ࡱ> 9 Zbjbj!qlL8```8L,e2">>>$ X=>>>>;vJ> *cKD`Tn<50e.R-pDIANA STOLAC - ANASTAZIJA VLASTELI Sintaksa u Par ievoj gramatici hrvatskoga jezika iz 1873. godine dr. sc. Diana Stolac - Anastazija Vlasteli, Filozofski fakultet, Rijeka Dragutin Par i je u Zadru 1873. godine objavio gramatiku hrvatskoga jezika na talijanskom jeziku: "GRAMMATICA DELLA LINGUA SLAVA (ILLIRICA)". Nakon detaljne morfologije drugi je dio gramatike (str. 117-184) posvetio sintaksi. Grau je podijelio na tri dijela: Concordanza (Slaganje), Uso e Reggimento (Poraba i djelovanje) i Costruzione (Poredanje rie i). U radu se predstavlja prvi dio sintakse - Slaganje, a naglasak je na sintakti kim razlikama izmeu hrvatskoga i talijanskoga jezika, kako ih je Par i uo io. Izmeu ostalih, to su slavenski i partitivni genitiv te posebnosti u slaganju kao posljedica postojanja dvojine. Ovima i nekim drugim sintakti kim posebnostima Par i nalazi objaanjenja u dijakroniji, npr. prilozima ljetos, zimus, jesenas, odnosno ljeti i zimi. Izravne su sintaktostilisti ke napomene rijetke, kao npr. uporaba sintagmi tipa put putovati u poeziji ili pojaanjenja uz red rije i u re enici. Ovom gramatikom Par i normi nudi i neke sintakti ke zna ajke koje sljedei gramati ari nee viae normirati, kao npr. uporabu supina uz glagole kretanja. Par ieva se sintaksa analizira u kontekstu povijesti hrvatskih sintakti kih opisa. Klju ne rije i: hrvatski jezik, talijanski jezik, jezikoslovlje, gramatika, sintaksa, Antun Dragutin Par i Do pojave Nove ri oslovice iliri ke `ime Star evia 1812. godine sve su gramatike hrvatskoga jezika stavljale hrvatski jezik u suodnos s nekim drugim jezikom. Taj je suodnos bio u njima razli it. Neke su gramatike bile pisane drugim jezicima, pa su stoga primjeri koji su slijedili pojedina gramati ka pravila bili i na hrvatskom i na tom drugom jeziku - npr. na latinskom u Kaaia (1604.), na talijanskom u Ardelija Della Belle (1728.) i Francesca Marije Appendinija (1808.), na njema kom u slavonskih (Bla~ Tadijanovi 1761., Matija Antun Reljkovi 1767., Marijan Lanosovi 1778.) i kajkavskih gramati ara (Ignacij Szentm(rtony 1783., Josip Matijevi 1810.). Osim toga hrvatski je postavljan i u suodnos s viae jezika, naj eae s latinskim i talijanskim kao u Josipa Jurina (1793.) ili s talijanskim i njema kim kao u Josipa Voltia (1803.). Proairimo li podru je istra~ivanja u odnosu na metodoloaki problem kako promatrati gramatike koje u svojemu naslovu nisu gramatike hrvatskoga, nego nekoga drugoga jezika, a namjenjene su hrvatskim itateljima, onda je tu i vei broj prije svega akolskih gramatika latinskoga jezika, kao ato su npr. gramatike Tome Babia (1712.) i Lovre `itovia (1713.), ali i kratka gramatika talijanskoga jezika Jakova Mikalje (1649.), ili pak podu~a gramatika francuskoga jezika `ime Star evia (1812.). Sve one takoer nude, premda posredne, ali ipak relevantne gramati ke opise hrvatskoga jezika. Dodamo li tiskanima i rukopisne gramatike, broj se jezika s kojima je hrvatski postavljen u kontrastivni odnos poveava, npr. za slavenske jezike s kojima je usporeen u koncepcijski vrlo slo~enoj gramatici Jurja Kri~ania (1665.). Nakon Star evieve Nove ri oslovice iliri ke po inju i drugi gramati ari pisati gramatike hrvatskoga jezika bez temeljnoga kontrastivnoga odnosa (npr. Vjekoslav Babuki 1836. i 1854; Antun Ma~urani 1859.; Adolfo Veber Tkal evi 1859., 1862. i 1871.; Vinko Pacel 1860.; Mirko Divkovi 1890& ), ali je i dalje najvei broj gramatika 19. stoljea hrvatski jezik postavljao u odnos s drugim jezicima. Sada je to naj eae s njema kim - i u atokavskim gramatikama (npr. Ignjat Alojzije Brli 1822.; Ilija Rukavina Ljuba ki 1843.; Rudolf FrQlich 1850.; Andrija Torkvat Brli 1854& ) i u kajkavskim (Josip urkove ki 1828. i Ignac Kristijanovi 1837. i 1840.), a u daleko manjoj mjeri s drugim jezicima (npr. Andrija Stazi 1850. i Jerolim `utina 1850. s talijanskim; Paul Pierre 1869. s francuskim). Za kontrastivne gramati ke opise za neke druge moderne jezike trebat e pri ekati do 20. stoljea, npr. za engleski. Osim kontrastivnoga odnosa s modernim jezicima kontinuira se i suodnos s latinskim (npr. Antun Ma~urani 1839.). U tom je kontekstu Dragutin Par i prije 130 godina zavraio i u Zadru 1873. godine objavio gramatiku hrvatskoga jezika na talijanskom jeziku: GRAMMATICA DELLA LINGUA SLAVA (ILLIRICA). Ve na naslovnoj stranici autor nazna uje da je njegova gramatika kompilacija prethodno napisanih gramati kih opisa ("compilata da P. Carlo A. Par i"), ali ta je analiza tema jednoga drugoga rada, kao ato je i problem naziva jezika u naslovu (lingua slava, odnosno lingua illirica, u odnosu na naziv hrvatski jezik), te kontrastivnost u francuskome prijevodu ove gramatike iz 1877. godine. Nakon viae od stotinu stranica vrlo detaljne morfologije, ato je za veinu gramati ara uobi ajeno najzna ajniji dio gramatike, drugi je dio gramatike Par i u tek neato manjem opsegu (gotovo 70 stranica, str. 117-184) posvetio sintaksi, ime pripada onim malobrojnim gramati arima koji pokuaavaju sustavno prou iti i predstaviti hrvatsku sintaksu. Ovdje valja posebno spomenuti one gramati are koji su hrvatsku sintakti ku strukturu opisivali kontrastivno upravo s talijanskom, jer je u njih posebno vidljiva potreba za sintakti kim opisom. Najranije je takav kontrastivan sintakti ki opis u inio Ardelio Della Bella u svojoj kratkoj gramatici pridodanoj talijansko-latinsko-hrvatskom rje niku - Dizionario Italiano, Latino, Illirico, cui si permettono alcuni Avvertimenti per iscrivere, a con facilita maggiore leggere le Voci Illiriche, scritte con Caratteri Italiani, ed anche una breve G r a m a t i c a per apprendere con proprieta la Lingua Illirica. Rije  je o Glavi XXIII., gdje na pet stranica velikoga formata ni~e sintakti ke napomene, zadr~avajui se naro ito na rekcijskim razli itostima dvaju jezika. Ipak, najdu~i sintakti ki opis hrvatskoga jezika usporeen s talijanskim dao je drugi gramati ar talijanskoga porijekla, naturalizirani Dubrov anin Francesco Maria Appendini u svojoj gramatici naslovljenoj Grammatica della lingua Illirica 1808. godine. Viae od polovice svoje opse~ne gramatike hrvatskoga jezika autor je nazvao sintaksom, podijelivai je u pet dijelova povezanih s vrstama rije i, pa mi u njoj danas ia itavamo niz ne samo sintakti kih nego mo~da i viae morfoloakih i morfosintakti kih informacija o hrvatskom i talijanskom jeziku. Stoga Par i ima vrijedne prethodnike, ijim se prinosima u prou avanju hrvatske sintakse, a i njezinoj usporedbi s talijanskom, svakako mogao slu~iti i slu~io. U Par ievoj je gramatici odlomak kojemu je usmjereno naae istra~ivanje naslovljen Sintassi (Skladnja), a graa je podijeljena na tri dijela: Concordanza (Slaganje), Uso e Reggimento (Poraba i djelovanje) i Costruzione (Poredanje rie i). Naslovi svih odlomaka u gramatici nakon veim slovima istaknutoga talijanskoga naslova imaju u sljedeem retku u zagradi prijevod na hrvatski jezik. Tako mo~emo sustavno pratiti i Par ievo sintakti ko nazivlje. Kako se u sintakti kim opisima o ituje kontrastivni pristup? Ve u prvoj tiskanoj gramatici hrvatskoga jezika, onoj Bartola Kaaia Institutionum linguae Illyricae libri duo iz 1604. godine, nalazimo u prvome pravilu tekst:  Ako se dvije imenice ato se odnose na razne sadr~aje nau u re enici jedna do druge, onda Latini stavljaju jednu od njih u genitiv. Kod nas se mo~e dogoditi isto, a mo~e se dogoditi i to da iz manje glavne imenice oblikujemo posvojni pridjev, kao Xidovisu ubilli sina Boxyega (Boxyega umjesto Boga) (str. 186). Ovu zna ajnu razliku u konstruiranju atributa izmeu slavenske i romanske sintakse nisu propustili napomenuti ni sljedei gramati ari. Iz niza gramatika koje hrvatske sintakti ke mogunosti kontrastivno predstavljaju izdvajamo i opet one koje, kao i Par i, usporeuju hrvatsku sintaksu s talijanskom, pa zastajemo na opisu Ardelija Della Belle. On izbor izmeu genitiva i akuzativa u funkciji izravnoga objekta vidi viae kao problem stila nego zna enjski razli ite ostvaraje: "Con alcuni Verbi si pone elegantemente il Gen. in luogo dell' Acc. Neghledam truda." Osim prmjera iz svakodnevne komunikacije kao imah oghgna, kruha, vodee& , Della Bella navodi i primjer iz Gundulieva Osmana: "Ne ghleda ona, tacje ohola, Zlata, snaghe, vierre, i Cjasti. (Osm.)" Stoljee kasnije Francesco Maria Appendini u svojoj gramatici usporeuje razli ite mogunosti izricanja izravnoga objekta u hrvatskom jeziku, konkretno primjere partitivnoga i slavenskoga genitiva, gdje ih u gramatiku uvodi pomou rastavnoga veznika ili, npr. je li kruha, je li vina ILI ima li kruha, ima li vina; nije kruha, nije vina ILI nema kruha, nema vina; nije niata ILI nema niata i sl. Kako je to u Par ievoj gramatici? Pa~ljivim ia itavanjem Par ieve gramatike nailazimo, gotovo na svakoj stranici, na nedvojbene dokaze da je Dragutin Par i jasno uo avao zna ajne razlike izmeu hrvatske i talijanske sintakse, dr~ei ih zna ajnijima nego razlike npr. na morfoloakoj razini. To je potpuno razumljivo jer se morfoloake razlike podrazumijevaju, naro ito u starijih jezikoslovaca kojima je polaziate gramatika = morfologija, pa zato i razlike dvaju jezika prvenstveno ine razli iti morfoloaki sustavi. Sa sintaksom je druk ije. Ona je fluidna, manje je uhvatljiva od deklinacija i konjugacija& Stoga autor koji pokuaava opisati sintaksu jednoga slavenskog jezika, kao ato je hrvatski, u suodnosu s jednim romanskim, kao ato je talijanski jezik, nu~no mora uo iti sve one razlike u konstrukcijama, popisati ih, zatim ih opisati i nakon toga nu~no u svojoj gramatici prezentirati kontrastivno. O tome Par i u samome uvodu u sintaksu ka~e: "U ovom emo se dijelu ograni iti na prednost koju pokazuje naro ito slavenski jezik, u odnosu na talijanski, izostavljajui ono ato je zajedni ko u oba jezika." Par i uz to izravno ili neizravno vrednuje ove razli itosti, jer dio primjera koje izabire za opis navodi u glavnome tekstu gramatike, a dio u biljeakama. Ipak, mo~da se problem najbolje o itava u jednome navodu iz drugoga dijela njegove sintakse, kada mu je jasno da je teako uvijek dobro objasniti razloge ovim razli itostima, pa upuuje na ono ato kao najbolji na in u enja hrvatske sintakse spominju i njegovi prethodnici Della Bella i Appendini - uporabu jezika, u ato se naravno uklju uju i vrijeme i sluaanje i u enje. Par i, dakle, ka~e: "Razli iti talijanski izrazi u kojima se neato potanko ozna ava ili raspoznaje, prevode se raznim slavenskim prijedlozima, ato se mo~e nau iti samo upotrebom. Takvi su npr. odjea po najnovijem kroju; zubi poput pile; stepenice na zavoj; mlin na vjetar; put uz more ili pri moru; djevojka na udaju; klobuk na ~ensku; gae po ingle~ku itd." U ovome radu Par ievu trodijelnu sintaksu predstavljamo detaljnim iznoaenjem rezultata istra~ivanja za prvi sintakti ki dio gramatike Concordanza (Slaganje). Detaljni prikaz druge i tree cjeline, zbog du~ine, bit e temom zasebnoga rada. Na po etku gramati ar definira temeljni pojam iz naslova - slaganje: "Slaganje tuma i na in na koji se u re enici moraju spojiti i slagati se u zavraecima razli iti fleksibilni dijelovi, vodei ra una o rodu, broju, pade~u i licu." Par i iznosi sustavno u pet paragrafa odnose izmeu sintakti kih kategorija i uvjete koji moraju biti zadovoljeni da bi bili usklaeni razli iti fleksibilni dijelovi, odnosno da kod slaganja kao sintakti koga odnosa valja voditi ra una o morfoloakim kategorijama roda, broja, pade~a i lica. Prvi je odlomak o glavnim dijelovima re enice - subjektu i predikatu, za koje Par i navodi da ne bi smjeli nedostajati u re enici, premda odmah dodaje i jednu od zna ajki hrvatske sintakse - mogunost da subjekt ne mora biti izre en, odnosno da se "ponekad mo~e i podrazumijevati". Par i na po etku iznosi osnovne injenice: subjekt je naj eae u nominativu, predikat mo~e biti glagolski i imenski, sa sponom kao glagolskim dijelom. Ipak, uo ava da time nije opisan odnos subjekta i predikata u hrvatskome, pa uobli ava pravila u 9 to aka, s time ato veina od njih ima i pratee biljeake. U prvoj biljeaci Par i govori o posebnostima izricanja subjekta: "U poeziji, a naro ito u narodnim pjesmama, imenice muakog roda, koje izvraavaju subjekt, zbog potrebe stiha nalaze se takoer i u pade~u vokativu, npr. Knjigu piae Care Konstantine." Time je autor odmah naglasio postojanje sintakti koga izbora u razli itim funkcionalnim stilovima. U drugoj, pak, biljeaci upuuje na posebnosti imenskoga predikata: "Upravo kada imenica izvraava predikat, ona se, s prethodno spomenutim glagolima, mo~e takoer nalaziti i u pade~u instrumentalu, kao: On je bio u iteljem kad sam ja bio djetetom.; U kratko postade zapovjednikom.; Tko se ovcom ini vuci ga izjedu." Ovu jezi nu injenicu ne uo avaju svi Par ievi prethodnici, ato, naravno, ovisi i o knji~evnojezi nome tipu koji su opisivali. Jedna od biljeaci dalje upuuje na mogunosti izricanja partitivnosti: "Ova se imenica ponekad podrazumijeva i pojavljuje se samo u genitivu (sla~e se s oni), te zamjenjuje subjekt, kao: Doalo je na pazar konja i volova. podrazumijeva mno~ivo, izobila." Razliku u hrvatskoj i talijanskoj sintaksi u vezi s ovim problemom pokazuje sljedea biljeaka: "U mnogim bi se izlo~enim slu ajevima moglo takoer oblikovati i na talijanski na in, tj. sla~ui glagol sa subjektom, kao u navedenim primjerima: Veina je protuglasovala. Mnoge su godine proale. `toviae, njekoliko i ovoliko, kada se odnose na broj manji od pet, radije preuzimaju ovaj na in slaganja, kao: Prije njekolike godine: Napisao sam njekolike knjige. tj. manje od pet; dok: Napisao sam njekoliko knjiga. nagovjeatava jedan vei broj." Posljednji primjeri posebno su zanimljivi sa stanoviata danaanje norme. Da mo~e nekada oboje, jasno pokazuju re enice s nije nom preoblikom: "Nije ni glagolski predikat, osobito glagola nebiti, neimati, mo~e se ne slagati sa svojim subjektom, i u tom se slu aju upotrebljava bezli ni na in, kao: Neima ili nije gospodara kod kue.; Nestalo nam je ognja i vode." te pratea biljeaka: "Takoer ne nedostaju suprotni primjeri, s obzirom da se mo~e rei: Gospodar nije kod kue.; Oganj i voda su nam nestali., ali prvi je na in pravilniji." Par i, dakle, konstatira mogunost izbora, ali daje i normativnu uputu - ato je pravilnije. Naravno, sa stanoviata 19. stoljea, jer svako vrijeme treba donositi svoje prosudbe o parovima pravilno-nepravilno, neutralno-stilogeno i sl. Da je cilj ovoga sintakti kog opisa kontrastivnost dvaju jezika, jasno se vidi i u ovome paragrafu: "Ako subjekt zamjenjuje pokazna zamjenica koja se pomou glagola biti spaja s imenicom, onda ona uvijek ostaje u jednini srednjeg roda, premda je u talijanskom u potpunom skladu, npr. Ovo je moj brat.; Je li ono vaaa kua?; To su moje knjige." U srediatu Par ieva zanimanja u ovome dijelu sintakse svakako je i kongruencija, koju uo ava kao problem koji razli iti jezici razli ito rjeaavaju, pa im valja posvetiti detaljan opis. Stoga prvo donosi pravila i primjere, a biljeakama pojaanjava specifi nosti. Tako pravilo: "S viae subjekata razli itog roda i broja, predikat se nalazi u mno~ini i sla~e se radije s muakim nego ~enskim rodom, te sa ~enskim radije nego srednjim rodom: Otac i mati su otiali.; Brat, sestra i nevjesta doali su mi u pohode.; Kriepost i mudrost obogauju ovjeka.", u prvoj biljeaci Par i pojaanjava: "Mogu se nai primjeri u kojima predikat ostaje takoer u jednini i sla~e se s najbli~om imenicom, posebno kada su subjekti ne~ive stvari, npr. Crkva i akola je potrebna.", a u drugoj biljeaci joa dodaje: "Ako je predikat rastavljiv, tj. ako se sastoji od pomonog glagola i od participa (glagolski pridjev), prvi se sla~e s prvim subjektom, a drugi s drugim, npr. Dvorovi su i kua poplavljena." Poznavatelji kongruencijskih odnosa u hrvatskom jeziku, naravno, mogu utvrditi da sve Par ieve zamjedbe nisu uvijek bile uspjeane. Sljedeim paragrafom nastavlja kontrastiranje pravila o kongruenciji u hrvatskom i talijanskom, ali i uo avanje istovrsnih postupaka: "S viae subjekata razli itih lica, predikat se radije sla~e s prvim nego drugim, te radije s drugim nego treim licem, tj. zadr~ava upotrebu koju u takvom slu aju takoer slijedi i talijanski jezik." Poseban paragraf posveuje odnosu subjekta i participa, pa ka~e: "U vremenima slo~enim pomou pomonog glagola i participa vlastitog glagola, s participom se postupa kao da je predikativna dopuna, stoga se sa svojim subjektom sla~e u rodu i broju; dok u talijanskom s pomonim glagolom avere-imati particip uvijek ostaje u jednini, npr. Mi smo prijeli.; Otac i mati su mi to naredili." I ovdje je razvidno da je pokuaao objasniti svaku uo enu sintakti ku razliku, premda je ipak viae rije  o uo avanju nego o objaanjavanju pojave. U opisana dva paragrafa Par i je naveo i niz primjera sro nosti unutar sintagmi s brojevima i imenicama, te posebno zbirnih imenica i predikata, ato je i u danaanjim gramatikama obvezatan dio opisa kongruencijskih odnosa te takoer dosta slo~eno objaanjeno. Mo~emo zaklju iti da je Par i dobro uo io problem i dosta uspjeano ga opisao. Za ilustraciju mo~emo navesti nekoliko njegovih primjera, meu kojima lako prepoznajemo one koji se i danas navode kao uzorci u gramatikama: Dva su bora naporedo rasla; Tri su momka kui dolazila; Proala su dvadeset i etiri sata; Propadoae gospoda starinska; Telad su iziala na paau; Njegova su djeca slabaana i kr~ljava& Posljednji primjer pokazuje i njegovo dobro percipiranje imenice djeca kao zbirne imenice, a ne kao mno~ine imenice dijete. Pravila uporabe atributa Par i zapo inje definiranjem atributa: "Atribut se (ato ne valja pomijeaati s predikatom) kao epitet, tj. u obliku pridjeva ili participa, bilo da se odnosi na jednu imenicu, bilo da se istodobno odnosi na viae razli itih imenica, poatujui slaganje, upotrebljava na sli an na in kao u talijanskom jeziku". Do izjedna avanja atributa i epiteta dolazi, naravno, zbog visoke estotnosti uporabe sro noga atributa izra~enoga pridjevom te stilske funkcije epiteta kao ukrasnoga pridjeva u knji~evnome tekstu. Ovu e metodoloaku pogreaku razrijeaiti tek suvremene sintakse. S druge je, pak, strane Par ievo definiranje apozicije kao vrste atributa na tragu suvremenoga poimanja atribucije kao preoblike re eni noga ustrojstva. `to se sro nosti ti e, jasno kazuje da je nu~no slaganje u pade~u, ato se dobro vidi iz primjera: Sveti Petar sjede u Rimu, srediatu izobra~enoga svieta. Moramo napomenuti da je Par iev primjer bolji od suvremenih primjera za slaganje apozicije s imenicom koja joj omoguuje uvratavanje u re enicu, jer je izabrao dvije imenice razli itih rodova (Rim : srediate), dok suvremene gramatike esto donose parove tipa Petar : u itelj, gdje se osim iste gramati ke kategorije roda ostvaruje i ista prirodna kategorija spola, pa primjeri pokazuju osim nu~ne sro nosti u pade~u i neobvezatnu sro nost u rodu i broju. U nastavku Par i utvruje isti postupak uvratavanja i u talijanskom jeziku - "kada imenici prethodi rje ca di, kao: Mjesec Rujan; Grad Zadar u Kraljevini Dalmaciji." Za razliku od kratkoga teksta o atributu, objekt je aire opisan, ato je u skladu s tradicijom Par ievih prethodnika u hrvatsko-talijanskom kontrastivnom sintakti kom opisu - Della Belle i Appendinija. Objekt se u sintaksu uvodi kao proairak u jednostavnoj re enici sastavljenoj od subjekta i predikata: "Jedna se jednostavna re enica proairuje vrlo esto takoer objektom, ato je to no ona osoba ili stvar na koju pada radnja glagola." Ve u prvome pravilu Par i govori o semanti koj razlici koja se mo~e ostvariti izborom objekta u akuzativu ili u genitivu uz isti predikatni glagol, a koju poznaje i talijanski jezik. To su akuzativ "kada se radnja proairuje na cijeli objekt" (Daj mi knjigu) i partitivni genitiv "kada se proairuje samo na njegov dio" (Dajte mi kruha). Druga, pak, mogunost izbora izmeu objekta u akuzativu i objekta u genitivu, ali ostvarena samo u zanijekanim re enicama, ne donosi semanti ku razliku. Naravno, rije  je o slavenskome genitivu (Nijesam ni roditelja ni brae vidio), koji je za Par ia prvotni izbor. On, naime, tek u biljeakama navodi mogunost izbora akuzativ, ali napominje da je to "vrlo rijetko" i u odreenim okolnostima. Mora se rei da je njegov opis uvjeta koje navodi vrlo nejasan i svakako ne govori o stilisti koj biti razlike izmeu akuzativa i genitiva u zanijekanoj re enici ("1. kada se sla~e s drugim glagolom koji se nalazi u infinitivu: Neea dlanom zakloniti sunce; 2. kada je suprotstavljen drugom potvrdnom glagolu i slijedi ga: Vode babu, kad nemaju djevojku, ako mu ve ne prethodi: Tko nema glave ima pete"). Jednu vrstu objekta Par i posebno (iako nedovoljno precizno) objaanjava. Radi se, naime, o objektu u instrumentalu, za koji uope ne nudi sintakti ki sinonimni lik strukture za + akuzativ, premda ga jezik poznaje, a bio bi i jednostavniji talijanskim govornicima zbog postojanja istovrsne sintagme u talijanskom jeziku. Par i ka~e: "Ako je objekt popraen imenskim atributom ili apozicijom, ato se dogaa iza glagola fare-raditi; leggere- itati; nominare-imenovati; credere-vjerovati; stimare-procijeniti i sli nima, ovaj se mo~e slagati s njim, ali se eae stavlja u instrumental, iako mu u talijanskom prethode prijedlozi: a-na; per-za; in-u, npr. Izabrati koga kraljem.; Imenovati tajnikom." U biljeaci joa proairuje opis na promjene nastale pasivnom preoblikom re enice: "Isto se dogaa ako se prijedlog pretvori iz aktivnog u pasivni, kao: Saul bi postavljen kraljem nad Izraelom." Pravila o uporabi objekata zavraava jednom zanimljivom sintaktostilisti kom napomenom: "U slavenskom se jeziku, naro ito u poeziji, esto koristi takozvani unutraanji objekt, tj. imenica istovjetnoga glagolskog korijena, ili barem sli nog zna enja, koja se nalazi u akuzativu, s neprijelaznim glagolima kao: put putovati (viaggiare), lov loviti (cacciare), dan danovati (passare il giorno), boj biti (combattere), sanak sniti (sognare) itd. Sli na upotreba nije nepoznata ni u talijanskom jeziku: morir morte onorata - mrijeti asnom smru; viver vita felice - ~ivjeti sretnim ~ivotom& " Izravne su stilisti ke napomene u ovoj gramatici rijetke, isto kao ato je rijetko i pozivanje na knji~evnoumjetni ki diskurs. Nizanje paralelnih sintagmi na oba usporeena jezika pokazuje postojanje sli nih postupaka, ali i razli ite realizacije u konkretnim jezi nim sadr~ajima. Posljednji odlomak prvoga dijela sintakse u Par ievoj gramatici posveen je zamjenicama. Navode se etiri sintakti ka pravila, koja opisuju uporabu zamjenica u re enici u razli itim sintakti kim funkcijama, njihovu kongruenciju te posebno uporabu odnosnih zamjenica koji i ato kao veznika u slo~enim re enicama. Tako prvim pravilom autor podsjea na posebnosti zbirnih imenica i proairuje pravilo o sro nosti zamjenice: "Li na zamjenica, koja se odnosi na zbirne subjekte gospoda, djeca itd. (. 81. br. 4) stavlja se u mno~inu, npr. Gospoda su nam doala, valja ih po astiti." Kao poseban kongruencijski problem stranim se govornicima hrvatskoga jezika namee i uporaba odnosnih zamjenica koji i ato, te posebno izbor izmeu ovih dviju mogunosti. Par i donosi ak tri pravila koja bi mogla pomoi strancima u izboru: "2. Odnosna zamjenica koji,a,e sla~e se, kao i u talijanskom, u broju i licu s imenicom na koju se odnosi. Ako glavna imenica ima u apoziciji drugo ime, odnosna se zamjenica mo~e slagati i s jednim i s drugim, kako se nekome svia, npr. Rieka Dunaj, koja ili koji natapa slavenske dr~ave.; 3. Odnosna zamjenica ato, koja se mo~e koristiti umjesto koji, ostaje nepromijenjena za sve rodove i brojeve, ali joj se u zavisnim (kosim) pade~ima pridru~uje zamjenica treeg lica u pade~u koji zahtijeva glagol, npr. Knjige, ato si mi ih poslao.; 4. Talijanski izrazi colui che-onaj koji; quegli che-onaj koji; coloro oni,e,a; quali-koji i sli ni, na slavenskom mogu biti prevedeni s jednom jedinom odnosnom zamjenicom koji, koja se i tada mora slagati u pade~u s imenicom na koju se odnosi, npr. Koji ljudi zlo rade, kani ih se." Ova su posljednja pravila jasno pokazala da su dva kontrastirana jezika u ovome sintakti kom opisu - hrvatski i talijanski - svaki sa svojim sintakti kim posebnostima esto izrazito razlikovna, ali da esto postoje i jednakovrijedne strukture. Kao i drugdje u jeziku, i ovdje ostaje otvorena mogunost izbora, koju onda treba prilagoditi konteksu, a najbolje se to vidi u Par ievu navodu "kako se kome svia". Ovdje su analizirani primjeri samo prvoga poglavlja Par ieva sintakti koga opisa hrvatskoga jezika. To jasno pokazuje kakav je Par iev pristup sintaksi hrvatskoga jezika, a joa viae kakav je njegov odnos prema kontrastivnom prikazu sintakti kih razlika izmeu hrvatskoga i talijanskoga jezika. U nastavku svojega sintakti kog opisa hrvatskoga jezika Par i je detaljno opisao uporabu svake vrste rije i u re enici, a najviae je mjesta posvetio sintaksi pade~a. Takoer valja rei da je neke sintakti ke pojave opisao kao posljedice dijakronijskih procesa, kao npr. suvremene probleme u slaganju postojanjem dvojine ili tvorbu priloga ljetos, zimus, jesenas, odnosno ljeti i zimi. Za neke sintakti ke injenice iz hrvatske jezi ne povijesti Par i nalazi razloge za normiranje u svojoj gramatici, premda ih sljedei gramati ari viae nee normirati, kao npr. uporabu supina uz glagole kretanja. Izmeu rijetkih izravnih sintaktostilisti kih napomena u posljednjem dijelu svoje sintakse Par i daje i neka pojaanjenja uz red rije i u re enici, a time e se baviti i sintakti ki opisi kasnijih gramatika. Par ievu smo sintaksu analizirali u kontekstu povijesti hrvatskih sintakti kih opisa i mo~emo utvrditi da je u njoj, kao i u ranijim sintaksama, prvenstveno rije  o morfosintaksi te o podcrtavanju uo enih sintakti kih zna ajki, kako istih tako i razli itih, u odnosu na kontrastirani talijanski jezik. LITERATURA Stjepan Bosanac, Ocjena Dellabelline gramatike (Prilog za istoriju hrvatske gramatike), Nastavni vjesnik, asopis za srednje akole, knj. IX, Zagreb 1901. Igor Gostl, Dragutin Antun Par i, Matica hrvatska, Zagreb 1998. Radoslav Kati i, Gramatika Bartola Kaaia, RAD JAZU, knj. 388, Zagreb 1981. Radoslav Kati i, "Slov(nski" i "hrvatski" kao zamjenjivi nazivi jezika hrvatske knji~evnosti, Jezik 36/1989., str. 97-109. Ljiljana Koleni, Gramati arski rad Slavonaca prije preporoda, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Zagreb, Zagreb 1988., rukopis. Milan Mogua, Kri~anieva hrvatska gramatika, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, sv. 19, Zagreb 1984. Dragutin Par i, Grammatica della lingua slava (illirica), Zadar 1873. Lina Pliako, Hrvatska gramatika Francesca Marije Appendinija, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Zagreb, Zagreb 2003., rukopis. Ivo Pranjkovi, Fonoloaki i sintakti ki opis u prvim slavonskim gramatikama, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, br. 27, Zagreb 1992., str. 123-135. Diana Stolac, Nazivi hrvatskoga jezika od prvih zapisa do danas, Filologija, knj. 27, Zagreb 1996., str. 107-121. Branka Tafra, Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki, Matica hrvatska, Zagreb 1993. Zlatko Vince, Putovima hrvatskoga knji~evnog jezika, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 32002. Zbornik o Dragutinu Par iu, Zadarska smotra, god. XLII, br. 3, Zadar 1993. Benedikta Zeli-Bu an, Narodni naziv hrvatskog jezika tijekom hrvatske povijesti, Jezik 19/1971., str. 1-18, 38-48. SUMMARY Diana Stolac - Anastazija Vlasteli SINTAX IN THE GRAMMAR OF CROATIAN LANGUAGE WRITTEN BY PAR I IN 1873 Dragutin Par i published, a grammar of Croatian language in Italian, in Zadar, in 1873: GRAMMATICA DELLA LINGUA SLAVA (ILLIRICA) . The first part of the book deals with morphology in detail and it is followed by the part dedicated to the syntax (pg 117-184). The material is devided into three parts: Concordanca (Agreement), Uso e Reggimento (Usage and Function) and Construzione (Word Order). The work deals with the first part of the syntax - Agreement and the emphasis is put on the syntactic differences between Croatian and Italian languages, observed from Par i's perspective. Among other things, he covers the genitive of negation, partitive constructions in genitive case, as well as special aspects of concord as a result of a dual form. Most of the mentioned as well as some other features are explained in the terms of diachronic linguistics, for example, adverbs ljetos, zimus, jesenas (this summer, this winter, this autumn), or ljeti and zimi (in summer, in winter). Nevertheless, direct stylistic comments on the level of syntax are rare. For instance the use of syntagms such as put putovati in poetic language or a comments on word order in a sentence. Through this grammar book, Par i also tries to establish a language norm for some syntactic features. For example, he deals with the usage of supine with the verbs of motion. However future grammarians dealt with such features in prescriptive grammar books no more. To conclude, Par i's syntax is commonly used for the analysis in the context of the history of the Croatian syntactic descriptions. Key words: Croatian language, Italian language, linguistics, grammar, syntax, Antun Dragutin Par i  Izlaganje izneseno na Treem hrvatskom slavisti kom kongresu, Zadar, 15.-19. listopada 2002. u sekciji Filoloaka djelatnost Antuna Dragutina Par ia.  Bibliografske podatke za gramatike koje se spominju u tekstu usp. u: Branka Tafra, Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki, Zagreb 1993., str. 181-186.  Premda je u naslovu samo ruski jezik, Juraj Kri~ani usporeuje gramati ke strukture gotovo svih slavenskih jezika.  O ~ivotu i djelu Dragutina Par ia (1832.-1902.) te literaturu o njemu usp. Igor Gostl, Dragutin Antun Par i, Zagreb 1998.  Usp. Benedikta Zeli-Bu an, Narodni naziv hrvatskog jezika tijekom hrvatske povijesti, Jezik 19/1971., str. 1-18, 38-48.; Radoslav Kati i, "Slov(nski" i "hrvatski" kao zamjenjivi nazivi jezika hrvatske knji~evnosti, Jezik 36/1989., str. 97-109.; Diana Stolac, Nazivi hrvatskoga jezika od prvih zapisa do danas, Filologija, knj. 27, Zagreb 1996., str. 107-121.  Usp. lanak Vjekoslava osia Francuski prijevodi "Par ieve gramatike" u Zborniku o Dragutinu Par iu iz 1993. godine.  Naravno, i drugi su kontrastivni sintakti ki opisi uklju eni u starije hrvatske gramatike, kao npr. u slavonskih gramati ara Matije Antuna Reljkovia i Marijana Lanosovia. Usp. Ljiljana Koleni, Gramati arski rad Slavonaca prije preporoda, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Zagreb, Zagreb 1988., rukopis; Ivo Pranjkovi, Fonoloaki i sintakti ki opis u prvim slavonskim gramatikama, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, br. 27, Zagreb 1992., str. 123-135.  Govorimo o sintakti kim napomenama, jer bi bilo preambiciozno o ekivati sustavnu sintaksu na tako malome broju stranica.  Usp. Lina Pliako, Hrvatska gramatika Francesca Marije Appendinija, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Zagreb, Zagreb 2003., rukopis.  Prijevod Radoslava Kati ia u: Gramatika Bartola Kaaia, RAD JAZU, knj. 388, Zagreb 1981.  Prevela A. V. (odnosi se na sve prijevode iz Par ieve gramatike).  Sva su isticanja u navodima Par ieva. PAGE  PAGE 13 HJdf,p, H \ f l t  0 vxNTfh^`(46@\l$$v%%''''$(@(D(F(((- j5CJ\5CJ\mHsHj0J5CJU\ 5CJ\CJ56CJ\] 6CJ] 5CJ\CJj0JB*CJ Uph B*CJ ph 5CJ\CJ @HJdf0x vxPXt#V$(5"7: $dh`a$$dha$ $dh^a$$a$$dha$dh$dha$$X--H.N.T0n001 123r3t35577777>8T8X8h8n88888888888;;<`<d<T>>>>>>>>??C8CCC(D4D8DDDFFFGG&H,J"KPKNPֺɺֺ 6CJ\CJ\j0J5CJU 56CJ] 6CJ]CJ56CJ\] 6CJ\]5CJ 5CJ\j0J5CJU\D: ;?8DrDDG&H,JKNPQWvY]_2bdhbj,otXw$dha$ $dh`a$$dha$dh^ $dh`a$ $dh`a$PPTRVVVVVVVVVVVW W,W0WNWRWnWrWWWWWXXXXXXYYZZcd d~ffffffg,g6g`gdhiiij:j`jDlTlXllllllllmmmmm n:nLn^np.pppqnq"r 6CJ] 6>*CJ] 5CJ\CJ56CJ\]CJ\ 6>*]6] j0JUP"r4r}~~~~P^l~ʍލΓޓ0txҘƛ֛DR^`ܞ̠ܣ Ƥ֤ &8>* 6>*]6]aXwԆX@4l~ҿ ^ $&$dha$dh $dh`a$ $dh`a$$dha$4(LZv.lư$ȶ(x`hnt>X`jrһػ"^ntĽN̿4HTV` $46DHTVnp 56CJ]56CJ]mHsH CJmHsH\CJ 6>*]6B*]ph6]R "*.48<@LZr"$(*,.04:<DHN\h0ǻ j56CJ\]56CJ\]56CJ\]mHsH CJmHsHCJ 6CJ]56CJ]mHsH 56CJ]J&ZvnR r N $dh^a$dhdh$dha$$(,8DtX< 2468DFHJ\^jlp|~dfr8N.ƻ 6CJ]B*CJ mH phsH  5CJ\CJH*56CJ]mHsH6CJ 56CJ\ 56CJ]56CJ\] CJmHsHCJG0,0|z B",.vxnt\jz|üüüüüüհ6CJ 56CJ\ j56CJ\] 56CJ]56CJ]mHsH CJmHsH56CJ\]j0JCJU 6CJ] 5CJ\CJ B*CJphCJA zpF"$68:RTVXZ $dh^a$h]h&`#$|pr ,8FH "$&246:<HJNPRXZȽCJ0JmHnHu0J j0JUCJ CJmHsH 56CJ]56CJ]mHsH56CJ\]j0JCJUCJ, 0/ =!n"n#n$n% i0@0 Normal_HmHsHtH L@L Naslov 1$$@&a$5B*CJ\mHph3sH<@< Naslov 2$$@&a$ CJmHsHD@D Naslov 3$$8@&^8a$ CJmHsH6@6 Naslov 4$@& CJmHsHL@L Naslov 5$$@&a$5B*CJ$\mHph3sH@@@ Naslov 6$$dh@&a$ 5CJ\@@@ Naslov 7$$dh@&a$ 5CJ\>@> Naslov 8$dh@& 56CJ]@ @@ Naslov 9 $$dh@&a$ 5CJ \6A@6 Zadani font odlomka8>@8 Naslov$a$5CJ(\mHsH:B@: Tijelo teksta CJmHsH2@2 Zaglavlje  p#0 @"0 Podno~je  p#*)@1* Broj stranice.@B. Tekst fusnote6&@Q6 Referenca fusnoteH*DJ@bD Podnaslov$dha$5CJ\mHsHFP@rF Tijelo teksta 2$dha$CJ\@Q@@ Tijelo teksta 3dhCJ\\C`\ Uvu eno tijelo teksta$dh^a$ 6CJ]f/ N"ljN&)y 1% ZEy$%hiM;<B , +nS 9 b !"##%P&&)*,-/22135S89>V?jA|DFIuJ@K,LMPT}WXY]__`ceeeeee;ff@gggxhiii9jjjjjk'klkmklqqyyyyyX0000X0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0 0 -P"r|Z}:Xw&Z~X !!8@0(  B S  ?$$fghi:mo  L8L8q8q8HHKKKKMM N!NNNNNiYjY____KdKdSdUdZdgdideeeeeeejkqqqy#%giLM:<A C + - *,mnRS  8 9 a c !!""####~%%O&Q&&&))**,,--//1232031355R8T899>>U?W?iAkA{D}DFFIItJvJ?KAK+L-L~MMPPTT|W}WXXYY]]___``cceeee:f;fff?g@gggggwhxhiiii8j9jjjjjkk&kmkllqqqqqrr)s,ssst tuuvvwwRxUxxx=y@yyyyyyyyy__eeeeggjkqss>yyyyyD.Stolac\C:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Za Tisak\DStolacAVlasteli_Par i_FL.docD.Stolac\C:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Za Tisak\DStolacAVlasteli_Par i_FL.docD.Stolac\C:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Za Tisak\DStolacAVlasteli_Par i_FL.docD.Stolac\C:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Za Tisak\DStolacAVlasteli_Par i_FL.docD.Stolac\C:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Za Tisak\DStolacAVlasteli_Par i_FL.docD.StolacC:\Documents and Settings\Administrator\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje DStolacAVlasteli_Par i_FL.asdD.Stolac\C:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Za Tisak\DStolacAVlasteli_Par i_FL.docD.Stolac\C:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Za Tisak\DStolacAVlasteli_Par i_FL.docD.Stolac\C:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Za Tisak\DStolacAVlasteli_Par i_FL.docD.StolacC:\Documents and Settings\Administrator\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje DStolacAVlasteli_Par i_FL.asd4 MDl ht$bTcH< ʪ. ~qSAi \)|| .8," <@Xx,4 z,^jZv] T^(76"Pi,'~C+p#I+>hm-P ;9W/Ġ02Nd{7@U d9l 4:p;/b; n@XmtH(0>*J8T>i/BBbyD5 G_LHd7Iu(nnKrb"rLjP::d#Nک_kP¸$RIHS73}2T6̨I[D\fKn]b4tAAf3fflL!h=h^FTk,|Dm8GmJvo^w1*^sb1[$ud*^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()0^`0o(.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.h^`. ^`B*o(ph)pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@ ^`OJQJo( ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L. ^`B*o(ph)^`o(.L^`L.  ^ `.[[^[`.+L+^+`L.^`.^`.L^`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()pp^p`.@ L@ ^@ `L.^`.^`.L^`L.^`.PP^P`. L ^ `L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()  ^ `. L ^ `L.ZZ^Z`.**^*`.L^`L.^`.^`.jLj^j`L.^`o()^`o(.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@^`. \ ^ `\o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.@^`.^`o()pp^p`.@ L@ ^@ `L.^`.^`.L^`L.^`.PP^P`. L ^ `L.^`o()^`. L ^ `L.] ] ^] `.--^-`.L^`L.^`.^`.mLm^m`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.aa^a`.1 L1 ^1 `L.^`.^`.L^`L.qq^q`.AA^A`.L^`L. ^`B*o(ph.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`. L ^ `L.] ] ^] `.--^-`.L^`L.^`.^`.mLm^m`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.88^8`o(.^`. L ^ `L.  ^ `.xx^x`.HLH^H`L.^`.^`.L^`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.M^`Mo()^`o()$ $ ^$ `o()@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`o()pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()8pp^p`o()@ L@ ^@ `L.^`.^`.L^`L.^`.PP^P`. L ^ `L.^`o(. ^`B*o(ph)pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.hh^h`.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L. ^`B*o(ph.^`.| L| ^| `L.LL^L`.^`.L^`L.^`.^`.\L\^\`L.7Ai c=Kn]. 9W/[$u 0]>!h Md9|Dm}2Tvo8yD$R02Xm<"rLFTk] hm-I[D\4 AAfT< ff7I 4: _kP(0>/b;G_LHIHS^jd#N/B76"i,'C+*^s <@nK8T>d{7d{7t0I+I+0$11|| 8Gm0`@@^`.0`a@^`.01`&@ ^`OJQJo(1 @ ^`OJQJo(44         |7V:                                   Lv                         &                ||z                          *:       N                          0ev        J                 ~                                   P3                 _C                                            Dڲ(I*                         .2                                                                      N||z        ,                          2        j&kqq>yy@____8#+0345689>CDHILMPSTV\]befghijkl7m7npstuxyy``` `(`0`8`<`>`J`Z`d`j`l`n`p`t`v``````````````````````@``@``````UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?5 z Courier New;Wingdings"1 h┆㔆rj&|]0qr0dhs 2Q DRUGI DIONataaaD.StolacOh+'0  8 D P \hpx DRUGI DIO RUGNataaIataata Normal.dot D.Stolact22tMicrosoft Word 9.0@ @Ԝas@,BK@[K|]՜.+,0 hp  NanaI0hs  DRUGI DIO Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FK1TableWordDocument!SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjkObjectPoolKK  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q