Naslov
Tvorba neologizama u hrvatskome jeziku nakon 1990. godine
(Formation of neologisms in post-1990 Croatian)

Autori
Mikić Čolić, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Osijek

Datum
14.12

Godina
2012

Stranica
270

Mentor
Kuna, Branko

Ključne riječi
tvorba riječi; formalni neologizam; semantički neologizam; jezično posuđivanje
(word formation; formal neologism; semantic neologism; linguistic borrowing)

Sažetak
U ovome radu pozornost je usmjerena na opis promjena u leksičkom i morfoderivacijskom sustavu hrvatskoga standardnog jezika koje nastaju kao posljedica semantičko-leksičkih inovacija, te najčešće proistječu iz potrebe društva za imenovanjem novih pojmova i pojava. Neologizacija se shvaća kao ukupnost procesa koji određuju stvaranje novih riječi u rječniku nekog jezika što implicira vrlo široko poimanje pojma neologizma kojim se, osim domaćih novih riječi koje su rezultat leksičke kreativnosti označuju još i posuđenice s posebnim naglaskom na angloneologizme koji su opisani na temelju Filipovićeve teorije jezika u kontaktu (1986), te semantički neologizmi kojima jezik čuva samosvojnost na planu jezičnoga izraza, a značenjski se obogaćuje (npr. miš, virus, prozor). Sve su nabrojane kategorije analizirane sa stajališta denominativne i konotativne neologije, odnosno s obzirom na to jesu li se u jeziku pojavile kako bi imenovale nove pojmove koji gotovo svakodnevno naviru iz stranih i domaćih izvora ili su posljedica fascinacije stranim stilom života, odnosno jezičnoga snobizma. Usko je vezan s konotativnom neologijom pomalo paradoksalan položaj neologizama između jezične otvorenosti, odnosno spremnosti da se prihvate nove riječi koje se „uvoze“ zajedno s novim pojmovima, i purizma, odnosno težnje da se nove riječi proizvode od domaćih sastavnica. Stoga je nezaobilazan dio u analizi neologizama i propitivanje novih stavova o poželjnom i nepoželjnom u jeziku, a s obzirom na mogućnost leksikalizacije istražene su i prigodnice, okazionalizmi ili hapaksi. Iako istraživanje neologizama zadire u nekoliko važnih područja, najveća se pozornost u radu posvećuje tvorbenoj razini te se u skladu s tim utvrđuje u kojem su stupnju izvorni tvorbeni obrasci plodni pri nastanku novih riječi, a u koliko se slučajeva može govoriti o prodoru novih, hrvatskom jeziku nesvojstvenih obrazaca. Osim toga u radu se istražuje sociolingvistička pozadina neologizacije, opisuje odnos norme i purizma prema neologizmima, uspostavlja čvršće kriterije u određivanju, odnosno filtriranju leksika koji se naziva neologizmima, utvrđuje okvirni popis novih i oživljenih leksema te tvorbenih jedinica, načina i pravila u nastanku neologizama, utvrđuju nova značenja te proširenja ili suženja postojećih te promjene u konotaciji, uporabnim odlikama, čestotnosti i plodnosti pojedinih leksema i tvorbenih jedinica. Neološka građa u ovome radu prikupljena je metodom analize različitih izdanja istoga rječnika te usporedbom jednojezičnih i dvojezičnih rječnika različitih autora pri čemu je kao početna točka određeno prvo izdanje Rječnika hrvatskoga jezika V. Anića objavljeno 1991. godine. U opisu tvorbenih načina i pravila u nastanku neologizama primijenjena je strukturalistička (Babić 2002) i generativna metoda (Selkirk 1982) dok je u analizi semantičke neologije primijenjen metodološki aparat kognitivne lingvistike (Lakoff, Johnson 1980 ; Lakoff 1987). U prvim poglavljima rada prikazani su osnovni teorijski pristupi u proučavanju neologizama, kao i osnovni neologizacijski procesi. Središnji dio rada sadržava analizu neološke građe na tvorbenoj razini s posebnim naglaskom na utvrđivanje promjena koje su se dogodile u sustavu hrvatske tvorbe riječi, odnosno na promjene vezane uz semantičke pomake, čestotnost te uporabne odlike pojedinih leksema. Završni dio obuhvaća sintezu provedenoga istraživanja te njegovo uklapanje u širi teorijski kontekst bavljenja neologijom. Dodatak radu jest rječnik prikupljenih neologizama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA