Naslov
Značaj socijalno-kulturnih faktora kod paranoidnih stanja u bolesnika riječkog područja
(Importance of socio-cultural factors in paranoid patients of Rijeka region)

Autori
Pavlović, Eduard

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
26.12

Godina
1990

Stranica
72

Mentor
Lux-Haasz, Alice

Ključne riječi
socio-kulturni faktori; paranoidnost; Rijeka region
(socio-cultural factors; paranoid patients; Rijeka region)

Sažetak
Cilj ovog rada je ispitati učestalost paranoidnosti u bolesnika prvi put hospitaliziranih kroz desetogodišnje razdoblje s posebnim naglaskom na socio-ekonomsko-kulturne uvjete življenja. Problem paranoidnosti danas postaje sve aktualniji povlačeći pitanja osiguravanja što adekvanijih uvjeta živjenja, rada i zabave-korištenje slobodnog vremena što u uvjetima urbanizacije, napose industrijskih naselja, postaje sve teže-praktički nemoguće. Stoga je očekivati da bi osobe koje žive u neadekvatnm stambenim uvjtima, koje nisu riješile pitanje namještenja, a priklanjaju se „jeftinijim“ vidovim zabave, mogle nakon nekog vremena razviti i stanoviti oblik paranoidnosti. Poradi gornjeg prišlo se istraživanju različitih socijalnih, ekonomskih i kulturnih faktora koji su mogli utjecati na pojavu ili podržavanje paranoidnosti kako hopializiranih koji žive u nešto urbaniziranijim sredinama šireg riječkog područja tako i onih koji stalno obitavaju u Istri, ostalim dijelovima SRH i SFRJ. U tu svrhu su konstruirani upitnici i to za Ex post facto istraživanje dvaju stracificiranih uzoraka. Evidentiraju se podaci iz Povijesti bolesti koji se odnose na socijalno-demografske pokazatelje, stambene prilike, ekonomsku situaciju, rekreaciju i razonodu te vid zaposlenosti, podrijetlo, verbalnu komunkaciju i način odijevanja. U pogledu zastupljnosti bolesnih od stanovtog oblika paranoidnosti koristio se Registar bolesnika Psihijatrijske klinike KBC Rijeka kao vodeće psihijatrijske ustanove gornjejadranskog područja. Dobivaju se podaci da je 6% prvohopitaliziranih na Psihijatrijskoj klinici Rijeka u razdoblju od 1979. godin do 1988. godine trpilo od stanovitog oblika paranoidnosti. Rezultati su bliži stranim istraživanjima nego našim u SFRJ gdje ih j i dva pa i tri puta više. Na osnovu hospitaliziranih izračunala se incidencija i prevalencija što za šire riječko područje iznosi 11 bolesnika na 10.000 žitelja odnosno 25/10.000 stanovnika starijih od 19 godina ( nije registriran mlađi od te dobi). I ovaj put prevalencija je manja od sličnih jugoslavenskih istraživanja. Među pacijntima sa šire riječke regije više je bilo liječenih žena kao Status paranoides (36, 5%) u odnosu na 2, 7% muškaraca tretianih zbog istog stanja. Muškarci iz Istre, ostalih dijelova SRH i SFRJ zastupljeniji su u odnosu na žene iz istih krajeva kao Schizophrenia paranoides:23% u odnosu na 7, 6%. Glavnina bolesnika prvi put su prema analizi uzoraka u kazanom razdoblju, liječeni u dobi od 21. do 40. godine života (78%). To je za desetljeće ranije nego kod većine stranih istraživanja. U oba uzorka znatan je postoak neoženjenih (48, 3%). Takvih je nšto više među bolesnicima iz Istre, ostalih dijelova SRH i SFRJ (53, 3%). Rasčlambom uzoraka uočljiv je postotak onih sa okončanom srednjom školom, čak 43, 3%. Među „riječkim“ bolesnicima nešto je više osoba koje su završile škole za službenička zanimanja (26, 3%) dočim su među „vanjskim“ brojniji sa okončnom srednjom stručnom školom(23, 3%). Vćina ispitanih pacijenata je bilo zaposlnih (55%), ali dosta se nađe i neaktivnih(21, 6%). Nadalje, analizom oba nezavisna uzorka proizlazi da su žene bolje stambeno situirane (21, 6% u odnosu na 13, 3% muškaraca). Isto tako žene ostvaruju i nešto bolji standard ( imaju nšto bogatije i raznorodnije izvore prihoda premda ih je manje: 53, 3% u odnosu na 46, 7% muškaraca). Kod toga za istači je da se jako mali broj bolenika obraćao za pomoć nadležnim ocijalnim službama ( svega dvoje-po jedna žena iz svakog uzorka) za razliku od obraćanja rodbini (devetnaestero:12 “Riječana“ i 7 „vanjskih“, gdje prednjače žene –iz „riječkog“ uzorka-8 osoba). U pogledu rekreacije i zabave, u svakodnevnici, obje skupine prakticiraju pasivne vidove zabave poput čitanja dnevnih novina i praćenja televizijskog odnosno radijskog programa (40% u „riječkom“ uzorku, 50% u uzorku „vanjskih“ bolesnika), prema povećanom interesu za putovanje po našoj zemlji (50%) uz nešto izraženiju potrebu za modernijim odijevanjem (46%) i komuniciranjem u standardnim jezičnim formama (56%) uz podatak da je 63% „Riječana“ rođenih van riječke regije. Rijeku bi se i kroz ovo istraživanje moglo nazvati živim migracijskim središtem koje bi svojom multikulturom moglo privlačiti i ovakve skupine posebice one iz rubnih regija poput Istre, Like i Dalmacije pa čak iz Slavonije ili Bosne.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA