аЯрЁБс>ўџ =?ўџџџ<џџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅС7 №ПЪ=bjbjUU 1D7|7|бџџџџџџlhhh8  Ќ › ЖФФ"ццццццЂ Є Є Є Є Є Є $Q qІШ цццццШ `ццU ```цццЂ `цЂ `B`Ђ Ђ цИ Ри.sпбЦNhќdЂ Ђ k 0› Ђ `Ђ `йIgor Grbi Umberto Eco, Otprilike isto: iskustva prevoenja, prev. Nino Raspudi, Algoritam, Zagreb, 2006. Uzevai u ruke Ecovu knjigu o prevoenju, slutio sam da me eka veliki u~itak, ali ono ato me ipak zasko ilo, dijelom iz previda, a dijelom ipak iz nepredvidljivosti, bio je toliki u~itak u tekstu raslojen na toliko razina. U tekstu sam tako u~ivao i kao itatelj u naju~em smislu, ponesen arolijom i okretnoau izraza, i kao filolog, razapet izmeu svih tih jezika i njihovih tajnih imena, i kao prevoditelj, suo en s tuim iskustvom i trezvenoau u rjeaavanju premnogih prepreka s kojima se prevoditelj susree, i kao pisac, neprestano se spoti ui o rije i oblikovane u bisere, obilazei ih i razgledavajui. Kao prvu vrijednost knjige moram zato navesti upravo tu najneposredniju privla nost razli itih slojeva njenih izraza, neato ato samom svojom ljepotom mo~e privui i itatelja manje vi nog raznim teorijskim pojmovima i problemima samoga zanata. Ona nije pisana tako specijalisti ki kao neke druge Ecove knjige, ali je svakako zahtjevnija od, primjerice, `est aetnji pripovjednim aumama, koje su se u nas pojavile gotovo istovremeno. Model itatelja, o kojem Eco govori na drugom mjestu, bio bi stoga takav koji barata osnovnim terminoloakim, teorijskim i problemskim repertoarom teorije prevoenja i knji~evnosti, koji se snalazi u vodeim europskim jezicima pa mo~e pratiti i koliko-toliko vrednovati neprestane permutacije iz jezika u jezik, itatelj, kona no, koji i sam ima prevoditeljskog i spisateljskog iskustva te umije prepoznati i osjetiti dobro ili loae obavljen posao. Ova je zadnja zna ajka osobita vrlina i samog Eca kao teoreti ara i praktikanta prevoenja. Ma koliko, po dobrom starom obi aju koji se ponavlja pri itanju svakog njegovog znanstvenog djela, dobivali dojam da s podru ja koje trenuta no obrauje ne postoji tekst koji nije pro itao, autor se ne libi ostaviti po strani sve analiti ke, sustavne i dosljedne pristupe rjeaavanju konkretnih pojedina nih problema ako jezi ni osjeaj knji~evnika i prevoditelja govori da ga je bolje rijeaiti na neki drugi na in, pa bio on i presedan od kojeg nee biti mogue ni stvoriti pravilo ili bar potporanj u rjeaavanju buduih problema. U sukobu slova i glasa uvijek pobjeuje potonji. Do koje je mjere Eco u tome iskren dovoljno govori injenica da takvu praksu preporu uje prije svega prevoditeljima vlastitih djela. Vrlo je vjerojatno da e najzanimljiviji aspekt ove knjige mnogima biti upravo to Ecovo bavljenje prijevodima knjiga koje je napisao sam Eco, prije svega Imena ru~e. Rije  je o autoru koji posveuje mnogo vremena i truda kontaktima sa svojim prevoditeljima, ato je vrlina tim vrednija znamo li u kojoj mjeri njegovi romani vrve najrazli itijim jezi nim, knji~evnim i opekulturnim aluzijama, koje prevoditelju vrlo lako mogu promaknuti. Pritom on svoju intervenciju uvijek nastoji minimalizirati pa prevoditelja radije upozorava na takva i sli na mjesta nego ato mu zadaje smjer ili sugerira ve gotova rjeaenja. Vjeran prije svega jezi nom osjeaju, ato u slu aju prijevoda zna i i dosljedno shvaanje novonastajueg teksta kao originalne tvorevine na ciljnom jeziku a ne kao pukog odraza po etnog teksta i njegova jezika, Eco bez puno milosti otvara vrata i najradikalnijim, ali i najprirodnijim, rjeaenjima pa staje uz komadanje, prekrajanje ili ak potpuno likvidiranje itavih dijelova koji na jeziku prijevoda gube svoju izvornu i nenadomjestivu funkcionalnost. A to jedna od zlatnih poruka Ecove knjige i naaoj prevodila koj sceni, kojoj bi je trebalo propisati kao obvezatnu lektiru, ud~benik i strukovni priru nik. Prijevod, dakle, mora pod svaku cijenu biti funkcionalan, na svim svojim razinama, od fonetske, leksi ke i sintakti ke do stilske, idiomatske i kulturne. Zato prevoenje i nije lagan posao i nije posao za svakog. Ono je puno viae uvijek nevien susret s novim tekstom i njegovim originalnim problemima, nego mukotrpno stvaranje knjige recepata iz koje e nakon dovoljne gomile iskustva biti mogue tek izabrati pravi pa ga mehani ki primijeniti. Prevoenje je radikalna umjetnost koja zato iziskuje i radikalna rješenja. Eksplicitno ili implicitno, Eco to neprestano naglašava, na gomili primjera kojima se uvijek iznova dokazuje ispravnost takvog pristupa (bar onima koje krasi spomenuti senzibilitet). Kad ovu njegovu knjigu preporu ujem hrvatskoj prevodila koj sceni, ja ne mislim zato samo na prevoditelje, nego, joa i kako, i na naae lektore, redaktore, urednike, recenzente i sve ostale dionike naaeg zabrinjavajue nekreativnog i nefunkcionalnog promialjanja prevoenja, njegovog cilja i smisla. Kukavi luk koji vlada naaom prijevodnom literaturom, kult nedodirljivosti izvornog slova onemoguavaju bilo kakvo ozbiljno, temeljito, totalno prevoenje u drugi jezik i sustav, a samim time omoguavaju bujanje prevoditeljskih opaski u dnu strane, s epskim digresijama, isprikama i upozorenjima, opaski ato ih Eco s pravom dr~i neupitnim znacima prevoditeljeve kapitulacije. Nemogue je dovoljno naglasiti i vrednovati njegov uvid da procesom prevoenja mogu biti zahvaeni i kulturni elementi djela, dokle god ne remete logiku cjeline. On tako predla~e svojim prevoditeljima da iskoriste injenicu da je radnja Imena ru~e smjeatena u Italiji, ato je Vilim Englez, a njegov suputnik Nijemac, kao i injenicu da je u romanu itekako prisutna i francuska ili apanjolska kultura. Pitate se kako e ih iskoristiti? Pa tako ato e prevoditelj na engleski, njema ki, francuski ili apanjolski neke Ecove aluzije na talijansku knji~evnost i kulturu prevesti u aluzije na nacionalnu knji~evnost i kulturu itatelja za koje prevodi, dokle god to ne remeti logiku cjeline, ato e rei dokle god ostaje uvjerljivim (druga rije  za funkcionalno) da bi doti ni lik, s obzirom na svoje mjesto i profil u romanu, mogao imati takve asocijacije. Prevode se dakle i aluzije, pogotovo u djelu kao ato je Ime ru~e, ija se dra~ dobrim dijelom otkriva kroz, reklo bi se, beskona no rascvjetavanje skrivenih citata i srodnih tekstualnih uputa. Drugim rije ima, treba pokuaati prevesti i ono ato e i netalijanskom obrazovanom itatelju priuatiti jednu od poenti romana: intertekstualnu igru. Naravno, to e vrlo esto podrazumijevati i korjenito razra unavanje s izvornim slovom, ato e savjesnog prevoditelja sasvim opravdano suo iti sa sumnjom u dopustivost takvog ina; ali koliko e naaih izdava a u takvim slu ajevima odlu iti naprosto stupiti u kontakt sa samim autorom? I to u ovom dobu u kojem je omjer izmeu autora ~ivih i mrtvih viae no ikad prije na strani prvih! Ponavljam zato da je ve zbog spomenutih razloga ( a za ostale nemamo ovdje dovoljno prostora ( Ecova knjiga o prevoenju openito sjajan vodi  kako kroz teoriju tako kroz praksu ove potcijenjene i, po obi aju, neshvaene umjetnosti, a u naaim prilikama upravo bogomdan. Prevoditi je, doduae, nemogue, kako je svojedobno zapisao Radoslav Kati i, ali je i nu~no, nastavio je on u istoj re enici. Eco bi rekao da je prevoenje uvijek pregovaranje, ~rtvovanje manje va~nog onom va~nijem, a da pritom nismo nikad sigurni jesmo li to no procijenili ato je zapravo va~nije, te da je sam prijevod rezultat takvog pregovora izmeu prevoditelja, itatelja i izvornog autora. On uvijek donosi samo otprilike isto. A da bi ono otprilike bilo sve manje, mo~emo samo jedno: u iti ato je sve isto. PAGE  PAGE 3 2xмf Є   ,^,ј, -ˆ/˜/,0v0Д0Ъ0ь0162F2д7ж7.808J8L8= =Š=’=–=˜=Є=І=Ј=Ќ=Ў=К=М=О=Р=Т=Ш=Ъ=љятяљиљиљиљиљиљиљиљиљиљиљЮљЮљиљиљиљЧФЧФЧФЧФЧФљ0J j0JU j-№mHnHsH6]mHnHsH56\]mHnHsH5\mHnHsH mHnHsH0икм„в.p7r7–=Ј=Њ=Ќ=Т=Ф=Ц=Ш=Ъ=њњњђђццццццнзензеец„h]„h„јџ„&`#$ $„hdh`„ha$$dha$$a$–=Ш=§§/ 01hА‚. АЦA!А"А# $ %ААФАФ Ф i@@ёџ@NormalCJ_HaJmHnHsH tH u<A@ђџЁ< Default Paragraph Font, @ђ,Footer  Ц9r &)@Ђ& Page NumberыDџџџџ lmnBi — ОПбмчшь˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€š@€€˜@0€€˜@0€€ Ъ=Ъ= Ш=! !•!џ•€бщь knABh i – — НПабщьџџigorkC:\Documents and Settings\igor\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Eco, OTPRILIKE ISTO.asdigorkC:\Documents and Settings\igor\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Eco, OTPRILIKE ISTO.asdigorkC:\Documents and Settings\igor\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Eco, OTPRILIKE ISTO.asdigorkC:\Documents and Settings\igor\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Eco, OTPRILIKE ISTO.asdigorkC:\Documents and Settings\igor\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Eco, OTPRILIKE ISTO.asdigorkC:\Documents and Settings\igor\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Eco, OTPRILIKE ISTO.asdigorkC:\Documents and Settings\igor\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Eco, OTPRILIKE ISTO.asdigorkC:\Documents and Settings\igor\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Eco, OTPRILIKE ISTO.asdigorEC:\Documents and Settings\igor\Desktop\clanci\Eco, OTPRILIKE ISTO.docigorEC:\Documents and Settings\igor\Desktop\clanci\Eco, OTPRILIKE ISTO.docџ@€ФЋGjjˆ ыPP PPPH@P&P,P0P2P8P<џџUnknownџџџџџџџџџџџџG‡z €џTimes New Roman5€Symbol3& ‡z €џArial"ёˆ№аhO*ЉFШ2Љfƒ+Т 25ћ 3!№ ДДr0d-02ƒ№џџ6Umberto Eco, Otprilike isto: iskustva prevoenja, previgorigorўџр…ŸђљOhЋ‘+'Гй0˜˜ифє  ,8 T ` lx€ˆщ§8Umberto Eco, Otprilike isto: iskustva prevoФ‘enja, prevmbeigorto gorgorNormal igorl 3orMicrosoft Word 9.0i@вьL@ЉoбЦ@РDcпбЦ+ТўџеЭеœ.“—+,љЎ0  hp|„Œ” œЄЌД М щ§ JA2 -  8Umberto Eco, Otprilike isto: iskustva prevoФ‘enja, prev Title  !"ўџџџ$%&'()*+ўџџџ-./0123ўџџџ56789:;ўџџџ§џџџ>ўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РF Ё?sпбЦ@€1Tableџџџџџџџџџџџџ#WordDocumentџџџџџџџџ1DSummaryInformation(џџџџ,DocumentSummaryInformation8џџџџџџџџџџџџ4CompObjџџџџjObjectPoolџџџџџџџџџџџџ Ё?sпбЦ Ё?sпбЦџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq