Pregled bibliografske jedinice broj: 609736
O vremenu i prostoru - Augustinovo poimanje vremena
O vremenu i prostoru - Augustinovo poimanje vremena // Veritas vitae et doctrinae. U potrazi za istinom o čovjeku i Bogu. / Anto Gavrić, Ian Šestak (ur.).
Zagreb: Filozofsko-teološki Institut Družbe Isusove, 2012. str. 124-135
CROSBI ID: 609736 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
O vremenu i prostoru - Augustinovo poimanje vremena
(Time and Space. Auugustine's Conception of Time)
Autori
Anto Mišić, Ivan Antunović
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Veritas vitae et doctrinae. U potrazi za istinom o čovjeku i Bogu.
Urednik/ci
Anto Gavrić, Ian Šestak
Izdavač
Filozofsko-teološki Institut Družbe Isusove
Grad
Zagreb
Godina
2012
Raspon stranica
124-135
ISBN
978-953-231-127-3
Ključne riječi
vrijeme, prostor, stvaranje, gibanje, mjera, duša, pamćenje
(time, space, creation, motion, measure, soul, memory)
Sažetak
U prirodno-znanstvenim istraživanjima i filozofskim raspravama vrijeme i prostor se uzimaju zajedno. Premda Augustin nema posebne rasprave o prostoru ona ne bi bila bitno različita od njegove glasovite rasprave o vremenu, a zbog lakšeg razumijevanje rasprave o vremenu, u prvom se dijelu članka daje kratki pregled različitih načina poimanja prostora i vremena. Dok Aristotel vrijeme povezuje s kretanjem (promjenom) a skolastička filozofija određuje kao misleno biće, Augustin vrijem povezuje s nastankom materije, odnosno sa stvaranjem ni iz čega. Vrijeme započinje sa stvaranjem i izvan stvorenja nema vremena. Ako se vrijeme nalazi u nedjeljivim trenutcima sadašnjosti, kako se može govoriti o različitim dužinama vremena, odnosno kako mjeriti vrijeme. Mjerenje vremena Aristotel povezuje s gibanjem, Augustin s dušom, odnosno memorijom. Ostaje, međutim, problem što je vrijeme? Ako je vrijeme gibanje, kao što je tvrdio Aristotel, jasno je da ono može biti mjera samom sebi. Ako promatramo vrijeme u sebi, nije moguća nikakva mjera, jer se mjeri samo svršeno vrijeme, koje više ne traje i kojeg više nema. Ako se postavi vrijeme u odnos s dušom, i posebno s pamćenjem, mjere su moguće. Utisci koje prolazne stvari ostavljaju u našem pamćenju dopuštaju da ih uspoređujemo, omogućuje nam određenu mjeru njihovih intervala. Za Augustina prošlost nije stvarna jer je nema ; budućnost nije stvarna, jer još ne postoji ; sadašnjost, koja je jedino na neki način realna, ne postoji osim ukoliko teži da ne bude Prema tome za Augustina vrijeme nije stvarno, osim ukoliko ne postoji u duši kao sjećanje prošlosti ; svijest o sadašnjosti i očekivanje budućnosti. Vrijeme nije drugo doli protezanje duše (distentio animi) između prošlosti koja stvarno ne postoji, no još postoji u pamćenju ; i budućnosti, koje još nije stvarna, ali postoji u iščekivanju.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija
