ࡱ> [8abjbj *ΐΐ &C_www8wL5" " $+Ϳ:w :wwZZZ awwZ ZZr`Tз0 /05·Zзwз0 Z ::Z 5  : Igrokaz IZGUBLJENA VILA Jasna Horvat Osijek, travanj 2002. Jeste li uli ato travke zbore, Znate li ono ato kriju gore? Znate li, mo~da, gdje sniju vile, I kakve su snage njihove sile? Divove mra ne jeste li sreli, Vidjet' patuljke jeste li htjeli? Znate li otkud' na nebu munje, Gromove glasne tko vjeato kuje? Jeste li ikada bili sami? Negdje u mraku, il' nekoj tami? ut ete: tko je joa bio s vama, ako u pri u poete s nama... IGRA MRAKA Skupina djece sjedi u mraku ispred zgrade. Martina: ega bismo se mogli igrati? Borko: Rata- tatatata-tata-tata! (oponaaa zvuk rafala) Ivana: To je glupo! Luka: Mo~emo se igrati skriva a! (po inje se sakrivati i uzvikuje): Pronaite me, gdje sam??? Dinko: Skriva a i grani ara igramo se svakoga dana. Martina: Znam, igrat emo se akole! Ana: Svaata! Koja to joa akola radi nou?!! `to bi nam u iteljica dala u zadatak? Franka (govori kao u iteljica): Djeco, brzo na spavanje. Ako ~elite narasti, morate puuunooooo spavati. Nastavlja: Dobro, ocijenit emo najboljega spava a! Djeca nezadovoljno odmahuju rukama. Ivana: Ja bih se igrala mame i tate. Slaven: Brzo ea ii kui, a onda mo~ea gledati igru mame i tate do mile volje. Igrajmo se radije bare. Martina: Ti bi bio izvrsna ~aba, a ja u biti roda, i onda u Te... pojesti. Ana: ekajte, mogli bismo se igrati ne ega potpuno novoga, a pomalo straanoga! Svi: Reci, ato bi to moglo biti? Franka: Borko bi se sigurno igrao zombija?! Dinko: Ne, ne, on bi se igrao Aliena! Borko (s nepovjerenjem): `to vam je? Joa nije izmialjena igra koja se igra po mraku? Luka: Nije to no! Na primjer, ~mira je nona igra. Igrajmo se ~mire! Slaven: Ali, ~mire smo se igrali i ju er i prekju er! Imam bolji prijedlog: igrajmo se mraka! Djeca u glas: Igrajmo se mraka, i mra noga straha, Igrajmo se tmine, i straane tiaine. Iris: Moj medo je upravo rek'o kako mu se od te igre spava. Djeca: `uti, mala! Martina: Hodi, Iris, daj mi ruku i ne strijepi viae. Djeca u glas: Igrajmo se mraka, i mra noga straha, Igrajmo se tmine, i straane tiaine. Iris: Ja se ne bih igrala te igre! Djeca uglas: `uti, mala! Djeca pokazuju na kutiju koja stoji u uglu scene. Franka: Ova kutija biti e naaa dvadeseterokatna zgrada. Borko: Nacrtajmo na kutiji sve prozore naae zgrade. Ana: Ja u nacrtati dva prozora u mraku. Ivana: Na mojim e se prozorima vidjeti svjetlo televizora. Luka: Ja u docrtati osvijetljene prozore. Dinko: Nacrtaj i mene kako piaem zadau iz matematike. Iris: Nacrtaj i mene kako se kod kue igram neke lijepe igre. Djeca: `uti, mala! Slaven: ekajte! Nedostaju nam svjetla grada! Ana: `to ih mo~e zamijeniti? Martina: `to bi moglo svijetliti umjesto gradskih svjetiljaka? Ivana: Znam, donijet u ukrase od posljednjega Bo~ia! Borko: Ja imam sa uvanih prskalica! Slaven: Razmjestimo ih, neka svijetle kao svjetla naaega grada. Franka: Neka krivudaju kao naae ulice! Luka: Ozna imo s njima i `etaliate! Martina: Ja u osvijetliti Tvru, a Ti, Slavene, osvijetli Retfalu! Iris: Evo, ja sam ozna ila Katedralu! Slaven: `to si Ti osvijetlio, Borko? Borko: Donji Grad, Copicu, i Namu. SUSRET S VILOM Iris: Baa je zgodna ova igra mraka! Meni se ini kako se igramo slavlja! Djeca: `uti, mala! Martina: Ima Iris pravo! Igramo li se mi i dalje mraka? Borko: Nismo joa ni po eli! Jeste li spremni? Franka: ekaj, moram popraviti frizuru! Ivana: Gdje je moja kapa? Slaven: Luka, ovamo, ovamo! Luka: Evo, evo, samo dok poaaljem poruku! (na mobitelu tipka poruku) Iris: Ima netko ~vaku? povjerljivo se obraa gledaliatu: Ima netko ~vaku? Dinko: Kakve ~vake?! Sada po inje igra mraka. Ana: Prvo, uzviknite svi u glas: Ja se ne bojim mraka! i udarite mrak nogom. Djeca ponavljaju: Ja se ne bojim mraka!, i udaraju mrak nogom. Slaven: Zatim, ponovite: Ja se ne bojim mraka! i udarite mrak rukom. Djeca ponavljaju: Ja se ne bojim mraka!, i udaraju mrak rukom. Martina: Sada ga zagrebite, ugrizite, utipnite! Djeca ponavljaju: Ja se ne bojim mraka!, i mrak grebu, tipaju i grizu. Iris: Ja se vie ne bih igrala te igre! Uto se iz mraka za uje prvo tihi, a zatim sve glasniji jauk. Vila: Jao, jao, niti ja se ne bih igrala te igre... jao... Iris pritr i drugoj djeci, sakrije se jednoj djevoj ici iza lea, i upita: Iris: Jeste li uli? Mrak jau e? Jeste li uli, mrak pla e! Djeca odmahuju i nastavljaju borbu protiv mraka. Borko: `uti mala! uvajte se sile mraka! Nastavljaju atipati mrak, dok ih najmanja djevoj ica moli: Iris: Nemoj, Borko, mrak e nas pojesti, nemoj molim te... uje se kako vila i dalje jau e i njezin lik po inje se nazirati. Vila (pla nim glasom): `to sam vam ja kriva? `mrc, amrc... zaato ste takvi, pa ja sam vaaa vila? Scena se naglo zaustavlja. Djeca iznenaeno i uplaaeno stoje ispred zgrade, obazirui se na sve strane. Franka se ipak odlu i progovoriti. Franka: Mi viae nismo mali, znaa? I ne nasjedamo na trikove! Ivana: Mi se ve sami kupamo! Luka: Sami i zadae piaemo! Ana: Sami ve i cestu prelazimo! Iris: Oni su jako veliki... veliki i jaki! Nemoj se s njima aaliti... bolje budi oprezna, jer oni mogu istui i tebe i mene... samo ako ~ele... ili ako ih naljutia... Djeca: `uti, mala! Uhvate se za ruke i uzviknu: Mi ne vjerujemo u ono ato ne vidimo! Djeca se i dalje dr~e za ruke, obazirui se na sve strane. Uto se za uje vilin smijeh, i vila se pojavi iz mraka: Vila: Baa ste smijeani, pravi ste ljudi! Zaboravljate jedno, iako vi ne vidite mene, ja vidim vas. I dobro znam sve: koliko ste veliki, koliko ste teaki... i ne samo to, znam i kada ste tu~ni, uplaaeni... ili... dobri! Ne zaboravite, ja sam vaaa vila! Djeca u glas: Naaa vila?! Iris: Zna i, neea nam niata loae u initi?! Vila zasvijetli: K vama su me poslale vile suenice s vrlo ozbiljnim zadatkom. Dinko: Kakve vile?! Vila: Suenice. One pohode svakoga pri roenju, i tada mu odreuju sudbinu. U pozadini scene naziru se tri letea lika (dva u bijelim haljinama i jedan u crnoj). Za uje se i tihi vihor. Djeca istovremeno uzvikuju: Kakva e biti moja sudbina? Ana: Hou li biti manekenka? Slaven: Ja bih bio padobranac, a ako to ne mo~e, onda bih rado bio mornar, i to kapetan duge plovidbe! Ivana: Ja bih bila u iteljica! Martina: Ja bih bila glumica! Iris se ozbiljno okrene vili. Iris: Smiju li djevoj ice biti vatrogasci?! Djeca: `uti, mala! Luka: Ja ~elim biti tajni agent! Borko: A ja policajac! Martina: Molim lijepo, ja bih bila balerina! Franka: A ja boksa ica! Iris: Smiju li djevoj ice biti vatrogasci?! Djeca: `uti, mala! Vila ih je promatrala s osmijehom, odmahujui glavom. Vila: Djeco, djeco... vi baa niata ne znate o nama vilama???!!... Sjeda uz njih grlei ih rukama. Vila: Vile stanuju u ... Ana: gorama Dinko: planinama Ivana: oblacima Borko: rijekama Franka: izvorima Iris: i Martina: morima Vila: Mi smo posrednice meu ljudima i bogovima. Ljudi nam se obraaju, nudei nas mnogo im. Luka: Mi znamo kako su ljudi prije dozivali vile! Svi uglas: Uzmi, vilo, ato Ti milo, al' posluaaj naae muke, pronai nam lijeka, vilo, i spasi nas neuke. Ivana: Kako vile izgledaju? Vila: Sve imaju zlatne kose, i u njima snagu nose. Noge nikad ne otkrivaju jer kopita esto skrivaju! Iris: Joj, mene je strah! Djeca: `uti, mala! Franka: Zaato one imaju kopita? Vila: Vile, djeco, jure po poljima, gudurama i dolovima. Kad im snaga posustane, tad ih brze noge dalje nose. Ana: Gdje stanuju sve te vile? Vila: U gorama su goranke, u planini planinke, u oblacima oblakinje, u rijekama i izvorima rije anke, a sirene su morske vile. Djeca uglas: Koja si ti vila? Vila: Ja sam vaaa vila uvarica. Ivana: Zaato nam se nikada prije nisi javila? Vila: Hej, to se ne smije! I sada smo u opasnosti! Zar ne znate? Vila gubi mo ako postane vidljiva. Martina: Znamo, to su nam mame govorile prije spavanja! Djeca zajedno aapu, ili pjevaju: Svatko ima svoju vilu, Oko tijela kao svilu, `to ga uva svake noi, Ili, dok je u samoi. Vila zalepraa pozornicom: Ja sam vaaa uvarica, od svih zala zaatitnica, ja vas nje~no uspavljujem, jutrima vas razbuujem. Al', aroliji sad je kraj, Jer primih vas u zagrljaj, Radoznalost me vaaa topi, S njome moja snaga kopni. To re e i padne u podno~je zgrade. Svjetla grada sna~no zasvijetle. Djeca joj usplahireno pritr avaju. 3. VILINA PRI A Djeca stoje uz vilino uzglavlje. Ana: Martina, vila nas viae ne uje! `to emo sada? Martina: Sjetite se, brzo, ato mame rade kada smo bolesni! Iris: Vode nas lije niku, i... daju nam meda. Djeca se rastr e i donose razli ite staklenke. Neke vade iz jedne velike kutije. Slaven: Graaak, ne, mmmm, gljive... evo, med od lipe. Prinose vili staklenku, i ~licu. Iris: Vilo, kuaaj malo meda. Jednu ~licu za mene, jednu ~licu za medu. Djeca: `uti, mala! Borko: Kako se ono pravi aj? Evo voda! Luka: Uronimo vreicu i brojimo do 6! Djeca uglas: Jedan, dvaaaa, tri, etiri, pet, aeeeest! Prinose vili i nutkaju je! Vila pogleda u aj i ponovno klone. Iris: Hladan aj nitko ne voli! Djeca ju pogledaju i rastr e se dalje scenom. Ana: Andol! Franka: Limun! Borko: Grejp! Luka: Mrkva! Slaven (podigne prst u zrak i zapjeva): Svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje! Jaja nam treba! Iris: Jaja! Dinko: Maslaca! Ivana: `pinata! Martina: okolade! Luka: ipsa! Ana: }vake! Iris: Soka! Borko: Mlijeka! Franka: Limunade! Ivana: `eera! Slaven: Raj ice! Iris: Kupusa! Dinko: Kelja! Luka: Ri~e! Martina: Peraina! Slaven: Vitamina! Posustaju, i polako sjedaju oko vile okru~eni svim nabrojanim proizvodima. Ana: Sve je zdravo, a niata ne poma~e! Vila i dalje le~i u nesvjesti. Franka: Niata joj ne poma~e! Do vile doaeta najmanja djevoj ica (auti, mala) i vili prinese kiticu cvijea. Vila se pridi~e i dugo miriai cvijee. Djeca uglas: Bravo, mala! Bravo, mala! Vila: Ah, sada mi je lakae... kao da sam kui stigla... Iris: Gdje je tvoja kua, vilo? Vila: Moj dom je na izvoru, u najdaljem aumskom lugu. Ivana: Jesu li ti tamo i mama i tata? Vila: Ne, ne, djeco draga, vile ne stanuju s mamama i tatama. Franka: Ti si tamo sama? Vila: Ni to nije to no. Mi vile, za dana smo zaokupljene uvanjima. Djeca uglas: Svatko ima svoju vilu, Oko tijela kao svilu, `to ga uva svake noi, Ili, dok je u samoi. Vila: Tek pred zoru vraamo se svom izvoru. Skupimo se tad u kolu, ato nam daje snagu novu. U uglu scene pojavljuje se vilsko kolo. Vile su ureaene cvijeem, u bijelim svilenim haljinama. Vile pjevaju: Mi smo vile uvarice, zovu nas i lahorice, letimo sa daakom vjetra, na sve etiri strane svijeta. Al' sa krajem svake noi, Svom izvoru valja doi, Prikupiti snagu novu, Viluju' u vilskom kolu. Vila joa malo udahne miris cvijea, i sjetno nastavi. Vila: I ja sam se vraala svake noi svom izvoru. Sve dok... tu zapla e. Martina: Sve dok... Ivana: Sve dok... Vile u zboru: Sve dok... Vila: Sve dok mi rt nije sakrio put. Vile u zboru: rt je kralj tog straanog mraka, `to nam sti~e za sumraka. Nered pravi na tom svijetu, Zastirui puta svjetlu. Kri~a ato je ozna eno, Boja bijelo bojom tamnom, Prave pute on zatire, Stranputice ozna uje. Slaven: Ti ne znaa put svojoj kui! Iris: Naaa vila se izgubila! Vile u zboru: Potra~ite Peruna, gospodara gromova! On e rta pobijediti, munjom e ga zasvijetliti! Djeca uglas: Kako emo nai rta? Gdje li mu je kua? Vile u zboru: U Kopa kom Ritu rt se krije, i vilinske putove zamra uje! Borko: `to to ka~u vile? Luka: rt se u Kopa kom Ritu krije? Ivana: Skriva se meu kormoranima! Franka: Rijetke ptice je zarobio! Martina: Ribe je na autnju nagovorio! Dinko: Sakrio se u mo vari! Ana: U Kopa kom Ritu samo ga Perun mo~e pronai! Borko: Dozovimo Peruna! Slaven: Izvijestimo gospodara munja i gromova! Iris: Ali, kako emo Peruna izvijestiti? Morali bismo vilu pitati kako emo Peruna dozvati! Djeca uglas: Bravo, mala! Najmanja djevoj ica pribli~ava se vili, ponovno joj prinosi cvijee. Iris: Vilo, uvarice, kako emo do Peruna stii? Vila se slabo pridi~e i djecu upuuje. Vila (umorno): Peruna ete pronai na najviaem oblaku kako munjom kroz mrak zra i... Kako je to rekla, vila klone. 4. U POTRAZI ZA PERUNOM Djeca se obla e u zimska odijela, opremaju se baterijama i u~adima. Martina: Nema nam druge, valja nam potra~iti Peruna! Ana: S im bismo ga mogli privui? Dje ak uzima enciklopediju i naglas ita. Slaven: Gromove privla i metal... Borko: Koga privla i metal? Franka: `to privla i gromove? Slaven: Metal? Luka: Kakav metal? Vrte se po sceni pogledom tra~ei ato bi im moglo pomoi. Ivana: Znam, trebaju nam lonci! Dinko: I poklopci! Franka: Kiaobrani! Iris: Metle! Slaven: I padobrani! Djeca donose aarene lonce i poklopce. Znati~eljno ih pregledavaju. Ana: `to ka~ea, Dinko, na ovoga to astoga, njega e Perun sigurno vidjeti s oblaka?! Slaven (zastane i usplahireno upita): `to ako nas pogodi kojim gromom? Martina: Poklopci e nam biti umjesto atitova! Isprobavaju lonce i poklopce, birajui one najprikladnijega oblika. Za svaki slu aj uzimaju i kiaobrane, metle, i padobrane. Nakon ato su se opremili, joa jednom pogledaju usnulu vilu. Borko: `to sada? Gdje emo pronai Peruna? Iris: Ja se viae ne bih igrala te igre! Djeca uglas: `uti, mala! Slaven: Razmislimo dobro! Koliko katova ima naaa zgrada? Iris (s loncem na glavi): Mislim, petnaest, ili dvanaest. Djeca uglas: `uti, mala! Franka: Dvadeset, Iris, dvadeset katova. A dvadeseti kat je jako blizu... emu? Iris: Oblaku i... Zajedno povi u: Perunu! Djeca uglas: Juria! Juria na katove, uvis, na oblake! Izmjena scene. Pod djecom svijetli grad. Ona se nalaze na najviaem katu svoje zgrade. Djeca imaju lonce na glavama i upaljene baterije u rukama. Baterijama svijetle prema oblacima. Luka: Peruuuuuuuneeee! Dinko: Peruuuuuuuunnneeeeeeeeeee! Martina: S dvadestoga kata, moji prijatelji i ja, dozivamo te. Podi~e se silan vjetar. Bljesnu dvije tri munje. Zatim se za uju gromovi. Na scenu iska e Perun. Perun: Tko ste Vi? Kako me se usuujete ometati? Franka: Perune, svijetli bo~e munje, pozdravljaju te djeca dvadeseterokatnice! Ivana: S dvadestoga kata, djeca zgrade dozivaju te. Perun: Dozivate me? Ometate me! Dinko: Nosimo Ti va~nu vijest! Iris (zapla e): Umrijet e nam vila! Perun (pomirljivije): `to se zbilo? Tko je vili zlo u inio? Vile se pojavljuju u kolu, i pjevaju: rt je kralj tog straanog mraka, `to nam sti~e za sumraka. Nered pravi na tom svijetu, Zastirui puta svjetlu. Kri~a ato je ozna eno, Boja bijelo bojom tamnom, Prave pute on zatire, Stranputice ozna uje. Slaven: Mra ni rt je naaoj vili sakrio put. Ana: Izgubila se! Martina: Razboljela se! Ivana: Iscrpila se! Dinko: Bolesna je. Franka: Nestat e je. Iris: Spasi nam je! Slaven: U Kopa kom Ritu rt joj put do kue krije! Perun (udara gromovima i munjama): Tog zlotvora ja u stii, munja e ga moja nai, osvijetlit u sve ato mra i iz Kopa kog Rita, rt e izai! Scena nestaje u bljeskovima munja i udarcima gromova. 5. RASTANAK Djeca se vraaju vili, joa uvijek s loncima na glavama i baterijama u rukama. Vila ih eka nasmijeaena, ozdravljena, miriaei cvijee. Vila: Junaci moji, ato ste u inili? Kako ste me ozdravili? Martina: Pronaali smo Peruna! Iris: Pri ali smo s Bogom munja i gromova! Slaven: Hrabri smo bili! Luka: S oblacima smo govorili! Franka: Peruna smo na osvetu nagovorili! Ana: On je rta pronaaao! Borko: S njim je straanu bitku bio! Ivana: Potom ga je pobijedio! Dinko: Iz Kopa koga Rita ga je otjerao! Martina: Put je tvojoj kui pronaaao! Slaven: Svjetlom ga je ozna io! Vila se smije, pritr avaju joj njezine sudruge vile. Hvataju se u kolo: Mi smo vile uvarice, zovu nas i lahorice, letimo sa daakom vjetra, na sve etiri strane svijeta. Al' sa krajem svake noi, Svom izvoru valja doi, Prikupiti snagu novu, Viluju' u vilskom kolu. Ostale vile odlaze sa scene, pokretima dozivajui vilu neka im se pridru~i: Kui, idemo kuiiiii!! Djeca ih u udu promatraju, joa uvijek zadihana od susreta s Perunom. Vila: Prijatelji moji mali, }ivot ste mi novi dali, Peruna ste vi dozvali, A rta ste otjerali. Sad odlazim svome kolu, I vilinskome svom izvoru, Sutra opet bit u s vama, Sa svim svojim zaatitama. Vile, dok nestaju, u zboru (tiho, kao jeka): Mi smo vile uvarice, zovu nas i lahorice, letimo sa daakom vjetra, na sve etiri strane svijeta. Al' sa krajem svake noi, Svom izvoru valja doi, Prikupiti snagu novu, Viluju' u vilskom kolu. Djeca im maau, uglas aapuu: Svatko ima svoju vilu, Oko tijela kao svilu, `to ga uva svake noi, Ili, dok je u samoi. Iris: Hoe li nam naaa vila opet doi? Martina: Zauvijek je ona s nama. Iris: Martina, ja se viae ne bojim mraka. Martina: Znam, Iris, jer sada znaa kako ni u mraku nisi sama. 6. ODLAZAK KUI Za uju se glasovi mama, nekima zvone i mobiteli: Lukina mama: Luka, kupanje! Slavenova mama: Slavene, ve era! Ivanina mama: Ivana, eka te zadaa! Anina mama: Kui, Ana! Martinina mama: Martina, na spavanje! Irisina mama: Iris, crtani! Borkova mama: Borko, kola i su joa vrui! Frankina mama: Franka, kui! Dinkova mama: Dinko, brzo kui! Djeca odgovaraju mamama (evo me, sti~em, joa samo pet minuta, dolazim, ...). Usplahire se, u~urbaju se i kao da tek sada primjete nered na sceni (kutije, staklenke, bo~ini ukrasi, ...). Dinko: Ne mo~emo tek tako otii! Martina: Sutra e nas ovaj nered do ekati! Slaven: U njemu bi rt mogao prenoiti! Ivana: I nikada viae ne otii! Iris: Po istimo igraliate! Moj medo istou od nereda voli viae! Djeca uglas: Bravo mala! Borko: Neka znaa, ti za nas nisi viae mala, unaprjeujemo te u junaka, jer danas si bila vrlo hrabra! Ana: Luka, ti odnesi kutije u odlagaliate za papir! Franka: Ja u se pobrinuti za staklenke! Dinko: Ja u po istiti prskalice! Martina: Ja u pokupiti papirie! Ivana: Po istit emo i namirnice! Luka: Pobrinut emo se i za ljepenke! Djeca uglas: Mi volimo naae igraliate i brinemo se o njemu kao vila zaatitnica o svom izvoru! Igrokaz SVEVIDOVIM TRAGOM Jasna Horvat Inspirirano djelom Milke Tice: Sun eva djeca, Legende o Hrvatima, Zagreb, 1994., `kolska knjiga Osijek, 23. travnja 1999. izmjene: velja a 2002. Danas vam pri amo pri u, pri u, pri u, pri u... koju je meni pri ala moja baka, koju je mojoj baki pri ala baka, koju je bakinoj baki pri ala bakina baka, koju je meni pri ala baka, koju je mojoj baki pri ala baka, koju je bakinoj baki pri ala bakina baka, koju je meni pri ala baka, koju je mojoj baki pri ala baka, koju je bakinoj baki pri ala bakina baka... pri u o hodu kroz mnoga ljeta, pri u o dolasku iz daleka, iz daleka, iz daleka, iz dalekaaaaaaa... pri u o snazi, pri u o junaatvu, pri u o svjetlu, pri u o mraku, ~urno, na put, na put ... na put krenut nam je, krenut nam je... na put za suncem, ... Prema predaji, u pradavna vremena, prije nego li je svijet bio stvoren, nije postojalo niata do li mora okru~enoga sivilom. Ponad morskoga prostranstva zibalo se veliko jaje i u njemu uspavani Bog - Svarog. Nakon stoljea snivanja, Svarog se po eo buditi i obazirati oko sebe. Pogledom je presjecao tminu, rasvjetljavajui ju bljeateim pogledima. Htijui se osvje~iti, Svarog zaroni i sie u morske dubine. Nakon ato je izronio, pod noktom mu je ostalo zrnce pijeska od kojega se razvijala danaanja zemlja, a na njezinom najskrovitijem mjestu i jasen-stablo. Jasen-stablo je osovina svijeta, koja se uzdi~e ponad najviaih svjetskih visova. U njegovoj kroanji nalazi se svijetli dom bogova - Nav, kojim stoluje Svarog. Ostatak svjetske tmine koji Svarog nije dotakao svojim pogledom, za ahurio se pod ~ilama Drveta Svijeta. Tamo je i tamno carstvo boga Crnoboga nazvano Bezdan, ija je prijestolnica limeni dvorac Temnava. Svarog, prema predaji, svijet koji je stvorio u pradavna vremena, i dan danas popravlja i dotjeruje, borei se protiv Crnoboga i njegovih pomonika, koji ga nastoje zamra iti. STVARANJE SVIJETA Pripovjeda i: S Alemovoga sedmog neba, uputiae se Svarog i njegova ~ena, Vida plemenita, dovraiti stvaranje zemaljskoga svijeta. Napuniae bespue bojom, cvijeem i drveem. Razmicaae stijene, gore, posijaae i stvorove. Od rzanja kopitaaa, i zujanja krilaaa, nastaniae i zvukovlje. A kad ptice zapjevaae, Svarog s Vidom predahnuae. Vida i Svarog hodaju pozornicom, popravljaju kroanje drvea, i razmjeataju cvijee. Svarog: Vidi ono drvo. Svarog: Vido, gledaj onu goru! Vida: Dobra je, ali treba biti malo viae desno. Svarog: Desno? `to je tebi?! Valjda  lijevo, prema istoku! Vida: Kako e Sunce izlaziti? S njom na zapad treba  svakako! Svarog, guna: Sve mora biti po tvom, desno, uh... ne valja, lijevo s gorom treba ... Svarog: Eh, baa sam se naradio... nisam li atogod zaboravio? Vida: Svaro~e, odmori se! Zavraio si stvaranje svijeta. Nema se tu viae ato dodati. kanon: Koga nema? Koga nema? Vida: Sve je lijepo, isto, novo... ali...nema... kanon: Koga nema? Koga nema? Vida: Nema stvorova nalik nama. kanon: Ljudi nema, nema ljudi, gdje su ljudi? Ljudi, ljudi... Vida: Imamo li tol'ko moi, na initi joa do noi, stvorove ato nama sli e, a zovu se - ljudsko bie? Svarog odmahuje rukom: Kakve su to sada pri e - emu e nam ljudsko bie? Vida: Hodemo li k Navu sada, ne stvorivai i te stvore, s kim emo se igrati gore? ije e nam to sudbine, biti zgodne iz visine? kanon: Ljudi nema, nema ljudi, gdje su ljudi?, ljudi, ljudi... kanon: ovjeka nema, muakarca nema, ovjeka, muakarca nema. Svarog uzima hrastovu kladu: Od danas ea muakarac biti, ime e te predstavljati, Dubravkom te nazivam po dubu od kojega te stvaram. kanon: }ene nema, nema ~ene, nema ~ene kanon: Ljudi nema, nema ljudi, gdje su ljudi& ? Ljudi, ljudi... Vida: Ja u napraviti ~enu, od... lipe. Bit e lijepa, nje~na i, mmmmmm, fino e mirisati. Vida uzima lipovo drvo, i modelira ~enu. Potom se odmakne, zadovoljno ju promotri i udahne joj dah. Vida: Mirisat ea kao lipa, uresa ea imat mnogo, al' oprezno sa ljepotom, ona mo~e biti kobnom. Svarog ih pogleda i, zamialjeno re e: }ivot sam im sretno dao, ali nisam tada znao, ljudski ~ivot  to je mijena, tek ato doe, ve ga nema. Uvest reda u to treba, i to s ovog plavog neba. Svarog se joa jednom obazre: Red meu vama nek' iz Navove visine uvaju bogovi i vile! Bogovi i vile se pojavljuju na sceni. Bogovi: Mi smo uvari! Tko u mir i red dirne, ma bio velik i jak, il' lukav, a slab, nek od danas zna, s nama e imati posla. Vile: Mi smo vile uvarice, Bogovima podanice, U kolu se okupljamo, I Peruna dozivamo. Javite se sile svjetla Doziva vas kolo vila, U kojem su uvarice, I sve vile bojovnice. Glas di~emo do Peruna I njegova svjetla trona, Nek' sa zlom ne druguje, Za dobro nek bitku bije. Perune, oj ti, Perune, I bogovi iz visine, Naau pjesmu po ujte, Zlu Moranu otjerajte. Vida: Najsna~nija od svih vila, bit e vaaa zaatitnica. Nek se pamti zanavijeke, velebitska vila vita vaaa je uvarica U pozadini scene pojavljuje se grupica muakaraca i ~ena, obavljajui svakodnevne radnje (uzimaju vodu s izvora, kuhaju ru ak, love, beru ~ito, bacaju ribarske mre~e). kanon: To pleme je Hrvata, tu ~ive braa: Kluk, Lobel, Kosenc, Muhlo, Hrvat, i sestrice im dvije: Tuga i Buga.(Kako ih glasovi predstavljaju, tako se likovi izdvajaju.) Nav je mjesto na kojemu su obitavala svjetla bo~anstva. Vrhovno svjetlo bo~anstvo, najsilniji bog je Svarog. Praotac je bogova i vje na svjetlost. Njegova ~ena je Bo~ena Vida s kojom ima i potomke  Svaro~ie: Peruna, Stribora, Svevida i Tatomira. Svaro~ii se joa nazivaju i Svarozi, ili Svarunovi. Najglasniji meu njima je Perun - gromovnik, gospodar munje i groma. Prvo njegovo djelo kojim se pribli~io ljudima, bilo je svjetlo i oganj. Dobro initelj je ljudima jer im je u pradavna vremena ukazao lu  svjetla i njome u~gao vatru. Perun je, kao najstariji Svaro~i, od svoga oca Svaroga naslijedio mnoga dobra: kremen, strijele, gromoder (njime je proizvodio grmljavinu, a mlataranjem treanju), i ~ezlo. Zbog iznimne snage koja ga je odlikovala, vjerovalo se kako je Perunova zaatita zajam ena redovitim prinoaenjem ~rtvi i molitvom te kako Perun nemilosrdno ka~njava izdaju ili poatovanje nekoga drugoga boga. Vjerna pratilja Crnoboga je Morana (Mora, Morena, Marzana), zla boginja zime i hladnoe koja predstavlja zatorne sile zimske prirode. Njezina snaga je najja a za zimskoga doba, kada se pojavljuje u liku zle ~ene koja juri na metli kao Je~ibaba, Jaga baba, baba Ruga, baba Roga. U ostalim godianjim dobima zna se pojavljivati u obliku mlade, ali pohlepne i pohotne ~ene koja se nou uvla i pod kune krovove kako bi izjedala slabie (posebice duhovno slabu djecu i momke). Joa i danas mnogi vjeruju kako Morana nou napada svoje izabranike te ih u snovima tiati i zaustavlja im disanje. Poznata je i kao svadljivica, te kao zagovornica izdaje i osvete. MORANA NAGOVARA PERUNA Pripovjeda : Rei u i ovo svima - Svarog etiri sina ima. Perun, Svevid, Stribor i Tatomir od jednoga su oca i od jedne mati, te ih narod pod imenom Svaro~ii pamti. Pripovjeda : Perun je najbjeanji meu njima, on gospodari munjama i gromovima. Za oluje, on udara na sve strane njima - tada opomenu aalje svijetu i ljudima. Perun pregledava svoje oru~je (luk, strijelu). kanon: Perun na sve etiri strane gleda, osluakujui gdje red unijet treba. Nek' ugleda gdje nered se stvara, u Sra Zlopoglea se pretvara, i srd~bu svoju odaailje munjama udarajui ljutim gromovima. Tiho mu se prikrada Morana (s dva lica  jednim zamamnim i lijepim, a drugim sli nim nakaznoj vjeatici). kanon: Tko je ova ljepotica, kao snijega bijelog lica, garavih pletenica, o iju k'o ~eravica? Mra na je to Morana, ato dolazi iz Bezdana, ~rtve svoje ljeti bira, te se zimi s njima igra. Ulazi im tad u snove, `ara im po licu bore, Morama ih nou pati, Sve dok smrt ih ne otprati. Morana: Perune, Perune, Peruneee,... Perun: Tko je to? Tko me doziva? Morana: Ja sam, Morana, bo~ica smrti, moriteljica ljudi. Nosim Ti va~nu vijest! kanon: Je~i-baba, Jaga-baba, Ruga-baba, Roga-baba, Baba-Roga, Roga-Baba kanon: Morzana, Mrzlina, Smrzlina, Morzana, Morana Perun: Ma, kakva bih ja mogao imati posla s Tobom? Morana: ekaj, ekaj, Perune, sna~ni, jaki, Perune! Tko si Ti? Perun (va~no): Ja sam Bog gromova i munja! Morana: Ti si vlasnik gnjevnoga neba! Perun: Ja vidim cijeli svijet u jednom bljesku munje! Morana: Ali, Perune, Tvoje su o i slijepe! Perun: Moje o i su najsjajniji izvori svjetla, moje o i slijede munje. Morana: A izdaja koju ne vidia? `to na to ka~u Tvoje munjevite o i? Perun: Izdaja, ha, ha, ha... Tko bi se mene usudio izdati? Ha, ha, ha... Morana: Pogledaj dolje... ne tamo... ni~e, ni~e, uz rijeku... Vidia li sedam plemena ato zovu ih Hrvati? Perun: Da! Vidim ih! Morana: `to rade munjovidi Perune? Koga slave? Komu se mole? Perun: Svevidu, bratu mom!? Morana: Zaboravili su na Tvoj vje ni oganj. Ugasio se plamen Tvoje slave! Perun: Izdaja! Izdajaaaaaaaaaaa! kanon: Perunovoga ognja nema, Svevida slave! Morana veselo pocikuje: Kazni ih, Perune! Kazni ih, Perune! Bit u Tvoja saveznica! Perun: S bijesom mojim i snaga mi raste, uvajte se Hrvati, od sada moja munja posvuda vas prati. Morana: A ja vam aaljem - studen, led, glad i moru, ha, ha, ha, ha  osjetit ete i snagu moju! kanon: mora, studen, munje, led, grom, glad U Navu se nalazi Svitogor - grad bogova, bo~ica i njihovih miljenika. Na elu Svitogora je Svarog, vrhovnik ostalih bogova. Izmeu Svitogora i ovoga svijeta zjapi pusti bezdan, ozna en bijelim danom i mrklom noi. Svarogova kula uzdi~e se kroz sedam neba na sedam katova. Svaki kat ima jedna vrata, svaka vrata otvara samo jedan klju . Sedmo nebo je najviae, ozna ava vrhunac bla~enstva, i osobne Svarogove odaje. U Svitogorskoj kuli nalaze se i Perunovi dvori. Zidine mu dopiru do petoga kata Svitogorske kule. U njemu, na vrletnim liticama, obitavaju Perun i njegova dru~ica Perunika. Iza Perunovih dvora steru se dvorovi Zarova i ostalih gradina Svitogorskih dvorova. Svitava (Svijetligrad) je grad mladoga Svevida, koji nadaleko svijetli i rasvjetljuje zrakama ~ive svjetlosti. Svitava i Zarovo dijelovi su Svitogora iz kojih zra i raskoana svjetlost. U njemu sjedi pobjednik svjetla  mladi Svevid, poznat i pod nazivom Svanimir. Povrh njega je Vidingrad. Dom Junaka nalazi se podno Svitogora, a nasuprot Zarova. U njemu obitavaju smrtnici koji su poginuli juna kom smru. Dvore ih vile junakinje (Svitogorke  djeve posestrime, vile ratnice i boginje). Dom junaka je najvea i najsjajnija dvorana u Svitogoru. U sredini je sjajno Svarogovo prijestolje, a sa svake strane su sjedala namijenjena Perunu i Svevidu, te ostalim bogovima i bo~icama. Obitavaliate vila bojovnica i inih asnih uzvanika nalazi se u Domu Slave. Osim bo~ice Slave, tamo su i bojne vile: Vojislava, Stanislava, Radoslava, Borislava, Gordana, vila Velebita, vila s Dinare, Papukova vila, vila Dubrovkinja, vila s Mra aja, blidinjska vila i ostale ratnice koje na bojiate aalju Svarog, Svevid, i Perun. Svaki uzvanik u Domu Slave uobi ajeno se ugoauje rogom opojne medovine. 3. PERUNOV BIJES Pripovjeda : Pred Vama je Svitogora, sjajna kula Svarogova. Svaro~ia to je dom, koji svijetli cijelim Navom. Pripovjeda : Na gori Svitogorskoj, na sedam katova, kroz sedam nebesa, uzdi~e se Svitava. U njoj mnoga bia stoje: bogovi i vilenjaci, junakinje i junaci. Sedmo nebo najljepae je, sedmi kat se u njem krije, i u raskoai toga kata, Svarogovog doma vrata. Svarog se budi, raste~e, i zijeva: AAAAAA! Mali: Joa se mra ak nebom vije, dok se uz njeg' zima krije, s njima Sunce bitku bije, za toplinu ato nas grije. Potr i pozornicom, i nastavlja: Dozivam Te sada, Sunce, poka~i nam sjajno lice, rijeai nas te straane tmice, koja uva Svarogove izdajice. Pogleda na Svaroga kako zijeva, te dodaje povjerljivo: Svarog opet hodi nebom, udei se Navu mrklom, gledajui u daljine, nareuje Suncu - neka sine! kanon: Sini Sunce, Sunceeee, Sunceeeee ... Na obzor  probudio se Svarog! Sunce zijevajui izlazi na pozornicu. Svarog: Vido, gdje nam je najstariji sin, Perun? Vida: Negdje po nebu aeta, danas aalje gromove i munje. kanon: gromovi, munje, gromovi, munje, snaga oluje, snaga oluje U pozadini scene uju se gromovi, pozornicom bljeskaju munje. Svarog: `to radi? Ja sam mu zabranio igru s munjama i gromovima! Vida: Morana mu je dojavila kako mu se ljudi viae ne mole. Svarog: Morana? Ta mra na zlica! Dozovite mi Peruna, hitno! Mali: Perune, silni bo~e grmljavine, ruaitelju predolujne tiaine, utiaaj munje i gromove, cijeli Nav Te kui zove. kanon: Perune, Perune, bijesni Porine kanon: gromovi, munje, gromovi, munje, snaga oluje, snaga oluje Dobri duhovi i vile, tr e pozornicom, zabrinuto aap ui: kanon: Svarog tra~i Peruna, Svarog tra~i Peruna Dolazi Perun, uspuhan i mrgodan. Na leima mu je tobolac pun vatrenih strijela. Njegov dolazak prate munje i gromovi. Perun: Dobro jutro, evo, stigoh. Svarog: Koga li si grmljavinom ka~njavao danas? Perun: Sedam plemena ato ~ive uz rijeku, a zovu se Hrvati. Svarog: Zaato, Perune, sine, kad oni su pod mojom zaatitom? Perun: Ne poatuju me, ne mole se viae, sveti plamen im se ugasio!!! kanon: gromovi, munje, gromovi, munje, snaga oluje, snaga oluje,... Perun odlazi bijesan, praen munjama i gromovima. Pojavljuje se Svevid. Pod aeairom ima etiri lica okrenuta na sve etiri strane svijeta. O pasu mu je ma , a u desnici rog. Svarog: Ti, Svevide, imaa zadatak  od Peruna, brata svoga, uvati Hrvate! Svevid: Kreem odmah, ma  ve di~em! Ne strahujem ni od munje ni od groma. kanon: gromovi, munje, gromovi, munje, snaga oluje, snaga oluje... Svevid (obazre se lijevo, desno): Prije ove bitke silne, saveznicu svoju zovem. Najhrabriju od svih vila  vitu vilu Velebita! kanon: oj ti, oj ti, vilo... Vila Velebita pojavljuje se na sceni: Ne atedi me, oj ti, hrabri, kreea li u pohod novi? Ja ve oatrim svoje sablje, daj me opet u boj zovi. Probudit u svoje druge, uspavane vile mnoge, planinke i aumske vile, bojovnice i oblakinje. Okupit u ih u kolu, i stei u snagu novu, "B P R `   2 < v XfFRT*|"\h  .6DVX&@PZ\^h h#&B5 hU5CJ h#&B56 h#&B5CJh#&B56CJh#&B h#&BCJS  "BDFHJLNPRTnprtv @&gdU@&gdU > @ D F @&gdU$a$ : < ~ h^h & F$a$ P R 2 XFn|\6Z$`a$$a$gdU$a$ $@&a$gdU@^>j8"H\$`a$$a$>L jv8D".HV\h"*: H T \!h!!!!!N"\""""" ##`#####$$($4$N$P$$$ %$%&%%%(&*&+&|&}&&& ' h$(5CJ hU5CJ h#&B5 h#&B56 h#&B5CJh#&B56CJT*H \!!!N"""h^h & F$a$" #($$$&%%+&|&}&& ' '5'|(~((()**j*2+++.,, $@&a$gdU$a$gd$($a$gdU$a$ ' ''(|(~((())*j*v**2+<++.,8,X,, ........../>/H/0000<1 2"2,23333444J4L4N4X444D5P5l5t5667N7R7T7\777\8h8888999l9x99999::\:j::: h$(5CJ hU5CJ h#&B56h#&B56CJ h#&B5CJV,, .....>/000:1<1 2"24N44D566T77\8889$a$gd$( $@&a$gdU$a$gdU$a$9l999:\::: ; ;x;;<<><p<<<<<="=B=D==b>x>>>$a$$a$gdU$a$::: ;x;;;;;;;><H<p<x<<<<<<<<<=="=2=@=D=N====>b>x>?4?@?l?v?8@B@l@x@@@@@AAAABC0C2C?4?l?8@l@@@AAABB0C2CtCCD ENE|EEEFF:FfF$a$gdU $@&a$gdU$a$$a$fFFFFG6GlGGGGHHHHHHHHHHHHHHHHH&II$a$gdU$a$H&I.IlInIIIJJ`JKKBKJKnKKK>LJLdLpLLLMMnMMM.NNNNNNNNNNNOOOOOOOOPP,PBPLP\PdPtP~PPPPPPPPPQQ,Q8QHQRQ`QpQQQQ>RFRRRRSSSS TJTTTTTT hU5CJ h#&B5CJh#&B56CJ h#&B56YIJ`JKnKK>LdLLMnMpMM.NNNNNNNOOOPBP\PtPP$a$gdU $@&a$gdU$a$PPPPQ,QHQ`QQQ>RRRSSHTJTTTfUU.V`VVW2W^WWW$a$gdU$a$TUfUrUUU.V`^```````4a@azaaaa bbBbJbbbbb.c0c2c]v]]]]$a$] ^6^b^d^^^^__$````4azaa bBbbb2ccdde\e$a$gdU $@&a$gdU$a$\efDfHfxfzfglgghJhhhhiviiijjFjjvkxkldlm.n~n$a$gdU$a$hhhhhhiviiiiiij jj*jFjjjvkxkklldlmm.n8nzn|n~nnnnnn$oVooooojptppppppppppp.qrrrrrrr s ssssPtRt^tttRu^uuuuuuv8vVvvvvvvHw hU5CJ h#&B56 h#&B5CJh#&B56CJY~nnn$ooo^pjppp,q.qrrrsssPtRttRuuu8vvvHw $@&a$gdU$a$gdU$a$Hwwww&x(xVxxxxx>ybyyyy z4zzzzz{H{{{{0| $@&a$gdU$a$Hwxx>yFybyryyyyyyy zz4zBzzz{0|N|Z}^}h}}}~~j~x~~~~~,4`l4D€Rڂp.0:`$܈*:lvЉ>BlΊЊ (Lfċ*Hb hFI5CJ hU5CJ h#&B56h#&B56CJ h#&B5CJV0|2|4|L|N||\}^}}~j~~~,`4€R~ځJz $@&a$gdU$a$z؂ڂ.0ބ 68hЅ`$&Z $@&a$gdU$a$gdU$a$$R~ڈ܈*l<>@BDFHJjlΊЊ Lċ $@&a$gdU$a$ċH֌Ў&v8j64x ʓ̓ΓГ$a$gdU $@&a$gdU$a$b֌JЎގ&4v8Pjv6>4DxȒ &Ɠȓʓ̓Г 6p|bz~.24Z^ȿȸȲծh$(CJOJQJh35CJOJQJh$(5CJOJQJh$( h3CJ h$(5\h$(6OJQJ h$(CJ h35CJ h$(5CJ hU5CJ h#&B6 h#&B56h#&B56CJ h#&B5CJ7Гғԓ 462`bdfhjlgd$(gd$(lnprtvxz|~&h6—\^`֘*Hgd$(Hl6Dbdfhjlnprtvxz|~8<gd$(gd$(,.ʡ̡026Z\^Цnfgd$(gd$(gd$( ^`gd$( $h^ha$gd$( $ & Fa$gd$(h^hgd$(gd$(^vЦަn|f"6@Dnp|֪R^`ΫګƬ,8,0<>&`b.2<̓̓ h$(6CJh36OJQJh$(6OJQJ h$(6h$( h$(5 h$(56h$(6CJOJQJh$(CJOJQJ h$(CJh$(6CJ]h$(OJQJ]h$(OJQJh$(6OJQJ:6pr֪RΫd,0&(2~DFij^gd$(gd$(`gd$(gd$(<>~DF´Ĵrе,.ڹȺ$&j8DʾHL伷Ϊډh$(OJQJh$(6OJQJjh$(0JU h$(6CJ h$(5CJh$(h$(6CJ] h$(5 h$(56h$(5CJOJQJ h$(6 h$(6CJh$(CJOJQJh$(6CJOJQJh$(6OJQJh$(OJQJ2ij,bĴrеDj>d:fhƸgd$(gd$(^gd$(Ƹ,.\ڹȺjlȿh^hgd$( $ & Fa$gd$(gd$(`gd$(gd$(gd$(^gd$(^gd$(JLDN\v^gd$(^gd$(^gd$(gd$(gd$( [^`[gd$( [^`[gd$(h^hgd$(Ljv,>`ln.<NZ&2.:fv>JLBN"$DVhxh$(6OJQJh$(CJOJQJ h$(56 h$(5 h$(6CJ h$(6h$(h$(6CJOJQJ h$(6CJ h$(CJI$&P~>h.`.`gd$(gd$($a$gd$(gd$(^gd$( $^a$gd$(N&.f<>B$fhgd$(gd$( $`a$gd$($a$gd$(:P &*@`l,Xdf>L(*.&&( jlZhrr~Xj ־h$(OJQJh$(6OJQJ h$(6CJh$(6CJOJQJh$(5CJOJQJh$(CJOJQJh$( h$(5K 0Rx R@T&l^gd$(gd$(gd$( p^p`gd$(,t,j$X> 2~gd$(`gd$(gd$( lXZrrXZ  FH $^a$gd$(gd$(gd$( d`gd$(`gd$(P DFbfhfhii$k,kn"nHotoo*ppppsss@uZuv wwDxzzT|f||| }}Z}\}2~>~~~Zd,6dn؀վծ h$(CJ h$(6h$(5CJOJQJh$(OJQJjh$(0JU h$(5h$(U h$(6CJh$(6OJQJh$(6CJOJQJh$(CJOJQJB4f2b4hdhfhii0i\iiiii j>j^gd$(gd$(gd$($@ ^@ `a$gd$( $^a$gd$(s kojom uvat u Hrvate, od nedaa ato ih prate. Na sceni se pojavljuju i druge vile, usplahireno tr e jedna drugu dozivajui. Kli e vila s Biokova, zove vilu sa Mra aja, dozovi nam s Dinare, i ostale gorske vile. Hej vi vile, s Blidinje, dozovite planinke, bijele vile Dubrovkinje, i sve s gore Papukove. U kolu se sastanimo, bijele ruke sastavimo, sve nas zove, za nas pita, vita vila Velebita. Podrijetlo hrvatskoga naroda dr. Nikola Su i pojaanjava na sljedei na in: `to se ti e Hrvata i njihove prapostojbine, to su oni joa prije 4000 godina ~ivjeli u zajedni koj pradomovini sa Grcima, Latinima, Keltima, Germanima, Irancima i Indijcima na jednome ~ivotnom prostoru, koji je nauka prozvala indo-europskom prapostojbinom ili skraeno pradomovinom Arijaca. Zapadno krilo te indo-europske prapostojbine sa injavali su Germani i Kelti; srednje krilo sa injavahu na sjeveru Grci, Iliri, Latini i joa neke manje skupine; sredinu srednjeg krila prema iztoku i jugu sa injavale su slavenske skupine naroda, a jugoizto no i izto no krilo zauzela je indoiranska grana indoeuropske prakolievke.  U pradavna vremena vrijedilo je vjerovanje kako sudbinu pojedinaca, a tako i cijelih naroda odreuju vile suenice, ali i kako se na sudbinu mo~e utjecati molitvom i odanoau bogovima zaatitnicima. Jedna od predaja govori kako je u pradomovini nastupila dugotrajna hladnoa koja je natjerala tadaanja plemena na potragu za toplijom zemljom, kao i na potragu za odgovorom kojim bi pojasnili razlog ovakvoj kobi. 4. BUGIN SAN U oskudnoj kuici sjede zabrinuti Kluk, Lobel, Kosenc, Muhlo, Hrvat, i Tuga. Buga spava sklup ana uz goriate. Munje prijetei sijevaju. uje se potmula grmljavina. Pripovjeda : Hladnoa se posvud vije, dom to viae topli nije. Kluk, Lobel, Kosenc, Muhlo, Hrvat i sestrice im dvije, uz zgariate tra~e sreu  koje ovdje viae nije. Udaraljke odzvanjaju, tiho, nostalgi no. Mali puae u ognjiae: Oganj jedva tinja, Vatra teako diae, I dim zemlji pada, Ni on snage nema viae. Tuga se lagano pridi~e i zabrinuto gleda svoju brau i zaspalu sestru: Tuga: Sestra svaka  voli brata. Kao sestra prava, volim ja: Kluka, Lobela, Kosenca, Muhla i Hrvata. I dok sestrica mi, Buga, brige u snu krije, srce svoje sluaam, kako za nju bije. Ispijaju medovinu, a zatim se opet skupljaju uz goriate. Mali: Zar se opet no sad krade? Dan ve slabi, nema snage. Zar u tmici zanoenoj, dana opet ekat emo? `to e biti, tko e znati, da l' e Dan se opet vratit ? ije svjetlo Dan e pratit , i povratkom, put svoj skratit ? Hrvat: Da l to kiaa jenja, da li manje pada? Muhlo: Sun eva svjetlost da li opet sja? Mali: Hladno mi je, ja bih medovine... Uz zvuk roga, Kluk prilazi goriatu postavljenom na etiri bijela kamena. U ruci dr~i ureaeni lipov atap. Kluk: Zapalit u sveti oganj. Neka gori sna~nim sjajem. Neka gori Svevidu - zaatitniku naaem! Mali: Oganj neka gori Svevidu, zaatitniku naaem... Tuga: Mi smo plemena ato ~ive uz rijeku. Kosenc: Do nedavno, ~ivjeli smo mirno. Hrvat: Hrabri smo lovci. Mali: uvari smo ognjiata. Kluk: Vrijedni smo poljodjelci. Muhlo: Vjeati smo ribari. Tuga: Dobri smo domaini. kanon: mi smo domaini, mi smo ratari, mi smo lovci, mi smo ribari, mi smo poljodjelci, mi smo hrabri, mi smo jaki, mi smo domaini... Mali: Dok svi rade, ja im vatru uvam... za toplinu doma skrbim. Ali, kako uvati vatru, kada doma nema viae... kanon: kada doma nema viae, kada doma nema, kada ga nema viae... Tuga: Ribari, ratnici, lovci, poljodjelci, domaini, ujte! Snaala nas je straana kob! kanon: Snaala nas je straana kob. Kakva kob? Straana kob! Kluk: Nismo htjeli ugostiti zlu Moranu  Bo~icu smrti, moriteljicu ljudi. kanon: Je~i-baba, Jaga-baba, Ruga-baba, Roga-baba, Baba-Roga, Roga-Baba kanon: Morzana, Mrzlina, Smrzlina, Morzana, Morana... kanon: Posjetila nas je Mora, ta starica puna bora, sna~ni oganj zapalimo, Baba Rogu otjerajmo! Mali: Oganj zapalimo, vatrom zasvijetlimo, ~arom za~arimo, toplinom zasjajimo! Tuga: Zar Morana nema svoj dom? Muhlo: Ima, ima - podzemlje.Okree se drugima i povjerljivo dodaje: U Bezdanu zamra enom, zlo estoom zaprljanom, sjatiae se jatomice, sve odreda kukavice. Uz njih sjede svi svadljivci, odmah do njih, i la~ljivci, na broju su svi kradljivci, i svi bijedni pakosnici. Dom je to i izdajnika, i ostalih zlobnika, onih ato za korist rade, nedjelima dok se slade. Hrvat: Morana sve na putu ovija hladnoom, ledom i snijegom. Mali zadrhturi, zagrne se pokrivalom, tu~no gledajui u vatru koja jedva tinja. Mali: Noima se mnogim borim, da iz ~ara vatru stvorim, nad ognjiatem budno bdijem, i s Moranom bitku bijem. Ruke moje joa su male, Promrzle su i od zime, Snaga im posustaje, Kad ogrijeva nedostaje. U inimo neato ~urno, Ne ekajmo viae mirno, Morana je ovdje s nama, I njezina zlobna tama. kanon: Je~i-baba, Jaga-baba, Ruga-baba, Roga-baba, Baba-Roga, Roga-Baba Mali: Hladno je i studeno, nema ognja ni plamena, nema ~ara ni ogrijeva... kanon: Morzana, Mrzlina, Smrzlina, Morzana, Morana Mali: Dozovimo vile, naae zaatitnice! Tuga (povjerljivo): I boga Bjesomora! Lobel: Dok Bjesomor mori Bijesove, Jedogonja nek izjede jedove! Kosenc: Ne vrijedi, brao, Moranu atiti Perun! kanon: Perune, Perune, bijesni Porine kanon: gromovi, munje, gromovi, munje, snaga oluje, snaga oluje Kluk: Danima nas zasipa gromovima i kiaom. Hrvat: Munje pogaaju drvee i ljude. kanon: Perune, Perune, bijesni Porine kanon: gromovi, munje, gromovi, munje, snaga oluje, snaga oluje Mali: Hladno mi je, ja bih medovine! Muhlo: Morani poma~e Suton. Mali: Suton, gospodar podzemlja i zlih duhova. Tuga: I Sitivrat. Kosenc: I Zli bog Trojan koji nou mori ljude i ~ivotinje. kanon: I Vodan, i Sitivrat, i Trojan, ... i Vodan, i Sitivrat, i Trojan Mali: Hladno mi je, nema ognja, nema doma, vatra nema ~ara... Uto se za uje sneni Bugin glas, koja se ve du~e vrijeme meakolji. Buga: Usnula sam jasno, sna~no  na put nam je, brao, kretat . Svi, uglas, za~amore. kanon: Put? Kamo? Kretat ? Buga: Naa zaatitnik, bog Svevid, u snu mi je jasno poru io: Pogledajte oko sebe, prepoznajte moje mijene, putem kojim Sunce hodi, ja Vas novom domu vodim. Muhlo: Zaigrajmo pokladni ples. U~urbanost scene prate udaraljke i glasovi. kanon: Na put, na put, na put,... za suncem, za suncem, za suncem, na put, na put, ... na put krenut nam je, krenut nam je... na put za suncem, ... Ulazi skupina ukraaena krinkama s perjem i ko~natim uaima. Na sebi imaju teake bunde, u rukama zvona, klepetaljke i rogove. Lobel: Vatrom i dimom protjerajmo Moranu. Spalimo ju i pepeo u prvu duboku vodu bacimo! Tuga: Nije nam, brao vrijeme za slavlje. Kluk: Ostanemo li, razbit emo se o Moraninu i Perunovu srd~bu. Muhlo: Poemo li, kamo emo stii? Lobel: Gdje prestaje zima, snijeg i led? Mali: Naaa vatra viae nema ~ara! Hrvat: Tako mi svete lipe, krenut nam je! kanon: ~urno, na put, na put, ... na put krenut nam je, krenut nam je... na put za suncem, ... Prema predaji, narodi su se pribojavali ne samo bogova, nego i nekih mitoloakih bia. Njihova strahovanja rasla su s napuatanjem poznatih prostora, jer u to je doba svako putovanje zna ilo susret s brojnim opasnostima. Jedna od moguih opasnosti koja je vrebala u nepoznatim aumama je i vitorog. Poznat je po svojoj ljepoti, beaumnosti, neumoljivosti i ubojitom rogu. Osim vitoroga, i Avari (Obri) su od najranijih vremena nadaleko bili uveni po svireposti, i sklonosti plja ki putnika namjernika. Bili su predstavnici nomadskoga naroda, mongolskoga podrijetla, koji se spominje ve prije IV. stoljea. Prvotno su bili nastanjeni u Pobajkalju, a zatim u Podunavlju. Kao savezni Bizanta, Hrvati su u ratu protiv Avara osvojili danaanju Hrvatsku te su se na njezinim prostorima trajno nastanili. Nakon 626. godine, Avarska mo je u potpunosti oslabila, a njihov se utjecaj sve viae ograni avao samo na Panoniju. Ostaci Avara zadr~ali su se do X. stoljea na podru ju Like te oko danaanjega GyQra u Maarskoj. Kako su Avari bili poznati kao dobri konjanici i nemilosrdni ratnici i danas se pod avarstvom podrazumijeva barbarstvo. Pored opasnosti koje su vrebale u aumi i uz nepoznate putove, putnici su zazirali od prijelaza rijeka. Vjerovali su kako ih pri tomu vrebaju mitoloaka vodena bia, koja odvode neoprezne i nevjeate muakarce ili lijepe ~ene. Posebno su se pribojavali boga Vodana, koji je u svojoj snazi sobom znao ponijeti veliki broj ~rtava. 5. DOLAZAK Mra na scena. Po njoj se gibaju, u hodu, mnoga tijela. Scenom protr i vitorog. Lobel mu prilazi s isukanim ma em. Svi jure vitoroga. Lobel ga susti~e. Pokuaava mu prii sa svih strana. Vitorog rogom probija Lobela. Pale se svjetla. Braa stoje okupljena oko mrtvoga Lobela. U pozadini pozornice vitorog tope nogom. Buga: Za novu zemlju  Lobel je ~ivot dao! Kluk: Zar je morao poginuti? Tuga: Uzeo ga je Volos, zaatitnik stada i paanjaka! kanon : I Vodan, i Sitivrat, i Trojan, i Vodan, i Sitivrat, i Trojan Hrvat: Umro je za plodnost nove zemlje. Mali: Oganj sveti diae Lobelovim dahom! Muhlo: Na put nam je, na put nam je ii! Hrvat (razmialja, na sve strane putokazi): Hmmm, kamo dalje? Kojim putem? Tuga: Neka nas vodi naaa zaatitnica  vila Velebita! Vila Velebita ih hvata za ruke: To ato ujea kako auaka, zelenilo te samo njuaka, to ato ujea kako zbori, pjevaju ti javorovi. I ne skrei, nikud s puta, uhvati se mojih skuta, domaica ja sam Tvoja, tvoja briga sad je moja. Svjetla jenjavaju. Umoran hod Kluka, Muhla, Kosenca, Hrvata, Buge i Tuge prekida napad Avara. Avari ispuataju urlike sli ne ~ivotinjskom glasanju. Prljavo ~uta lica naziru se ispod ratni kih aara. Zrakom vitlaju duge pletenice crne im kose koju nisu rezali od roenja. uju se povici. Hrvat: Opkoljeni smo, oko nas su Avari! Buga: Nemojte, brao, u rat ii. Nekoga e mra na ruka stii! Svevidu sad zapjevajmo! Kluk: Pjesma sada ne poma~e, rat nas svojom om om ste~e. Muhlo: Dozovimo boga rata, neka u bitku krene s nama! kanon: Dozovimo Jarovita, dozovimo Jarovita Tuga, sa strane: Bo~e rata, Jarovite, narod ovaj zazivlje Te, opet nam' je u boj ii, koplja sjajna u zrak dii. Molimo Te, u o aju, daj nam opet hrabrost Tvoju, povedi nas k'o i prije, nek' se bitka za mir bije. Mali: I vila nam naaa treba. Tuga: Vila, naaa uvarica. Muhlo: Dozivam Te vilo vita, zaatitnico Velebita! kanon: Vilo, ooooj ti vilo... Velebita... Iza scene se uje vilin glas: Oj ti, oj i ti, krenite se boriti! Hrvat: Osluanimo pokli  boja, s kojim snaga naaa buja, To nas sada njime hrabri, velebitska bojovnica! kanon: ooooj ti, oj ti, oj i tiiii... Na pozornicu istr ava Vila Velebita, okree se Avarima. Vila Velebita: Oj ti, oj i ti, oj i ti, krenite se boriti, na megdan vas izaziva, Velebitska bojovnica. Kluk: U boj! U boj! Junaci! Prsa u prsa! Ma eve isu ite! U boj! Razvija se velika bitka ma evima i strijelama uz zvuke rogovlja. Avari bje~e, a s paljenjem svjetala na sceni ostaje le~ati Kluk. Hrvat (zadovoljno i zadihano): Pobjegoae... Avari. Muhlo (dotr ava nasmijan): Pobijedili smo ih! Pobijedili! Mali: Sveti oganj smo sa uvali! Tuga (klekne uz Kluka, miluje mu glavu): Ostadosmo bez Kluka, voe naaega i brata najstarijega. Buga (aape): Kluk za boga Svevida pade. Kosenc: Za boga Svevida Kluk je poginuo! Hrvat: Za novo Sunce Kluk je ~ivot dao! Muhlo: Bogu svjetlosti, plodnosti i ratne pobjede on se ~rtvovao! Tuga: Tamo gdje sjedi Svevid bog tron je i Kluka, brata mog. U sjaju tom neka mu je vje ni dom, U sjaju tom neka mu je vje ni dom. Buga: Krenuti treba dalje, put nas zove, daljina doziva! Hrvat: Al s nama zauvijek Lobel i Kluk neka traju! Tuga (sve ano): U pri ama i sjeanjima nosimo i njih novom kraju! Trenutak tiaine i stanke prekida Maliev usplahireni hod pozornicom. Mali: Naaa vatra nema sjaja! Hrvat (ponovno zamialjen, okru~en putokazima): Kamo dalje? Kojim putem? Ponovo se skupljaju u kolonu, pognutih glava i teakoga hoda. kanon: Za suncem krenimo, za suncem krenimo! ~urno, na put, na put, ... na put krenut nam je, krenut nam je... na put, za suncem... Na sceni se pojavljuju pripovjeda i, dok se Hrvat, Kosenc, Muhlo, Tuga i Buga pribli~avaju dubokoj vodi. Pripovjeda i: Preali su planine, izvore i doline, Ostavili su sve poznate blizine, Svejednako tra~e' dane mirne, `to zovu ih iz nepoznate daljine. Hodajui za Svevidovim tragom, Pratili su Sunce ponad glavom, Kora ajui sa sve ja om nadom, Nastavljajui sa sve veom snagom. Vile suenice su ih i u bitku zvale, I pobjedu u njoj, one su im darovale, I Avare na njih, one su slale, Kluka i Lobela, one su krale. Pratile su ih u stopu k'o sjene, `ap ui im: na put neka se krene, Za suncem do rijeke uzburkane, Kroz aumu do rijeke studene... Svjetla se gase. Sjena daje naslutiti prelazak preko velike, uzburkane rijeke. Di~e se vjetar. Iz gomile se uju glasovi: Vodan! Bog svih voda! Bugo, ruku! Ruku! Bugooo! Vidi se kako netko u naru ju odnosi Bugu. Nakon ato su pregazili rijeku, nagli smiraj. Vjetar staje, svjetla se pale. Udaraljke ~alobno odjekuju. Mali: Jeste li vidjeli? Iz vode je isko io! Tko je to bio? Kosenc: Vodan, bog svih voda! Muhlo: Ugrabio nam je Bugu! Mali: `to e mu Buga? Muhlo: Bit e mu nevjesta. Mali: Gdje li e ~ivjeti? U vodi? Na dnu rijeke? Brrrr... Tamo nema vatre, tamo nema ognja, tamo nema ~ara. Tuga (aape): Vodan uze svoju nevjestu! Pre~ivjeli prate Tugu ponavljajui jadikovku. kanon: ista duaa Bugina pliva bistrim vodama, ona sad je nevjesta, silnog boga Vodana. Hrvat: Ne tugujte brao viae, naaa vatra jedva diae! Mali: U inimo neato ~urno, Ne ekajmo viae mirno, Morana je ovdje s nama, I njezina zlobna tama. Kosenc, Muhlo, Hrvat, Tuga i Mali poginju lea i nastavljaju s hodom. Svjetla i sjene ukazuju na dugotrajnost njihova hoda. Udaraljke prate ritam njihovih koraka. Kada udaraljke po nu zamirati, scena se puni svjetlom, za uje se aumor kroanji, te se ukazuje proplanak, odmoriate u lugu. Umorni i nesretni, po zemlji polijegaju Kosenc, Muhlo, Hrvat, Tuga i Mali. Muhlo: Pamtim nas, brao, joa samo u hodu. Hrvat: Zemlji novoj dadosmo ve i ~rtve. Tuga: A zemlje nigdje. Mali: Nema doma bez gariata, nema svjetla bez vatriata, nema sree bez ognjiata... Kosenc: A sree nema! Tuga: Dozovimo Svevida, zaatitnika naaega! kanon: Svevide, Svevide, javi se, zaatitni e! Pojavljuje se jaki svjetlosni stup, uz cvrkut ptica i zujanje kukaca. Svevid: Sve ato stoji, to postoji, Sve ato traje to nestaje. Vaaem hodu sad je kraj, Stigli ste u novi zavi aj! Tuga: A Morana, i hladnoa ato nas prati? (Svi cvokou zubima, tijela griju rukama.) kanon: Je~i-baba, Jaga-baba, Ruga-baba, Roga-baba, Baba-Roga, Roga-Baba kanon: Morzana, Mrzlina, Smrzlina, Morzana, Morana Muhlo: A Perunove munje i gromovi? (U pozadini scene uju se udarci gromova.) kanon: Perune, Perune, bijesni Porine kanon: gromovi, munje, gromovi, munje, snaga oluje, snaga oluje Tuga: Dozovimo vile, one e umiriti Peruna! Tuga zapleae scenom, pokretima pozivajui i druge neka joj se pridru~e. Tuga: Uzmi, vilo, ato Ti milo, al' posluaaj naae muke, pronai nam lijeka, vilo, i spasi nas neuke. kanon: Hej vi, vileeeeeee... Vile dolepraaju na pozornicu, donosei cvijee i svjetlo. Obraaju se Perunu. Vile: ekaj grome, i Ti munjo, to su samo ljudi bili, jedni su Te razljutili, drugi nisu niata krivi. Munjom udri samo krivce, al' gromove svi nek' uju, kako bi i sutra znali, kog' su ju er ka~njavali. Scena se zatrese od udaraca gromova. Prvi zvuk je najsna~niji, a svaki sljedei sve slabiji te tako odaje Perunov umor. Perun: Umoran od bitke ove i sam ~elim ovdje stati. Saveza s Moranom ja se danas odri em, nju od sada munja prati! To re e i istjera Moranu sa scene. Svevid (uz smijeh): Oprostite Perunu, tom nestaanom vragolanu. On je udi gromovite koja mo~e pogrijeaiti, al' svi znani Svaro~ii za pravdu su spremni mrijeti! Pleme se u nevjerici okree na sve strane, joa uvijek strahujui od moguega iskuaenja ili napada. Mali: A Moranin zimski bijes? kanon: Je~i-baba, Jaga-baba, Ruga-baba, Roga-baba, Baba-Roga, Roga-Baba kanon: Morzana, Mrzlina, Smrzlina, Morzana, Morana Vida: Za Moranin zimski bijes ja sam se pobrinula. Zatvoren je (pokazuje prstom prema zemlji) u Bezdanu, i okovan u crnu tminu. Sad budite sretni, i znajte, stigli ste kui! Tuga: Svevid nas uva, doveo nas je u obeanu zemlju! Stigli smo kui! Mali: Zbijmo se uz ognjiate, neka nas Vida, i njezin sin Svevid, prije rastanka s njima - pou e! Razmjeataju se scenom, veselo dodiruju grane, liae i okolno drvee. Nastoje zatomiti veselje i dostojno ugostiti Vidu i Svevida. Izmi u im se kako bi ih, obasjane svjetlom, postavili u sredinu scene. Pred njih iznose vr eve, i kite ih cvijeem. Vida: U izvoru iste vode, gdje se vilska kola vode, o istite kupkom tijela, a pjesmama loaa djela. Potom vatre zakrijesite, u njih crne misli bacite, zatrite ih preskocima, ili konjskim kopitima. Nakon Vidinih rije i, scena se uskomeaa, obilje na njoj otkriva po etak slavlja. Veselje prekida Svevid di~ui ruku, i ozbiljno nastavljajui pouku. Svevid: Tad' udrite temelj domu, Izgradite zemlju novu, Podignite i gradove, Kojima sad dajem ime. Na jugu neka budu Rijeka, Split i bijeli Dubrovnik, Izgradite i grad Zagreb, Karlovac i `ibenik. Na istoku nek' se bijeli Vukovar - grad svijetli, Granicu e Ilok braniti, Uz Dravu e Osijek trajati. Sve ato stoji, to postoji, Sve ato traje to nestaje. Vaaem hodu sad je kraj, Stigli ste u novi zavi aj! kanon: Stigli smo, stigli smo... u zemlju sunca, u zemlju sunca, nikada viae hladnoe i studi, nikada viae dom bez ~ara, nikada viae hod bez kraja... Na scenu se ponovno vraaju svi glumci, te nastavljaju u kanonu, uz pratnju udaraljki: Ovo je bila pri a, pri a, pri a, pri a... koju je meni pri ala moja baka, koju je mojoj baki pri ala baka, koju je bakinoj baki pri ala bakina baka, koju je meni pri ala baka, koju je mojoj baki pri ala baka, koju je bakinoj baki pri ala bakina baka, koju je meni pri ala baka, koju je mojoj baki pri ala baka, koju je bakinoj baki pri ala bakina baka... pri a o hodu kroz mnoga ljeta, pri a o dolasku iz daleka, iz daleka, iz daleka, iz dalekaaaaaaa... pri a o snazi, pri a o junaatvu, pri a o svjetlu, pri a o mraku, pri i ovoj nema kraja, nema kraja, nema kraja, ona traje uvijek s nama... TUMA  Alemovo sedmo neboAlemovo sedmo nebo je Svarogovo nebo. Nalazi se u Svitogoru, ponad sedme gore u kojoj je Svarogovo prebivaliate. U njemu leti ptica Alemperka sjajnih krila koja osvjetljavaju cijelu okolinu. Alemperka ima svojstvo razaznavati sve ato se u njezinoj blizini misli. Kako je odavala i Svarogove misli, Svarog joj uobi ajeno prstenuje kljun kada ju izvodi u obilazak svijeta.AvariAvari (Obri) od najranijih su vremena nadaleko bili uveni po svireposti, i sklonosti plja ki putnika namjernika. Bili su predstavnici nomadskoga naroda, mongolskoga podrijetla, koji se spominje ve prije IV. stoljea. Prvotno su bili nastanjeni u Pobajkalju, a zatim u Podunavlju. Kao savezni Bizanta, Hrvati su u ratu protiv Avara osvojili danaanju Hrvatsku, te su se na njezinim prostorima trajno nastanili. Nakon 626. godine, Avarska mo je u potpunosti oslabila, a njihov se utjecaj sve viae ograni avao samo na Panoniju. Ostaci Avara zadr~ali su se do X. stoljea na podru ju Like te oko danaanjega GyQra u Maarskoj. Kako su Avari bili poznati kao dobri konjanici, i nemilosrdni ratnici, i danas se pod avarstvompodrazumijeva barbarstvo. BezdanNalazi se u korijenu Drveta Svijeta. U njemu su Crnobogov eli ni zamak Temanava i Rijeka Zaborava. Na dnu Crnobogovoga carstva valjaju se same grdosije, zmije, zmajevi, a~daje, more, jadi i bjesovi. Tamo caruju Srd~ba, Krivda, Pakost, Zloba i Jal.CrnobogZa razliku od svjetlih bo~anstava, u carstvu podzemnoga svijeta stoluje Crnobog, ernebog, Zlebog. On je suprotnost dobrim i svijetlim bozima neba i zemlje, koji daruju, atite i brane. Poznat je i pod imenima Mrako , Suronja i Mrko . Podrijetlo mu je u Pramraku, a postojbina mu je podzemni svijet mraka. Crnobog je otvoreni suparnik Svjetloboga, vje ito je ispunjen gnjevom i bjesnilom, posebice prema nadzemaljskim i zemaljskim bogovima. Crnobog kao ruaitelj ima i ulogu neumitnoga suca srodnih duaa. K njemu sti~u svi oni koji su za zemaljskoga ~ivota bili u okrilju Krivde i Nepravde, kako bi im on donio neumitnu i neumoljivu presudu. Njegova najbli~a pratnja i dvorjanici su: Podvala i La~, Kraa, Krivda i Nepravda, Pakost i Zloba. Nad njima vlada pakleno Trojstvo (Mr~nja, Zlo in i Nesloga). Stoluje u Temnavi, podignutoj u Bezdanu.Dom JunakaNalazi se u Svitogorskoj utvrdi, u njemu obitavaju poginuli junaci. Nakon ato asnom smrti poginu, vile bojovnice ih dovode u Dom Junaka, na ijim vratima ih do ekuje bo~ica Slava rogovima opojne medovine.Dom SlaveNalazi se u Svitogorskoj utvrdi, posjeduje sjajne dvorane u kojima borave izabrani, asni uzvanici. U njemu stoluje bo~ica Slava s vilama bojovnicama. Od tamo ih na bojiate aalju Svevid, Staribog Vojin i Perun. Na bojiatu vidaju ranjene, a poginule junake odvode u Dom Junaka.Drvo SvijetaSvjetsko stablo je pri stvaranju svijeta posadio Svarog. Ono ve~e nebo, zemlju i podzemne prostore Bezdana. U njegovoj se kroanji nalazi Nav. Iz njega kaplje medovina kojom se pomlauju bogovi i svi stanovnici Nava. To je pie bogova, ponekad bijelo, ponekad zlatno ~uto. Uz njega je i izvor ~ive vode koji ozdravljuje, kao i gajevi bogova. Do njega su i vile suenice. }ile mu zadiru u tamno carstvo Crnoboga dopirui do pod same limene dvore u Temnavi. Vjerovalo se kako je Drvo Svijeta jesenovo stablo (ponekad jela) te kako je ono osovina svijeta.Hrastov dubHrastovo drvo od kojega je Svarog napravio prvoga muakarca. Prema nekim predajama, vjerovalo se kako su svi ljudi postali od drvea, te se stoga u svakom stablu nazire po jedno bie.JarovitNazivan je joa i Gerovit, prvotni bog razbuktjeloga proljea, a kasnije, najoatriji ljuti bog ma a, ratne huke i buke. Jarovit je potomak Svaro~ia, ~ena mu je Lada, boginja plodnosti, ljepote i ljubavi. U miru je predstavljen kao bog koji priprema rat. Njegova su ratni ka obilje~ja luk i strijelica u jurianom stavu. Ostala su mu ratni ka obilje~ja crni trak i ma . Crni trak je crna duguljasta, trokutasta vrpca sa Svarogovom svastikom. Pod tim su stijegom odlazili u rat stari hrvatski pomorski ratnici. JedogonjaJad predstavlja utjelovljeno izjedanje. U svom obilasku svijeta osjea neprekidnu glad. Bijes straai zemaljski svijet, dok Jad nastoji prigrabiti i koji ljudski ~ivot. Jad i Bijes su nerazdvojni, obilaze zemlju kao dva straaila. Oba su Crnobogovi pomonici, meusobno nerazdru~ivi. Njihovi nepomirljivi neprijatelji su Jedogonja i Bjesogonja (Bjesomor). Jedogonja ima oblik leteega psa, dok Bjesogonja u estalo poprima oblik vjetra i ima zadau pomora bijesova.Lipov dubLipovo drvo od kojega je Vida izmodelirala prvu ~enu i udahnula joj dah ~ivota.MaliDobri patuljci, ljube mlade djevice, za kojima neobi no eznu. Nou pleau na aumskim livadama ili kraj voda u sjaju mjese ine. Stanuju po bre~uljcima. Pravi su mudrijaai i lukavci. Prema ljudima su naj eae dobroudni. Imaju svoga kralja i kraljicu. uvari su kunih ognjiata. Meu dobre patuljke spadaju i maleni, sasvim sitni patulj ii zvani krasnoludki.MoranaVjerna pratilja Crnoboga je Morana (Mora, Morena, Marzana), zla boginja zime i hladnoe koja predstavlja zatorne sile zimske prirode. Njezina snaga je najja a za zimskoga doba, kada se pojavljuje u liku zle ~ene koja juri na metli kao Je~ibaba, Jaga baba, baba Ruga, baba Roga. U ostalim godianjim dobima zna se pojavljivati u obliku mlade, ali pohlepne i pohotne ~ene koja se nou uvla i pod kune krovove kako bi izjedala slabie (posebice duhovno slabu djecu i momke). Joa i danas mnogi vjeruju kako Morana nou napada svoje izabranike, te ih u snovima tiati i zaustavlja im disanje. Poznata je i kao svadljivica, te kao zagovornica izdaje i osvete. NavNav je mjesto na kojemu su obitavala svjetla bo~anstva. Nalazi se u kroanji Drveta Svijeta.PerunBog gromovnika, vlada zemaljskim nebom, zemljom, zrakom i oblacima. Nazivan je joa Da~dbog, Plivnik, Strilbog, Porin. Kao najstariji Svarogov i Vidin sin, naoru~an je gromovima, munjama i vatrenim strijelama. O~enio je divku Peruniku s kojom je imao potomke. Perunika je kao uzorna dru~ica bila zaatitnica braka, te je ljudske poroke, kao i Perun, teako ka~njavala. Njihovi potomci su nazivani Perunovi, ili Perunovii. Perun je imao brojne uloge: zaatitnik je ljudi i darivalac zemlje, krotilac je oluja na moru, zaatitnik brodara i poljodjelaca (tada ga nazivaju Plivnik), zaatitnik je doma i ljudi, bog je rada i pravde, jamac je mira (i meunarodnoga prava), asti i vjere, zaatitnik je naroda i uvar meaaa, ratnik je i osvetnik pravde i vjerolomstva, kao i krive zakletve.Perunovi dvoriZidine mu dopiru do petoga kata Svarogove utvrde. U njemu, na vrletnim liticama, obitavaju Perun i njegova dru~ica Perunika. Iza Perunovih dvora steru se dvorovi Zarova i ostalih gradina Svitogorskih dvorova.StriborJedan od Svaro~ia, otac i bog vjetra, zaatitnik bojnika. Najviae je zazivan od mlinara i laara, kako bi im udijelio povoljan ili blag vjetar. U davna doba vjetrovi su bili ne samo zazivani, ve i obo~avani.SvarogVrhovno svjetlo bo~anstvo je Svarog (Staribog, Stari Vid, Vianji, Prabog, Praotac, u Bugara  Svaro, Uran, indijski Varuna, iranski Zaruana, gr ki Uranos, latinski Uranus, tj. Coleum). On je najmoniji i najsilniji bog, praotac je svih bogova i vje na je svjetlost. Stolovao je na prijestolju vje nosti, u najviaim nebeskim dvorima (Vidovi dvori prasvjetlosti ili Svantedveri). Svarog ima tri osnovne funkcije: on je Tvorac, vrhovni sudac i vje ni putnik, te Svevid i Sveznadar.Svaro~iiSvaro~ii su Svarogovi i Vidini potomci. Najpoznatiji Svarogovi potomci su Perun, Stribor, Svevid i Tatomir. Svaro~ii se joa nazivaju i Svarozi ili Svarunovi. SvevidBlagi bog nebeskoga kruga i blagoga sun anoga svjetla, koje o~ivljuje prirodu. Ljubimac je oca Svaroga. Nazivali su ga i Vid, Vido, Sutvid, Jaki Vid, Jakibog, Svanimir. Svevid je poznat kao suna no bo~anstvo, te se uz njega ve~u pridjevi - (blistavi, sjajni, presvjetli. On je najmlai Svarogov potomak, koji u svom odrastanju prolazi kroz inkarnacije. Od mladoga Svevica s odmakom godine prema ljetu, postaje Zoran i Jaki Vid, i kao takav postaje dovoljno sna~an mladi nebeski bog, za provoenje Svarogovih naredbi. Posveen mu je jasen. Predstavnik je iste pravde i plodnosti. Najljepai je i najsvjetliji bog svih bo~anstava. Kako je predstavnik i nosilac svjetlosti, vje ito je mlad i pomlaen kao rujno proljetno jutro. U neprekidnom je sukobu sa rtom (Suronjom), mra nim bo~anstvom iz roda Crnoboga.SvitavaSvitava (Svijetligrad) je grad mladoga Svevida koji nadaleko svijetli i rasvjetljuje zrakama ~ive svjetlosti. U njemu sjedi pobjednik svjetla  mladi Svevid. SvitogorSvitogor je grad bogova svjetla, bo~ica i njihovih miljenika. Na elu Svitogora je Svarog, vrhovnik ostalih bogova. Izmeu Svitogora i ovoga svijeta zjapi pusti bezdan, ozna ena bijelim danom i mrklom noi. Svarogova kula uzdi~e se kroz sedam neba na sedam katova. Svaki kat ima jedna vrata, svaka vrata otvara samo jedan klju . Sedmo nebo je najviae, ozna ava vrhunac bla~enstva, i osobne Svarogove odaje. Iz Svitogora vode dvoja vrata u svijet. Jutarnja vrata se nazivaju i jutrenja i nalaze se na istoku Svitogora. Na njih svie Zora i na njih ishode danje svjetlonoae. uvar im je ~uti hrt Karaman, umiljati, vrli pas danjega neba. Karaman je pasoglavac, bo~anski div, majka mu je nebeska kuja Zarama. Ve ernja vrata vode u pusti svijet tamne noi. Ona se rasklapaju nou pri sutonu, i nalaze se na zapadu Svitogora. Na njih ishode none lu onoae. uvar im je vrani garov pasoglavac Zagar ili Ogar. I Zagar je bo~anski div, majka mu je, kao i Karamanu, nebeska kuja Zarama.TatomirTatomir je bog Mjeseca. Kao beba iskrao se iz zipke i ukrao Moranin crni biser. Ona ga je kaznila tako ato mu je duau rastrgala na dijelove. Iako mu je Svarog uspio sve dijelove ponovno vratiti u cjelinu, Tatomir nikada ne nalazi mir sa sobom i sa svojim ~eljama.TemnavaTemnava je Crnobogov eli ni zamak, koji se nalazi u Bezdanu, u korijenu Drveta Svijeta. Uz Temnavu te e Rijeka Zaborava. Oko mrkih Temnavinih zidova struji, poput ognjene rijeke, plavi ognjeni plamen, simbol vje noga izgaranja.VidaSvarogova ~ena, zaatitnica vjerenika i bra ne sloge. Svarog ju je nazivao Bo~enom i Prijom, poznata je i pod imenom Vianje koja sjedi s prstenom u desnici uz bok starom Vidu.VileLijepe, mlade djevojke, obu ene u bijelo i plavo ruho, koje im lepraa kao veo. To je vilin veo. Neke imaju i krila. Kosa im je zlatna, i u njoj je tajna njihova ~ivota. Ia upa li im se i jedna vlas, one gube vilinsku mo i umiru. Glas im je aroban, a o i im sijevaju zrakama svjetla. Posrednice su izmeu ljudi i bogova. Straae ih preokrenute koaulje.Vile bojovniceVile bojovnice obitavaju u Domu Slave, a po nalogu Svevida, Svaroga i Peruna poma~u na bojianicama. Najpoznatije su: Vojislava, Stanislava, Radoslava, Borislava, Gordana i ostale ratnice. Neprijateljima lome koplja i ma eve u komade, odvraaju im strijele od cilja. Po bojiatima biraju mu~eve i momke, najhrabrije junake. Izabranike postavljaju na konje i predvode ih u dvore Staroga Vojina.Vile planinke}ive u gorama i planinama, zalaze u peine i lebde oko svoga planinskoga svijeta, jam e mu sreu, uvaju junacima stra~u. Poznate vile planinke su vila Velebita, Vila s Urvine, Bosanska vila, Alpinka, Vila Zagorkinja, Vila Prigorkinja, Biokovska vila.Vile suenicePoznate su i pod nazivom Usude i Sudije. Pohode ljude pri roenju kako bi im izrekle sudbinu. Najpoznatije su Roenica, Srea i Zlosrea. Roenica odreuje dan roenja, Srea pri roenju daruje sreu, a Zlosrea izri e dan smrti i odlaska s ovoga svijeta.VitorogMitoloako bie koje nastanjuje nedostupne i nepoznate predjele, obdareno monim i ubojitim rogom. Izgledom nalikuje i jelenu i konju.VodanVodan je bog svih voda, nastanjuje morske i rije ne dubine. Potomci su mu vodene i morske vile. Njegov nasljednik u kraanskom razdoblju vjerovanja je sveti Nikola, zaatitnik pomoraca i brodara. Kopa ki rit (kopa ki tra ak), aumsko je podvodno i mo varno podru je. Le~i u podru ju zapadno od ceste Osijek-Beli Manastir, sjeverno od rijeke Drave i zapadno od Dunava. Njegovi mnogobrojni dunavski meandri spojeni s glavnim dunavskim tokom va~no su prirodno mrijestiliate dunavskih riba. S jeseni,u Kopa kom se ritu susreu mnoge ptice mo varice sa sjevera. Ondje se gnijezde kolonije velikog vranca te rijetki orlovi atekavci. Uz njih, svoje su staniate pronaali jeleni, srne i dvilje svinje.  Nadimci su mu: Mokoa, Plivnik, }mok, De~dbog, Da~dbog, Gromovnik, Strilbog. Perun je bio veliki bog, ne samo naaih starih prea, ve i Litvanaca. Ime mu se sa uvalo u svim narodnim mitologijama, gdje je poznat kao Perkun, Perkunas, Pjorun, Parom, Porin ( ime planine u Hercegovini), Porim, Peren i Pren. Misli se, kako je po njemu dobila ime i biljka koja raste u naaim krajevima  perunika , iris germanica, koja se zove i  bogiaa . Nasljednik Peruna je Sveti Ilija.  Rije  mora u prasvezi je sa staroindijskom rije i mara, a zna i silom umrijeti.  Su i, N. Hrvatska narodna mitologija: biserje pri a arobnog carstva drevnih vremena, Zagreb, (s.n.), 1943., str.194.,     PAGE  PAGE 48 >jljnjjjj$k&k(k*kp.rssss>u@uvvv w0wTwzww ^`gd$($a$gd$(gd$(^gd$(ww8xzxx2y|yyzzzzz {:{h{j{{{|V|X|| }Z}\}0~ <^`<gd$(^gd$(gd$(0~2~~~Z,d؀ 4B҅>~$a$gd$(`gd$(gd$((4@BBLP҅ޅ<>P؆lnΊފJPZ^ޏzސ0V| \hj&Ļ h$(6CJ h$(5CJ h$(5CJh$(56CJ h$(5h$(56CJh$( h$(CJ h$(6h$(6OJQJh$(CJOJQJh$(6CJOJQJA~؆4^~nΈ&(fډ@j $^a$gd$(^gd$(gd$( ^`gd$($^`a$gd$(jЊJ*xʌf@BԎNPz`gd$(^gd$(gd$(gd$(^gd$( $^a$gd$(0|\(~ʓ̓,.  !`gd$(  !gd$(`gd$( d^gd$(^gd$(gd$(&(4~̓ؓړ$&((**,.—8rҙl~LX"0hvȞ T`r&(*,p~4ݴh$(OJQJ h$(h$(h$(56CJ h$(CJ h$(5CJ h$(5CJ h$(5h$(h$(6OJQJh$(CJOJQJh$(6CJOJQJD68d<nЙҙl~Nr $^a$gd$( $^a$gd$(`gd$(gd$(gd$(  !^gd$(  !`gd$(  !gd$(L"hTr؟ (* $a$gd$( $^a$gd$($^`a$gd$( $`a$gd$(gd$(gd$($a$gd$(46B >ĮҮ.<>ȯZlJzȵ¶(6*(lnúٯàٺُúٚh$( h$(6CJ h$(CJh$(h$(CJOJQJaJh$(>*CJOJQJh$(6OJQJh$(6CJOJQJh$(5CJOJQJh$(CJOJQJh$(OJQJh$(h$(OJQJh$(5OJQJ8 02ĮƮ. \^HJgd$(`gd$($a$gd$(gd$(gd$(&XJ|~ (<nظڸgd$(`gd$($a$gd$(gd$(^gd$(@rnܻV$t̽&(gd$(gd$(^gd$(nzVrt$t$(4T&<Jdp@^N\2\PTb 4@(^np h$(5CJ h$(5 h$(56 h$(6h$( h$(6CJ h$(CJh$(6OJQJh$(6CJOJQJh$(CJOJQJI<>Xdf@NPgd$(gd$(gd$(*Z~~.lX> ^`gd$(^gd$(gd$($^`a$gd$( ^`gd$(`gd$(>0r2\T4^`Hp^gd$(`gd$(gd$(gd$(^gd$(prJz<0^24v`gd$(gd$(^gd$(gd$(`gd$(gd$(0:^j4>v$Zf Fjt`*,VXd$v h$(6h;|CJOJQJ h$(5h$(6OJQJh$(CJOJQJ h$(CJh$(6CJOJQJh$( h$(6CJJ$Z\jR``gd$(gd$(dgd$(dgd$( d^gd$(gd$( ^gd$(^gd$(X4b,Z~f`gd$(gd$( d^gd$(^gd$(gd$( d`gd$(vx$TFHr^gd$(^gd$(gd$(gd$(DHr8:DRx^nxFXJ^    Tp\j4!F!d&p&&'6'N-p-/$/004455L<`<==hBlBZEnE|GG h$(5 h$(\h$(56CJ h$(5CJh$(6OJQJh$(CJOJQJh$( h$(6CJ h$(CJh$(6CJOJQJH 8:p2d:j(d ^`gd$(^gd$($@ ^@ `a$gd$( $^a$gd$(`.TVX"@d$p^p`a$gd$(gd$($a$gd$(gd$( ^`gd$(:<>@BDRx`bnHHkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B $If`gd#&Bgd$($a$gd$(gd$(HJX"LN^  WHkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B $Ifgd#&B $If`gd#&BHkde$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B      `Hkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B $If`gd#&BHkd/$$Ifl0 ,"d 44 layt#&BVXp`Hkd^$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B $If`gd#&BHkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B`Hkd($$Ifl0 ,"d 44 layt#&B $If`gd#&BHkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B\^j6!`Hkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B $If`gd#&BHkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B6!8!F!f&h&p&('`Hkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B $If`gd#&BHkdW$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B('*'6'(P-R-p-/WHkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B $Ifgd#&B $If`gd#&BHkd!$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B//$/0004`HkdP$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B $If`gd#&BHkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B444555P7N<`S $If`gd$(Hkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B $If`gd#&BHkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&BN<P<`<===@A:C\E`WWW $Ifgd#&BHkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B $If`gd#&BHkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B \E^EnE~GGG\I`Hkd$$Ifl0 ,"d 44 layt#&B $If`gd#&BHkdI$$Ifl0 ,"d 44 layt#&BGZIhIJJMMPPRRT UV$VWWWWW XXHXLXXXY(YY6666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtHH`H Normal6CJOJQJ_HmH sH tH XX  Heading 1$@&^`OJQJmHsHuP@P  Heading 2$@&`OJQJmHsHuNN  Heading 3$@&56OJQJmHsHuT@T  Heading 4$@& 56CJOJQJ\mHsHuN@N  Heading 5$@&CJOJQJ]mHsHuT@T  Heading 6$$@&a$5CJOJQJmHsHuZ@Z  Heading 7$$@&a$ 6CJOJQJ\]mHsHuT@T #$( Heading 8 <@&6OJPJQJ]^JaJR @R $$( Heading 9 <@&CJOJPJQJ^JaJDA`D Default Paragraph FontVi@V 0 Table Normal :V 44 la (k ( 0No List 4 @4 Footer  !.)@.  Page Number4@4 Header  !`C"` Body Text Indent^`OJQJmHsHuF>@2F Title$a$56OJQJmHsHuzR@Bz Body Text Indent 2, uvlaka 2<^`<OJQJmHsHupS@Rp Body Text Indent 3, uvlaka 3 `OJQJmHsHu:@b:  Footnote TextCJ@&@q@ Footnote ReferenceH*LB@L  Body Text6CJOJQJ]mHsHuHP@H  Body Text 26OJQJmHsHu4/4 Listh^h`828 List 2^`BDB  List Continuehx^h>>  Normal Indent ^DOD Short Return AddressLQ@L  Body Text 3CJOJQJ\mHsHuRJ@R Subtitle $a$ 56CJOJQJ\mHsHuHYH "U0 Document Map!CJOJQJ^JaJ^/!^ !U0Document Map Char#6CJOJQJ^JaJmH sH tH \/1\ $(Heading 8 Char'CJOJPJQJ]^JaJmH sH tH \/A\  $(Heading 9 Char'6CJOJPJQJ^JaJmH sH tH PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] d,8\^x4 %%%%%( ':HThHwb^<L&4nGa8a48;?DHW] ",9>fFIPW]\e~nHw0|zċГlHijƸ>jw0~~j >pH 6!('/4N<\E\IMRVW8a1235679:<=>@ABCEFGIJKLMNOPQRSTUVXYZ[\ !(!!t8@0(  B S  ? _Toc519571851M.O !*7;Qb"#bc()02MNSUnp+,35ABPQTVf}  &'67?@bdik45=>AChiwyThty-8QVW /45QR_`km   4 5 ; < T U p q v w     # $ + , Q R V W n o w x   I J Q R p q v w   * + F T c e j k & ' . / N O U V h i p q !&)ADHI{'=df|  !5VXstyz79pq| KLQRacy};<CD`yBdz|EFKL!ABH\ab67bcij%&56>?bcjkz{3STYZl49:efPQVWjkqr}~  *,12!#(8:P68 !!6!7!(M(N(n(p(@)B)))))**+*-*7*8*>*@*J*K*X*Y*c*d*i*j***+ +e+g+n+o+++++,,,,F,G,T,U,d,f,,,,,,,,,,,,,,,----9-:-@-A-U-V-Z-[-------------).*.6.7.C.D.X.Y.c.d.f.g.......7/8/W/Y/q/r/////// 0080Z0`0a0u0v0}0~00000000000001111"1#1*1+15161;1<1B1C1J1K1W1X111111111227282@2A2f2g222'3(3Q3R3`3t33333333344 4444!4"4c4d4i4444444455555555555555]6^6d6e666666666666666667777&7278797P7Q7`7w77777H8I888888888888888999999$9%9,9-9:9;9@9A9N9O9V9W9999999::M:O:[:\:::::;;';);=;>;C;E;i;j;q;r;;;;;;;;;;;;;;;;;< <<<&<'<-<.<:<;<N<O<W<X<t<u<|<}<<<<<<<====>>L>M>R>v>>>6?8???(@*@@@@@@@@@@@AAAARAZAjAkAqArAAAAAAAAAAAAAAB B BBB&B'BKCKDKKKLKNKPKVKZKcKdKlKmKsKwKyKzKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKLLLLLL!L"L%L&L,L/L2L4L9L:LALBLHLLLSLTL\L]LbLcLgLhLnLoLsLtL{L|LLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLMMM MMMMM!M#M(M)M0M2M8M9M=MAMHMKMSMTM[M]M^M_MbMcMhMiMrMsMtMuM~MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMNNNNNNOO8O>OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOP PPPPPP P&P/P3P4P6P7PQ?QCQDQGQHQNQPQUQ\Q`QgQkQtQwQ{QQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQ R RRRR"R'R(R*R+R1R2R6R8R@RARDRHRLRNRVRWRZR[R_R`ReRiRmRsRzR{RRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRSSSS SSSS!S"S$S%S(S,S3S5S9S:S@SASCSDSJSMSRSTSYSZS^S`SdSeSjSlSpSqSsStSyS|SSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSTTTTT T T TTT$T%T'T(T/T0T2T3T7T8T:T;TATBTDTETLTNTSTUTYTZT^T`TdTeTiTkToTpTtTuTzT|TTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTUUUU UUUU U!U%U'U(U)U1U2U6U8U=UAUHUJUTUUUWUXU`UaUbUdUjUkUnUoUrUzUUUUUUj[k[[[4^5^b^c^``bbgg'h+h2h6hKhOhhh?iAijjVpWpqqQsUsisjsEuauuuuuvvvv=vCvQvSvvv{w}w{{{{7|<|vxy{wx`d(*Ȍ̌hi/0ef{|ˢТ.046=?DLOQWXZ[abfglnuzĥƥΥϥӥڥޥ  !48?GIJOPTU]cg{|æĦɦ̦ҦӦ֦צڦۦܦݦ #+/08:?AHLPWabjv{}§ħƧȧɧʧ˧ͧϧ֧ڧ ),-1278>@JKT^cejkmoqrtvxyz{¨ʨ &(23<?C©ĩɩʩϩթީߩ "%.27:?AIJRU_`cdfhrty{ǪȪ˪̪ѪӪתتުߪ  &(*+/078<@GJOQSY^_cglmpsxz~ūƫ˫̫ҫ "(),<AFJQW^bdklqrw}ìĬɬˬϬѬجݬ .5SXqvxĭͭЭ֭ح #jpîǮȮɮʮήϮۮܮ !)*,-0189@BLMSUYZ_adeijlmopyz¯ïȯɯίϯկׯ *235689:=BCHLSVZ`bcefnrwxz{ðʰ˰ͰΰаӰذٰܰݰ #%)*.289@Y`dhjoptu~űɱʱѱӱرޱ  !'(,.3478:;DEKMRSY[abgipz²IJDzղ۲ݲ  $(*/57;CEJLPQSTVW^bfknouw|ųƳɳʳϳгس#ôĴȴɴδдִڴߴ "#*?IJPRWglotv|}öǶ˶ѶҶضڶ߶ !"*.48=>BEIKST[]ghnqvx #%*+/7;=CDGJNOVY`astwx{|ʸ̸ո׸!#)+04<=BCDELQY`dhnovzŹǹ̹͹ҹԹٹڹ߹ [_aegjnrxӺ,1279:>CHJKOPUVZ\abdhrtyz~Żɻʻѻֻػۻݻ߻  $/3MN[\cdhkprxy{|üżȼɼ˼̼мѼּ׼ܼ  !'-67@HLMVW[\`alruv{|ýĽǽȽνнӽԽڽ۽ !"'38:CENPY[dkoquȾɾϾоվ־ؾپܾ !"#),016<BCIKLMSU[\_`dgkmstwx|~¿ÿ˿Ϳѿҿտܿݿ޿ !#'+17;=EFLMSW_`dejmrsxy06djqwx~ !(.458=CDKS[]deghlmtvxy~  &',067<?EFJKSTUV[]cdhilmpqux~-0167=@DT[gn}&/U'()19CO")+35;'>J#_eW~#5<JWFP#,$mvy'3Z_F7>"_bcf ty !)/:@ #)E  &)/3;<=>FGOQUX`ahiklqy}~&'+/78@DHIPQVW\]fgijqsx| sz  *6;Pb!#ABac|}')MN+,PQ67?@cd=>TU,-PQ  ./QRkm 4 5 p q   # $ Q R n o I J p q # $ F T b e & ' N O h i BD*={}  45rt79ij KL:<xyz|DFAB[\67bc56bcz{23RTlmz{34efpqPQjk}~  *,  !68QRgh   6!7!d!e!!!!! " "S"T"f"g"""""""+#,#K#L#y#{#########$$"$#$2$3$B$C$U$V$b$c$n$o$z${$$$$$$$$$$$$$$$$$% %S%T%z%{%%%%%.&/&X&Z&&&&&&& ''K'L'd'e'''''''''''((n(p((((() )!)")?)B)[)\)s)t)))))))"*#*7*8*J*K*c*d***********+ ++ +9+:+O+P+e+g+++++,,F,G,,,,,,,,,--9-:-U-V-------).*.C.D.......7/8/V/Y/p/r///// 007080Y0Z0u0v00000000011"1#15161B1C1W1X111117282f2g2 3!3K3L3s3t333334444c4d4i4j4{4|4444455555555\6^66666771727P7Q7v7w777777788/808G8I8_8`8y8z8888888888899$9%9:9;9N9O99999999999::L:O:Z:\:::::;;=;>;i;j;;;;;;;;;< <&<'<N<O<t<u<<<<<<<= =!="=?=@=Y=Z=q=r=====>>K>M>>>>>>>>>>>????6?8?d?e?z?{???????????@@(@*@F@G@]@^@s@t@@@@@@@@@AARAZAiAkAAAAAAAABBBIOIPIVIWIeIIBJJJLKVKKK"L%LLLcMhMM/O1OOOOOOOP4P6PNPPPhPPQ3Q4QOQPQUQgQkQQQQQQQQQQQ[R_RgRhRRRRR"S$SMSRSSSSSNTSTuTzTTTTTU7UaUjUUUUUVV,V3VKVNV~VVVWWW,W/WCWEWWWYWjWmW~WWWX7X;XRXgXXXXXXX Y!Y4Y6Y~YYY?ZAZZZZI[P[Y[~[[[ \ \\^\_\\\])]+]5^7^^ _d_f___`` aa1aa?bAb}bbbbbbbbcc')G\]binowÖǖɖԖ5`afїҗw;ՙ()/0>AV`l֛؛@X02blms~=TUwxܠݠ-¡ɡpr̢>FWYpwУգGH|}XZ"3JOcg|̦Ҧ v{^c(=?é28),X[ QSp%?@WXijqr~ǮUYaxzYi-zIJDz 57TV`ghv۳ #$9:NObdHIm>Bqv $JNNxz STZtv׺$&+EG\atyŻػۻNPy{ý38־ؾ7#'=EUVc)eg?E]cx~9:Z[()TWuv,-0MSTfg<%'12 !-.UWbc#$!#,- XZ_`]_bctv!#)*QSZ[57<= Pik,57J.#3333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333-gk(n^Z,&G\]^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.hh^h`o(.(\]-gZ3#&BUFI$(;| @ g  55555555!5$5&5'5*5+5-5.51525455575:5;5?5A5B5F5I5J5K5L5Q5T5W5X5\5b5e5f5i5v5w5x5z5|+~   $L@(.24:>DJPTV\^bdjlprv|~hUnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialWHRTimesTimes New Roman7.@ Calibri7K@Cambria5. .[`)TahomaA BCambria Math"1 hZizG d& c$R0}$R0}!0d2QHX $PU2!xx=Marica piae domai uradak:  Napisati sastav o najmilijoj igriJasna Jasna Horvat    Oh+'0 0< \ h t @Marica pie domai uradak: Napisati sastav o najmilijoj igriJasnaNormalJasna Horvat10Microsoft Office Word@ @(@ g@# 0$R՜.+,0$ hp|  efo} >Marica pie domai uradak: Napisati sastav o najmilijoj igri Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^`abcdefhijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F\ Data _1TablegWordDocument*SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q