Naslov
"Denn es ist Schoenheit in der Welt". Aesthetische Momente im Werk De essentiis des Hermann aus Dalmatien.
("Denn es ist Schoenheit in der Welt". Aesthetic Moments in the Work De essentiis by Herman Dalmata)

Autori
Posavac, Zlatko

Izvornik
Studia historiae philosophiae Croaticae (0353-9482) 4 (1999), 4; 23-30

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
estetika; srednji vijek; ljepota; pjesništvo; sedam slobodnih umijeća; sklad
(aesthetic; Medival Age; beauty; poetry; septem artes liberales; harmony)

Sažetak
Nimalo zanemariv događaj objavljivanja tiskom glavnog djela Hermana Dalmatina De essentiis s izvornim latinskim tekstom i pararelnim hrvatskim prijevodom u Hrvatskoj nije pobudio nekih ozbiljnijih znanstvenih razmatranja pripadne mu estetičke problematike čak ni u obliku upozorenja na (ne)postojanje takve tematizacije u svjetskoj literaturi. Donekle iznenađujuće jer je riječ o važnom udjelu Hermanova opusa u povijesti zapadnoeuropske kulture uopće! Zbog toga je proučavanju glavnog djela Hermana Dalmatina, filozofa i učenjaka koji je prvi na Zapadu preveo Kur'an, potrebno dodati još i estetičku dimenziju kao konstitutivnu komponentu spisa De essentiis. Hermanovi estetički nazori razmatrani su stoga neodvojeni od njegove filozofije u cjelini, u obzoru "dinamičkog karaktera epohe" koja prema shvaćanjima nekih historiografa strukturira svojevrsnu "renesanseu 12. stoljeća". Hermanovi se estetički nazori prikazani u svjetlu neposrednih utjecaja teologijske i filozofijske škole u Chartresu, unurtar sklopa srednjovjekovno-kršćanskih estetičkih nazora nastalih pod utjecajem tragova pitagorejsko-platonske struje mišljenja. Upozoreno je na nekoliko najvažnijih pojmovno-kategorijalnih kompleksa. Za Hermana se npr. pojam forme očituje i u estetičkoj funkciji. Nadalje, Herman se služi ključnim toposom srednjovjekovnog tumačenja Božjeg stvaranja usporedbom s umjetnikom (summus artifex) i umjetnosšću iz koje će u obratnom izvodu tijekom povijesti proizići poimanje umjetnosti kao stvaralaštva. U tom kontekstu postaje razumljivim zašto je umjetnost srednjovjekovlja, navlastito pjesnička, impregnirana simboličkim i alegorijskim značenjima. Herman osim toga slijedi vrlo tipičnu tradiciju koncepta estetičke kozmologije, svijeta kao matematički odredive harmonije manifestne u fenomenu musica coelestis (glazba sfera) s jedne, i u dinstinktivno korespondentnim fenomenima musica humana s druge, ovozemaljske strane. Otud je Hermanu moguća za srednji vijek važna tvrdnja o postojanju ljepote u svijetu, koja doduše nije ovosvjetska sui generis, ali pripada onome što uistinu jest u svijetu. tako je srednjovjekovlje, iz čije se tradicije i Hermanovom zaslugom prepoznala mogućnost preporoda antike, na estetičkom planu imanentnom smisleno-povijesnom pretpostavkom dolazećoj epohi humanizma i renesanse.

Izvorni jezik
Ger

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA