ࡱ> (*%&'Y bjbjWW == R]  8LZD(F H H H H H H $sgl Ql F F V8 hF 6 Dalibor Bla~ina Hrvatska itanja poljske romanti ne drame }elio bih ponajprije razjasniti uporabu pojma " itanje": izbjegavajui, naime, termine kao ato su "tuma enje", "interpretacija" i sl., koji podrazumijevaju ne samo svjesni, ve i hermeneuti ki ovjereni postupak uporabom poznatog terminoloakog i analiti kog aparata, " itanje" uklju uje, kako mi se ini, postupak razmijevanja teksta koji nije nu~no ovjeren stru nim, ve prije svega kulturnim kodovima, i dijelom je, recimo to rije ima romanti ara, "naivnog" pristupa knji~evnosti. Upravo takavu vrstu itanja odreuju u veoj mjeri njegovi "druatveni okviri" koji odlu uju o specifi nostima ia itavanja svakog knji~evnog djela odreenog vremena; ukazuju oni, ne samo na posebne konfiguracije normi (geneoloakih, stilisti kih, tematskih, versifikacijskih i sl.), ve i na "dubinsku strukturu raznorodnih svjedo anstava itanja - kako pojedina nih, tako i kolektivnih" (Bolecki 1986:359). Na taj na in - budui da e u lanku predmet naaeg interesa biti ne samo polonisti ki, ve prije svega polonofilski tekstovi - jasno je da e, na ovaj ili onaj na in, svi oni svjedo iti ne samo o predmetu svoga interesa - poljskoj romanti noj drami - ve i o sebi samima: o individualnim kompetencijama ita a, o druatvenoj i kulturnoj klimi u kojoj su nastajali, o hrvatskom horizontu o ekivanja. Tako emo, kona no, moi aproksimirati hrvatski pristup romanti noj drami. Valja napomenuti da emo pri tome prizvati samo one tekstove hrvatskih ita a koji doista doprinose "povijesti discipline"; izvan njena dometa ostat e dakle svi oni prilozi koji tek marginalno, esto samo prigodni arski signaliziraju predmet interesa - poljsku romanti nu dramu. Mesijanizam i struktura romanti ne drame Poljski romantizam, kao ato je poznato, od svojih se po etaka - to zna i od pojave prvog sveska Mickiewiczeve Poezije 1822. godine - razvija ne samo kao refleks zapadnoeuropskog romantizma u njegovoj ranoj fazi (sentimentalizam, geteovski verterizam, lamartenovska melankolija, bajronovsko buntovniatvo) - i ne samo kao promocija "nove osjeajnosti", iracionalizma, fantastike, kulta prvotnosti i folklora, ve naglaaeno kao protest protiv neodr~ive nacionalne situacije. O njoj e poljski romanti ari pisati najprije ezopovskim jezikom u porobljenoj i podijeljenoj Poljskoj, a zatim, nakon propasti ustanka 1830-31. godine, posve otvoreno (to zna i, bez ingerencija cenzure) u emigraciji; upravo tada e, u ime promocije individualizma i kulta pjesni kog genija, preuzeti ulogu nositelja nacionalne svijesti i savijesti, koletivnog terapeuta, a poljski e romantizam obogatiti - u drugim sredinama tada manje poznatim i ne tako referentnim - pojmom mesijanizma. Mesijanizam mo~emo definirati kao tip historiozofskog i utopijskog mialjenja koji, na temelju neodr~ive dijagnoze sadaanjice, u kojoj su ugro~ene temeljne vrijednosti kolektiva (u slu aju Poljaka nakon dioba i sama egzistencija nacije), spas projicira u vremenski neodredivu, ali metafizi ki dokazivu i posve vjerojatnu budunost. Kao tekst kulture biblijske je provenijencije, i to dvostruko: starozavijetni dolazak Mesije do~ivljava se kao prefiguracija kolektivnog izbavljenja (}idova); istodobno pak novozavjetno uskrsnue Isusa Krista tretira se kao prefiguracija kolektivnog uskrsnua ( ovje anstva). On je "vjera u skoro zemaljsko izbavljenje ovje anstva koje e se dogoditi zahvaljujui jedinki ili kolektivu koju je Bog pozvao da to u ini" (SBownik literatury polskiej XIX wieku: 536). Spaja tako partikularnost s univerzalizmom: povijest nacije postaje prefiguracijom nevine ~rtve, patnje i izbavljenja. Upravo to se dogaa u poljskom mesijanizmu gdje "ono ato je pojedina no postoji zbog onoga ato je ope, posredstvom partikularnih ciljeva realiziraju se univerzalni ciljevi"(Witkowska, 1986:277). Parcijalnost se ovdje ne odnosi samo na kolektiv-naciju, ve i na svakog njenog lana: u takvoj analogiji pojedina no postaje ope, a "sudbina ovjeka koji pati postala je povijesnom dimenzijom ljudske sudbine". U mesijanisti kom mialjenju poljski romanti ara rije  je prvenstveno o "etizaciji politike" i reafirmacijii temeljnih poruka Kristova nauka: sloboda, ljubav, pravednost. Na taj na in spas Poljske zna i i (moralni) spas svijeta. Biti Poljakom, zna ilo je - prema Mickiewiczu - biti hodo asnikom ideje mesijanizma, i njenim glasnikom. Poljski romanti ni mesijanizam ima u osnovi tri oblika: filozofski ili "parakletski" mesijanizam (A. Cieszkowski, J. Hoene-WroDski) razlikuje se mesijanizma "moralnog perfekcionizma" (A. TowiaDski, A. Mickiewicz), a ovaj pak od "posredne sinteti ke forme" - pjesni kog mesijanizma (J. SBowacki, Z. KrasiDski) (SBownik literatury polskiej XIX wieku: 538-539). Pa ipak, ovaj posljednji ne isklju uje ni Mickiewiczev obrazac, budui da njegov mesijanizam posjeduje dva razli ita iskaza: Knjige poljskog naroda i poljskog hodo aaa, kao eksplikaciju drugoga tipa, te mesijanizam Duanoga dana - kao realizaciju treeg, "pjesni kog" mesijanizma. Upravo se on, naime, temelji na ideji o pjesniatvu kao posebnoj (misti noj) vrsti spoznaje koja omoguuje razotkrivanje tajni, te pjesni kog "nadahnua" koje konstituira kompetenciju romanti nog pjesnika-genija i koja mu omoguuje da se postavi u ulogu proroka, "wieszcza" sposobnog deaifrirati tajne znakove "velike Knjige svijeta", i na tome izgraditi metafizi ku konstrukciju povijesti. Naravno, mesijanska - esto religiozno-hereti ka - misao javlja se u trenucima kolektivne ugro~enosti, i posjeduje terapijsku funkciju, otvara vrata nade. U Poljskoj javlja se ve 1831. godine, kao posljedica propasti studena kog ustanka (1830-31.), a njen je inicijator ideolog romantizma - Kazimierz BrodziDski koji te godine, u lanku O naciji Poljaka (O narodowo[ci Polakw), prvi povla i paralelu izmeu patnji poljskog naroda i Krista, i izra~ava vjeru u njen povijesni i eshatoloaki smisao. Kriza vjere i potreba za nadom - posebice unutar poljske emigracije - generiraju i sve airi mesijanisti ki horizont o ekivanja. Poljski se mesijanizam tradicionalno ve~e uz imena Adama Mickiewicza, Juliusza SBowackog i Zygmunta KrasiDskog: upravo u "pjesni koj" formi najsna~nije je utjecao na oblikovanje nacionalne svijesti. Prvi od njih po mnogima je bez premca, po nekima tek primus inter pares. Uostalom, povijest poljskog romanti nog mesijanizma, kao i kulta trojice pjesnika-proroka u mati noj je sredini u mnogo emu povijest rivalizacije triju, usprkos svemu, razli itih projekata. Svi su oni, osim toga, u svojoj receptivnoj dimenziji itekako podlo~ni raznovrsnim mitizacijama i mistifikacijama; neprestance iznova verificirani, ti mitovi i kultovi podlije~u raznolikim, ali naj eae funkcionalnim na inima deaifriranja (politi kim, ideoloakim), te tako - na tragu legende koju tvore "prema van" - a u obzorju postulirane univerzalnosti i, Herderom ovjerene, idealizacije slavenskog svijeta, bitno utje u i na njihovu hrvatsku recepciju. Rekonstrukcija povijesti tih mitova, koju je izveo Henryk Markiewicz (Markiewicz, 1985), pokazuje da je rije  o nestabilnoj trijadi, koja u svom suodnosu na elno perpetuira glavna obilje~ja: Mickiewicz se vidi kao glasnik plemie zajednice, SBowacki - puka, KrasiDski - gospodara; Mickiewicz je "srednji put", SBowacki ljevica, KrasiDski desnica; Mickiewicz je pjesnik proalosti, SBowacki budunosti, KrasiDski sadaanjice; Mickiewicz je pjesnik osjeaja, SBowacki - maate, KrasiDski - misli. U dinamici stalne verifikacije (posebice u odnosu na gorua nacionalna pitanja) neki od njih ponekad otpadaju, poput SBowackog u doba kasnog romantizma i pozitivizma, ili pak KrasiDskog u vrijeme modernizma; na njihovo mjesto sti~u tada novi kandidati, poput Cypriana Kamila Norwida ili StanisBawa WyspiaDskog. S promjenjivim uspjehom, ali ipak vrsto ukorijenjena u poljskoj kolektivnoj svijesti, trijada traje sve do danas. Mickiewiczev projekt slavenske drame i romanti na drama Prvenstvo pripada Mickiewiczu, i to ne ne samo kao prvom poljskom romanti aru - i legendi joa za ~ivota - ve i kao prvom poljskom mesijanistu, tvorcu Knjiga poljskog naroda i poljskog hodo aaa (Ksigi narodu polskiegio i pelgrzymstwa polskiego, 1832). Kona no, i sm je, u svojim pariakim predavanjima, nastalim desetak godina nakon Knjiga, u vrijeme sna~nog utjecaja nauka Andrzeja TowiaDskog, ocrtao bitna obilje~ja "mesijanske" knji~evnosti (literatura mesjaniczna, kako je govorio), a koja se razlikuje od svih ostalih, budui da "uope nije literatura kako je shvaaju eruditi i pisci, ve sinteza, ~iva epoka rije i ili naprosto objavljenje"(Rutkowski, 1982:66). Kao objavljenje, ona nagoni na djelovanje - spram sebe, spram drugog ovjeka i itava naroda. Budui da pretpostavlja djelovanje - da poti e na nj - "mesijanska" knji~evnost, a posebice poezija, u prvi plan postavlja onaj medij pjesniatva koji taj nalog nosi kao svoju konstitutivnu vrijednost. U svom poznatom `esnaestom predavanju ("kazalianom") Mickiewicz definira: "Drama je najsna~nija umjetni ka realizacija poezije /.../ U drami poezija prelazi u djelovanje spram gledalaca. Svrha te umjetnost je poticanje, ili, bolje re eno, pobuivanje na djelovanje zalijenjenih duhova" (Mickiewicz, 1955:117). Upravo poljska romanti na drama - to je predmet naaeg interesa. Performativnost, postulirana u Mickiewiczevu izlaganju, ini je najva~nijim dijelom poljskog knji~evnog romantizma, i to naglaaeno u dimenziji romanti ne filozofije ina i njene recepcije u razdobljima koje slijede: ne samo u Poljskoj, nego i izvan nje. Na taj na in ona postaje knji~evnom realizacijom i interpretacijom poljske korekcije europskog romantizma: mesijanizma. Uostalom, profetski "teatroloaki" tekst Mickiewiczev, koji postulira nastanak tzv. slavenske drame, utemeljene u tradiciji kraanske drame - misterija - odigrat e izvanrednu ulogu u oblikovanju dramskih opusa sve trojice poljskih pjesnika-proroka. Sm Mickiewicz bit e tvorac tek jednog dramskog djela, Duani dan (Dziady) (izuzmemo li posve nesupjele, i pisane na francuskom jeziku i "u francuskom duhu" Barske konfederate, te izgubljenog Jakuba JasiDskog). Ali upravo to djelo - sastavljeno, kao ato je poznato, od etiri dijela, nastala u razli itim razdobljima pjesnikova ~ivota: II. i IV. u vilnanjsko-kovnjanskom (oko 1822., objavljeni u drugom svesku Pjesama (Poezje, 1823), te III. dio u drezdenskom (objavljeno u Parizu, 1832), dok je I. dio, nastao vjerojatno u prvom razdoblju, objavljen tek posthumno, 1861. - nalazi se, kao prava, premda neizre ena paradigma postulirane slavenske drame, upisana izmeu redaka pariakog predavanja (PiwiDska, 1992:62-63): Duani dan naime ostvaruje sve Mickiewiczeve genoloake direktive: lirski je i podsjea na "prelijepe zvuke pu ke pjesme"; epski je, jer se u njemu uju pripovijesti pu kih pripovijeda a; i, ato je najva~nije, "prenosi nas u natprirodni svijet" (Mickiewicz, 1955:119). Postulirana " udesnost" (cudowno[), kao konstitutivno obilje~je misterija, te "openje s duhovima" (obcowanie z duchami), jedinstveno sna~no u vjerovanjima slavenskog puka, ve su naali svoju primjenu upravo u Mickiewczevu tekstu. U trenutku dok je Mickiewicz grmio s tribine Collge de France, Juliusz SBowacki ve je imao iza sebe dvije - kako se ustalilo u recepciji njegova opusa - dramske faze: prvu, varaavsku, bajronisti ku i, openito shvaenu kao nezrelu; i drugu, avicarsko-pariaku, tijekom koje nastaju, izmeu ostalog, i velika aeksipirovska djela: Kordian (1834), Balladyna (1839), Lilla Weneda (1840). Ali "nijedno od njih nije spadalo u misterije, a posebice ne u mesijanisti ke misterije" (PiwiDska, 1992:63); stoga ne udi da ih je Mickiewicz u svojim predavanjima posve preautio. Dapa e: Marta PiwiDska pokazuje da je SBowacki, koji je nedvojbeno bio obavijeaten o tome ato je govorio "profesor" Mickiewicz (a mo~da je i sm pohodio predavanja), izvukao iz njih zna ajne pouke, da je "kazaliano" predavanje izmijenilo njegove poglede, ali - usprkos o ekivanjima - nije kao uzor izabrao Duani dan, ve misterij Carlderona, baroknu dramu (PiwiDska, 1992:68). Upravo ta paradigma generira treu fazu,"misti nog SBowackog", unutar koje e se postupno kristalizirati njegov mesijanisti ki projekt: od Geneze iz duha (Genezis z ducha, nap. 1844) do njegova vrhunca u nedovraenoj poemi Kralj-Duh (Krl-Duch, nap.1845-49). Dramski tekstovi iz tog razdoblja, Sveenik Marek (Ksidz Marek, 1843), Salomejin srebrni san (Sen srebrny Salomei, 1844), Samuel Zborowski (nap. 1845), naj eae se interpretiraju kao dramska realizacija tzv. genezijske koncepcije, prema kojoj se kozmos i ovjek nalaze u stanju neprestanog razvoja, iji je izvor opozicija izmeu duha, koji te~i sve veoj savraenosti, i materijalne forme koju stvara, i koja tim se tim naporima suprotstavlja. Smrt forme tako je ujedno i po etak novog, savraenijeg u toj vje noj spirali. Uz pojedina ne duhove, postoje i skupine - narodi, koje filozof naziva "kraljevskima"; oni su duhovno najsavraeniji, budui da su tijekom povijesti proali kroz najvei broj utjelovljenja. To je prvenstveno poljski narod koji, budui da je izabran od Boga, te~i najsavraenijoj formi - "formi svjetla". I Ne-Bo~anstvena komedija (Nie-Boska komedia, 1835) Zygmunta KrasiDskog u uskoj je svezi s Mickiewiczevim predavanjima. Upravo ona postaje u njima idealnim obrascem postulirane slavenske drame, barem deklarativno: jer, za razliku od prizvana Puakinova Borisa Godunova i Milutinovieve Tragedije Obili, poljska se drama, navodi autor, "uznosi viae: viae je narodna po duhu, a ujedno viae slavenska. Osim toga element udesnosti, natprirodni svijet ovdje nije samo pjesni ki i u pu kom duhu, ve je obraen prema pojmovima koje je razvilo naae stoljee" (Mickiewicz, 1955:121). Osim Ne-Bo~anstvene komedije, kojoj Mickiewicz posveuje i etiri predavanja ato prethode "kazalianom", KrasiDski je objavio i dramu Irydion (1836), koja takoer implicira mesijanisti ki stav. Izlaganje tog programa moralne obnove ovje anstva na temelju reafirmacije kraanstva, uslijedit e u poemi Praskozorje (Przed[wit, 1843), kao i Psalmima budunosti (Psalmy przyszBo[ci, 1845). Uza sva temeljna poeti ka obilje~ja poljske romanti ne drame - a to su, ukratko: metafizi ki ili fantasti ni karakter koji uklju uje interakciju izmeu metafizi kog i zemaljskog poretka (misterij); apoteoza pobunjene individue koja se suprotstavlja zate enom nemoralu, i koja se, iako odreena metafizi kim silama, i sama odreuje spram njih; otvorena struktura, genoloaka bastardnost, fragmentarizam, svjesna nedore enost (prikazana kao posljedica nedovraene metafizi ke transcendencije), antiaristotelovsko, dakle, posve nekonvencionalno prekora ivanje prostornih, vremenskih i fabularnih ograni enja, te njezin implicirani neprikaziva ki karakter (lesedrama) - uza sve to upravo je mesijanizam, kao njena idejna differentia specifica, bio najveim optereenjem u procesu prihvaanja poljske romanti ne drame izvan mati nih granica. Premda je, valja isto tako rei, baa aura pjesnika-proroka itekako utjecala na izgradnju kulta od kojega nije imuna ni hrvatska recepcija, a koja, iako naj eae nesklona pretjeranom ideliziranju (vidi primjerice recenziju knjige Gabriela Sarrazina, Les grands potes romantiques de la Pologne. Mickiewicz. - Slowacky. - Krasinski: Krnic, 1906) ipak odaje veliku privr~enost kultu pjesni kih proroka. I to prvenstveno ona polonofilska koja svjesno sudjeluje u promociji opeslavenskih i nacionalnih - hrvatskih i poljskih - interesa. Slu aj Mickiewicz Preimo u hrvatsko dvoriate: recepcija Mickiewiczeva sveukupnog djela (Hamm, 1956; Fran i, 1949; Petra  1998; bibliografija: Slukan,1998) pokazuje da je Duani dan bio poprili no zapostavljen (uglavnom na ra un poezije i Gospodina Tadije). O tome sam pisao na drugome mjestu (Bla~ina, 1998), a ovdje u izlo~iti i dopuniti osnovne naglaske: hrvatska, ili to nije re eno, ilirska recepcija Mickiewiczeva djela otpo inje nakon studena kog ustanaka prijevodima fragmenata Knjiga poljskog naroda i poljskog hodo aaa, dakle autorova mesijanisti kog projekta koji od Poljaka zahtijeva "moralni perfekcionizam" - u Gajevoj "Danici" (od 1835-1845). Analiza je, meutim pokazala da je izbor fragmenata bio doista reduktivan: "viae su voljeli preautjeti njihov revolucionaran, poljski sadr~aj, ak i prezime autora, viae su voljeli izabrati iz njih one fragmente koji su se mogli prilagoditi hrvatskoj nacionalnoj situaciji, i govoriti rije ima Mickiewicza, ali u vlastito ime, u initi od njegovih tekstova vlastitu publicistiku" (Wierzbicki, 1970:29). Reduktivno itanje iliraca u funkciji je politi ke taktike u odnosu na cenzuru koja nije dopuatala "izlijetanje" preko dopuatene mjere. Legenda o Mickiewiczu bila je sastavnim dijelom poljskog emigracijsko-postustani kog sindroma, pa ipak, tek po etkom 40-tih, u vrijeme predavanja u Collge de France stekla je profetske dimenzije. Ali, iako Mickiewiczeva participacija u obredima Bo~je stvari (Sprawa Bo|a), dapa e, njegovo privremeno vodstvo nakon odlaska TowiaDskog iz Pariza, zapravo poti u njegovu politi ku izolaciju - od ljevice do Crkve (Witkowska, 1998:23) - generirat e izuzetno zanimanje slavenskog svijeta za njegova predavanja. O tom interesu svjedo i "Danica", a napose slu aj Mede Pucia. O odnosu Pucia prema Mickiewiczu, i moguem poznanstvu, napisano je viae rasprava (Prohaska, 1916; Hamm, 1958); za nas je meutim va~no da je upravo Puci, poklonik kulta Mickiewicza, autor prvog prijevoda jednog dijela Duanog dana (Velike Improvizacije iz III. dijela), te prvog lanka o njemu (Puci, 1843). Ali "jednostavna idolatrija" dubrova kog poklisara, iskazana i u moguem utjecaju poljskoga barda na nastanak njegove poeme Cvijeta, dijelom je zna ajna pomaka u recepciji pia eve uloge: umjesto "hodo asnika" iz Knjig, sada u prvi plan izlazi romanti ni heroj, pobunjen u odnosu na svijet, Boga i - nepravdu. Ako je Puci na eo nov odnos spram Mickiewiczeva projekta (a koji, usprkos tome ato mijenja "glavnog junaka", ostaje obilje~en mesijanizmom), Stanko Vraz - kao prvi hrvatski prevoditelj i propagator njegove poezije - ostaje svojim izborom vezan ilirskim horizontom: njegov prijevod (Vraz, 1850) II. dijela Duanog dana - kao Trebina - s praslavenskim obi ajem zazivanja duhova, zapravo je, potaknut idejom folklorizma, nastao u slu~bi panslavizma ilirskoga tipa (Meyer-Fraatz, 1998), o emu svjedo i i njegov opairan predgovor. Vrazov pristup za dulje e vrijeme odrediti recepciju Mickiewiczeve drame, budui da e to biti jedini prijevod, pa i jedini podrobniji komentar sve do modernizma. Uostalom, nova e vremena i sama odabirati iz Mickiewicza neato drugo: romanti ni protorealizam (aenoinskog tipa) voljet e poeziju; realizam pak - Gospodina Tadiju. Vrijeme za Duani dan stii e stoga tek u trenutku nakon ato i u Poljskoj kolektivnoj svijesti proe aok izazvan porazima 1848. i 1863. koji, kao ato je poznato, u vrijeme pozitivizma dovodi do krize recepcije romanti nog nasljea openito. Situacija se mijenja, dakle, s pojavom modernizma u kojemu Mickiewicz ponovno sti~e na pjesni ki i profetski panteon; to je ujedno burno vrijeme pokuaaja "prisvajanja" pisca od strane razli litih ideoloakih i esteti kih pozicija. U Hrvatskoj pak pojavljuje se najzad kriti ki osvrt koji zaslu~uje pozornost: Milivoj `repel, u Slikama iz svjetske knji~evnosti, postavlja Mickiewicza na prvo mjesto meu knji~evnim velikanima 19. stoljea, Byronom i Goetheom. Smjestivai Duani dan u horizont romanti ne osjeajnosti i religioznog nadahnua, te s obzirom na autorovu ekstati nu kretivnost - iako e za njega "plan i predmet ovoga djela, jer nije dovraeno, ostat zauvijek zagonetan, a zna it e samo odjelite esti" (`repel, 1891:46) - `repel, filolog i ponavatelj romantizma, u tradiciju hrvatskog itanja Mickiewiczeve drame postavlja okvire, kako sam to nazvao - "modernisti kog akademizma". Modernizam e najzad donijeti i joa jedan plod: prijevod Velike improvizacije Ise Velikanovia. I `repelov e "vijek trajanja" biti dug; zapravo sve do pojave Beneaieva predgovora vlastitom - i prvom integralnom hrvatskom prijevodu, dovraenom za rata, a objavljenom 1947: Beneai tu, slu~ei se monografijom StanisBawa Kolbuszewskog, u prvi plan postavlja poruku sveenika Piotra, koja - kao nacrt mesijanisti ke ideje - postaje i prakti nim priru nikom za poljske "hodo asnike": u svakodnevici se "mora ostvariti vjera u Boga i u njegovu providnost, ljubav prema domovini i meusobna sloga, poreivanje svojih misli i interesa opem dobru, samopo~rtvovanje" (Beneai, 1948:33). U navedenom sam lanku tu poziciju nazvao "priguaenim katolicizmom"; priguaenim, budui da nije rije  o ortodoksiji, ve postupnom pomicanju interpretova interesa prema kraanskom socijalizmu - posljednjoj idejnoj transformaciji Mickiewiczevoj. Indikativno je da se knjiga u nas pojavljuje u vrijeme kada u Poljskoj interes za Mickiewicza personificirao revolucionarne tradicije poljskih te~nji iz vremena socijalisti kog kulta s po etkog stoljea (Witkowska, 1998:27); ali Duani dan, kao mesijanisti ki i rodoljubni tekst, nee se pojavljivati na poljskim scenama - sve do "otapanja" tvrde kore socrealizma. I kona no, u hrvatskoj tradiciji posljednje mjesto ita a te drame pripada Zdravku Maliu. Nakon revizionisti ke "jugovine" 1956. u kojoj je reaktualizacija Mickiewiczeve drame odigrala va~nu ulogu, nakon studentske i profesorske pobune 1968. u kojima je Duani dan bili istinski detonator, te nakon vrlo plodnih, prvenstveno kazalianih reinterpretacija teksta (Grotowski, Swinarski), Mali e, kao polonist i mickjevi olog, pisati o drami kao otvorenoj strukturi, s dijagonalom kao vezivnim elementom kompozicije. Na idejnom planu postavlja Duani dan u kontekst ranije Mickiewiczeve poeme Konrad Walenrod da bi zaklju io kako autorovo domoljublje ne zna i i mr~nju; u sporu Konrada s Bogom i Piotrovu stavu potvruje se, prema autoru, "mogunost kraanskog anga~iranja na strani nacionalno i socijalno potla enih" (Mali, 1976:24). Spajajui tako kraansku i lijevu tradiciju u tuma enju Mickiewicza, podaivenu pia evim "crnim, bezizlaznim pesimizmom " - Mali je, itajui Duani dan, stvorio "kompleksnu sliku svijeta". Otvorena struktura Duanog dana, o kojoj govori autor, postaje tako i otvorenom strukturom njegove interpretacije u kojoj je svijest o razli itim mogunostima itanja, kao i njenim tradicijama, itekako prisutna. Sli ne ocijene Mali e iznijeti i u prikazu Mickiewicza u svom pregledu povijesti poljske knji~evnosti (Mali, 1975). Rije ju, ini se da Malieva viaeslojna interpretacija uspjeano zatvara tradiciju hrvatskog itanja Duanog dana, budui da implicira polivalentnost teksta, a prihvaajui fundamentalnu tezu o otvorenosti strukture, unaprijed ne odbacuje ni druga ija rjeaenja. Na taj na in Mali prevladava dotadaanju (relativnu) isklju ivost, u kojoj je naglasak bio postavljen na tradicionalne vrijednosti, te potvruje da je Duani dan doista egzemplarna drama poljskog romantizma u svim njenim dimenzijama - uklju ujui i mesijansku ideju. Slu aj SBowacki Premda se prva naznaka o drugom poljskom pjesniku-proroku, na valu mitizacije poljskih "tovjanj ika", pojavljuje u hrvatskom tisku 1847. (a lanak je, kako tvrdi Stojan Subotin, napisan joa 1843) - rije  je o Vrazovu prijevodu jednog eakog teksta (Subotin, 1969:45) - hrvatsko zanimanje za njegovo djelo bilo je u 19. stoljeu marginalno. I u Poljskoj je recepcija SBowackog prolazila razli ite faze: od posvemaanjeg odbijanja 30-tih godina - potaknuto, izmeu ostalog i Mickiewiczevim stavom o njegovoj poeziji kao "crkvi bez Boga", izre enom povodom izdanja njegovih ranih tekstova (1832) - to se mialjenje mijenja tek s pojavom stilizacijskog i versifikacijskog remek-djela, ironi ne poeme Beniowski (1841). Od tada, a naglaaeno od ulaska pjesnika u "misti nu" fazu, SBowacki po inje ozbiljno konkurirati Mickiewiczu; djelo je to ponajviae treeg proroka, Zygmunta KrasiDskog, koji i sm podupire uspostavu ravnote~e, razlikujui Mickiewicza i SBowackog kao dva suprotna i dopunjujua momenta u razvoju poljske poezije, "centirpetalni" (ispunjeni) i "centrifugalni" (usmjeren prema nevidljivom svijetu beskona nosti) (Markiewicz, 1985:198). (Dodajmo: uskoro e, u toj dijalekti koj trijadi, i sm postati - sintezom). Kult Slowackog kao demokrata, antipapista i revolucionara prolazi kroz teaku krizu u vrijeme poljskih poraza: "galicijski pokolj" 1846, proljee naroda 1848, te kona no sije anjski ustanak 1863. postupno e uruaavati njegov ugleda da bi, u o ima krakovskih konzervativaca, pa i pozitivista, postao jednim od glavnih krivaca poljskih tragedija; kult SBowackog proglaaen je "atetnim". I hrvatski polonofili o njemu - aute. Njegova iznenadna obnova u poljskoj sredini po inje s pojavom Izabranih djela, 1866. godine, i zasluga je prireiva a i kriti ara Antonija MaBeckog. Od tada, pa sve do prvih signala (auto)destrukcije poljskog modernizma (StanisBaw Brzozowski) koji ga je prihvatio kao svog predaasnika i korifeja - potican glorifikacijom od strane mladopoljske kritike, ali istodobno i napadima od strane konzervativnih "starijih" - do~ivjet e apogej svoje slave u godinama velike obljetnice 100. godianjice roenja - 1910. Hrvatski prevodioci reagiraju sukladno, ali prvenstvo daju njegovom pjesniatvu: Franjo Markovi prevodi poemu Otac ku~nih u El-Ariau (1877), August `enoa Jana Bieleckog (1879), `tefa Iskra (1898) i Lujo Novak (1909) Anhellija. SBowacki kao dramski pisac nije prisutan, a vrlo je slaba i njegova kriti ka recepcija. Indikativno je da je gotovo jedini tekst posveen isklju ivo SBowackom prijevod govora Henryka Sienkiewicza prigodom otkrivanja jednog spomenka velikom pjesniku, objavljen u "Vijencu" 1899. godine (Sienkiewicz o Juliju SBowackom, 1899) - govor u domoljubnom i konzervativnom tonu. Deset godina kasnije, naoko iznenada, sti~e prava navala tekstova, portreta i prikaza, uo i navedene obljetnice roenja. Miroslav Saka  u svom prvom tekstu (Saka , 1909a) sasvim je kriti an: prema njemu bajronisti ka faza, u koju spadaju i najraniji dramski komadi SBowackog, pokazuju da se u piscu "krije velik talenat i sna~an genij, ali sama djela nijesu dotjerana, ni savraena"; u drugo, "mu~evno doba" - koje donosi "najsavraenija, najdotjeranija i najgenijalnija njegova djela" (a rije  je isklju ivo o pjesniatvu) - drame su "neuspjele, jer su nedotjerane", i tu pisac pokazuje da "nije jedinstveno sreen genij". Saka  argumentira: "U politi kim i druatvenim pitanjima bio je radikalan, a kad je uvidio, da su njegovi ideali neostvarivi, zapadao bi u pesimizam i oatro bi osudjivao ljude". I kona no, u treem razdoblju, ili "dobu misticizma", "budui da pjesnik ~eli i nastoji napisati samo objavu duhova, strogo pazi na to, da ne mijenja, ne popravlja, ne razjaanjuje, ne tuma i, ne dotjeruje svoja djela". Rezultat je katastrofalan: djela iz ovog razdoblja su "posve nerazumljiva, prepuna nejasnoa i protuslovlja". Iste ocjene Saka  razrauje u svom mnogo duljem obljetni kom portretu (Saka , 1909b). Pozornost posveuje ranim dramama, Mindowe i Maria Stuart, u kojoj su neke scene "uzorno obraene, a ostale u sjeni, nekud kao skicirane, fragmentirane, naba ene"; usporeujui pak glavnu junakinju sa Schillerovom Mariom Stuart, navodi da je ova "dramati nija"; njena tragedija nije posljedica okolnosti, ve njezina karaktera, njezina kraljevskog dostojanstva i ponosa, naselomljive odlu nosti i volje - "Izvor svega, ato trpi i ini, u njoj je samoj i jedinoj". Prema dramama iz srednje faze mnogo je oatriji: Mazepa je "veoma loaa drama", puna "povranih i plitkih motiva", "vrvi od pretjerano pateti nih prizora, nategnuta u kompoziciji, nenaravna u akciji", premda je "katkad lijep i mjestimice prekrasan" - ali to je u svojoj lirskoj dimenziji; Balladyna pak, u kojoj su sabrani nespojivi elementi - "pu ka balada, motivi iz Shakespearea, motivi iz predhistori kog vremena, fantasti ki svijet, Ariostovo podsmijevanje" - razlog su ato "Balladyna nema jedinstva cjeline, da je nejasna, nerazmljiva i neshvatljiva"; "radnja se razvija ne nutarnjom nu~noau, nego aparatom romanti ne naivnosti". I u Koridanu, izvodi Saka , postoji pukotina: prva su dva ina"skoro suviana, skoro da ne spadaju u stvar", budui da pripadaju romanti noj idolatriji mladosti; i tek kada Koridan "iznenada outi (...) da je Poljak" drama se razvija u pravom smjeru: uvia da nema "niata viaeg, i ni veeg od ~rtve za domovinu i da je kud i kamo viae od osobne sree i osobnog trpljenja". Pretpostavljajui ope dobro privatnom, Kordian ak i u svom porazu odaje " ovjeka osjetljivog, pravog ovjeka, koji osjea i trpi". Ali, po dramati ara stvari se odvijaju u posve nepovoljnom smjeru. Jer, navodi Saka , kada romantizam po inje tra~iti tragiku u "u~asnostima i dapa e u rugobi i nakaznosti" SBowacki piae posve neuspjelu tragediju Beatrix Cenci. Lila Weneda druga iji je slu aj: "Vjetrovi, oluje, krvava polja, pokolj, jauk i stenjanje umiruih, pla  i jecaj za aranih harfa, osobe s juna kim obrisima, prekrasne i driljive scene" - to su njeni aduti; pa ipak "glavna je misao ponovno nejasna", budui da italac o ekuje moralnu pobjedu Veneda; to o ekivanje ostaje meutim bez odgovora. I nadalje, pozivajui se na odreena poljska interpretativna rjeaenja prema kojima su Venedi "poraoci poljskih kmetova", a njima suprotstavljeni Lehiti "praoci poljske alahte", kriti ar ovo "lijevo" tuma enje, koje SBowackog pretvara u revolucionarnog demokrata, postavlja u zagradu: "`to se ti e demokratizma Slovackova ima dosta razloga smatrati ga kaprisom, hirom pjesnikovim". Nalazei, kona no, uzroke pjesnikove misti ne transformacije u "bujnoj fantaziji", Saka  ponavlja ve poznate ocijene: mesijanski projekt, koji implicira sveprisutnost duha-revolucionara ato ukida stare forme i stvara nove, te pretpostavlja pasivan odnos pisca spram "nalogodavca" - ostaje u svojoj dramskoj realizaciji posve nerazumljiv: to su i Sveenik Marko, i Salomejin srebrni san. Miroslav Saka  iskazuje se kao adept realisti kog konvencionalizma 19. stoljea, kriti ke formule koja ne prihvaa temelje romanti ne poetike: fragmentarizam, otvorenu strukturu, fantasti nost, grozu, genoloaku bastardnost, mijeaanje modusa (komi nog i tragi nog); na taj na in u njegovoj se optici tekstovi SBowackog neprestnce raspadaju. I kada pokuaava pronalai na elo koherencije - u posve konvencionalno-konzervativnom duhu: individulna herojska gesta junaka koji ipak "ostaje ovjekom", ~rtvovanje za domovinu - a sve to u maniri "herojskog" realizma - tekstovi se i opet smjesta raspadaju, budui da je posve jasno da joa uvijek preostaje neozna eni, ali zna ajni ostatak. To je najjasnije u interpretaciji "misti ne" drame. Rezultat takva, nazovimo ga, "antiromanti nog konvencionalizma" je i vrijednosna hijerarhizacija: prva faza nadvisuje drugu, a druga treu. Posve netipi no. Za Nikolu Lovaaena, autora opairnog portreta u geneti koj maniri (Lovaaen, 1909a), najva~niji su Kordian - koji, ka~e kriti ar, ipak ima nedostataka, budui da glavni lik "nema volje"; pa ipak, to je "jedno od najljepaih djela, ato ih je SBowacki napisao". Slijedi Lilla Weneda, i to stoga ato "djeluje neobi no straano na uvstva. Svi dobri i plemeniti padaju i pogibaju, a surovi i zli pobjeuju". Ta jednostavna shema, koja uzbuuje kriti ara, nosi u sebi, baa kao i Kordian, pia evu ideju ~rtvovanja. U Lovaaenovoj rekonstrukciji biografije prijelomni trenutak nastupa kada se pisac "sasvim podlo~io volji TowiaDskoga", s ime prestaje razdoblje buntovnog SBowackog, i raa se mesijanski projekt koji diktira dramsko pismo: "Sve ato mu je u misli doalo, smatrao je glasom 'duha', i za to su djela njegova iz te dobe vrlo nerazumljiva", "tamnim su idejama krcata". Isti kriti ar u drugome tekstu (Lovaaen, 1909b) ponovno isti e Kordiana, iji ga glavni junak u prva dva ina podsjea na Werthera i Manfreda, ali i opet isti e mane: nedostatak umjetni ke discipline ("~estoki temperament i njegovo uvstvo"), koji je izaziva nedovoljnu koncentraciju ("nije bilo onoga mira u kompoziciji, koji je umjetniku nu~dan"); kona no, ponavlja Lovaaen, Kordian je prototipom njegovih karaktera koji nemaju potebnu vrstinu uzornih junaka: "On se di~e, da dosegne ideal - osloboenje naroda i kad treba da u ini odlu no djelo - on klone, slomi se". Kriti ar hvali Balladynu, tragediju koja je "lijepa i s jasnom idejom", i Lillu Wenedu. Mesijanska pak poruka, kao i drame Sveenik Marko, Samuel Zborowski, Salomejin srebrni san - ostaju mu "neshvatljive". ak i Zdenka Markovi (Markovi, 1909) - koja nastupa kao oduaevljeni poklonik kulta: SBowacki je "ne samo veliki pjesnik, on je njihov /Poljaka/ Kralj-duh, njihov tjeaitelj i - prorok" - ponavlja ve poznatu ocijenu Kordiana: njegov je nedostatak ato je glavni junak "slabi, nema snage ni volje, stoga ne mo~e da izvede in, koji je namislio izvesti"; Lillu Wenedu ukratko opisuje; Balladynu samo spominje, baa kao i Sveenika Marka, Srebrni Salomejin san, kao i prijevod Calderonova Nepostojanog princa. Svoju biografsku skicu zatvara konstatacijom "SBowacki stoji uz bok Mickiewiczu, samo je ateta da je izmeu svih pjesnika najmanje razumljen". Pokazuje se da spomenuti kriti ari prenose - premda ne i u jednakim stupnjevima - mladopoljsku predanost kultu, koja podrazumijeva i "skraivanje" kriti ke distancije, te - s druge strane - utjecaj tradicionalne kriti ke matrice prema kojoj vrijednost djela odreuje moralni lik junaka. A upravo ta mjeaavina, prema naaoj aproksimaciji, odreuje i "srednju liniju" hrvatske, apologiji sklone, modernisti ke recepcije. Uostalom, stanovito optereenje starijim interpretativnim rjeaenjima obznanjuje se i u portretu Velimira De~elia (De~eli, 1910). Kao ilustracija neka poslu~i samo njegova ocjena Koridana: on je "siloviti revolucionarni duh, nervozan, fantasti an. Silna je to drama. U posljednja tri ina uzdi~e se pjesnik na visinu svoje slave". Svim navedenim kriti arima (uz iznimku Saka a) joa je neato zajedni ko: u prvi plan postavljaju "mu~evnog" SBowackog, a to je na eae Lilla Weneda. Stoga ne udi da je Julije Beneai, tra~ei djelo koje bi bilo "najsimpati nije i za nepoljsko opinstvo najpristupnije", odabrao upravo taj tekst, "ponajbolje" pia evo djelo - kako sm navodi u predgovoru drame. Bio je to prvi (i posljednji!) tiskani prijevod jedne drame SBowackog u Hrvatskoj; objavljen je u godini velike obljetnice (Beneai, 1910), te izveden na pozornici zagreba kog HNK, u inscenaciji u kojoj je sudjelovala Irena Solska, vedeta krakovskog teatra. Prevodei ga u "jeziku hrvatske moderne" (Subotin, 1969:76), Beneai je kona no uspio pribli~iti SBowackog, podeaavajui ga u skladu s horizontom o ekivanja hrvatske moderne. A sam izbor tog pateti nog, premda krvavog komada, jednostavne, zatvorene strukture, tematski smjeatenog u praslavensku povijest, s osnovnom idejom o potrebi ~rtvovanja za domoljubne ciljeve - dakle, bez mesijanske poruke, ali s "mnogo aluzija na politi ke prilike vremena, kada je nastalo" - govori o prevodio evim razlozima. `toviae, i Beneai je ovdje posve tradicionalan: u uvodu spominje kako "neumjesni neki prizori izmeu sv. Gwalberta i Sljeza kvare jaki i sve ani dojam tragedije". Rije  je o komi nom modusu koji je, na Shakespeareovu tragu, sastavni dio poetike romanti ne drame (koja nije tragedija!). Klasicizirajui tako poljskog romanti ara, Beneai ga priprema za bolji prijam hrvatske publike. Pa ipak, i sm e Beneai evoluirati, a s vremenom stiaat e se i fanfare poljskih (i polonofilskih) apologeta. Vrijeme meuraa openito donosi "eroziju koncepcije trojice pjesnika-proroka" (Markiewicz, 1985:220). Beneai pak, u povodu prenoaenja posmrtnih ostataka velikog pjesnika na karakovski Wawel, piae dva lanka (Beneai, 1927a, 1927b), u kojima mijenja svoju interpretaciju, dopunjujui je tuma enjem "misti nog" SBowackog: premda u ni eanskom duhu ustvruje kako je pisac "naglaaavao slobodu ovjeka i te~nju ovjekovu za slobodom ja e od ijednog pisca svog vremena. Njegov ovjek je nad ovjek", sada donosi korekciju - mesijanizmom: "mistika SBowackoga nije sliepo pokoravanje TowiaDskomu, ona je sadr~ana u konsekventnoj te~nji za osloboenjem duha, a ne u rezignaciji. Volja bo~ja nije sadr~ana u odricanju nego u naaoj volji i stvarala kom dozivanju osloboenja duha". U takvoj optici pjesnikova polazna pozicija postaje ona iz Geneze iz duha, u kojoj se kao glavni akter svjetske povijesti pojavljuje duh-revolucionar. Takva interpretacija sadr~i mnoge elemente poljske recepcije u njenim povijesnim transformacijama; Beneai sumira: "SBowacki je u osnovi revolucionaran pjesnik, centrifugalan, vje no naprijed, pjesnik omladine, druatvene pravednosti, dubokog patriotizma", i na taj na in najavljuje budue interpretacije. Istim povodom joa jednom se popularizatorskim lankom javlja Zdenka Markovi (Markovi, 1927): premda mnogo razlo~nije i s viae "esteti kih" elemenata, uglavnom ponavlja svoje ranije teze. SBowacki je "jedan od najsilnijih individualista i jedan od najlepaih melanholika" iji se "pesni ki rad sasvim podudara i pokriva sa ~ivotom". Ne mijenjaju se ni ocjene pjesnikova dramskog stvaralaatva: prva faza je "malo originalna", premda SBowacki tu pokazuje"dubok smisao za narodnu poljsku istoriju"; nakon povratka s Bliskog istoka, 1838., piae svoje "najpoznatije i najlepae drame", Balladynu i Lillu Wenedu koje, uz utjecaj Shakespearea, "imaju neato skroz poljsko, skroz slavensko u sebi"; kona no, iako ukratko iznosi nacrt mesijanske ideje i spominje naslove "misti nih" drama - ne postavlja ih u generi ku svezu. U svom treem portretu iz 1950. (Markovi, 1950), dakle u vrijeme socrealisti ke redukcije kada je poljska slu~bena kritika posve isklju ila odve opasne "revizioniste", kao ato je bio Mickiewicz, odnosno "klerike", kao ato je bio KrasiDski - Zdenka Markovi uglavnom slijedi onu formulu zahvaljujui kojoj je SBowacki "pre~ivio". On je sada "buntovni 'duh, vje ni revolucionar'"; vrijeme je to "crvenog SBowackog". Pa ipak, ni ta ideoloaka korekcija ne mijenja njenu opu ocjenu dramskog stvaralaatva. I kona no, u opusu prvog istinskog hrvatskog povjesni ara poljske knji~evnosti, Zdravka Malia, SBowacki zauzima - nasuprot Mickieiwczu - ini se ipak nezaslu~eno malo mjesta. Govori o njemu samo u svom pregledu poljske knji~evnosti (Mali, 1975). Premda informativan, lanak ne prekora uje priru ni ke horizonte. Pristupajui pak kao interpret SBowackom s pozicija lijeve tradicije itanja, Mali ustvruje: u ranoj dramskoj fazi rije  je naj eae "o izuzetnim li nostima, o velikim usamljenicima i junacima, o egzoti nim sredinama i dalekoj proalosti", i u njima se po prvi puta pojavljuju karakteristi ni motivi ljubavi zlo ina i vlasti; u Kordianu pak, koji zatvara to razdoblje, pjesnik je predo io "dramu nemoi urotnika plemia Kordianom, dramu politi ke, povijesne nemoi aristokracije". Balladyna i Lilla Weneda pak, "scenski impresivno" razvijaju ranije za ete motive; u njima je SBowacki "zacrtao opreku izmeu bu ne i isprazne nametljivosti plemstva i autljivo zagonetne rezistencije puka, opreke koja e u kasnijim tekstovima stei izrazito politi ku artikulaciju"; dramom Fantazy pak, obilje~enom "teozofijskom, metafizi kom vizijom svijeta i ovjekova mjesta u njemu", SBowacki se, prema Maliu, pribli~ava onim poljskim knji~evnim tekstovima "kojima je romanti ni svjetonazor postao preuzak i preplitak, ali u kojima se joa uvijek zadr~ala odbojnost prema sve glasnijem pozitivisti kom pragmatizmu". I kona no, iz posljednje faze Mali odabire "svakako najzna ajniji" Salomejin srebrni san, "u kojemu je s nekom vrsti radosne okrutnosti predo en vu ji odnos izmeu poljske vlastele i ukrajinskog seljaka". Takav demokratski SBowacki, iskazao je jasno uvjerenje da je, piae autor, "Duh, vje ni Revolucionar preaao na stranu potla enih i bespravnih i da je budunost samo njihova". itajui poljskog pjesnika, kao i njegov mesijanisti ki projekt - filozofiju revolucije - u aspektu koji nije liaen ideoloakog opredjeljenja, Mali je ostao du~an - barem onoliko koliko je zaslu~an u recepciji Mickiewicza. Nasuprot autoru Duanog dana, SBowacki je u o ima hrvatskih kriti ara proaao mnogo loaije, i to ne samo s obzirom na kvantitetu, nego i na kvalitetu kriti kih radova. Svi interpreti imaju problem kako spojiti (naizgled) nespojivo. itajui naj eae s motriata konzervativnih ideoloakih premisa - ato je, valja ipak rei, uglavnom posljedica pro itane literature o predmetu kojom dominiraju krakovski konzervativni kriti ari - odbacuju SBowackog (i legendu o njemu) upravo u dimenziji njegova demokratizma; ali, istodobno, ukoliko se pjesnik reducira radikalizacijom "demokratskog i lijevog" itanja, te odjednom nestane sva mistika, ukazuje nam se SBowacki kao borbeni socijalist, ato je, naravno, nedopustivo (u inio je to socijalisti ki realizam). Drugi problem proizlazi iz neprihvaanja temeljnih premisa romanti ne drame, ija bastardnost upravo omoguuje spajanje nespojivog: kada je rije  o "mu~evnom" razdoblju pia evu, o Balladyni i Lilli Wenedi, kriti ari stoje pred za njih nerjeaivim problemom: kako spojiti tragi ni i komi ni modus. I stoje nemoni, budui da je njihovo vienje drame klasicisti ko, tj. genoloaki isklju ivo. U "misti noj" fazi najvee poteakoe zadaje fragmentarizam - fragmentarizam radnje i znakova - budui da ne vide analogiju izmeu projekta - genezijske koncepcije i njene realizacije, izmeu opeg i posebnog, pa im se drame redovito ukazuju kao kaos i besmisao; s druge pak strane, to joa jednom svjedo i o njihovu temeljnom nerazumijevanju poeti kih polaziata romanti ne drame. Trei problem potkrepljuje dva prethodna: ako se i prihvati navedena analogija, pukotina se otvara unutar samog "misti nog" SBowackog: jer "taj radikalni progresist u mnogim je to kama bio 'protiv' i 'usuprot' napretku /.../ Pisao je djela koja se do polovice sla~u s Biblijom, od polovice s terorijom evolucije /.../ SBowacki je izvraio sintezu koju nee prihvatiti ni ovjek koji ne vjeruje - jer ima u mnogo emu hereti ke crte, niti materijalist - jer je to metafizika" (PiwiDska, 1992:249). Ova nas tvrdnja vraa na po etak, na fundamentalnu antinomiju koju ne mo~e rijeaiti ni jedno isklju ivo motriate. ini se da prividno jedina mogunost: privatiti SBowackog u cijelosti, ili ga u cijelosti odbaciti! - mo~e biti prevladana samo akceptacijom romanti nog polaziata: da je teatar/svijet u sebi antinomi an i da je - "otvorena struktura". S time bi se vjerojatno slo~io i sm SBowacki. Slu aj KrasiDski Iako u Hrvatsku sti~e relativno kasno, taj dolazak dogaa se kao refleks narasle popularnosti u mati noj sredini. Naime, kult Zygmunta KrasiDskog, koji je i sm doprinio stvaranju proro ke dijade Mickiewicz - SBowacki, a koju je tuma io, kao ato smo vidjeli, kao dva opozitna pravca u poljskoj poeziji, pojavljuje se po etkom 40-tih godine 19. stoljea kao "sinteza" navedene opereke. Sm u jednom pismu najavljuje: "trei budui smjer naae knji~evnosti zasigurno e se objaviti u uspostavljanju ravnote~e izmeu ta dva isklju iva smjera" (Markiewicz, 1985:198). Kasniji istra~iva i pretpostavljali su da je tu ulogu pripisivao - sebi. Iako je slavu stekao kao "anonimni" autor Ne-Bo~anstvene komedije i Irydiona, avans svoga kulta zahvaljuje prije svega svom izrazito aristokratskom, i izrazito kraanskom filozofskom stavu. Naime, dogaa se to u vrijeme "galicijskog pokolja", proljea naroda, pa sve do sije anjskog ustanka koji su u temelju podsjekli vrijednost kulta SBowackog, i na prvo mjesto - kao protute~u Mickiewiczu - postavili KrasiDskog. Puni apogej postigao je u kritici krakovskih konzervativaca, ali e od tada - a posebice u modernizmu i meurau - njegov kult biti u temelju poljuljan. Hrvatska recepcija dramskog stvaralaatva KrasiDskog otpo inje prijevodom: Adolfo Veber Tkal evi posegnuo je za Irydionom, i objavio ga 1865 (Tkal evi, 1865). U predgovoru navodi razloge, koji nisu "romanti ni", ve filoloaki, s obzirom na airoko rasprostranjeno zanimanje za antiku, i to u didakti ke svrhe. Jer, upravo je tu KrasiDski "bistrim umom tako uhvatio sve glavne certe onoga ~ivota budi poganskoga, budi keratjanskoga, da nema nijedne glavne njegove to ke, koja se nebi u ovom delu spomenula"; sve to ima " ar neki otajstveni" koji "nehotice skida na kolena, pune uzhita i atovanja". Drugi razlog - to je nakana "pokazati da poverh prostonarodnoga pesni koga sloga, kojim se slu~e mnogi naai pisci, ima joa i viai umetni slog, koji se preporu uje pesnikom, radei oko uzviaenijih predmetah". Taj "slog" potreban je stoga ato "neopisuju se tu mali uzroci joa manjih posledakah, ve ogromne sile, ve svet, ve vekovi". U recenziji prijevoda (koji na elno hvali) Vatroslav Jagi (Jagi, 1865) posve je zanesen: KrasiDski se odlikuje u Irydionu "gorostasnom genialnoau", on sjaji "proro anstvenim nadahnuem". Ovo oduaevljenje ima religiozno podrijetlo: djelo to zahvaljuje "visokoj" ideji, a to je "neuzkolebivo pouzdanje u providnost bo~ju i pobjedu vje ne istine, ato se prije ili kasnije vrai na ovom svetu". Ali "ispod" te teze krije se oduaevljenje filologa: pjesnik, navodi recenzent, "majstorski izvede kontraste" izmeu likova koji zastupaju "sve mogue pojave i pravce, kakvi bijaae u onom rasulu dr~avnoga i duhovnoga ~ivota rimskoga", "divnom dosljednoau narisa njihove karakteristike", budui da se ponesao "duhom svojim cjelovito u forme staroga ~ivota i obi aja". Dodajmo: tu je i domoljublje. Ali u ovo veliko oduaevljenje ima i svoju korekciju: "samo vje na akoda, ato je njegovo sjajno izvedenje zaodjeveno nekim misticizmom, u koji je isto vrijeme i s istih od prilike uzroka spao bio KrasiDski kao i Mickiewicz". I Tkal eviev prijevod i Jagieva recenzija jasno potvruju podrijetlo svog entuzijazma: KrasiDski je kraanski pisac, duboko religiozan; pa ipak mesijanizam - ovdje imenovan mistikom - ostaje nerazumljiv. Mnogo e protei vremena do ponovnog susreta s poljskim pjesnikom: u init e to tek Branko Drechsler Vodnik u lanku iz 1903. godine (Drechsler 1903a) koji, iako u naslovu navodi Ne-Bo~anstvenu komediju, zapravo usporeuje sva tri poljska wieszcza. Drechsler - krakovski student iz vremena obnove kulta romantizma - ve dobro poznaje njihovo stvaralaatvo, i kao razlikovno obilje~je KrasiDskoga navodi da u njegovim dramama "~ivu poljske ideje u posve kozmopolitskoj formi". Irydion je "veli ajna pjesma osvete Grka nad neprijateljskim Rimom", i kao takva ona - iako napisana u prvoj, i uniatenoj verziji prije Ne-Bo~anstvene komedije - nosi zametak te "najgenijalnije" poljske drame. Nakon opairna i relativno korektna prikaza fabule (ato je manira svih onovremenih kriti ara), navoenja Mickiewiczeva vrlo afirmativnog stava prema drami kao modelu postulirane slavenske drame, Drechsler rezimira njen moralni horizont, formalizira stanovitu, rekli bismo danas, aktantsku strukturu : "U borbi izmeu dobra i zla pobjeuje dobro, a u borbi izmeu zla i zla, pobjeuje vee zlo, tijem se uniatuje manje zlo, a samo zlo ne mo~e samo o sebi obastati, pa tako i ono pada i nastaje tabula rasa, na koju baca svoje zlatne zrake pobjedonosna ideja dobra, pobjeuje bez ovjeka - sama". Drechslerov tekst zna ajan je i zbog toga ato signalizira njegovu omiljenu temu, nasljeujui je od Mariana Zdziechowskog: mogui utjecaj KrasiDskog na Petra Preradovia (a teza poljskog profesora bit e objavljena i kod nas; Zdziechowski, 1918). Tome e posvetiti dulji lanak (Drechsler, 1903b) u kojem se osvre na Preradoviev prijevod pjesme Resurrectis. Gotovo istodobno izdaje i dulju raspravu o poemi Praskozorje (donosei i njen prijevod-parafrazu), te mesijanisti koj ideji (Drechsler, 1903c). Prizvat emo je, dakle, ne samo stoga ato iznosi tezu o Ne-Bo~anstvenoj komediji, "najgenijalnijem djelu" kao "sintezi civilizacije naaeg vremena, a prote~e se u daleku budunost", te Irydionu kao pjesnikovoj "najrazraenijoj drami", ve i zato ato ocrtava ideju mesijanizma. Pri tome Drechsler naglaaava "sinteti nost" tog pjesnika-filozofa, deduktivnost njegove metode - ato ga razlikuje od drugih velikih pjesnika koji "polaze od pojedinosti". U analogiji koja nastaje otvara se airoko polje simboli kog paralelizma: Poljska postaje prefirgiracijom Krista, a "duh Poljske ne mo~e nigda umrijeti, jer ~ivi u krajevima ideje". Usporeujui Mickiewicza (kao "Ivana Krstitelja posljskog mesijanizma") i KrasiDskog (u Psalmima kao "njegova kralja Davida", u Praskozorju - kao "Ivana apostola"), prednost daje ovom posljednjem: "on je ipak najljepae, najpotpnije i najlogi nije razvio ideju mesijanizma u formi pojesni ke sinteze". `to Drechslera najviae privla i: kraanska ideja, odnosno joa jedna dimenzija analogije izmeu pojedinca i naroda: jer, ako je pjesnik spoznao "da samo bol mo~e iz ovjeka neato stvoriti", tada poljska patnja ima svrhu: jer, od svih naroda "najviae je patio i pati narod poljski i zato on ima najviau misiju meu narodima, on e najviae iz sebe stvoriti, jer ~ivi samim duhom bez tijela i tako ne mo~e u njemu da bude ni mrve materijalizma, on se jedini mo~e dii do duaevnog savraenstva i donesti kraljevstvo bo~je na zemlji". Drechslerov tekst odaje dobrog poznavatelja KrasiDskog, ali i adepta njegova kulta, koji su do najveih razmjera razvili krakovski konzervativci, a napose vrlo utjecajni profesor StanisBaw Tarnowski - na kojega se kriti ar poziva . Sti~e 1912. godina - 100. obljetnica pjesnikova roenja. Iz Krakova izvjeatava Zdenka Markovi (Markovi, 1912a), a po povratku objavljuje airi prikaz pjesnikova stvaralaatva (Markovi, 1912b). Govori o zna aju pjesnika - trenutno najmanje popularanom - ali, to je samo privid: "On je svojim duhom segnuo u daleku budunost, a svojim Psalmima vjere, nade i ljubavi krijepio srca ljudska i uznosio im misli u ono doba. koje doi mora - kad Poljska opet uskrsne. Zato je baa mo~da KrasiDski od sve trojice najbli~i srcima danaanjih Poljaka, oni grade budunost na njemu, koji im je dao tvrdu vjeru, da e 'dobrima i svetim inima uskrsnuti Poljska". Mo~da je Markovika u pravu: ta jednostavna analogija, kao rezultanta pojednostavljene interpretacije ideje, pristupa na je svakome. Autorica vrlo dobro sumira dramsku strukturu obaju tekstova: u Ne-Bo~anstvenoj komediji "pjesnik nam je prikazao mane i jedne i druge stranke: demokratska je velika brojem, jaka silom, ali slaba moralom, a te~i jedino za materijalnim dobrom; aristokratska hoe da gospoduje, a nema dosta zdrave snage i vjere, gubi se u pjesni kim maatanjima i tradicijama. Predstavnici obiju stranaka pogibaju, dakle nijedan ne iznosi pobjedu; pobjeuje - kri~, simbol sloge i kraanske ljubavi" - u Irydionu pak "s Iridionom i Gr kom spojio je KrasiDski misao na svoju domovinu, koja e se uzvisiti i uzdii - ne mr~njom i osvetom, ve radom, punim muke, ljubavi i sloge". U toj jasnoi i lapidarnosti najviaa je vrijednost njezina lanka. Premda u osnovi vrlo sli na (ato je vjerojatno rezultat sli nih izvora), korekciju ovakva itanja iznijet e Julije Beneai (Beneai, 1912), i to prvenstveno stoga ato, kako kriti ar primijeuje, KrasiDski u Ne-Bo~anstvenoj komediji, premda je vatreni aristokrat, nije i njen branitelj: "Ta aristokracija, koja tobo~e brani oltar, predke, slavu domovine, ne vjeruje viae ni u ata, prezire sve osim blagostanja i spreman je pristati na svaku reformu, samo da spasi svoje imetke i da mo~e ~ivjeti u obilju", ona nema ni otmjenosti, ni asti; ona je moralno degeneirirana. Istodobno, ni demokracija nema snage za stvarala ki i pozitivni rad. Sruaila je i uniatila aristokraciju fizi kom silom, no nije kadra da gradi, jer nema moralne snage". Agon ostaje isti, ali se pomi u vrijenosne oznake - najkrae re eno, u beneaievskom liberalno-graanskom stilu. U tuma enju Irydiona pak dodaje zna ajnu poredbu koja ima spoznajnu vrijenost: on je odgovor na Mickiewiczeva Konrada Wallenroda. I najzad, ponovno se vraamo Zdravku Maliu koji o KrasiDskom piae tek kratko - u Povijesti svjetske knji~evnosti (Mali, 1975). Autor interpretira Ne-Bo~anstvenu komediju kao faustovsku dramu grofa Henryka koji "prolazi put od melankoli ne, beznadne spoznaje o praznoj bezna ajnosti svog ~ivota do vizije mra ne vje nosti usred koje Bog poput sunca vje no gori i niata ne osvjetljava", a taj je put - put poraza: "po inje metafizi kom uznemirenoau, nezadovoljstvom s postojeim, a zavraava svijeau o nemogunosti intervencije u fatum povijesti; po inje neslaganjem s djelom drugih, zavraava razo aranjem vlastitim inom. Birajui izmeu starog i novog svijeta, povijest /../ bira izmeu dva oblika nesavraenstva, izbjegava te~nju za univerzalnoau". Postavljajui svoje motriate u horizont grofa Henryka, interpretirajui njegovu sudbinu kao sudbinu povijesti, Mali u tradicionalnu kraansku shemu unosi zna ajnu novost: ideju o neintervenciji Bo~anskog na ela na kraju teksta, u nejasnoj gesti Pankaracyjeve smrti - u obzorju kri~a. U na elu protivna jednostavnoj shemati nosti tradicionalne interpretacije, ona otvara polje egzistencijalnom i povijesnom nemiru, podaivena je slutnjama besmisla. Hrvatski interpreti KrasiDskoga bili su malobrojni, i uglavnom su piscu pristupali kao apologeti kraanske vjere u pobjedu dobra nad zlom; iz te jednostavne sheme ispadaju sve "komplikacije" pjesnika-filozofa koji je bio u "dosluhu" sa svim relevantnim filozofskim smjerovima prve polovice 19. stoljea. O njima se, naime, ne raspravlja. Problem koji se otvara je problem mogueg nesuglasja izmeu Ne-Bo~anstvene komedije i "pojednostavljena" pia eva mesijanizma. Naime, klju no mjesto svih nesporazuma - sm zavraetak komada - ostavlja mogunosti razli itim interpretacijama. Ona koja inzistira na intervenciji Boga, i koja ozna ava njegovu (simboli nu) pobjedu - samo je jednozna na. Postoji i ona druga - ato ako je to samo ironi ni komentar? Jer, nakon Pankarcyjeve smrti, ne ostaje li na vlasti "nemetafizi ka gomila", demokratska rulja? Dopustimo sebi malo pretjerivanja: onu prethodnu mogli bi potpisati svi hrvatski ita i, poklonici Irydiona, do Malia (uz distanciranost Beneaia); iza druge mogao bi stajati neki (nepostojei) adept SBowackog; Mali pak otvara vrata treoj mogunosti: izmeu trascedentalnog i zemljskog - kontakta nema. I tu projekt KrasiDskog "puca po aavovima". Dakle, u tom "ili-ili", vjerojatno jedino plodno rjeaenje je ono srednje, budui da jedino ono - u skladu s postulatima bastardnosti, fragmentarnosti i otvorenosti - predmnijeva hermeneuti ki pluralizam. O njemu u toj recepciji nema govora. Zaklju ak Uza sav interpretativni - ali uglavnom popularizatorski doprinos koji nije bio liaen nekriti kog obo~avanja - hrvatska recepcija poljske romanti ne drame pokazuje nezadovoljavajue rezultate. Uz iznimku jednog kriti kog teksta o Mickiewiczu - Malieva eseja Mickiewicz ili veli ina poezije - ona se pojavljuje na elno dvostruko manjkava: rije  je o nepoznavaju (ili neprihvaanju) temeljnih poeti kih premisa romanti ne drame openito, te esto i njene poljske korekcije - romanti nog mesijanizma koji toj drami nadaje specifi ni karakter. Pri tome valja rei: iako je recepcija Mickiewicza u Hrvatskoj prili no bogata, njegova je drama imala mnogo manje uspjeha, a osnovni problem proizlazi iz nerazumijevanja genoloake bestardnosti i otvorenosti strukture Duanog dana; mesijanisti ki projekt Mickiewiczev, i sm podlo~an transformacijama (od Knjiga do pariakih predavanja, od tovaijanizma do kraanskog socijalizma), podaje se razli itim tuma enjima; u tom smislu oba postulata u dinami noj perspektivi stvarala ke biografije bivaju realizirani samo u navedenom Malievu tekstu. SBowacki nije imao ni tu sreu: openito mnogo manje poznat, kao dramati ar je ostao velikom zagonetkom: iako na elno prihvaaju njegovu "mu~evnu" fazu, njegovi hrvatski ita i (a neki od njih i uvjereni apologete) odaju i opet nepoznavanje osnovnih poeti kih postavki romanti ne drame; "misti ni SBowacki" ostaje pak gotovo posve nerazumljiv. S KrasiDskim je lakae: zahvaljujui Drechsleru "dubinski" dramski konflikti i pia ev mesijanizam pronaali su relativno jednostavne i prihvatljive formule, premda se ta simplifikacija, aplicirana na interpretaciju Ne-Bo~anstvene komedije, pokazuje nedostatnom i ograni avajuom. Naravno, zaklju ak koji smo iznijeli nije za udan: u sredini koja nije, u zna ajnijoj mjeri, poznavala romanti ni dramski repretoar - ili je to inila s velikim zakaanjenjem - i u kojoj je poljski mesijanizam mogao biti prihvaen samo uvjetno, tj. funkcionalno u odnosu na vlastitite ideoloake, esteti ke, pa i politi ke premise, recepcija te drame nu~no se pokazuje krnjom. Poljski romantizam, a posebice njegov najzna ajniji segment - romanti na drama - zahtijeva joa mnogo itala kog napora i prevodila ke vjeatine. Citirana literatura: Izvori Mickiewicz, Adam 1955 WykBad XVI,, u: Adam Mickiewicz, DzieBa, tom XI, Literatura SBowiaDska, kurs trzeci i czwarty, Warszawa 1955, str.116-126. Knji~evnopovijesna i teorijska literatura Bolecki, WBodzimierz 1986 SpoBeczne ramy lektury, u: Problemy wiedzy o kulturze, Warszawa, str. 355-362. Markiewicz, Henryk 1985 Rodowd i losy mitu trzech wieszczw, u: Henryk Markiewicz, Zwiadomo[ litearatury, Warszawa, str. 180-224. PiwiDska, Marta 1992 Juliusz SBowacki od duchw, Warszawa 1992. Rutkowski, Krzysztof 1982 Adam Mickiewicz /1798-1855/, u: Polskie koncepcje teoretycznoliterackie w wieku XIX. Antologia, Warszawa, str. 59-67. SBownik literatury polskiej XIX wieku 1991 WrocBaw-Warszawa-Krakw. Witkowska, Alina 1986 Partykularzym i uniwersalizm polskiego mesjanizmu, u: Problemy wiedzy o kulturze, Warszawa, str. 275-282. 1998 Adam Mickiewicz dvjesta godina poslije, "Knji~evna smotra" 1998, br. 110, str. 23-27. Hrvatska kriti ka literatura (recepcija poljske romanti ne drame) Beneai, Julije 1910 Juliusz SBowacki, u: Juliusz SBowacki, Lilla Weneda, Zagreb, str. 5-10. 1912 Zygmunt Krasinski, "Savremenik" 1912, str, 105-111; pretiskano u: J.B., Kritike i lanci, Zagreb 1943, str. 69-81. 1927a Juljusz Slowacki, "Novosti", 1927, od 12.7., br. 190.; pretiskano u: J.B., Kritike i lanci, Zagreb 1943, str. 180-189 1927b Pogreb Slowackoga, "Hrvatsko kolo", 1927, knj. 7, str. 332-340. ; pretiskano u: J.B. Kritike i lanci, Zagreb 1943, str. 190-197. 1948 Adam Mickiewicz, u: Adam Mickiewicz, Dziady (Duani dan), Zagreb, str. 5-45. De~eli, Velimir 1910 Julije Slowacki, ""Prosvjeta" 1910, br. 1, str. 11-16. Drechsler, Branko 1903a Nieboska komedia Zygunta KrasiDskoga, "Vienac" 1903, br. 3, str. 96-98. 1903b Preradovi i KrasiDski, "Vienac" 1903, br. 10, str. 313-314; br. 12, str. 377-379; br. 13, str. 413-414. 1903c "Przed[wit" Zygmunta Krasinjskoga i mesijanisti ka ideja, "Domae ognjiate" 1903, sv. 10, str. 191-198. Jagi, Vatroslav 1865 "Iridion", "Knji~evnik" 1865, br. 2, str. 300-301. Krnic, Ivan 1906 Veliki poljski pjesnici romanti ari, "Savremenik" 1906, str. 370-373. Lovaaen, Nikola 1909a Julije Slowacki, "Obzor ilustrovani" 1909, od 29.8., str. 546-552. 1909b Stogodianjica J. Slowackoga, "Savremenik" 1909, br. 9, str. 532-533. Mali, Zdravko 1975 Poljska knji~evnost, u: Povijest svjetske knji~evnosti, knj. 7, Zagreb 1975; o Mickiewiczu na str. 159-164; o SBowackom na str. 165-169; o KrasiDskom na str. 169-170. 1976 Mickiewicz ili veli ina poezije, "Knji~evna smotra" 1976, br. 24, str. 79-98. Markovi, Zdenka 1909 Julije Slowacki, "Pobratim" XX/1909-1910, br. 3, str. 43-45; br. 5, str. 65-67; br. 6, str. 94-95. 1912a Zygmunt KrasiDski, "Pobratim", 1911-1912, br. 14, str. 212-215; br. 15, str. 229-232; br. 17, str. 261-264. 1912b Stogodianjica Krasinskoga, "Savremenik" 1912, br. 4, str. 268-269, i Z.M., Proslava stogodianjice Krasinskoga: Krakov, 23. velja e, "Domae ognjiate" 1912, sv. 3, str. 82-85. 1927 Pesni ka li nost Julija Slovackoga, "Misao" 1927, knj. 25, sztr. 439-451. 1950 }ivot i pjesni ki rad Juliusza SBowackoga, "Hrvatsko kolo 1950, str. 471-485. Prohaska, Dragutin 1916 Adam Mickiewicz i Medo Puci. (Revizija o cijeni i knji~evnoj zna ajki Pucieve 'Cvijete'), "Nastavni vjesnik" 1916, str. 340-353; Puci, Medo 1843 Adam Mickjevi, "Danica Horvatska, Slavonska, Dalmatinska" 1843, br. 36. Saka , Miroslav 1909a Stogodianjica narodjenja Slowackova, "Prosvjeta" 1909, br. 7, str. 231-232. 1909b Jubilej Slowackoga, "Hrvatska smotra" 1909, sv. 6-7, str. 196-201; sv. 8, str. 247-250; sv. 9-10, str. 293-296. Sienkiewicz o Juliju SBowackom 1899 "Vienac" 1899, br. 42, str. 683. `repel, Milivoj 1891 Adam Mickiewicz, u: M.`., Slike iz svjetske knji~evnosti. Svezak prvi. Pjesni ki prvaci u prvoj polovini XIX. vieka, Zagreb, str. 38-65. Tkal evi, Adolfo Veber 1865 Predgovor, u: Sigismund grof KrasiDski, Iridion, Zagreb, str. I-VIII. Vraz, Stanko 1850 uvod u prijevod: A. Mickiewicz, Trebine (Dziady, II. dio, "kolo", Zagreb, 7, str. 1-3. Zdziechowski, Marian 1918 Preradovi i KrasiDski, "Savremenik" 1918, str. 168-174. Literatura o predmetu Bla~ina, Dalibor 1998 Hrvatska itanja Duanog dana, "Knji~evna smotra" 1998, br. 110, str. 49-52. Fran i,Vilim 1949 Adam Mickiewicz w chorwackich i serbskich przekBadach, "Pamitnik SBowiaDski", t. I, 1949, str. 129-147; Hamm, Josip 1956 Mickiewicz w literaturze serbochorwackiej, "Pamitnik SBowiaDski", 1956, t. VI, str. 47-48; 1958 Adam Mickiewicz i Medo Puci, u: Adam Mickiewicz. 1855-1955. Midzynarodowa sesja naukowa Polskiej Akademii Nauk, 1956, WrocBaw-Warszawa, str. 350-362. Meyer-Fraatz, Andrea 1998 U slu~bi ilirizma: Mickiewiczevi Dziady, cz. II u prijevodu Stanka Vraza, "Knji~evna smotra", 1998, br. 110, str. 48. Petra , Bo~idar 1998 Adam Mickiewicz i Hrvati, "Knji~evna smotra" 1998, br. 110, str.29-36. Slukan, Sanja 1998 Adam Mickiewicz 1835.-1998., "Knji~evna smotra" 1998, br. 110, str. 37-43. Subotin, Stojan 1969 Juliua Slovacki kod Srba i Hrvata, u: S.S., Iz poljsko jugoslovenskih knji~evnih veza, Beograd 1969, str. 45. Wierzbicki, Jan 1970 Z dziejw chorwacko-polskich stosunkw literackich w wieku XIX, WrocBaw-Warszawa-Krakw.  O nemogunosti kazaliane prikazbe slavenske drame, iz tehni kih razloga, govorio je i sm Mickiewicz. Suvremeni interpretatori skloniji su tezi da su va~niji razlozi cenzuralna ograni enja u Poljskoj, te nerazumijevanje te~nji poljskih emigranata u inozemstvu. Uostalom, povijest kazalianih inscenacija potvrdit e sva tri argumenta. PAGE 1 PAGE 27 "v P0Xd"&'*'^((()4))@***0-@-0000"1:13545N; <,<@<V<X<z<0=2=B=t====>>?@xAACpCrCxCCCDDDEjEEQQQQ~RRRRR=TDTFTCJmH mH 6mHmH 6CJmH 6CJmH65CJmHCJmHOJQJS "vxNP0"&0.3H:vAxAAAKDQZj*r||dhdhdhdh$dh$dh$dh&.0<>DRTUdlrz~ \-"=OO P"PUY`h`j`tPd "$NP^`>@j`b*,bFTLTVV,Y:Y>Y@YYY^[`]n]]]]]^^__aabbBc^cbcccccddvd|ddddddddde&eFejjjj(kllll0o^o p0p>pqqqqqqqqrr*rBwTwVwXwwwz {H{||}<~N~~~5j0JCJUmHCJmH 6CJmHCJmH 6CJmHW|}}@$ܟ0޷tT2 $dhdhdhdhH^p*̎؎ &>XjΛ"4.@j|ʭ̰ްPfphؾ0np~ NlnXv, (FTZr^CJmH 5mH5 6CJmHCJmHCJmH 6CJmHX^p4NRhln ""2>NVh.JNnr<@j,   hp~ n!v!!!''''D+,,p.0P0b2r23333 6CJmHCJmH CJmHCJmH 6CJmHZ2   #l)\-"=OO P"PUY`h`j`tPddhdhdh3R44556689.:@::::d;B=X=^=`=?v@@@\AA4BCfDxD~DDIhJKK(NOP PFP:QlPlhmlmn$n&oTo~uuw,wwwxxyy}}}} 6CJmH5mH5 6CJmHCJmHCJmHZ}:~P~P("Rn~"$ؘ*XN©ҩdT`N`ʿڿ<Fz(X<t0`dzB6CJCJ 5CJmH5mH 6CJmHCJmH 6CJmHCJmHV "$NP^`>@j`bdhdhdhb*,L "F02Jdh*Vhvx4XR*<T,Tz2ftHJvHj,^02rt*F06CJCJmHCJmH 6CJmH 6CJmHCJ5CJX,L "F02J*,JHJl< ( np8:j~xztvRhj(*J02dJ*,JHJl< ( npdhp&DTBtft 08|z t\<"R T\j 0JmH0J j0JU j0JU 5CJmH 6CJmHCJmH 6CJmHCJmH6CJCJN8:j~xztvRdhhj(*J02Rh&`#$dh2R CJmH0J. A!"#$% [$@$NormalmH H@H Heading 1$<@&5CJKHOJQJ8@8 Heading 2 $$@&CJmH@@ Heading 3$<@& CJOJQJ<A@<Default Paragraph Font@C@@Body Text IndentCJmH.@. Footnote Text8&@8Footnote ReferenceH*,@",Header  9r &)@1& Page Number*BB* Body Textx*>@R*Title$CJmH9xQTx!" FT^3} |2 bJ,2 !!DaliborUD:\Documents\Dalibor Documents\Osijek\Hrvatska citanja poljske romanticne drame 3.docDaliborTC:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Hrvatska citanja poljske romanticne drame 3.asdDaliborUD:\Documents\Dalibor Documents\Osijek\Hrvatska citanja poljske romanticne drame 3.docDaliborUD:\Documents\Dalibor Documents\Osijek\Hrvatska citanja poljske romanticne drame 3.docDaliborTC:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Hrvatska citanja poljske romanticne drame 3.asdDaliborUD:\Documents\Dalibor Documents\Osijek\Hrvatska citanja poljske romanticne drame 3.docDaliborTC:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Hrvatska citanja poljske romanticne drame 3.asdDaliborUD:\Documents\Dalibor Documents\Osijek\Hrvatska citanja poljske romanticne drame 3.docDaliborTC:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Hrvatska citanja poljske romanticne drame 3.asdDaliborUD:\Documents\Dalibor Documents\Osijek\Hrvatska citanja poljske romanticne drame 3.doc6-@ a5Ml?~N"rEh'<Wit.PHhh6o(-hho(-xhh6o(-hh6o(-hho(-"rEh6-Wit@ a5?@XL '()047;=ADEGIRZ_`abcdlmtu{x&.0<>DR@Vdlrz~ 0:BJX\hjln~GTimes New Roman5Symbol3& Arial"1he:Fe:Fe:F ^#f!0d)Hrvatska itanja poljske romanti ne drameDaliborDaliborOh+'0   < H T `lt|*Hrvatska itanja poljske romantine dramerdrvaDaliboraliNormalDalibor11iMicrosoft Word 8.0l@! @r@-@#՜.+,D՜.+,\ hp   HOMEWORK fj *Hrvatska itanja poljske romantine drame Title 6> _PID_GUIDAN{0C3E6A61-6498-11D3-B06E-9497F1791937}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     !"#$)Root Entry F`b+1Table WordDocumentSummaryInformation(o@:i+00#D:\DocumentSummaryInformationbor Docu81&'%OsijekOSIJEK:iCompObjm!1&RDocumentsDOCUME~Dalibor DocumentsDAjjekObjectPoolrvatska citanja poljske romanticne drame 3m!1&RDocumentsDOCUME~1)1&Dalibor Docu1&'%OsijekOSIJEK2e<@TC:i  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q