ࡱ> bjbjAA;#y#y8Y%k{84 ,&77"YYYYYY%%%%%%%,'R*`%YYYYY%[%YYb&[%[%[%Yz YY%[%Y%[%[%[%![%%x&0&[%*[%*[%[%[%,YYY%%[%YYY&*YYYYYYYYY 1:  Jure KATELAN PJESME KOJE NISAM NAPISAO1 Za Nadu Pjesme koje nisam napisao nije uzalud raznio vjetar bile su kao to oblak trenutak bude kao kapi kine ato se rasprsnu lude im kamen dotaknu bile su bljesak trzaj jecaj skok odron pljusak nerije ne netjelesne nevidne nevremene bile su uzdah i dodir i prvi korak i prvi glas u snu u letu i miris bile su ato su bile a sve su bile i jesu ato su bile pjesme koje nisam napisao nije uzalud odnijela voda bile su sunce i mjesec i plodovi zemlje i darovi neba bile su disanje i leptir ato umre im se rodi sa~igala ih vatra a voda ih je skrila bile su u meni i izvan mene u kovitlacu zvijezda u tebi one su ruka koja slika a nisu slika bez njih se u mraku ne bismo prepoznali bez njih bi zvjerad aumu proklinjala bez njih vrela ne bi izvirala bile su ato su bile a sve su bile i jesu ato su bile 0. Nedvojbeno je prvi doticaj itatelja s pjesmom vizualne prirode. Ona se, kao knji~evno-umjetni ko djelo, u svome jezi nom ostvarenju, daje primaocu- itatelju kao zabilje~eno svjedo anstvo, kao trag ne ega ije je zna enje skriveno ne samo na razini slikovitosti pjesni koga govora, nego isto tako i iza formalno-grafi ke oblikovanosti teksta, a to zna i i iza materijalnih pokazatelja same pjesme: stihova, strofa, njezinih versifikacijskih oblika, povrainske bjeline stranice unutar koje funkcionira, interpunkcijskih znakova& A ato kad potonjih nema? Te, iako perceptibilnoau mo~emo obuhvatiti cjelovitost teksta (usp. U~arevi, 1991: 41), mo~emo se ipak s razlogom zapitati  gdje smo ustvari tada? U vrtlogu, u oamrku, u kovitlacu zvijezda, gdje se vremenska i spacijalna dimenzija, izvirujui naizmjence kao iz nekog arobnog kaleidoskopa, istovremeno pro~imaju i odbijaju, poistovjeuju i poniatavaju, odreujui na taj na in i cjelokupni ritmi ki prostor pjesme, njezino ubrzanje ili usporavanje, njezin slabiji ili ja i intenzitet, i, u kona nici, njezino audiovizualno rasplinjavanje u sinkronijskom do~ivljaju djela. Upravo odsutnost interpunkcije omoguava autoru da oblikuje pjesmu prvenstveno kao pjesni ko-slikovnu tvorbu, prije nego jezi no-sintakti ku. To pak itatelja poziva da je primi i prepozna kao cjelinu, kao skup suodnosa, suzna enja svih njenih dijelova: kao jedinstven, simultan, prostoran znak (Vuleti, 2005: 167), u kojem se ploano-prostorna ustrojenost pjesme, poput vrtloga u neprestanom obrtanju oko svoje osi, motivirano povezuje s gotovo sveprisutnom sintakti kom zrcalnom strukturom pjesme, te njenom dominantnom temom: osjeajem trenutnosti, tek zapa~enih grani nih stanja svijesti nalik tropizmima Nathalie Sarraute, u beskona nom protjecanju vremena i cikli nim mijenama beskrajnosti. Nadalje, odsutnost interpunkcijskih znakova dovodi do osjeaja lirske bezvremenosti ili, to nije, lirske svevremenosti (U~arevi, 1991: 40) te stvara osjeaj stihovne rasprostranjenosti fizi kom povrainom prenositelja poruke, pri emu se vizualnost same pjesme skoro izobli ava kao satovi u Dalijevom platnu La Persistencia de la Memoria. Izmeu rije i i strofa zavla i se bjelina materijalne podloge, praznina intervala: sve je mirno, piano, kao u nekom udnom beste~inskom stanju. Ustvari, okvir pjesme se raste~e, biva sve fluidniji pretpostavljajui neiscrpnu igru smisaonih potencijala koji se o ituju u umjetni kom djelu, u svakoj stvarnoj otvorenoj operi. A iznad te cjelokupne osebujnosti govornikovih stanja stoji Nada, Nada na samom pret-po etku teksta, na uzviaenijem, povlaatenom mjestu izmeu naslova i prvog retka. Njoj je pjesma i posveena, kao prvotnom Primatelju i Interpretu pjesnikovih bivanja u trenucima. Ona je primarni recipijent, pa iako je glavnina pjesme pisana u treem licu, krajnja je komunikacijska funkcija usmjerenost poruke na primatelja koji se pojavljuje u simetri kom zrcaljenju s osobnom zamjenicom prvog lica jednine u petom stihu druge strofe, u meni (& ) u tebi. Sva previranja i transbivanja u pjesmi samo su prividno usmjerena na referenta, na pjesmu kao materijalno ostvarenje; ona su, mo~da, tek metafora pjesni kog stanja duae koje se i u ovom slu aju  kao i u mnogim Kaatelanovim pjesmama  izra~ava dihotomijom poistovjeivanja i suprotnosti, tj. njihovim aktualiziranjem na sintagmatskoj osi: bile su sunce i mjesec i plodovi zemlje i darovi neba bile su disanje i leptir ato umre im se rodi (& ) u meni i izvan mene da bi, na kraju, pjesnik, sinegdohom ruka koja slika poistovjetio pjesmu sa samim autorom. Mo~emo, dakle, i ovdje govoriti o cikli noj pjesmi koja nema kraja (Vuleti, 2005: 230), o krugu u kojem se autorovo jastvo odaje u pjesmi, a ova se pak, ponovo, odra~ava u njemu samom. 1. U svom se metri kom obliku pjesma sastoji od triju strofa slobodnih stihova: dvije od po aest stihova i jedne krae, koju sa injavaju tri stiha. Izmeu dviju du~ih strofa stoji jedan samostalan stih koji ine jedan deseterac i jedan deveterac, a koji se ponavlja u posve istom obliku i na kraju pjesme. Sama pjesma po inje posvetom  Za Nadu. Stihove tvori nejednak broj slogova: od 10 u najkraem stihu tree strofe, do onih koje sa injavaju dva deseterca u prvom i petom stihu prve strofe te u prvom stihu druge strofe. Prvi stih pjesme, Pjesme koje nisam napisao nije uzalud raznio vjetar, ponavlja se tako u gotovo identi nom obliku u prvom stihu druge strofe; mijenja se samo zaklju na sintagma: odnijela voda namjesto raznio vjetar. A sve to  dvo lana struktura sloga, isto mjesto u strofi te sintakti ki i pjesni ki paralelizam koji povezuje dva navedena sloga  tvori zrcalnu strukturu na razini govornog ostvarenja, odnosno govornu metaforu u kojoj se odra~ava glavna tema pjesme  trenutnost u neizbje~noj prolaznosti vremena, te smisao ovjekova ~ivota. Glasovna se ponavljanja u prvom stihu posebno o ituju u aliteraciji grupe glasova ni u rije ima: nisam, nije, raznio, a sm konsonant n javlja se joa u napisao; ista glasovna povezivanja nalazimo takoer u prvom stihu druge strofe gdje se, atoviae, itava glagolska negacija nije odra~ava u glagolu odnijela, ato opet motivirano povezuje sadr~aj pjesme, tj. nemogunost doku ivanja kona ne spoznaje, s promatranjem ne ega ato je proalo, ato se ne da ponovo do~ivjeti. Kao ato je ve gr ki filozof Heraklit slikovito nau avao: panta ri, sve je prolazno i ne mo~emo sii dvaput u istu vodu jedne rijeke. Drugi i etvrti stih u prvoj strofi ine jedan deseterac i jedan sedmerac, dok je trei stih sa injen od deseterca i osmerca. U treem stihu prve strofe glasovno se isti e aliteracija glasa s. Naime, dok je u glasovno neutralnom kontekstu mogua o ekivanost 4,70 posto, ovdje je njena pojavnost gotovo dvostruka, iznosei u estalost od 8,9 posto na ukupno 45 glasova. Time se ostvaruje motivirani odnos, tj. nu~no se povezuju na glasovnoj, a otud i na misaonoj razini, rije i rasprsnu i bljesak. Cijela je strofa satkana i homofonskim vezama koje se ostvaruju izmeu rije i uzalud (koja se opetuje i u prvom stihu druge strofe), bude, lude, tvorei unutarnju rimu, a odra~avajui se istovremeno i u eho rimi. Motivirani zrcalni odnos dolazi do izra~aja i u rije ima na kraju prvog, treeg i petog stiha prve strofe gdje su vjetar, bljesak i korak meusobno povezani asonancom u kojoj se dodatno reflektira zvu nost imenice pljusak u etvrtom stihu. Svi ti odnosi, povezujui se sa sadr~ajem strofe  tj. trenutnoau bivanja  tvore vrstu govornu metaforu koja se motivirano zrcali i u drugoj du~oj strofi pjesme. U Kaatelanovu uratku opa~amo i drugu zna ajnu osobitost pjesni kog izraza: gomilanje, koje u ovom slu aju pro~ima gotovo cijelu pjesmu pridajui joj tako osobitost simultanosti te ostvarujui igru vremena u stvarima, jer, stvari se tu ne dogaaju u vremenu, ve se vrijeme dogaa u stvarima (U~arevi, 1991: 40). Gomilanjem, tj. ponavljanjem niza jednakovrijednih jezi nih elemenata u istom stihu, autor u potpunosti ostvaruje Jakobsonovu poetsku funkciju projiciranja na ela jednakovrijednosti iz osi selekcije na os kombinacije. U tom smislu, ako pomnije promotrimo vrstu nagomilanih rije i u etvrtom stihu prve strofe, uvidjet emo da taj pjesni ki postupak po inje ve zadnjom rije ju, imenicom, prethodnog stiha  bljesak, pa se tako gomilanje ostvaruje istovremeno s pucanjem re enice izmeu treeg i etvrtog stiha te prethodnim opkora enjem izmeu drugog i treeg stiha iste strofe. Nadalje, izra~ena emfati nost te intenzifikacija emocionalnog smisla dovode do izbijanja stihovnoga niza, do prenaseljenosti lirskoga prostora (U~arevi, 1991: 48) u etvrtom i dijelu petog stiha, a emu, osim ponavljanja, pridonose i navedeni pjesni ki postupci sa~imanja (opkora enje i elipti ni stihovi). Sve su to mjesta velike napetosti i velike koncentracije govorne energije, gdje se, u reduciranom leksi kom materijalu, odra~ava airi govorni kontekst pjesni kog ostvarenja. Osim gomilanjem i sa~imanjem, etvrti i peti stih povezani su i vrstom sintakti ko-oblikovnom te smisaonom, zrcalnom strukturom (usp. U~arevi, 1991: 161). Promotrimo li, naime, navedene stihove kao dvo lane strukture, lako emo prepoznati njihovu sintakti ko-smisaonu hijasti ku vezu: A trzaj jecaj skok odron pljusak / nerije ne netjelesne B B' nevidne nevremene / bile su uzdah i dodir i prvi korak A' Segment A odra~ava se u segmentu A': na sintakti koj razini to je niz imenica koje smisleno izra~avaju nekakvu bitnost, postojanje, neko fenomenoloako bivstvovanje, odnosno dogaanje; s druge strane, segment B reflektira se u ekvivalentu B'; i ovdje je rije  o obi nom zrcalnom udvajanju (U~arevi, 1991: 163): na sintakti koj razini opetuje se niz od dvaju svojstveno zanije nih pridjeva, ali ujedno mo~emo prepoznati i dublju, sadr~ajnu dimenziju. Stihovi se, u kona nici, kao cjelovita kru~na struktura, simetri ki suprotstavljaju na razini same unutarnje dimenzije, tvorei na taj na in dihotomiju postojanje / nepostojanje, trenutnost / beskona nost, koja se ponavlja kroz cijeli pjesni ki tekst. Glasovno su pogotovo zanimljivi nije ni pridjevi, koji sami za sebe tvore jezi nu zrcalnu strukturu ponavljanjem negativnog prefiksa ne na po etku pridjeva, ali i na kraju same rije i ako ovu itamo kao imenicu u nerije ne, nevidne, ili pak kao korijenski morfem u netjelesne, nevremene. Sve to pridonosi i vertikalnoj perceptibilnosti teksta, posti~ui zna enje ne samo na sintakti no-linearnom planu, ve i na paradigmatskoj razini, gdje se rije i teksta mogu do~ivljavati kao varijante (paradigme) istih invarijantnih zna enja (U~arevi, 1991: 43), a sama pjesni ka kompozicija kao osebujan i jedinstven prostor umjetni kog ostvarenja. Mo~emo dakle rei da je, uz ponavljanje, bitna zna ajka Kaatelanove pjesme upravo kontrast, odnosno suprotstavljanje, koje, provla ei se itavim tekstom, vrsto povezuje sve njegove eksplikacijske razine. Naime, s morfosintakti kog glediata, od sveukupno 167 rije i, imenice su zastupljene s 28,7 posto, odnosno 48 imenica, od kojih se pola, tj. njih 24, odnosi na semanti ko polje prirode. Ono se pak u Kaatelanovu pjesniatvu naj eae vezuje uz ~ivot, svjetlost, nadu: voda, sunce, plodovi zemlje, darovi neba, zvijezde, vrela, kamen (Vuleti, 2005: 257). SamNOP"J^rv\!.!N!X!"###########$$%.%8'<'D'F'N'R'Z'*,*:*H*L*Z*n*|********+4+H+z+++++,,,p0~022`3z33 h k5\hAh k56\] h k6]h kCJmHsH h k0Jh k h kCJPPQ n @ X | $&vh$dha$hjlnpvN***+H+++---0>6;<@CNQQ&RNR$dha$3366 7777*7.707V7Z7z7|77r8z88888j:x:z:|:<<>>>>>>>>>>??? @ @@@@AAAAAAdBrBnEEE4FIIKKKLQQQ"R&RfRlRRUqDq^qbqhqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqrrrrrrrrrsVttHuvvww w"w2w:wVwxx z zzz h k5\Uh k56\] h k6]h kYo bismo dva mogli ozna iti mra nim, negativnim predznakom: mrak i zvjerad. A ipak, cijelim se pjesni kim tekstom provla i, kao tanana i tek prikrivena nit, upravo neka vrst suptilnog suprotstavljanja svemu navedenom ato ~ivot ini tako ~eljnjim ~ivljenja: iskonski do~ivljaj prirode u svim njezinim nebrojenim manifestacijama. Nije na estica ne, tako, u svojim se razli itim oblicima zrcali itavim tekstom: nisam (tri puta), nije (dva puta), nerije ne, netjelesne, nevidne, nevremene, odnijela, neba, nisu, pa ponovo ne kao samostalna rije  na dva mjesta. Pojavljuje se i kao sastavna grupa glasova u osobnim zamjenicama meni, mene, potvrujui joa jednom unutarnju motiviranost pjesme, njezinu formalnu i sadr~ajnu povezanost, koja i odreuje pjesmu kao cjelinu, kao skup svih odnosa, svih veza u njoj (Vuleti, 2005: 97). 2. Sredianje je mjesto pjesme samostalni stih bile su ato su bile a sve su bile i jesu ato su bile, koji se pojavljuje izmeu prve i druge strofe te na kraju pjesme nakon krae strofe od tri stiha. Sm je stih gotovo savraena zrcalna struktura u kojoj se prvi segment bile su ato su bile hijasti ki odra~ava u drugom segmentu (a sve) su bile i jesu ato su bile. Ako se pogledom uzdignemo iznad spacijalnog ostvarenja pjesme, uvidjet emo da se njena sredianja to ka nalazi upravo na centralnom mjestu dvo lane strukture stiha, tj. u neodreenoj zamjenici sve. Ona se, mogli bismo rei, svojim visokim glasovnim ostvarenjem, koje proizlazi iz najviaeg i najsvjetlijeg glasa u ljudskom govoru, konsonanta s, usko povezanog drugim glasom istih tonsko-vizualnih obilje~ja, vokalom i, odzrcaljuje i treperi upravo navedenim svijetlim svojstvima itavom Kaatelanovom pjesmom. Tako glas s, kao granica izmeu ljudskog govora i tiaine, izmeu ljudskog i neljudskog; (& ) glas grani nih stanja (Vuleti, 2005: 212-213), i u ovoj Kaatelanovoj pjesmi poprima sinestetsko-borderline ozna aj (granica izmeu govora i tiaine, izmeu trenutnosti i svevremenosti, izmeu ~elje i izgovorene rije i (vidi Vuleti, 1976: 225)), odnosno ozna aj grani ne pojavnosti koja u estalim pojavljivanjem u pjesni kom tekstu upravo prikazuje suprotstavljenost dvaju sadr~ajnih planova pjesme: jednog svijetlog, visokog, ~ivahnog, tananog (vjetar, bljesak, skok, uzdah, glas, san, let, miris, nebo, zvijezde& ), i drugog tamnog, tromog, smuenog (mrak, auma, zvjerad). Izrazito sinesteti ki dojam ostvaruje se u aestom stihu prve strofe, i prvi glas u snu u letu i miris gdje se u snu sjedinjuju osjeti zvu nosti, tjelesnosti i mirisa. `to se ti e same u estalosti glasa s, primjeujemo da se ponavlja u istom broju u raznim dijelovima pjesme: po 16 puta u prvoj i drugoj strofi, aest puta u dva samostalna stiha te dva puta u treoj strofi. Daleko najviau pojavnost ostvaruje u samostalnom stihu, gdje od ukupno 39 glasova ak aest ini glas s, ato u postocima iznosi 15,34, dok je u glasovno neutralnom kontekstu njegova o ekivana u estalost 4,70 posto (Vuleti, 2005: 212). U prvoj strofi, na ukupno 240 glasova, ostvaruje u estalost od 6,66 posto, dakle tek neato viae od glasovno neutralnog konteksta. U drugoj strofi taj se postotak poveava jer je od ukupno 224 glasa njegova pojavnost u postocima 7,13. Najmanje ga ima u treoj (i najkraoj) strofi, gdje se pojavljuje tek dva puta, ato na ukupno 87 glasova ini u estalost od tek 2,3 posto. U cijeloj pjesmi, na sveukupno 629 glasova, glas s bilje~i pojavnost od 7,31 posto. Sve to, dakle, ostvaruje povezanost raznih sadr~aja u motiviranu, koherentnu cjelinu, ato joa jednom potvruje va~nost koju unutar pjesni kog teksta imaju homofonske, tj. glasovne veze. Tako se dade zaklju iti s Paulom Valryom da snaga stihova po iva na neobjaanjivom skladu izmeu onoga ato oni kazuju i onoga ato jesu ( Vuleti, 1997: 114). Pjesma se nadalje, povezujui rije i po blizini, tj. po izra~enijoj uporabi u istim osima kombinacije, isti e i brojnim metonimijskim ostvarenjima, koja se posebno zamjeuju kod spomenutog gomilanja u prvoj strofi te u istom pjesni kom postupku u drugoj strofi: bile su sunce i mjesec i plodovi zemlje i darovi neba bile su disanje i leptir (& ) u meni i izvan mene u kovitlacu zvijezda u tebi one su ruka (& ) a nisu slika Sagledamo li pjesmu sa semanti kog aspekta samih rije i, ini se da su materijalni ozna itelji nekih pojavnosti, djelovanja ili dogaanja kao npr. se rasprsnu, bljesak, pljusak te vremenski ozna itelji im, trenutak, prvi mjesta u tekstu koja nam omoguuju da s razine naaih mogunosti, naaeg shvaanja, naae interpretacije teksta (Vuleti, 1976: 225) prokr imo sebi prolaz u bogatstvu umjetni ke vertikale (ibidem). Paradoks je joa jedno mjesto prijelaza, neka vrst crne rupe u pjesni kom ostvarenju kroz koju se mo~emo, nakratko, primaknuti pjesni koj dimenziji teksta. Nalazimo ga ve u prvom stihu pjesme: Pjesme koje nisam napisao nije uzalud raznio vjetar te ponovo u po etnom stihu druge strofe: pjesme koje nisam napisao nije uzalud odnijela voda, gdje se ostvaruje sintakti ki i sadr~ajno motivirani paralelizam. U drugom lanu samostalnog stiha, su bile i jesu ato su bile, nailazimo pak na osnovnu opoziciju/sintezu koja se ostvaruje u pjesmi, tj. na poniatenje vremenske dimenzije, na bez/svevremenost trenutnosti u uzajamnom pro~imanju proalosti i sadaanjosti. Tako i Umberto Eco u svojoj tek objavljenoj knjizi A passo di gambero. Guerre Calde e populismo mediatico mo~e slikovito rei da se nakon 60 godina Hladnog rata ponovo vraamo u onaj Topli, da je i-Pod samo nadomjestak starome radiju, a videorekorder povratak kinoprojekciji, te da su ponovo postali va~ei stari dobri atlasi od prije 1914. godine2. U treem stihu druge strofe uo avamo ponovno simetri ko suprotstavljanje u dijelu stiha umre im se rodi, gdje se vremenski veznik im opet javlja kao razmee, prijelaz iz jednog stanja u drugo. etvrti je stih takoer izgraen na zrcalnoj strukturi ija je sredianja to ka suprotni veznik a, oko kojeg se u opozicijskom odnosu reflektiraju imenice vatra / voda te glagoli sa~igala / skrila. Isti se pjesni ki postupak javlja i u petome stihu, gdje se prvi element, u meni, motivirano zrcali u suprotnom objektu na kraju stiha u tebi, ime, ato je joa va~nije, autor ostvaruje metonimijsku povezanost pjesni kog teksta, odnosno elemenata koji ga sa injavaju. Isto tako je i s opozicijom izvan mene / u kovitlacu zvijezda. U aestom stihu druge strofe javlja se posebno zanimljiva pjesni ka figura koju bismo mogli ozna iti kao neku vrstu prijevarnog paradoksa. Naime, o ekivali bismo da se u opoziciji s objektom ruka u stihu one su ruka koja slika a nisu slika nakon nije nog oblika treeg lica mno~ine pomonog glagola biti nalazi isti objekt, tj. imenica ruka, dok se, meutim, na njezinom mjestu pojavljuje imenica slika u funkciji objekta, suprotstavljajui se tako istom materijalnom ozna itelju u glagolskoj funkciji. Na glasovnom planu, u istom se stihu zamjeuje vrlo izra~ena aliteracija glasova s-k-a, koja u postocima posti~e vrlo visoke vrijednosti: u estalost glasa a iznosi 17,86 posto, dok je pojavnost ostalih dvaju 14,28 posto. Trea strofa izgraena je na anafori koj inverziji re eni noga ustroja, tako da se objekt bez njih pojavljuje na prvome mjestu govornog niza. U istoj strofi prepoznajemo i homofonsku, odnosno paronomasti ku vezu izmeu rije i: proklinjala / vrela / izvirala te zvjerad / vrela. 3. `to se zvukovne realizacije ti e, u pjesmi dolaze naizmjeni no do izra~aja dva osnovna ritma: jedan sporiji, blage intonacije, kojim po inje sama pjesma, a koji u treem stihu biva ubrzan, te uz uzlazni ton i ja i intenzitet prelazi u akusti ki jasno izra~eni izlomljeni ritam koji vrijednosno izra~avaju oatri, kratki slogovi u nagomilanom nizu, odnosno ve po etkom treeg pa do kraja prvog hemistiha u etvrtom stihu: ato se rasprsnu lude im kamen dotaknu bile su bljesak / trzaj jecaj skok odron pljusak. To je i mjesto, kao ato smo ve vidjeli, najzgusnutijih emocija i afektivno vrlo jako izra~enih intonacija, nakon ega se zvukovna realizacija pjesme ponovo ubla~uje u skladu s izra~enim sadr~ajem te akusti kim vrednotama kao ato su npr. du~ina i auditivna rastegnutost slogova etiriju uzastopnih nije nih atributa nerije ne netjelesne / nevidne nevremene, likvidnoau glasova l, r i priguaenoau nazalnih suglasnika m, n. U drugom hemistihu petog te u aestome stihu ponovo dolazi do smirenijeg tempa, silaznog tona i slabijeg intenziteta u skladu sa sadr~ajem pjesme, tj. s izra~enom spokojnoau i prijemljivoau najtananijih ljudskih osjeaja i stanja. Bjelina, odnosno tiaina koja okru~uje samostalni stih, isti e njegovu zvukovnu strukturu pridajui mu takoer uzviaeniju intonaciju, koju ujedno prati konstantan i puni ton. Nadalje, mo~emo rei da se ista zvu na izra~ajna realizacija ostvaruje i u drugoj strofi pjesme, da bi pak u treoj, zaklju noj, ton pjesme poprimio osjetno tamniju boju, uz sporiji i te~i tempo i poviaeni registar. Ovdje je rije  o zaklju ku kojim pjesnik rezimira, odnosno potvruje diskurs iz prvih dviju strofa. Sve to odra~ava ozbiljan i pomalo tmuran sadr~aj stihova, da bi na kraju, nakon dostatne i prikladne tiaine, samostalni stih izra~enijim intenzitetom potvrdio pjesni ki ostvaraj kao povezanost zvu nog i sadr~ajnog ostvarenja. I ovdje, kao u mnogim drugim Kaatelanovim djelima, pjesma je i patnja, i radost u patnji, radost koja se raa kao ljudska negacija patnje. Pjesma je i bol i osmjeh (Vuleti, 1976: 220), a sve to, kona no, u savraenom pro~imanju zvuka i sadr~aja. 4. Zaklju no mo~emo rei da je Kaatelanova pjesma izgraena klju nim postupcima koji sudjeluju u stvaranju pjesme kao umjetni kog djela, tj. odra~avanjem, ponavljanjem i sa~imanjem, koji, vezujui pjesni ke elemente na razli itim mjestima, pridonose njihovom motiviranom suodnosu, kao i kona nom oblikovanju pjesme. Cijeli je pjesni ki tekst isprepleten nizom homofonskih potpunih ili nepotpunih poistovjeivanja, a zrcaljenje je takoer sveprisutno kroz pjesmu bilo u sintakti kom (hijazam, anafora, gomilanje, aliteracija, asonanca), semanti kom (opozicija/sinteza, metonimija) ili strukturnom obliku (opkora enje, elipti na re enica, inverzija). Mo~da je naju estaliji postupak u graenju pjesme onaj pjesni kog ponavljanja, koji se ostvaruje ili ponavljanjem nekih glasova (asonanca, aliteracija, homofonske veze) ili pak veih cjelina unutar pjesme: rije i ili grupe rije i (anafora). I, u kona nici, gradei pjesmu na unutarnjoj motiviranosti svih njenih znakova, na koherenciji i koheziji materijalnosti i smisaonog, Kaatelan uspijeva afirmirati cjelovitost i bogatstvo svog pjesni kog i osjeajnog svijeta, te ga, preko umjetni kog ostvarenja pjesme, vjerno prenijeti Nadi, odnosno itatelju. LITERATURA: Maroevi, Tonko, Uskli nici. Zagreb, Hrvatska sveu iliana naklada, 1996. U~arevi, Josip, Kompozicija lirske pjesme. Zagreb, Zavod za znanost o knji~evnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1991. Vuleti, Branko, Fonetika knji~evnosti. Zagreb, Liber, 1976. Vuleti, Branko, Fonetika pjesme. Zagreb, FF Press, 2005. Vuleti, Branko, Glasovna metafora, Umjetnost rije i, Zagreb, XLI, 1997, 1-2, 99-128. 1 U Tonko Maroevi, Uskli nici. Zagreb, Hrvatska sveu iliana naklada, 1996., str. 29. 2 U TV emisiji Che tempo che fa, Rai3, 8. velja e 2006.     PAGE  PAGE 1 zl{n{z{||:|||dlpx|Zpx02VXȊzސ LRVfjrtv֑PĔBt0hjh k56\]h kmHsH h k6]h kZ Ndƛțʛ@BĝƝН (\pv*4DT^ NVȣң@BDFHJԥإ,2HNX^nvbf"LPrʸPdh k56\]h k0J6] h k6]h kY,.46^ |~$dha$Xv^` *J|~hO0JmHnHu h k0Jjh k0JUjh\FRUh\FR h k0Jh k h k6]%$dha$h]h&`#$90P1h. A!n"n#$n% Dp6666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtHF`F NormaleCJ\_HaJmHsHtHJ@J Titolo 1$$dh@&a$ CJmHsHVA`V Carattere predefinito paragrafo\i\ Tabella normale :V 44 la 4k 4 Nessun elenco B @B Pi di pagina  p#2)@2 Numero paginaX@X Testo nota a pi di paginaCJaJT&@!T Rimando nota a pi di paginaH*VU1V Collegamento ipertestuale >*B*phPK!pO[Content_Types].xmlj0Eжr(΢]yl#!MB;.n̨̽\A1&ҫ QWKvUbOX#&1`RT9<l#$>r `С-;c=1gȠ[! IQ0#URLrT~]#D@5)}rİT_qeBL͑u_. DfN1ֻ[~`jtڝzp֖Fw*tV@vmpK36ZԀ ~\td3Fk^qd+3嵕7tKȐm/|૵>EA6٥T˵ dXIF80Tg߽|z|`9R8U^|>B?xY?35}C|SAާ &9D{< +d 'я1Jl#SgAߜ`=q#}{<ގgpZ\xY#b\a|S'q}Tc☹pD!.;4\Bw)jaꥤON6Miq x;A-|^o U>aXħV%VDU\G*0:'sK_$.R(ys^Env̇4bߗrpB3s}'ܧwt4Mf,kpڎ5raDqc,3\!T~ jAoE /5}ɤUYjfX/xZ{lmY}NM;SIvΰõK5Ddа8\Q|pWcf?M Ldd׀G'vY0=2D4:*%blZL'Z);49^ղ^<]03C.]O|>6Y.)`2笔ك+WS3&|^=aѱnRvOPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-!pO[Content_Types].xmlPK-!֧6 -_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!$theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ'+ theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK]& NyCYWY  $$$'3Zz146deghNR235fh  '!!!"6;H J R T ] ^ b d   u v _a%,-[nuv}~xzNVQS.3LNikKLMO]_ fkHI)+ !!!!!!""##k#p#$$$$"%C%E%J%%%&&&&((+)-)4)7)a)c)l)o)`*b***,,,,,,,,,,,,,,T-V-f.h.m.n...............// / ///////4060J0K000 1 1k1l11111|2~233Y3[333 44&4(4}4~45555555555555566 6 666?6A6E6G6N6Q66666 7 7"7$75878b:c:d;e;;;;;<=7=J=c=z=======>>>>>>>>>>>>1?3?}?? @ @^@_@k@l@@@@@]A_ABBBBCC0C2CzCCCC D DDDDDDDEEEE`EbEEEEEAFDFXF`F#G$G+G,GOGPGGGGGGGHH7I@K@K P K ՜.+,0 hp|  ..- Y Jure KAŠTELAN Titolo  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghiklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F1Tablej*WordDocument;SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjd F$Documento di Microsoft Word 97-2004NB6WWord.Document.8