. stoljea. Bakari piae: A frizure su iale od onih urednih kao za svatove, pa do irokezica u raznim bojama, (55) Imala je na sebi crnu minicu& i crnu dol evitu bez rukava. (54). & usko i u levisice 501, visoke crne starke, navu e bijelu majicu na kojoj je na prsima autolakom bilo ispisano Ramones. Takve majice su bile vrlo popularne 80-ih, a radile su se tako da se od kartona prvo napravio aablon sa izrezanim slovima koji se onda stavljao na tkaninu i preapricao auto lakom. Ispod njega je stajao natpis ili crte~, zavisno od umijea autora.. (8-9). Slikovitost se jezika ogleda, izmeu ostaloga, i u bilje~enju frazema. Frazeoloaki se izrazi u knji~evnim djelima svojom stilizacijom uklapaju u razgovorni jezik pripovjedne proze Vladimira Bakaria. Ako se ne umijeaam ispast u papak... (Nedovraena duga, 20) Oni su njega ve eras uzeli na pik... (Nedovraena duga, 20) Mogao si imati para k'o auge. (Nedovraena duga, 22) I Antun je naravno bio jedan od onih koji su slinili za njom. (Nedovraena duga, 30) Osjeao je da je sve totalno van kontrole i da e zabrljati do daske. (Nedovraena duga, 34) ...ali je odlu io plesati kako on svira pa ato bude. (Nedovraena duga, 48) ...a Antun je ak popuaio aljagu od oca... (Nedovraena duga, 83) ...igrao je na kartu razuma... (Stari grafiti, 10) ...rashladiti usijane glave. (Stari grafiti, 10) Vinkovci su bili kao na dlanu. (Stari grafiti, 16) ...ispali kao iz topa Rale. (Stari grafiti, 18) Imaju sve ato ti srce ~eli. (Stari grafiti, 58) Sav se pretvorio u uho... (Stari grafiti, 67) Stalno gura nos gdje mu nije mjesto. (Stari grafiti, 68) `to mu je bilo na umu, kao i obi no, Bambusu je bilo i na drumu... (Stari grafiti, 81) A onda mu doe iz dupeta u glavu... (Stari grafiti, 86) ...i onda dajmo petama vjetra. (Stari grafiti, 94) Dje aci su se udaljili s knedlom u grlu. (Stari grafiti, 106) ...treba dr~ati jezik za zubima! (Stari grafiti, 111) Zapravo, de ku su pali na stari atos. (Stari grafiti, 111) Regionalno u prozi Vladimira Bakaria Jedno od obilje~ja razgovornoga jezika je njegova pozicija izmeu standardnoga jezika i dijalekta. U njemu se ogleda prepoznatljiva regionalna obojenost iako ipak ne sadr~i izrazite dijalektizme. U dijalozima emo pronai neku mjeaavinu prevladavajuih standardnojezi nih i nestandardnojezi nih jedinica  prije svega naslojavanja jedinica iz gradskoga govorenog jezika i slavonskih govora. Takve se jezi ne jedinice mogu nazvati regiolektom kojim se pokrivaju brojne regionalne varijante govorenoga jezika koji viae nije ni dijalekt ni standard. Naime, jezi ni oblici imaju prepoznatljiv regionalni karakter, ali su ipak razumljivi i na nadregionalnoj razini. Dijalektalni oblici  slavonizmi - potvreni u proznim djelima Vladimira Bakaria obilje~je su urbanoga jezika vinkova koga kraja odnosno smatraju se regionalnom varijantom govorenoga jezika. Regiolektima se smatraju sljedei oblici: upitno-odnosna zamjenica ata, krnji infinitivi, glagolski prilozi radni sa sprezanim vokalnim skupinama (reko, izlajo), krai oblici aorista pomonoga glagola biti u prvom licu jednine i drugom licu mno~ine (ja bi, mi bi), redukcije suglasnika u zamjenicama (niko, neko), kraenje upitne estice li (je'l), kraenje prijedloga (ko, di). U romanima su potvreni u pojedina nim primjerima slavonski dijalekatni oblici. Budui da pisac mjesto radnje smjeata u Slavoniju (Vinkovce i njegovu okolicu te u Veliku), o ekivati je da e se slavonski kolorit ogledati i u izboru jezi nih sredstava kojim pisac gradi umjetni ki tekst. Unato  tomu, u romanima se pronalaze tek pokoji slavonizmi. Na morfoloakoj razini potvreni su pokoji ikavski glagolski oblici: po~elila (Opasna potraga), volila, viditi (Tajanstvena vila). U romanu Opasna potraga autor bilje~i hiperijekavizam visjeti (Dje ak ustane, dr~ei se za glavu, a na elu mu visjela razbijena svjetiljka, 98). Na leksi koj razini zabilje~eni su sljedei regionalni slavonski leksemi: kapija (Opasna potraga)  velika ulazna vrata (u kuu, dvoriate, grad) rubina (Moji grafiti, Stari grafiti) - koaulja aoka ki gunj (Moji grafiti, Stari grafiti)  ogrta  domae izrade du~ine  tri etvrt dida (Moji grafiti, Stari grafiti)  ikavsko, regionalno, familijarno, usp. djed kirvaj (Stari grafiti)  crkveni god; proatenje, njem. Kirchwei. ZAKLJU AK Stil Bakarieve proze namijenjene djeci i mladima mo~e se odrediti kao razgovorni stil urbanoga gradskog govora. Zato se zapisani govoreni jezik ogleda u estim redukcijama i kontrakcijama samoglasnika, u nepotpunim, elipti nim re enicama, u prezentnoj situaciji ostvarivanja razgovora te u dijalozima kao dominantnoj pripovjednoj tehnici jer se upravo razgovor ili dijalog obi no smatraju klju nim oblikom komunikacije i istodobno tipi nom formulom govorenoga jezika. (Kaloera, 1987). Dakle, razlozi su posezanja za razgovornim jezikom u dijalozima likova vidljivi u pia evoj te~nji da se poka~e stvarna, neposredna govorna situacija. Pisani jezik Bakarieve proze ~eli zabilje~iti strukturu govorenoga jezika kao jezika kojim se ovjek slu~i nesvjesno, kojeg upotrebljava automatski, ne pazei kako izgovara pojedine glasove, oblike rije i, sintakti ke veze, a pisac estim svjesno nazna enim opisom mimike i geste znatno nadoknauje nedostatke takve reducirane komunikacije. Bakarieva proza namijenjena djeci i mladima zanimljivom, naj eae avanturisti kom fabulom pro~etom ljubavnim elementima, ali i izborom jezi nih sredstava, tj. svojom stilskom razgovornoau, ~eli biti bliska itateljskoj publici kojoj ne namijenjena. LITERATURA Flaker, Aleksandar (1986.) Proza u trapericama. Prilog izgradnji modela prozne formacije na grai suvremenih knji~evnosti srednjo- i isto noeuropske regije. Drugo proaireno izdanje. Zagreb. Grani, Jagoda (1999.) Gradski idiomi i eksplicitna norma  dvosmjerni proces. U: Teorija i mogunosti primjene pragmalingvistike. Ur. Lada Badurina, Nada Ivaneti, Boris Pritchard, Dana Stolac. Zagreb  rijeka: Hrvatsko druatvo za primijenjenu lingvistiku, str. 271-277. Kaloera, Damir (1987). Neke razlike izmeu razgovornog i pisanog jezika. U: Jezi ni varijeteti i nastava jezika. Ur. Gordana Mikuli. Zagreb: Druatvo za primijenjenu lingvistiku SRH, str. 11-22. Katni-Bakarai, Marina. (2006.) Stilisti ke skice. Sarajevo: Connectum. Kova evi, Marina; Badurina, Lada. (2001.) Raslojavanje jezi ne stvarnosti. Rijeka: Izdava ki centar Rijeka. IZVORI: Vladimir Bakari. Neato poslije ponoi. Vladimir Bakari. Tragom staklene mape. Vladimir Bakari. Nedovraena duga. Vladimir Bakari, Ratko Bjel i, Robert Mlinarec. Moji grafiti. Vladimir Bakari, Ratko Bjel i, Robert Mlinarec. Stari grafiti. Vladimir Bakari. Tajanstvena vila. Vladimir Bakari. Ljubav koja ne mo~e pro'. Vladimir Bakari. (2009.) Opasna potraga. Vinkovci: Matica hrvatska ogranak Vinkovci.  Gradski se govoreni jezik u literaturi javlja i pod nazivom gradski idiom kao odrednicom urbane, gradske javne komunikacije. Mo~e se govoriti o opem tipu urbane komunikacije, iako svaki gradski idiom, osim melodije i naglaska, ima temeljnu, autenti nu strukturu. Viae o tome vidjeti u: Grani, Jagoda (1999.) Gradski idiomi i eksplicitna norma  dvosmjerni proces. U: Teorija i mogunosti primjene pragmalingvistike. Ur. Lada Badurina, Nada Ivaneti, Boris Pritchard, Dana Stolac. Zagreb Rijeka: Hrvatsko druatvo za primijenjenu lingvistiku, str. 271-277.  Viae o razlikama izmeu govorenoga i pisanoga jezika vidjeti u: Kaloera, Damir (1987). Neke razlike izmeu razgovornog i pisanog jezika. U: Jezi ni varijeteti i nastava jezika. Ur. Gordana Mikuli. Zagreb: Druatvo za primijenjenu lingvistiku SRH, str. 11-22.  Ovdje se ne ~eli nikako dovesti u vezu vulgarizmi Bakarieve pripovjedne proze sa stilizacijom brutalnoga huliganskoga ~argona kakvo je, primjerice, u `oljanovoj i Slamnigovoj prozi u kojoj Flaker (1986:79) prepoznaje isprva dosta stidljivo, govor zagreba kih 'frajera', tj. dosta obzirne stilizacije a kih govora s manjim brojem odstupanja od jezi noga standarda u smjeru dijalektizama iz zagreba ke kajkavatine, ali s dosta zanimanja za a ki ~argonski leksik.  O terminima gradski jezik (urbanolekt) i razgovorni jezik (regiolekt) vidjeti: Mianovi, Kreaimir. Jezik kao prostor varijeteta http:/www.hrvatskiplus/indeks.php?option=com_content&view=&     $6dfl "0D|翷ym_mTHh h 6CJaJh h;jCJaJh h;j6>*CJaJh h;j6CJaJhPJhPJCJaJhPJCJaJhPJ6CJaJhPJhPJ6>*CJaJh^h;j6CJaJh~E)CJaJh;jCJaJh!hmKCJaJh!hmKCJaJhb~6CJaJhmK6CJaJh!hb~6CJaJh!hmK6CJaJjl"t\wh$dh`a$gd.LA$dh`a$gdPJ $dha$gdPJ $`a$gdmK $dha$gd^Vkd$$Ifl0   t644 layt! "Hrt,.Vft 0\jlntvȩȩȩȡșȆzȡzohnhv^CJaJhPJhPJ6CJaJh~E)CJaJhPJhPJCJaJhmKCJaJh VCJaJhPJhPJ6>*CJaJh V6CJaJh CJaJhPJCJaJh h;jCJaJh h CJaJh h 6CJaJh h 6>*CJaJ((P (*"`FHx׵̝vjajVjVjVvhnh{1VCJaJhVS[6CJaJhnh{1V6CJaJhnh{1V6>*CJaJhnh6CJaJhnh66>*CJaJhnh66CJaJh~E)h!^>*CJaJh~E)h{1V>*CJaJhnh{1VCJaJhnh6CJaJh~E)CJaJhnhsqXCJaJhnhv^CJaJhnh!^CJaJ!\Z~DFn $`a$gdmK $^a$gdmK$a$gdmK $dha$gd{1V $^a$gdmK $dha$gd6$dh`a$gd.LAx ^tv^j .Zf 6T~ѻththth]hthnh!^CJaJhnh!^6CJaJhnh!^6>*CJaJhnh{1V6>*CJaJh~E)h!^>*CJaJh~E)h{1V>*CJaJh~E)CJaJhnh{1VCJaJhmKCJaJhnh-6>*CJaJhnh-CJaJhnh-6CJaJhnh{1VCJaJhnh{1V6CJaJ$0BDFL^jlnNj bǿϴ~rdrYrdrYrdYdYrYrdhnh{1VCJaJhnh{1V6>*CJaJhnh{1V6CJaJhnhv^CJaJhnh{1VCJaJh~E)h!^>*CJaJh~E)hsqX>*CJaJh~E)CJaJhnhsqXCJaJhmKCJaJh1}wCJaJhnh!^CJaJhnh!^CJaJhnh!^6>*CJaJhnh!^6CJaJ" &Bfjn~6b0\.<DTv<R~68ĶĶĶĶĶжĶĶĶжЪ~v~h9CJaJhnh!^CJaJhmKCJaJhnh!^CJaJhnh!^6>*CJaJhnh!^6CJaJhnh-6>*CJaJhnh-6CJaJhnh-CJaJhnh{1V6>*CJaJhnh{1V6CJaJhnh{1VCJaJ.nb\.~68Rp  $^a$gdmK $dha$gd$$dh`a$gd.LA $dha$gdb $^a$gdmK $`a$gdmK~h~Xhjz$06PZTx46}qcqcqcqc}h9h\lj6>*CJaJhnh\lj6CJaJhnh\ljCJaJhnhdCJaJhnhm7CJaJhnhbCJaJhnh.LACJaJhnh.LA5CJaJh h3CJaJhnh66CJaJhnh6CJaJhnh!^CJaJh9CJaJhnhIyCJaJ&6zPR&VdDJz6<Ft Hlr|p||hnh+6CJaJhnh+CJaJhnhm7CJaJhnhm76CJaJhnh\ljCJaJhnh\lj6CJaJhnhCJaJhnh6CJaJhnh+CJaJhnhbCJaJh9CJaJhnhm7CJaJhnh$CJaJ,4X(Xf:Lx"*T^ 2\f(6dp ƾҲҦݦݲҲݦݦݦݦݚݲݦhnhtCJaJhnht6CJaJhnh+6CJaJhnh\lj6CJaJhPJCJaJhPJhPJ6CJaJhnh\ljCJaJhnh+CJaJhnhCJaJhnh6CJaJ8Lz|2Bp 8Dt*@Ht|r껰ߤ߈}hnhX'JCJaJh9CJaJhnh6CJaJh CJaJh h 6CJaJhnhtCJaJhnht6CJaJhnh\lj6CJaJhnh+6CJaJhnh+CJaJhnh\ljCJaJhnhCJaJ+rtvDb0H6n*"       N4кvvЍЍvvvvhnhyLCJaJhnhE-66CJaJhnhE-6CJaJhnhb<9CJaJhnhX'JCJaJhnh{6CJaJhnh{CJaJhnhS1CJaJh9CJaJhnh%rCJaJhnhv^CJaJ!jhnhX'J0JCJUaJ.468jz|Pnnz68:÷ìÕÍÍÍzozdzXOh6CJaJhnh7j6CJaJhnhnzCJaJhnhQ,CJaJhnh7jCJaJh3CJaJhogCJaJhnh{CJaJhnh6CJaJhnhCJaJhnh 9+6CJaJhnh 9+CJaJhmKCJaJhnhnzCJaJhnhnz6CJaJhnhE-6CJaJh9CJaJ 8z|H8:D"f, $`a$gdmK$dh`a$gdog $^a$gdmK$a$gdmK $dha$gdnz $^a$gdmK $dha$gdE-6:Dn"v.R@\p<f~,`b0Zh  H J x    !,!Z!l!!!!!ĶĶīĶīhoghogCJaJhoghog6>*CJaJhoghog6CJaJhRuhogCJaJhRuhog6>*CJaJhRuhog6CJaJhnhogCJaJC,Z x  Z!!<">"".,1622>33f4h4|4 $dha$gd 0 $`a$gdmK$dh`a$gdD$dh`a$gd.LA $dha$gdog $^a$gdmK!""<">""$%%%%&&'''6)))\*t*0+4+>+B+++,&,,,.,.ƻ|qeqeqeqeqe]Q]qh#h#6CJaJh#CJaJhnhQ,6CJaJhnhQ,CJaJ!jhnhc,K0JCJUaJhnhc,KCJaJhnhi6CJaJhnhx6CJaJhnhiCJaJhnhxCJaJhoghog5CJaJhmK5CJaJhRuhogCJaJhRuhog6CJaJhRuhog6>*CJaJ../h/l/~///////////0X0f0j000116111111162D2F2|222222<3>3F3J333־֨th\hD6CJaJh\h\CJaJh\6CJaJhfCJaJh\h\6CJaJhogCJaJhnh ~6>*CJaJhK-fh ~6CJaJh\h ~6CJaJhnh ~CJaJhnh ~6CJaJhnhQ,CJaJh\CJaJ-333333 44P4`4b4d4f4h445N5^5`5555^6 88L8"<< =>> >4>6>j>l>ĹĞxmbmhnh.LACJaJhnh 0CJaJhOCJaJhnhCJaJhnh9CJaJh$lCJaJh#CJaJhnhdCJaJhmKCJaJhnhDCJaJhogCJaJh\hD6CJaJhnhD6CJaJh\CJaJh2{h2{6CJaJh2{CJaJ#|4> >6>?A\CCDDD,E|EEHFFGlGHHzL$a$gdH $dha$gdb$ & Fdha$gdO $dha$gdD$ & Fdha$gd 0$ & Fdha$gdH $dha$gd 0l>>??N@V@@@ABfBB(C\CCCCCDDDDDDDDE(EݾݳwlaYQYEhOhO6CJaJhbCJaJhOCJaJhnhbCJaJhnh1}wCJaJh1}wh1}w6CJaJh1}wCJaJh 0CJaJh.]jh.]j6CJaJh.]jCJaJhnhsqX6CJaJhnhsqXCJaJhnhptCJaJh$lCJaJhnhH6CJaJhnhHCJaJhnh 0CJaJhnh 06CJaJ(EPExEEE(FBFFFFG6GhGGGHHHHJJKKKzL|L.MMNN*R,RR0SSSSSSSSSSSSSSȼȴȰȰȬjhMk^UhMk^hoghsqXh& 6h@hh& 6h& jh& 0JUhnhbCJaJhnhOCJaJhOhO6CJaJhOCJaJ.zLN*RSSSSSSSSSSSSS $dha$gdb$a$gdc,K$a$gdX'J$a$gdsqX,1h. A!"#$% DyK lbakota@ufos.hryK Fmailto:lbakota@ufos.hryX;H,]ą'cU$$If!vh5 5 #v :V l t65 yt!b 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~PJ_HmH nH sH tH D`D NormalCJ_HaJmHnHsHtHDA`D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k (No List 6U@6 c* Hyperlink >*B*ph>@> X'J Footnote TextCJaJ@&@@ X'JFootnote ReferenceH*j#j ^ Table Grid7:V0PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] y]q/5   *(r1BFI~ORhVX\_4evglHq`sw|x6r4:!.3l>(ESHJKMNOPRSTUWXYZ[]^_`bce%I Wiyjn ,|4zLSILQV\adTzX8@0(  B S  ?34SD\dls9z;YmT 'KTYY S Y \ D  Y'0Nb}).M|L4L$)M*02CEJ/;?BGNUWg<ln|}  / 0 7 ; B F O Q X _ g h | "_"o"s"t"z"""""""""""""&#'#*#F#K##########$$:$>$$$$$$$$$$$$$$9%;%v%x%%%%%%!&(&,&7&U&g&i&&b'g'j'm'''''((D(N(_(d((((((;)p)))))***;*t*y* +#+%+;+=+?+C+V+,,m.x.z......[/h/m//////0"0$0i00011C1N1P1j111111112'2,212L2M2b2223k3y3333333 4A4N4Y4q4s44444444444444444455 5555,505e5k5555 666)6B6J6Z6\6k6x66666666A7D77777777 8/8:8?8B8888s999999:O:T:l:p:::::::=+=7=e=>#>.>M>U>`>a>b>m>{>>>>>>>>>y??@@@H@@@AAAAB BBBB B-BBCC3CECEeEkEEEEEEEFF3F:FLFfFlFFFFF:G;GFGJGOGhGG;HHHIHhHiHlHuHzH|HHHHHHHHQJTJ]JcJeJoJsJJJJKK#L/L7LALPUP^PtPuPzPP?QBQJQ^QfQmQtQSTTTTTUU U(UHUTUV"VWV{VVVWWW$W9WAWWWcW}WWWWWWXX,X3XdXhXXXXX*Y/YKYQYgYrYYYYZZZQZVZjZpZZZZZZ[[![8[M[c[j[[[[[[[[[[[ \\V\_\v\\\\\\\T]]]v^^ _"_*_1_>_c_w_~__` ```c```````aaccdwdddeee'e.eCeEeVe^egesexe|eee5f>ffff'g7g=gEgJgQg\gzgggHhUh{hUiiiiiifjjjyjjjjjjjjjjjjjjjj;k>kEkIkMkOkekmkkkkkkkkkkkll l(l.l2l8lElOlXl]ldljlullllllllllllllmm m0m2m3m9mFmJm]m`mamgmtm{mmmmmmmmmmmmmnnnn$n/nwJwWw]w^wwwwwwwwwwwwxx0x4x>xxxxxxxxxxxx/yz&ze|l|m||||}5}}})~+~4~X~]~~\u "<CEV ~=AlA1AQԇՇׇ؇ڇۇ݇އ34S{79z|78   XYuvkl !!!""""##$$9$:$d$e$$$%%%%+&,&S&U&&&''9(:(((e)f)* *****+ +--......#/$/Y/[/////00000011N1P1c2e2222233r4s45 5a5c55555[6\6;7<7777798:8888888r9s999::E:F::: ;!;6;7;O<P<->.>`>a>>>>?@?w?y?2C3Cfgggg#h$hiiejfjjjjjkkdkekkk llNlOlllllllmmEmFmsmtmmmnn;nfiioo3x4x ~=ɄCՇՇ؇؇ڇۇۇ݇އ89HCHCgCgCCCCCDD7DbDcDtDuDuD~DDDDDDDDDDFFgGhGPJQJ"L#LPP=f>fiioo3x4x ؇؇ڇۇۇ݇އpic" %9ި/=( 9zrt^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH))^)`o() ^`hH.  L ^ `LhH.   ^ `hH. ii^i`hH. 9L9^9`LhH.   ^ `hH. ^`hH. L^`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.9/= %9pic"tknWe[!kX<& 1d9{ Q,9ogitKV!L#~:&+)>)~E)p) *I*c* 9+ ,g- 0C0v0S1E-6m7]8b<9{;=@.LAGm HPJX'Jc,K?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~ Root Entry FϪ Data 1TableePWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q