Naslov
Izbor metode probira-jesmo li se odmakli od Papa testa?
(Screening method - how far are we from Pap test?)

Autori
Krivak Bolanča, Ines ; Katalenić Simon, Suzana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, pp prezentacija, stručni

Izvornik
Zbornik radova 2. Hrvatskog ginekološko onkološkog kongresa / - Zagreb, 2012

Skup
2. Hrvatski ginekološki onkološki kongres

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 15.11.2012. - 17.11.2012

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
citologija; genotipizacija HPV-a; biomarkeri
(cytology; HPV genotypisation; biomarkers)

Sažetak
Nakon Papanicolaou-ovog opisa malignih stanica u cervikalnim razmazima žena, novo prihvaćen test je postao metoda izbora u programima probira protiv karcinoma vrata maternice. Široka upotreba ovog testa dovela je do drastičnog smanjenja pobola i smrtnosti karcinoma cerviksa zbog pravovremenog otkrivanja različitih predstadija bolesti u svim zemljama koje su počele provoditi protokol programa probira. Međutim, vremenom se pokazalo da je metoda subjektivna i puna nedostataka. Usvajanjem činjenice da je karcinom vrata maternice uzrokovan visoko rizičnim, onkogenim tipovima HPV-a, istaknuta je potreba grupne detekcije, ali i genotipizacije virusa. Provedena su brojna i opsežna istraživanja u cilju stvaranja karte genotipske distribucije, pri čemu su uočene različite prevalencije određenih tipova virusa u različitim zemljama. Uvođenje testa s biomarkerima visoke osjetljivosti i specifičnosti bilo bi od koristi u razrješavanju slučajeva s nejasnim citološkim nalazom ili kod procjene rizika progresije nalaza postojeće lezije. Koju metodu uzeti kao osnovu testa probira, stvar je diskusije. Dokazi učinkovitosti Papa testa su brojni i uvjerljivi ali osjetljivost metode detekcije virusne infekcije je superiornija morfološkoj metodi. Međutim, dokaz postojanja infekcije sama po sebi ne znači i razvoj morfoloških promjena na stanicama. Dodatnom genotipizacijom osiguravaju se bitni klinički podaci za procjenu rizika nastanka kliničke bolesti, a kod koga će se zaista razviti bolest ovisi o tome da li je promijenjena stanica sposobna za reparaciju nastalog oštećenja. Takav pristup razumijevanja dinamike bolesti dovodi u centar interesa potrebu za identifikacijom specifičnih biomarkera čija će eventualna ekspresija moći dati traženu informaciju. Stoga je vjerojatno da će na temelju rezultata morfoloških analiza, zajedno s podacima o specifičnom tipu virusa koji je izazvao oštećenje te s podacima o ekspresiji biomarkera biti moguće procijeniti individualni potencijal rizika nastanka kliničke bolesti i donijeti odluku o učestalosti i obliku kontrole svake pacijentice ili potrebi daljnjeg terapijskog postupka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA