Naslov
Moralna odgovornost pri pokušaju samoubojstva
(Moral responsibility of suicide attempt)

Autori
Ljubičić, Đulijano ; Grbac, Josip ; Pavlović, Eduard ; Logar, Aris ; Jonovska, Suzana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
Četvrti hrvatski psihijatrijski kongres

Mjesto i datum
Cavtat, Hrvatska, 04.10.2006. - 08.10.2006

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
moralna odgovornost; pokušaj samoubojstva
(moral responsibility; suicide attempt)

Sažetak
Uvod : Prema jednim istraživačima, osobe kod kojih se sumnja na samoubilačka razmišljanja (ili su pokušali samoubojstvo) osjećaju i /ili iskazuju i izvjesnu moralnu odgovornost. Cilj : Cilj ovog rada je bio da se uz demografske karakteristike , karakteristike pokušaja samoubojstva, duševne smetnje i tvrdnje vezane za samoubojstvo pokuša dobiti i bolji uvid u stanovita moralnu odgovornost onih koji su pokušali samoubojstvo. Osobe/ pacijenti : Analizirane su one osobe/pacijenti liječene/i i obrađivane/i na Psihijatrijskoj klinici Rijeka u nasumice određenom razdoblju (lipanj 1999.-studeni 2000.godine) bilo ih je 45. Metode : Za anketiranje navedenih osoba/pacijenata koristili su se slijedeći upitnici: 1. sociodemografski upitnik koji je uključivao i vjeroispovijest , 2. upitnik o karakteristikama pokušaja samoubojstva koji je uključivao i eventualne dosadašnje pokušaje samoubojstva kao i pokušaje i načine pokušaja samoubojstva u bliskih rođaka , 3. upitnik o duševnim smetnjama koji je uključivao i eventualna prethodna liječenja pak i duševne bolesti u obitelji i 4. upitnik o tvrdnjama vezanim za samoubojstvo koji je uključivao i tvrdnju o razmišljanje o samoubojstvu kao jedinom mogućem izlazu i nakon stečenog iskustva. Rezultati su prikazani tabelarno u apsolutnim i relativnim znamenkama i analizirani deskriptivnom metodom. Rezultati : Nađeno je nešto više žena-24(53%), nešto više onih u dobi od 20-29 godina-12(27%), dosta je bilo onih sa osnovnom školom-19(42%), prevladavali su nezaposleni-11(24%), nadalje dosta je bilo neoženjenih/neudanih-21(47%) ali je nešto više bilo i onih koji imaju djecu-24(53%). Glede vjeroispovijesti, najviše je bilo katolika-32(71%).Dosta ih se izjasnilo da se nije pripremalo za samoubojstvo-27(60%), da je pokušalo samoubojstvo trovanjem lijekovima-32(71%) te da do sada nije pokušalo suicid-21(47%). Glede pokušaja samoubojstva u obitelji, 33 ili 73% je izjavilo da ga nije bilo, dok su među onim u čijoj je obitelji toga ipak bilo, to najčešće činile tete odnosno stričevi i rođaci-4(44%). Nadalje, 33 ili 73% je navelo da trpi od depresije te da je uzimalo lijekove-27(60%) a u istom broju i postotku nađeno je i da nije bilo prethodnog liječenja od duševnih bolesti, dok je duševne bolesti u obitelji negiralo njih 24 ili 53%. Najviše analiziranih potvrdilo je da samoubojica ne ubija samo sebe nego i druge sebi bližnje-40(89%), ali ipak glede tvrdnje "da li i nakon stečenog iskustva još uvijek razmišljaju o samoubojstvu kao jedinom mogućem izlazu" na to još uvijek potvrdno odgovorilo njih 9 ili 20%. Zaključak : I ovo istraživanje uvelike ukazuje da je samoubojstvo ne samo krik očajnika, čin samokažnjavanja ili kažnjavanja drugih nego i vapaj za ljubavlju, za smislom koji ona nosi sa sobom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Teologija

POVEZANOST RADA